Ovaj materijal BEZ COPYRIGHT-a postavljam potpun, ali s odreenim malim nedovrenostima na server (podrazumjevaj "na Internet"), u obliku

prikladnom za tiskanje, da ga ita ono malo dua to su ipak jo u stanju prepoznati Boji glas. Nedovrenost u pripremljenosti ovog materijala je zanemariva, i mogue je razabrati sve pojedinosti teksta kojeg sam doslovce [i bez da ita propustim, u okviru mojih mogunosti] ovdje prenio onakvog kakvog ga sm posjedujem (preslik --fotokopija-- po svoj prilici daktilografirane "knjige", koju sam prvi put, takoer u presliku, posjedovao i itao ranih 1980-tih) Ova "knjiga" se irila individualnim kanalima jo tada (a bilo je kasnije i pokuaja, o kojima nisam uspio pojedinosti saznati, da se tiska u ljepem ruhu). Notae (latinski: napomene, itaj "note") ostavljam, jer nemam do daljnjeg vremena dodatno sreivati ovaj elektroniki tekst: Notae su poznatljive po ovakvom formatu (izgledu, obliku): [...,nota]

ISUS NAS ZOVE

str [1], [2], [3], [4] su prazne + U Ime Boga Oca koji me je s velikom Ljubavlju stvorio. + U Ime Boga Sina koji me je s velikom Ljubavlju Svojom Pregorkom Smru otkupio. + U Ime Boga Duha Svetoga koji me s velikom Ljubavlju Svojom Presvetom Milou posveuje Amen.

[5] "Misli su Srca Njegova od koljena do koljena da im od smrti ivot spasi, da ih nahrani u danima gladi." (Ps 32,11.19) U DVADESETOME VIJEKU u ovo nae moderno doba, poplava je grijeha zemlju prekrila i due potopila u tamu to se uzdie do svoda Nebeskoga. Nebo se i zemlja zgraaju nad tolikim grijesima ljudi. Zato dolazi Gospodin Isus da dovikne djeci Svojoj to im treba initi da ne propadnu zauvijek. Gospodin daje Svoje Rijei preko mnogih Svojih sinova i keri. elei da se spasi to vie dua, i da se ublae boli dragome Bogu, i ja, nevrijedna slukinja Lijepoga Boga, oznait u Vidjenja i Poruke to sam ih za Spas besmrtnih dua, primila od Njegove Dobrote. Sve to izruujem Rimokatolikoj Crkvi u ruke kako mi je Gospodin Isus i naredio. Ja sam tek prah i pepeo, stvorenje Boga nedostojno. Boja Ljubav neka raspali srca naa, i obilje Bojeg Blagoslova neka se izlije na sve due. Neka bude hvaljeno i slavljeno Presveto i Narazdjeljivo Trojstvo: Bog Otac i Bog Sin sa Svetim Duhom u vijeke vjekova. Amen. Vidjelica Julka [6]

SADRAJ
Znamenovanje u Ime Presvetoga Trojstva U dvadesetome vijeku... 5 6

SURADNICI U DJELU SPASENJA

Gospodin je izabrao malene Nebeska Majka djeluje preko poniznih Poslanje vidjelice Julke Dijete siromane i brojne obitelji Izvanredna zbivanja u mladosti 21 22 23 25 26

1945.-1949.
POZIV NA SLUBU
"Hoe li Mi sluiti?" "Uzimam te za Svoju posudu!" "Dajem ti kri slian Mojemu" ivi za Mene i due! Pazi, doi e kunje "Moli se!" Krianje u Nebu aenje Presvetog sakramenta Molitva za sveenika 27 27 28 28 28 29 29 29 30

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Isus je zabrinut za due "Na etiri naina puk Moj Mene vrijedja" "Groblje i to vidi jest grjeni svijet!", Poharani i zaputeni vinograd Strane psovke i mnogobrojna proklinjanja Oskvrnue Svetinja zbog poinjenih grijeha 30 30 31 31 32 32

Nije htjela da se pokloni Raspetome Spasitelju 7 "Slui kod djavla!" Zarunica u mrtvakim kolima Bjee da se sklone od strane tame! "Julka, digni Me!" "Ovo polje eka na tebe da ga obradi!"

32

33 33 34 35 35

NEBESNICI POMAU I ODGAJAJU

"Milju, rijeju, djelom i propustom..." Mrljice po bijeloj haljini "Ovo iz ae popij od Mene!" "Odbaci sve mekuasto pa trimo u Nebo!" "Sve to ima podijeli siromasima!" Presveta Djevica ve zna... I Sveti Josip e pomoi... "Siromasima nosim!" Sveti Antun u posjetu samostanu Sveta Barbara i ptica Krstokljun Andjeo u sveanim haljinama 36 37 37 37 38 39 39 40 40 40 41

NAPASNIK
"Uzmi... jedi... slaba si!" "Vozit u te avionom!..." Rodbina prigovara - djavao dodijava "Donesi ti svetu vodu sa sobom!" "Ide Julka, hajdemo je napast!" 42 42 43 44 44

Htio natui dijete Uzeo lik slubenice Boje

44 44

O SMRTI I SUDU
Na polasku u vjenost "Svi e oni spavati do Sudnjega dana!" Na raskrsnici vjenosti 45 46 47

SUSRETI S DUAMA U ISTILITU

"A kakvi ste vi ljudi ovdje?" "Vidi sada kako se mi puno muimo!" "Odmaramo se koliko si se za nas molila!" "Sinko, kako si joj mogao pristupiti!" Djavao mui duu iz tekog istilita 8 49 51 52 54 54

O NEBESKOJ DOMOVINI
"Julka, dodji na Moju Gozbu!" Teko je unii u Kraljevski Dvorac Na pragu Neba "Kako su se brinule takovu kuu imaju!" 55 56 57 59

BLIE GOSPODINU
Tri prekrasna Goluba "Izaberi jedan od ova tri Prstena!" "Osjetit e Velianstvo Svetoga Trojstva!" Susret sa Svetom Obitelji 60 60 61 61

"Pusti je, to je njezino mjesto!" "To je Moja Majka Crkva!" "Ti e Mi nositi cigle!"

62 63 65

KUNJE SE PRODUBLJUJU
"Ja u tebe jo jae zaljuljati!" "Obuci najskromniju haljinu i poderan kaput!" Vee kunje - vee Milosti! 66 66 67

SVEENICI I PORUKE B0JE

"Ne treba svjetlu svjetlo!" "Ti si prevario sebe!" "to u s vama ako biskup dodje?" "Ja sam medju njima ali nee da Me sasluaju!" "Moji sluge se plae da uju Moje Rijei" "Ti jo mora biti na zemlji!" 68 69 70 71 71 72

VELIKA PROPOVIJED DJEAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SE8E
"Ljubio sam puk Svoj i sve sam mu dao..." "Kada biste vi Mene poznavali..." "Ne zanemarujte svojih dua!" "Sve je uzaludno ako ovjek duu svoju izgubi!" 9 73 74 75 75 73

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

Sluba Bogu jest prvi i najvaniji posao Reci Gospodinu na koju nakanu moli! Molitva trudna ovjeka Velike Milosti za moljenja Andjeo Gospodnj! Kranski pozdrav "Nisam Ja stvorio ovjeka za posao!" "Opominjem gospodare koji dre poslugu" Kazna nemilosrdnim bogataima "Opominjem darovatelje na zemlji" ovjee, zato uzdie glavu svoju! Slui se Bojim darovima na Spasenje due Oskvrnjivanje dana Gospodnjega 76 76 77 77 78 79 79 80 81 82 83 83

OBITELJSKI I BRANI IVOT

"Dajte Mi mjesta u svojim srcima!" Presveta Djevica - Uzor svim majkama Odgajati djecu u Isusovom Duhu "U obiteljima u kojima ivi molitva" "Gdje se Ja nastanlm zlo stana nema" "Roditelji, ne kunite djecu svoju!" "Operite odjeu svoju i tijelo!" "Majke koje daju plod svoj od sebe..." "Svaki brak kojemu dajem plodove..." "Brani drugovi, rastave nema do groba!" "Ovaj se narataj utapa u neistim grijesima!" "Moj narod uzeo je nonju od samoga sotone!" 84 84 84 85 85 85 86 86 86 87 87 88

"Neka vaa lica ne nose maske sotonske!"

89

GRIJEH, OBRAENJE I POKORA

"Mnoge je krajeve obuhvatila tama" "U smrtnim grijesima hodaju ivi mrtvaci..." "Dva gospodara se sluiti ne moe!" Uivanje grjenika je jadno i kratkotrajno Nerodice i nesree kazne su za grijehe "Toliko trpim svaki dan!" "Mrtvi sinovi i keri, dokle ete spavati!" Obratite se i vie nemojte grijeiti!" Iskreno obraenje povezano je s pokorom Svi su duni da poste jer svi grijee! "Postite onako kako to Ja vama objavljujem!" 10 "To je prava pokora!" uti! - a kad govori, vai rijei! 97 97 89 89 90 91 91 92 93 93 94 95 96

SVEENIK I NJEGOVA SLUBA

Sveenik je zamjenik Kristov Gospodin poziva radnike u Svoj Vinograd "Tko radi oko Mojih besmrtnih dua..." Gospodin nas pouava i po vidiocima "Ali, samo malo imam dobrih radnika!" 98 100 101 101 102

SVETA MISA I PRIEST

Ponaanje u crkvi i pod Svetom rtvom 102

"Kada sluga Moj podie Tijelo Moje i Krv..." Primati Sveto Tijelo esto - ali dostojno! "Na kraju Moje rtve od srca Mi se zahvalite!"

104 104 105

PRIBLIUJE SE SUDNJI DAN

"Mnogi se vapaji diu k Meni u Nebo" "Gledam Svojim Oima tu Suznu dolinu" 105 106 107

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

1949.-1953.
POST I POKORA
to je post a to je pokora "Tko je vama rekao da se ne mora postiti!" Dani posta Razni sluajevi Odricanje Blagdanom "Bez ovih etvero k Meni se ne dolazi!" Muke izjelica Djeica Blaguju s Presvetim Trojstvom "Tijelo mora biti pripravno za Moj Dolazak!" 109 110 111 111 112 112 112 114 116

ODGOJ DJECE
"Gdje su Moji andjeli..." Dijete krstiti to prije 11 Pretjerana skrb za dijete 117 116 117

Odgoj u Duhu Bojemu i stezi! "Savijaj ibu dok je mlada!" "Kako si ih odgojila, takve ih i ima!" ene koje nisu dobre majke "Ne udaraj po toj djeci!" "Nijesi ti dala djeci svojoj nita!" "Uzaludno je ribanje klupa..." "kole ovoga svijeta koriste ljudima..." "Duboki depovi djavle odgajaju!" "Tko misli da je neto..." "Pred Mojim Oima, na Sudu..." Po svilenim stepenicama u Carski Dvorac "ovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!" Paziti na izbor zvanja! Andjelova ednost

117 118 118 118 118 119 119 120 120 120 120 120 121 122 122

NE IDE MU PO PLANU
"ivim ivotom mukotrpnim svaki dan..." "Naao sam si drugu!" "Tako sam zabrinut!" "to se ti mene toliko boji!" "Julka, ma ta tu radi!" "Ako ti se ja tamo pripnem!" itave noi djavolske smetnje Priviknula se na kunje 122 123 123 123 123 124 124 125

POZVANA U TREI RED

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta!" "Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!" Imena zapisana zlatnim slovima "Vidi kako ljubim one koji Meni slue!" Za vrijeme Devetnice velike rue s Neba

125 125 126 126 127

SLIJEPIH OIJU I TVRDA SRCA

"Poi e u grad, u kuu nevjernika!" "Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!" "Te razvaline jesu due njihove!" Prosjak besmrtnih dua "Bit e jedan djavao vie u paklu!" "Jo samo malo i sve u vas pomoriti!" 12 "Tako ih svi zovite!" "Ti si pretamni!" Nemar prema Majci Bojoj 132 132 133 128 128 129 129 130 131

U IME GOSPODINOVO
Rad u Vinogradu Gospodnjem "Podji od samostana do samostana!" Potrebna je sloga i ljubav "Julka, dugo sam te ekao!" "Dobar primjer je dao brai svojoj!" 134 134 136 136 137

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"Ti mora poi do Mojega Sluge!" 138

"Doi e i ti pod klju!" Kale patnje putuje "Izuj obuu jer je zemlja sveta!" "To je Grgur Veliki!" Povorka Muenika dolazi ususret "I tebe u dati da je uva na putu!" Upute za put Oprotaj od djeteta

138 139 139 140 140 142 142 143

NA TEKOME PUTU...
I oni bi na put "Kud si pola, luda eno!" Sveta Obitelj je krijepi "Ja imam najvei fakultet!" "Da su sve ene kao ti..." Danju umor i gladovanje, nou strah i bdijenje "Gospodine, neka i meni malo ostavi!" Nebeski putokaz No puna tjeskobe Andjeo osujeuje dalji put Mali Isus pravi drutvo "Podji tamo u vrt" Skinuta s kria "Kuao sam te da vidim tvoju poslunost!" "Ovo je istilite!" "Ne dam vie da se gazi Bog na zemlji!" Mlijeko Boje Milosti 143 143 144 145 145 146 147 147 148 148 149 149 150 150 151 151 152

13

1953.-1960.
DUE SE SPAAVAJU RTVOM
"Jedva sam doekao da dodje k Meni!" "Ne plai! Jo ga nisi bila ni rodila..." Trebao je pretrpjeti za jednu duu "Zar nee dati dijete za istu rtvu?" "Zar nee trpjeti da mladia obratim!" Ozloglaena i oklevetana "Koji Mene slijede u ivotu..." "Trpi za nju i za njezine grijehe!" Nesrea stalno za petama "Spasit e se!" "Vie si ti Meni uinila..." 153 154 154 155 157 157 157 158 158 158 159

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

"Nije joj bilo po udi!" "Ne kuaj Me!" "Kad je Moja Volja..." Ne razbacivati Boje Dragulje Sveenik po Srcu Isusovom "To su zagrebaki biskupi!" U Oima Bojim! "Ve si dala sjeme i jo mora dati!" Protivili se Bojim Porukama 159 159 160 160 160 161 161 161 162

"Tko od Mojih slugu ima vee zvanje i dunosti..." "Neka ivi po svojoj mudrosti!" "Ne tjeraj Boga iz blizine svoje!"

163 163 164

RODJENJE GOSPODINA NAEGA ISUSA KRISTA

"Pii o Mojemu Rodjenju!" "Neka mudrijai u Crkvi Mojoj ne lome mozga..." Kako se je porodio Gospodin na Isus Krist 165 165 166

POMO I UTJEHA
Mala Marija Presveti Sakramenat u posjetu bolesnici Mali Isus eli da Ga hvata Andjeli se klanjaju Isusu u Jaslicama Majica Boja iznenadila je "Andjeo te je tvoj spasio!" 14 etica Andjelia bdije U bolu srca Nebeska utjeha Bog sve uzdrava "Dok ja ivim, ti se ne boj!" 169 169 170 170 167 167 168 168 168 169

VIDJENJA I POUKE O GRJENOSTI SVIJETA

Due u grijehu i due u Milosti "Reci Mi, gdje je pravda?!" Gramzivost za ovozemaljskim dobrima "Ne slavite sebe i svoje tijelo!" 171 172 172 173

Starac - a jo nije nita ivio!" Slaba penica... Korov oko crkve "Postupa s njom kao da ima roba uza se!" Djavli anju More mrtvih riba

173 173 173 174 174 174

NEEDNOST I NEISTOA
"eno, ukrasi se!" Dva mladia "Malo e se samo dua spasiti!" Gospodin plae nad Svojim slugama "to je u njoj to je i u njemu!" Kao dijete od dvije godine Bez svladavanja nema kreposti Sakristan se oenio "Ako nema dovoljno pokore i svladavanja..." Sotonsko jezero i mutno nemirno more "Da imam vlast nad prirodom..." "Jaa krv, vea opasnost za tijelo i duu!" irok je put u propast! Muke za neiste grijehe "to se to zbiva!" 175 175 176 176 176 177 178 178 178 179 180 180 180 180 182

BIJELA KUGA I EDOMORSTVO

Usporedba o neplodnoj njivi "A gdje su ti djeca!?" 183 184

Muke za uvanje djece Ode mu u pakao! Nema njima odrjeenja! Radi grijeha majke ne moe do rtvenika 15 "Odrjeuj samo i dalje ene ubojice!..." "Majko, zato nas nijesi na svijet dala!" "Majko, daj nam kruha!" Strane muke u vjenosti "Zato ne psuje kao mi!"

184 185 185 186

186 186 187 187 188

OVAJ NARATAJ E STRADATI

"Bit e trepetus!" "Uzdrmat u oholice..." Tvrdokorni narataj ena u crnini jede bobice s trnja 189 189 189 190

1960.-1966.
NEASTIVI PAKOSTI I PRIJETI
Smetnje za vrijeme pisanja Gurnuo je na uarenu pe Htjeli izvrnuti vagon Stalno vukli s kreveta Dodijava pobonoj osobi Uzeo lik bogobojazne starice Veliki bik hoe da srui crkvu 191 191 191 192 192 192 193

Julka ode, djavli slave "Pripravio sam mjesto gdje u te muiti!"

193 194

KOGA JE BOG IZABRAO TOGA E I OSPOSOBITI

"Zato je Gospodin sebi odabrao malouku?" U koli s bogoslovima Gospodinova Propovijed u noi Sveta Hostija utisnuta na usta "Moje Rijei se voze u tom vlaku!" Na kamenu s Knjigom u ruci "Vinograd e izgorjeti!" 194 195 195 196 196 197 197

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

Preobilna Priest Nebesnici gromko pjevaju Andjeo Gospodnji Svetac na stoliu "Sad e okusiti Ljubav Boga Oca!" Ispovijed kod patra Pija 16 Priest velikom Hostijom "Dok smo nas dvojica bili u samostanu..." Gospodin prislukuje pobonome razgovoru 200 201 202 197 198 199 199 200

NIJE LAKO BITI POSVE BOJI

"Jedva ekam tvoju duu!" "Da ti je doi samo do tri kapi lurdske vode!" Sve joj pozoblju crne vrane 203 204 205

Umiljala si je da je svetica Dua puna praine ive kao i ostali svijet U samostan protiv savjeta Gospodinova "Ribaj i ostale klupe!" "Za premnoge bi bolje bilo..." Djavao napastuje i rovari

205 206 206 207 208 208 209

SVEENIKOVA SLUBA
"Odvest u te Srcu Mom..." "I Ja sam toga Cara sluio!" "Kad bi sve blago zemlje i sve ukrase njene..." "elim da Moji sluge budu isti..." "Ne gledajte lijepe haljine i kapute..." "Ne budite mlitavi sijai Moje Nauke..." "Moli za sveenike!" Ne uri u slubi Bojoj! "Ispitaj dubine srca!" "Nije imao grijeh jer nije znao!" "Koliko sam puta Milou Svojom..." Majka i prljavo dijete "Ne budite otri kao maevi!" "I najveem grjeniku..." Ne uskraivati sveto Krtenje!" "Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo!" Naopaka velikodunost "Uspjeti e, ali ne sada!" 209 210 210 210 211 211 211 211 212 212 212 213 213 213 214 214 214 215

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAENJA

Obnova oteene crkve "Obratit e se on!" "Vidi gdje e biti!" Samo pet-est istinskih obraenja! 17 Zatajeni grijesi ostali na tabli Malo je dobrih krana! Kre se Blagdani! Mnoge svetogrdne Priesti Odbaeno Raspelo Nedoline Procesije "Unutra, smutljivci!" Otpadi od vjere "Na sve Opomene i Poruke s Neba..." 218 219 219 219 219 220 220 220 221 215 216 217 217

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"Dolazi Mali Sud!" Majka e ih Boja zatititi! Marijin plavi Plat Crna tama i krasan mladjak "Kosi dokle hoe!" "Tako u lupiti grijeh na zemlji!" Nebeske sile poinju se kretati Potres itave zemlje i vatra Straan orkan 221 221 222 222 222 223 224 224 224

Velegrad se rui "Joj, majko moja!" Iza velike tame Zarunik i Maleno Stado Jutarnje sunce nad pustim mjestom Osamljeno djevoje i due to trae pomo Sveta Misa iza Nevolje

224 224 224 228 228 228

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"Ovdje ispataju za svoje grijehe!" "Plati od svojih uljeva..." Uredjivala kapelicu i brzo se spasila istilite prekritelja dana Gospodnjega Predjeli muka za due hladna srca Strahota dua u vatri 229 231 231 231 232 232

1967.-1973.
KODI KOLIKO MOE
Krivo mu je pa muti Ometa molitvu Snuje spletke da je izbaci iz stana 18 Ne daju dimu napolje Pouava u mrnji na siromahe Upropastio bi on zlurado... 234 234 234 233 233 233

KROZ OLUJE IVOTA

Sveti Juda Tadej se zauzima "U Crkvi moraju biti krievi!" Kuha lug da ga baci vidjelici u lice ta se za nju toliko brine! "U stanovima nema mira!" "Ode djavolica pred reetku..." Mali Djeak - Veliki Lijenik! "Ve sam odavna morao otii!"

235 235 236 236 237 237 238 238

DUE TRAE POMO U PATNJAMA

"Podji ti prva, a ja u za tobom!" Djevojica trai vezu s majkom Iako nije dostojan, trebalo bi mu pomoi Muitelji Gospodinovi Muke za one to proklinju nedune Maleni nesretnici 239 240 241 242 242 243

GOSPODIN POMAE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"Reci Slugi Mojemu da utvrdi Moju Nauku!" Prispodoba o dobrome pastiru "Tko vri Moju Nauku, vodim ga putevima svojim..." Neka nitko Bogu ne zatvara usta! Bog je uvijek imao posebnih odabranika "Ova je kua Moja!" "Nita vi ne moete uraditi bez Mene!" Samo je Temelj ostao itav 244 '245 245 246 246 247 247 247

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUBI

Gospodin odnosi kale nevaljalom sveeniku Veselo kolo oko izrugivaa Objava Tvrd je kao zid "Kako ga vidi izvana takav je i iznutra!" alosna Sveta Misa "ovjek koji podje za Mnom da Meni slui..." 19

248 249 249 251 251 252

ZLI NARATAJ SNAI E TEKE KAZNE

"Al' ste se pripravili!" "Zato sam i dola k tebi sada!" "Pa i ti si Moja!" "Ovaj je narataj sit Moje Nauke!" Gori nego u dane Opeg potopa "Izbrisat u oholost s lica zemlje!" "Produljio sam, ali odustao nisam!" Nitko nee dokuiti Bojih Planova Nesree i nedae kao kazne za grijehe "Obavit u lice zemlje u crninu!" "Ovaj narod vara Moje sluge sveenike!" "Nadjubrit u zemlju tjelesima ljudi!" 252 253 253 254 254 254 255 255 255 256 256 256

NOVI NARATAJ
"Ide vrijeme - i zemlja e imati drugo lice!" Velika sloga i ljubav Dolazi narataj gladan Rijei Boje "Sad emo ivjeti po Evandjelju!" 256 256 257 257

Bog Otac opominje preivjele

258

IZA MUKE IVOTA NAGRADA VJENA

Pred bijelim Vratima "Ovdje su svi Prvednici!" "Ovdje nas ima samo malo!" 20 259 260 261

SURADNICI U DJELU SPASENJA

GOSPODIN JE IZABRAO MALENE Kad je Gospodin Isus odluio utemeljiti Svoju Svetu Crkvu, da po njoj spasi ovjeanstvo palo u grijeh, za to veliko Djelo izabrao je dvanaest malenih i siromanih ljudi. Otada su oni ivjeli sa svojlm Uiteljem dijelei s Njim dobro i zlo. Radosna su srca sluali i primali Njegovu Boansku Pouku. S udivljenjem i uzbudjenjem promatrali su Ga kako lijei bolesne, oslobadja opsjednute, uskrisuje mrtve, stiava oluje, obuzdava nemirno more... S Njim su koracali cestama i putovima Izabrane zemlje i gledali Ga kako s velikom Ljubavlju, kao brian Pastir, trai i sabire izgubljene ovce doma Izraelova. Snebivali su se nad neizrecivom poniznou Bogoovjeka Isusa Krista. Smutili su se i silno oalostili kad im je navijestio da e Sin ovjeji u Jeruzalemu mnogo pretrpjeti od starjeina, sveenikih poglavica i pismoznanaca, da Ga na koncu odbace i predaju u ruke pogana. Sablaznili su se, i klonuli su, kad je Obeani Mesija bio osudjen, izbievan i, poput zloinca, na drvu Kria razapet. Ali, s Uskrsnulim Gospodinom i Apostoll ustaju na nov ivot. Proeti Svjetlom Duha Svetoga i zapaljeni Njegovom Ljubavlju razilaze se irom svijeta da propovijedaju Evandjelje svakome stvoru i uine sve narode Isusovim uenicima. I bili su sretni da su na koncu ivota smjeli krvlju svojom zapeatiti svoju ljubav prema Gospodinu, koji je za njih predao na muke Svoje Presveto Tijelo i prolio Svoju Presvetu Krv. 21 I NEBESKA MAJKA DJELUJE PREKO PONIZNIH Kad je draga Nebeska Majka, pred gotovo jedno i po stoljee, u Ime Trojedinoga Boga zapoela veliko Djelo Obnove Crkve Gospodnje, povela je Svoje Izabranike tim istim putem sve dubljeg prijateljevanjs s Njom i Njezinim Boanskim Sinom; putem sve vee ljubavi prema besmrtnim duama, popraene mnogobrojnim svojevoljnim odricanjima, podnoenjem velikih ponienja i prinoenjem tekih rtava za njihovo otkupljenje i Vjeno Spasenje. Izabire poniznu i pobonu redovnicu Katarinu, da nam preko nje pokloni udotvornu Medaljicu kao zalog Svoje Prisutnosti i Zatite u velikim olujama koje su zapoimale.

Kao Bezgrjena Djevica javlja se Bernardici, djevojetu iz obitelji muene boleu i bijedom. Po njoj nas poziva na obraenje i pokoru kako bismo postigli Spasenje svoje due i vratili se u stanje nevinosti. Sa Suzama u Oima otkriva nam, preko dvoje siromanih pastireta, Melanije i Maksimina, to e se zbiti sa svijetom ako nastavi srljati putem grijeha i bezbotva. U Fatimi nam objavljuje Svoje Majinsko Srce, otrim trnjem ovijeno i britkim maem probodeno, i s troje siromane djeice - Lucijom, Franjom i Jacintom - zapoinje veliki pohod Ljubavi, predvodei nas u sudbonosnom boju sa silama zla koje bijesno nasru i hoe da upropaste due i svijet. Dok u Vatikanu dvije tisue biskupa, i jo mnogo vjetaka, muku mue raspravljajui kako bi obnovili Kristovu Crkvu i prilagodili je suvremenome svijetu, Ona nam u Garabandalu, kao brina i mila Majka, u estom i ljubeljivom saobraaju s etiri djevojice iz zabitnoga seoceta, pokazuje da nas nije ostavila, da je neprestano uz nas. I postavlja kratku i jasnu dija gnozu bolesti naih dua, i stavlja nam pred oi jednostavno Pravilo Evandjeoskog ivota, dozivajui nam u svijest Sveta Otajstva Spasenja, koja nam je Njezin Boanski Sin ostavio. 22 U San Damianu ukazuje se kao Gospodja od Rua neukoj ali pobonoj i junakoj Mami Rozi, i poput Nebeskog magneta privlai iz svih naroda mnotvo Svoje djece oko Rajskog Vrtia, da ih ovdje uvrsti u vjeri, naui arkoj molitvi, odgoji u iskrenoj medjusobnoj ljubavi i osposobi za Svoje revne apostole. Ovih zadnjih godina silazi u predgradje New-Yorka kao Apokaliptika Djevica i izabire za Svoju glasonou Veroniku, majku brojne djece. U Ime Neba, nama i itavome svijetu upuuje zadnje Opomene, navjeujul blizinu Kazne i skori dolazak Kugle Spasenja. Moli i zaklinje Crkvu i svijet da se makar i u zadnji as obrate, kako bi se Zlo uklonilo, ili bar ublailo. POSLANJE VIDJELICE JULKE

I. Obrana Evandjelja
I krane sve vie zahvaa pomama za dobrima ovoga svijeta i udnja za ovozemaljskim uivanjima. Mnogi su od njih ohladili u Vjeri pa ih sve vie nagrizaju sumnje u ispravnost puta kojim se do sada ilo. Premnoge je obuzeo prezir svega onoga to je "staro" pa naputaju dosadanja vjerovanja i pobonosti, ili ih posve prilagodjuju suvremenim prilikama i shvaanjima. Prije tridesetak godina Gospodin Isus izabire jo jednu malenu duu da i preko nje upozori sve Svoje sluge i sav Svoj narod te ne skreu s Puta koji je On utro kada je vidljivo boravio medju nama. Odluno nas opominje da ne mijenjamo Njegovu Boansku Nauku i Zakone to nam ih je ostavio. Raspeti Spasitelj dozivlje nam u pamet da nema istinskog obraenja i potpunog oprotenja grijeha bez zadovoljtine za poinjene prestupke. Upozorava nas da na ovom grjenome svijetu ivimo okrueni i ugroeni mnogim zamkama i napastima pa nam je ivjeti budno, trijezno i bogobojazno ako elimo spasiti duu i postii Vjeno Blaenstvo. To je jedan vid poslanja Bojih glasonoa naih dana, a medju njima i vidjelice Julke: obraniti i uvrstiti u Crkvi, i u naim duama, vjenu i nepromjenljivu Nauku Gospodina Isusa Krista, Sina Bojega. 23

II. Produbljenje Nauke Gospodinove

Medjutim, na Posljednjoj Veeri, u velikom oprotajnom Nagovoru, Boanski je Uitelj, izmedju ostaloga, Svojim Apostolima rekao i ovo: "Mnogo vam toga jo imam kazati, ali sada ne

moete nositi. No kada dodje On - Duh Istine - upuivat e vas u svu Istinu, jer nee govoriti od Sebe, nego e govoriti ono to uje, i javit e vam budue stvari. On e mene proslaviti, jer e od Mojega uzeti i javiti vama." (Iv 16,12-15)
Tko u Duhu Svetome, s poniznou i ljubavlju, ita Pouke, Poruke i Vidjenja to ih u krilu Majke Crkve primamo po mnogim vidiocima i vidjelicama, shvatit e kako nas Boanski Uitelj po Svojemu Duhu jo vie upuuje u Tajne Kraljevstva Nebeskoga. Tako smo, na primjer, jo dublje poueni o stanju dua u istilitu i o prevelikim patnjama to ih mnoge od njih podnose zbog svojih tekih a neokajanih grijeha. Pozvani smo da im portvovno pomognemo svetim eljama, pobonim molitvama i osobito svojevoljnim odricanjima, postom i pokorom, te prikazivanjem Svetih Misa. Malo-pomalo otkriva nam se i nain kako Premilosrdni Bog spaava due koje je smrt zatekla nepripravnima u asu prelaska na drugi svijet. Poueni smo i o sudbini onih koji otidjoe s ovoga svijeta bez svetog Krtenja, a osobito o Spasu nevine djeice. Stavljeno nam je na srce da se za njih mnogo molimo. Kroz mnoga Vidjenja i Poruke jo emo vie upoznati neizrecivu Ljubav, Dobrotu i Svetost Spasitelja naega, Gospodina Isusa Krista. Jo nam se vie otkriva uzviena Svetost, istoa i Ljubav nae drage Nebeske Majke, te Njezinog Preistog Zarunika, Ljubljenog Pooima Isusovog - Svetoga Josipa! Dano nam je obilje Svjetla o naoj Nebeskoj Domovini, o Neizrecivoj Ljubavi koja povezuje Presveto Trojstvo, Svetu Obitelj i Blaene Nebeske Stanovnike. Upozoreni smo i na velike razlike koje postoje u Nebeskoj Slavi. Potaknuti smo da marljivo revnujemo oko dobrih djela kako bismo postigli vii stupanj Blaen24 stva, to jest, veu Blizinu i aru Vjenu Ljubav s Najsvetijima. To je drugi vid poslanja vidjelice Julke i ostalih Bojih glasonoa: pomoi nam da produbimo shvaanje i razumijevanje Gospodinove Evandjeoske Nauke i dati nam jo vie Svjetla o Nebeskim Stvarnostima.

III. Pogled u budunost

Dok putujemo ovom Suznom dolinom veoma nam je korisno, pa i potrebno, pravo se orijentirati. Ako ne znamo dijagnozu grjenostl ovoga narataja, neemo se dovoljno svojski ni zauzeti za njegovo Obraenje. Ako su nam Namjere Gospodinove s Crkvom i ovjeanstvom nepoznate, i nemamo pojma kakovi nam dogadjaji dolaze ususret - neemo se znati dovoljno ni rtvovati da Zlo otklonimo ili ublaimo, a skori dolazak Kraljevstva Bojega osiguramo i pospjeimo. To je, eto, trei vid Poruka i Vidjenja danih s Neba: objavljuju nam se budui dogadjaji kako bismo se mogli na njih pripraviti, te molitvom, pokorom, dobrim djelima i Svetim rtvama sudjelovati u njihovu zbivanju, suradjujui tako u Boanskom Djelu Spasavanja besmrtnih dua. DIJETE SIROMANE I BROJNE OBITELJI

Julka je rodjena 1921. godine, u krilu siromane ali uistinu kranske obitelji. Ona je najstarija kerka izmedju trinaestero djece. Gospodln joj je ve zarana usadio ljubav prema molitvi i samoi. Htjela je poi u samostan, ali zbog prevelikog siromatva otac nije mogao namai potrebna sredstva. Po nagovoru rodbine i znanaca uda se tad za vrijedna i potena mladia. U braku je ivjela tek nekoliko godina. Pri svretku Drugog svjetskog rata, na samu Bijelu Nedjelju, prigodom bombardiranja mjesta, poginuo joj je suprug i ona s dvadeset i etiri godine ostaje udovica. Imali su dva sina. Prvoga je Gospodin uzeo k Sebi par 25 tjedana nakon rodjenja, a drugoga je ostavio da joj pod stare dane bude hranioc. Nekoliko tjedana iza pogibije mua, kleei u svojoj sobi pred Raspelom i slikama Presvetih Srdaca, zavjetuje se da se vie nee udavati nego da e ivjeti isto do groba. IZVANREDNA ZBIVANJA U MLADOSTI Ve kao dijete silno je voljela Gospinu Krunicu i Kri Gospodinov. U djevojakoj dobi imala je vie Nebeskih doivljaja, ali u svojoj jednostavnosti ona je mislila da i drugi slino uju i gledaju. Tako je, na primjer, etajui jednom zgodom po groblju, ula kako joj netko govori: "Ti e biti sretna!" No, ostalo joj je zagonetno u emu e se sastojati ta srea. Sa sedamnaestak godina, kad je ve bila zaposlena, doivjela je prekrasnu Majicu Boju, obuenu u krasnu bijelu haljinu. Hodala je jednom stazom, a kada je dola do nje, dugo joj je neto govorila. Zatim je prihvati za ruku i povede sa Sobom. Drugom zgodom doivi se kako na nekom lijepom terenu bere rajske rue. Osobito joj je ostalo u svijestl ovo vidjenje. Na nebu je ugledala veliku plou, ispisanu zlatnim slovima. Pokuala je itati to pie, ali nije nita razumjela jer je tekst bio na nekom neobinom jeziku. Znatno kasnije saznala je da je na tabli bio oznaen njen ivot, to je sve eka u budunostl poradi Imena Bojega. 26

1945. - 1949.
POZIV NA SLUBU
"HOE LI MI SLUITI?" Jednog dana ovako joj progovori Gospodin Isus: "Julka, hoe li Mi sluiti i izvriti sve to Ja, Bog tvoj, od tebe zatraim?" Odgovori Julka odluno: "Da, Gospodine! Zato sam se ja Tebi i posvetila da Ti sluim!" Gospodin Isus i po drugi put postav! isto pitanje: "Julka, hoe li Mi sluiti?" Opet ona odgovori: "Da, Gospodine, Ti zna da hou uiniti sve to Ti eli." I po trei put upita Gospodin: "Julka, hoe li Mi sluiti i izvriti sve to Ja, Bog tvoj, od tebe zatraim?" Julka se smete to joj Gospodin upravlja tri puta iste Rijei pa zaplae pred Njim i odgovori: "Gospodine, Ti zna da hou uiniti sve to eli, samo ako ja u svojoj slabosti budem mogla izvriti sve Tvoje Naloge."

"UZIMAM TE ZA SVOJU POSUDU!" Gospodin Isus se nasmijei, a onda nastavi: "Uzimam te za Svoju posudu preko koje u davati

hranu s Neba Svojim slugama sveenicima i Svojemu narodu. Dajem ti mreicu kojom e Mi loviti due. Dajem ti klju kojim e otvarati srca. Traim od tebe da ivi kao ista udovica do groba. Slui Meni i budi ljudima na zemlji malena slukinja. Vri razne poslove medju njima i tokom rada poui ih onako kako u te uiti i za njih ti govoriti. Dat u ti velike Milosti Svoje i uinit u te velikom na zemlji, u oima ljudi."
Na ove Rijei Julka se poplai i rekne Gospodinu: "Ako budem na zemlji velika, a to e biti sa mnom u Nebu! Bojim se da u tamo biti nitko i nita!" 27 "DAJEM Tl KRI SLlAN MOJEMU"

"Julka, uini Meni za Moj narod na zemlji ovo. Ne uzimaj u usta svoja ni mesa ni ikakova zaina od njega. Odreci se voa i kolaa, raznih pia i svih poslastica. Osim toga, traim od tebe da petkom, umjesto ljudi na zemlji, ini pokoru kao zadovoljtinu za grijehe kojima vrijedjaju Moje Presveto Srce. elim da ini pokoru i subotom, na ast i slavu Moje Svete Majke, da nadoknadi za uvrede kojima puk Mojna zemlji vrijedja Njezino Preisto Srce. Tako ini dok Ja hou, dok ti ne kaem da opet smije sve jesti. A u dane pokore blaguj samo dva obroka. Ujutro nita ne uzimaj, osim Mojega Tijela u Mojoj nekrvnoj rtvi. U podne blaguj kriku suha kruha i popij au vode od dva deci. I do uvee nita vie ne stavljaj u usta. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isti obrok kao u podne. Ako li naveer uskrati obrok tijelu svojemu, ima veu zaslugu u Mojim Oima."
IVI ZA MENE I DUE!

"Odjeu nosi skromnu da mogne lake pristupiti u blizinu ljudi i pouiti ih o spasu njihovih dua. Odreci se drutva i budi utljiva i povuena, kakva i jesi, za ljubav Meni, Bogu svojemu. Malo govori, a puno se Meni moli za Moj narod na zemlji. Moli i za Moje sluge sveenike da ih krijepim u ivotu te ne klonu u duhu na putu k Meni. Kad prolazi mjestom, biraj ulice u kojima nema mnogo svijeta i moli u sebi za taj narod da ga spasim. Oi svoje uvaj od znatieljnih pogleda, za Mene, jer sam Ja Zarunik tvoje due. Ti ljubi Mene i ivi za Mene. Nemoj ugadjati ljudima ve Meni. Ako bi te i otac tvoj i majka tvoja odvraali od onoga to te Ja uim, ne smije ih voljeti vie nego li Moju Nauku."
PAZI, DOI E KUNJE!

Gospodin jo upozori Julku: "Kuat u te! Pustit u ovoga ili onoga da te ponudi. Doi e dijete pa e ti samo gurati togod u ruku. Dobro pazi! Ti radi pa bi mogla lako zaboraviti da ini pokoru!"
28 "MOLI SE!" Isus dragi odredio je da molim za obraenje grjenika, za uzdignue Majke Crkve, za due u istlitu, za sveenike, za pojedine due - i na razne druge nakane. Po tri sata na dan molila sam razne molitve, uglavnom Oenae i Krunice - oko est njih! Budui da sam s posla kasno

dolazila, k tome jo jako umorna, vei dio molitava obavljala sam rano ujutro. Naveer bih izmolila Andjeo Gospodnji, molitvu Presvetome Trojstvu, Svetoj Obitelji i jednu Krunicu. Deavalo se ee da me u noi probudi. Kad se priberem, gledem to je. I onda ujem Glas gdje mi govori: "Moli se za te i te due!" - ili - "Moli se Presvetome Trojstvu da Mu ublai boli

nanesene grijesima ljudi!"

KRIANJE U NEBU

Dok ljudi slatko snivaju, Bog nad njima bdije! Gospodin me je pouio da se u Nebu ovako kria: "U Ime Boga Oca koji me je u Svojoj Ljubavi

stvorio; u Ime Boga Sina koji me je po Svojoj Pregorkoj Muci otkupio; u Ime Boga Duha Svetoga koji me je Svojom Milosti posvetio." I onda mi Isus dragi ree: "Tako se kriaj na poetku molitve i na svretku. Kad god moe, tako se prekrii!"
Tako se je kriala i slubenica Gospodinova sestra Julijana iz C. I nju je Gospodin pouio. AENJE PRESVETOG SAKRAMENTA

Gospodin Isus naloio je Svojoj slubenici da za vrijeme dijeljenja Svete Priesti ne smije stajati, nego mora skroz kleati. Neka se u ime svih priesnika zahvaljuje na Velikome Daru koji im je udijeljen. A kada sveenik odilazi od rtvenika neka se pokloni zajedno s njim Gospodinu u Presvetom Sakramentu i izmoli slijedeu molitvu. Onda neka zahvali Gospodinu Bogu za sve Milosti koje su ljudi primili, a nisu se za njih zahvalili. Zadnja mora izai iz crkve. Tako neka ini iza Svete Mise gdje god bude na zemlji. 29 MOLITVA ZA SVEENIKA

"Klanjam Ti se Gospodine Isuse Kriste jer si za nas Pregorku Muku podnio i Svojom nas Presvetom Krvlju otkupio. Klanjam se i Tvojem namjesniku koji je umjesto Tebe na zemlji. Lijepo te molim blagoslovi ga i daj mu Svoje Snage i Milosti da u svom ivotu izvri sve kako je tvoja Sveta Volja."

NA SVIJETU JE MNOGO GRIJEHA

Gospodin je bio zatraio od slubenice Svoje Julke da puno moli za Njegov narod na zemlji i da ini pokoru kao zadovoljtinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijedjaju. U raznim Poukama i Vidjenjima pouit e je sada o grjenosti svijeta, raznih krajeva i pojedinih osoba, da bolje upozna njihovo bijedno stanje i vie se zauzme i rtvuje za njihovo Spasenje. ISUS JE ZABRINUT ZA DUE Za vrijeme Podizanja Svetog Tijela stajao je na Oltaru ivi veliki Isus. Odjeven u crvenu haljinu, bosonog, ozbiljna je Lica zabrinuto promatrao puk Svoj u crkvi. Zatim mu podijeli blagoslov i nestane. "NA ETIRI NAINA PUK MOJ MENE VRIJEDJA"

Govorei Svojoj slubenici Julki o velikoj grjenosti svijeta, Gospodin se ovako potui:

"Trpim puno u sadanje doba od puka Svojega i to trpim kazat u ti. Na etiri naina Moj puk Mene vrijedja. Ponajprije, mnogo trpim to Me ljudi tuju samo vanjskim nainom, polazei u hram Moj samo iz obiaja i da ih se vidi. Meni se dodju pokloniti, ali sotoni vjerno slue.
30

Drugo, trpim poradi velike psovke i svakodnevnog svetogrdnog primanja Mojega Tijela. kada dodjem u srca puna smrtnih grijeha, moram odmah izai van jer Ja sam ist i ne podnosim neisto srce. Tree, trpim puno poradi javnih i potajnih preljuba i premnogih rastava braka. etvrto, trpim puno poradi ubojstava to ih majke poinjaju ubijajui plod utrobe svoje."
"GROBLJE I TO VIDI JEST GRJENI SVIJET!" Velikom silom uzdignuta sam u visine. Tada zaujem Glas s Neba: "Pokazat u ti zemlju i na njoj ljude kakvi izgledaju pred Mojim Oima." U taj me as velika sila ponese opet prema zemlji, koja je s onih visina izgledala malena kao tokica. Stavljena na zemlju, ugledam svijet kao veliko groblje, na kojemu je sve bilo zaputeno i zaraslo. Groblje je bilo prepuno trulih panjeva, visokih kao ovjek. Na njima su bili crni zatvoreni kotlovi. Odjednom ujem Zapovijed: "Otkrij taj kotao na panju da vidi ta je unutra!" Podignem poklopac - i ostanem zaprepatena. Ugledam veliku smotanu zmiju kako mirno spava. Toliko sam se uplaila da sam na glas viknula i vie se nisam usudila staviti poklopac na kotao. Tada mi Glas ree: "Ne boj se!" I pone mi tumaiti: "Groblje i to vidi jest grjeni svijet. ovi

truli panjevi jesu ljudi koji su pred Licem Mojim mrtvi jer ive u smrtnim grijesima. Crni kotlovi jesu njihove due u kojima se nastanio djavao."
POHARANI I ZAPUTENI VINOGRAD Gledala sam velik vinograd, sav poharan i zaputen kao da nije obradjivan mnogo godina. okoti su, dodue, bili zdravi, ali su mnoge loze bile zaguene velikim draem, a jo vie ih je lealo po zemlji, polomljenih i iskidanih velikim nevremenom. Malo je okota imalo na sebi zdrave loze s lijepim mladicama i 31 krasnim grozdovima. Takovi okoti upravo su upadali u oi u onoj sveopoj pustoi. Ovako izgleda u Oima Bojim jedan ovei grad. Poharani okoti jesu grjene obitelji bez djece. okoti s lijepim lozama i mladicama jesu dobre kranske obitelji sa svojom djecom. STRANE PSOVKE I MNOGOBROJNA PROKLINJANJA

Gospodin Isus ovako govori: "U dananjem narodu psovka je - pjesma pakla na zemlji!" A sam djavao jednom se zgodom smijao i veselo raspoloen hvalio: "Mene slavi cijeli svijet! Skoro svi se meni klanjaju i rado me spominju i sve k meni alju. Moj fakultet je svuda najvei." Ali, kada bi ljudi znali kako je djavao straan, bojali bi se na nj i pomisliti, a kamo li djecu, blinje i marvu u njega nepromiljeno slati. OSKVRNUE SVETINJA ZBOG POINJENIH GRIJEHA U nekoj upi bili su oskvrnuti Kri i prekrasan kip Bezgrjenog Zaea. Pobone su due plakale od alosti. Ali dragi Isus ree: "To su skinuli grijesi one upe! Ne moe djavao sa

svojima nita uiniti ako mu Ja ne dopustim. Gdje je vei grijeh, vie se i rui."
NIJE HTJELA DA SE POKLONI RASPETOME SPASITELJU

U visinama, daleko od zemlje, hodala sam prekrasnom prirodom, punom zelenila i cvijea. A naokolo su bili bregovi. Doavi do raskra, ugledam velik drven Kri, na kojemu je visio ivi Raspeti Isus. Njegovo Presveto Tijelo bilo je u tolikim Ranama da se na njemu nije vidjelo zdrava mjesta. Istim putem naidje nepoznata enska. Izgledala je kao dua. Pokaem joj dragog Isusa neka Ga promotri. Ali ona Ga samo letimino pogleda - i podje dalje svojim putem. A ja sam ostala i dalje promatrati Raspetoga Spasitelja. Govori dragi Rospeti Isus, s Kria: "I zadrao sam te da Me promatra, Moje Tijelo u Ranama,

dok mnogi
32

prolaze ispred Mojega Tijela a da ga i ne pogledaju, kao da ne postojim. Ona enska, koja je prolazila ispred Mojega Kria, svjetskoga je duha i nije se zadrala da Mi se pokloni. Nije vie na ovome svijetu. I biti u razapet u sve vrijeme na zemlji, do kraja, izmedju stvorova Svojih ljudi."
"SLUI KOD DJAVLA!" Jednom zgodom kae mi dragi Isus: "Slui kod djavla!" Na to odgovorim: "Gospodine, neu ja djavlu sluiti!" Ali Gospodin ponovi: "Kaem ti, da slui kod djavla!" Poslije sam razmiljala, ali nisam shvatila Gospodinovih Rijei. Onda mi sveenik rastumai: ljudi koji nedjeljom rade i ne idu na Svetu Misu, uvaju se djece, petkom jedu meso i ne poste za svoje grijehe... pod vlau su djavlovom, zbog grijeha u kojima ive. Nakon nekog vremena ta osoba umre. Tri sveenika su joj bila na sprovodu. A onda jednog dana dodje k meni. Kad je ugledam, preplaim se. Na glavi joj rogovi, a na tijelu premnoge duboke rane. I sve onaj gad iz njih curi i zaudara, kao da se itavo tijelo raspada. Gledajui na mene nekoliko je puta duboko i bolno zastenjala: "Kako u se oistiti?!... Samo da mi se je oistiti!..." ZARUNICA U MRTVAKIM KOLIMA Prolazila sam kamenitim putem kroz nepoznat grad. Najednom opazim mrtvaka kola koja su ila sama od sebe. U njima je sjedila mlada djevojka, ureena kao zarunica. Bila je sva u bjelini, a na glavi je imala bijeli veo i vijenac. Sva zbunjena i alosna neprestano se ogledavala kao da nekog oekuje ili trai.

Kad su kola prispjela do mene, zastanu, a ja promotrim mladu pa je upitam: "A emu si se toliko i dotjerala kad nema za koga?" Zarunica gorko zaplae i odgovori: "Jo samo malo i, tako mlada i lijepa, moram umrijeti i nikada me vie nee biti." Na svakom kotau visio je Kri i na njemu ivi Raspeti Isus. Bio je u bezbrojnim Ranama i sav izmrcvaren. Nisam mogla raspoznati Njegovo Sveto Lice. Ras33 peti Spasitelj etiri se puta odmicao od drva Kria da mi pokae Svoje teke Rane. Promatrajui ovaj tuni prizor, zapitam Ga: "Gospodine, a kamo odlazi s tom mladom zarunicom?" Gospodin mi odgovori: "Do groba i u vjenost!" Na to kola krenu, ali umjesto u hram Boji, zapute se ravno na groblje. Zarunica je redovnica koja se posvetila Bogu i zavjetovala da e Mu sluiti u istoi, siromatvu i poslunosti - a kasnije je prekrila obeanje: "etiri puta je zarunica Moja, dua Meni posveena, Mene iznevjerila!" Kola su ila bez zaprege kao to i ivot ovjekov na zemlji tee sam od sebe. Bila su crna jer je ta dua u Oima Bojim mrtva, bez Milosti posveujue. Tokovi su sve ono to vodi u vjenost, u dobro ili zlo. Dua je bila sama jer je prezrela Boga pa je ostala bez svojega Zarunika; sada se prekasno za Njim ogledava. Raspeti Spasitelj ipak je prati do groba budui da je i za nju pretrpio gorku Muku; ali njezinu sudbinu u vjenosti. Govori Gospodin Isus Krist: "Dva gospodara se ne moe sluiti! Tko slui svjetski, a sveenik je

ili redovnica, nee se spasiti. Niti obian ovjek se nee spasiti, ako ne ivi po Zapovijedima Mojim."
"BJEE DA SE SKLONE OD STRANE TAME!"

U vidjenju se nadjem u nekom kraju kroz koji je vodio put s ije se desne strane protezala ivica od trnja. Tim je putem ilo mnogo ljudi. Hodajui prema jugozapadu, primijetim da je bodljikavo trnje poput onoga u Isusovoj trnovoj kruni. Najednom se pone sputati gusta crna tama. Mnotvo svijeta potri da se skloni od strane tame koja se naglo pribliavala. Muko i ensko, staro i mlado, i djeca s njima, hitjeli su u veliku zgradu s lijeve strane puta. Toliko ih se unutra nagruvalo da se ni vrata nisu mogla zatvoriti. Tjeskobno su ekali to e se dalje zbiti. I ja pourim za njima da se sklonim. No kad me ugledaju da im se pribliujem, poviu prema meni: "Ti nema mjesta medju nama!" U strahu od tame sakrijem se tada u bodljikavu ivicu. 34 A u polju, nedaleko ivice, bio je velik razgranat hrast. Odem radije pod njega da me svojim silnim granama zatiti od nadolazeeg nevremena. Preporuim se Bogu i ponem promatrati to lijepo stablo, puno krasna zelena lia. Uzdigavi pogled, opazim na nebu velik drven Kri. Malo dalje od Kria stajao je na oblacima Gospodin Isus te ozbiljno i zabrinuto promatrao ljude koji su se sakrili u veliku zgradu. Onda Gospodin pogleda na mene gdje stojim sama pod hrastom. I blagoslovi me znakom Kria: U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Potuila sam se Gospodinu: "Nisu me pustili k sebi da se sakrijem od tame." A Gospodin e na to: "Blago tebi to nema mjesta medju njima! Svi e oni doi k Meni na Sud da ih sudim!" Trnovita ograda jest ivot patnika. Lijepi razgranati hrast predstavlja duhovni ivot pravednika na zemlji.

"JULKA, DIGNI ME!" Pola sam u crkvu da se pomolim Bogu na svetome mjestu. Uniavi na pokrajnja vrata, zastanem preplaena. Ispod trinaeste postaje Krinoga puta leao je na podu, sruen pod pretekim Kriem, Gospodin na Isus Krist. Njegovo Sveto Lice i elo bili su posve Krvlju obliveni. Presveta Krv tekla je u obilju na pod crkve i po njemu se razlijevala. Gledajui ovu groznu stvarnost, ostala sam zaprepatena. A Gospodin se pridigne i, naslonjen na lijevu Ruku, kleei na koljenu, isprui desnu Ruku prema meni i pozove me: "Julka, digni Me!" Gospodin Isus oboren je pod strahovitom teinom i mnoinom grijeha to se poinjaju irom svtjeta. Gospodin trai od vidjelice da Mu svojim molitvama i rtvama pomogne da ustane i uskrsne u mnogim duama u kojima je ponien i sruen po grijehu. "OVO POLJE EKA NA TEBE DA GA OBRADI!" Nala sam se u visini, na velikom polju punom cvijea. Jedno je bilo lijepo, a drugo klonulo kao da e uvenuti. Prolazei tim poljem, uzdizala sam klonulo 35 cvijee i pomagala mu da se oporavi. Kad sam asok zastala i promatrala oko sebe, zaujem Glas: "Vidi, ovo polje eka na tebe da ga obradi!" Uzdizanje uvela cvijea oznauje rad oko spaavanja dua.

NEBESNICI POMAU I ODGAJAJU

"MILJU, RIJEJU, DJELOM I PROPUSTOM..." Gospodin me je ovako pouio: "Pii, keri Moja Julija, to e se moliti da se ljudi, Moji stvorovi,

oiste od lakih grijeha i pogrjeaka, neznanih njima; u ispovjedaonici neka tako mole; moli i ti tako prije ispovijedi grijeha."

Dragi Isus je rekao da mnogim ljudima i enama, mladei i djeci, laki grijesi i pogrjeke ostanu na dui jer se za njih ne pokaju niti ih ispovijede. Ili na poetku ili pri svretku Ispovijedi treba ukljuiti sve grijehe i pogrjeke to smo ih poinili, na primjer ovako: "Ispovijedam sve svoje grijehe i pogrjeke to sam ih poinio milju, rijeju, djelom i propustom. Osobito mi je ao to sam..." - i sad nabroji pojedinane grijehe. Ako si se najprije optuio za pojedinane grijehe, onda moe zavriti i ovako: "Ukljuujem i sve svoje grijehe i pogrjeke to sam ih poinio milju, rijeju, djelom i propustom." Ili sve skupa ovako: "Zadnja moja Ispovijed bila je prije... Skrueno ispovijedam sve svoje grijehe, pogrjeke i nedostatke to sam ih otada poinio milju, rijeju, djelom i propustom. Osobito mi je ao... Ukljuujem i sve grijehe prijanjega ivota a osobito to sam sagrijeio protiv... (navesti neku Zapovijed Boju ili crkvenu, ili koji od sedam glavnih grijeha)." Kad na ovaj nain ukljuimo u svetu Ispovijed sve to smo sagrijeili i pogrijeiii, dobijemo i oprotenje za sve, osim za teke grijehe. Njih moramo izriito spomenuti. 36 Ovako se ispovijedala i slubenica Boja Julijana iz C, kao i sestra Andjela, slubenica Boja iz O. I njih je draqi Isus tako pouio.

MRLJICE PO BIJELOJ HALJINI Kad je u duhovnom ivotu sve u redu, doivim se kako lebdim u zraku, obuena u lijepe bijele haljine. A kad neto nije u redu, vidim na donjem dijelu haljine manje ili vee mrljice. Kasnije razmitjam, u emu sam pogrijeila. "OVO IZ AE POPIJ OD MENE!" Dok sam u kuhinji spremala ruak, pristupi mi malen Djeak. Nisam ni primijetila kako je uniao. Moglo mu je biti oko etiri godine. U ruici je drao au vina, crvenoga kao krv. Nasmijana lica prui mi au da je ispijem. Milo ga pogledam, ali mu reknem: "Hvala, ne pijem nikakva pia!" Djeak odgovori: "Znam Ja da ti ne uzima nita od pia. Ali ovo iz ae popij

od Mene!"

Sad se tek pobojah! Isprva sam mislila da je dijete negdje zgrabilo au i nudi mi da pijem. No kad me je Djeak ponovno nukao da pijem, dodje mi misao da je to, moda, napast u obliku djeteta, pa me nagovara da uzmem ono to mi je zabranjeno. I zato ne htjedoh uzeti. Djeak me milo pogieda, nasmijei se i nestane. Poslije mi dragi Isus ree: "Nije to bila napast! To sam bio Ja! Nudio sam ti piti Svoju Svetu Krv. Trebala si uzeti!" Onda rekoh: "Gospodine, oprosti, nisam znala!" "ODBACI SVE MEKUASTO PA TRIMO U NEBO!" Na svoj imendan doivi posjet svete Julijane. Ugodno iznenadjena progovori Svetici: "Nikada ne slavim ime svojega tijela, ali kad si ve dola, nas dvije emo se poastiti!" I stavi pred Nebeskog gosta hranu koju voli, pa se upuste u dublji razgovor. Nakon nekog vremena sveta Julijana rekne: "Dosta smo se nas dvije poastile! A sada da ti neto kaem. Sve to je 37

u kui mekuasto i ugodno tijelu, odbaci i ostavi, pa trimo u Nebo!" Na to Julka upita: "A kako u trati po zraku kad nemam krila da letim?!" Svetica odgovori: "Gledaj na mene kako ja letim, pa i ti leti za mnom - ravno u Nebo!" Julka asak promisli, a onda e: "Pobacat u sve jastuke i perine! ekaj me dok ih smotam." Svetica prieka, a onda zapita: "Jesi li gotova? Sad baci van, a onda letimo daleko od kue u kojoj ivi!" Kad je Julka mekuaste stvari pobacala,
ostavi sve i, drei se za Svetiinu ruku, poleti s njom prema Nebu. "SVE TO IMA PODIJELI SIROMASIMA!" Kratko vrijeme iza susreta sa svetom Julijanom javi se Gospodin i zatra! od svoje slubenice Julke: "Sve to ima podijeli siromasima! Slijedi Mene u ivotu svojemu. Odbaci zlatninu i

ukrase za tijelo. Podijeli to ubogima da si kupe kruha i hrane. Ne imaj odjee vie nego ti je potrebno da se presvue i opere. ivi skromno i ponizno. Odjea tvoja neka je duga, da to vie pokrije tijelo." Jo Gospodin zapovijedi: "Sjedni pred Crkvu Moju i prosi! to dobije nosi siromasima."
Julka saopi Boju Zapovijed ispovjedniku, a ovaj se posavjetuje s braom. Starjeina samostana bio je tome sklon, ali se braa uzbunie: "Ako joj dozvolimo prosjaenje pred crkvom, izgledat e da smo je mi nagovorili pa emo imati velikih neprilika." Julka se obrati Gospodinu: "Isuse, ne smijem prositi jer nemam doputenje od Tvojih slugu sveenika." Isus je pogleda, slatko se nasmijei i kae: "Ne razumijete to Ja tebi govorim!

Kazat u ti to znae ove Moje Rijei. Crkva je Moj narod, a ti radi u njemu. Iza radnog vremena, gospodari kod kojih radi obiavaju te zadrati, jer im srce trai tvoju blizinu. Ponude ti stolac da sjedne i da im govori. U to vrijeme zatrai od njih za siromahe darova,

kojih sam im dao u obilju. A kad dan poodmakne, pa se spusti no, uzmi primljene darove i odnesi ih u kue siromaha. Ali ni jednome ne kazuj gdje stanuje, da se ne bi u radosti svojoj raspriao, pa ti onda imala neprilika zbog svojih dobrih djela."
38 PRESVETA DJEVICA VE ZNA... Za vrijeme rada nezapaeno mi pristupi Djevojka vitka stasa, obuena u prekrasnu dugaku haljinu. Imala je petnaestak godina, a bila je tako lijepa da takove ljepote na zemlji nema. Zlatna kosa sputala joj se do pola tijela. Od bosih nogu vidjeli su se malo samo prsti. Prekrasna Djevica gledala je u mene i, sa smijekom na licu, dugo mi je govorila jezikon koji nisam razumjela. Onda se zaputi prema vratima i, sve onako smijeei se i govorei mi odjednom nestane. Gledala sam za njom oarana, ali je nisam prepoznala, jer je u radnju dolazilo mnogo svijeta razne dobi i razliitih narodnosti. Presveta Djevica Marija govorila je Julki to je eka u budunosti. Sluila se Svojim materinjim jezikom, jer je bilo prerano da Julka sazna kakove je kunje i napasti, protivtine i progoni ekaju u ivotu. Ipak, Svojom svetom Prisutnou htjela ju je obodriti i dati joj na znanje da Ona sve zna, pa e joj biti u pomoi. I SVETI JOSIP E POMOI... Doavi s posla, naloim vatru, jer je bilo hladno, i zaponem uobiajene molitve. Tek to sam se pravo sabrala, netko pokuca. Odgovorim mu: "Naprijed! Slobodno!" Vrata se tad polako i paljivo otvore i unidje lijep, ovisok Mladi, vitka tijela i svijetla lica. Iz Njega je zraila blagost, poniznost i svetost. Bilo mu je oko dvadesetipet godina, i bio je obuen u lijepe haljine, kakove su se nosile u Isusovo doba. U ruci je drao visok tap, s nekim ukrasom pri vrhu. Sveti Mladi pristupi tednjaku i pone si grijati ruke. Blago se smijeei, stidljivo mi progovori jezikom koji nisam razumjela. Dugo je grijao ruke nad tednjakom i mnogo mi je govorio, a pri tom je pogledavao prema meni kao da mu je milo sa mnom u drutvu. Onda zadovoljan podje prema vratima, par puta se jo okrene, milo me pogleda, uini znak pozdrava - i nestane! I dalje sam osjeala Njegovu udesnu blagost i svetost. 39 Kasnije upitam Gospodina: "Isuse, a tko je to bio kod mene za vrijeme molitve?" Isus dragi mi rastumai: "Mnogo se moli Pooimu Mojemu Josipu, pa je doao k tebi i grijao se na vatri

tvojega srca. Govorio ti je mnogo, sve to e te snai u ivotu, samo to nijesi razumjela. Govorio je svojim materinjim jezikom da do odredjenoga vremena ne sazna to te jo eka, poradi Mene, na zemlji."
"SIROMASIMA NOSIM!"

Molei kod kue, opazim kako mi prilazi mlada ena, gospodska izgleda, ali jako skromna i sveta. U desnoj ruci drala je koaricu i smijeila mi se. inila mi se nekako poznata, a opet nisam znala tko je. Onda mi ree: "Pogledaj to imam u koari!" Pogledam - a to kruh i razliita hrana. "A to e vam te stvari?" - upitam je. "Siromasima nosim!" - odgovori mi. Onda me pogleda i nestane. Kad sam dola u crkvu, pogledam sluajno prema Oltaru svete Elizabete - i shvatim: Pa to je ista osoba koju sam vidjela jutros pod molitvom! Kasnije mi i dragi Isus ree da je to bila ona. U to sam vrijeme mnogo pomagala siromahe.

SVETI ANTUN U POSJETU SAMOSTANU Kad sam unila u samostanski hodnik opazim svetog Antuna gdje silazi s Neba. Bio je obuen kao redovnik, a mlad, rumen u licu, crne kose i crnih oiju. Sveti me Antun pogleda i srdano se nasmijei, a onda udje u sobu postarijeg sveenika, kao da mu dolazi u posjet. - Isti sveenik veoma tuje svetog Antuna Padovanskog i esto ga zaziva u svojim potrebama. SVETA BARBARA I PTICA KRSTOKLJUN Nala sam se u prostoru koji je izgledao kao crkva. Odatle je vodio hodnik u velik Dvorac, slian Kraljevskoj Palai. Na ulazu Dvorca stajala je mladja enska koja je izgledala kao Svetica. Bila je u crnome, s crnom maramom na glavi. Kad sam dola do nje prihvati me za ruku i uvede u predvorje, a zatim, kroz 40 udnovate prostorije jo dublje u Dvorac. Svetica me ostavi u velikoj sobi, a sama se vrati na svoje mjesto kao da je uvarica ulaza u Dvorac. Jedan as stajala sam i promatrala. Soba je imala mnogo vrata. Podjem prema jednima i otvorim ih. Nadjem se u velikoj, dugakoj prostoriji. Naprijed, na zidu, bio je velik Kri i na njemu ivi Raspeti Isus, s trnovom krunom na Glavi. Kri se uzdizao do stropa, a Isus dragi je bio velik etiri-pet metara. Do Kria je bila udna ptica utozelenkaste boje, pelikan. Savijenim kljunom pokuavala je svom silom izvaditi avle iz Isusovih svetih Nogu. A Isus dragi ju je promatrao pognute Glave i sa smijekom. Zatim upre Pogled u mene, kao da me pita da li ja vidim kako mu ta lijepa ptica eli pomoi. U to doba mnogo sam se molila i preporuivala svetoj Barbari. I kae Svetica ovako: "Ja sam

na zemlji bila uvarica Presvetoga Tijela, naega raspetoga Gospodina Isusa Krista. Branila sam ga, zatiivala i cijenila." Zato je i dostojna da bude Poasna straa uz Raspetoga
Gospodina i u Vjenosti.

Dragi Isus ovako govori s Kria za pticu Pelikan: "U velikoj zaputenosti, osamljenosti, tami na

zemlji, dok su Me ostavili svi, i zaspali vojnici, ptica, Stvor Moj, pristupila je Mojim Nogama i avle Mi vadila. I u naporu svojemu, stvor Moj, ptica, kljun je svoj raskrvarila, svoju malenu eljust, i slomila si kljun."

to god je Gospodin na Isus Krist na zemlji doivio i proivio, sauvano je za vijeke vjekova, i u Nebu emo to s velikim udivljenjem, dubokom zahvalnou i arkom ljubavlju promatrati. ANDJEO U SVEANIM HALJINAMA Na Blagdan Isusova Rodjenja molila sam u svojoj sobi. Najednom primijetim da netko pokraj mene hoda. Pogledam i opazim prekrasnog Andjela, u sveanim zlatnim haljinama. Prolazio je oko mene i iao k stolu na kojemu je bilo Boino drvce. Kad Andjeo opazi da ga promatram, sakrije mi se s vida. Andjelova ljepota tako me opojila da sam jo dublje uronila u misli o Lijepome Nebu i Dragome Bogu. 41

NAPASNIK
Julka je revno inila pokoru od Gospodina odredjenu. Bogu za ljubav i za Spas neumrlih dua s veseljem se odricala svega to joj je Gospodin zabranio da uzima. I kao da joj je premalo

pokora petkom i subotom od svoje je volje i srijedom ivjela samo o kruhu i vodi, na ast i slavu Svetome Josipu i svetome Franji koje posebno tuje. Ali, nadole su i kunje na koje je Gospodin upozorio. Nije bilo lako naviknuti se na taj pokorniki ivot: tri dana u tjednu ivjeti samo o malo kruha i vode, a u sve ostale dane ne uzimati toliko vrsta hrane. Dodje u radnju muterija pa je sve onako u razgovoru ljubazno ponudi ovim ili onim. I jedva se u zadnji as sjeti: "Ta danas je dan pokore! Ne smijem uze ti nita osim kruha i vode!... Ah, pa obeala sam Bogu za ljubav da tu hranu vie uope neu troiti!" Jo joj je tee bilo s djecom jer ih je jako voljela. Roditelji ih poalju u mesnicu da im kupe togod za uinu ili ruak. Pa je onako srdano i s ljubavlju ponude okoladom: "Probaj teto, joj to je dobra!" "UZMI... JEDI... SLABA SI!" Ipak, najmunije kunje imala je od strane djavla. Plaio ju je da e previe oslabiti pa nee izdrati: "Uzmi... oslabit e... nee ti Isus nita!" Pa kad pee kolae i sve onako lijepo mirie a on je napastuje: "Kuaj malo taj fini kola! Nee te nitko vidjeti!" Stoji pokraj nje pa je nuka: "Popij si toga malo! Vidi koliko svega ima!..." Ta je borba potrajala nekoliko mjeseci. Ipak, nikad nije uzela ni mrvice od bilo kojeg zabranjenog jela. Onda joj dragi Isus ree: "Jer si ustrajala u kunjama, dat u ti Moju jakost!" "VOZIT U TE AVIONOM!..." Vraala sam se kasno s posla. Uavi u dvorite, ugledam svoga Andjela pred vratima stana. Stoji i okree se prema meni. Pomislim da nas nije tko okrao! Ali, to e nam odnijeti kad nemamo novaca; uvijek 42 sam ga koristila na slavu Boju... Kad pogledam bolje, u blizini stana djavli! Desetak ih u grupi a jedan na elu. Dlakavi kao psi a na glavi im rogovi. I kako ja hou k vratima, glavni zakorai prema meni i progovori: "Mogla bi ti lijepo ivjeti!... Moli se ti cijelu no... Idi i u crkvu ako hoe... slui svome Isusu... neu te ja nita smetati samo budi moja zarunica!... Zna to u ti uiniti: vozit u te avionom u Englesku!..." Na to mu odgovorim: "Ne trebam ja ni tvoje vonje, ni tvojeg lijepog ivota! Imam ja svoga Zarunika. Ja u sluiti Gospodinu Isusu Kristu i nikome vie!" Onda je ostalim djavlima tumaio kako sam slaba i iscrpljena od postova, te jedva hodam i radim; mogla bi uivati, pa nee! Najedanput on pristupi jo blie k meni, raspali se - i kao da e me pljusnuti i tui. Kad me je popljuvao i nagrdio - izgubi se zajedno sa svojom pratnjom. Andjeo je samo mirno stajao, gledao - i utio. Gospodin kasnije ree da je onaj glavni Lucifer. RODBINA PRIGOVARA - DJAVAO DODIJAVA Proulo se da pomaem siromahe i da za njih prosim. Zbog toga sam i od strane rodbine trpjela prigovore i imala neugodnosti. Gospodin me je upozorio neka svojima ne otkrivam da sam vidjelica jer mi nee vjerovati. Ovako, kad ne znaju, imaju manje grijeha. Znali su da sam prije braka htjela poi u samostan i zato im sada nije bilo neobino to iza muevljeve smrti ivim povueno i idem rado u crkvu. Ali da sam gotovo sve to sam imala razdala siromasima i naokolo za njih moljakala pomo - to im je bilo ipak previe.

A kod kue sam imala tolike djavolske smetnje da sam se ve gotovo bojala vraati s rada u svoj stan. im dodjem s posla ve lupa po kuhinji. Sad lupi ovdje, sad lupi ondje, pa opet na drugoj strani... i tako neprestano. ak i togod baci u mene, osobito kad ponem moliti. Pa leti po zraku, uza zid, i koliko puta pokraj mene prodje toliko puta na mene pljune. Par puta sam bila toliko popljuvana, da sam se morala kasnije prati. Dolo bi ih katkad i vie, cijela hrpa, pa pjevaju i paklenski govore - samo da me prestrae i smetu u radu i molitvi. 43 "DONESI TI SVETU VODU SA SOBOM!" Vie puta se dogodilo da je za vrijeme moga posjeta roditeljima estoko lupalo po tavanu. Djavao je uz veliku halabuku porazbacao bratove postolarske kalupe to su bili gore pospremljeni. Pa se otac tuio: "Nikad nita ne lupa, ali kad Julka dodje to ne moe podnijeti!" A i mati je jadikovala: "S tobom nije dobro! Donesi ti drugi puta svetu vodu sa sobom jer se bojimo da e nam kuu sruiti!" "IDE JULKA, HAJDEMO JE NAPASTI!" Dragi Isus poslao me u oblinje selo da jednoj eni dodam Njegove Rijei. Kad sam izala iz mjesta, opazim na livadi, odmah u blizini krme, djavle kako se aste. Muki i enski djavoli, s rogovima na glavama, sjedili su za stolom, u drutvu Lucifera, te iz velikih aa pili vino i rakiju. Onda jedan od njih povie: "Ide Julka, hajdemo je napasti!" Drugi mu odmahne pandom: "Pusti je! S njom ionako ne moe nita poeti!" Molei Krunicu, skupila sam snage i prola mimo njih. HTIO NATUI DIJETE Dok sam molila Krunicu, opazim ljutita djavla kako uri da se osveti djetetu. Podignem tad prema djavlu Kri na Krunici i djavao nestane. UZEO LIK SLUBENICE BOJE Pod molitvom dodje mi u vidjenju postarija gadna enska. Izgledala je kao vjetica. Kad ja gledam... gledam... pa to je slubenica Boja, sestra Julijana! Ali tako odvratna da sam se od nje poplaila. ak mi je i Krunica ispala iz ruke. I uhvatio me neki nemir da nisam mogla dalje ni moliti. Onda zamolim mladju sestru da me zamijeni na poslu, a ja pourim u C. da vidim ta se dogodilo. Kad dodjem k sestri Julijani, ispriam joj vidjenje. Gleda ona, gleda u dragog Isusa i onda progovori: "Nisam to ja bila! Kae Gospodin da je djavao 44 uzeo moj oblik da me zamrzi i nikad vie k meni ne dodje! Kad ti djavao u vidjenju dadne ovakove slike, nemoj ih usvojiti. On uzme lik i najsvetije osobe da nam ogadi ono to je Boje. I meni, to vie Bogu sluim, to mi vie pokazuje kojekakovih bljuvotina... i sramota... pa mi prostaki govori..." A ve sam bila i posumnjala: Boe moj, pa je li ta ena Bogu slui kad ovako grdno izgleda.

O SMRTI I SUDU
NA POLASKU U VJENOST

Nakon to smrtni ovjek ispusti duu svoju, ona ide ravno na Sud Boji, u Sudnicu pred Presveto Trojstvo. Sudnica je u velikoj Zgradi, na nepoznatome terenu, kao pod Nebom. U prostranoj dugakoj sobi lei na stolu omana Knjiga. Kada dua dodje u Sudnicu, otvori se stranica na kojoj su zapisana sva dobra i zla djela dotinog smrtnika. uvi svoju presudu, dua se odmah vraa na zemlju, u blizinu svoga tijela, koje je jo toplo; u par sekunda prevali ona neizrecive daljine. Dua sada stane na rub kreveta, kod uzglavlja. Ako pokojnik ne lei na krevetu, stane u blizinu glave. Ona vidi svakoga koji dodje da obidje njeno tijelo ili uestvuje u sprovodu. I vidi to se radi, i uje govor, molitvu i pla. im se iz doma Bojega donese Raspelo i metne nad glavu pokojnika, dua poleti na crkveni kri. Poto tijelo pokojnikovo stave u krinju i donesu nadgrobni kri, dua prelazi na svoj kri i stane na njega kao ptiica. Kada mrtvo tijelo nose na grob, stojei na nadgrobnom kriu dua vodi tijelo na groblje. Na grobu, nakon to sveenik zavri molitve i rekne: "Sjeti se, ovjee, da si prah i da e se u prah pretvoriti" i baci malo zemlje na krinju, neke due odmah odlete na svoje mjesto, u istilite ili pakao. Pojedine due ostaju uz grob dok se ne razidju svi koji su pratili tijelo. Kad odu i oni koji su tijelo zakopali jo se one ne mogu rastaviti od groba, nego plau i jauu. Jedna od njih ovako je kukala: 45 "Tijelo moje, tijelo, na to si ti mene navelo: u muke paklene vjene!" Druga opet plakala je nad svojim grjenim tijelom: "Tijelo moje, tijelo, radilo si to si htjelo; hodalo si u srebru i zlatu, a sad lei u zemlji i blatu." Due koje polaze u istilite teko se rastaju od grobnoga humka jer se boje vatre. Ali uzdaju se u Gospodina da e ih spasiti. Jedva koja dua ide ravno u Nebo - jer sve to ulazi u Nebo mora biti isto kao sunce, bistro kao kristal. Nejaka djeca samo prelete istilite. Sudbina milijuna dua je zagonetna i nama ljudima na zemlji nepoznata. "SVE E ONI SPAVATI DO SUDNJEGA DANA!" Nala sam se na veliku groblju. Sa svih strana dolazilo je staro i mlado, pa i nejako. Ulazei kroz jedna jedina vrata, svatko je nosio sa sobom svoje breme, netko vee netko manje. Jedva bi tkogod doao istih ruku. Ali bilo ih je s tolikim tovarima da ih nisu mogli ni nositi. Kako bi tko doao do groba, koji ga je ekao iskopan, poloio bi breme do nogu, a zatim legao u jamu i zaspao tvrdim snom. Grob se je za svakim sam zatvarao. Gledala sam ih kako slatko spavaju dubokim snom. Poeljela sam da budem s njima. Opazivi u blizini prazan grob ponem u nj ulaziti. Ali odjednom zaujem Glas s Neba: "Ti jo mora hodati po zemlji! Nije tvoje vrijeme da usne... Svi e oni spavati do Sudnjega dana." Na Glas Boji uspravim se pa nastavim, alosna, promatrati one koji idu u vjenost. Medju onima koji su poivali u tom nepreglednom groblju vidjela sam i svoga mua. Bio je iv i disao je.

A s istone strane, uz samo groblje, dizala se velika Crkva, koja je bila povezana s ovim poivalitem preminulih. Odjednom se groblje silno rasvijetli. Zasja kao da sve munje silaze s neba na zemlju. I svi se grobo46 vi otvore. A ja pogledam prema Nebu, u pravcu Crkve, i ugledam velikog Gospodina Isusa Krista. Dolazio je na oblacima u silnom Sjaju i Velianstvu. Onesvijestila sam se od uzbudjenja i straha. Vrata u groblje oznauju smrt koja eka svakog ovjeka. Bremena to ih ljudi nose do groba slika su njihovih grijeha. Velika Crkva na elu groblja jest Nebo. Kad Gospodin Isus dodje u Slavi, bit e tako Velik da e zauzeti sav prostor u Visinama. Jo dugo iza ovoga Vidjenja razmiljala sam sa strepnjom u srcu: Na dan Suda, to e biti! NA RASKRSNICI VJENOSTI Na nepoznato tlo dodju velika lijepa kola. Ila su sama - bez zaprege i motora. Pokraj kola ugledam grupicu sveenika. Pristupim k njima i jednome od njih reknem: "Oe, pa vi se spremate u Nebo!" Odgovori mi: "Da, mi idemo u Nebo!" Onda ih zamolim: "Hoete li i mene povesti sa sobom?" Ali jedan, koji je stajao malo dalje, dobaci mi: "ta e ti medju nama!" Sveenici se tad raspriaju i posjedaju u kola. Gledam ja ta sjajna kola i dopadoe mi se. Ali gdje da sjednem da me sveenici ne opaze. Onda primijetim da straga stri sranica koja povezuje sva kola. Sjednem, dakle, neprimjetno iza ledja sveenika. Na Zapovijed Boju kola krenu. Dugo smo se mi vozili u Visine. Najedanput se zaustavimo na nekom tlu na podnoju malena brijega, pokraj lijepa parka. Sveenici me opaze i zaude se. Ali oni najednom nestanu kao duhovi, za njima ieznu i prazna kola, a ja ostanem sama u nepoznatim visinama. Tada zaujem nad sobom Glas: "Ti podji u ovaj vrt i malo se odmori!" Podjem do najblie klupe, sjednem i ponem oko sebe promatrati. Ugledam zemlju tako daleko da je bila sitna kao trun praine. A park u kojemu sam sjedila bio je prekrasno uredjen. Tlo je u njemu udne vatrenaste boje i obraslo zelenom travom. Tu i tamo ubaeno je prekrasno barunasto cvijee, rasporedjeno po lijepo oblikovanim parcelama. Staze su posute sitnim bijelim kameniima. Iznad snjenobijelih klupa nadvile su se kronje lijepog drvea. Zrak je ugodan i svje, pun mirisa cvijea. 47 Dok sam uzbudjeno promatrala oko sebe, pola kilometra dalje opazim irok put, s jedne i druge strane ukraen cvijeem. Tim ugodnim putem prolazilo je mnotvo svijeta, razne dobi i raznih narodnosti.. Muko i ensko, staro i mlado, veselo raspoloeni, s pjesmom na ustima, putovali su na sjever. Pleui i pocikujui od obijesti, pribliavali su se golemoj kuli. Bila je tako velika da je ljudske oi ne mogu obuhvatiti. I kako je koja grupa stigla pred kulu, njena golema eljezna vrata sama bi se otvorila, a ljudi su ulazili i nestajali. Prestupajui prag, padali su u dubine. I uo se nadaleko prasak i tutanj, kao da u te strane dubine padaju velike bombe ili udaraju gromovi. Gledajui taj uas, ustanem i podjem prema raskru da vidim to se zbiva s tolikim ljudima koji bez prestanka ulaze, a niti jedan ne izlazi. Tek to sam krenula,

zaujem nad sobom Glas: "Ti ne smije na taj put, niti tamo unutra - jer ondje je pakao iz kojega se ne izlazi." Na Zapovijed Boju vratim se i ponovno sjednem na klupu. Opet mi padne pogled na visoki bijeli zid neke ogromne zgrade koja se dizala na istonoj strani. Nestajala je u bijelim gustim oblacima, to su plovili nisko nad parkom. U zidu opazim desetak snjenobijelih vrata, s mjedenim kljuanicama. Odanle su dolazili bolni uzdisaji. Pridjem tad zidu i ujem kako iznutra, u dubinama od pedesetak metara, bukti jaka vatra. Tako je veselo gorjela i pucketala, kao da je od posve suhog drva. Dua mi se sledila kad sam sluala kako se iz vatre diu teki i bolni uzdtsajt i jauci. Pokuam otvoriti jedna ili druga vrata, ali mi Glas Odozgo zapovjedi: "Pusti vrata i ne otvaraj ih! Ti ne smije ovamo doi! U toj su

vatri due za koje zasad ne smije znati kakve su. Ti podji naprijed, iza ovoga zida muka, na stazu koja vodi prema Istoku!"

Jaka nevidljiva sila pone me voditi i kroz neki uski hodnik dovede me na jo uu stazu ogromnog polja ita. Prekrasna penica bila je visoka kao ovjek, a bistra i zdrava, bez ikakve mane. utila se poput sunca i bila je od korijena do vrha toliko zrela, da zrnje samo to nije ispadalo iz velikih prepunih klasova. Nebeski vjetri lelujao je penicom amo-tamo i njom se poigravao. 48 Na kraju tog velikog krasnog polja, daleko na Istoku, dizala se velianstvena bijela Crkva. Bila je na viem tlu od penice, a njezini su se zidovi i krov gubili u visinama Neba. Uska, snjenobijela staza, vodila je ravno do njenih malenih, ali prekrasnih vrata. Onda ujem Glas: "Ti mora tom bijelom stazom, kroz tu penicu, doi u onu Crkvu!" Na ove se rijei uplaim, jer je Crkva bila jako daleko, a staza tako uska da sam morala ii postrance da ne pogazim krasno zrelo ito. Probijajui se tim preuskim putem, nakon nekog vremena potuim se Gospodinu: "Ve sam umorna od sustezanja u hodu! Toliko moram paziti na svoje tijelo da ve nemam snage ii dalje!" Gospodin me utjei: "Jo malo i blizu si ulaza u Nebo!" Sveenici nisu primili vidjelicu u svoja kola - to znai da ne primaju Poruke koje im Gospodin preko nje dodaje. Ali ona i dalje, na neupadan nain, izvruje Boje Naloge medju pukom Njegovim, gdje se ve kree zbog rada. Zrela penica jesu dobri krani. Njihove due ekaju etvu, dan Suda. Uska bijela staza oznauje ivot stege u duhu Evandjelja: odricanje i svladavanje, post, molitvu, dobra djela drugo.

SUSRETI S DUAMA U ISTILITU

Koga Gospodin pozove da suradjuje s Njim na spasavanju dua, sigurno e ga upoznati i sa stanjem dua u istilitu. Dat e mu da osjeti i razumije njihovu patnju, i ulit e mu veliku ljubav i suosjeanje prema njima, ali i odlunu volju da im pomogne molitvama, odricanjima i rtvama. "A KAKVI STE VI LJUDI OVDJE?" Iza dugog hodanja nala sam se daleko iznad zemlje, kao na planeti. Priroda je tamo lijepa, okiena drveem, umom, travom i poljskim cvijeem. Na isto49

noj strani su omanji bregovi. A bio je lijep sunan dan, iako sunca nisam vidjela. Najprije sam prolazila pokraj lijepo uredjenih vrtova. Mnogi su rasadnici bili pod staklom a sve posadjeno kao na uzicu. Malo dalje, na trnici, bilo je postavljeno dosta jednostavnih stolova, poredanih jedan do drugoga, a pokrivenih ceradom. Neka ena, kao da je Madjarica, ba je iz vree istresla hrpu zelene paprike. Pristupim joj i kaem: "Vi ve prodajete zelenu papriku, ali kod nas na zemlji jo je snijeg do koljena!" ena me pogleda, ali nita ne odgovori. I dalje je, utei, radila svoj posao. Krenem naprijed i u daljini opazim grupu ena i mukaraca kako lopatama utovaruju "zemlju" u kamion. A bila je crvena kao eravica. Ljudi su svi utjeli kao da su jedni na druge ljuti. Niti rijei nisu medjusobno izmijenili. Kad je kamion bio natovaren, ofer, koji je utei stajao uz kamion i samo gledao, popne se u kabinu i poveze kamion prema istoku. I ja podjem tom kamenom cestom koja je prolazila uz manja brda. Tad ugledam ispred sebe mladju ensku i ubrzam korak da je sustignem. Onda je zapitam: "Molim vas a ta vi svi tu radite?" Ona me milo pogleda pa odgovori: "Vidila si!" A ja nastavim: "A kako se zove ovo mjesto?" Opet ona meni kratko: "Vidi!" Dalje ja upitam: "Ima li ovdje gradova i sela?" Odgovori mi: "Ima!" Upitam je za ime grada: "A kako se zove najblii grad?" Ree mi: "Bilograd!" Na to primijetim: "Ima i na zemlji Biograd!" No ona me ispravi: "Ali ovo je 'Bilo-grad'!" Zaudim se ja: "A to, zar je nestao?" A ona me uputi: "Idi i vidi tamo iza brda, kamo je poao ofer s kamionom!" Onda je zamolim: "Hajde i ti sa mnom! Bojim se sama zbog ljudi i zmija, jer su tu bregovi." Na to e ona: "Ne smijem ja s tobom, na mene se pazi." U to opazim kako po uskoj pruzi, uz veliku umu, dolazi mali vlak teretnjak. Imao je neobine vagonie, napravljene u obliku trokuta, a natovarene ljunkom. I lokomotiva je bila vrlo mala - i prastara! Kad se vlak pribliio, dotri malen ovjek komu je cijelo tijelo bilo poput eravice. Stane uz tu enu i zna50 tieljno gleda u mene. Pri tom se veselo smije i guta svaku rije to je izgovorim. Kad je vlak zazvidao, podje on na dunost da ga, kao eljezniar, propusti. Strojovodja me u prolazu zapazi i uspori vonju. Okrenuo se za mnom i upadno me gledao stojei u lokomotivi kao ukopan. A bio je niska rasta i crvenkaste kose, obuen u ljetnu ukastozelenu uniformu. Mene uhvati strah pa se ponem sakrivati iza one enske. Kaem joj: "Znate, ja se bojim toga ovjeka, ja sam tu nepoznata!" A ona me pogleda. Onda u zbunjenosti nastavim: "A kakvi ste vi ljudi ovdje?!" Odgovori mi kratko: "Gledaj!" Na te njezine rijei primijetim: "Idem ja na zemlju! Tamo je sve bolje uredjeno nego ovdje. S vama se ne moe ni razgovarati!" Ali me ona upozori: "A kako e sama dolje kad si put zaboravila? Moram ti pokazati kuda e se spustiti na zemlju. Daleko je!" I pokae mi dva pravca: jedan prugom, otkuda je doao vlak, i drugi putem kojim sam prispjela ovamo. Budui da je na pruzi, uz veliku umu, radila grupa radnika, podjem radije putem kojim sam i dola. Gospodin Isus ree: "To su due izvan vatre, u istilinim mukama." Na kakovoj dunosti sagrijeie, takove su im i muke i mjesta trpljenja. "VIDI SADA KAKO SE MI PUNO MUIMO!" Negdje na jugu, na tlu udaljenom od zemlje, nala sam se u lijepom brdovitom kraju. Maleni breuljci obrasli su drveem i cvijeem. Na jednome od njih diu se sami drveni ardaci. Odjednom zaujem snano bubnjanje. Okrenem se i, na neto povienom terenu, ugledam mladju ensku. Na njezino bubnjanje ponu iz ardaka izlaziti enske, obuene u dimije. Skupilo ih se mnogo, a bile su uglavnom mladje. I stoje, i ekaju to e im oglasiti njihova

znanica. A ona prestane lupati i snano im povie: "Podjimo na zemlju da poubijamo krane jer se za nas ne mole!" Jedna od njih poleti prema meni. Ja se prestraim pa kleknem i stanem je moliti da me potedi jer u se ja za njih moliti. Djevojka je bila vitka stasa i raspletene kose. Kad je vidjela kako sam se prestraila, progovori mi smijeei se: "Ti se ne boj, jer se za nas 51 moli! Hou samo da ti pokaem gdje ivimo i kako trpimo!" Uhvati me tad za ruku i povede prema ardacima. Na ulazu u jedan ardak ree mi: "Moram te drati za ruku jer ti sama ne bi mogla prolaziti ovim predjelima." Kad ugledah ta mjesta, preplaih se. Pa to je nisko i usko poput ladice nonog ormaria! Kako bih ja mogla unii u to! Ali djevojka udje prva i, drei me za ruku, povue i mene za sobom. Tako me je potezala kroz te uske ladice da sam mislila te e me raskidati. A u njima je bilo strano zaguljivo, zbog debele praine i nagomilanoga smea; kao da ih godinama nije nitko ni istio ni zraio. Bilo je i mrano jer zrake sunca u njih ne prodiru. Kad sam se poela guiti, djevojka me izvede napolje pa mi kae: "Vidi sada kako se mi puno muimo! Stanujemo svaka posebno, zakljuana u uskom, mranom i prljavom prostoru. Moli za nas!" U tim ardacima je bilo jako mnogo tih ladica. I svaka ima svoju kljuanicu. Kad dua unidje, ladica se automatski zatvori i vie ne moe iz nje dok joj se ne otkljua. Kae Gospodin da su to due koje se mogu spasiti, budemo li se za njih molili: "Ti si se za njih

molila, zato su ti pokazale gdje su im stanovi."

Iza toga doivljaja tijelo mi je bilo tako ozlijedjeno i oguljeno da dva dana nisam bila sposobna za rad. "ODMARAMO SE KOLIKO SI SE ZA NAS MOLILA!" Daleko od zemlje hodala sam izmedju velikih planina. Jednostavni kameni put vodio je od zapada prema istoku, ali je izgledao vrlo malo koriten, jer je po njemu izvirivala trava. I dodjem do mjesta gdje se odvajao puteljak. Vodio je ulijevo, do podnoja ogromna brijega iz kojega se dizao gust dim. Dalje tamo etao je djavao, s pukom na ramenu. Zastanem i gledam to bi tu moglo biti. Odjednom, kroz maleni izlaz izadje nekoliko ljudi, dugake sijede kose i duge brade, obuenih u haljine iz davnih vremena. Izgledali su jako zamiljeni i alosni. Naprave par koraka prema meni - i zasta52 nu. Gledali su me neko vrijeme - a onda podignu sklopljene ruke zakljinjui me da se molitvom zauzmem za njih. Kad ih djavao opazi, potjera ih unutra i za njima dobro zatvori. Meni pak ljutito povie: "to je tebe ovamo donijelo! Bjei odavle i da se nisi vie pribliila!" Odgovorim mu: "Ne mislim ja k tebi! Samo gledam tko to tamo stanuje." I podjem naprijed prema ogromnoj planini, okrenutoj prema jugu. Bila je tako visoka kao da je povezana s Nebom. Nevidljive vrhunce okruivali su joj bijeli oblaci. Dugo sam hodala tim putem i promatrala oko sebe. Priroda mi se inila slina onoj na zemlji: bilo je trave i drvea a ponegdje i koji poljski cvijet.

Odjednom opazim kako s istone strane brda, kroz eljezna vrata, naviru ljudi. Jedni za drugima, na tisue njih, izlazili su napolje i duboko udisali svjei zrak. Skupljali su se na istini kao da e biti kakav kongres. Kad sam se nala medju njima veoma su se veselili mome dolasku. Ali opazim da su jako ispaeni od muka. Tijela i lica bila su im iznakaena od vatre i dima. Nije se razabiralo tko je tko. Tek po struku i visini tijela raspoznavalo se muko od enskoga, dijete od odrasloga. Uzdisali su od muka iz kojih su izali i stresali se od groze pri pomisli kamo e se ubrzo vratiti. Gledajui ih ovako bijedne, saalim se nad njima i pomislim u sebi: Kakvi su to jadnici i gdje trpe? U taj as iz Neba se uo Glas: "Ovo su due iz istilita!" Dok sam stajala medju njima, jedna od njih dovikne mi: "Tu je i tvoj Zarunik!" Trgnem se i pogledam oko sebe mislei da govori za mojeg pokojnog mua. Ali nisam ga mogla prepoznati - jer su bili odvie izoblieni. Zato joj kaem: "Pa ne vidim gdje je moj Zarunik!" Ona e na to: "Pokraj tebe stoji, zar Ga ne vidi!?" Onda ih zapitam: "A ta vi tu radite?" Odgovore mi: "Odmaramo se toliko koliko si se za nas

pomolila i dobra uinila!"

Iza nekog vremena due su morale natrag u vatru. Nakon to su sve ule, vrata se sama zatvore. Dragi Isus jednom ree, kad je On saao nad pakao, nisu sve due izale iz pretpakla. Bilo ih je koje mo53 raju, zbog teine svojih grijeha, ostati u njemu do Sudnjega dana. Zato trae da se za njih moli. Drugi veliki brijeg jest glavno istilite. Due su uzele oblik tijela u kakovome su bile za ivota na zemlji. Zarunik je Isus dragi: "To sam Ja bio, sjedinjen s duama koje e doi k Meni!" "SINKO, KAKO SI JOJ MOGAO PRISTUPITI" Jednom zgodom doivim u vidjenju grupu od tridesetak dua. I neto su se te due dogovarale. Iznenada jedan mladi izadje iz grupe pa ravno k meni. I nita ne govorei, zagrli me i poljubi u obraz. A mene bilo stid pa se okrenem. Na to jedna baka ree mladiu: "Sinko, kako si joj mogao pristupiti!" On joj odluno odgovori: "Da joj se zahvalim! Ne bih ja jo izaao iz vatre da nje nije bilo!" U to doba bile su mi preporuene u molitvu stanovite due, izmedju ostalih i jedan mladi. Onda zamolim njegovu tetu da mi pokae njegovu sliku. I prepoznam mladia iz vidjenja. Dugo sam se bila za njega molila. A baka, koja mu je stavila primjedbu, bila je njegova rodjena baka, takodjer ve pokojna. DJAVAO MUI DUU IZ TEKOG ISTILITA Vrativi se kasno naveer s posla, najprije zaujem kako lupa po tavanu. Onda nestane zida pa ugledam djavla kako vue niz stepenice jednog mukarca. To je bilo kao da se kotrljaju gromovi. Zatim ga pone u gazdariinoj smonici, koja je bila odmah do moje sobe, grozno muiti i zlostavljati. Bacao je tog mukarca ovamo-onamo, motao ga i lomio... Pljuskao ga je i pljuvao po njemu. Vie puta potezao ga je po stepenicama gore-dolje. I tako puna dva sata. Jadnik je stenjao i jaukao kao da ga kolju. Gospodin Isus mi je rastumaio da je ta dua u tekom istilitu i zato djavao ima nad njom vlast - sve dok ne izadje odanle.

Boe spasi! Nitko ne bi vjerovao da ima takovih muka. Bila sam se tako uplaila da dugo nisam mogla doi k sebi. 54

O NEBESKOJ DOMOVINI
"JULKA, DODJI NA MOJU GOZBU!" Podjem u dom Gospodnji da se pomolim. Na strani sakristije opazim neoekivan prizor. Ugledam kako se u velikoj Dvorani, podijeljenoj u mnogo Odjela, priprema sveana Gozba. Stolovi su bili poredani jedan do drugoga, a nanizani u vie redova. Djevice, koje su izgledale kao da im je 16-17 godina, pokrivale su stolove bijelim stolnjacima, donosile porculansko posudje i sve to je potrebno za vrijeme blagovanja. Svi su se urili i uskomeali. Medju prisutnima, u Predjelu koji sam promatrala, bili su uglavnom sveenici; primijetila sam i nekoliko poznatih. Vjernika je bilo malo. Izmedju stolova hodao je dragi Isus. Kao Domain i Gospodar nadgledao je sve pripreme. Odjednom Gospodin pogleda na mene, nasmijei se i pozove me: "Julka, dodji na Moju gozbu." A ja odgovorim: "Dragi Isuse, kako da ja sirota tamo unidjem kad su tamo sami veliki, a ja sam malena! Nee me pustiti unutra!" Isus na to ree: "Ja u se zauzeti za tebe i paziti da te nitko ne dira!" I Gospodin pristupi k meni, uhvati me za lijevu ruku i uvede u Predvorje gdje se ekalo na poetak Velike Veere. Bilo je vani mnogo svijeta, ali nisu mogli unii. Kad me je Gospodin uvodio, neka je ena htjela silom unutra, ali je On prekori i vrati natrag. U zadnji as dotre i tri redovnice i, sve onako uspuhane, progovore: "Zakasnile smo, Gospodine! Hoe li nas pustiti na Gozbu?" Gospodin ih pogleda i odgovori im: "Ne poznajem vas!" Redovnice tad zaplau i opet zamole: "Gospodine, pusti nas u Svoju Dvoranu!" Gospodin im na to otro odgovori: "Kazao sam Ja vama da vas ne poznajem!" Velika i teka vrata zatvore se, a redovnice ostadoe napolju. Udarale su o vrata, plakale i kukale... Sluajui tu ciku i buku, saalim se nad njima pa zamolim: "Gospodine, uje li kako plau? Dozvoljava li da im otvorim!" Isus me pogleda i odgovori: "Nema njima mjesta na Mojoj Gozbi jer Mi nijesu

sluile. Neka odu tamo gdje e plakati i jaukati vijek vjekova!"

55

Veliko je bilo obilje na Stolovima Gospodnjim. Ali kad je Gozba poela, Dvorana je bila gotovo prazna. Tek ovdje-ondje sjedio je ponetko za stolom. Zato jednom zgodom Gospodin Isus Krist ree ovako: "Samo jedna desetina svijeta doi e u TEKO JE UNII U KRALJEVSKI DVORAC Prenesena sam u Visine, u gradi nad kojim su plovili bijeli oblaci. Usred grada die se velik Kraljevski Dvorac, ogradjen zidom i bodljikavom icom. U njega se ulazi na jedna jedina vrata. Straar puta samo one koji imaju Ulaznicu. Uz njega je velik otar pas, koji strano laje i spreman je raskidati svakoga tko bi se usudio silom unii. Jedna je dua htjela u Dvorac, ali uvar je nije pustio jer nije imala ulaznice. Nestala je zatim kao duh.

pravo Nebo. Ostali svijet, osim male djece, ide sav u pakao. istilite pripravlja due za Nebo."

Kad sam vidjela to se trai na ulazu, pobojah se. Podjem zato u lijepu malenu crkvu, koja se nalazi ispred Dvorca, da se preporuim dragome Bogu. Crkva ima samo jedan Oltar i na njemu Svetohranite. Sagradjena je na ast Majci Bojoj. Unidjem u prvu klupu jer je crkva bila prazna. Dok sam se molila, pojave se Sveci. Hodali su i letjeli u prekrasnim haljinama. Promatrala sam ih s velikom radou. Odjednom se na Oltaru pojavi Majka Boja, s Malim Isusom u naruju. Bili su u prekrasnim dugim haljinama. Gledali su me i smijeili se. Onda dodje od Njih Glas:"Tvoje mjesto nije u

klupi! Tvoje mjesto je da sjedi na preki koja dri sve klupe u crkvi!"

Bila sam razdragana prisutnou dragog Isusa i Majice Boje. Ali Oni mi se, smijeei, izgube s vida. Zatim se opet pokau, kao da se ele sa mnom igrati - a onda nestanu u Visinama. Kraljevski Dvorac oznauje Nebo, a lijepi maleni hram ispred njega Kristovu Crkvu bez koje nema Spasenja. U Dvorac se ne ulazi bez Milosti posveujue. Vidjelica mora Crkvi Bojoj prenijeti Nauku Boju koja je na Spas svim duama. Gospodin i Njegova Sveta Majka jo e joj se mnogo puta u ivotu javiti i prikriti. 56 NA PRAGU NEBA Jednog Blagdana, dok sam razmatrala o Bojem Velianstvu, odjednom mi iza ledja pristupi nevidljiva osoba, uhvati me ispod pazuha i velikom silom ponese u Visine. Kada me je stavila iznad zvijezda, na Podnoje Neba, ree mi: "Odmori se malo i pogledaj Nebo izvana!" Pred sobom ugledam velianstven Hram. Moje oi nisu mu mogle obuhvatiti ni irine ni visine. Njegovi su zidovi sazdani od udnovata gradiva. A krov toga velebnog Hrama nainjen je od tisua i tisua tornjeva. Poredani su red za redom, od najmanjih na poetku krova, sve do najveih navrh krova - koji su se gubili u nedokuivim Visinama. Tornjevi su okieni blagom kakva ljudske oi vidjele nisu. Sve odsijeva od zlata i srebra, biserja i dragulja. I prelijeva se u divnim bojama, a ureeno je ukrasima kakove samo Bog moe zamisliti. Gledajui sve ovo, poela sam se plaiti od neizmjernog Velianstva. Priroda je ovdje prekrasna. Cvijea ima na milijune vrsta! Tu su plemenite rue, pa karanfili, ljiljani, jorgovani... sve u raznim bojama i sa zlatnim rubovima. Ima niskog cvijea a ima i visokih razgranatih stabala, prepunih rua. Ima tako velikih cvjetova da ih dva ovjeka ne bi mogla obuhvatiti. Pa kao to na zemlji ima velikih grmova trnja i draa, tako i ovdje ima golemih kupova cvijea i rua, koji prekrivaju i krase te iroke prostore Prednebesja. Parkovi su uredjeni kako oko nije vidjelo. Nema ovdje zakrljalih i posuenih stabala. Sva se sjaje i sva su u prekrasnom redu. Voa na zemlji nema kao ovdje. Tlo nema ni busova ni korova: crno je kao ugljen a sipko kao pijesak. Iz parkova i borovih uma lete ptice sline zlatnim lastavicama. I ne bjee od ljudi kao na zemlji, ve stanu i gledaju. Onda zaujem Glas s Neba: "Pogledaj malo dolje prema zemlji!" Izmedju Podnoja Neba i povrine zvijezda ugledam prekrasan zrani prostor. Gledano s ovih Visina carstvo zvijezda izgleda kao beskrajan cvjetnjak s velikim ruama. Zvijezde su velike kao pun mjesec, a povrina im je ravna kao mirno more bez kraja. 57 Poredane su jedna do druge i odsijevaju kao sunca.

Zrak je u Prednebesju kao u rascvjetano proljee! ist i proziran kao kristal - nema tamo ni praine ni vjetra - a svijetao kao da sja najljepe sunce, iako se sunca nigdje ne vidi. Ugodan je i osvjeavajui, pun miomirisa. Shvatila sam da se ovdje tijelo ne moe ni umoriti ni klonuti, ve da u toj neiskazanoj milini i svjeini moe ivjeti u vijeke vjekova. I dodje mi pomisao: Ta ovdje bi i mrtvi oivio! Dok sam zadivljeno i ushieno motrila oko sebe, opet progovori Glas s Neba: "Podji pred vrata Hrama!" I uinim tako. Onda mi Glas ree: "Sad e vidjeti kako izgleda Nebo." Malena Hramska vrata odjednom se otvore, ja pogledah unutra - i onesvijestih se! Neizrecivi me Sjaj zablijetio, neiskazana Ljepota zanijela, Milina Boja opojila... Drugom zgodom rekao mi je dragi Isus da sam bila vie od pola sata kao mrtva. U tome stanju prenesena sam na zemlju. Kad sam dola k sebi, opazim da vie nisam Gore. Zbunjeno sam hodala po sobi i gotovo nisam mogla vjerovati da se iz takove Visine i tolike Ljepote moe uope i vratiti na zemlju. Pogledam Krunicu u svojim rukama i gorko uzdahnem: "Tolika patnja pokraj tako Lijepoga Neba! Ne volim vie ivjeti na zemlji gdje ovjeku srce krvari!" Malena vrata na velianstvenom Hramu ele oznaiti da se u ivot Vjeni ulazi po uskome putu. Tornjevi na krovu oznauju Boje Izabranike, ve prema njihovim zaslugama. Niti jedno tijelo, rodjeno od ene, ne moe svojom mudrou i silom doi u te Visine. To su daljine koje ne moe ni pero oznaiti ni jezik izrei. Zemlja se Odozgo ne moe vidjeti jer je jako daleko od Neba. Samo po Doputenju Bojem moe se sve uti i sve vidjeti. Mnogi na zemlji zamiljaju si Nebo kao zrak, prazan prostor, po kojemu lete due i Bog. Nije tako! Nebo je Mjesto gdje se stanuje i ivi u vijeke vjekova! Ako je Bog ve za smrtnog ovjeka stvorio zemlju i na njoj toliko ljepota, koliko li je onda ljepe i 58 vee stvorio Nebo, gdje On prebiva kao na Prijestolju. Jer premda je Bog svuda i u svemu, ipak je Njegovo posebno mjesto na Prijestolju, u Nebu. Kad ovjek ve na zemlji uiva toliko dobara Bojih, koliko li e ih tek uivati kad se nadje u Vjenosti, kod Boga. Po zemaljski reeno i izraeno ima u Nebu prekrasnih Mjesta, Gradova, Pokrajina, Drava i Kontinenata... I jedini Bog u Troj Osoba zna za sve Predjele, Daljine i Visine koje postoje jo dalje, iza oznaenoga u ovoj Knjizi. Pojedini hram u Nebu tako je velik kao na zemlji itav grad. Zemaljska velianstva i gospodstva siuna su i nitavna u usporedbi s Nebeskim Velianstvima i Gospodstvima. Kako tko na zemlji Bogu slui, tako e mu i biti u Nebu. Vie se zauzima ljepe e i dobiti - u ljepem Kraju i Predjelu. Ne moe onaj koji je na zemlji malo inio, imati u Nebu puno. Niti onaj koji je za ivota na zemlji puno Bogu sluio, ne moe u Nebu imati malo. Nekome je dano do znanja neto o darovima Bojim. Sve nije dano nikome znati. Tajna je to Boga, u Njemu zadrana - u sve vrijeme. ovjee, slui Stvoritelju, Bogu svojemu, svom snagom svojom! Ljubi Ga cijelim srcem svojim! Ne istrauj Putova Njegovih, do li koliko ti je dano! "KAKO SU SE BRINULE TAKOVU KUU IMAJU!" Negdje Gore, visoko nad zemljom, nala sam se na tlu veoma slinom naoj zemlji. Mali breuljci, ravnica sa zelenom travom, ovdje-ondje drvo... pa i samo svjetlo - sve me je podsjealo vie na zemlju nego li na Nebo.

Kad ja gledam - a to preda mnom bijedne kuice. Ali to je vie liilo na bijedne kolibice: nisko da se jedva moe uspraviti, maleno da se unutra ne moe ni ispruiti, nego samo sjediti. I po jedan ili dva bijedna prozoria na uskim ulaznim vratima. Nekoje su kolibice k tome bile i nagnute, i samo to se ne srue; druge opet jadne kao da su prastare... 59 Iz tih bijednih kueraka izale su neke enske. Ponaale su se kao domaice koje po kui i oko kue imaju neto posla. I nisam mogla shvatiti to je to. Kad me je dragi Isus pouavao, upitam kakve su to due tamo bile. Gospodin mi rastumai: "To je Nebo za one koji su nemarni u duhovnome ivotu. Jedva su i ovamo uletile!" A ja primijetim: "Gospodine, pa kod nas su tako punice za suenje! Tu se ne moe ni ispruiti!" Gospodin odgovori: "Kako su se brinule i zauzimale, takovu kuu imaju!"

BLIE GOSPODINU
TRI PREKRASNA GOLUBA! Molei u sobi, najednom primijetim da je neto proletjelo. Pogledam prema krevetu i ugledam tri prekrasna bijela goluba. Bili su bijeli kao snijeg, posve jednaka uzrasta i jednaka ponaanja. I dok su hodali po krevetu, jedan za drugim, svojim lijepim crnim oima pogledavali su na mene. A od njih je izlazio neobian sjaj. I kako su nenadano doli, tako su iznenada i nestali. Kasnije, kad me je dragi Isus pouavao, upitam Ga: "Gospodine, a kakova su to tri goluba bila kod mene dok sam se molila? Pa nisu ostavili ni tragove, makar su hodali po bijelom pokrivau!" A dragi Isus se nasmije i ree: "To smo bili Mi. Ja, Moj Otac i Duh." "IZABERI JEDAN OD OVA TRI PRSTENA!" Odnesena sam u velike Visine i postavljena na Podnoje Nebesa. Onda se otvorilo Nebo i preda me se spusti lijep, zgodan, bijel stol. A na bijelom stolnjaku, koji se sputao sve do dolje, bio je postavljen bijeli tanjuri sa tri zlatna Prstena. Pokraj stola stajao je velik divan Andjeo, obuen u lijepo ureenu odoru plave i naranastokavene boje. 60 Tada progovori iz Neba Gospodin Bog, Presveto Trojstvo: "Izaberi jedan od ova tri Prstena i stavi ga na ruku!" Gledam ja to zlatno Prstenje, to sja poput sunca, i vidim da su sva tri Prstena posve nalik, i da se ni malo jedan od drugoga ne razlikuju. Onda uzmem srednji Prsten i stavim ga na prst, a stol bude uznijet u Nebo. Isus dragi mi rastumai da sam izabrala Njegov Prsten. U Slubi Presvetome Trojstvu na poseban nain povezana sam s Njime, s Njim zaruena. "OSJETIT E VELIANSTVO SVETOGA TROJSTVA!" Kad su ve svi spavali, molila sam u svojemu stanu. Kako sam kleala pokraj kreveta i gledala u sliku Srca Isusova i Marijina, te Raspelo, odjednom ujem nad sobom Glas: "Osjetit e Velianstvo Svetoga Trojstva!" Pomislim da u valjda doivjeti Prisutnost Boju. Najedanput od otvorenog prozora dodje tako silan vjetar kao da e sve odnijeti i ravno nada me. I osjetih takovo Velianstvo i toliku Svetost da vie nisam znala nita; bila sam kao da umirem. To je bilo na meni kao da na mrava stavite zgradu od petnaest katova!

Kad sam pitala dragog Isusa to je to, On se smijao. Kae: "Da je samo malko dulje potrajalo,

usnula bi. Tvoje tijelo ne bi moglo podnijeti taj Duh, to Velianstvo!" A drugom zgodom Gospodin mi ree: "Kad bih se Ja pokazao takav kakav Jesam, odmah se dijeli duh od tijela! Ja se moram prikriti jer Moj stvor ovjek ne moe podnijeti Moje Velianstvo i Moju Svetost." "Kad bi sluga Moj Mene vidio ili uvijek osjeao - ne bi Mi mogao sluiti."

Iza velikog Vidjenja i kad sam ushiena, po nekoliko dana kao da nisam na zemlji... Radim, ali nisam duhom prisutna kod posla. SUSRET SA SVETOM OBITELJI Bila sam uzdignuta do Podnoja Neba. Zvijezde su mi ostale daleko ispod nogu, a sjale su kao sunaca. Izgledale su kao veliko sjajno polje. Bilo ih je na 61 milijarde. Treperile su jedna prema drugoj i kao da se smijee Nebu. U prostoru izmedju carstva zvijezda i Podnoja Neba bilo je mnogo lijepih granica s prekrasnim ruama, crvenim kao krv. Dok sam se nasladjivala tom Nebeskom ljepotom, opazim kako se s Neba sputa zlatan oblak. Iz sjajnog oblaka, koji je bio uredjen kao soba, izadju preda me Isus dragi, Majica Boja i Sveti Josip. Dulje su me vremena promatrali sa smijekom na svetim Licima. Potom ih zlatni oblak opet zaokrui i uzdigne u Nebo, a mene velika snaga spusti na zemlju. Sveta Obitelj veselo mi se smijeila da me obodri u izvravanju Naloga Bojih. "PUSTI JE, TO JE NJEZINO MJESTO!" Gledala sam kako s Neba silazi velika Povorka kreui se od istoka prema jugu. Stajala sam sa strane i promatrala Svece kako prolaze mimo mene pjevajui divne Nebeske Pjesme. Bilo je tu bogoslova i sveenika, djevica i redovnica, obinih ljudi i ena. Hodali su po etiri u redu, a svi su bili obueni u prekrasne Nebeske haljine. ekala sam dok svi prodju da im se prikljuim na zaelju. Najedanput mi Gospodin zapovjedi: "Podji naprijed!" Posluam Gospodina i podjem malo naprijed, pa stanem. Ali Gospodin opet progovori: "Podji jo naprijed!" I podjem jo naprijed. Valjda sam i itav kilometar, po Bojoj Zapovijedi, ila prema elu Povorke. Oni koji su bili prvi ve su ulazili na Nebeska Vrata. I kako su ulazili u Nebo vidjela sam onaj Nebeski Sjaj. Onda kae Gospodin: "Gdje je prazno mjesto unidji!" Mili Boe, kud u sad nedostojna! Stojim pokraj Povorke kao sirota, u dugim neuglednim haljinama, i gledam gdje ima prazno mjesto. Tada naidje red bogoslova u kojemu je bilo u sredini prazno mjesto. Dok ja gledam i nekam se, Gospodin zapovjedi: "ulazi unutra!" Bogoslov sa strane se skloni i propusti me, ali onaj s desna primijeti poneto ljutito svome susjedu: "ta je ta enska unila medju nas!" Ovaj mu odgovori: "Pusti je, to je njezino mjesto!" 62 "TO JE MOJA MAJKA CRKVA!" Nala sam se na nepoznatom tlu. Hodajui tim neznanim krajem, naidjem na veliku grupu svijeta, razne dobi ivota. Stajali su zajedno, molili se Bogu i, gledajui u Nebo, neto su

oekivali. A bili su obuhvaeni velikom krunicom, zlatnosrebrnaste boje, a debelom kao prst. Od krunice, koja je odsijevala Nebeskim sjajem, vodila je traka u Nebo. Kad sam dola u blizinu tih ljudi, htjela sam i ja stati u krunicu da zajedno s njima sluim Bogu. Tada zaujem s Neba Glas: "Ne ulazi, Julka, u tu krunicu. Tvoje mjesto nije tamo. ekaj malo dok dodjem k tebi pa u ti kazati to je tebi initi." Ja zastanem, a po onoj Nebeskoj traci spusti se preda me prekrasna Djevica, redovnica. Uhvati me tad za ruku i kae: "Podji za mnom po ovoj sjajnoj krunici da zaobidjemo ove ljude. Ti mora biti izvana,

na sjajnoj tra ci to vodi u Nebo, a ne unutra gdje su ostali koji Bogu slue."

Kad smo ih zaokruili, Djevica me po Nebeskoj traci povede u Visine. U Predvorju Neba ispusti moju ruku, nasmijei se i nestane u Nebeskim Stanovima. A bila je lijepa kao cvijet, a skromna kao ljubica. Kad sam ostala sama, ponem promatrati oko sebe. To je bilo kao irok dugaak hodnik kojemu oi nisu mogle dokuiti kraja. A sa svake strane na tisue Stanova za due. Zidovi su tako ukraeni da ni ne znam to je to i kakovi su sve ukrasi po njima. Vrata bijela kao snijeg a kljuanice od bjelokosti, s crnim prugama. Sve odsijeva istoom i sja poput sunca. I pod je tako blistav da se u njemu moe gledati. Videi sve ovako prelijepo i velianstveno, ponem se plaiti. A to e mi kazati Gospodar ako me ovdje zatee!... to u sad sirota! Na zemlju ne mogu, put mi se sakrio, a ovdje ne znam ni kud ni kamo... Ne usudjujui se nita ni taknuti, a kamo li zaviriti u koju sobu, ponem plakati... Kad opazim da se iz daljine pribliuje dragi Isus, odahnem pa Mu kaem: "Dodji, Gospodine, jer ne znam sto mi je initi i kamo da krenem po Nebeskom Nalogu." Isus dragi je bio obuen u crvenu haljinu. Svi63 jetle kose padale su Mu po Ramenima. Dolazio je sa smijekom na Licu, urno koracajui, bos. Na Njemu se odraavala Blagost i Poniznost. Ali kad se Gospodin Isus posve pribliio, uplaim se i ponem drhtati: "Gospodine, ne znam kamo da podjem. Dovela me Djevica i ostavila gdje me i vidi." Isus se srdano nasmije i kae: "Julka, podji sa Mnom! Idemo Ja i ti s Nba na

zemlju da ti pokaem kako sada, u ovo vrijeme, izgleda Moja Majka Crkva!"

Poli smo na jugoistok, prema zemlji. Kad smo naputali Nebesku krasotu, ispruio se prema zemlji krasan put, posut sitnim snjenobijelim kameniima. Sa strane, umjesto ograde, bili su oblaci, kao ovice. Kad je Isus dragi vidio kako se plaim doi u Njegovu Blizinu, pogleda me, nasmijei se i ree: "Hajde sa Mnom, zajedno emo hodati!" Ali ja sam i dalje koracala u strahopoitanju, zaostajui za Njim. Nisam se usudila odvie pribliiti Velikom i Svetom Bogu. Kada se Gospodin sa Svojim stvorom pribliio zemlji, rekne: "Pogledaj, Julka, ve smo blizu! Vidi li sada kako ljudi hodaju po zemlji?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim polja, ume i bregove... Vidim ljude kako idu po putovima i vinogradima nosei svaki svoj alat... Vidim njihove kue... gradove i sela... Sve vidim s Tobom!" Isus njeno pogleda vidjelicu - i kao da Mu je drago u njezinoj blizini. Stupivi na zemlju, kae mi Gospodin: "Pokazat u ti neto to prije nisi vidjela. Koracaj uza Me da ti ne bude teko hodati za Mnom!" Po obinom putu dodjemo do raskrsnice. Isus dragi pokae koji je put pravi i mi krenemo njime, dok ne stignemo do velikog Kria, na kojemu je bio Raspeti Isus. Blizu Raspela stajala je velika ena, obuena u dugake crne haljine. Iz Nje je zraila tolika svetost da me je svu elektrizirala. Ali ta velika sveta ena gotovo se ruila od silnih bolova. Isus me dovede pred Nju i upita: "Julka, vidi li ovu enu?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim!" Isus nastavi: "To je Moja Majka Crkva! Klonula je i previja se u bolovima;

hoe da se srui... Idi i digni je!" Na to odgovorim: "Gospodine, ta pred Tvojom Majkom
Crkvom ja sam tek maleni mrav! Ka64 ko bih je ja mogla dignuti kada je tako velika i sveta?" Ali Isus zapovijedi jo dva puta: "Idi i digni je!" I ja podjem da joj obujmim noge, bojei se pri tom da e se sruiti na mene... Ljudima u krunici moram dodati Rije Boju i Nauku Gospodina Isusa Krista. Dva su puta: jedan to vodi u smrt, a drugi u ivot Vjeni. Sveta ena jest Kristova Zarunica, Rimokatolika Crkva. Isus nalae veliku slubu Svojemu malenome stvoru, siroti-udovici: trai od nje da pomogne u pridizanju onih koji su klonuli u duhu; u ponovoj uspostavi Zakon, koji su tokom vremena i tegoba izostavljeni i ublaeni. Kad se Isusove Rijei ukorijene i utvrde u srcima i duama na zemlji, i Majka Crkva nee vie patiti. "TI E MI NOSITI CIGLE!" Na Zapadu, u prelijepoj Prirodi, pripravljenoj za budue Stanovnike, opazim svetu Obitelj. Neim su bili zauzeti na tom Brijegu, i kao da na njemu stanuju. Sveti Josip je malo zastao kao da neto kupi, a Majica Boja, s Malim Isusom u naruju, dodje blie k Meni. Kad me dragi Isus ugleda, pone se u krilu Majke vrtjeti i plakati, elei da Ga pusti dolje. Nebeska Majica Ga tad spusti a On potri meni u naruaj - premda sam se bojala uzeti Ga u svoje ruke. Jedno vrijeme Mali Isus ostane kod mene, a onda opet zaeli da sidje. Stavim Ga dolje, a Majica Boja se smijala. Zatim me Mali Isus uhvati za ruku i, onako malean, ozbiljno mi ree: "Sazidat u Svoju Crkvu, a ti e Mi nositi cigle!" A ja Mu odgovorim: "Hou, Isuse!" U blizini je bila hrpa cigala. Odem ja tamo i koliko god sam mogla donesem ih Malome Isusu. A On pone zidati, a ja sam Mu dodavala materijal. Sve je imao pri ruci: i sanduk sa bukom, i licu, i ravnjau... Zidao je kao vjet majstor i zidovi su bili lijepi. Kad je zid ve bio povisok, stane na povieno. Sazidao je temelj crkve i dosta velik zid. Onda mi ree: "Sad smo digli to je glavno! I dalje emo nasta viti!" A Majica Boja je malo dalje takodjer neto radiia i pripravljala. 65

KUNJE SE PRODUBLJUJU
"JA U TEBE JO JAE ZALJULJATI!" Nala sam se negdje na zapadu, u nepoznatoj prirodi. Stojei na velikoj grani golema hrasta, njihala sam se gore-dolje poput djece. Ipak sam se bojala da ne padnem na zemlju. A stablo na kojemu sam se ljuljala tako se silno razgranalo i ispruilo svoje grane da su mu dosizale sve do tla. Odjednom ugledam dragog Isusa gdje se pribliuje s juga. Bio je bosonog. Gospodin me pogleda i, veselo nasmijeen, ree mi: "Ljulja se?" Odgovorim Mu: "Da, ljuljam se!" Na to e mi On: "Ja u tebe jo jae zaljuljati!" Ja se preplaim i uzviknem: "Joj meni!" Isus dragi se slatko nasmije i ode otkuda je i doao. A sa sjevera dodje mnotvo svijeta razne dobi. Bilo ih je na milione! Kad su mi se pribliili, sklopljenih su ruku traili da se za njih zauzmem i molim. Govorili su raznim jezicima.

Veliko drvo oznauje od Boga odabranu duu. Opasno ljuljanje jesu teke kunje koje Gospodin priputa radi spaavanja dua. "OBUCI NAJSKROMNIJU HALJINU I PODERAN KAPUT!" Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici ovako: "Obuci najskromniju haljinu i kaput

poderan to si ga odbacila. Uzmi ga na sebe i u njemu polazi u dom Moj. Tako se odjevaj mjesec dana i hodaj bosonoga da se ponizi preda Mnom, na zemlji." Vidjelica uini po
Gospodinovom zahtjevu.

A kad su je znanci susretali ovako jadno obuenu, udili su se to se to s njom dogodilo. Jedni su je saaljevali: "Sirota, imala je jako dobrog i radinog mua pa ju je njegova smrt veoma potresla." Bilo ih je koji su nad njom i plakali. Drugi su opet govorili: "Jadnica, poludjela je!" Neki su je, promatrajui je kako se ponaa, ovako branili: "Nije ona luda! Normalno radi, ide redovito na Svetu Misu, prieuje se, ostaje dulje u crkvi, pria o Lijepome Bogu i Nebu... Kad bi bila luda, ne bi se tako vladala." 66 Ipak, zbog ovog javnog ponienja, vidjelici je bilo najtee s vlastitom obitelji i rodbinom. Osjetili su se duboko pogodjenima i strano osramoenima to imaju ovako "aavo stvorenje" u svojoj obitelji. Bojali su se da se njezine sestre zbog nje nee moi ni udati. Otac ju je zbog toga htio ak izbrisati sa svoga prezimena. Rodbina je o njoj govorila da je dobila potres mozga pa bi je trebalo poslati na lijeenje u bolnicu za umobolne. Nisu joj dozvoljavali ni da vlastito dijete pohadja, jer da bi mu mogla naudjeti. Dvije godine nije smjela ni zaviriti u roditeljsku kuu. A gazdarica kod koje je radila podje njezinom ispovjedniku i potui mu se: "Veleasni, Julka je poludjela! Sve je razdijelila pa sad hoda kao prosjak. Inae, kod nas obavlja sve poslove kao da nije luda, samo to malo govori i puno uti. Odgovara samo na upit, a progovara jedino ako to ustreba." Sasluavi ovu tualjku, sveenik usklikne vrstim glasom: "Blago nama sveenicima da hoe cijeli svijet poludjeti kao Julka!" I zaplakao je na glas, pred mnotvom svijeta kad je iao k rtveniku da prikae Svetu Misu. Dulje vremena hodala je mlada vidjelica obuena u dronjke izmedju lijepo odjevenih gradjana - kao prosjakinja besmrtnih dua. VEE KUNJE - VEE MILOSTI! Jednom prigodom potui se Gospodinu na teke kunje to su je snale. Ree Mu da se boji djavla i zlih ljudi, i zamoli Ga da joj oduzme te velike kunje. Gospodin Isus ovako odgovori slubenici Svojoj Julki: "to su vee kunje na tijelu to dajem i veu Milost za duu, Kunje to

sam ih za tebe odredio, mora ih podnijeti do kraja ivota svoga Meni na Slavu. elim da se uz patnje to ih trpi spase i druge due po Mojoj Neizmjernoj Ljubavi. Kada te nee napadati izravno djavao, napadat e te vlast poradi Mene; kada se ona smiri, napadat e te Moji sluge sveenici; kad se oni umire, napadat e te svijet i tvoji rodjeni po krvi. Sve e ovo trpjeti za Mene i za due do groba. Bit e rtva Moja ugodnog Nebeskog mirisa. Za Mene i za Moju Nauku i ivot e dati. Zapeatit
67

e krvlju svojom ivot u Meni na zemlji. Obasjat u due molitvama tvojim i pokora tvoja i odricanje biti e svjeina Mojoj Nauci iz ivota Mojega na zemlji. Procvast e zemlja Mojim krepostima i Duh Moj ivjet e u njoj."

Drugom zgodom dao je Gospodin Isus ovu Pouku: "to dajem dui veu Milost to su i kunje

vee da dotina osoba spozna to je zlo a to dobro, i upozna razne naravi medju ljudima na zemlji da ih zna pouiti. To je dar Moj koji dajem odabranicima Svojim."

SVEENICI I PORUKE BOJE

Vidjenja i Poruke to ih vidjelica Julka prima namijenjene su svim duama dobre volje. Gospodin eli preko njezinih usta doviknuti Svoj Spasiteljski Poziv svim Svojim stvorovima. Zato joj zapovijeda: "Pii sve to sam ti pokazao i to sam ti rekao za pouku ljudima na

zemlji."

Medjutim, Gospodin Isus izabrao je Julku u prvom redu zato da preko nje doda Svoju Boansku Nauku Svojim slugama sveenicima, pastirima Svojih ovaca. I zapovjedi joj: "Rastumai im sve onako kako sam Ja tebi tumaio!" Bilo je sveenika koji su radosna i zahvalna srca te s velikom duhovnom koristi sluali lijepa i pouna Vidjenja, te pmrnali Boanske Pouke i Poruke. U vie navrata vidjelica je i itavim malim zajednicama satima pripovijedala i tumaila Nebeska Zbivanja. Drugi opet sveenici, smatrajui sebe mudrima, odbijali su i prezirali ove "privatne objave". Za Svoje nevjerne i sumnjiave sluge ree Gospodin vidjelici: "Pusti ih neka ive po svojoj

mudrosti!"

"NE TREBA SVJETLU SVJETLO!" Mladi i revni starjeina samostana potivao je Poruke Boje i od srca obilno pomagao sirotinju. Gledajui kako se vidjelica pati dan i no tekim radom 68 i jo brine za dijete, ponudi joj da pomae kod njih u kuhinji bratu kuharu, a oni e se pobrinuti njoj i djetetu za stan i hranu. Ali Gospodin ovako progovori: "Ne treba svjetlu svjetlo!" To znai da su sveenici i redovnici ionako duhovno dovoljno prosvijetljeni. Ona kao vidjelica treba da ivi medju obinim narodom i dodaje mu Rije Boju, Svjetlo Boje. Osim toga Gospodin je upozori: "Ovaj e te starjeina primiti a drugi e te kasnije prezreti i odbaciti!" Ovaj starjeina pristaje uz Rije Boju i zato joj eli Pomoi. Ali e doi drugi iza njega, kojemu Rije Boja nee biti po udi, pa e je kao vidjelicu prezreti i odbaciti. Budui da je ona bila jako sklona da prihvati ovako povoljnu ponudu - zbog pretekog rada to ga je obavljala i neprikladne okoline u kojoj se kretala - Gospodin ree jo i ovo: "Idi, ali pustit u ti

takove bolove na tijelo da im nee nita koristiti! Samo e se osramotiti!"

"TI Sl PREVARIO SEBE!"

Poletan mlad sveenik saznao za vidjelicu. Potrudi se on do nje i zamoli Gospodina da ga poui to mu je initi u ivotu da spasi svoju duu i due povjerena mu stada. Gospodin prihvati slugu Svojega i ree mu: "Jer si Me zamolio za Rije Moju kazat u ti. Ako hoe da ti duu

spasim, vri ono to ti zapovijedam: u dan petka ini pokoru; Meni to prikai. Uzmi samo dva obroka. U podne kriku kruha i au vode od 2 deci. To potroi, i nita vie do uveer. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isto kao u podne. Izvan obroka ne uzimaj nita u usta svoja. Ujutro ne blaguj nita, osim Moje Tijelo i Moju Krv kod rtvenika Mojega. Za osobe tebi povjerene ini to hoe i u koje vrijeme hoe. Do sada sam bio s tobom zadovoljan. Ali doi e kua da te kua u dan pokore. Pazi da ne odstupi od Moje Zapovijedi!"
Sveenik na to ree: "Nisam poludio Boga ostaviti, a djavlu sluiti!"

Ali nakon kraeg vremena ipak posumnja. Pred sveenikom znancem pone mudrovati: "Ma nisam, valjda, lud sluati jednu enu! Imam ja svoje poglavare i njihove direktive! I ode na tavan da si naree unke. 69 Uzme zatim kruha, nalije si vina - i u dan petka, ujutro iza Svete Mise, najede se do sita! Kad se najeo i napio, veselo se naruga: "Ha, misli vidjelica da Petar danas ini pokoru! A on se lijepo najeo unke i napio vina... Ha, ha, i vidjelica prevarena na raun mene! A za vjernike u moliti koliko budem mogao, tako mi je i reeno." Subrat ga ozbiljno gledao, a onda mu ree: "Ako je Bog vodi, ne igraj se s Njime!" Ali on jo i ozloglasi vidjelicu i kod biskupa i kod mnogih drugih. Gospodin tad ree za njega: "Nijesi ti prevario vidjelicu! Ti si prevario sebe! I vidjet e koga si

varao kada se nadje pred Licem Mojim, na Sudu!... Ponizit u ga, i to odmah!"
"TO U S VAMA AKO BISKUP DODJE?"

Uskoro se prouje da je dotini zatvoren. Odsjeo je pet godina strogog zatvora. Bio je malen lijep Blagdan. Po obiaju podjem na ranu Svetu Misu jer sam kasnije morala na posao. U samostanskom hodniku doeka me uzrujan i sav usplahiren sveenik Aleksandar. Poleti prema meni i otro e na me: "Gdje ste!... Gdje ste!... ta u ja sad!?... itavu no nisam spavao... Javlja biskup da dolazi i da e vas presluati... Kako u ja njemu dokazati da vi Isusa gledate i razgovarate s Njim i ostalim Nebesnicima?!..." Onda odgovorim sveeniku: "Ako biskup dodje, ne trebate vi govoriti za mene! Samo prstom pokaite: To je ona! Ja u govoriti o zbivanjima to su u meni, nada mnom i oko mene. Ja se bojim samo Stvoritelja koji e me suditi, a ne bojim se stvora koji je ovjek na odredjenom mjestu, odgovoran Onome o Kome mu elim i moram govoriti... A kad bude htio govoriti sa slubenicom Gospodinovom Julijanom iz C., po nju emo nekoga poslati..." Iza toga, na poslu, imala sam ovakovo vidjenje. Gledam istog sveenika kako je uzeo komad drva, to se mee u pe, i udara Malog Isusa po Glavi. Tako Ga je estoko udarao da je sve odzvanjalo. A Isus dragi, Djeak od pet-est godina, plaui dodje k meni i sakrije se pod moju dugaku gornju haljinu. A ja Ga iz70 vuem ispod haljine i prigrlim: "Gospodine, a zato se tu skriva?" Odgovori mi: "Kad Me taj Moj sluga tue!" I opet se On, plaui, sakrije pod haljinu. I kako sam Ga prigrlila, vidjenje nestane. Poslije sam dotinom sveeniku ispripovjedila to sam doivjela. On se rasplakao i pokajao i molio je Isusa da mu oprosti. Gospodin kasnije rastumai da je jezik sveenikov bio drvo kojim Ga je udarao. I jo ree: "Sluga Moj se poplaio da ne bude ponien od poglavara poradi tebe. Boji se i hlae mu

se tresu."

Biskup je doao. Za vrijeme ruka narugao se na raun vidjelica-vraara. Sveenici se pokunjili i zautjeli - a vidjelica Julka, iako pozvana, uzalud je satima ekala da je preuzvieni gospodin primi i pouje to Gospodin Bog poruuje Crkvi Svojoj. "JA SAM MEDJU NJIMA ALI NEE DA ME SASLUAJU!"

Mnogi sveenici hodoaste u razna Svetita i putuju raznim Bojim slugama i slubenicama u tudjini ne bi li doli do Bojih Objava i Rijei. U isto vrijeme ne znaju za one koje je Gospodin izabrao uz njih, medju njima - ili ih, moda, ak i preziru. Zato je Gospodin i rekao za ovakove: "Trae Me po svijetu i potroe velik novac dok dodju do Mojih Rijei - a Ja sam

medju njima, ali nee da Me sasluaju. Na alost, mnogi od stvorova ljudl vre svoju volju - a ne Moju!"
Gledajui Svoje posude odabrane, ostavljene i zaputene od sveenika, prezrene u svojim okolinama, Gospodin Isus Krist ponavlja Rijei Svoje: "Nijedan Prorok nije imao slave u

svojemu kraju!"

"MOJI SLUGE SE PLAE DA UJU MOJE RIJEl" Doavi u hram Boji, podjem u samostanski hodnik da se pomolim pred Raspetim Isusom i zatim ispovjedim. Iza obavljenih molitava dugo sam ekala pred ispovjedaonicom, ali nitko od sveenika nije dolazio. Uzdahnem i pogledam Raspetog Isusa ne znajui to da radim. Isus dragi oivi, pogleda na me, te i On duboko i bolno uzdahne. Sidje zatim s Kria, podje do prve ispovjedaonice i pozove me da se pribliim. Kad sam 71 zavrila svetu Ispovijed, Isus dragi me odrijei i blagoslovi. Bila sam u tako velikoj Prisutnosti Bojoj da pod Svetom Misom, premda je bilo nazono mnogo svijeta, nikoga nisam zamjeivala. Ovo je ukor sveenicima to nee da sasluaju vidjelicu. Gospodin Isus je prezren i mora da eka ne bi li se sluga Njegov udostojao sasluati Rijei svojega Gospodara.

"Moji sluge se plae da uju Moje Rijei. Zato e odgovarati pred Licem Mojim, kada dodju k Meni na Sud, to su se ogluili na Glas Moj."
"TI JO MORA BITI NA ZEMLJI!" Za vrijeme propovijedi sveenik je otvoreno napao i ibao mene i Julku iz C. Proglasio nas je vraarama koje zavode narod, jer smo ljudima koji su primali Rije Boju govorile o postu i pokori. Zbog toga, a i mnogih drugih nerazumijevanja i progona, obuzela me duboka alost. Onda sam doivjela ovo Vidjenje. Gledala sam kako od Majke Boje, sa zapadne strane Neba, dolazi velika Povorka Svetaca. Bili su obueni u dugake bijele haljine i pjevali su u ast Majci Bojoj prekrasne Nebeske Pjesme. Na elu Povorke stupao je Isus Krist nosei na svetim Ramenima preteki Kri. Kad je doao do mene, Isus dragi stane a za Njim i sva Njegova Pratnja. Gospodin me je tad alio i tjeio, a potom se zaputi prema Istoku, u Nebo. I Sveci, kako su prolazili, takodjer su me alili i suut mi iskazivali. A bili su tako lijepi i isti da se nisam usudila ni dotai ih se iako sam bila od njih na dohvat ruke. Gledajui njihovo vladanje, rasplaem se i reknem im: "Idem i ja s vama! Ne volim vie biti na zemlji jer meni nije dobro na zemlji!" Na ove rijei i na ovaj pla stade sva Povorka, a Isus dragi, koji je ve bio daleko odmakao, okrene se, pogleda me i ree snanim Glasom: "Ti jo mora biti na zemlji!" 72

VELIKA PROPOVIJED DJEAKA ISUSA

MALI PROPOVJEDNIK
Vidjelica je pola u dom Boji da pribiva Svetoj rtvi. Nakon svrene Svete Mise, vjernici odoe svojim kuama, a ona ostane sama u crkvi da se, u tiini, jo neko vrijeme pomoli dragome Bogu. Dok je molila iz molitvenika, podigne oi prema Svetohranitu i ugleda kako se ono otvara a iz njega izlazi velika Sveta Hostija. Ila je u zraku i spustila se na stranu Svetog Evandjelja. Od Svete Hostije postane Djeak Isus, od dvanaest godina. Bio je bos, a obuen u prekrasno bijelo misno odijelo. Kosica Mu je divno sjala, a bila je njena i sva kovrasta kao u janjeca. Oko Isusove svete Glave odsijevao je sjajni krug, znak Boanske Svetosti. I oko itave Njegove Osobe sjalo je kao sunce. Stojei na strani Evandjelja, Djeak Isus zapone Svoju Svetu Propovijed.

GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SEBE

"LJUBIO SAM PUK SVOJ I SVE SAM MU DAO da moe Meni sluiti i k Meni doi. U Svojoj velikoj Dareljivosti ukrasio sam puk Svoj premnogim darovima, ali je mnogo ljudi iznakazilo Moju Sliku i zaboravilo odakle su doli i kamo idu. Suvie se brinu oko tjelesnih potreba, a zaboravljaju Mene, Boga svojega, i da sve to imaju izlazi iz Moje Ruke.
73

Ako sam kome dao vie Mojih dobara, da njima raspolae i upravlja, vie e i odgovarati kako se njima sluio. Tko ima manje, manje e imati i odgovornosti. Na Moju Rije sunce izlazi i grije zemlju, kia se sputa i natapa poljane, sve u Meni raste i bez Mene ne moe nita ivjeti: na zemlji, pod zemljom i u visinama. Na mnogim ustima, sinova Mojih i keri, zamrla je molitva, ali su jo vie zaboravili da sam Ja njihov Bog i Sudac svemu stvorenome. Jedete hranu koju vam dajem za okrepu tijela, lijeete na poinak i ustajete na novi dan,

a srce premnogih od vas i ne sjeti se da poda hvalu Onome od Koga sve prima." "KADA BISTE VI MENE POZNAVALI, svemu biste se u prirodi veselili i u svemu Mene ljubili. Sve stvoreno aputalo bi srcima vaim da sve vas puno ljubim. eznuli biste vi za Mnom kao ja za vama i na zemlji bi zavladala Moja Ljubav medju vama. ivjeli biste u Mojem Blagoslovu i primali obilje Mojih darova. One koji ive po Mojim Zapovijedima eka u Nebu to srce ovjeka ne okusi na zemlji: Mir i Ljepota, Pravednost Nebeska. Pripravio sam Ja Lijepe Stanove za Svoje vjerne sluge i slubenice. Ljubimci Moji! Dajte Mi mjesta u svojim srcima da u vijeke stanujem u njima! U istom i pokornom srcu rado boravim i glas usta tijela toga pomno sluam; ali malo imam srdaca koja vole Moju Blizinu i primaju sa zahvalnou Moj Boravak u njima."
74

"NE ZANEMARUJTE SVOJIH DUA! Na zemlji ste samo putnici u pravcu Neba. ivite tako da dodjete k Meni, u Vjene Stanove, koje sam pripravio za svakoga koji Me slijedi, ivei po Mojim Zapovijedima. Na alost, premnogi Mene jo ne poznaju; jedni su, istina, uli, ali ne razumiju; drugi opet ne mare za svoje Spasenje, igraju se duom svojom, ivei onako kako im godi. Tama je prekrila mnoge due na zemlji. Imam samo malo dua koje hodaju putovima Svjetla i revno vre Moje elje, zauzimajui se i za druge due kojima je potrebno Moje Spasenje. alim siromane due ija tijela ne mare za svoje Spasenje; u blizini Svjetla hodaju po tami. Imam i takovih bijednika koji se Mene stide. Ali tko se od Mojih stvorova stidi Mene

i Ja u se stidjeti njega kada se nadje pred Mojim oima da mu sudim po njegovim djelima." "SVE JE UZALUDNO AKO OVJEK DUU SVOJU IZGUBI! Sve blago svijeta nee mu tad pomoi. Vie vrijedi jedna dua nego sve bogatstvo zemlje. Zato djavo i ima rauna bdjeti nad ovjekom da ga upropasti i u svoje okove stegne; da ga uini stanovnikom pakla i uvea broj prokletnika. Kad se dua dijeli od tijela, ovjek vidi sve svoje opaine i sva svoja dobra djela - ali za marljivost oko Spasa tada je prekasno! Po Milosti Bojoj, ini dobro od mladosti, jer kasno si progledao - na asu smrti!
75

Kako tijelo osjea glad za hranom vidljivom tako i dua gladuje za Bogom nevidljivim - Stvoriteljem svojim i Zarunikom! Od Njega je ona i izila u krilo ene da tijelo svoje razvije i rodjenjem dodje novi stanovnik na svijet. I vraa se k Bogu, ostavljajui iza sebe sve, a nosei sa sobom - tek dobro i zlo. Tko Mene ljubi ivjet e po Mojim Zapovijedima. Pakao je pun onih koji nijesu ivjeli u Meni i po Mojoj Volji. Nijesam Ja vas stvorio za pakao - ve za Sebe!"

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

SLUBA BOGU JEST PRVI I NAJVANIJI POSAO

"Prvi i najvei posao Mojim stvorovima jest da Meni slue da im due spasim. Ostali poslovi su iza toga. Nisam Ja stvorio ovjeka za zemlju! Ja sam stvorio zemlju za ovjeka! Molite i radite, da vas blagoslovim po mukama. Ako radi a ne moli, nije potpuno. Ako moli a ne radi, opet nije potpuno. Tko nee da radi, neka i ne jede, jer nije dostojan Mojih plodova. Kada se molite, ruke pobono sklopite i drite ih usmjerene uvis, prema gore! Nemojte ih okretati prema dolje,

niti stavljati jednu u drugu na prsima. Nauite se od Moje Majke kako se trebate vladati u molitvi." "ivot bez molitve umire i dua postaje mrtva u Bojim Oima."
RECI GOSPODINU NA KOJU NAKANU MOLI!

"Kad obavljate molitve, u zajednicama ili na samo,

76

uvijek molite ovako. Najprije preporui molitve: reci kome se moli i zato, i koliko e izmoliti. Ja, Bog va, znam i misli vae, ali sam ovjeku stvorio jezik da Aii kae to od Mene eli. Zato hou da Mi za vrijeme molitve rekne to trai i kome se utie, jer Nebo je veliko, ima mnoge Stanovnike! Kada se alju elje potom, naznai se: tko pie, kome pie i kuda alje. Ako toga nema uzalud trud, pismo se izgubi. Tako je i s molitvom. Koji na zemlji mole i mole, a ne kau za koga mole i to ele, i kome upravljaju tu pronju, molba im se die do svoda Nebeskog i izgubi. elim da Mi Moji stvorovi, kao dijete Ocu, s pouzdanjem kau to koji od Mene eli."
MOLITVA TRUDNA OVJEKA

"Kad umorna tijela sklapaju k Meni ruke, gledam ih milo i blagoslivljam. Kratku molitvu i iskrenu elju primam od umornih kao od onih koji dugo mole, ali im tijela ne okusie napornih radova." "Za obradjivanje zemlje odredio sam poslenike da se brinu i uljepavaju sve to sam na zemlju dao."
VELIKE MILOSTI ZA MOLJENJA "ANDJEO GOSPODNJI"

"Na glas zvona neka moli srce vae i usta vaa, pozdravite Moju i vau Nebesku Majku: molite Andjeo Gospodnji. Kada ste doli do zaziva:

'I Rije je Tijelom postala' - pokleknite na desno koljeno

77

i ostanite tako sve dotle dok vam usta ne izgovore: 'I prebivala medju nama'. Sad se opet podignite i ruku sa srca skinite te nastavite dalje molitvu. Kad ove Rijei izgovarate, pokaite gdje da u vama prebivam. Znam Ja kamo trebam doi, ali elim od Svojih sinova i keri da Mi rukom pokau to mjesto. Premnogi na zemlji, kad ove Rijei izgovaraju, srca se pravo ni ne dotaknu ve se hitro diu, a misli su im daleko, svuda naokolo; ne misle to govore i Koga spominju. U taj as, na ove Rijei, dolazim u srca vaa Ja, Bog i Gospodar svega. elim da Mi Moj puk savreno slui. Imam samo malo dua koje Meni dostojno slue; ostali iz obiaja, u urbi ivota i nemarnosti, hladno izgovaraju molitve, a jedni se nikako ni ne mole."
KRANSKI POZDRAV

"U mnogim krajevima Moj narod je zaboravio pozdravljati Ime Moje i Moje Majke. Premnogi se stide Mene, Boga svoga, i Moju Svetu Majku - nazvati pred smrtnicima. Ali nijedan smrtnik koji hoda licem zemlje Moje, a stidi se Mene i Moje Majke - nije Mene dostojan! elim da Moje Ime i Ime Moje Majke puk Moj spominje u svim opinama, pri susretu jednih s drugima. Zaista vam kaem; Tko se Mene stidi u ivotu i Ja u se njega stidjeti u Vjenosti!"
78

Isus eli da se svi ljudi na zemlji pozdravljaju kranskim pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija!" "Hvaljen budi Bog!" - i slino. "NISAM JA STVORIO OVJEKA ZA POSAO! Ja sam stvorio posao za ovjeka. Kada prestane sa Mnom razgovarati, da mu ne bude dosadno, dao sam mu posao. Neka si radom skrauje vrijeme, zaradjuje kruh svoj svagdanji i pribavi to mu je potrebno za tijelo. Neka se na zemlji u zaklon smjesti, za olakicu ivota na putu u Vjenost, k Meni. Dao sam mu rad da se tijelo giblje i mie te ne postane tromo i neotporno, ve da bude poletno i veselo i raduje se u Mojim darovima. Prekomjerni radovi, u lakomosti, nijesu korisni za duu. Sredjen posao koristi dui i tijelu, a prekornjeran rad vodi duu u propast. Umorno tijelo Meni ne slui, jer se umorno tijelo moliti ne moe." "OPOMINJEM GOSPODARE KOJI DRE POSLUGU da ne budu strogi izrabljivai snage siromaha, jer e preda Mnom dati raun o svemu. Neka gledaju u poslugi brau svoju i sestre, a ne da ih omalovaavaju kao robove. U srcima siromaha ja stanujem, i neka vae oi Mene gledaju u svakome tijelu bilo koje boje koe. Dobroga gospodara sluge potuju i hvale Ime Moje nad glavom njegovom. Dobre gospodare blagoslivljam i dodajem im sluge vjerne i poslune. Zli gospodari postupaju neljudski sa sirotinjom, dre je manje vrijednom od pasa. K Meni se diu bolni vapaji potlaenih siromaha, koje zli gospodari hrane otpacima stola svojega.
79

Kaem vam: primit e plau svoju po djelima svojim. Kako daje, tako e u Dan Suda i primiti. Kakova zasluga, takova te eka i plaa. Premnogi sirotan grijei gledajui zla djela gospodareva. I siromah je Moj stvor, i on ima oi i srce da prosudi to je dobro a to zlo.

Svojim neovjenim postupkom mnogi Mi bogatai zadaju boli i ranjavaju Srce. Tko siromahe zlostavlja i izrabljuje, bolje bi mu bilo da se ni rodio nije. Dao sam Ja zemlji svega i za sve, i svaki je radnik dostojan plae svoje i nagrade i obroka za tijelo svoje umorno. Jao vama, raskonici, siti i napiti! Dao sam vam svega od Svojih darova da se u obilju svome sjetite ubogih siromaha - a vi ih ni gledati neete. Blago vama, siromasi, gladni i ubogi! U trpeoj svojoj boli i bijedi bit ete najblie Meni, Bogu svojemu, jer ste na zemlji bili odbaeni i prezreni. Ali ni svi siromasi nee se moi spasiti, jer ih ima kojima je duu zarobio djavao, grijeh u kojemu su ustrajali, ne oistie due svoje u Ispovijedi, na odlasku s ovoga svijeta; grijeie u sirotinji i ne obratie se u vrijeme potrebno."
KAZNA NEMILOSRDNIM BOGATAIMA

"Gospodari kojima sam dao obilje Svojih darova duni su pomagati siromahe i udovice, koji nemaju za ivot skromni dosta. Dok bogatai obiluju za punim stolovima i bacaju na djubrite to ne mogu potroiti, mnogi siromasi vapiju Meni za pomo, jer uz site i napite nemaju to da jedu.
80

Nijesam Ja dao Svoje darove ljudima da ih razbacuju psima i svinjama. Gospodaru koji zatvara vrata srca svoga nad potrebama ubogih i siromanih, biti e zatvorena vrata Neba. Premnogi se odijevaju raskono, dok siromasi ive u golotinji oskudno i nemaju ime pokriti tijelo svoje. Zato u spustiti Ruku Svoju na ugledne, a visoko podii potlaene, da se nad djelima svojim zasrame bogatai koji se nisu odazivali Nauci Mojoj. Pred Mojim Oima vae su sjajne haljine nitavne, jer ste goli ako Moje Milosti nemate u sebi.

Ne gledam Ja na haljine ljudi kakve su, Ja gledam srca vaa kako izgledaju." "OPOMINJEM DAROVARELJE NA ZEMLJI: Kada daje milostinju ubogima i siromasima, ne ini to u srdbi i ne bacaj kao psima! Prui dar Moj radosno, sa smijekom na licu i ljubavlju u srcu. Sjeti se da nita nije tvoje, sve ima od Mene. I kako e upravljati blagom Mojim na zemlji, tako e primiti i plau za duu svoju u Vjenosti. S ijim blagom krtari? Ne hvali se, ako to daje, jer to je farizejski. inite dobra djela razne vrsti na Slavu Meni i na Spas duama vaim. Neka ne zna tvoja okolica to ini tvoja desnica! Jezici koji to poput zvona razglauju - neka umuknu i ute! Ako ste sve od Mene primili, za tijelo i duu, a ime se hvali, ako zemlje, prae i pepeo! Veseli se u Meni i sve sa Mnom radi, da bude uvijeke uz Mene!" Ima dosta gospodara koji tlae sirote i uboge, zakidaju im zaradu, a neki je ak uskrauju. Onda se siromah potui na one kod kojih je radio, i poradi tvrdih gospodara uprlja duju svoju. I tako od pravedna rada nastaje dvostruki
81

grijeh: krtost i ogovor. Kad daje radniku plau, daj Mu od srca, i jo i vie nego to je zaradio. Time e dva dobra djela uiniti: prvo, dar koji si primio od Boga, dao si na Slavu Bogu; drugo, radnik kojemu da poteno, i jo i vie, hvalit e Boga na lijepome daru, a i tebi e biti od srca zahvalan, i vidjet e nad tijelom tvojim Boju Ruku. "ujte Rijei Moje, svi stvorovi Moji! Kada to daje rodbini svojoj ili blinjemu, ini to s radou, u Ime Moje, da ti djela tvoja budu, u obilnoj mjeri na Spasenje kod Mene, u Nebu.
Ako te tko hvali bilo radi ega, reci: Ja nijesam hvale dostojan, Bog neka bude hvaljen uvijeke! Svi darovi, sve znanje i vjetine, svi udovi tijela i sve to imam - sve je to Njegovo! zato: Bogu hvala!" OVJEE, ZATO UZDIE GLAVU SVOJU!

"to je tvoje, ovjee, da uzdignute glave srce svoje nasladjuje i rijeima se razmee: lmam svega! Zamisli se, slabo tijelo,

a tko je tebi to sve dao i daje: pamet, razum, dobru volju, marljivost i ostale kreposti, pokretne i nepokretne udove, koji svi brino vre Naloge Gospodara, Stvoritelja svoga, da mrtva zemlja moe iva hodati i raditi, gledati i sluati - dobro i zlo. Sve ovo ima od Mene, Boga svoga!
Sva priroda i svi njeni plodovi, slatki i gorki - sve je Moje! I s tobom upravljam, zemljo! Ako ini dobro, od Mene si potaknut; ako li zlo, djavao te je zaveo - i nita svojega nema u sebi. 82 Ako je tko dobar, ini dobra u Meni, jer je Moja Milost na njemu. Ako je tko zao, djavao ga vodi svojim putovima. Sve blago to ga posjeduje Moje je, i od Mene; ti raspolae tek dobrom i zlom. Kako si uini na zemlji, tako e biti sretan uvijeke. Dao sam Ja ovjeku, stvoru Svojemu, da upravlja Mojim blagom. I zato neka se tijelo ne hvali, jer Bogu pripada hvala - za sva primljena dobra." SLUI SE B0JIM DAROVIMA NA SPASENJE DUE "Sve to ovjek ima od Mene - dobro je! I slui se Mojim darovima da mu pripravim ljepe mjesto u Nebu. ovjek Mojim blagom upravlja i raspolae, a Ja ga blagoslivljam. Zli ljudi zlorabe Moje darove i oni im nee biti na Spasenje nego na propast!" OSKVRNJIVANJE DANA GOSPODNJEGA "Premnogi u Mojemu narodu slue Meni i djavlu. Idu u hram Moj da Mi se poklone, ali Nedjeljom obavljaju razne poslove: sijeku drva, kupe sijeno, rade u polju, nose iz vrta za jelo, siju i glacaju... - i tako bez potrebe Moj Dan oskvrnjuju; est sam dana dao puku Svojemu da radi za tijelo svoje.

Sedmi dan je poinak, i neka poslui Meni za Spas due svoje. Nedjeljom i Blagdanom neka miruje sve! I sluga va i marva vaa neka se odmori, jer je dan odmora, i Meni na Slavu posveen." U dan Gospodnji nahrani stoku i perad, i vode im daj. Oisti svoje haljine i podji u Hram Boji. Ispovjedi se dobro i primi Sveto Tijelo Isusovo da nahrani duu svoju za put u Vjenost. 83

OBITELJSKI I BRANI IVOT

"STVOROVI MOJI! DAJTE MI MJESTA U SVOJIM SRCIMA da Moja Ljubav zavlada u vama. Gdje Moja Ljubav stanuje grijeh nema ulaza u srce. Kad bi sinovi Moji i keri imali ljubavi bratske, svi bi se osjeali kao djeca jednoga Oca. Tko nema u sebi ljubavi kranske - taj nije blizu Mene!" PRESVETA DJEVICA - UZOR SVIM MAJKAMA "Neka se ene u svemu ugledaju u Moju Presvetu Majku. Jer ste Djeca Boja, treba da ivite u svetosti, poniznosti i pravednosti." ODGAJATI DJECU U ISUSOVOM DUHU "Neka se svaki roditelj trudi da odgoji djecu svoju u Mojemu Duhu: molitvom, rijeju i djelom. Jer kako stablo njeguje, takav e i plod s njega uzbrati. Moe ti biti na veselje, ali i na veliku alost. Iz ruku roditelja trait u djecu, plod njihovih utroba. Premnogi roditelji neprijatelji su djece svoje: ne vode ih putovima Svjetla, ve po tami, i u tamu im djeca dospjee. Ako djeca ne okuse slatkoga ploda u krilu svojih roditelja, poslije ga ni sami ne donose. I tako uzrastu narataji

koji ive poganskim ivotom u zajednicama, jer Mene, Boga svojega, ne upoznae. 84 Tko Mene ne poznaje, ne moe Meni ni sluiti." "U OBITELJIMA U KOJIMA IVI MOLITVA i gledanje Mojih Zapovijedi, roditelji i djeca ivjet e u veselju uvijeke. Roditelji, budite primjer djeci svojoj, da se ugledaju u va ivot - jer kakvo je stablo takav je i rod! Dobro stablo daje dobre plodove, zlo stablo gorke i zle. Dobar primjer osvaja sve oko sebe, zlo plai malo i veliko. Lijepe i pobudne rijei, iz blaga srca Bogom nadahnuta, ostaju zarezane u duama uvijeke." "GDJE SE JA NASTANIM ZLO STANA NEMA. Bura ivotnih valova zapljuskivat e zidove due, ali se Mene, Boga, u dui stvora, nikada dotaknuti nee. Gdje molitva i vrenje Mojih Zapovijedi u obiteljima sve vie zamiru, tu se i ivot Milosti gasi zauvijek. Kao to bez sunca ne moe nijedno drvo grane svoje iriti i nijedan cvijet miris svoj rasprostrijeti, tako niti jedno tijelo ne moe bez Mene niti asak u ivotu postojati, jer sve to ima i posjeduje prima od Mene, Boga svojega." "RODITELJI, NE KUNITE DJECU SVOJU, da na njih ne padne kazna za vae grijehe. Ja ne trebam grjenu rtvu, ve istu, kao zadovoljtinu za nanesene uvrede. Do desetoga koljena grijeh kanjavam!" "Domaica je kuhala ruak i sve je k vragu poslala 85 pa i koko to e je zgotoviti za jelo svojoj druini. Eto, djavao je u svemu bio! Neka usta ovjekova djavla ne zovu,

jer e on i sam doi da kua i osvaja za sebe due. Tko slui Meni, Mene i spominje, a tko slui djavlu, djavla i spominje. Po vaim se rijeima poznaje kome sluite." "OPERITE ODJEU SVOJU I TIJELO da budete isti, zadah tijela da ne zaudara! Dao sam puku Svojemu sapun i vodu da se ljudi operu! Ima u narodu osoba, pa i koje Meni slue, da se ne peru i svoje tijelo zapuste da smrdi. Kada dodje as da Me prime u svoje srce, tek to doao moram izai van, jer ne podnosim neistou srca i tijela. Ja sam ist! Volim istou tijela, due i stana! Kada se molite, Ja sam uz vas; prolazim po vaim stanovima." "MAJKE KOJE DAJU PLOD SVOJ OD SEBE spasit e se poradi radjanja djece svoje, iako se nalaze u manjim grijesima. Dobre majke, koje svoju djecu odgajaju za Nebo, eka Vjena Radost. Ali u sadanje vrijeme premalo je ena koje su dostojne nositi ime majke." "SVAKI BRAK KOJEMU DAJEM PLODOVE duan ih je primiti i Meni dati. Nisam ja uspostavio brak da se u njemu tijelo nasladjuje; ja sam uspostavio brak da se iz njega daje Meni plod - i to do kraja roda ene! da Mi se stanovnicima napuni zemlja i Nebo. 86 Tko ne eli Meni od sebe dati ploda neka ne stupa u brane veze, neka ivi neoenjen - isto, djevianski! ene koje nee radjati ploda neka ne pristupaju Stolu Mojemu da prime Moje Presveto Tijelo - nijesu Mene dostojne! Tko ne eli ivjeti u Meni nije Me dostojan primati u svoje srce.

uvanje od zaea, na bilo koji nain - grjeno je! Zato e mnogi Moji sluge sveenici odgovarati za propuste koje ja nisam dao na zemlju." "BRANI DRUGOVI, RASTAVE NEMA DO GROBA! Bio ivot ne znam kako gorak zajednica braka ne razdruuje se nikada! ene i ljudi koji ive rastavljeno neka Stolu Mojemu ne pristupaju. Koji su prekrili zakletvu preda Mnom danu nisu dostojni blagovati Tijelo Moje dok si due u Ispovijedi ne oiste i brak svoj po Mojim Zapovijedima ne urede. Za vrijeme nesloge i rastave neka brani drugovi ne ive u preljubu ve isto, i neka se to prije izmire i sastanu jer se nee nikada spasiti ako ostanu nepokorni Mojim Zapovijedima. to sam jednom sastavio ne rastavljam do groba!" "OVAJ SE NARATAJ UTAPA U NEISTIM GRIJESIMA U sadanje doba ima, na alost, mnogo ljudi koji ive u preljubu tijela, javno i potajno. I onda dolaze da Mi se poklone i uju Moje sluge sveenike. Ali u Ispovijedi ne otkrivaju svojih grijeha, zataje ih i takvi primaju Moje Tijelo. Preveliki je broj svetogrdja na zemlji! Zato primate Moje Tijelo u smrtnim grijesima?! Zato dolazite k Meni da Mi se poklonite, 87 a neete da ivite po Mojim Zapovijedima?! Sotoni sluite, a u dom Moj, u blizinu Moju, dolazite samo da vas drugi vide." "MOJ NAROD UZEO JE NONJU OD SAMOGA SOTONE! Sve golo hoda i golo e biti u Mojim Oima. Premnoge ene odijevaju se u haljine paklene. Djeci, Mojim andjelima, stavie na glavu rogove i oblae ih u bestidnu golotinju. Majke koje djecu svoju odijevaju kratko i usko gorjet e u vatri velikoj. Ne hodajte u golotinji! Ja Bog va i Spasitelj va elim da se odijevate pristojno! Neka tijela vaa budu pokrita; haljine neka budu duge i s dugakim rukavima.

Udate ene neka pokriju glavu svoju maramom, jer ne dolikuje da im glave budu otkrite. Zato puk Moj na zemlji nee da ivi po Mojoj Volji? Pogledajte Moju Majku kako se nosila! Kada je Mene zaela stavila je maramu na glavu i nosila ju je do groba, iako je bila ista Djevica! Slijedite je u nonji, postu i molitvi, i bdijenju nad tijelom svojim. Djevojke koje su izgubile svoju istou neka metnu takodjer maramu na glavu. Opominjem puk Svoj da se ostavi prevelike mode i pravljenja frizura svakojake vrste. to koristi ovjeku da tijelu u svemu ugadja, a duu svoju izgubi zauvijek. Poradi prevelike mode malo e se dua spasiti: od tisue ako jedna samo dodje k Meni - koja ree kosu skromno i u tome ne zna da grijei jer je ista srca." Kratko, usko, prozirno, enske hlae, kape s rogovima i tome slino - sve je to moda po sotonskom ukusu. 88 "NEKA VAA LICA NE NOSE MASKE SOTONSKE ni kad hodate po vaim mjestima, ni kad primate Moje Tijelo. Dodjete da se Meni, Bogu svojemu, poklonite, a iznakaeni sotonskim maskama djavlu vjerno sluite. Budite onakvi kakve sam vas ja stvorio i ukrasio. Iza Mene se nemojte popravljati! Neka nitko od Mojih stvorova ne uljepava tijelo svoje. Lica vaa treba da budu ista."

[dodatak, vjerojatno autentian, nota]

Neednost i neistoa "eno ukrasi se". Sotona je stajao pokraj neke ene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i ree: "eno,to si tako skromno obuena i ureena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje"! ena ostane zateena: "Ja to ne znam!" avao pristupi jo blie i ree: "Gledaj to u ja raditi, pa i ti ini tako!" Na to uzme ugljen, pa si namae trepavice i oi. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naliio, izgledao je tako nakazan da je

vidjelica prasnula u smijeh. No ena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene avlu, uzme od njega crnilo i crvenilo, pa se i ona namae - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge ene nose sotonske maske na svojim licima.

GRIJEH, OBRAENJE I POKORA

"MNOGE JE KRAJEVE OBUHVATILA TAMA jer Moji stvorovi hodaju puni grijeha. Srca im trae mira, ali ga nee nai na bunim ulicama gradova i sela. Ja sam Mir dui vaoj, no Mene se moe nai samo u samoi. Tko Mene ljubi samou trai da mu dua uroni u Moje Ranjeno Srce. Premnogi od Mojih sinova i keri stide se da Mi se poklone u svojim gospodskim odijelima. Veliki su to siromasi jer im due djavlu slue. I kada dodje vrijeme da Mi se sluajno priblie, savjest im uzdrhta, strah ih obuzme i ele se to prije udaljiti od Mene da im se srce ne bi radosno uzbunilo i tijelo poplailo od svojega Boga. "U SMRTNIM GRIJESIMA HODAJU IVI MRTVACI niui grijehe jedne za drugima od rane mladosti do kasne starosti. To su teretnjaci, robovi grijeha. ive u strahu pred smru da ih jo ovakove ne zatekne. Lau Mojim slugama u Ispovijedi, ali Mene nee prevariti! 89 Zle ljude djavao [vodi, vjerojatno, nota] u svojim okovima i slui se njima da nakodi dobrima. Kad vidi da tvoj blinji nije kako treba, povuci se od njega da ti ne naudi tijelu i dui. Bjei od zla kada zlo nee da bjei od tebe! uvaj se, i Ja u te uvati! Molite za one koji vas mrze i progone jer su vie potrebni Mojega Milosrdja. Molite Moje Presveto Srce da oprostim vaim neprijateljima jer ne znaju to ine, a Ja sam pun Ljubavi i Milosrdja.

Molite da ih obaspem Svojom Ljubavlju da spoznaju svoje grijehe i obrate se od zlih putova. Ja mogu od velikog grjenika uiniti sveca i apostola Svojega jer sam Gospodar svih srdaca." "DVA GOSPODARA SE SLUITI NE MOE! Ili e ovjek pristajati vie uz jednoga ili e pristajati vie uz drugoga, ali na kraju ivota dolazi samo jednome - onome kojemu je vie posluio za ivota. Dva gospodara ne moete jednako sluiti. Ako jednome udovoljite, drugi je prikraen. Meni i djavlu ne moete sluiti. Ako djavlu sluite, njemu i pripadate. Ako Meni hoete sluiti, onda Mi zaista i sluite - da vas spasim! Tko od Mojih stvorova slui Meni i djavlu, taj Moj nije, taj pripada djavlu - jer k Meni ne moe doi nita neisto. Ja sam Svet i ist, Pravi Bog Neba i zemlje, ne podnosim smrtnih grijeha, neistoe srca. Koji dodju da Mi samo naoi ljudi slue, a sluge su i robovi djavla - u paklu im je mjesto. Kome sluite, tome ete i dopasti!" 90 UIVANJE GRJENIKA JE JADNO I KRATKOTRAJNO "Koji Meni slue tuit e se jedan drugome: Eto, sluimo Bogu pa nam je gore nego onima koji Mu ne slue; imaju svega, a mi trpimo i sve nas stie. Pue Moj! Pusti one koji Meni ne slue neka uivaju! Ali idu dani kada e biti kraj uivanju. Tada e odmetni grjenici, goli, u vatri velikoj, vikati i jaukati. Ne zavidite im na ovo malo, jer je tamo vjeno i u bolima i Mojega Lica nee nikada vidjeti. Molite se Meni za ovakove siromahe, koji u raskoima ivota nemaju vremena da Mi slue. Milosrdje je umrlo u domovima njihovim, siromasi su izloeni ruglu na ustima njihovim.

Zato su im due gole, bez Milosti Moje. Prolazne naslade i srea varljiva oduzimaju im Vjene Radosti i Sreu Nebesku. alim izgubljene ovce jer su zavedene od djavla. Molite se usrdno Mojemu Presvetome Srcu da ih rasvijetlim, obratim i k Sebi privuem. Ja sam sama Ljubav i Milosrdje - zove [zovem, vjerojatno, nota] due u Svoj Zagrljaj! U svakom ovjeku gledajte Mene, Boga svojega, jer sam sve ljude stvorio na Svoju Sliku!" NERODICE I NESREE KAZNE SU ZA GRIJEHE "Kada bi puk Moj Keni vjerno sluio, dao bih mu toliko Svojih darova da ih tijela ne bi mogla ni potroiti; zemlja bi jela plodove obilja. Jer mi premnogi nee da slue, uskraujem oborine na zemlju, presahnjujem izvore voda i kanjavam narode na razne naine. 91 Na prirodi ete vidjeti grijehe svoje! Dat u plodove i sve u ih unititi; Samo malo e ostajati i to nee valjati. Izvana lijepo voe, povre i ostalo, a iznutra trule, guba i smrad. Takove su premnoge due u dvadesetome vijeku. To je slika grjenih ljudi i majka ubojica: zanu lijepi plod i ubiju ga pod srcem svojim. Potresi, poplave, glad i bolesti, nesree, bune i ratovi uznemirivat e zemlju dok ne dodjem - i biti e Mali Sud!" Da ljudi ive po Zapovijedima Bojim, Gospodin Bog dao bi toliki urod da bi od izobilja hrana ostajala u polju; istrunula bi i sluila za gnojivo. "TOLIKO TRPIM SVAKI DAN zbog nanesenih Mi uvreda od puka Mojega! Vai premnogi grijesi uinie Moje Tijelo jednom Ranom! Gledam vas! Izmedju vas hodam selima i gradovima; na svakome mjestu - Ja sam s vama. Promatram vae bolesne due, kako hodate i prezirno na Mene gledate

i nerado sluate Glas Moj kao da sam Ja va ljuti neprijatelj - a Ja vas toliko ljubim! Moji dragi sinovi i keri, zato Me ostavljate!? Dobrog Oca ostavljate, koji se brine za sve vas i koji vas sve toliko ljubi da se poradi vaega Spasenja ponizuje do najmanjega izmedju vas. Jer Ja ne elim smrti grjenika, ve da Mene spozna i obrati se - i ivi u Meni uvijeke! 92 Tko Mene upozna, upoznao je SVE - i ivjet e uvijeke! Zaista vam kaem, ako Mene ne upoznate - neete ivjeti uvijeke!" "MRTVI SINOVI I KERI, DOKLE ETE SPAVATI u smrtnome snu? Zato neete sluati Mene, Boga svojega!? Sva priroda na zemlji slavi Ime Moje ivei po Zakonu Mojemu: nie, raste, cvate i donosi plodove; die glavice u visine, smijei se suncu i Stvoritelju svojemu. Samo premnogi ovjek, stvor Moj, Mene u Zakonu nee da slijedi; iako Me je spoznao, dri se po strani. Oekujem od puka Svojega obraenje da se ostavi grijeha i odvrati od grjenih putova. Zovem puk Svoj da se obrati i ini pokoru za grijehe svoje. elim da na zemlji zavlada Moje Kraljevstvo u srcima ljudskim, u duama besmrtnim. ekam vas i stojim kao prosjak, kucajui na vratima vaih srdaca. ekam da Mi se smilujete i otvorite vaa srca da unidjem u njih kao Gospodar i Kralj. Ne prosim ja od puka Svojega kruha i potrebe za Tijelo Moje. Ja sam Kruh ivi i SVE svakome stvoru Svojemu. Ja gledam due vae koje sam stvorio i Pregorkom Smru na drvu Kria otkupio. Gledam kako da ih privuem k Sebi na Milosrdje." OBRATITE SE I VIE NEMOJTE GRIJEITI!

Evo, moj dragi pue, koji si [se u orig., nota] Mene ostavio i poao putovima grijeha i naslada tijela, Ja, ivi i pravi Bog, zovem vas preko Svojih slugu sveenika i preko Svojih posebnih odabranika 93 da vas lake privuem k Sebi i due vae spasim i dovedem u Nebo. Pue Moj, idite i vidite u hramu Mojemu to vas ue Moji sluge sveenici. Upoznajte Me tamo dobro i ivite po Mojoj Nauci u ivotu na zemlji. Sluajte Glas Moj preko usta njihovih. Kada ste Me upoznali i Moj Glas uli, skrueno se pokajte i oplaite svoje zloe uinjene nehotice, hotimino ili u strasti. Operite svoje haljine pred Mojim namjesnicima u skruenoj i dobroj Ispovijedi. Neka vaa srca priznaju sve vae prestupke: male i velike, i broj njihov. Kada se grjeno tijelo skrueno ispovjedi, Ja ga zagrlim i dadem mu Poljubac mira. Odrijeeni od svojih grijeha, u Ime Moje, pristupite raskajanih srdaca Stolu Mojemu i primite Moje Tijelo u strahopoitanju jer sam Ja Sveti i Svemogui Bog od kojega ne moete nita sakriti. I vie nemojte grijeiti! Tko se od Mojih stvorova nastoji popraviti i oisti se od grijeha svojih u Ispovijedi, Ja u mu biti u pomoi. Sve neprijatelje odstranit u od njega dok ne ojaa u Mojoj Milosti da Mi uzmogne vjerno sluiti i ivjeti po Mojim Zapovijedima." ISKRENO 0BRAENJE POVEZANO JE S POKOROM "Tko Meni vjerno slui ne eli vie da grijei i sam si zadaje pokoru tijelu svojemu; na ustima svojim nosi lokot, zatvara ih da ne govore, osim u potrebi i na Slavu Meni, Stvoritelju svojemu. Budno pazite na udove tijela svojega jer je slabo i sklono na grijeh koji vodi duu u pakao. 94

Tijelu svojemu ne ugadjaj, ve ga dri na uzdama stege i odricanja da nadvlada elje njegove, napast koja te eli upropastiti. Tako ivite i bdijte nad tijelom svojim da se veselite u Vjenosti navijeke. Koji u ivotu podju odluno Mojim Stazama Ja u ih krijepiti i voditi u Slavu Nebesku i dati im Milost da spoznaju zlo i dobro - na putu u Vjenost." SVI SU DUNI DA POSTE JER SVI GRIJEE "Tko od Mojih sinova i keri grijei taj Mi je duan i zadovoljtinu dati da mu oprostim grijehe i kazne za njih. Usta koja grijeh izgovaraju i tijelo koje ga poinja neka znaju i dobro initi, ne samo zlo. Tko misli da za grijehe svoje ne moe postiti, pitam ga, kako e moi u vatri gorjeti? Ako Me moe i u starosti vrijedjati, moe Mi za prestupke i zadovoljtinu davati. I djeca Me vrijedjaju raznim grijesima - nerijetko i smrtnima zato su i ona duna postiti od navrene sedme godine pa sve do groba. Tko ne grijei, ne mora ni postiti; ali nema odrasla ovjeka da ne sagrijei. Niti jedan ovjek na zemlji ne moe staviti ruku na srce i rei: Gospodine, ja nijesam grijean! I najvei pravednik pred Mojim Oima pada svaki dan nekoliko puta. Zato su svi duni da poste jer svi grijese! Nee li postiti - u vatri e gorjeti! Traim od puka svojega da posti i pokoru ini za svoje poinjene grijehe i prestupke i da Me ponizno i usrdno moli da mu u Svojoj Neizmjernoj Ljubavi 95 milostivo otpustim grijehe i oprostim kazne koje za njih zasluuje. Ali imam samo malo sinova i keri koji po Mojoj Volji vre post i pokoru." "POSTITE ONAKO KAKO TO JA VAMA OBJAVLJUJEM!"

"Puno se ita i govori o Mojem svetom Postu. Ali Ja nijesam postio i inio pokoru da se o Meni ita u Svetim Knjigama. Ja sam postio da vama dadem primjer kako morate ivjeti da vam due spasim. Znao sam Ja da ete vi, Moji sinovi i keri, padati u premnoge grijehe i prestupke. Stoga sam vam pokazao na Svojemu Tijelu kako ete Mi dati dolinu zadovoljtinu. U dane posta, petkom i na Kvatre, neka puk Moj za pokoru svojih grijeha ne jede ni meso, ni ribu, ni bilo koju hranu to potjee od ivotinje. Blagujte samo posna jela, sve ono to iz zemlje raste - zainjeno na ulju, ili bez njega. U dane posta tijelo drite u stezi! Za grijehe svoje sami ga kanjavajte i samo mu tri puta obrok dodajte: ujutro malo, u podne do sita, uveer samo malo ili nita. Ako uveer nita ne uzme, pred Mojim Oima ima veu zaslugu. Izvan obroka nita ne stavljaj u usta: ni to ti je ponudjeno, ni sam. To je pravi post! Uzeti mlijeko, sir, jaja, mast - nije pravi post! Mlijeko izlazi od krave kroz meso, jaja nosi perad i postaju meso, a mast se cijedi iz slanine. Ako ovo uzimate za tijelo svoje, to je ublaeni na zemlji post. 96 Ne varajte tijela svoja u postu i pokori! Ja, ivi Bog, elim da postite onako kako to Ja vama objavljujem. Tko se ne dri Mojih Zapovijedi i ne ivi po njima - taj Moj nije! "TO JE PRAVA POKORA!" "Pokora je stroe za tijelo: blagovati samo dva obroka na dan. Ujutro nita ne uzimaj u usta svoja, osim Mene Boga u Svetoj Hostiji. U podne uzmi kriku kruha

i popij au vode od dva deci; vie nita ne uzimaj do uveer. Kad izadju zvijezde na Nebu, uzmi isto kao u podne: kriku istoga kruha i au vode od dva deci, nita vie do sutradan ujutro. Ako uveer tijelu uskrati obrok, ima veu zaslugu za duu u Nebu. To je prava pokora! Budite oprezni u dane posta i pokore jer e doi kua da iskua vau volju. Nadvladajte djavla i tijelo koji vode ovjeka u grijeh!" UTI! - A KAO GOVORI, VAI RIJEI! "Vae tijelo ima dobre prijatelje koji ga ravno u Nebo vode, ali, na alost, samo mali broj ljudi, hoe da se s njima stalno drui: to su samoa, sabranost i utnja. utnjom se nadvladava grijeh. Malo govori, samo koliko treba; ostalo moli i uti, misli o Meni. Dugi razgovori obino su mree djavlove kojima on hvata keri Moje i sinove 97 Sinci i keri Moje, opominjem vas: uvajte se praznih razgovora! Govorite samo kada je potrebno i neka iz vaih usta izlazi jedino istina. Ne kleveite i ne proklinjite jedni druge jer rijei i djela ovjekova ostaju s njime: i zlo i dobro prati duu do Suda, pred Moje Oi. Sve znam, sve vidim: i misli vae i srca vaa. Blago dui oznaenoj Mojim Biljegom, okienoj pravdom poniznom. Kada se nadjete u skupinama, za vrijeme odmora ili idui putovima, neka vai jezici miruju. Ako nemate snage i odlune volje da tijelo vae Meni slui, nemojte niti djavlu ugadjati. Ne udarajte jezikom blinje oko sebe ne ozloglaujte i ne progonite

brau i sestre u Meni nedune. Svaki onaj koji to ini nee doi k Meni, u Moje Nebo. Ne sudite nikome, jer ne vidite to se krije u ijemu srcu. Ja sam Sudac Pravedan i svaka e dua doi pred Moje Oi. Neka vae misli ne sumnjaju u blinjega dok se ne osvjedoite svojim oima i uima."

SVEENIK I NJEGOVA SLUBA

SVEENIK JE ZAMJENIK KRISTOV "Dao sam puku Svojemu sve to mu treba za ivot tijela i za duu slobodu svakome da si izabere to hoe: dobro ili zlo. Dao sam vam namjesto Sebe Svoje sluge sveenike da vas ue i vode k Meni, na pravi Put, da ne izginete na stranputicama ivota. 98 Sve sam vam dao to sam imao, i samoga Sebe vam dajem, u sve dane, da se spase due vae, cijena Moje Krvi." "Traim od puka Svoga da potuje Moje namjesnike, koji su umjesto Mene do svretka svijeta, i da u njima gleda Mene, ivoga Boga. Ja sam u srcima Svojih slubenika i na njihova usta Ja govorim puku Svojemu. Znajte dobro, Moji ljubljeni stvorovi, sveenike sam Ja odabrao za Slubu Svoju da vre na zemlji Volju Moju. Po sveenicima vam dijelim velike Milosti Po njima vam opratam grijehe i po njihovim rukama dolazim vam u srce. Na njihove molitve usliavam vae vapaje i pomaem vas u mnogim potrebama. Kada vam se dua dijeli od tijela i sprema k Meni u Vjenost, donose Me k vama kao Poputbinu. Na molitve slugu Svojih izbavljam vam due iz istilita. I najvie se molitava za Spas dua die iz sveenikih usta.

Dragi Moj pue, sveenik je potreban svakoj dui oko Spasenja. Zato vas opominjem da potujete Moje sluge i cijenite Slubu koju vre na zemlji. Tko potuje i cijeni Moje sluge, i pomae ih u njihovim potrebama, taj cijeni i ljubi Mene. Tko od puka Mojega prezire Moje sluge, taj prezire Mene i Moju Nauku. Ne gledajte grijehe slugu Mojih jer svaki ovjek ima djela svoja pred sobom, a Ja sam Sudac ivih i mrtvih; svakoga u suditi po djelima njegovim - dobrim i zlim. Koliko se Ja, ivi Bog, ponizivam poradi stvora, puka Svoga! 99 Dajem vam Milost jer vas ljubim; moete Me uvijek uti na usta slugu Mojih, velikih i malih." GOSPODIN POZIVA RADNIKE U SVOJ VINOGRAD "Ja, ivi Bog, gladujem za neumrlim duama koje sam s velikom Ljubavlju stvorio i Pregorkom Smru na drvu Kria otkupio. Zato pozivam radnike koji hoe Meni da slue, u dnevnim poslovima osvajaju due za Nebo, izgubljene ovce potiu u Vjenost i dovode ih na Pravi put. Kako milo gledam one koji podjoe za Mnom i sve zovu k Meni! Stoji to njih muka, napora i prezira, ali sam Ja Radost srca njihova: jaam, vodim i uim ih. Sa Mnom podjite i ne bojte se! Ja sm korake vae slijedim - i pred vama sam! Tko se od Mojih stvorova brine za due, brine se za Mene, Boga svojega, jer Mi pomae u Radu, u Mojoj Ljubavi nedokuivoj. Ljepe Slube od ove i sigurnije nema: biti Moj, i Meni u Slubi, za Nebo. Ugledajte se u Mene! Slijedite Me u Ljubavi! Tko se brine za duu brata ili sestre, blinjega svoga, spaava i svoju duu, i djela su njegova velika u Mojim Oima,

jer Mi pomae nai ono to je izgubljeno - da ne pogine zauvijek. Kolike due ukrauje ovaj dragulj: sveenike, redovnike i redovnice, i u svijetu malene na oko, velike Moje apostole! Ovi su spremni za Mene i ivot dati, samo da se due spase! Ja sam toliko ljubio due i stvora Svoga ovjeka da sam za nj sve dao i sve pretrpio. Sve due na zemlji cijena su Moje Krvi, koju sam Ja, ivi Bog, za njih prolio. 100 "TKO RADI OKO MOJIH BESMRTNIH DUA, radi oko Mene i sa Mnom, jer sam Ja s Neba doao na zemlju da ih spasim. Pretrpio sam Smrt Pregorku na drvu Kria da spasim stvora Svojega, ovjeka. Koji se trude oko Spasa besmrtnih dua biti e sa Mnom u Mojoj Slavi, s duama Meni milim, i njihovoj radosti nee biti kraja. Moja Ljubav opaja due onih koji Mi slue; srca se njihova uzdiu k Nebu, a usta im zbore o Nebeskim Ljepotama. Srce ovjekovo nije osjetilo, niti su misli njegove dokuile, to sam pripravio onima koji Mi vjerno slue [slube u orig., nota]. Ne ali truditi se malo vremena na zemlji da uiva vijek vjekova Ljepote u Nebu." GOSPODIN NAS POUAVA I PO VIDIOCIMA "Ali mnogi preziru Moje sluge sveenike i nee da uju Glas Moj preko usta njihovih. Zato iz naroda odabirem Svoje izabrane posude kojima se posluim u vrijeme potrebe da lake privuem k Sebi due da se spase i ne izgube na putu ivota. Mnogo trpim kada moji sluge posumnjaju u Objave Moje koje dajem preko Svojih odabranika, malih u narodu, i velikih kolovanih, kojima se sluim kao Svojim orudjem. - jer je tako Moja Volja. Ja, ivi Bog, objavljujem vam preko njih Svoje Nakane

jer sam pun Ljubavi prema besmrtnim duama za kojima udim i gladujem. elim da budete tako savreni u vrenju kranskih dunosti, kao na polasku s ovoga svijeta u Vjenost. Znajte da je svaka dua u Mojim Rukama! Bdijte, jer ne znate kada u vas pozvati k Sebi." 101 ALI, SAMO MALO IMAM DOBRIH RADNIKA oko besmrtnih dua u Vinogradu Mojemu. Premnogi koji su poli za Mnom okrenuli su Mi ledja i vratili se u svijet da uivaju ugodnosti raspadljiva tijela. No bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili, nego to su Mene, Boga svoga, ostavili - jer moraju doi k Meni na Sud u dan posljednji ivota svojega. Moji sluge moraju biti isti kao Andjeli i uvati se zlih prigoda, pogleda i elja da ih djavao ne zavede u svoje mree i ne stegne u svoje okove. Moraju biti dobri duhovni oci i u sebi povjerenima gledati Mene Stvoritelja. Tko u blinjemu svome gleda brata i sestru. Taj nee sagrijeiti mnogo - godinama."

SVETA MISA I PRIEST

PONAANJE U CRKVI I POD SVETOM RTVOM "Ljubite mjesta sveta, domove Moje, gdje se Moja rtva Nekrvna za vas prikazuje. Ja, ivi Bog, ekam vas u njima u sve dane do svretka svijeta. Na ulazu u Moj dom uinite na sebi znamen svetoga Kria i poklonite se s potovanjem Meni, svome ivome i Pravome Bogu. Pokleknite s rijeima na ustima: 'Hvaljen Isus i Marija! Klanjam Ti se Isuse usred Svete Hostije!' U domu Mojemu ne svojatajte sebi mjesta; vae mjesto nek bude kod Mene, pred Mojim Oima. Gdje ste stigli prije Svetih asova tamo i ostanite, i mirno se,

pobono i sabrano Meni molite za svoje duevne i tjelesne potrebe. 102 Moji stvorovi ne znaju se vladati u Mojemu hramu: dodju da Mi se poklone i slue, a odu natovareni s vie grijeha nego to su ih donijeli na poetku. Za vrijeme Moje Nekrvne rtve Jedni razgovaraju, drugi spavaju, a treima je dosadno i dugo - te jedva ekaju da sluga Moj zavri sa Svetim inom i Obredom Neki opet gledaju naokolo, a neki misle na svoje blago i to e raditi kada dodju kui. Premalo ljudi na zemlji slui Meni dostojno! Kada dodjete u dom Moj, pobono se vladajte, jer mjesto gdje se nalazite - jest sveto! Ja sam Kralj nad svim kraljevima i vladarima. Ako ste doli da Mi sluite, inite to dostojno, kao Moja djeca. U Hramu Mojemu ne poznaje se nikog osim Mene! Zato ne razgovarajte ni s ocem, ni majkom, ni s bratom, ni sestrom, ni s blinjim svojim. Dok su vaa srca i usta u razgovoru sa Mnom, sve dnevne brige i sav posao nek ostanu kod kue. Ne sluite Mi samo iz obiaja i da vas drugi vide, ve Mi sluite skruenim srcem, jer sam Ja va Spasitelj i Bog. Puno trpim poradi vaih grijeha i prestupaka, zato Me molite da vam oprostim grijehe i nastojte ublaiti boli Mojega Srca nanesene Mi brojnim tekim uvredama. Pod Mojom rvom ne hodajte od Oltara do oltara. Oi vae i srce neka za vrijeme Svetog Obreda budu na rtveniku gdje se Meni slui. Nejaka djeica, koja oko vas hodaju i razgovaraju, neka vas ne smetaju u vaoj pobonosti. To su Moji Andjeli kojima je dosadno i dugo, zato to se jo ne znaju Meni moliti. Kad sluate Moje Rijei na usta slugu Mojih, paljivo ih usvojite i u ivot provedite da ne budete samo sluaoci iz obiaja, ve izvrioci Rijei Mojih, koje je duna svaka dua obdravati." 103

"KADA SLUGA MOJ PODlE TIJELO MOJE I KRV, kleknite svi iz potovanja prema Meni, jer sam za vas sve Pregorku Muku pretrpio. Tada Mi se od srca poklonite i zaelite da vam svima udijelim spas due vae. Iza toga sjetite se i svojih pokojnika, da se i njima smilujem, ako se jo nalaze u mjestu oienja. Molite i za one koji vas progone i ine vam zlo da im rasvijetlim due i potresem srca, da se zasrame i odvrate od grjenih putova te im due ne propanu [sic!, nota] u mukama zauvijek. Sveta Misa nije samo za one koji su je naruili; svi koji se pod njom pobono Meni mole imaju je zapisanu pred Licem Mojim u Nebu. Budite pravedni u Oima Mojim i u oima blinjih! Neka se vidi na vama Moja Milost i neka iz vaih grudiju odsijeva isti duh." PRIMATI SVETO TIJELO ESTO - ALI DOSTOJNO "elim da Me puk Moj, iza skruene Ispovijedi, istim srcem, to dostojnije, esto prima. to Me ee vae tijelo dostojno primi, to je jae i otpornije prema napastima. Djavli posebno juriaju na one koji Meni slue. Zato je svima onima koji Mene slijede i ive po Mojim Zapovijedima potrebna Moja Milost i esto primanje Mojega Tijela - da budu jaki u Meni. Kada primate Moje Tijelo svi kleknite jer nitko od ljudi nije dostojan da Me prima stojei u srce svoje. Kada se dijeli Moje Tijelo, neka oni koji su u smrtnim grijesima ne pristupaju da Me prime u svoje srce. Smrde premnogi kada Mene primaju; i tek to me takovi u grijehu prime, Ja izlazim van iz grjenih usta jer ne podnosim prljavtinu i smrad 104 Ja sam Svet i ist i elim da i Moji sinovi i keri budu isti u dui, na tijelu i u kuama. Dao sam Mojim stvorovima ljudima Milost

da operu svoje haljine od zloa svojih i oiste si due u svetoj Ispovijedi. Dao sam im sapun i vodu da si iza dnevnog rada oiste tijelo. Kada sa Mnom, Bogom svojim, razgovarate, neka srce vae mirie Lijepim Nebom, usta vaa da su ista i puna pravde, a tijelo uredno kad doekuje Kralja svojega radujui se Njegovoj Svetoj Blizini. Nijedno tijelo da ne pristupa Stolu Mojemu sa sotonskom maskom na licu svojemu. Kada dolazite preda Me da me primite u srce, pokrijte tad svoju golotinju jer e inae djavao, s uarenim ipkama, paliti gole udove tijela vaega: u mukama ete biti velikim." "NA KRAJU MOJE RTVE OD SRCA MI SE ZAHVALITE to sam vam dao Milost da ste Mi mogli sluiti. Zahvalite Mi i za sve Darove koje ste primili pod ovom Svetom Misom, kao i one primljene ranije u ivotu. Kada Sveti Obredi zavre i ostavljate Moj dom, uinite s blagoslovljenom vodom na tijelu svojemu znamenje Mojega Kria i poklonivi se Meni od srca podjite na svoja mjesta, gdje inae ivite."

PRIBLIUJE SE SUDNJI DAN

"MNOGI SE VAPAJI DIU K MENI U NEBO: Boe moj, Boe, zato si nas ostavio i u ruke neprijatelja naih pustio? Zar smo mi, uistinu, toliki grjenici? 105 Sinci Moji i keri Moje! Ja, ivi Bog, svima vam dovikujem: nema veeg neprijatelja nego to su grijesi vai! Kada vas tite nevolje razne vrste, pogledajte u srca svoja kako izgledaju. Ako su preda Mnom ista, blago vama, jer vam pripravljam u Nebu lijepa Mjesta. Vea patnja na tijelu, vea Milost za duu.

Duama koje Meni slue aljem krieve i priputam kunje razne vrste, jer Svako tijelo mora do groba biti kuano i prokuano toliko koliko ima dunosti i kakve. Zlatar stavlja zlato na vatru da vidi je li pravo. Tako i Ja kuam svoje da vidim hoe li Mi ostati vjerni i da kroz te kunje duu ukrasim. i Stan joj u Nebu uljepam. Imam na milione dua, irom svijeta, za koje netko treba da trpi da se spase. elim da pokraj jedne due koja e biti Stanovnik Neba - i druge udju u Lijepo Nebo. Zar neete trpjeti i moliti da uz vae patnje i molitve i mnoge druge obratim i spasim!?" "GLEDAM SVOJIM OIMA TU SUZNU DOLINU kako je postala veliko groblje po kojem zlodusi kopaju svojim motikama. Due umiru jedna za drugom, a Moje Poljane ostaju puste i prazne - obrasle suhim korovom. Pribliava se dan Velikoga suda, ispunjavaju se Rijei Moje. Opominjem vas preko znakova na Nebu i na zemlji: nesree pogadjaju mnoga mjesta i krajeve, snalaze vas trpljenja, bolesti i alosti. 106 To Ja na vas priputam da ne stradate duom, da ivite oprezno drei posluno Moje Zapovijedi Opominjem vas preko odabranika Svojih i proroka, ali imam samo malo revnih sveenika i redovnika koji jakim glasom bude mrtvace oko sebe da se probude od svog smrtnoga sna prije Mojeg drugoga Dolaska. Oni koji ne vjeruju da Ja Jesam vidjet e Me na dan Suda gdje dolazim u Slavi kao Bog Neba i zemlje, svega stvorenoga. Dobrima u biti tad na radost, zlima pak na strah i alost."

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

Dok je dragi Isus zanosno propovijedao, odjednom se na vratima to vode u sakristiju pojavio Bog Otac sa Svetim Duhom. Bog Otac Nebeski bio je obuen kao Vladar. Odjea Mu je bila kao od sjajne bijele svile. Po njoj su bili ukrasi i izradbe u raznim bojama: naranastoj, limunastoj, plavoj, ponegdje kavenastoj i zelenkastoj... Te predivne haljine i sveani plat, koji je imao preko Ramena, bili su tako dugaki da su se ispod njih vidjeli samo vrci snjenobijelih papua. Na Svojoj svetoj Glavi imao je prekrasnu Krunu, ukraenu nevidjenim Nebeskim ukrasima. Od Osobe Boga Oca odsijevala je i Njegova odjea i Njegova prekrasna Kruna. Bog Otac bio je Mlad kao da je u najljepoj dobi ivota. Blistao je Ljepotom kakove zemlja ne radja, niti su je moje oi ikada vidjele. Nad Glavom Boga Oca, ali malo sa strane - kao da su dvije osobe jedna blizu druge, pa u sredini - lebdio je sjajan Golub, velik kao orao. Odsijevao je kao sunce koje svoje zrake sputa prema zemlji. Bog Otac stajao je Svojim svetim Nogama na ploicama crkvene zgrade, ispod zvonca kojim se daje znak za poetak Svete rtve. 107 Otac Nebeski i Bog Duh Sveti divili su se Djeaku Isusu kako lijepo i zanosno propovijeda. Gledali su Ga i sluali s velikom Ljubaviju i s mnogo Panje. Onda Bog Otac, sa smijekom na Licu, pozove Mladog Propovjednika: "Sine Moj, dosta si Ti propovijedao dok si vidljivo hodao

po licu zemlje. Podji sad s Nama i budi kod Mene!"

Na to dragi Isus pogleda Svoga Nebeskoga Oca te gorko zaplae i prozbori: "Neu izai od

Moje Majke Crkve dok iz nje ne ponesem ono to sam u njoj uspostavio!" Boanska Propovijed trajala je sat i pol. Mali Propovjednik nazvao ju je "ISUS NAS ZOVE!" - jer
ima takav sadraj. Za vrijeme Vidjenja Bog Otac Nebeski pogledao je radosno i na vidjelicu Julku, kao da eli s njom zapodjeti razgovor. 108

1949. - 1953.
POST I POKORA
TO JE POST A TO JE POKORA Ni ja nisam znala to je pravi post i pokora. Naa majka skuhala bi grah i rezance. Onda ih lijepo prelije kajmakom i, da bude hrana jaa, ispee jo i jaja. Kad sam primila milost, kae dragi Isus: "Nije to post! Kazat u ti to je post i to je pokora. Moja Majka ve odavna propovijeda post i pokoru, ali samo malo ljudi pravo posti i pokoru ini." Onda me je Gospodin pouio. Uzmimo najprije p o s t . ima vie naina kako se ovjek moe ogrijeiti o zakon posta.

Mnogi nisu upueni da se u dane posta ne smije blagovati nita to nije iz zemlje naraslo, pa umjesto mesa troe sir ili jaja, a kao zain uzimaju maslac ili mast. Ali to nije posno jer je od ivotinje poteklo! To se ne blaguje u dane posta. Posna hrana jest aj, crna kava, sve voe i povre, kruh, tjestenina, ria, krumpir, grah i slino. Drugi se opet ogrijeuju o post jer uzimaju previe hrane. Ali u dane posta doputena su samo tri obroka, i to onakva kakvi spadaju na post. Za doruak se uzima malo hrane, za ruak je doputeno najesti se do sita, a za veeru se opet uzme samo malo hrane. Izvan ta tri obroka nita - ni od hrane nl od pia! A mnogi i u dane posta stalno neto stavljaju u usta: sad uzme jabuku, sad suhu ljivu, pa komadi kruha, pa gucne malo vode... Za ruak se ionako do sita najedu - i tako im je tijelo cijeli dan sito i napito. To nije post! Na takav se nain ne daje Bogu zadovoljtina za grijehe. Tijelo mora osjetiti da ini pokoru za svoje prestupke. 109 Sveenici kau: Kad je kome 60 godina, vie ga ne obavezuje zakon posta. Ali dragi Isus propisuje ovako: Kad ti moe u starosti psovati, svata izgovarati i svakojako grijeiti, a ti mora Bogu dati i zadovoljtinu. Dokle god tijelo grijei, dotle je duno da ini i pokoru. A jer svi grijeimo do smrt! - duni smo i postiti do groba! A to se tie p o k o r e jasno je reeno: ujutro nita, pa ni vode; u podne kriku kruha, odrezanu nemasnim noem, i 2 dcl vode, iz iste namasne ae; naveer opet kriku kruha i 2 dcl vode. Ako izvan ovih obroka bilo to od hrane ili pia stavlja u usta, ve oskvrnjuje pokoru! Nije ti potpuna! I onda se nemoj zavaravati da ini pokoru po Gospodinovim Propisima, jer On ti preporuuje, ako moe, da i naveer nita ne blaguje! I to se tie onih koliina: "uzeti samo kriku kruha i au vode od 2 dcl" - to je ivi Isus odredio! On me je pouio kako da to oznaim. Jo je dragi Isus rastumaio i ovo. Kad bi ljudi postili i pokoru inili, ne bi bilo toliko preljuba i neistih grijeha. Ugojeno i sito tijelo ima odvie jaku krv pa postaje sklono razuzdanosti jer se u njemu radjaju neuredni prohtjevi. A kad tijelo kroti, krv postaje slabija i tijelo nema toliko napasti. Zato je Gospodin veoma nezadovoljan to su za vrijeme Drugog svjetskog rata, i poslije njega, mnogi crkveni Poglavari odobrili razne olakice u obdravanju posta. I tako danas jedva tko iv, bilo od vjernika bilo od sveenika i redovnika, obdrava post i ini pokoru u duhu Evandjelja i Poruka s Neba. Evo to Gospodin Isus kae sveenicima na ovo ublaivanje i odbacivanje posta i pokore:

"TKO JE VAMA REKAO DA SE NE MORA POSTITI i tko vam je dozvolio da si ublaite post i tako svojim sablanjivim primjerom smuujete puk Moj na zemlji?! To je uinio djavao! To nije od Mene dano Slugi Mojemu, Poglavaru Crkve Moje, Papi. Dao sam Ja vlast Mojim slugama sveenicima
110

da upravljaju Mojom Majkom Crkvom, ali sam Majku Crkvu Ja uspostavio!"

Nijedan sluga Boji ne smije voditi narod na svoju ruku, niti initi to protivno Nauci Bojoj. Boji Siuge moraju upravljati Crkvom Bojom po Bojoj Volji, a ne dozvoljavati ono to Bog zabranjuje. Nije ovjek nad Bogom, ve je Bog nad ovjekom! DANI POSTA Gospodine, kojih propisa da se drimo obzirom na post? Da li post vrijedi kao u starini? Odgovor Gospodina Isusa Krista: Postom su obvezani svi od sedme godine do groba. Kada moe staro tijelo i mlado grijeiti, moe i postiti. Postiti treba po starom obiaju, tj. svakoga petka, u dane Kvatra, u sve dane Korizme (osim Nedjelja i zapovjedanih Blagdana), te uoi velikih Blagdana. Gospodine, da li je koji dan u godini za sve zapovjedjena pokora (kruh i voda) ili se to samo preporuuje, ve prema mogunostima? Gospodin kae ovako: Tko ini pokoru taj ima veu zaslugu za duu u Nebu. Teki bi grjenici morali, prema svojim mogunostima rada, za svoje grijehe initi pokoru na zemlji, jer ih inae u vjenosti ekaju strane muke kao kazna za teke prestupke. I bez naloga sveenika duan je postiti svaki grjeni ovjek. RAZNI SLUAJEVI

"Mrsiti, tj. u dane posta jesti meso i jela zainjena mau, dozvoljeno je samo vojniku u vojsci i zatvoreniku u zatvoru jer si ne mogu uzeti to hoe; kako dobiju tako blaguju. Oni koji ive na hrani u tudjoj kui, ne grijee to moraju jesti ono to se pred njih stavi; ne mogu si uzeti za hranu to hoe. Radnici koji se hrane u raznim kuhinjama i menzama pa petkom jedu meso, duni su za pokoru svojih grijeha postiti u Nedjelju, kada ne rade.
111

Posluga u kuama privatnika duna je postiti jer se u petak i dane Kvatra na stolovima gospodara nadje posne hrane i mogu je zamoliti i uzeti sebi za obrok. Bolesnicima koji jedu meso i masno u dan posta, priputam na tijelo jo vee muke. Teki radnici smiju uzeti posni obrok malo vei, jer im naporan rad troi snagu. Ja, Spasitelj va i Bog, elim da postite i pokoru inite! Nemojte se sablanjavati na tetu vaih dua, svi mali u puku i vi veliki, koje sam postavio za sol zemlji i da budete uzor Mojih Rijei i Djela."
ODRICANJE BLAGDANOM Gospodin jednom ree da se post, pokora i odricanje u hrani uinjeni Nedjeljom i Blagdanom u Nebu biljee na posebnom mjestu, kao zasluniji nego inae. Samo, On to ne trai od svakog pojedinoga. To su posebni miljenici Boji, due dobre volje koje u Nebu grade kuu od zlata. Inae, post, pokora i razna druga dobra djela mogu se namijeniti za obraenje grjenika, za obraenje kojeg pojedinca, za Spas pojedine due, ili vie njih, na ovome svijetu ili drugome i na mnoge druge nakane. "BEZ OVIH ETVERO K MENI SE NE DOLAZI!" ene su za vrijeme rada i odmora o kojeem razgovarale. Onda se povede rije o vjenosti. I poele one lijepo sortirati: ova e u Nebo, ova nee - i tako redom. A dragi Isus se javi i progovori ovako:

"Molitva, post, dobra djela, i ivot po Bojim Zapovijedima - vode ovjeka u Nebo! Bez ovih etvero k Meni se ne dolazi. Ako ovjek vri jedno, a isputa drugo, nije mu djelo potpuno za Spasenje Vjeno."
MUKE IZJELICA Negdje na jugoistoku, u nepoznatu kraju, hodala je vidjelica uskom bijelom stazom, u drutvu jedne udovice. Ile su jedna za drugom jer je staza bila vrlo 112 uska. U tom kraju drvee, trava, poljsko i umsko cvijee izgledaju nekako drugaije nego na zemlji. I dodju do ogromne zidane tale, oko koje je etao djavao, s pukom na ramenu. Vidjelica se tad okrene znanici pa joj ree: "Idem da vidim to je u toj dugakoj tali kad je djavao uva." Zidovi su joj bili sagradjeni od kamenih blokova. Pred talom su bili torovi, ogradjeni bodljikavom icom. Teka eljezna vrata visjela su na dvjema eljeznim ipkama, dolje i gore po jedna, pa ih je trebalo povui na stranu kao na teretnim vagonima. Kad udje u talu, ugleda mnogobrojne torove pune ljudi-svinja. Samo u jednome toru bilo ih je, valjda, stotinu i pedeset! Ti jadnici leali su na golom hladnom betonu, povaljeni kao prasad. Osim glave i vrata - sve je na njima bilo svinjsko: papci, tijelo, dlaka, pa i rep. Kad ugledaju vidjelicu, zaude se njenom posjetu. Budui da im je bilo dano do znanja da ona slui Bogu, nekoliko njih ustane pa je sklopljenih papaka zamole neka se zauzme za njih da ih oslobodi iz sotonskog logora. Opazivi djavao vidjelicu u blizini svoga roblja, estoko se rasrdi i povie: "Tko je tebi dozvolio da hoda po mojem terenu! Izlazi, jer u te inae ubiti!" Pouri vidjelica iz tale, a nekoliko jadnika podje par koraka za njom. Jedan od njih, s Krunicom na sklopljenim papcima, plaui je molio: "Izbavi me!" Ali vidjelica, nerasploena zbog njihovog odvratnog izgleda, odgovori mu: "to da molim za vas kad ste svi marva!" Dotle se djavao priblii i ve je htio poeti udarati. Vidjelica ga pogleda, digne se uvis i odleti otkuda je i dola. Na ovome mjestu trpe oni koji su za ivota teko grijeili, a za pokoru svojih grijeha nijesu nikada postili ni pokoru inili. Mrsili su i gostili se ak i u dane posta. Vidjelica upita Gospodina: "Da li mogu za njih moliti i to da molim?" Gospodin odgovori: "Kako su ivjeli na zemlji tako neka im bude u vjenosti. Nije dano za njih moliti!" 113 Jednom zgodom Gospodin ovako rastumai: "Nije svaka dua dostojna molitve. Ako za ivota

nije molila, niti je molitvu cijenila, u vjenosti joj molitva ne koristi. To je tijelo na zemlji omalovaavalo Boga i sve ono to k Bogu vodi." Za udovicu koja je pratila vidjelicu dio puta Gospodin ree: "To znai to si joj tumaila o duama, sluala je Moju Rije. Poslije si ti otila svojim putem, a ona je ostala na svojem putu."

DJEICA BLAGUJU S PRESVETIM TROJSTVOM U tegobama ivota i u mnogim odricanjima poradi Boga, vidjelica jednom pomisli: Ovdje na zemlji ne uivam nita zemaljskog, a Bog zna to me i tamo Gore eka, to u jesti i gdje u biti! Nedugo iza toga nadje se na Nebeskom tlu, pred velikom zgradom. Bila je tako velika da ju je oima jedva mogla obuhvatiti, a uredjena kao najljepe Predvorje Neba. U velikom predsoblju pod je bio parketiran, ali neulaten. U prostranoj blagovaonici stolovi su bili lijepo poredani i prekriveni bijelim stolnjacima. Stolice su bile jednostavne, s naslonom, ali niske kao za djecu. Dvije djevojke donosile su duboke bijele tanjure i zajedno sa licama slagale ih po stolovima. Odjednom evo Djeice! Bile su to same curice, u dobi od pet-est godina. Moglo ih je biti oko stotinu pedeset. Djeica se vratila sa etnje po Nebu. Dola su u povorci, u svakome redu po etiri. Naprijed, sa strane, bila je njihova Voditeljica. Moglo joj je biti do pedeset godina. Kad su Djeica ula u dugaki hodnik, povezan s ogromnom blagovaonicom, u najveem miru i u najljepem redu ponu skidati sa sebe nepotrebnu odjeu. Rukavice i kapice objese na lijepe vjealice, koje su izgledale kao palmine grane. Kaputie metnu na najgornju granu. Izuju i cipelice, a umjesto njih obuju papuice. Divei se tome ponaanju, zapita vidjelica Voditeljicu: "Pa tko ih je nauio tolikome redu?" Ona joj odgovori: "Ovdje Djeca znaju red i dre ga se!" Na to 114 e joj vidjelica: "Vi njih vodite kao da ste njihova Uiteljica!" Ona odgovori: "Dok sam boravila na zemlji, ja sam i bila uiteljica. A i sada gore u Nebu, povjerena mi je ista dunost." Gledajui Djeicu ovako istu i ovako ugladjenu, primijeti vidjelica: "Niti njihove majke nisu se za njih ovako brinule kao to se Vi brinete!" U taj as zauje se iz Blagovaonice zvono. Pozivalo je Djecu na Ruak. Djeica podju k Stolu i svako sjedne na svoje mjesto. Tada iz posebnih Prostorija dodje i Presveto Trojstvo, u pratnji Nebeske Majke i Svetoga Josipa. Bog Otac i Bog Sin stanu na elo Stola; Duh Sveti lebdio je u liku sjajnog Goluba u sredini. Ali i On izadje iz tog Sjaja i kao Prekrasan Mladi pristupi k Stolu. Sveti Josip je bio na strani Boga Oca, a Nebeska Majka na strani Svoga Boanskog Sina. Medjutim, u Blizini Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, jedno mjesto ostalo je nepopunjeno. Odjednom Bog Otac zapovjedi vidjelici neka pristupi k stolu na ono prazno mjesto. A ona se poboja pribliiti Velikome Svetome Bogu, pa u smetenosti ree: "Gospodine, nijesam dostojna da blagujem s Tobom za stolom Tvojim. Ja sam slabo dijete, grjenica! Nijesam dostojna Tvoje Blizine." Na te rijei progovori Uiteljica: "Ti mora poi za Stol gdje ti je pripravljeno po Zapovijedi Bojoj!" U to se ulazna vrata otvore i na njima se pojavi neki sveenik. Htio bi i on unii. Ali nad Presvetim Trojstvom zauje se vrst Glas: "Ne ulazi u Moje Svetite! Nijesi Mene dostojan." Kad sveenik zauje osudu, pone gorko plakati. Vidjelica se nad njim saali pa zamoli: "Gospodine, taj sveenik plae! Pusti ga unutra i daj mu da sjedne u Blizinu Tvoju." Ali Bog Otac otro odgovori: "Neka plae! Nema mu uiaza u Moje Nebo! Dao sam mu da ga vidi,

ali mu nema ulaza k Meni jer je zlostavljao i muio sirote i udovice, i skraivao im zasluenu plau." Na to Gospodin zapovjedi vidjelici: "Sjedni za Stol Moj i jedi, da vidi to Mi u Nebu blagujemo!" I vidjelica uini tako.

115 U to Djevica, koja je izgledala kao asna sestra, donese Jelo. Stavi zdjelu na stol i, iza Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, nagrabi u tanjur svima po redu. A bila je pripravljena krasna krumpirova juha. Krumpir je bio narezan u sitne kockice, a juha njeno zainjena kajmakom. Bila je vrlo tena i imala je slastan okus. Kad su svi blagovali, gledajui u vidjelicu, Otac Nebeski rekne: "Sada vidi kako Mi u Nebu

ivimo i to smo jeli."

Vidjelica tad pogleda prema vratima. Sveenik je jo tamo plakao, a onda podje nekud napolje. "TIJELO MORA BITI PRIPRAVNO ZA MOJ DOLAZAK!" Stoljeima je Majka Crkva traila da vjernici prije blagovanja Presvetoga Tijela Gospodinova budu natate od pola noi. Kad je to svedeno na samo tri sata Gospodin ovako prekori sluge Svoje:

"Tko je vama dozvolio da si ublaite post prije primanja Mojega Tijela?! Tijelo mora biti pripravno za Moj dolazak!"
Nije Bogu do toga da ovjek bude gladan dok prima Njegovo Tijelo. Bog moe doi, i dolazi, u bilo koje vrijeme u srce ovjekovo - na duhovan nain. Ali kada Ga puk Njegov prima vidljivo, Gospodin trai stegu tijela, kao zadovoljtinu za poinjene grijehe. Nitko, ivio on u samostanu ili vani u svijetu, nije u Oima Bojim toliko pravedan da mu ne bi trebalo pokore i posta.

ODGOJ DJECE
"GDJE SU MOJI ANDJELI, tu kua i dvorite Nebom mirie. Majke, okiene plodovima, ako u mnogim radovima vaa tijela i klonue, Ja u vas spasiti po radjanju djece vae."
116 DIJETE KRSTITI TO PRIJE! Smije li sveenik uskratiti roditeljima krtenje njihova djeteta ako dotini imaju kakovih zapreka? Ovako govori Gospodin Isus:

"Neka se dijete krsti to prije da ne ode u Vjenost, k Meni, bez Mojega Znamenja. A roditelji, ako se ne poprave, za svoje prestupke dati e Meni raun. Ako li se pokaju i oiste od grijeha, sve u im oprostiti kao da nijesu ni sagrijeili. Ja poznajem ljudsku slabost.

Gdje je krv jaa, tijelo postaje slabije. Zato je potrebna stega ivota, post i pokora."
PRETJERANA SKRB ZA DIJETE Mlada majka toliko se brinula za svoje djetece da je njegove pelenice ak i Nedjeljom prala i iskuhavala. Kad ih je rasprostirala da se sue, bila ih je puna baa. Zgodnom prilikom upitam je: "A zato ti svaki dan troi tolike pelene, a jedno dijete!" Na to mi odgovori: "Nekad se dijete uznoji, nekad pomokri, nekad ovo, nekad ono... Svaki put mu drugo dam." Onda je pouim: "Ma preperi malo u mlakoj vodi, ili u hladnoj ako nema mlake, i stavi da se osui i dobro je. Jedanput ili dvaput tjedno iskuhaj - i dosta je! A ona svaki dan napuni mainu rubljem to djejim to drugim. Pa uzme praak za pranje, istrese ga u stroj, pa vrti, vrti... Dragi Isus ju je bio prekorio to se pretjerano brine za ta razna iskuhavanja. Nedjeljom neka opere dijete i to ispod njega, da ga ne grize, ali neka u dan Gospodnji ne iskuhava. ODGOJ U DUHU BOJEMU I STEZI! Druga majka upitala je za savjet u odgoju djece. Gospodin joj porui: "Neka otac djecu svoju

odgaja
117

kako je sam bio odgojen u roditeljskoj kui, u Duhu Mojemu."

Dalje govori dragi Isus svim roditeljima na zemlji kako treba odgajati djecu:

"Savijaj ibu dok je mlada jer kad izraste i otvrdne nee to moi uiniti nad djecom svojom. to uzraste u njima u mladosti to e initi i u starosti. Amen." "Kako si ih odgojila, takve ih i ima!"
ENE KOJE NISU DOBRE MAJKE:

Majci, koja je pitala za svoju djecu, Gospodin ovako odgovori:

"Ima mnogo ena na zemlji koje nijesu dostojne nositi ime 'majka'. Takove ene radjaju djecu po elji i onda ih odgajaju kao maze a ne kao Moje andjele; druge opet svoju zlu volju iskaljuju na nedunoj djeici, koja trpei razne tegobe ivota i ne znaju, jadna, to je majinska ljubav. Makar ivjela u bilo kakovoj sirotinji, djeca moraju gledati na svojim roditeljima blage rijei, ljubav roditelja, molitvu i strah Boji - da se to utisne u njihove due. Gdje ognjite roditeljsko

Bojom Ljubavi proeto nije, tamo malena srca nema to da grije."

"NE UDARAJ PO TOJ DJECI!" Djeca bila jako nemirna i zloesta. esto su i tetu pravila. Mati ree da ne zna to bi s njima poela pa ih je jako tukla. A dragi Isus joj porui:

"Ne udaraj po toj djeci. Bolje uzmi Krunicu pa se moli za Moj Blagoslov nad njima kako napast ne bi ima118

la vlasti da se njima poslui. Djeca imaju krv tvoju, i oevu, i djedovu. Kakvi su oni bili, takva su i djeca. Ne mogu ona biti dobra kad ne valja ni ti, ni mu, ni djed."
"NIJESI TI DALA DJECI SVOJOJ NITA!" ena srednjih godina, hvalisavka kao to ih je mnogo na zemlji, ovako se pred drugima uzidizala: "Nisam ja kao tolike druge ene. Dok one jo spavaju, ja ve radim. Zato ja imam svega i sve mi je uredjeno, u polju i kod kue. Svojim dvjema kerima dala sam kruh u ruke i osigurala im ivot. Jednu sam ker poslala u kole i svrila je fakultet, a druga je izuila zanat. Stavila sam ih na noge i sretna sam. Uivat e u sve dane!" Na ove samohvale Gospodin Isus zapovjedi vidjelici: "Reci toj majci. Nijesi ti, eno, djeci svojoj

dala nita - jer im nijesi dala Mene! Upitaj svoje keri kako se mole, kada su bile u hramu Mojemu kod Moje Nekrvne rtve, kada su zadnji puta oistile haljine svoje u Meni i primile Me u srce?"
Na ovaj strogi upit ena se zbuni i postidi: "Neka mi Bog oprosti! Pa ja ni ne znam da li Mu one slue i kako se vladaju. Daleko su od mene, u gradu, a kada se sastanemo, to ih i ne pitam." Gospodin jo upita ovu enu, koja se pretjerano brinula za vremeniti ivot: "A kako i ti Meni

slui?"

ena na to zaplae: "Boe, oprosti mi! Ta ni ja sama ne stignem se od silnoga posla i umora pomoliti. Imam marvu, moram je namiriti; imam njivu, trebam je obraditi; imam polje, moram ga okopati. Dok to obavim, ve sam tako umorna da ni moliti ne mogu; svlada me san." Gospodin prihvati ovu zgodu i porui premnogima na zemlji koji se toliko trude oko kola, a premaio misle na Spas due:

"UZALUDNO JE RIBANJE KLUPA ako se steenim znanjem Meni ne slui. Koliko je mnotvo Mojega naroda,
119

u svojoj prevelikoj mudrosti, ludo prolo pred Mojim Oima, na Sudu."

Drugom zgodom Gospodin ree:

KOLE OVOGA SVIJETA KORISTE LJUDIMA da si tim znanjem i zvanjem zarade kruh svoj svakidanji. Ako Meni u tom ne poslue,

beskoristan im je ivot na zemlji, jer je mudrost ovoga svijeta mnogim duama na vjenu propast."
U mnogima koji pohadjaju kole, osobito vie, razvije se pomalo umiljenost i oholost. U isto vrijeme sve vie zanemaruju svoju Svetu Vjeru i Boga. Zato Gospodin ovako progovara na raun velikih kola, koje pohadjaju uglavnom djeca bogataa i uglednika:

"Duboki depovi djavle odgajaju!" "Tko misli da je neto, a ne ivi po Mojim Zapovijedima - nije nita! Veliki je siromah svaki onaj kome Ja ne stanujem u srcu!" "Pred Mojim Oima, na Sudu, ne poznaje se velikane ovoga svijeta: ni kraljeve ni careve!" Due, kako ih je Bog stvorio, izgledaju sve jednako: kao prekrasna penica kad se stavi na hrpu. Razlikuju se samo po svojim dobrim i zlim djelima.
PO SVILENIM STEPENICAMA U CARSKI DVORAC U Vidjenju se nadjem sa svojim siniem ispred prekrasne zgrade, koja se dizala u visine Neba. Onda uhvatim dijete za ruku i kaem mu: "Hajdemo u tu zgradu!" Pridjemo blie i gledam - a to se uz zgradu uzdjiu sjajne svilene stepenice, mekane kao jastuk, a bijele kao snijeg. Kao da u toj zgradi carevi stanuju! Na to kaem zabrinuto djetetu: "Pa mi ne smijemo ii tim stepenicama!" 120 Tada zaujem odozgo Glas: "Dodji gore!" Ponemo se uspinjati, ali nakpn dvadesetak stepenica dijete se stane ruiti; par puta se i poteplo. Pobojah se da e zamazati te prelijepe stepenice pa ga ukorim: "to se rui? Naprijed!" Na stepenicama su bile dvije krasne rue, malo razmaknute. Jedna je bila vea, a druga manja. Kad smo se uspeli do vee rue, promatrala sam je s udivljenjem. Bila je bijela i sjajna, i inilo se kao da je s drkom otkinuta i ovamo, na tu stepenicu, stavljena. Tada ugledam gdje malo povie na stepenicama stoji Majica Boja i smijei nam se. Onda je upitam: "Draga Gospo, je li to Tvoja rua? Hoe li da Ti je podignem i donesem?" Majica Boja odgovori: "To je tvoja rua!" A za manju, ruiastu, ree: "To je tvoje dijete! Mora ga

voditi kroz ivot."

Poslije dragi Isus rastumai da velebna zgrada oznauje Nebo, a svilene stepenice oznauju molitve, put u Nebo. I jo Gospodin ree: "Koliko Mi vie poslui, toliko si via u Nebu!" "OVJEKA SAM STVORIO NA SVOJU SLIKU!" Sluala sam neaka kako ivo raspravlja sa svojim kolegom. Uili su u koli da je ovjek postao od majmuna pa su sad o tom debatirali. Istog dana javi se dragi Isus i kae ovako:

"Ja sam ovjeka stvorio od zemlje i udahnuo sam mu Svoj duh! - pri tom Gospodin snano dahne.

Svaki ovjek ima besmrtnu duu koja razvija tijelo u kojemu e boraviti. ivite i razvijate se u Duhu Mojemu, zdravi ste i bolesni u Duhu Mojemu, govorite i sluate u Duhu Mojemu, radite zlo i dobro u Duhu Mojemu. Sve to Moj Duh dopusti jer imate slobodnu volju. Nije ovjek postao od majmuna! Ja sam ivotinje stvorio kao ivotinje, a ovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!"
121 PAZITI NA IZBOR ZVANJA! Mladiu se pruila zgodna prilika da postane ofer. To ga je jako privlailo jer da onda nee morati teko raditi. Ali dragi Isus porui njegovoj majci da je to zvanje veoma opasno. Nedjeljom i Blagdanom esto puta nee moi prisustvovati Svetoj Misi, a i samo Spasenje due biti e mu u opasnosti. Majka je iza toga mnogo molila, sve dok sina nije prola ta velika napast. ANDJELOVA EDNOST Kad sam jednom mijenjala gornje rublje, opazim kako se moj Andjeo okrenuo ledjima prema meni. Ispripovjedila sam doivljaj sveeniku, a on na to ree: "To je pouka o ednosti!"

NE IDE MU PO PLANU
"IVIM IVOTOM MUKOTRPNIM SVAKI DAN..." Jednog Blagdana poslije podne povukla sam se u samou da togod duhovno proitam. U toj prostoriji bio je pospremljen namjetaj kojim se u to doba nije sluilo. Odjednom zaujem u svojoj blizini glasnu pjesmu. Dignem pogled s knjige i ugledam gdje nasred stola sjedi lijep, elegantno obuen mladi. Ruke je prekriio po bearski, noge spustio dolje, pa mi se smijei i pjeva: "ivim ivotom mukotrpnim svaki dan, svaki dan; s-i-r-o-t-a-m, s-i-r-o-t-a-m i djavo je stran..." Zadnje rijei je razvlaio kao da me razapinje. Ali u prvi mah pjesma mi se uinila nekako sadrajnom pa mu reknem neka je jo jednom ponovi. On to uini, jo se malo smijao, a onda nestane. Na to kae moj Andjeo uvar: "To je djavao!" Muilo ga to se nasladjujem s Bojom Naukom pa mi zapjevao da me rastrese. A njegove rijei znae da se sirote najvie priklanjaju Bogu, pa djavao nema pristupa medju njih. 122 "NAAO SAM SI DRUGU!" Jednom je doao srdit pa mi kae: "Kada nee biti moja zarunica, evo ti sve to sam uzeo i ne trebam te! Naao sam si drugu!" i neto baci u dvorite i ode ljut od mene. "TAKO SAM ZABRINUT!"

Bila sam u posjetu kod rodjakinje. Kui sam htjela pjeice, preko polja, molei usput Krunicu. Tek to sam izala iz vrta, opazim da pokraj ivice netko sjedi. Pomislim da je lugar, ali kad bolje pogledam, vidim da je to djavao, obuen u ukastozelenkastu odoru, s kapom na glavi, ispod koje su virili rogovi. Jako sam se poplaila i nisam znala to u i kuda u. Staza je vodila ba pokraj njega pa sam se bojaia da e me napasti. Ako li se vratim natrag, pa na vlak, opet e on mene doekati na drugom mjestu. Onda pomislim, ako me i napadne, vikat u; blizu je eljeznika uvarnica i selo, pa e me netko, valjda, uti. Ali, kad sam prolazila mimo, on ostane sjedei i samo mi zamiljeno rekne: "Tako sam zabrinut! Imam samo ovo malo uniforme, i ako mi i to uzmu, nita neu imati!" Ne bi narod bio ovoliko grjean da nije takovo vrijeme. Kae dragi Isus: Kakovo je vrijeme takav je i narod. "TO SE TI MENE TOLIKO BOJI!" Poao djavao prema meni, a ja se uplaim i vrisnem. On na to otro vikne: "A to se ti mene toliko boji!" "JULKA, MA TA TU RADI!" Molila sam u kapucinskoj crkvi. Odjednom se otvori Svetohranite i izadje velika Sveta Hostija. Kad se spustila na podnoje Oltara, na stranu Evandjelja, postane od nje Djeak od pet godina. Bio je tako mio da sam bila kao u zanosu. Drei u ruci veliku Svetu Hostiju, Djeak podje prema meni. 123 Odjednom zaujem ljutit povik: "Julka, ma ta tu radi!" Prepoznavi glas sveenika Aleksandra, udei se u sebi to u crkvi na mene vie, okrenem se prema njemu. I vidim ga kako dri eir u ruci, ali mu nita ne reknem. Okrenem se opet naprijed... ali miloga Djeaka vie nisam vidjela... Drugom zgodom Isus dragi mi ree: "A zato si se okrenula? Bio bih te priestio!" A ja Mu odgovorim: "Dragi isuse, pa ja sam mislila da je to sveenik Aleksandar!" Onda mi Gospodin rastumai: "Nije, djavao je bio, Samo je uzeo njegov oblik! Htio te je preplaiti da ne primi

Moje Tijelo iz Moje Ruke."

"AKO TI SE JA TAMO PRIPNEM!" U vidjenju sam stajala na visokom proelju crkve, kao na nekom balkonu. Na meni je bila dugaka bijela haljina. Dolje na zemlji bila su dva djavla, goli do pola tijela i okrvavljeni. Kad me opaze gdje stojim, jedan od njih ljutito mi zaprijeti: "to si se popela tako visoko! Ako ti se ja tamo pripnem, raskidat u te na komadie!" Onaj drugi mu pridje i rekne: "Pusti je, hajdemo se prati!" I podju do vodovoda - ali krvi nijesu mogli isprati. iTAVE NOI DJAVOLSKE SMETNJE im sam iz radione dola u svoju sobu i poela se prati i presvlaiti, ve je Lucifer doao i poeo po meni pljuvati. I dok sam ja kasnije molila, on je letio u zranom prostoru i svaki as na mene pljuvao. Poslije je u gazdariinoj smonici poeo sve odreda bacati i razbijati. Onda je preao u kuhinju pa i tamo slupao sve sudje i posudje. To je bila takova buka i lomljava da sam mislila kako e do ujutro i kuu sruiti. ak sam i plakala bojei se da neu moi platiti toliku tetu. Pred zoru primijetim da se otvaraju vrata, a ja sam ih bila zakljuala. Vrata se tad opet kao pritvore, a onda opet kao malo otvore. Kad sam pola k vratima da vidim to je, ugledam pletenu korpu za drva punu malih djavola. Htjeli su provalit!

124 u sobu da me i oni mue, ali je Andjeo uvar drao vrata i nije im dao pristupa. PRIVIKNULA SE NA KUNJE Jednom zgodom upita je Gospodin kako se osjea usred mnogobrojnih kunja. Vidjelica odgovori: "Gospodine, priviknula sam se na kunje kao i pokorno magare da svaki dan prima batine." Ako kroz neko vrijeme ne bi bilo kunja, ve bi se pobojala da je Gospodin nije, moda, ostavio.

POZVANA U TREI RED

"IMAM JA NJIH U ZAJEDNICAMA DOSTA!" Vie sveenika i redovnica poeljelo je da bi i vidjelica Julka stupila u koji samostan. Evo to je Gospodin odgovorio na te prijedloge:

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta, ali je potrebno da imam Svojih slugu izmedju Moga naroda - tamo gdje Moji sluge sveenici ne mogu doi - da ga poue i k Meni vode."
"OVO JE MOJ SIN, DODJI K NJEMU!" U zranom prostoru, iznad Oltara svetoga Franje, ugledam dragog Isusa i Majicu Boju. Zatim je dragi Isus prikazivao Svoju Svetu rtvu a Nebeska Majka je za to vrijeme kleala na podnoju rtvenika. Onda me blago pogleda, nasmijei se i ree, pokazujui na Gospodina: "Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!" Ja pristupim, a Isus dragi se okrene i prui mi od Oltara treoredski pojas i kapular, te mi pokae na svetoga Franju. Gospodin je elio da stupim u Trei Red svetoga Franje i tim putem podjem k Njemu u Nebo. 125 IMENA ZAPISANA ZLATNIM SLOVIMA Na blagdan svetoga Franje, prigodom stupanja u Trei Red, odjednom se nadjoh u Predvorju Neba. Netko me je tamo uzdigao, ali nisam vidjela tko. Kapela u kojoj sam se nala prekrasno je uredjena. Takove ljepote nema na zemlji. Sprijeda je velik rtvenik uredjen i pripravljen za Svetu Misu. Nad rtvenikom vise krasne zavjese. Pokraj su vrata koja vode u drugu Prostoriju. Uz rtvenik je postavljeno klecalo, slino onom na kojemu je kleala Blaena Djevica Marija kada joj je Andjeo Gabrijel navijestio Utjelovljenje Gospodinovo. U blizini je stalak na koji je poloena velika Knjiga. Tako je golema da je ja ne bih mogla podii. Na Zapovijed Boju velika se Knjiga sama otvori. I vidjeh imena i prezimena ispisana velikim zlatnim slovima. U toj velikoj Knjizi upisani su svi Treoreci na zemlji. Odjednom se otvori ista stranica. Tada zauh nad sobom Glas: "Julka ..., Treoredica!" U isti mah upisano je i moje ime i prezime. I Knjiga se zatvori. Neko vrijeme promatrala sam tu prelijepu kapelu. Onda se pribliim vratima u blizini Oltara. Htjedoh ih otvoriti da vidim to je u drugoj Prostoriji. Ali zauh nad sobom Glas: "Ne ulazi

tamo. U onoj prostoriji jest Presveto Trojstvo."

Treoredac ima na sebi, u Oima Bojim, posebnu haljinu. Izgledala sam u njoj kao nijedna kraljica na zemlji. To je bilo na meni kao stvoreno. Haljina je bila naranaste boje, a duga do poda. Po njoj su bili razni ukrasi i prekrasne rue.

"VIDI KAKO LJUBIM ONE KOJI MENI SLUE!" Jedne Nedjelje, za vrijeme Svete Mise, ostanem u dnu crkve, kod Oltara Gospe Lurdske. Odjednom opazim u zraku neobian prizor. Dragi Isus stajao je na bijelom oblaku, obuen u bijelu prozirnu haljinu, duga kroja i dugakih rukava. Na Presvetome Tijelu vidjele su se Svete Rane na Rukama i Nogama, a lijevo se vidjelo i Probodeno Presveto Srce. Kestenjasta kosa sputala se po svetim Ramenima. Isusu zdesna stajao je 126 jedan Franjevac. Nisam ga mogla prepoznati jer mu je glava bila prekrita bijelim oblakon, kao velom. Gospodin se tad nasmijei i dade na neobian posao. Pogleda Franjevca, uzme Svoje Sveto Probodeno Srce i stavi ga u njegove grudi. Zatim uzme srce toga Franjevca i stavi ga u Svoje Grudi. Tri puta je Gospodin uzimao Svoje Srce i davao ga tom redovniku, i tri puta je uzimao njegovo srce i stavljao ga Sebi, u Svoje Svete Grudi. Iza ove dirljive zamjene srdaca, Isus pogleda u mene, sa smijekom na Licu, i kao da bi mi veoma elio neto kazati. Drugom zgodom, na moj upit koji je to bio Svetac, ree Gospodin: "To je Moj miljenik, Franjo

iz Asiza. Vidi kako ljubim one koji Meni slue! Dajem im Svoje Srce, a njihovo uzimam za Sebe!"
ZA VRIJEME DEVETNICE VELIKE RUE S NEBA

Jedna Julkina sestrina, znatno starija od nje, bila je veoma pobona i jako dobra srca. Rado je drugima pomagaia i mnogo je molila, naroito svete Krunice. Oko nje su se okupljale i druge pobone ene, osobito Treoredice, pa bi podveer znale dugo moliti. Za lijepog vremena te su Pobonosti obavljale kod oblinje kapelice. U mjestu, naime, nije bilo crkve, nego samo malena kapeliica gdje se zvonilo Andjeo Gospodnji. U nju bi stalo tek nekoliko osoba. Na te Pobonosti vidjelica je i kao djevojica rado polazila. Kad je u kasnijim godinama prigodom jedne Devetnice opet dolazila, ugleda kako se prema kapelici sputaju ogromne rue. Bile su velike kao koara za kruh. Koliko je dana Devetnice prolo, toliko se rua sputalo s Neba nad taj zvonik gdje su molile. Kad je sestrina ula za ovaj udesni dogadjaj, usklikne: "Je, vidi kolika je to milost! Kaem ja naim enama: Poso, poso! Morate imati vremena i za molitvu, a ne samo skroz trati..." A Gospodin je jo rekao da i najmanja kapelica ima Nebesnik koji u njoj borave i uvaju taj hram gdje se Bogu slui. Osobito za vrijeme Svete Mise dolaze, po Nebeskom Rasporedu, ete Andjela i Svetaca da poaste rtvu Gospodinovu i mole za Svetu Crkvu. 127

SLIJEPIH OIJU I TVRDA SRCA

"POI E U GRAD, U KUU NEVJERNIKA!" Protivtine na koje je vidjelica nailazila zbog ivljenja po Gospodinovim Zahtjevima mnoile su se i rasle. Kad je postalo opasno da togod protiv nje i poduzmu, Gospodin joj zapovjedi: "Dosta si ti uinila Meni po Mojoj Volji. Dati u Ja tebi dobar kaput da se zaodjene

i obuu da je obuje... Spremi se na put. Poi e u grad... u kuu nevjernika. Poui Moju djecu o Meni!"
I pola je da vodi kuanstvo svoga strica koji je ostao udovac s troje djece. Budui da je on ve od djetinjstva ivio po gradovima, daleko od roditelja, polako mu je u srcu ugasnula vjera u Boga. Kad je vidio njeno povueno ponaanje i kako se skromno nosi, poeo joj se rugati i nastojao je da promjeni vladanje: "Ti si postala druga osoba! Tebe su sveenici izopaili. Gdje ti je pamet! Izgleda kao smee grada. Dobro je da ljudi ne znaju da sam ti ja stric. Bilo bi za mene ponienje da kao majstor na glasu imam takovu rodjakinju. To bi mi smanjilo ugled..." Kad se saznalo da je to njegova rodjakinja, vie uvaenih muterija prigovaralo mu je zato dozvoljava da se tako mlada tako skromno odijeva. Obeali su joj nai zaposlenje u bolnici ili, ako joj to ne odgovara, u tvornici. Htjeli su je upoznati s mladim ljudima da si nadje ivotnog druga. Ali ona im ree: "Hvala na ponudi, imam ja svojega Zarunika!" Oni tad upitaju: "A gdje ivi?" Vidjellca im rastumai: "Na Lijepome Mjestu kamo u i ja poi!" Ali oni nisu razumjeli to govori. Mislili su da ali za pokojnim muem pa su je pustili na miru. "JA SAM MEDJU VAMA, ALI ME VI NE VIDITE!" Pola sam kui da pohodim dijete. Prije povratka podjem u crkvu na Svetu Misu, a onda pourim na stanicu da mi ne ode vlak. U blizini samostana namjerim se na prosjaka koji je bio vie gol nego li odjeven. 128 Siromah mi ree da je jako gladan i zatrai milostinju. Saalih se nad njim, ali jer u taj as nisam imala novaca uza se - osim za kartu - da ga u gorini utjeim, obeam mu: "Pobrinut u se za vas kada dodjem na mjesto! Na povratku u vam donijeti i kolaa!" On me pogleda, ustane na noge i ree: "Hajde sa Mnom, na groblje da neto vidi!" Posluam ga i podjem za njim. Ila sam za njim u razmaku od par koraka. Kad smo ulazili u groblje, zaujem nad sobom Glas: "To nije prosjak. On je iz Roda idovskoga!" Na groblju zateemo dotjeranu i naminkanu gospodju kako plae i vapi: "Boe, pomozi mi!" U taj as prosjak se podigne u visine i preobrazivi se u Gospodina Isusa, progovori nad grobovima: "Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!" I nestane s vida. Groblje oznauje ovaj grjeni svijet. Grobov! su due u smrtnome grijehu. Govori Gospodin: "Kada bih ti pokazao kakvih sve grobova ima, odmah bi se preselila od straha u

Vjenost!"

Gizdava naminkana ena predstavlja dananje grjeno pokoljenje, koje Boga ustima zaziva, ali ne ivi u duhu Evandjelja, i ne vidi da je Bog na razne naine uz njega prisutan. "TE RAZVALINE JESU DUE NJIHOVE!" U vie navrata pokazao mi je Gospodin kako izgledaju, u Oima Njegovim, pojedina mjesta. Bile su to takove ruevime kao da je te gradove zadesio straan potres. ili kao da su pretrpjeli strahovito bombardiranje. Iz tih ruevina strili su jedino ostaci unitenih kua. Na njima su bili maleni prozorii, jer Su u tim razvalinama stanovali i ivjeli ljudi! Gospodin ree za ove prizore: "Te su ruevine mjesta u kojima ljudi stanuju. Razvaline su due

njihove u raznim smrtnim grijesima."

PROSJAK BESMRTNIH DUA

Strieva djeca lijepo su prihvatila pouku o Bogu i nastojala je izvravati u ivotu. Ali njihovom ocu to nije bilo pravo.

129 Jednom zgodom, kad je ruak ve bio spremljen i stol prostrt, zakuca netko na vrata. Na poziv: "Naprijed!" udje skromno obuen prosjak. Pogleda mene i djevojicu od est godina i nasmijei nam se. Upitam ga, hoe li jesti. On utei sjedne za stol - i dalje nita ne govorei. Ipak mu dodam od srca jelo, ali nije nita uzeo. Onda jo jednom pogleda znaajno dijete i mene, i kao da bi elio i ostalim ukuanima, koji jo nisu bili stigli, neto rei... Zatim ustane i podje prema vratima. Pohitim za njim da vidim kamo e... Kad je izaao, okrene se i nasmijei, tada se uzdigne i preobrazi - i ode u Nebo... Isus dragi ogledavao se za duama ove obitelji. "BIT E JEDAN DJAVAO VIE U PAKLU!" Kako je stricu bilo sve tee podnositi pobonost njegove djece, jednom mi otro predbaci: "Otkako ti dodje k nama, djeca poludie! Moja kua postala je samostan. Tjeraju me da se i ja molim. Vie vole tebe nego li mene. Pa potrai si ti lijepo drugo mjesto za rad!" I tako sam, nakon est mjeseci boravka u njegovoj obitelji, morala u potragu za drugim poslom. U svojoj tjeskobi zavapih Onome koji vodi brigu o svima: "Gospodine, pobrini se za mene da ne smetam nikome!" Gospodin prihvati moj vapaj i kae mi ovako: "Kupi novine i proitaj gdje se trai podvorba za

bolesnika. Otidji tamo i nai e bolesnicu koja lei uzeta ve pet godina. Nastani se kod nje da osvojimo njezinu duu."

U blizini katedrale leala je bogataica, udovica. Trailo se i trailo poslugu, ali nijedna nije htjela prihvatiti tu ponudu radi njezine veoma teke bolesti. Svaki dan trebalo ju je istiti kao malo dijete. Kad je vidjelica kao malena slukinja pristupila bogataici, ova je sa suzama u oima rado primi. A imala je uza se rodjenu sestru, takodjer udovicu, ko130 ja joj je kuhala i vodila evidenciju o svemu blagu - da togod ne propadne. Bogataica ubrzo zavoli vidjelicu. Onda joj jednom progovori: "Vi mi se svidjate kao nijedna dosad. Samo Vas alim to ivite previe duhovno. Vi ste jo mlada... u cvatu ivota..." Vidjelica prihvati pa joj odgovori: "Zato i hou, dok mogu, to vie koristiti dar mladosti za Lijepo Nebo." Uplaeno e bolesnica: "Ja ne grijeim... A u crkvi i na ispovijedi nisam ve dugo bila..." "Gospodjo to je lako! Dovest u vam dobrog i prijaznog sveenika. Bit e vam na radost i tijelu i dui. A svetu Ispovijed moete obaviti po eiji." Ali bogataica uplaeno odgovori: "Ne bih se volila ispovjediti, nisam ja grjena!" Sveenik dodje, ali bolesnica odbi Ruku Boju. Nije htjela da se ispovjedi. Na to ree Gospodin Isus Krist za tu duu, nepokornu svome Bogu: "Bit e u paklu jedan djavao vie! A tijelo e

istrunuti od leanja, za kaznu grijeha!"

Pusti sad vidjelica na miru neskruenu bogataicu i jo se samo molila za nju. "JO SAMO MALO I SVE U VAS POMORITI!"

Spavala sam u istoj sobi s bolesnicom da joj nou budem lake pri ruci. Jedne veeri, nakon obavljene mol!tve, opazim da sa zapadne strane nema zida. Onda se s Neba spusti velik bijel oblak i stane nada mnom. A u bijelom oblaku je bio veliki Isus, obuen u crvenu haljinu, duge kestenjaste kose. Kad se Gospodin posve priblii, veoma ozbiljna Lica pogleda bolesnicu, pa mene. Podigne zatim desnu Ruku s ispruena tri prsta - dva su bila malo savinuta, a jedam uspravan - i prijetei progovori: "Jo samo malo, par mjeseci, i sve u vas pomoriti!" Iza ovih Rijei oblak Ga podigne u Visine. A ja ostadoh tako uplaena da sam u velikome strahu hodala po sobi amo-tamo. [amo-tamo.. orig., nota] Tada zaujem nad sobom Glas: "Ne boj se! Tebe, i jo njih, neu pomoriti!" 131 Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici: "Izlazi iz te kue. Ne dam Ja da sluga Moj

djavla slui!"

Gospodja je nudila veu plau, ne bi li vidjelica ipak ostala uz nju, ali ona odbi ponudu, jer Zapovijed Boga vrijedi vie nego sve blago. "TAKO IH SVI ZOVITE!" Pozdravljala sam sveenike na nain kao i ostali vjernici. Onda me Gospodin Isus opomene i poui:

"Ne govori sveenicima 'veleasni' ili 'gospodine'['veleasni ili gospodine' u orig.m nota]! Moje sluge, sveenike, oslovljavaj sa 'duhovni oe'! Tako ih svi zovite! Samo sam Ja Gospodin!"
Kad sam iza toga poela sveenicima govoriti 'duhovni oe', neki su to rado primali, drugima to nije bilo ba po udi, a neki su se i vrijedjali. Traili su da ih i nadalje oslovljavam sa 'veleasni, presvijetli...' Na upornost nekih sveenika Gospodin je dozvolio da ih zovem tako po svjetski, da nemam nepotrebnih neprilika. Ali ako bih komu rekla "gospodine", znala sam zbog toga jako trpjeti. "TI SI PRETAMNI!" Kad je jedan mladji sveenik, koji je drao do Nebeskih Objava i Poruka, saznao za vidjelicu Julku, zamoli je da zgodnom prilikom dodje malo u njihovo mjesto kako bi se mogli porazgovoriti malo dulje. Jedne subote podveer vidjelica doputuje, a mladi upnik je upozori neka pred njegovim ujakom, sveenikom, ne govori mnogo o Porukama. On inae ivi u Zagrebu, i sada se sklonio kod njega na upu. On do Poruka i Objava nita ne dri... Kad je vidjelica pokuala i tog sveenika osloviti po Bojem Nalogu sa 'duhovni oe' - on joj odri lekciju kako ona ne zna tko je on... On je presvijetli... Bio je po svijetu... u Americi... u New-Yorku! Tada nabroji one gradove... I dok se on hvalio i isticao, Gospodin Isus ree vidjelici za njega: "Ti si pretamni!" 132 Poto je presvijetli otiao na poinak, vidjelica se zadrala s revnim sveenikom u razgovoru o Nebeskim Stvarnostima. Dugo su u kancelariji govorili o Bogu i Bojim Porukama. U Nedjelju ujutro, pod Svetom Misom, pred punom crkvom, okomi se presvijetli na privatne Objave. Rekne sakupljenom svijetu da se medju njima nalazi enska koja kae za sebe da vidi

Isusa. Upozori otro vjernike neka nitko, za ivu glavu, ne prima od nje nikakovih pouka ili bilo kakovih savjeta, osobito o Postu i pokori... jer su oni za to mjerodavni da daju pouke i naloge... I jo im pripomene da e tu osobu veoma lako prepoznati, budui da su oni svi obueni bijelo, u narodnu nonju, a ona nosi na sebi dugake crne haljine... Za to vrijeme vidjelica Julka stajaia je blizu propovjedaonice, svima pred oima... Medjutim, za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica kako od dna crkve, izmedju toga naroda, prema Oltaru vijuga velika crna zmija... I jako se preplai... A na toj velikoj zmijurini umjesto zmijske glave bila je glava tog sveenika, koji je sebe smatrao toliko prosvijetljenim i presvijetlim... Iza Svete Mise bilo je ljudi koji su poli za vidjelicom, elei se s njom porazgovoriti. Ali ona je izbjegavala susrete. A u ponedjeljak, kad je odilazila sa upe, narod je okapao krumpt, razgovarao o nedjeljnoj propovijedi i ogledavao se nee li gdje opaziti onu to gleda Isusa... NEMAR PREMA MAJCI BOJOJ S Neba se naglo sputala prema zemlji draga Nebeska Majka, s Malim Isusom u naruju. Bila je u zlatnim haljinama. I spustila se potpuno nisko. Kad sam je ugledala gdje dolazi, poviem: "Ljudi, eto nae Majke! Dolazi k nama!" Ali ljudi se nisu mnogo osvrtali na moje upozorenje. Sami nisu nita vidjeli pa ih nije ni zanimalo. Vidjenje oznauje da mnogi ljudi ne mare za Ukazanja i Poruke drage Nebeske Majke. 133

U IME GOSPODINOVO
RAD U VINOGRADU GOSPODNJEM Negdje na jugu, usred nepoznatih polja, obradjivala sam velik vinograd. U to se s Neba spusti velika sjajna Kugla. Na njoj nije bilo ni prozora ni vrata ve samo veliko ivo Oko, koje me je promatralo. Sjajna Kugla sidje nad moju glavu a Oko se rastvori i spusti prema meni Krunicu. Kad se Oko zatvorilo, sjajna Kugla podigne se u Visine. Ostadoh na zemlji i dalje obradjujui veliki vinograd. Rad u Vinogradu Gospodnjem oznauje obradjivanje dua; moram im dodati Nauku Boju. U liku sjajne Kugle bio je dragi Bog. Njegov nas Pogled svuda prati. Gospodin me je pouio da molim Krunicu, koja mi je najmilija i najsladja molitva. "PODJI OD SAMOSTANA DO SAMOSTANA!" Gospodin Isus naloi joj uoi Korizme: "Podji od samostana do samostana Mojih slugu i

slubenica i zatrai samo poglavara. Reci im ovako: 'Govori vam Gospodin: Svi u zajednici inite pokoru u dane petka na Slavu Moju, da vam due spasim!' Poui ih to je pokora!"
Na ovu Zapovijed vidjelica ree Gospodinu: "Isuse, a tko e mene neuku posluati? Oni su svi kolovani i primaju naloge od svojih starjeina." Gospodin e na to: "Kazao sam Ja tebi to ti je initi!" Iako nevoljko, poradi velikih ponienja to e ih doivjeti, vidjelica ipak odlui: Poi u danas ili sutra da izvrim Nalog Boji. Malo kasnije podje u dvorite po neke stvari i opazi samoga Gospodina gdje stoji na uglu kue i eka je. Onda Mu ree: "Gospodine, evo me, samo da uzmem kaput!" Pohiti po kaput i izadje, a da nikome u kui nije rekla kamo ide.

Gospodin krene ulicom u kojoj su stanovali, zaobidje tvornicu i onda se zaputi ravno prema katedra134 li. Malena Julka koraca za Njim, prolazei izmedju brojnih gradjana, koji i ne slute da Gospodar Neba i zemlje hoda ulicama grada, pokraj stvora Svojega ovjeka. Kad su doli do upnog ureda, Gospodin otvori vrata i unidje. Onda stane malo na stranu i pogleda vidjelicu. Ona sad otkrije upniku Boji Nalog. upnik je pogleda, ustane uvrijedjen sa stolca i otro joj ree: "Ma tko ste vi da meni zapovijedate! Imam ja svoje poglavare i ne trebam vas da mi na raun Boga diktirate!" upnik se tad jako razbijesni i srdito povie: "Mar van!" Gospodin izadje pognute glave. Onda Mu malena Julka ree: "Vidi, Gospodine, kako smo ovdje primljeni! Kazala sam ja Tebi to e se zbiti sa mnom!" U pratnji Gospodinovoj dodje u kapucinski samostan. Starjeina je paljivo saslua i ne provjeravajui tko je ona. Onda se ponizi do dna srca, klekne na oba koljena i progovori: "Gospodine, odvie smo nedostojni Tvoje velike Ljubavi! Prekrismo Zapovijedi Tvoje. Budi nam milostiv jer smo grjenici." Starjeina samostana obea da e u zajednici izvriti Volju Boju. Gospodin pohvali Svoga dobrog slugu: "Ovo Je srce Moje, u njemu u Ja stanovati!" Jedan upnik ba se spremao da podje na Oltar. Kad mu je vidjelica prenijela Gospodinovu Zapovijed toliko se raspalio da je zamalo nije udario. U srdbi mu je ispao i kale na stol. U maloj isusovakoj zajednici starjeina je bio na putu pa je vidjelicu primio njegov zamjenik, dugogodinji puki misionar. Zamoli je da mu otkrije tko je ona. Kad mu je ispunila elju, saslua je oinskim Srcem. Onda joj ree da je u ivotu ekaju jo mnoge kunje zbog velike zadae koju joj je Bog povjerio. I doda: "Ako vam ustreba moja pomo, javite se gdje god bili. Nastojat u vas zatititi i pomoi vam." Boanski Spasitelj ree za ovoga dobrog slugu Svojega: "Moj Duh saao je u njegovo srce i gorio je Mojom Ljubavlju. elio je sve dobro saliti

u tvoje srce da Mene razveseli u tebi na zemlji."

135

Vidjelica je obila sve muke i enske samostane i sve upne urede, ali je samo malo Bojih slugu i slubenica prihvatilo Gospodinov Nalog. POTREBNA JE SLOGA I LJUBAV Kada je izmedju sveenika i redovnica dolazilo do nesuglasica i protivljenja, Gospodin ovako progovori:

"Moji sluge i slubenice, Moji sinovi i keri, moraju biti kao jedno tijelo, jedan duh, jedna ljubav, jedna mudrost, jedna poslunost. Nijedan od Mojih sinova i keri neka se ne uzvisuje bilo u emu. Vea dunost zvanja vea odgovornost pred Mojim Oima. Vie Mojih darova primiste vie ete Meni i odgovarati. Nije svima jednako dano, ve kako tko moe nositi i raspolagati, prema svojim dunostima."
Onda je Gospodin Isus Krist tumaio vidjelici kakova e vremena doi na svijet. Mnogi ljudi, sveenici i redovnice izopait e Duh Gospodinov u sebi. Jedno e im usta govoriti, a drugo ruke njihove initi. I ree Gospodin: "Pomutit u pameti njihove da e tri puta jedno te isto

initi, a nee znati to rade!"

"JULKA, DUGO SAM TE EKAO!"

Dok sam se nalazila u hramu Bojem, doivjela sam ovo Vidjenje. Odjednom budem prenesena na ravno tlo, pred veliku crkvu. elei se ispovjediti, pridjem i pokucam na vrata jednog sveenika. Kad zaujem odgovor "Naprijed!", unidjem - i ugledam povienu prostoriju, veliku kao crkva. Na elu, na papinskoj katedri, sjedio je Sveti Otac. A crkva je bila bez krova; nebo joj je bilo krov. Pred Svetim Ocem, na velikom polju, stajalo je mnotvo sveenika. Bili su svrstani u redove - i po stotinu u jednome redu - a palir je bio veoma dug. Sveenici su bili na neto niem terenu od Svetog Oca, tako da su im glave dosezale do visine njegovih nogu. Kad sam sve promotrila, uplaim se, kud sam ja to dospjela! Onda u neprilici progovorim: "Hvaljen Isus i Marija! Oprostite mi Sveti Oe to sam tako nenada136 no dola medju vas." On me blago pogleda i, kad je vidio da se bojim doi preda nj, zovne me po imenu: "Julka, dodji k meni!" I zapovjedi da pristupim njegovoj katedri. Uplaena podjem k Svetome Ocu, kleknem ispred njega i poljubim mu noge. On me tad pomiluje po glavi i ree: "Julka, dugo sam te ekao!" I skroz me gladio kao otac dijete svoje. Nekoliko puta je ponovio: "Julka, dugo sam na tebe ekao!" A sveenici su znatieljno gledali to se zbiva. Na to Sveti Otac uzme veliku Knjigu i zapovjedi mi: "Julka, evo ti ova Knjiga! Uzmi je i odnesi sveenicima!" Primivi Knjigu u ruke, otvorim je i na prvoj stranici nadjem Isusovu kouljicu i sveeniku tolu. Kouljica je bila od sjajne ruiaste svile. Pogledam dalje Knjigu i vidim da su to Isusove Rijei i Poruke, Sveto Evandjelje. Pred Svetim Ocem Knjigu opet zatvorim i podjem k sveenicima. Kad sam im poela u ime Isusovo govoriti, jedni su me paljivo sluali, a drugi se nisu mnogo obazirali na mene nego su i dalje radili svoje poslove. Na odlasku ujem ovakav Glas s Neba: "To to vidi jesu sveenici cijeloga svijeta!" Rijei i Vidjenja to ih je vidjelica Julka primila od Gospodina, treba predati Svetome Ocu da budu izrueni sveenicima cijeloga svijeta. Sveti Otac dulje e vremena prouavati to sve Gospodin eli da se opet uspostavi u puku Bojemu. Koji e to Papa biti, vidjelici nije bilo dano do znanja. Kae dragi Isus za njega: "Gladit e Moje Rijei to e mu ih predati!" "DOBAR PRIMJER JE DAO BRAI SVOJOJ!" Na blagdan Svetog Petra i Pavla bila sam na protenju u Djakovu, kod posvete novog biskupa Stjepana Buerleina. Pod Svetom rtvom mnotvo Nebesnika ispunilo je zrani prostor katedrale. Sveci i Andjeli, obueni u krasne dugake haljine, veselili su se i oduevljeno letjeli po crkvi. Kada je na Podizanje novoposveeni biskup podigao Presvetu Krv, veliki Isus, s trnovom Krunom na Glavi, spustio se s Kria u nje137 gov Kale. Kod Svete Priesti primio Ga je u svoje srce. - Nebesnici su slavili Boga sve do kraja Svete Mise. Giedajui njihovu radost i njihov zanos, teko sam se rastajala od katedrale. Ovaj dogadjaj oznauje da e novi biskup doivjeti mnoge tegobe u svojem ivotu. Nakon vie godina Gospodin je pohvalio njegov krepostan ivot u Bogu: "Dobar primjer je dao

brai svojoj u ivotu svojemu."

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"TI MORA POI DO MOJEGA SLUGE..." Pod konac zime, jo je bio snijeg, za vrijeme rada dobije vidjelica ovu Zapovijed:

"Ti mora poi u Rim do Mojega Sluge, Glavi Crkve Moje, da mu kae neka ini pokoru i on i Moj narod na zemlji!"
Uplai se vidjelica zbog tako velike Zapovijedi pa progovori: "Mili Boe, to da inim! Novaca za put nemam, jezika ne znam, a ni putovi mi nisu poznati. Ali Tvoju Zapovijed, Gospodine, moram izvriti, jer e dua moja k Tebi na Sud!" Na ovu jadikovku Gospodin odgovori: "Otvorit u ti putove kojima e prolaziti u Ime Moje, i

pokazati krajeve i mjesta kojima e prolaziti, i ljude koje e susretati. Ja u biti s tobom na prolazima tvojim, u sve dane. Ne boj se i ne plai!"
Iza toga vidjelica dadne otkaz na poslu. No jer su jo trajale neprilike s obitelji, povue se na selo i prikloni uz pobonu udovicu kojoj je mu poginuo a nije imala djece. Kod nje se eljela malo odmoriti od prenaporna rada i pripremiti za teki put. Cijele je Korizme ivjela samo o kruhu i vodi. "DOI E I TI POD KLJU!" Nakon Blagoslova s Presvetim Sakramentom sveenik je stavio Sveto Otajstvo u Svetohranite i grubo zakljuao vrataca. Vidjelici, koja je kleala na pri138 esnoj klupi, bilo je ao to sveenik sa ivim Isusom postupa tako bezosjeajno, pa uzdahne: "Moj Boe, kako dozvoljava da te drsko zatvaraju, poradi Spasa naih dua!" Na to se javi Gospodin iz Svetohranita: "Kako vidi Mene zakljuana, tako e i ti doi pod klju. Ali Ja sam

Gospodar od svakoga kljua!"

I ostane vidjelica jo dugo uz Gospodina. Kad je sakristan upozori da mora zatvoriti crkvu, izadje tuna srca sa suzama u oima. KALE PATNJE PUTUJE Stajala sam na obali mora drei Kale u ruci. Najednom se on izmakne iz mojih ruku, spusti na povrinu mora i zaplovi kao ladjica. A iznad sebe zaujem Glas:"Ode Kale do sveenika B.!" I vidjela sam Kale kako se sve vie udaljuje, dok se nije izgubio na puini. Vidjenje se doskora ostvarilo. Najprije sam ja dospjela u suanjstvo, za Ime Boje, a nedugo zatim i sveenik B., koji je u to doba bio kapelan na jednoj otokoj upi. Kale oznauje veliku patnju. More jest ovaj svijet. "IZUJ 0BUU JER JE ZEMLJA SVETA!" Bila sam donijeta na neko brdace, obraslo velikim prekrasnim crvenim ruama. Dok sam ih promatrala, zaujem nad sobom Glas: "Izuj obuu jer je zemlja sveta." A ja kaem: "Kakvo je to tlo da je zemlja sveta?" Odgovori mi: "To je Sveta Zemlja, Jeruzalem!" A stajao je tu postavljen i ogromni toak. Dok sam se pred njim izuvala i udila otkud ovdje toliki toak, kae Gospodin ovako: "To su putevi tvoji na zemlji!" Kasnije sam se sputala uskim ulicama prema sreditu grada. Ljudi su mi izgledali neobino obueni. Onda ugledam prekrasan Dvorac i u njemu lijepe Djevice, sve jedna ljepa od druge. Hodale su snjenobijelim stepenicama gore-dolje. I ponem tim krasnim Djevicama neto govoriti, ali mi jedna rukom pakae da 139

ona ne govori. Upitam je da li moda ne razumije jezika, no ona pokae znakovima da je nijema. Dragi Isus mi je poslije rastumaio da su te Djevice za ivota bile nijeme. Ali jer su predano podnosile svoju sudbinu i isto ivjele, zasluile su u Vjenosti ovo mjesto boravka. Poradi patnje svojega ivota najblie su Otajstvu Gospodinova Kria. "TO JE GRGUR VELIKI!" Zaputim se u samostan da se duhovno porazgovorim s jednim sveenikom. Na ulazu u hodnik iznenadi me Vidjenje. S Neba mi dodje ususret veliki Papa. Bio je u sjajnoj snjenobijeloj odori, a cijeli mu je lik obavijao sunev sjaj. A usred grudi nosio je ivog Isusa, kao djetece od dva-tri mjeseca. Mali Isus, u snjenobijeloj haljinici, zlatnoute kosice i plavih Oiju odsijevao je ljepe od sunca. Kad se divni Papa pribliio, veseo i nasmijan, duboko se zagledao u moju duu. Gledajui ga u tolikoj Nebeskoj Ljepoti, uskliknem: "Koji je ovo Papa, nosioc ivoga Isusa?" Glas Boji odgovori nad njim: "To je Grgur Veliki!" Grgur Veliki radovao se promatrajui velike Milosti to ih je dobila vidjelica Julka za Obnovu Svete Majke Crkve. I vidjelica je bila obuhvaena sjajem Malog Isusa. POVORKA MUENIKA DOLAZI USUSRET Par tjedana prije polaska na put doivi u Vidjenju kako joj dolazi ususret mnotvo Muenika. Silazili su s Neba u Povorci, po etiri u redu i, drei u rukama srebrnaste palme, pjevali su Nebeske Pjesme. Bili su u dugim bijelim haljinama, dugakih irokih rukava, a oko vrata okrugla kroja i zatvorenim. Na elu sveane Povorke, sjedei na magaretu, dolazio je Gospodin Isus. I On je bio u bijelim haljinama, kroz koje su se vidjele Njegove Presvete Rane. Kad se pribliio vidjelici, Gospodin Isus zaustavi ivine. A Sveci su jo silazili Odozgo. 140 S desne strane vidjelice stajao je njezin Andjeo. I dok je ona stajala i s velikom radou promatrala Gospodina i Njegove Miljenike, Andjeo klekne i duboko se pokloni Gospodinu, elom do tla. I onako naklonjen, sklopljenih ruku, ponizno zamoli: "Gospodine, molim Te, uzmi od nje bremena jer ona nee moi to sve nositi!" Isus pogleda u vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese dio tereta. Andjeo se podie, zahvati dobar dio bremena to je lealo na zemlji izmedju njega i vidjelice, i odnese Gospodinu. Isus dragi pogleda to mu je Andjeo donio, stavi to pred Svoje Probodeno Srce - i breme najedanput nestane kao da ga nije ni bilo. A vidjelica skroz stoji i gleda Povorku i dragog Isusa. Andjeo se vrati do vidjelice, opet se duboko pokloni Gospodinu i jo jednom ponizno zamoli: "Gospodine, lijepo Te molim, oduzmi od nje jo bremena jer ona to nee moi podnijeti!" Isus dragi opet pogleda vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese jo jedan dio od one hrpe. Kad je Andjeo donio drugi dio bremena pred Gospodina - ono opet nestane u Njegovome Boanskome Srcu. Odjednom se Gospodin podie u zrak i stojei u zranom prostoru gleda u vidjelicu kao da bi joj elio mnogo toga kazati. A njeno srce najednom izadje iz grudi i poleti ususret Gospodinu. A bilo je u njem zabodeno veoma mnogo veih i manjih strelica. Iznenada iz Gospodinova Srca poleti jo jedna velika strijela prema njenom srcu. Kad to opazi, otvore joj se usta i glasno povie: "Gospodine, poginuh!" I onda se potui: "Gospodine, od tolikih ena to si ih odabrao

Sebi za slubu, mene si najvie ranio!" Dragi Isus, nasmijeen, blago odgovori: "Moje Oi uvijek na Tebi poivaju. Ranit u te jako ovom strijelom, ali nee od nje poginuti!" Sveci tad zapjevaju Nebesku Pjesmu - i cijeli prizor nestane ispred njenih oiju. Veliko breme izraava velike muke to je ekaju na putu. Strelice zabodene u srce oznauju razne tegobe to ih je podnijela poradi Gospodina. Velika strijela slika je gorkih patnja to e ih podnijeti u suanjstvu. 141 "I TEBE U DATI DA JE UVA NA PUTU!" Bila sam u Visinama i oblaci su oko mene letjeli. Ugledam neke zidove koji su se dizali i povrh oblaka. Uza zid je stajao velik Andjeo, odjeven u duge prekrasne haljine. Imao je krasnu dugu kosu, a u licu je bio veoma lijep. Dok se on zagledao u mene, iznad nas dodje Glas s Neba. "I tebe u dati da je uva na putu da joj se nita ne dogodi!" Andjeo me tad jo bolje promotri, a zatim iezne. UPUTE ZA PUT Malo pred Uskrs 1952.g., poui me Gospodin kako u se na putu ponaati: "Na put ne nosi nita od odjee osim onoga to ima na sebi i kaput. Hrane ne uzimaj. Novaca sa sobom ne ponesi. Uzmi samo Krunicu na kojoj e se moliti na putu. Nikome ne govori kamo ide. Na putu se ne uputaj u razgovor; uti kao da ne zna jezika.

Ako si edna, pij iz vrela ili potoka; ako ih u blizini tvojoj nema, zatrai vode od djece. Ako si gladna, nai e korice kruha. U dane pokore uzmi kruha u pekari; ako vie nema novaca, nai e na prolazima na putu kruha da blaguje. Kad hoda izvan mjesta, obuu skini i budi bosonoga; podji pjeice kolikogod moe. Kad ulazi u mjesto, stavi obuu na noge da ne bude upadna. Ako si od hodanja umorna, u kue ne ulazi; odmori se u prirodi, pod drvetom. Kada se spusti mrak, unidji u siromanu kuu i zamoli konak. Ako ti ga domain poda, odmah legni, ne razgovaraj s njima. Ako ne dobije konaka, povuci se dalje od puta da ne bude zamijeena. Mnoge e noi probdjeti pod vedrim nebom. Tada moli i bdij, spavati nemoj, jer ima zmija. Moli za Moje sluge sveenike i redovnice, moli za obraenje grjenika i Spas dua koje su se ve preselile s ovoga svijeta u Vjenost. Tako ini i na putu skroz moli da Moja Milost udje u njihova srca. Moli se da dignem Majku Crkvu jer se rui. Cijelim putem posti i pokoru ini u te nakane. Umor puta i sve patnje podnesi za ljubav Meni, i prikai ih za sve one za koje e moliti."
142 Gospodin jo upozori vidjelicu: "Sakrij svoje tragove ispred oiju ljudi da ti ne sprijee Moju

zapovijed, put do Rima."

OPROTAJ OD DJETETA

Prije odlaska na put podje u roditeljsku kuu da pogleda sina. Dijete se obradovalo posjetu svoje majke. Ona mu na oprotaju podijeli Boji blagoslov, ali dijete, sa suzama u oima, potri za njom: "Majice, a kada e ti opet k meni doi?" Zaplae vidjelica u srcu i pomisli: Vidi me sada i moda vie nikada na zemlji. Pogladi tad dijete po glavici i rekne mu: "Idi baki i djedu! Bog te uvao za Sebe u sve dane!" Tad rekne u sebi: Podjimo, Gospodine, da izvrimo Volju Tvoju!

NA TEKOME PUTU...
I ONI BI NA PUT Odmah iza Blagdana Uskrsnua Gospodinova, po svoj Prilici na Uskrsnu srijedu, krene na put ne nosei sa sobom nita doli Krunice u ruci, legitimaciju u depu i par dinara da si u potrebi kupi hranu. Kad je izala iz udoviine kue, dotre joj ususret dva malena Andjela. Jedan od njih srdano je zamoli: "Hoe li ti nama dozvoliti da idemo pred tobom na putu?" Vidjelica ih pogleda i veselo im odgovori: "Hou! Podjite sa mnom!" A oni tako radosno potre pred njom da su im petice udarale o tijelo. Najprije se zaputi u susjedno mjesto gdje je pribivala Svetoj rtvi, ispovjedila se i priestila, a onda u Ime Boje krene naprijed. "KUD SI POLA, LUDA ENO!" Prvog dana noila je kod neke sirotice s puno djece; mu je otiao u umu na rad. A ujutro, dok jo 143 sunce nije izalo, i prije nego to joj je siromana ena dospjela spremiti togod za jelo, ve je krenula na put. Pred V. doeka je sotona. Stoji on i odluno joj progovori: "Kud si pola, luda eno! Vrati se natrag! Tvoj ti Isus nee zamjeriti; zna On da ti to ne moe podnijeti." Na to vidjelica odgovori: "Da sam pola na put po zapovijedi ovjeka, vratila bih se odmah. Ali jer sam pola po Zapovijedi Boga, neu se vratiti pa makar od glada i umora poginula!" Sotona tad odstupi, a vidjelica proslijedi put. Ali tako ju je smeo da je izgubila smjer. Iza Svete Mise i Priesti upita sveenika koji put vodi prema K. Neka ena dozvolila joj je da prespava u upi. Ali pas je u dvoritu bijesno lajao i otimao se kao da e raskinuti lanac, a pijani mu je dugo hodao amo-tamo izgovarajui uasne psovke. Od tog lavea i od te psovke nije mogla spavati, nego je u sjeni molila - i pokupila se dok je jo bio mrak. SVETA OBITELJ JE KRIJEPI I dodje u blizinu K. Premda je bila mlada i otporna, ipak je iznemogla od tolikog pjeaenja, nespavanja, molitve, gladovanja i toplog proljetnog sunca. Noge su poele otkazivati. U to se nebo zamrailo, poelo je sijevati i grmjeti - spremala se oluja. Iznemogla, podigne umorne oi prema Nebu i zavapi: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe, krijepite me da izvrim Naloge Boje!" Odjednom se izmedju tmastih olujnih oblaka pojavi i jedan sjajan bijel oblak. Spusti se prema vidjelici, do visine velikog stabla. Sveti Josip i Majica Boja, s dragim Malim Isusom u naruju, slatko joj se smijee - i kao da e je zagrliti. im ih je ugledala ostala je kao preporodjena: odmorena, svjea, krepka i poletna. I produi korake - radujui se nad susretom s Najmilijima. Na ulazu u grad obuje se i zamoli jednu enu da se malo zakloni pod njihovu nadstrenicu. Kad se kia ispadala, produlji put. 144 Noila je, izgleda, pod vedrim nebom - a bilo je hladno, sredina travnja.

"JA IMAM NAJVEI FAKULTET!" Nakon dugog pjeaenja kasno naveer stigne u Zagreb i zaustavi se blizu eljeznike stanice, u Zrinjevakom parku. Izmorena od puta sjedne na klupu, u tamnome mjestu, da tu provede no u molitvi i bdijenju. Odjednom joj se hitro priblii zgodan, nasmijan mladi. Sjedne bez pitanja uz nju i zapita je: "to si ti u srcu utuena i potitena?"- i prui ruku da je zagrli. Vidjelica ga tako snano odgurne da je pao na zemlju. Ali on se podigne i, kao da se nije uvrijedio, sjedne opet na klupu i nastavi: "Vidi li ovaj lijepi grad? Ja u njemu imam najvei fakultet i najvie sam cijenjen. Gdje god prodjem sve osvajam i svi mi se klanjaju. Zato i ti nee biti moja? Uivala bi sva dobra i svi bi te cijenili!" Vidjelica ga pogleda i gurne od sebe jo snanije nego prvi puta. I ode napasnik par koraka i nestane. U ranu zoru podji u Baziliku Srca Isusova. Tu se ispovjedi i poslije zamoli sveenika da je uputi kako bi nala put za Karlovac. Iza Svete Mise i Priesti nastavi putovanje sipajui na prolazu Boji blagoslov - molei Krunice i druge molitve. "DA SU SVE ENE KAO TI..." Umorna od pjeaenja jedva je izala van Karlovca. Sidje tad s glavnog puta i sjedne u hlad, pod drvo, da se malo osvjei. Zamalo se na cesti, iza zavoja, pojavi nizak crnomanjast ovjek, nosei u ruci malen koveg. I on skrene s ceste pa se zaputi ravno prema vidjelici, koja ga doeka s primjedbom: "Zar se nema gdje odmoriti, nego ba ovdje!" ovjek se nasmijei i zapita: "A kamo ti putuje?" Odgovori mu: Kamo ja putujem tebi nije vano znati!" Kad je ustala i zaputila se dalje, neznanac izrazi elju da joj se pridrui na putu. Vidjelica e mu na to: "ta e ti meni na putu! Imam ja svoga Zaruni145 ka!" Odgovori neznanac: "I to mi je zarunik koji tebe mladu ne ali da prevaljuje pjeice toliki put!" Hodajui uz vidjelicu, pone se on udvarati: "Budi moja zarunica i sve u ja tebi dati!" A ona e mu: "Da si jedan jedini na svijetu, ne bih te htjela tako gadnoga!" Neznanac primijeti: "Da su sve ene kao ti ja se nikad ne bih mogao oeniti. Ali ja ih imam po pet koje mi se same nude!" Na to e mu vidjelica: "One su iste kao i ti!" Kad se pribliila Duga Resa, neznanac opet zapodjene razgovor: "Takove ene ne sretoh u ivotu! Tko si ti?" Odgovori mu: "Nije vano da ti zna, tko sam ja. Ima oi pa gledaj s kim ima posla!" A on e joj: "Oprosti mi to sam te smetao na putu. Moda si imala druge planove putujui sama. No, hajde da na ulazu u ovo mjesto popije sa mnom au vina da se okrijepi. Ako si gladna, naruit u ti i jelo." Ona mu odvrati: "Da i pijem, ne bih od tebe nita uzela. Gadi mi se kad te samo i pogledam!" Neznanac tad odstupi i, gledajui jo za njom, nestane... Iza toga pristupi Andjeo i ree joj: "Sada, kad izadje iz mjesta, moli se!" Ono je bio kua. Smetao je toliko koliko mu je bilo doputeno. Kad se spustio mraak, zamoli konak u nekoj siromanoj kuici. enica je primi, ali ne u kuu, jer se je bojala mua. Odvede je u talicu gdje su dolje imali blago a gore drali sijeno. I rekne joj im svane neka kree dalje. Sjedinivi se u dui sa Svetom Obitelji, vidjelica provede no u tali. DANJU UMOR I GLADOVANJE - NOU STRAH I BDIJENJE itav dan pjeaei, stigne duboko u Gorski Kotar. Ve su stotine kilometara iza ledja. Umorna je i gladna. Ono malo novaca to je imala potroila je, a hrane nije nigdje nala - i tako je jela

samo kiselicu. A i inae je srijedom, petkom i subotom ivjela samo o kruhu i vodi. Jer nije nala nigdje konaka i opet je, negdje iza Vrbovskog, probdjela no pod vedrim nebom. 146 "GOSPODINE, NEKA I MENI MALO OSTAVI!" Nakon mukotrpnog hodanja kroz Gorski Kotar, stigne naveer u Rijeku. Premorena je od tekog puta i dugog gladovanja. Dva su dana ve da nije imala nita u ustima. Prepustila se posve dragome Bogu kao rtva - pa poginula ili ostala za Njega i Njegov narod na zemlji. Ako putem togod nadje za jelo, Bogu hvala; ako li ne nadje - i opet Bogu hvala! Da ipak nekako utai teku glad i edj, u vie je navrata pola na livadu i potraila kiselice. Udje sad u eljezniku stanicu da se malo odmori. Ali Gospodin je upozori neka se dugo ne zadrava; im dodje ienje neka ide dalje. Umorna, gladna, neispavana, sjedei izmedju svijeta, odjednom opazi malog mia kako povlai po podu komadi kruha. I zamolt tad Gospodina: "Ne daj, Gospodine, miu, da sve pojede! Neka i meni malo ostavi!" I mi prepusti koricu kruha putniku koji je bio gladniji od njega. Vidjelica se neopazice priblii, podigne kruh i poljubi ga, zahvali tad Bogu - i osladi usta svoja. Pred zoru se povue iz ekaonice i podje do crkve Gospe Lurdske. Neko je vrijeme ispred nje hodala, jer je crkva jo bila zatvorena, a onda produlji put prema Opatiji. Na lijepome groblju (valjda na Voloskom) nala je neto mrvica da koliko toliko utai glad. Preumorna od naporna puta i nonog nespavanja malo je prodrijemala - a onda nastavi put prema Istri. NEBESKI PUTOKAZ Kad je odmakla na putu, spustio se tvrdi mrak. Naidje na raskre, ali tako jadno osvijetljeno, da nije znala kuda. I zaplae i zavapi za pomo: "Gospodine, pokai mi put, jer ne znam kuda da idem!" Odjednom se na tamnom nebu pojavi svijetla traka, sjajna kao sunce. Ona krene tim pravcem, dodje na pravi put - a sjajni putokaz se izgubi. 147 NO PUNA TJESKOBE Bilo je ve kasno kada je prispjela do nekog mjestaca. Tek se ponegdje vidjelo svjetlo. Udje na vrata jedne kue i u Ime Boje zamoli konak. ena sumnjivo pogleda umornoga putnika pa odgovori: "Priekajte vi malo pred kuom dok ja dodjem!" Kad je ena nestala u mraku, Andjeo upozori vidjelicu: "Bjei iz mjesta i s puta! Trae te!" Kud sad, mili Boe! U noi, u nepoznatom mjestu! Brzo izadje iz mjesta, skrene s ceste i sakrije se u gusti grm. I sjedne pod grm, i jednom se rukom dri a drugom prebire zrnca Krunice, kako joj je Andjeo naredio. Ali na ruci osjea neto vlano, kao da neto po njoj trca. Za as evo motorkotaa. Trae vidjelicu i govore: "Ma gdje je samo i mogla tako brzo nestati!" Prodju dalje, pa se opet vrate - ali je nisu nali. Ostade tad u mraku, niui Krunicu za Krunicom. Jer kad isprui nogu - ode u dubinu. Kad se mjesec pojavio i zasjala mjeseina, pogleda dolje, a to kao neko jezerce... A pokraj sebe ugleda neku crnu hrpu... Bila je to velika zmija. Ali Andjeo joj zapovjedio da se njezin alac ne

smije dotai tijela vidjelice. Samo je trcala na nju - da je sva bila mokra. I tako umjesto sna tjeskoba i molitva... im je malo osvanulo, Andjeo zapovjedi: "Krei naprijed prije nego sunce izadje da zamete trag svojega puta!" ANDJEO OSUJEUJE DALJI PUT Napokon se pribliila graninom prelazu. Prevalila je ve oko pet stotina kilometara, gotovo uvijek bosonoga. Noge su joj oteene od dugog putovanja tvrdim, a esto i kamenitim putovima. Iako nema potrebnih dozvola, mirno ide glavnim putem znajui da je Gospodin vodi. Proljetno sunce ve toplo grije kad prolazi pokraj viestrukih straa i raznih slubenika, te prelazi granicu a da je nitko ne pita ni tko je ni kamo ide. 148 Ali u asu kad se pribliila talijanskoj strai, Andjeo je iznenada hvata s ledja i u zraku vraa na nae tlo. Postavlja je pokraj lokve, na oblinje brdace, po kojemu je paslo stado ovaca. Andjeo se tad opet sakrije, a vidjelica ostane potresena. Sjedi pokraj vode i, kvasei krvave tabane, plae i potajno brie gorke suze. I potui se: "A sada to da inim, Gospodine? Izveo si me na tako dalek put da me opet vrati natrag!..." Ali odgovora niotkud. Andjeo se uutio, Gospodin se ne javlja. U blizini sjedi pastir stada - i on uti. Oko nje prolaze strae, izvidnice i vojnici, pogledavaju prema njoj, ali misle da uva ovce to naokolo pasu i u lokvi se napajaju. MALI ISUS PRAVI DRUTVO I pone razmiljati da, valjda, nije pola pravim putem. Moda Gospodin eli da ide u Rim drugim putem, a ne kud svi ljudi. Kad se malo odmorila, spusti se prema potoiu, udaljenom tridesetak metara. Tu sjedne da malo promisli kuda e dalje. Odjednom se uz nju pojavi Mali Isus, od jedno pet godina, i smijei joj se. Ona Ga veselo pozdravi: "Dobro doao, moj Isuse! Sad neu biti sama u potoku!" Mali Isus je pogleda i pone se igrati kameniima to ih je voda nanijela. Radujui se Blizini Gospodinovoj - vidjelica zaboravi na sve! Dragi Mali Isus zamalo nestane a ona okrijepljena i obodrena ree sama sebe [orig., moda: 'sama sebi'?, moda 'sama za sebe', nota]: "E, moj magare, dosta si se odmorio vrijeme je da podjemo dalje!" "PODJI TAMO U VRT!" Onda zauje nad sobom Glas: "Podji tamo u vrt!" Poslua Glas Boji i zaputi se prema oblinjoj umici pokraj koje je bio vrt i u njemu velika katnica za pograninu strau. Uz umicu je uborio potoi. Promatrajui divnu prirodu, pribliavala se vrtu i mislila je proi kroz jelovu umicu dalje... Odjednom zauje povik: "Stoj!" - i ugleda komandira strae kako tri uzbudjeno prema njoj. Svjesna da 149 je njezin put zavren, podje mu mirno ususret. On se zaudi njezinom ponaanju i onda joj rekne neka podje s njim, a ostale straare otpusti. Ree joj da ju je ve ranije uoio, ali je drao da ima preko granice zemlju za obradjivanje. Na njezinu izjavu da trai posla, zapita je njezinu legitimaciju. Kad razabra iz kako je dalekoga kraja, podvrgne je kratkom pregledu. Naavi na njoj redovniki pas i u depu Krunicu, posumnja da nije, moda, htjela poi u Italiju i Rim s kakvim porukama. Zatim je predvede zapovjedniku, koji sastavi povoljan

izvjetaj i otpravi je na sud u Seanu. Odvedena je u zatvor u Seani da eka presudu. Ispitana je, ali je ostala zagonetna svrha njezinoga puta. Kad su od kue doli od mjerodavnih odgovarajui izvjetaji, poela su viestruka razliita ispitivanja... Ali odgovor je bio uvijek isti: "Pola sam za poslom." Onda je zakljueno: Ne nalazimo na njoj nita zla osim to slui Bogu i dri se popovskih pria. Ali moramo je zatvoriti radi opomene drugima. Presuda - tri godine strogog zatvora. "SKINUTA S KRiA" U samici doivi Gospodina skinuta s Kria, okrunjena Trnovom krunom. Uz Njega je leao jo jedan Isus, iva slika Njegova. Gospodin rastumai: "Skratio sam ti put i skinuta si s kria, i Ja pokraj tebe!" "KUAO SAM TE DA VIDIM TVOJU POSLUNOST!" Onda zapita Gospodina: "Dragi Isuse, a zato si me izveo, a nisi dao da prodjem?" Gospodin Isus odgovori: "to ti dajem vee Milosti za duu, to ti priputam i vee kunje na tijelo da se

ne uznese poradi Mojih Objava. Kao to sam te doveo do toga mjesta, mogao sam te dovesti i u Rim, pred Slugu Mojega, ali sam ti skratio put, da bude u ovoj zemlji, uz svoje dijete, koje si ostavila na Moju milost i poradi Mene. Ja sam tebe kuao da vidim tvoju poslunost prema Meni. Meni se pokorava sve i svi stvorovi ljudi, zato sam te vodio Mojim putevima."
150 "OVO JE ISTILITE!" Iza raznih patnja spopade je teka bolest. Na smrt bolesnu, jo u noi, prevezu je u ambulantu. Uz lijeniku njegu i po milosti Bojoj ipak se malo pomalo oporavila. Onda je obuzme strah pri pomisli u kakovo se drutvo mora vratiti. Njezine su supatnice govorile svakakove prostote i izricale strane psovke. I potui se Gospodinu. Malo iza toga, dragi Mali Isus, od godine dana dodje u prostoriju u kojoj je bolesna leala i spusti joj se na desnu ruku. Obuen u ruiastu haljinicu slatko joj se smijeio. Onda je gledao i druge zatvorenike, milo im se smijeio i rairio Ruice kao da ih eli sve zagrliti. A Glas progovori nad svima njima: "Ovo je istilite!" Zato joj se jednom zgodom sotona smijao i rugao: "Sad si pod mojom komandom! Ha, ha, ha!" Kada je vidjela koliko ih dragi Isus voli i ona ih je zavoljela. Iako ju je grijeh i dalje bolio, strpljivo je podnosila njihove nedostatke i grubosti. Gledala je u njima djecu Boju koja ne znaju to ine. "NE DAM VIE DA SE GAZI BOG NA ZEMLJ!!" Na velikom polju ugleda Raspetoga Krista, oborena na tle od bijesa nevremena. Odjednom se na tome polju stvori sva sila ljudi. Mnogi od njih gazili su po Raspetome Spasitelju kao da Ga hoe usmrtiti. Promatrajui te drznike, povie odluno: "Ne dam ja da se Bog na s Neba gazi na zemlji i bude ljudima poput smea!" I pristupi blie, gurne one ljude u stranu, podigne veliki Kri s Raspetim ivim Isusom uvis i stavi ga sred polja. I stane uz Kri kao budna straa da uva Raspetoga Boga. Pazila je da Ga ljudi vie ne vrijedjaju i ne ranjavaju Njegovo Sveto Tijelo. Narod je prolazio uz Raspetoga Krista. Jedni su Ga samo pogledali, drugi nisu ni to uinili - a malo njih se poklonilo Bogu svome u strahopoitanju. Gospodin je zgaen jer Ga ljudi ne priznaju svojim Bogom, niti dre do Njegove Nauke. Vidjelica je 151

[VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, VANO, Ovdje nedostaje dio teksta - cijela 152. str., nota] [152]

1953. - 1960.
DUE SE SPAAVAJU RTVOM
JEDVA SAM DOEKAO DA DODJE K MENI!" Neki zanatlija imao je punu kuu djece, ali je bio i velik psova. Pogrdjivao je sve to je na Nebu i na zemlji. Uz to je mnogo pio pa je enu zlostavljao i branio joj da ide u crkvu. A sam nije bio na Svetoj Misi, valjda, otkad su se vjenali. ena se mnogo molila za njegovo obraenje, i da to postigne inila je godinama pokoru, ali vie potajno da je ne grdi i ne pravi joj potekoe. Jedne Nedjelje neto ga je potaklo i on se spremi pa ode u crkvu. A propovijed je bila ba o grjenicima. I uini mu se kao da sveenik samo njega gleda i o njemu propovijeda. Bio je tako dirnut da je iza Svete Mise poao ravno slubenici Bojoj u oblinje mjesto. I plakala je ona, i plakao je dragi Isus - i onda mu ree: "Jedva sam doekao da dodje k Meni da te Privinem na Svoje Srce!" I pomogao mu je dragi Isus, preko Svoje slubenice, da napie sve to je sagrijeio. I zabrani mu da se ne vraa kui dok se ne ispovjedi. Medjutim, kako je ve bilo kasno poslije podne, nisu ga htjeli ispovjediti, jer u to doba jo nije bilo poslijepodnevnih Svetih Misa nego samo Veernjice. Ali kad je rekao, to mu je dragi Isus zapovjedio, gvardijan ga ipak ispovjedi; priesti se sutradan. ena se toliko udila njegovu obraenju da od radosti nije mogla vjerovati. A i drugi, kad bi ga vidjeli gdje pred kuom ita Sveto Evandjelje i druge Pobone knjige, u udu bi ga pitali: "Pa kad si ti postao svet?!" A on bi im odgovorio: "ta sam bio bio sam. Ljudi, budite pametni, sluajte me i spasite se!" onda bi im kao apostol tumaio iz svetih knjiga. 153 Sada je jako poboan te uvijek ide u crkvu, na svetu Ispovijed i Priest. I kao to je neko na glas psovao, tako sada na glas mnogo moli, osobito Krunice. "NE PLAI! JO GA NISI BILA NI RODILA..." Siromana obitelj imala je desetero djece. Onda se jednom od sinova na poslu dogodi teka nesrea. Kad je za vrijeme vridbe vozio traktor, na nizbrdici se izvrne, traktor se zapali, a on zadobije teke opekotine od kojih je u bolnici umro. A imao je tek oko esnaest godina. Majka ga nije mogla preboljeti. Kuda god bi pola, uvijek je bila u suzama. Neprestano je plakala i jaukala. A bila je Treoredica. No njezin mu joj ree: "Pa, eno Boja, sad e umrijeti radi jednog djeteta, a tolika djeca u kui!" I onda je molila dragog Isusa to da radi da toliko ne plae.

Dragi Isus joj ovako odgovori: "Ne plai! Jo ga nisi ni rodila, a Ja sam ve odredio koliko e se dua po njegovoj rtvi spasiti!" Rekao je dragi Isus koliko, tridesetpet ili etrdesetpet, tako nekako. I te due u vatri jedva su ekale da se on rodi. A kad se rodio, kamo god bi polazio svuda su ga pratile. ak su mu ruke i noge ljubile. A dan njegove rtve ekale su kao svoj Uskrs! Isus dragi jo porui alosnoj majci da grijei to toliko plae. Kad Mladii u Nebu idu u etnju, njezin sin ne moe s njima jer mu je njegova bijela odjea sva mokra od majinih suza. I od onoga dana ne plae. TREBAO JE PRETRPJETI ZA JEDNU DUU Malo iza prve Svete Priesti jedinac u majke udovice teko oboli. Kad ga je lijenik pregledao, ustanovi upalu mozga. Upozori stoga rodbinu neka se pripravi na smrt, jer djeak nee ostati na ivotu. Leao je neprestano u velikoj vruici i stalno bulaznio. Medjutim, dvije dobre due mnogo su molile da Bog dragi ostavi djeaka na ivotu. Kleei pod vedrim nebom, nizale su Krunicu za Krunicom. Prikazivale su na tu nakanu i Svete Mise i Priesti. Devet dana ivjele su o kruhu i vodi. 154 Onda djeak dodje malo k sebi, a sveenik mu podijeli bolesniko Pomazanje i Svetu Poputbinu. Iza toga tvrdo zaspe. Iscrpljen od neprestane groznice i nespavanja pao je u tako dubok san da itav dan i no nije dolazio k sebi. ak su ga drmali da se probudi bojei se da ne usne zauvijek. Kad se je probudio zatrai jelo. Od tog dana krenulo mu je na bolje. Gospodin kasnije rastumai da je djeak trebao pretrpjeti za jednu duu koja bi inae otla u pakao poradi svojih grijeha. U toj bolesti Gospodin bi ga uzeo s ovoga svijeta. Ali na temelju onih pokora, i molitava, i plaa, ostavio ga je jo na ivotu. A one dvije dobre due, koje su se bez znanja djeakove majke dale na veliku molitvu i pokoru, jedna je takodjer udovica, iji se sin sprema za sveenika, a druga je njezina neudata sestra koja se od petnaeste godine posvetila Bogu. "ZAR NEE DATI DIJETE ZA ISTU RTVU?" Jednom se nadje u nepoznatu gradiu. Hodajui ulicom, opazi gdje joj s desne strane dolazi neobina pogrebna povorka. Naprijed je lebdjelo Raspelo koje se samo kretalo. Iza njega, krasne Djevice, lijepe kao Andjeli, nosile su plavi lijes. Pratilo ih je jo nekoliko Djevica, u dobi od esnaest do osamnaest godina. Stupale su bose i pjevale predivne Nebeske Pjesme. Duga raeljana kosa padala im je niz ledja, a haljine njenih boja i iroka kroja - ali u struku malo stegnute - sezale su im do tla. Kad se povorka pribliila, vidjelica se zapita u udu: "Tko li je taj mladi da ima tako malen, ali tako krasan sprovod?" Iznad kovega dodje Glas: "Sin je to jedinac, koji je poginuo daleko od svoje majke, sirote i udovice!" Na to se vidjelica prikljui malenoj Povorci koja se neprestano lagano kretala. Povorka tad skrene prema jugu i, doavi izvan grada, nadje se pred oveim zdanjem koje je izgledalo kao mrtvanica. S jedne i druge strane zgrade bila je visoka eljezna ograda. Kroz zgradu se ulazilo na tlo koje je izgledalo drugaije nego na zemlji. 155

U blizini se uzdizao malen brijeg, pred kojim je stajao ovjek od preko ezdeset godina. Bio je skromno obuen i ozbiljna dranja. Uz njega je straarilo veliko pseto, koje je strano lajalo. Kad se vidjelica pribliila ogradi, pas se smiri a ona upita neznanca: "Kako e ljudi doi ovamo kad imate tako otra psa?" ovjek joj na to odgovori: "Taj pas mora biti tu! Dui koja je odredjena da ovamo dodje nee nauditi, ali onoj koja nije odredjena ne dozvoljava pristup!" Djevice su dotle unijele lijes u veliku prostoriju i stavile ga tad na tlo a zatim nestale. Doavi na vrata, vidjelica se nasloni na dovratnik i pone promatrati. Naprijed je bio velik pisai stoi za kojim je sjedila Prekrasna Djevica. Moglo Joj je biti etrnaest-petnaest godina, a bila je obuena poput Djevica koje su ile u Povorci. Prekrasna Ojevica gledala je paljivo u veliku otvorenu Knjigu i neto je u nju biljeila. Onda se lijes otvori, a vidjelica ugleda mladia gdje spava u snu mira - i prepozna svoga sina. Kad je briznula u pla, Prekrasna Djevica digne pogled, zagleda se u rasplakanu majku, milo joj se nasmijei i blago je upita: "Zar nee dati svoje dijete za istu rtvu Bogu na Slavu?" Majka odgovori kroz suze: "Hou! Dati u!" Na to lijes podje zrakom, zaobidje Prekrasnu Djevicu i spusti se opet na tlo. Odjednom lijesa nestane, a od mladia postane Raspeti Isus. Gleda majka u udu i pita se, pa zar to nije njezin sin! I dok ona u suuti promatra Raspetoga Gospodina, pretvori se On opet u njezina sina. Ali, sada je bio mlad i lijep kao rosa, a oko njega se stvorio prekrasan Vrt, prepun cvijea nevidjenih boja. Mladi e stradati daleko od svoje majke i rodbine. Na Vjeni Poinak pratit e ga Djevice s Neba. Nebeska Majka primit e mu duu i odvesti je u Lijepo Nebo. Raspeti Isus oznauje da mu je proi kroz patnju istilita. Vidjenje e se ispuniti i na mnogim drugima koji e poginuti kao iste rtve u naknadu za ljudske grijehe. 156 "ZAR NEE TRPJETI DA MLADIA OBRATIM!" Neki je mladi, u vrijeme kad nikoga nije bilo u kui, provaljivao u upni stan i potkradao upnika. Da prikrije svoje nedjelo oklevee vidjelicu da ona uzima novac. I ljudi su o njoj razglabali i nevinu je ponizivali. Kad vidjelica sazna za lana svjedoanstva, bilo joj je teko pa zaplae. Kasnije se javi Raspeti Spasitelj i progovori: "Zar nee trpjeti da mladia obratim i spasim?" Odgovori vidjelica: "Hou, Gospodine!" Za kratko vrijeme saznalo se da su ono bila lana svjedoanstva. OZLOGLAENA I OKLEVETANA Dvojica kolovanih i uglednih ljudi smiljali su kako da vidjelicu javno ponize. Sastavili su soan lanak, pun kleveta i lai, i objavili ga u novinama. itajui ga, mnogi su se sablanjavali nad takovom "nemoralnom pobonjaom" i upnikom kod kojega radi. Vidjelica je tad bila pozvana na sasluanje zajedno sa svojim djetetom. Sasluana je posebno majka i posebno dijete. Nakon to su se mjerodavni raspitali i na drugim mjestima o ivotu vidjelice, ustanovili su da je ozloglaena poradi pobonosti i duhovnog ivota. Ipak, htjeli su joj uzeti dijete i dati ga na kolovanje u koji zavod. Ona im se estoko opre i rekne da im to iva nee dozvoliti. I doda: "Da prosim kruha kao prosjak ne bih dala dijete od sebe. Ono ima majku koja se za njega brine i ui ga." Neki su sveenici traili da se isprave te rune lai i klevete. Vidjelica je tu sramotu prikazala Bogu za ljubav i kao zadovoljtinu za grijehe pokvarenih ljudi i rasputene mladei.

Gospodin Isus pouio ju je jednom zgodom ovako:

"Koji Mene slijede u ivotu svijet e ih mrziti i progoniti, jer potresaju savjest njegovu. Zato e uzgovoriti sve zlo na vas, jer ste Moji pravi sluge; zamrzit e vas i osuditi, pravedne progoniti zbog Imena Moga."
157

"TRPI ZA NJU I ZA NJEZINE GRIJEHE!" Neka djevojka dobila je od Gospodina velik dar lijeenja bolesnika. Ali Gospodin je traio od nje da Mu slui u istoi. Kad bi bolesnik molio da mu pomogne u njegovoj patnji, ona bi se za njega molila i neko vrijeme inila pokoru, ivei o kruhu i vodi. Metnuvi kasnije ruku na njega, ako je bila Volja Boja, bolesnik bi ozdravio u ime Isusovo. Ali neiskusna slubenica Boja pone Gospodinu prigovarati zato od nje trai da isto ivi, dok su druge neke slubenice Boje udate i imaju djecu. To da nije pravo. I pone se okretati za momcima i na koncu podje za nekog vojnika a da se crkveno nije ni vjenala. Kad je to uinila, izgubi dar lijeenja. Bila je to velika sablazan za vjernike i golema teta za due u Oima Bojim. Da je ostala vjerna u mnogima bi se bila uvrstila vjera i mnoge bi se due obratile gledajui udesa Boje Dobrote i Svemogunosti. Neto iza toga Julku spopadne teka bolest. Podnosila je strahovite muke i dva se mjeseca nije dizala iz kreveta. Nikakav joj lijek nije pomagao i lijenik ree da e umrijeti. Ali Isus dragi progovori: "Jo e ti hodati! Trpi za nju i za njezine grijehe, samo e izgubiti od ivotne

snage."

NESREA STALNO ZA PETAMA Jednom doivi ovo simboliko vidjenje. Iznenada dodje u prostoriju mladja enska, od neto preko dvadeset godina, i smijei joj se kao da je poznaje. Imala je na sebi suknju i bluzu, onako naravno, u bojama. Zaudi se kako je i ona dola ovamo za njom, pa joj kae: "Kako ste vi znali da sam ja ovdje!" Ona e na to: "Ja sam tvoja kolegica! Pratim te kamo god podje!" Onda je vidjelica upita: "A tko ste vi?"0dgovori joj enska: "Ja sam nesrea!" "SPASIT E SE!" Gospodin je gledao moje krieve i otro promatrao smutljivce koji mi smetaju i one koji bi me htjeli upropastiti. Onda mi ree: "Spasit ei se! Spasit e se! Ne daj mjesta djavlu koji se

njima slui u blizini tvojoj!"

158

"VIE SI Tl MENI UINILA..." Godinama je vidjelica ivjela u velikoj stezi i odricanjima. Mnogu hranu nije uope troila i mnogo je postila. Osim toga, tri dana u tjednu ivjela je, samo o kruhu i vodi, a tako i nekoliko Korizma (ukljuivi i Nedjelje i Blagdane). Bogu za ljubav i za spas neumrlih dua inila je i druga odricanja i obavljala razliita mrtvenja... Gledajui ovo djelo stvora Svojega, Gospodin joj jednom ree: "Vie si ti Meni uinila nego to sam Ja od tebe zatraio!" I zaplae Bog nad djelom Svojim.

ovjek bez Boga nije nita; tek u Bogu i po Bogu postaje velik. Ako smo uinili togod dobra, Bog je to uinio u nama i po nama. Ako smo uinili togod zla, djavao je to uinio u nama i s nama. I tako pripadamo ili Bogu ili djavlu - treega nema.

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

NIJE JOJ BILO PO UDI! Neka je enska traila da joj se doda Rije Boja. Kad je dobila onako kako je zasluila - a mislila je da e dobiti neto kieno - nala se pogodjena, pa je poela prigovarati i nije htjela posluati. Gospodin na to progovori:

"Zemljo, to si?! aka praine! Moe zamirisati mirisom zanosnim, a moe i zasmrdjeti smradom odvratnim."
"NE KUAJ ME!" Bilo je ljudi koji su mnogo i kojeta pitali i traili... Onda me dragi Isus poui:

"Dva puta, tri puta jedno pitanje pitati nemoj! Ne kuaj Me!" I ree neka ne budemo nikada

jako znatieljni. Bolje je da traimo ono to Mu slui, i to nam je najpotrebnije, a drugo e On ve nadodati ako Mu vjerno sluimo... 159 "KAD JE MOJA VOLJA..." U poetku nisam razumjela znaenje pojedinih Vidjenja i primljenih Rijei. Onda me je Gospodin pouio i kae: "Ne znaju ni sluge Moje rastumaiti to znai. Dat u ti na javu da znade odgovoriti kad je Moja Volja." A kad nije Boja Volja, onda dragi Isus uti. Ne dozvoljava da se sve znade; ne daje sve u javnost. NE RAZBACIVATI B0JE DRAGULJE! elei da se Rijei Boje proire i obdravaju, u vie navrata napisala ih je na papir i dala ovome i onome. Ali Gospodin je odluno upozori: "Ne bacaj Moje Dragulje svinjama." I rastumai joj da oni do Njegovih Rijei ne dre, ismijavaju se od njih - i bacaju ih u vatru. Njegove Rijei neka doda samo onome koji vjeruje. SVEENIK PO SRCU ISUSOVOM Nakon dvosatnog razgovora o Lijepome Nebu i dragome Bogu, nadbiskup mi ree ovako: "Sve to vam Isus nalae izvrujte do i jedne Rijei. Ako od kunja i patnja klonete, tad malo odahnite i okrijepite se, pa opet dalje za Isusom koracajte. ivite onako kako vam Isus zapovijeda jer On ima s vama velike Nakane." Jo je rekao da bi uveo, kad bi mogao, strogi post u petak i na Kvatre. On sam ivio je cijele Korizme posno i u pokori. Kad je bio bolestan, pitala sam kakove su njegove potrebe i to bih molila da mu bude lake u bolesti i ostalim tekoama. A dragi Isus, smijeei se, odgovori mi:

"Postavio sam ga medju puk Svoj kao Mojsiju, da svojim primjerom pokae kako treba ivjeti. Jo samo malo i uzet u ga od vas i izbavit u ga." Iza njegove smrti Isus dragi ree: "Dao sam mu da vidi istilite, ali ga okusio nije!" i onda je
ovako pohvalio njegov uzorni ivot:

"Trapio je svoje tijelo i sluio Mi je do kraja ivota. ivio je za Mene i due spaavao. Izbjegavao
160

je asti i obilan stol, siromahe je pomagao, a sam skromno i ponizno ivio." Kad sam pitala za njega da li je svetac, dobila sam odgovor: "Kada mu posvetim tijelo, bit e svet!"
"TO SU ZAGREBAKI BISKUPI!" Doavi u crkvu, ugledam jednu stranu doma Bojega prekrasno okienom. Sav zid, odozgor do temelja, bio je ureen Nebeskim cvijeem kakova na zemlji nema. Ispred okienog zida stajali su u zraku, poredani jedan do drugoga, biskupi. Kada sam ih ugledala, upitam otkuda su. I ujem Glas s Neba: "To su zagrebaki biskupi koji su prije vladali, due njihove!" Gospodin mi je pokazao kako izgledaju u Oima Njegovim.

"Kako si vidjela tako jest! Pii ovako: Sluge odabrani za Slubu Moju, poglavari, bili su u duhu po redu onakvi kako si ih vidjela. kako si je koji pripremio vjenost takav je izgledao. Amen."
Nebesko cvijee oznauje dostojanstvo i ljepotu biskupske slube u Oima Bojim. U OIMA BOJIM! Gospodin je u vidjenju pokazao slubenici Svojoj dranje Svog Namjesnika usred povjerenog mu stada, i kako izgleda duh njegov u Oima Bojim. "VE SI DALA SJEME I JO MORA DATI!" Obavljajui neki posao, odjednom se nadjem u prenosu. I dodjem na nepoznato tlo, slino kao na selu. S jedne strane pruao se red obinih kua, a s druge strane, i dalje naprijed, sterala se nepregledna polja. Prolazei uz kue, opazim na jednoj ogradi, ispod velike jabuke, debeljkasta ovjeka, s velikim eirom na glavi. Neto je gledao napolje. Jabuka ispod koje se nalazio bila je veoma lijepo razgranata i toliko rodna da je na njoj bilo vie ploda nego lia. U blizini, na raskru, stajao je mlad ovjek, obuen u utozelenu odoru, a u ruci je drao neto slino prometnoj palici. 161 U polju, malo dalje od njega, bila je ovea grupa ena, srednjih godina. Stajale su na poetku velike table koja je obuhvaala stotine i stotine jutara krasne crnice. Zemlja je bila lijepo uzorana i posve crna a sipka kao brano; nigdje u njoj grude. Pozdravim slubenika i upitam ga da li se mogu prikljuiti enama koje se spremaju raditi na ovoj krasnoj zemlji. Slubenik mi odgovori: "Ne, ti ne spada medju njih! Priekaj malo!" I dok sam stajala pokraj njega, udei se to mi ne da k njima, odjednom on podigne "prometni znak" - a enske sve u zrak kao ptice i odlete daleko u polje! Slubenik se sad okrene prema meni pa mi se smije i klima glavom... Zatim pokae na drugu stranu i ree: "Ovo je tvoje. To mora obraditi. Ve si dala sjeme i jo e dodati toliko koliko vidi da ima zemlje. Onda e poi na svoje mjesto." A bilo je to kao velik vrt s lijepo uzoranom zemljom, podijeljenom u gredice, izmedju kojih su bile staze.

Razgranato stablo, prepuno lijepih jabuka, oznauje duhovnu plodnost onoga ovjeka. Za slubenika na raskru kae Gospodin: "Straar kojega si vidjela, mjerodavan je nad onim duama da im zapovijeda po Mojoj Odredbi." Sjeme koje moram posijati u njivu jest Rije Boja. U suanjstvu su mi stradale obje biljenice u kojima su bila oznaena Vidjenja i Gospodinova Propovijed "Isus nas zove". Rijei su bile oznaene onako snano i evandjeoski kako sam ih doivjela i ula. Kad sam se povratila kui, bila sam jako utuena. Vie nisam mogla pravo opisati ono to sam prije doivljavala. Onda dragi Isus ree: "Dat u ti snage da

to opet napie!"

PROTIVILI SE B0JIM PORUKAMA Negdje na zapadu, iznad zemlje, usred dvorane slinoj crkvi, stajalo je u vatri desetak pokojnika. Razmaknuti jedan od drugoga trpjeli su muke svaki za se. Oko njih je gorjela ista i bistra vatra, a oni su stajali u njoj kao panjevi. Bili su mirni i pokorni poput jaganjaca. Jedni su bili zahvaeni vatrom do tri etvrtine tijela, jedni do polovine, a neki manje. 162 A bili su od vatre jako iznakaeni. Saali se vidjelica nad tim duama pa upita: "Kakve su to pojave da im se ne moe ni lica prepoznati?" Dok su dotini i dalje utjeli, kao da nemaju vlasti govoriti, nad vatrom se zauje Glas:

"U ovoj su vatri rimokatoliki sveenici, i to oni koji nisu drali do Bojih Objava i vidjenja. Tu je i Petar, tvoj znanac!" Vidjelica ih zaokrui pogledom, ali Petra ne prepozna. "Tu je, evo ga! Moli se za njega!" Ali oni
su bili toliko izoblieni od vatre da ga nije mogla prepoznati. Zgrozi se vidjelica nad mukama dua i zaboravi da je jo U ivotu.

Koliko je koje tijelo bilo uronjeno u vatru, toliko jo kazne mora izdrati; koji su bili etvrtinom tijela u vatri, moraju izdrati jo etvrtinu kazne. To je simboliki prikazano.

"TKO OD MOJIH SLUGU IMA VEE ZVANJE I DUNOSTI vie e i odgovarati kad se nadje pred Mojim Oima. Od svakog sluge Svojeg trait u kako je vodio due koje sam mu povjerio. Sve to vam je s Neba dano kao Moja Milost, hou da do kraja izvrite da Mi nita ne manjka od toga."
"NEKA IVI PO SVOJOJ MUDROSTI!" Izvjesnom sveenlku nisu odgovarale primljene Rijei pa se pokuao ovako snai: "Ah, Julka, to ste vi izmislili!..." - ili drugom zgodom: "To, dodue, jesu Boje Rijei, ali pitanje je otkuda ste ih vi izvadili." - Gospodin za njega ree: "Pusti ga u miru! Neka ivi po svojoj mudrosti!"

"TOMO, TOMO! PUNO SLUA, MALO VJERUJE Narav tvoja ostaje u tebi, ne nastoji da je promijeni u Meni." "DAJEM MILOST, ALI NARAV OSTAVLJAM U SVIMA ONU, koju su primili od svojih roditelja. Malo je Mojih slugu promijenilo narav svoju u Meni. Imam mnogo slugu Svojih koji Meni ne omilie!"
163

"NE TJERAJ BOGA IZ BLIZINE SVOJE!" Sveenik M. bio je pun nevjere u Boje Poruke. Kad se na Blagdan Svetog Josipa odravalo Protenje, iskoristi priliku i pred mnotvom vjernika u propovijedi napadne "privatne objave" i vidjelicu Julku. Iza zavrene Sveanosti navrati motorom u upu gdje je vidjelica radiia, estoko je izgrdi i zaprijeti joj na razne naine. Ona mu odgovori: "Ne bojim se i ne plaim ljudi smrtnika! Ja se bojim Boga i drim Njegovu Rije. to e tko o meni govoriti nije vano. Vano je Boga ljubiti i po Njegovim Zapovijedima ivjeti!" Sveenik ode srdit dalje, a ljudi kojima je u propovijedi spomenuo gdje vidjelica ivi, nagrnu u dvorite upnog stana da upitaju za Rije Boju. upnik izadje u dvorite i kad vidi da to nijesu njegovi upljani upita ih: "to vi traite?" Oni odgovore: "Traimo Julku koja gleda Isusa i Majku Boju! Hoemo da nas poui kako trebamo ivjeti." Rasrdi se upnik pa im ree: "Imate vi svoga sveenika i neka vas on ui! Hoete li mene i nju odvesti u veliko zlo, od kojega se nije jo ni oporavila!" Ali ljudi su uporno traili vidjelicu, i kad je ona izala poslom u dvorite, brzo je zaokrue i obaspu raznim eljama i upitima. Rasrdjeni ppnik pone tjerati narod iz dvorita, a vidjelici otro ree: "Ne trebam ja proroka u svojoj kui! Dosta imam i sam naobrazbe. Moe ii otkuda si i osvanula, pa vodi narod kako hoe. Svi moji upljani, kad se sastanemo, pitaju samo za Julku, to radi i kako je, a ja kao da nijesam ovdje vaan i mjerodavan. Vie cijene to im ona kae nego ja. Odlazi kamo zna, meni vie ne treba!..." I ode vidjelica bez i jedne rijei. Sa suzama u oima pozdravi upljane, a oni gledajui je i plaui za njom ostanu zaprepateni nad postupkom svoga upnika. I dogovore se da e ga istjerati iz svoje upe. Kad je ovaj bio o tome obavijeten, ostavi nou potajno upu. Gospodin Isus ree kasnije za njegov postupak: "Ne tjeraj Boga iz blizine svoje jer On zna

zato je ba tu elio biti, da Bog tebe ne istjera zauvijek iz Blizine Svoje!"

164

RODJENJE GOSPODINA NAEGA ISUSA KRISTA

Gospodin Isus Krist zapovjedi vidjelici:

"PII O MOJEMU RODJENJU slubenice Moja, Julija, da se sluge Moji, sveenici, ne [orig.: 'na', nota] sablanjavaju o istoi Moje Majke Marije, Bezgrjene. Bila je ista kao sunce, i sada je. Posluila Mi je da dodjem vidljivo stvoru Mojemu, ovjeku na zemlji. Tko ima ui neka slua Moj Glas i sad - i dovijeka! Amen. Moja Majka, vidljiva, zarunica Moja, dua Njezina je Najistiji Cvijet, i Najljepi - na Nebu i na zemlji. Za Sebe sam ga stvorio da Miomirisom Njezinim opojim Nebo i zemlju. Amen."

Kae ivi Isus, isti Onaj Mali iz Betlehemske talice, ovako:

"NEKA MUDRIJAI U CRKVI MOJOJ, sluge Moje, [sic!, nota] ne lome mozga svojega ribajui klupe da steknu doktorate, jer Moja Milost i Mudrost, s Neba dana, vea je od cijele zemlje i svega to na njoj ima. Ja kao Bog rodio sam se Boanski i pripravio sam si Posudu gdje u devet mjeseci prebivati poput nejakoga Djeteta. Cijeli Plan Vizije Moje odvijao se Boanski, po uputama s Neba. Zato je Moja Zarunica, vidljiva Majka pred oima ovoga svijeta, lebdjela preda Mnom u vremenu kada jo na zemlji stvora nije bilo. Sve sam dobrp uinio u Mudrosti Svojoj - i Rije je Moja postala medju vama. Sve mudrosti i uenosti nee dokuiti Mojih Boanskih Putova.
165

to uzeh Sebi, u Mudrosti Svojoj, za slubu oko Spasavanja dua, sve je Meni podlono, jer Mi srce svoje otvorie kada pokucah na njega. Amen."
KAKO SE PORODIO GOSPODIN NA ISUS KRIST Gospodin Isus ovako je rastumaio vidjelici Juliji Svoje Utjelovljenje i Rodjenje. Nebeska Majka zaela je Isusa po Duhu Svetome. U tome asu Njezino je Srce postalo kao velik krasan Hram, ureen Nebeskim nakitima. Veliki Bog, Druga Boanska Osoba, postao je malen poradi nas grjenih ljudi i utjelovio se u Nebeskoj Majci, pod Njezinim Srcem. U Preistom Srcu Marijinu ivio je Isus kao sa tijelom koje e se roditi. Na Oltaru Mu je, u Hramu Njezinoga Srca, bio leaj, kao djetetu zipka. U odredjeno vrijeme, kada se Isus trebao vidljivo roditi - budui da je Bog koji je stvorio sve udove tijela - nije bilo problema da sauva Djevianstvo Blaene Djevice Marije. Po Boanskoj Jakosti i Mudrosti zapovjedio je - na oko Mali Isus, a u stvari veliki Bog - udovima Blaene Djevice Marije, lijevome rebru, da se kao naravna vrata otvore svome Stvoritelju. I bi tako. Udovi oko rebra, i samo rebro, otvore se sa smijekom, bez problema, svojemu Bogu, i ON, malen kao janjece, izadje ispod Srca Nebeske Majke na ovaj svijet, kojega je On stvorio u vrijeme Svoje Mudrosti. Kad je Isus dragi izaao iz Tijela Majke, rebro i ostali udovi postali su kao netaknuti. Zato je Nebeska Majka ostala u Djevianstvu. Jer Isus Bog nije se zaeo i rodio kao ostala djeca Evina i Adamova - u grijehu. Bog i Gospodar svega rodio se je dostojan Slave i Hvale - Boanski! Ne kao duh, ve je uzeo Tijelo od krvi Nebeske Majke da bude vidljiv ovjek i slian po tijelu ostalim stvorovima svojim, ljudima na

zemlji. Ali je On bio i u malome istome Tijelu isti Onaj veliki Bog koji je stvorio Nebo i zemlju, i sve ljepote u njima i na njima, i ivot je svemu dao. No prikrio se je da ne bude izvrgnut prije vremena ljudskim pakostima i progonima, jer bi Njegovim roditeljima, hraniocima, bilo nemogue skroz se skrivati i bjeati od surovih ljudi. 166 Boji Naum kako e se roditi Isus, Druga Boanska Osoba, bila je Boja Mudrost, to je um ovjeji ne shvati, niti e je ikada dosegnuti mudrou svojom. Mali Isus se u Marijinom Srcu smijao kako se je sakrio pred oima ljudi. Kao da se igra sa stvorovima Svojim u spasavajuoj apostolskoj slubi na zemlji. On Veliki malim se uinio, ali je u tom malenome Tijelu bio isti po Velianstvu, Znanju, Snazi i Viasti - Vjeni Bog!

POMO I UTJEHA
MALA MARIJA Dok sam u upnom stanu obavljala neki posao, u mojoj se blizini pojavi slatka mala Djevojica, od oko tri godine, obuena u lijepu ruiastu haljinicu. Njezina kovrasta kosica bila je zlatnouta. Djetece je gledalo u mene i smijeilo mi se - a i ja sam, razdragana srca, gledala u njega. Nakon kraeg vremena sakrije se za pe i nestane mi s vida. Ta draga Djevojica bila je Mala Marija. Promatrala je to radim za Isusa. PRESVETI SAKRAMENAT U POSJETU BOLESNICI Iza Boinih Blagdana kreila sam upni stan. Poto nije bilo etke za kreenje, posluila sam se etkom za cipele. Ali, kre mi je polako sve vie izjedao prste. Otvorile su se ive rane i morala sam u krevet. Trpjela sam uasne muke i spopala me velika vruica. Na Novu Godinu, kad je u crkvi bila Poldanica i Izlaganje Presvetog Sakramenta, ugledam kako se Odozgo sputa Pokaznica. I postavi se na stol, uz moj krevet. Dok sam ushieno gledala u Presveti Sakramenat, Pokaznica se spusti na moju desnu ruku. Ali ja sam se Pobojala to e rei sveenik kada dodje pa ugleda Presveto u mojoj sobi. Zato ustanem i uzmem Pokaznicu 167 u ovijene bolesne ruke i htjela sam je ponijeti u drugu sobu. Kad sam se zaputila iz sobe, Pokaznica mi nestane iz ruku. Isus dragi doao je kao Nebeski Lijenik da mi pomogne u bolesti. Ubrzo iza toga prsti na rukama potpuno su zacjelili. MALI ISUS ELI DA GA HVATA Svrivi neke poslove, unidjem u kuhinju - i imam to vidjeti! Mali Isus, od jedno pet mjeseci, u ruiastoj haljinici, tri veselo po kuhinji i pogledava u mene. elio se sa mnom igrati. Zanesena Njegovom Milinom ponem Ga hvatati. Ali On tri... izmie mi... i od srca se smije... Kad sam Ga gotovo ve dohvatila, poleti po zraku... Odjednom upnik otvori vrata, zastane i zaudjeno me upita: "Koga vi hvatate?" Odgovorim mu zadihana: "Malog Isusa!... Tri po kuhinji..." Pogleda me upnik pun nevjere pa ree: "Ne budite smijena!" Iza toga je dragi Isus nestao.

U to sam vrijeme bila progonjena i puno trpjela pa me Mali Isus htio utjeiti. ANDJELI SE KLANJAJU ISUSU U JASLICAMA Za vrijeme Boinih Blagdana, dok se u kapelici na groblju sluila Sveta Misa, Andjeli u zlatnim haljinama hodali su izmedju vjernika. Doli su se pokloniti Malome Isusu u Jaslicama. U ovome gradiu crkva je upotrebljena u druge svrhe, pa se Sveta Misa slui na groblju u malenoj kapelici. MAJICA B0JA IZNENADILA JE Kad upnika nije bilo kod kue, oistila bih malo temeljitije upni stan. Dok sam jednom takovom zgodom ribala pod, najedanput neto silno zasja. Nebeska Majka dola je u takovome sjaju da sam se uplaila. Sjala je kao sunce i sav je onaj prostor bio obasjan. Tih sam dana bila molila dragu Nebesku Majku da mi pomogne u nekim potrebama. 168 "ANDJEO TE JE TVOJ SPASIO!" Trebala sam poi na tavan po hranu za blago. Uzmem zdjelu i popnem se po ljestvama. Kako sam u urbi prenaglo podigla tavanski poklopac i pridrala ga da ne lupi o zid, povuklo me uvis pa sam ostala visjeti u zraku. S druge je, naime, strane bio panj da olaka otvaranje. I jako sam se preplaila. Najedanput me netko uhvati s ledja i lijepo metne dolje, pokraj lje stava. Sva se tresui, pogledam oko sebe, ali nikoga nisam vidjela. Poslije mi ree dragi Isus: "Andjeo te je tvoj spasio! Bila bi se ubila!" Pala bih po ljestvama na beton, a bilo je visoko etiri metra. I ETICA ANDJELIA BDIJE Rano ujutro, dok je jo bila mjeseina, najednom ugledam iznad svoga kreveta eticu Andjelia. Moglo ih je biti desetak, onako nejakih, od par mjeseci. Stajali su na oblaku. Odjea im je bila do pola tijela, a na ledjima su imali krilaca. Kosica im je bila uta, crna, kestenjasta... ve prema tome kakovu su imali za zemaljskog ivota. Bili su ivahni i nasmijani. Gledajui ih razdragano, uskliknem: "Joj, to ste slatki!" Kad sam htjela jednoga da dohvatim, on se uplai i odmakne - a njegov susjed slatko se nasmije. Poslije mi dragi Isus rastumai: "Kad spava i kad ide na put, uvijek je ta etica nad tobom,

nad tvojom glavom. Odredjeni su da te prate kamo god podje da ti se to ne dogodi."

U BOLU SRCA NEBESKA UTJEHA

Bila sam tako poniena i prezrena od jedne duhovne osobe da mi je ma boli probadao srce. Stojei iza toga blizu prozora i gledajui u nebo, odjednom ugledam kako Odozgo silazi bijeli oblak. Kad se posve pribliio, oblak se malo odstrani a preda mnom se pojavi Kri s velikim raspetim Isusom. Gospodin me bolno pogleda i kao da e zaplakati. Sidje tad s Kria, nasloni ga na oblak i podje k meni rairivi Ruke kao da e me zagrliti - i u taj as nestane. 169 Istoga dana posjetila me i draga Nebeska Majica s Malim Isusom u naruju. Ostali su krae vrijeme uza me, blago mi se smijeei. Iza toga ih bijeli oblak opet ponese u Visine. BOG SVE UZDRAVA

Neto sam iz dvorita trebala donijeti. Iziavi iz upnog stana, zastanem u udu. Sav je zrak bio proet zrakama sjajnim kao sunce, a gustim kao da pada jaka kia. Bljetave zrake prolazile su kroza me... kroz make... psa... ivad... preko drvea... preko kua... i dolje u zemlju. Kroz sve su prodirale, svuda su bile prisutne. Pogledam gore i ugledam Boga Oca Nebeskoga kako mi se smijei. Te sjajne zrake izvirale su iz Njegovog Presvetoga Srca i u liku trokuta pruile se prema zemlji. I onda mi Gospodin protumai da u Njemu hodamo i gledamo, u Njemu govorimo i grijeimo. U Njemu Ga hvalimo i slavimo - u Njemu ivimo i jesmo! Bez Njegove Prisutnosti nitko ne moe ni hodati, ni gledati, ni govoriti, niti ita initi. Kad bi On samo jedan asak uskratio Svoju Prisutnost, cijela bi se zemlja, i sve to god na njoj postoji, i sav svemir - vratili u prah, nestali bi! "DOK JA IVIM, TI SE NE BOJ." Usred zime vidjellca je bila istjerana od osobe kod koje je radila: "Idi, ne trebam te vie! Neka te hrani tvoj Isus!" Pokupi ono malo svoje sirotinje to je imala, posudi od jedne vjernice novaca za put i krene na stanicu. Lijui suze, gazila je duboki snijeg i razmiljala - kuda da se skloni dok ne nadje kakav posao?! Bog, koji Svoje ne ostavlja, pusti jaki san na pobonu udovicu koja je rado primala Rijei Kristove. Pokae joj prealosnu i ucviljenu vidjelicu i zapovijedi: "Idi u stanicu pred vlak to dolazi, uzmi je k sebi i dri uza se dok se Ja za nju ne pobrinem!" Udovica se probudi, skoi na noge i uzme kaput pa se po 170 onoj smrzavici zaputi do stanice, udaljene est kilometara. Kad je vlak stigao, skoi ona alosnome putniku ususret, zagrli je i utjei: "Dok ja ivim ti se ne boj! Bog e se za nas brinuti!" I Gospodin je ubrzo za Svoju slubenicu pripravio mjesto gdje e raditi.

VIDJENJA I POUKE O GRJENOSTI SVIJETA

Moderni ljudi su zabavljeni svakovrsnim razonodama, oarani nevidjenim raskoima i zavedeni kojekako vim izmiljotinama pa nemare niti zaNebo niti za Boga. to bi oni vjerovali "iluzijama" bogomoljaca! Zato dodje onaj kome svjesno ili nesvjesno slue i jo se vie nastani u njihovim domovima - i tako im tijela postaju roblje njegovo zauvijek. DUE U GRIJEHU I DUE U MILOSTI Gospodin mi je pokazao kako izgledaju due grjenika, a kako onih to Mu slue ista srca; kakove su due sveenika u grijehu, a kakove onih koji su dobri i isti; kakove su asne sestre u grijehu, a kakove one u Milosti. Nema na zemlji ljudske ruke koja bi mogla vjerno naslikati kako nakazno izgledaju u Oima Bojim grjene due. Tako su rune i tako odvratno zaudaraju da sam se od njih poplaila. Strahota je pogledati u ljudske due! Sauvaj nas Boe od gadnih grijeha! I ne razlikuje se tko je bogata a tko siromah - jednako ire od sebe pakleni smrad. Duu jedne osobe, koja jo ivi na ovome svijetu, gledala sam kao njivu punu draa i korova. Gledajui je u ovakovome stanju, poviem: "Pa kako e se ta osoba znati oistiti od svega toga?!"

Jednom za vrijeme Svete Mise opazim neto udnovato. Kako je narod kleao u klupama, ispred vie osoba stajala su tolika bremena da dotini nisu mogli 171 vidjeti ni Oltara ni sveenika. Te due, iako dolaze u crkvu da se mole, ipak ustrajno ostaju u svojim tekim grijesima. I tako djavao u mnogim duama bezbrino spava tvrdi san. Zato Isus dragi kae ovako: "Premnogima na zemlji koji idu u hram Moj da Mi se poklone i sluaju Rijei

Moje preko Mojih slugu, mjesto je u ognju paklenome, jer ne vre Volju Moju i ne dre se Mojih Zapovijedi."

Iza ovakovih doivljaja nastojala sam biti na osami. Tu se odmorim i osjeam zatiena od nasrtaja grjenoga svijeta. Uz malenu djecu posebno mi je lijepo biti, jer iste due miriu Nebeskim miomirisima. Obuene su u prekrasne kraljevske haljine. Nema na zemlji usta koja bi mogla opisati Ljepote to ih iste due gledaju u Nebu. Za pravednike su pripravljeni Stanovi ljepi od sunca, cvijea, nakita - i bilo ega na zemlji. "RECI MI, GDJE JE PRAVDA?!" Dok sam obavljala redoviti dnevni posao, zaujem upit Boji: "Reci Mi, gdje je pravda?!" Dugo sam razmiljala i konano zakljuila: Kud god oi upravim, svuda na nepravdu nailazim. Zato odgovorim Gospodinu: "Boe, samo Ti si Pravedan - a na zemlji pravde nema!" Gospodin na to potvrdi: "Dobro si rekla, samo sam Ja Pravedan." GRAMZIVOST ZA OVOZEMALJSKIM DOBRIMA Neka se ena hvalisala: "Ja sam ranom zorom uranila i dok su lijenine jo spavale ve sam se naradila!" Zatim pone naveliko ogovarati. Boanski Uitelj se javi i progovori njoj, ali i mnogim drugima:

"Bolje bi ti bilo, eno, da si dulje spavala, a manje sagrijeila. Premnogi i premnoge rano rane, ali na svoje prokletstvo, jer ne poinju radove dana sa Mnom, molei se da im due spasim."
172 "NE SLAVITE SEBE I SVOJE TIJELO!" Premnogi blaguju, a da se prije jela uope ne pomole. Onda opet slave svoje imendane i rodjendane, a Bog da se slavi - "To nije moderno!" Zato Gospodin ovako govori:

"Kad zvona zovu djecu Moju na molitvu, kad se naziva Ime Moje i Moje Majke, mnogi se dre kao da uju nepoznate zvukove koji tko zna to oznauju. Neka usta vaa slave Stvoritelja svoga! Ne slavite sebe i svoje tijelo koje e propasti zauvije!"
STARAC - A JO NIJE NITA IVIO!

U drutvu redovnice prolazila sam kroz umu. Na jednom proplanku sretnemo dva starca gdje uvaju stado. Kad ih ugledasmo, dragi Isus progovori za jednoga od njih: "Pogledaj toga

starca! Jo samo malo, par dana, i doi e k Meni, ali jo nije nita ivio!"

Poto nijesam razumjela to znae ove Rijei, Gospodin mi odmah rastumai: "Ovaj starac

doao je do kraja svoga ivota, ali nije Meni sluio da mu duu spasim. Budui da nije ivio kranskim ivotom, drei se Mojih zapovijedi, u Mojim Oima je mrtav!"
SLABA PENICA... Vidjela sam polje tako slabe penice da se pretvarala u korov. Kroz to polje jahao je Gospodin a iza Njega iao je sveenik. Gospodin tad ree Svojemu sluzi:"Ovdje emo se zaustaviti i

pripraviti penicu za etvu!"

U tom mjestu dulje vremena nije bilo sveenika, a i ovaj koji je sada doao ostao je samo deset mjeseci - pa su vjernici bili duhovno jako zaputeni. KOROV OKO CRKVE Pribliivi se domu Bojem, ugledam na vratima crkve i svuda naokolo silan korov, visok kao ovjek. Malo dalje, na ulaznim stepenicama, opazim Andjela od 173 etiri-pet godina. Stajao je bos i smijeio se, promatrajui me kako se udim tolikom korovu na svetome mjestu. Upitam tad Andjela: "Zar ovdje nema sveenika?" Andjeo odgovori: "Ima!" Onda mu reknem: "Kad sam juer bila ovdje na Misi nije bilo korova oko crkve!" Andjeo sad rastumai: "Bio je, samo ga ti nijesi vidjela. Sveenici su neprestano ovdje, ali ne kore

grijehe u srcima ljudi bojei se da ih narod ne zamrzi. Zato je toliki korov izrastao unaokolo. I u crkvi ga ima."
"POSTUPA S NJOM KAO DA IMA ROBA UZA SE!" Neki sveenik grubo je postupao s osobom koja mu je vodila kuanstvo. Gospodin ga zato opomene: "Postupa s njom kao da ima roba uza se. Nije ona tvoje roblje! Ona je tebi dana

za ispomo u potrebi da uz nju i ti vie Meni slui. Nijesi imao dosad posluge koja je Meni sluila u istoi i vrila sve poslove u kui tvojoj, niti e je imati ubudue."
DJAVLI ANJU

U vidjenju se nadjem na tako velikom polju da ga oima nisam mogla obuhvatiti. Ali umjesto lijepe penice na njemu je izrasao korov velik kao ovjek. A djavli pakleni veselo su se smijali i taj stari i uveli korov oduevljeno eli. A bili su gadni kao nakaze: iljatih noseva i pljesnivosive kose. Kad me opaze da ih iza ledja promatram, ponu mi se rugati, a ja od njih bje' u oblinju kapelicu. Zaputeno veliko polje jest ovaj svijet. Korov su grjeni ljudi koji su od djece Boje postali roblje djavolsko. MORE MRTVIH RIBA Prenesena na obalu velikog mora, stajala sam i promatrala njegovu nepreglednu puinu. Sva povrina bila je prekrivena mrtvim ribama svih veliina. Tek tu i tamo poneka je riba ili ribica s velikim naporom plivala prema obali. Kako bi koja dosegla obalu odmarala se i duboko udisala. 174

A na kopnu se nalazila ivica od gustog crnog trnja. Neke ribe, koje su uspjele doplivati do obale, izmorene naporima ugibale bi u gustoj ivici. Onda najednom od riba postanu iva i mrtva ljudska tjelesa. Velike ribe oznauju ugledne ljude na zemlji, a srednje i manje ostale ljude, ve prema poloajima i zvanjima.

NEEDNOST I NEISTOA
"ENO, UKRASI SE!" Sotona je stao pokraj neke ene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i ree: "eno, to si tako skromno obuena i uredjena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje." ena ostane zateena: "Ja to ne znam!" Djavao pristupi jo blie i ree: "Gledaj to u ja raditi, pa i ti ini tako!" Na to uzme ugljen pa si namae trepavice i oi. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naliio, izgledao je tako nakazan da je vidjelica prasnula u smijeh. No ena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene djavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo pa se i ona namae - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge ene nose sotonske maske na svojim licima. DVA MLADIA Na radnome mjestu uredjivala sam sobu. Najednom opazim gdje prema meni idu dva mladia, lijepi kao rua a mladi kao rosa. Bili su sveano i elegantno obueni. Ali dok je na jednome sve bilo lijepo i isto, dotle je drugome oko vrata visjela velika debela zmija. Bila je toliko dugaka da mu je dosezala od jedne noge do druge, do poda. Pripijena uz njegovo tijelo drala se pitomo, a mladi kao da nije ni opaao da je nosi kud god podje. Prvi mladi je jo potpuno ist, a drugi je poinio velike grijehe. 175 "MALO E SE SAMO DUA SPASITI!" Dola jedna dua iz istilita. Kad je sjela, ula sam je kako zabrinuto govori: "Malo e se samo dua spasiti." Nakon aska utnje opet ree: "Malo e se samo dua spasiti!" I jo jednom ponovi iste rijei. Onda je upitam zabrinuto: "A zato e se samo malo dua spasiti?" Na to se ona okrene prema meni i kae: "Poradi prevelike mode i golotinje!" GOSPODIN PLAE NAD SVOJIM SLUGAMA Gospodin Isus dugo je i gorko plakao. Pobojah se da, moda, plae nada mnom, pa zaplakah i ja. Na to mi se Gospodin potui:

"Ne plaem Ja nad tobom; kazat u ti zato plaem. Gledam Svoje sluge sveenike koji su Me ostavili. Jedni su poli putovima ovoga svijeta; osvaja ih sve ime se ljudi slue; zaboravljaju na svoje zvanje i ijega su Duha; ive za tijelo; vre Moju Slubu, ali Moji nijesu. Drugi ive u preljubu, javno i potajno, sablanjavajui puk Moj svojim zlim primjerima.

Samo malo imam dobrih i svetih sveenika koji Mi revno slue i ive po Mojim Zapovijedima. Oni slijede Moje Stope i hodaju Mojim Putovima ivei u istoi due i tijela. Njih nosim u Svojemu Boanskome Srcu. Ostali sluge vre Moju Slubu, ali Moji nijesu. I bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili nego to su za Mnom poli, a poslije se Meni iznevjerili i opet se svijetu povratili."
"TO JE U NJOJ TO JE I U NJEMU!" Malenome samostanu dodijeljena je redovnica puna svjetskog duha. Uskoro pone ona trkarati za upnikom i duboko uzdisati. Govorila je kako u sebi ne osjea redovnikog zvanja i da je znala ne bi bila 176 pola u samostan. Dotini sveenik, koji je sebe smatrao pametnijim i znatno kreposnijim od ostale svoje subrae, ipak upita Gospodina kakav stav da zauzme prema toj asnoj to za njim uzdie. Gospodin Isus poui ga ovako: "Budi s tom redovnicom sluben kao i s ostalima. Kai

joj na samo od njezinih sestara: Ovako ti govori Gospodin Bog tvoj: uvaj ugled svoj duhovni i promisli to si i Kome ti slui!"
Ove su Rijei redovnicu pogodile, pa se prilino zamislila. Ali, kasnije je dolo do raznih spletkarenja i razmirica, lai i kleveta. Vjernici su se sablanjavali. A Gospodin ree: "U mreu

sotonsku doao je Moj sluga i slubenica Moja. Jo samo treba da ih djavao stegne u svoje okove. to je u njoj to je i u njemu; iste misli goje u srcu svojemu."

Vidjelici je bilo pokazano duhovno stanje pojedinih osoba koje su u svemu tome uestvovale. Djavao je bio uzorao duboke brazde u njihovim duama. KAO DIJETE OD DVIJE GODINE Neki se sveenik poali vidjelici da ima potekoa s tijelom i ne zna kako bi ukrotio njegove zahtjeve. Onda je znao biti nervozan i vrijedjati sve oko sebe. eznuo je i za svjetskim ivotom i alio to ne uiva njegove radosti. Promatrajui vidjelicu, udio se kako ona jo tako mlada ivi u velikoj Prisutnosti Bojoj. Jednom joj ree: "Vae ponaanje za tijelo je kao drvo... Zar vi nemate kunja i smetnja?" Onda mu je Gospodin naloio da ini pokoru i preporuio da obilazi siromahe po svojoj upi, i neka ih se sjeti u odricanju od jela i pila. Gospodin je tom zgodom preporuio i svima drugima koji su u slinim potekoama da se slue stegom i pokorom, postom i bdijenjem. Tada e duh biti jai od tijela i nadvladat e njegove zle sklonosti. Jednom zgodom ree Isus dragi Svojoj slubenici Julki da je zbog svojih mnogih postova i pokora tako slobodna od tjelesnosti kao dijete od dvije godine. Mlad sveenik predbaci vidjelici kod jednog susreta: "Ti mene ni ne gleda!" Odgovori mu ona: "uvam oi svoje, uvajte ih i vi!" 177

BEZ SVLADAVANJA NEMA KREPOSTI!

"Premnogi Moj sluga i redovnica premnoga ima tijelo puno strasti i predrasuda, jer ga ne ukroti u bilo emu da duh Moj bude jai u njemu. Tko tijelu ugadja, propast e s njime; tko duhu ugadja, ivjet e u Meni i sa Mnom, u Slavi Mojoj uvijeke. Gdje je duh Moj u tijelu snaan, tamo je tijelo slabo i nema jakosti za pad u grijeh, jer je iscrpljeno i oslabljeno postovima, odricanjem i molitvama. Tijelo pokornika postaje andjeosko i ne pada u grijeh neistoe! Ugojeno tijelo, koje udovoljava svojim sjetilima, ivi djavlu na veselje; ali bolje bi mu bilo da se ni rodilo nije, nego to oskvrnjuje Moje Dostojanstvo poputajui svojim neurednim pohtjevima[sic!,orig., nota]. Premnogi su i premnoge stupili u Moju Slubu, ali ih je malo koji Mi slue dostojno."
SAKRISTAN SE OENIO Redovniku sakristanu pomagala je neka enska istiti crkvu i kititi Oltare. A bila je jako umiljata. Medjutim, kako su esto zajedno radili, pomalo se medju njima razvije privrenost a kasnije i strast. Sakristan tad napusti svoje zvanje i oni se vjenaju. Poslije kraeg vremena on oboli i umre. Bilo je osoba koje su ga osudile na vjene muke. Ali on se javi iz istilita, a Gospodin ovako rastumai njegov sluaj:

"AKO NEMA DOVOLJNO POKORE I SVLADAVANJA, tijelo i krv tako ojaaju da duh vie ne moe svladavati tijelo. Duh onda klone, a tijelo radi to hoe. Ali ako se dotini skrueno ispovjedi,
178

ili se od srca pokaje na asu smrti, ili se netko usrdno zauzme za tu duu - onda mu opratam, jer Mi je ao due. Medjutim, tko hotimino grijei, i kao da eli Bogu prkositi - nikada se nee spasiti!"
SOTONSKO JEZERO I MUTNO NEMIRNO MORE Prolazila sam nepoznatim tlom kroz lijepu i privlanu prirodu. S lijeve strane puta dizali su se bregovi a s desne strane prostirala se velika ravnica. Kroz nju je vodio irok put kojim je hitjelo

mnotvo svijeta, svih naroda i rasa. Promatrala sam izdaleka te ljude i ene, mladie i djevojke kako poletno ure iz toplog juga prema hladnom sjeveru. Onda podjem da vidim to je to tamo tako zamamno da privlai srca tolikoga svijeta. Kad sam se pribliila, ugledam veliko jezero. U njemu su stajali goli crni djavli, s rogovima na glavi. Jezero je bilo puno gada to su ga oni isputali. I u toj gnusobi kupali su se svi oni koji su irokim putem dospijevali u jezero. Izgledali su tako gnusno da me je uhvatila mu-nina i poela sam povraati. Nakraj jezera uzdie se kameni zid, visok kao najvea planina. Iz jezera nema izlaza. Ili se vratiti, ili u njemu propasti. S ovim sotonskim jezerom graniilo je veliko nemirno more. Neprestano je izbacivalo na povrinu mnotvo uginulih riba. Mutni valovi nosili su ih kao gusto smee. Od nepreglednog mnotva mrtvih riba more je zaudaralo uasnim smradom. Tek ovdje ondje plivala je i praakala se poneka iva i zdrava riba prkosei oluji vremena i valovima mora. Sotonsko jezero slika je dananjega raskalaenog narataja. Tijela i due premnogih ljudi gue se u neistim strastima to ih raspiruje sotona. Mutno nemirno more slika je ovoga svijeta. Uginule smrdljive ribe jesu due u neistim grijesima, dok ive ribe predstavljaju iste due u Milosti. 179 "DA IMAM VLAST NAD PRIRODOM..." Vidjenja o jezeru bluda i mutnome moru jako su me potresla. alostila sam se poradi tolikih dua koje propadaju zauvijek. Dok sam jednom molila i o tome razmiljala, pomislim: "Da imam samo pet minuta vlast nad prirodom, jedno bih samo unitila u ovjeku. Oduzela bih strasti od svih ljudi na zemlji da im ne stradaju due!" U taj as javi se u blizini Andjeo pa me zamiljen upita: "A kako bi se onda rasplodjivdo ljudski

rod?!"

Na te rijei se zastidim i okrenem od njega. Molei dalje, da ublaim boli povezane s ovim vidjenjima reknem odluno: "Da imam vlast nad djavlima samo pet minuta, sve bih ih sasjekla u sto komada. Ne bi vie ljude na zemlji muili i due im upropatavali!" Sad se u blizini pojavi djavao i, da mi napakosti, pusti gadan smrad iz sebe pa mi se naruga: "Evo ti, pa mirii! Ne moe ti meni nita!" Gospodin Isus jednom ree ovako:

"JAA KRV, VEA OPASNOST ZA TIJELO I DUU Nagon je potreban tijelu, jer da njega nema ne bi dolo do ploda, ali nagon mora biti reguliran!"
IROK JE PUT U PROPAST! Jednom zgodom upitam: "Gospodine, a koliko e ljudi, od tog silnog mnotva na zemlji, doi k Tebi u Nebo?" Gospodin mi rastumai na mojoj ruci:

"Pet prsti je cijeli svijet, svi po redu. Samo ovaj dio, vrak malog prsta, ide u Nebo! Sve drugo odlazi u pakao!"
Na ove Rijei ostadoh skamenjena. Zar e Nebo, osim djece, imati tako malo Stanovnika!?

MUKE ZA NEISTE GRIJEHE Nala sam se na zapadu, na nepoznatome tlu - ali pod zemljom. Negdje u tom podzemlju, u lijepoj priro180 di, postoji manje mjestance sa skromnim kuama. Ali na mjestu glavne ulice i trga nalazi se udnovato udubljenje, dugako preko kilometar i prilino iroko. U njemu je mnotvo uskih kanala, poredanih jedan do drugoga. Na poetku udoline stajala je grupa ena koje su bile u najljepoj dobi ivota. Neto su se dogovarale s jednim Lijepim Mladiem, obuenim u plave hlae i bijelu koulju. Stajao je pokraj njih i davao im je naloge. Klima je tamo blaga, a priroda lijepa kao u proljee. Sunce obasjava tlo svojim toplim zrakama, ali sunca se ne vidi. Tada me neka sila stavi pokraj tih ena i kae: "Vidjet e sada kako e te due hodati po

ovim suhim, dubokim i dugakim udubinama."

Svaka enska stane nogama u dva kanala, a tijelo je imala na zemlji. Onda krenu prema drugoj strani. Muno su napredovale korak za korakom. Kad su prole jedan dio, vie ih je gotovo iznemoglo. Gledajui ove muke, stanem i ja u kanale i krenem za njima da vidim koliko trpe. Ali koracanje tim tvrdim tlom, tim uskim, dubokim kanalima bilo je tako teko i muno da sam ubrzo klonula. I poviem za enama koje su ve odmakle: "Ja ovim putem ne mogu hodati! Izvucite me van jer u inae tu i ostati!" Njima je taj put ve bio poznat i lake su snosile ove tegobe. A Lijepi Mladi hodao je uz njih, ali gore izvan udoline, stazom uz kue. Kad sam zazvala pomo, jedna enska stane i nasmijei se, zatim pogleda u Mladia kao da moli dozvolu da mi smije pomoi. Mladi se slatko nasmije i dade joj znak pristanka. Ona me tad ponese uvis i postavi na stazu iza Njega. Ali staza je bila tako uska da se njom moglo hodati samo postrance. No Lijepi Mladi koracao je njom tako lagano kao da Njemu ne smeta to je staza preuska. Hodao je kao po zraku. Nakon izvrenoga naloga enska je odletjela u grupu onih koje su ve prole udolinom i sada su ekale Mladia. Neke su stigle na drugu stranu prije a neke kasnije. Koracajui uskom stazom za Mladiem, bojala sam se da u pasti u dubine pa se uhvatim za ogradu. Ali 181 ograda se odlomi kao da je gljiva a ne drvo - i ja se zaljuljam i zamalo nisam pala dolje. Mladi me pogleda i opet se slatko nasmije, a ja Mu kaem: "Tko bi samo i mogao proi ovakovim putovima? Dolje ne moe noge dizati, gore staza za maku a ne ovjeka, pa jo ta ograda, pljesniva kao da je tisuu godina stara! Kako onda nee stradati ili dolje ili gore!" Mladi me pogleda, nasmijei se - i kao da mi eli rei kako treba proi kroz dosta muka, tko eli k Njemu doi... Konano dodjosmo na lijepi iroki teren. Umorna od svega stanem u stranu, pokraj ena, da se malo odmorim. Mladi me pogleda, priblii se i saalno me zagrli. Ponaao se kao da me voli. A ja prihvatim Njegovu ruku i bacim je sa svojih ramena: "ta me grli! Nisam ja za udaju!" Sakrijem se tad medju ene, a On se slatko nasmije, pristupi mi i zagrli od Srca i

privue k Sebi na Grudi. Na to Mu kaem: "to je tebi? Ve sam ti rekla da se neu udati! ivim isto i Bogu sluim. Evo, ima ih ovdje dosta pa izaberi koju eli!" A enske su utjele. Onda ih Mladi rasporedi kuda e koja poi, a mene pogleda sa smijekom - i nestane. A ja budem stavljena na zemlju, u mjesto gdje sam ivjela. Taj podzemni teren jest istilite za one koji su bludno ivjeli, a kasnije se obratili i ispovjedili, ali nisu inili pokoru za svoje grjeno ivljenje. Muke to ih podnose odgovaraju poinjenim grijesima. Gospodin Isus je kao Mladi mnogo mislio na Svoje vrnjake. alio je iz dubine Srca to postaju robovi niskih strasti i razmiljao je kako bi ih spasio i zapalio im srca Svojom Boanskom Ljubavlju. Gospodin je zagrlio vidjelicu jer iz ljubavi prema Njemu ivi isto i podnosi mnoge tekoe i krieve. Dua koja koraca uskom stazom za Isusom, mora oi svoje upirati samo u Njega i ne smije se pouzdati u nita drugo - jer je sve ostalo "trulo"! "TO SE TO ZBIVA!" Gospodin jednom zgodom ree da ima sveenika koji padnu u grijehe a nikada se od njih ne ispovijede i 182 ne oiste. Kad je jedan takav sveenik otiao s ovoga svijeta, vie cura i ena doekalo ga je u grupi - pred paklom. I onda su te enske, u vatri paklenoj, po redu prolazile preko njegove koulje. Zaudjena upitam Gospodina: "to se to zbiva?!" Odgovori mi Gospodin: "to vidi to

se i zbiva, iza zemaljskoga ivota, s Mojim slugama sveenicima, redovnicama i obinim ljudima koji se ljube i zaljubljuju, iivljavaju djelom i eljom."
Gospodin Isus kae da enska koja sa sveenikom sagrijei u paklu ide amo-tamo vijek vjekova preko njegove koulje.

BIJELA KUGA I EDOMORSTVO

USPOREDBA O NEPLODNOJ NJIVI

"Kada bi zemljoradnik uzorao njivu svoju, nadjubrio je i bacio u nju sjeme, a Ja ne bih dao da plod uzraste, koju korist bi imao od rada svojega? Ovo je slika zajednice mua i ene. Njiva je njihovo tijelo. I kad se oni njime slue, grijee ako se uvaju. Neka ne stupa u brak nijedno tijelo koje nee da radja i dade plod od sebe!"
Gospodin Isus je dalje rastumaio. Kad se dvoje zarui, dok jo isto ive, ve je On odredio, koliko e im djece dati. Sad, kad je On tako predodredio, tko to spreava grijei. Ne smije se ni uvati, ni koristiti neplodnim danima, ni upotrebljavati pilule. Ako se slui brakom, mora ivjeti naravno. Mu i ena koji svjesno ine ovakove smrtne grijehe, ne mogu se spasiti dok se od srca ne pokaju i iskreno ne ispovjede. Gospodin trai da te grijehe tri puta priznaju u Ispovijedi, jer On to smatra ubojstvom ploda ljudskoga roda.

Jednom zgodom, kad me je pouavao, Gospodin ree i ovo. Ljudi se boje djece. Ali da narod ivi onako 183 prirodno kako je neko ivio - bez ikakova znanja o toj mudroliji - On bi neto uzeo k Sebi a neto bi ostavio na zemlji da se od tog pokoljenja opet radja novo pokoljenje. Nebo je prazno! Proi ete mnoge Prostore i Predjele Neba, ali neete naii na puno dua. Ovdje desetak, tamo dvadesetak, ponegdje i vie - a Prostor velik kao naa domovina! Tek se u nekim zgodama susretne na tisue Svetaca. "A GDJE SU TI DJECA!?" ena s petero djece ostala je u ratu bez mua. Ila je redovito u crkvu, na svetu Ispovijed i Priest. Bila je radina i uzorna. Onda upita Gospodina dvije stvari: za Spas svoje due i da li joj je mu iv ili pokojni. Niti je dobila odgovor gdje joj je mu, niti hoe li se spasiti. Umjesto toga dobila je pitanje: "A

gdje su ti djeca?"

A ja kaem: "Gospodine, a kako u joj to kazati! Ona e se jo vie ucviliti, a ve je ionako jadna!" Ali Gospodin mi ree: "Kako sam ti rekao, tako reci! Niti smije uveliati, niti umanjiti - osim

ako ne ali svoju duu da dodje u vatru."

MUKE ZA UVANJE DJECE

ena imala troje djece. Jednom zgodom zapovjedi mi Gospodin: "Kada dodje k tebi, poui je neka se tri puta ispovijedi od grijeh to ih je poinila." ena dodje, a ja joj prenesem to Gospodin od nje trai. Bila je sva izvan sebe. Rekla mi je da se uvala djece, jer ta e sirotinja na svijetu! Onda sam je pouila. Nedavno sam hodala u istilitu medju enama koje su poinjale takove grijehe. Previjale su se u mukama kao da e roditi, a roditi ne mogu. Jedna mi se od njih uinila poznata. Kad sam poslije o tome malo razmiljala, sjetim se da je to ona. 184 ODE MU U PAKAO! Jedna udovica poruila je da eli sa mnom na samo razgovarati jer ima takovu tegobu da je ne moe ni sveeniku otkriti. Kad sam['samo', orig., nota] dola k njoj, izjada mi se. Mu nije htio da imaju djece pa ju je tjerao neka se uva. Ona se sluila s im je znala. Sad on svaku veer dolazi kao djavao i strano je napastuje. Sva je ve oajna i ne zna to da pone. Kad sam pitala za nju, Gospodin joj porui: "Zna ti to je to!" Reeno joj je koliko mora moliti, koliko Svetih Misa dati odsluiti, i neka se tri puta ispovjedi od toga grijeha. Kad je to sve obavila - pokojnik je vie nije smetao. ak sam i ja morala za nju moliti da on vie nema pravo k njoj dolaziti, ve da bude na mjestu to ga je zasluio. Ne znam ni sama koliko sam Pedesetnica izmolila u tu nakanu: valjda preko 300 Oenaa. I Svete Priesti sam prikazivala za nju. Dva sam takova sluaja ['sam', orig., na ovom mjestu --ili nepotrebno, --ukupno dva u reenici, ili treba stajati 'sama' na ovom mjestu, nota] doivjela. NEMA NJIMA ODRJEENJA!

"U mnogim gradovima i selima premnoge['premngoe' orig, nota] ene ubijaju plod svoje utrobe. Pobacuju vlastita eda, mala i velika; bacaju ih na djubrite kao smee. Ovakove zle ene i djevojke povrno se ispovjedaju, sebe ispriavaju i na razne naine varaju Moje sluge sveenike. Ali Mene, Boga, nitko nee prevariti jer poznajem i vidim srca i misli sviju. Zato njima nema Odrjeanja niti ovdje na zemlji niti gore u Nebu. Sveenici ih odrijeuju, ali odrijeene nijesu! I onda pristupaju k Stolu Mojemu i primaju Moje Tijelo - samo da ih se vidi! Ali nijedna ubojica djece svoje nije dostojna primiti Mene u srce - ini svetogrdje! U oima ljudi izgledaju dobre katolikinje, ali su im due pune smrtnih grijeha. Zle majke, koje ovako ive, eka velika kazna
185

kojoj ne mogu izbjei iza zemaljskog ivota. Djeca e im njihova suditi jer ih nijesu donijele na krtenje. Umjesto djece, Mojih malih andjela, vode po ulicama pse na uzicama."
RADI GRIJEHA MAJKE NE MOE DO RTVENIKA Kad je ve sve bilo pripravljeno za Mladu Misu, mladi se bogoslov najednom predomisli i kae: "Neu!" i nije se htio dati rediti za sveenika. Njegov vjerouitelj bio je toliko alostan i ojadjen da ga je i unuo. Ali Gospodin progovori:

"Pusti ruku dolje i ne pljuskaj ga. Ja u ti kazati zato ovaj mladi ne moe vriti Moju Slubu. Grijeh njegove majke ne da da Mi slui. Ubila je u utrobi svojoj toliki broj djece, i sad eli da njega posveti Meni i goji oholost u srcu svome nad Mojim slugom. Zato mu ne doputam da dodje do Oltara. Nije djeak kriv ve majka - ubojica tolike djece."
"ODRJEUJ SAMO i DALJE ENE UBOJICE!..." Za vrijeme sluenja Svete Mise jednog sveenika esto su boljele noge. Koji puta morao je ak i sjesti. Zbog toga je i Brevijar molio sjedei. Onda upita Gospodina, to je to. A Gospodin mu porui: "Odrjeuj samo i dalje ene ubojice pa e te boljeti jo i vie!" Kad je to uo, zamisli se i preplai, i prestane odrjeivati takove ene. Noge ga vie nisu boljele. "MAJKO, ZATO NAS NIJESI NA SVIJET DALA!"

Neka ena, sada ve pokojna, kad je prolazila osamljenim putovima, doivljavala je mune prizore. Doekivala su je djeca koju je ponitila u utrobi svojoj, bacala su za njom drvlje i kamenje i plaui joj vikala: "Majko, zato nas nijesi na svijet dala!" ena 186 je tad plaui prigovarala muu: "Ti si kriv to naa djeca sada pate!" Ali mu se tvrdokorno branio: "Neu umnaati oko sebe sirotinju!" Poslije ih vidjelica doivi u velikoj vatri. "MAJKO, DAJ NAM KRUHA!" Jaka nevidljiva sila odnijela me je prema istoku, daleko od zemlje, na neki kao otok, obavit gustim crnim oblacima. Tu nema sunca nimalo i zato vlada uasan mrak, crna tama. Onda progovori nada mnom: "Pazi to e sada vidjeti!" Odjednom se guste tmine prorijede i ponem razabirati oko sebe. Stajala sam pred golemim logorom, koga oima nisam mogla obuhvatiti. Bio je opasan velikim zidom, visokim, valjda, i deset metara. Po njemu je svuda unaokolo bila bodljikava ica. Preda mnom su bila ogromna eljezna vrata, ali bez kljua i kljuanice. Ljudska ih ruka otvoriti ne moe. ovjek je pred njima patuljak. Tada zaujem Glas: "Udji unutra da vidi to se ovdje nalazi." Na Zapovijed Boju vrata se ponu otvarati. Udjem par koraka pa stanem, jer je unutra bila velika tama. Kad sam poela malo raspoznavati to se ovdje krije, srce mi zastane. Ugledam nepregledno mnotvo gole nejake djeice, razliita uzrasta. Bilo ih je malenih kao lutkice; i jo manjih, kao prst na ruci; i tako malenih da su ih oi jedva mogle primijetiti. Jedni su opet bili u dobi od nekoliko mjeseci. Bilo je i ve rodjenih, ali umrlih bez svetoga krtenja. Vea djeica drala su manju za ruice. Djeica su plaui kruila naokolo i previjala se od bolova i muka. Vea djeca vapila su: "Majko, daj nam kruha!" Gospodin mi tada ree: "Ovo nepregledno mnotvo djeice koju gleda jest nekrteno! Majke

su ih poubijale u utrobama svojim. Zato se previjaju od bolova i trae od svojih majki sveto Krtenje."
STRANE MUKE U VJENOSTI

"Kada bih Ja pustio ubojicu djece svoje iz vjenosti na zemlju da tisuu godina puzi po kamenju i trnju na koljenima svojim, i da nikada ne stane na taba187

ne svoje, a cijeli svijet da po njoj pljuje i za njom se kamenjem nabacuje - ne moe se spasiti!"
Kada je u vjenosti obrok, Sveti Josip puta te ene iz vatre i svaka od njih pojede tijelo to ga je pobacila. Samo glavu ne moe pojesti - jer dijete nije krteno. Gospodine, da li se te ene ipak na neki nain mogu spasiti kad Sveti Josip ima vlast nad njima? Gospodin Isus je odgovorio da se te ene nee nikada spasiti! Sveti Josip, Polgavar Slavne Obitelji, na zemlji ima vlast nad dobrim obiteljima kao Zatitnik. U vjenosti otkljuava vrata bezdana majkama-ubojicama. Vjeno proklete, one za vrijeme obroka jedu djecu svoju, koju su u utrobama zaele i potom bezduno pobacile. Iza obroka odlaze opet u muke koje traju vijek vjekova.

Due iz muka imaju odredjeno vrijeme odmora - kao i zloinci na robiji - ali pod nadzorom Nebeskih Stanovnika, odredjenih za upravljanje. Iako u samoj vatri djavao pazi na svoj plijen, ipak Nebesnici, a ne on, otvaraju vrata bezdana kad prokletnici izlaze - jer je i sotona osudjenik. Due iz muka jedu na terenima pokraj paklenih bezdana. Due iz istilita imaju obrok pokraj istilita. Stanovnici Neba blaguju svoju Hranu u Nebu. Gdje je dua odredjena, tamo se i hrani - onim to je zasluila! "ZATO NE PSUJE KAO MI!" Bilo je hladno pa sam molitve obavila u toploj kuhinji. Kad sam dola u sobu i otkrila krevet, ujem kako oko mene leti itav roj osa. Kasnije utrnem svjetlo, a to me ponu udarati brojne ruke. I htjela sam zazvati u pomo, ali mi neija ruka zatvori usta. I te enske su posjedale po meni, i gazile me, i nemilice udarale akama. Pri tom su mi psovale i oca, i majku, i svata, i upotrebljavale svakojake prostake izraze viui na mene: "Zato ne psuje kao mi! Zato nee da grijei!" i tako do u duboku no. Svaki puta kad sam pokuala zazvati u pomo, one bi mi zatvorile usta. 188 Na zadnje ve, prema jutru, dodje mi u krevet velika zmija. Zavue se ispod spavaice i poloi glavu na bedro da me ugrize. Onda sam vrisnula i zazvala: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe!" U taj as sve su se digle kao veliki vjetar. I ula sam ih na tavanu kako amore. Kad sam ujutro dola u crkvu, redovnice i upnik udili su se mojem izgledu. Bila sam puna modrica i jedva sam hodala. Drugom zgodom Gospodin rastumai da su to bile neiste due, koje su me htjele ugnjaviti iz mrnje to sluim Bogu.

OVAJ NARATAJ E STRADATI

"BIT E TREPETUS!" Gospodin mi zapovjedi: "Idi Mojim slugama sveenicima i reci im da sam Ja Alfa i Omega! Bit

e trepetus!"

Jer nisam razumjela znaenja, upitah Gospodina, a On mi odgovori: "Nije potrebno da ti

razumije te Rijei. Moji sluge sveenici znaju dobro to to znai!" Drugom zgodom Gospodin ree: "Rim e zauzeti neprijatelji."
"UZDRMAT U OHOLICE..."

irom svijeta podignuto je mnotvo visokih gradjevina u duhu oholosti. Gospodin Isus za njih ree:

"Uzdrmat u oholice i temelja im nee biti!"

TVRDOKORNI NARATAJ Ovako govori Gospodin o pokoljenju dvadesetoga vijeka: "Ovaj narataj nee da se obrati i

zato ga moram unititi!"

189

A vidjelicu uhvati suut pa se ponudi: "Gospodine, a da li bi potedio ovaj narataj kad bih ja, u zadovoljtinu za uvrede Tebi nanesene od puka Tvojega, cijeloga svog ivota inila pokoru, ivei samo o kruhu i vodi?" Gospodin Isus ovako odgovori vidjelici Julki: "Mogla bi ti ivjeti cijeli ivot u pokori. Ja bih

krijepio tijelo tvoje, ali ovaj se narataj ipak ne bi obratio. Narataj koji e doi iza njega, to e se tek roditi, on e gladovati za Mojom Naukom."
ENA U CRNINI JEDE BOBICE S TRNJA Gledala sam neku vojsku koja se u meteu pripravljala za pokret. ena u crnini promatrala ih je i pri tom jela bobice s trnja. ena u crnini oznauje alost. Jela je bobice s trnja jer e na zemlji, poradi sukoba, u pojedinim krajevima biti glada i neimatine. 190

1960. - 1966.
NEASTIVI PAKOSTI I PRIJETI
SMETNJE ZA VRIJEME PISANJA Kada sam poela pisati Poruke Boje i Vidjenja u novu biljenicu, oko stola i po mojoj sobi kruila je prekrasna Nebeska Pojava. Ali i kunje sam imala tolike da sam mislila kako neu moi nita estito oznaiti. Kao da su svi paklenjaci doli da me smetaju. Lupanje i pjevanje, vika i cika orili su oko mene u tolikoj mjeri da sam se poela buniti. Morala sam nabaviti novu biljenicu i zapoeti iznova. GURNUO JE NA UARENU PE Iz kuhinje sam ponijela eravicu da naloim eljeznu pe u svojoj sobi. Kasnije, kad sam lagano hodajui molila - ba sam obavljala Devetnicu - najednom me djavao tako snano gurne u ledja da sam poletjela na pe te raskrvarila bradu i opekla ruke. Dragi Isus ree, da mi Andjeo uvar nije pomogao bila bih razbila sve zube. HTJELI IZVRNUTI VAGON Pola sam na vlak da pohodim kod kue sina. Do eljeznike stanice trebalo je pjeaiti etiri kilometra. Prolazei cestom uz brda, molila sam Krunicu. Najedanput opazim da preda mnom idu dva neista duha. Onda sjednu pokraj ceste, uz hrpu tucanika. Kad sam prolazila mimo njih, bacali su na mene kamenje, i jo sam ih ula gdje govore: "Kako bismo jo togod izmislili da joj napakostimo!..." Doavi u stanicu, izvadim kartu, udjem u vlak i sjednem na slobodno mjesto. Najedanput se vagon pone 191 naglo naginjati kao da e se izvrnuti. Ja se uplaim pa glasno vrisnem. Onda me upitaju: "Gospodjo, to vam je? Jeste li, moda, bolesni?" Ja pak brebolje prikrijem: "Neto sam vani vidjela pa sam se uplaila."

Kae dragi Isus, kad bi djavao imao vlast da napadne one koji Bogu slue, rasjekao bi ih na komade. Ali on smije uiniti samo ono to mu je dozvoljeno. STALNO VUKLI S KREVETA Neki inovnik otiao je na more, a njegova ena me zamolila da budem malo kod nje i pouim je o Bogu. Djavlu je to bilo krivo pa kad sam naveer iza molitve legla u krevet, zlodusi su me skroz vukli dolje. DODIJAVA POBONOJ OSOBI Udovica, ve u godinama, imala je mnoge smetnje od strane djavla. Moli Krunicu, a on je uznemiruje: "ta prebire, pa prebire, kad se spasit ne moe!" Ona mu hitro odgovara: "ta se ne bih mogla spasiti! itav svijet se moe spasiti!" Ide u posjete pobonim osobama, a djavao joj dodijava: "Ne idi tamo! To nije tvoj par. Previe e nauiti..." Nedjeljom ostane i na tri Svete Mise, a djavao opet zanovijeta: "Ne idi toliko u crkvu! Puno slua pa e te glava boljeti!..." Na njezine albe zbog tih smetnja Gospodin joj ovako odgovori: "Nema mua, nema djece,

nisi niija slukinja; u svojoj si kui i ima svoj kruh pred sobom; a ta bi trpjela da ne trpi to to sam ti pripustio!"
UZEO LIK BOGOBOJAZNE STARICE U jednoj obitelji prala sam rublje. Najedanput se nadjem kod kue u dvoritu i vidim kako prema naem stanu ide vuk s ljudskom glavom. Prepoznam lice pobone starice koja je za ivota revno Bogu sluila. Svaki dan ila je u crkvu i sluala po tri-etiri Svete 192 Mise. Dodje, dakle, vuk do otvorenog prozora, zaviri unutra i mae repom. Onda podje do vrata, udje u kuu, razgleda unutra, a potom izadje napolje i promrsi: "Nije kod kue!" I ode ljut. Poslije upitam Gospodina to ovo vidjenje znai. On mi odgovori: "Ma uzeo sotona lik one koja Meni slui!" Onda zapitam a zato je vuk imao samo glavu ovjeju. Isus dragi mi rastumai da iji ve lik uzme, ipak glavu nema vlast mijenjati, jer je glava primila sveti Krst. Ako je i iznakazi, ali ne smije na nju metnuti rogove dok je dotini u Milosti Bojoj. VELIKI BIK HOE DA SRUI CRKVU Na vratima crkve bio je veliki Kri s Raspetim ivim Isusom. Na istom ulazu stajao je i rikao golemi bik. Od njegove strane rike sve se zemlja tresla. Htio je provaliti u crkvu, poruiti je i usmrtiti sve one koji su bili unutra. Ali nije mogao unii - raspeti Isus mu nije dao. JULKA ODE, DJAVLI SLAVE U vidjenju doivim kao da sam u upnom dvoru u B. Unidjem u sveanu prostoriju i ugledam mnotvo djavola gdje skau i buno se vesele. U to dodje i sedam-osam Djevica, koje upitaju gdje je Julka. Kad im odgovorim da sam to ja, Djevice me okrue i izraze suut, jer sam u te dane bila progonjena poradi imena Bojega. Gledajui djavolsko veselje, Djevice se upitaju: "A to se djavli toliko vesele?!" A oni odgovore: "Veselimo se to smo uspjeli istjerati Julku iz ovoga mjesta!" Dotle je par ena na upnikovom tednjaku skuhalo crnu kavu. Jedan djavao dodje tad u kuhinju, uzme kavu i odnese je Luciferu. A taj je sjedio na asnome mjestu, u fotelji. Na glavi

je, iza rogova, imao okruglu crvenu kapicu. Djavao s crnom kavom nakloni se svom efu i prui mu kavu da je popije. Djavli su me uspjeli preko kleveta ena odstraniti sa upe. 193 "PRIPRAVIO SAM MJESTO GDJE U TE MUITI!" Dok sam jednom oko podne molila, najedanput netko pokuca i otvori vrata. I udje djavao, obuen u hlae i kaputi, a na glavi mu rogovi. Ulazi i ceri se kao ludjak: "He... he... ha... ha..." Ostanem zateena i nisam znala to da ponem. A on sjedne, prebaci nogu preko noge i kae mi onako rastegnuto, odugovlaei kao da ita: "Ubit u Julku ... zato to iri vjeru Rimokatoliku. Pripravio sam mjesto gdje u te muiti!" I onda se nadjem u nepoznatu kraju. Na maloj umskoj istini, uz neku ogradu, bile su poredane lomae na kojima su spaljivali ljude. Jedni su ve izgorjeli i vidio se samo ar i pepeo. Drugi su upravo gorjeli - a bilo je i par lomaa koje jo nisu bile potpaljene i koje su jo ekale svoje rtve. U blizini je stajala i hrpa drva za nove lomae.

K06A JE BOG IZABRAO TOGA E I OSPOSOBITI

"ZATO JE GOSPODIN SEBI ODABRAO MALOUKU?" Sveenik Aleksandar prekorio je vidjelicu jer da gadno pie i ne zna gdje dodje zarez, a gdje toka. Onda jo prigovori: "Zato je Gospodin Sebi odabrao malouku? Zato nije uzeo Sebi za posudu nekog kolovanog i naitanog, kojeg sveenika ili redovnicu - da zapiu Njegovu Nauku prvoklasno!" Gospodin Isus ovako odgovori na te prijedloge:

"Tko e od vas Meni zapovijedati to da si uzmem! Radim to hou i kako hou! Odaberem si koga hou, i posluim se kime hou! Uzmem za Svoju slubu enu od mua, mua od ene, dijete, udovicu, redovnika, redovnicu, mladia, djevojku... Uzimam ono to e Mi sluiti onako kako Meni dolikuje. Ja gledam na srce koje e Mi vjerno sluiti i koje je sposobno primiti Moju Nauku neustraivo. Gledam tijelo koje je spremno i ivot svoj dati za Mene i za Moju Nauku. Mudri se boje za svoje tijelo, a maleni i ivot svoj za Mene pola194 u, u sve vrijeme, i ive onako kako Ja od njih zatraim. Gledam junake, a ne kukavice kojima se hlae tresu kad treba da Me javno priznaju. Kau da ena nema prava u Crkvi govoriti. Ali Ja govorim i po eni. Ja sam Stvoritelj i mua i ene." A za vidjelicu Julku Gospodin ovako govori:

"Kakav pisac takvo pisanje! Nije vano tko pie i kako pie, niti su vani zarezi ili toke u pisanju, ve je vano to pie i tko govori. Ako si tko od itatelja eli uljepati pisanje - nisam protiv toga."
U KOLI S BOGOSLOVIMA Uoi imendana, u vidjenju dodjem u nepoznato mjesto. Udjem na vrata zgrade i nadjem se u prostranoj uionici s mnogo klupa. Naprijed, na zidu, visjelo je Raspelo. Ali klupe su bile gotovo prazne. Samo na desnoj strani bilo je desetak bogoslova. Sveenik u talaru stajao je

medju njima i uio ih je o dragome Bogu. Tako im je krasno govorio da sam i ja sjela u klupe, na suprotnoj strani, i uivala sluajui Rijei Boje. Nakon zavrene pouke sveenik i bogoslovi stanu neto priati i gledati na mene. Sveenik im tada, smijeei se, kae: "Julka sutra ima imendan! to da joj dademo na dar?" A ja se zasramim to sam dovedena u njihovu kolu i to na mene obraaju panju pa pustim pogled dolje. U krilu tad opazim prekrasno Djete ce, od dva-tri mjeseca, kako slatko spava. Mali Isus imao je dugaku bijelu haljinicu koja Mu je prekrivala i noice. Bila je sva u zraku, kao utirkana, i odsijevala je. GOSPODINOVA PROPOVIJED U NOI Iza dnevnoga rada, nakon veernje molitve, utonula sam u sladak san. Najednom me probudi jak Glas. Nad krevetom zaujem Gospodina kako snano propovijeda. Skoim na noge i pogledam na sat da vidim koje je doba noi. Bilo je tono dva sata. Gospodin Isus propovijedao je svim ljudima i staleima. Govorio je sveenicima kakvi moraju biti; pouavao je redovnice, obine ljude i one kolovane. Od Njegova vrstoga i 195 zvonkoga Glasa sva je kua odzvanjala. Gospodin je uio, opominjao i korio sve Svoje sinove i keri na zemlji. Pozivao ih je na pokoru i post. alio je puk Svoj da e propasti ako se ne obrati Bogu. Zemlja e ostati pusta ako se ljudi ne poprave. Sluala sam u strahopoitanju. Kada je Gospodin zavrio Svoju Svetu Propovijed, opet skoim i pogledam na sat: bilo je dva sata i 35 minuta. Te noi vie nisam spavala. Ovo je druga Propovijed Isusova, to su je moje ui sluale. Isus nas zove, ali teko nama ako se ne odazovemo Njegovome Pozivu. SVETA HOSTIJA UTISNUTA NA USTA Hodajui nepoznatim krajem, kroz lijepu ravnicu, dodjem do velikog eljeznikog mosta. Na zapadnoj strani ugledam procesiju u kojoj je bilo dosta ljudi i ena. Na elu procesije stupao je sveenik nosei Pokaznicu. Lijepo se vidjela velika Sveta Hostija. Dolazili su molei i pjevajui svete Pjesme. Kada su se pribliili, duboko se poklonim dragom Isusu a zatim ustanem. A sveenik pristupi i stavi mi pokaznicu na usta. Tako ju je vrsto pritisnuo da sam osjetila Svetu Hostiju. Poslije mi je ostao utisnut njezin lik. Procesija tad produlji prema istoku. Dragi Isus je urezao Svoje Rijei na moja usta da ostanu u meni, kako bi ih mogla predati sveenicima i pouiti one s kojima dolazim u dodir. Kada sam se jednom prilikom htjela povui od svih i svega, opomene me Gospodin: "Moja je

volja da bude u vezi s Mojim slugama sveenicima i da ivi u pustinji ovoga svijeta. Govori im Moju Nauku i poui ih." Ovaj svijet Gospodin naziva pustinjom.
"MOJE RIJEI SE VOZE U TOM VLAKU!" Jednom zgodom Isus dragi ree: "Pii lino ti sama da te sasluaju."

I napisala sam pismo kako mi je dragi Isus izdiktirao i ubaclla ga u vlak za Zagreb. Onda sam u vidjenju gledala kako jedna krasna ptica leti nad tim vla196 kom. I kako je vlak jurio, ptica ga je stalno pratila.

Poslije upitam Gospodina: "A kakova je to bila ptica?" Odgovori mi: "To je bio Duh Sveti! Moje

Rijei su se vozile u tome vlaku!"

NA KAMENU S KNJIGOM U RUCI

Ali iz Zagreba nisam dobila nikakva odgovora ni poruke. Vie puta gledala sam u vidjenju kako stojim na velikom kamenu, drei u ruci oveu knjigu. Isus dragi mi rastumai da kamen oznauje nepokolebivu vjeru, a knjiga Rijei koje sam ve dobila i jo u ih dobiti. "VINOGRAD E IZGORJETl!" U velikom vinogradu, koji se uzdizao prema gore, radila je grupica radnika. Dio vinograda to su ga ve proli bio je lijepo obradjen. Na to i ja stanem u red pa ponem uredjivati i vezati loze. Odjednom u mojemu redu izbije vatra, koja ubrzo zahvati sav red, pa i loze daleko naprijed, do kojih jo nisam ni dola s radom. Velik i snaan plamen, ut kao sunce, dizao se prema nebu. A ja se uplaim pa ponem dozivati u pomo: "Vinograd e izgorjeti!" Veliki Vinograd oznauje Crkvu Boju. Grupica radnika u njemu jesu dobri sveenici. Vatra koja je zahvatila red to sam ga obradjivala, oznauje Ljubav Boju koja e planuti u srcima ljudi koji e primiti Poruke Boje.

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

PREOBILNA PRIEST Vidjelica dodje u crkvu i pristupi priesnoj ogradi da se pokloni Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tada nastupi Vidjenje i opazi kako na glavnom Oltaru nepoznati sveenik slui Svetu Misu. Kad je dolo vrijeme Svete Priasti i drugi kleknu na priesnu klupu na ko197 joj je i ona kleala, Sveenik['kleala. Sveenik', orig, nota] podje ravno k njoj i napuni joj puna usta Svetih Hostija; jedva ih je i progutala. Ostale u taj as nije priestio. Onda se vrati na Oltar da zavri Svetu rtvu. Sveenik je bio dragi Isus. Dao je vidjelici mnogo Svojih Milosti da bude jaka u Njemu za noenje kria i izvrenje Njegovih Naloga. NEBESNICI GROMKO PJEVAJU ANDJEO GOSPODNJI U crkvi se prestalo moliti i pjevati Andjeo Gospodnji. upnik je proglasio da je to sada zabranjeno. Obavljajui veernju molitvu, esto sam ostavljala otvoren prozor da bolje vidim crkvu. Onda se lake sjedinim s dragim Isusom u Svetohranitu i sladje molim. Tek to sam jednom zgodom poela tako moliti, zaujem kako orgulje veselo sviraju a iz crkve ori pjesma kao iz tisue grla. Snebivala sam se od uda. U ovo odmaklo nono doba, dok svuda vlada duboka tiina, crkvena zgrada jei od zanosnog pjevanja! Medjutim, upnik bi koji puta s pjevaima ostao malo dulje u crkvi da vjebaju pjevanje. Pomislim stoga da su se to, moda, oni raspoloili i razjunaili pa veselo zapjevali Andjeo Gospodnji. Sutradan, za vrijeme doruka, upitam upnika: "Nisam znatieljna, ali me radi jednog doivljaja ipak zanima u koliko ste sati sino napustili crkvu?"

"O, kae, pa otiao sam u svoju sobu im sam veerao. Jo sam imao posvravati molitve i neki posao." "Oe, bilo je pola jedanaest kad je u crkvi, valjda, tisuu glasova uz pratnju orgulja pjevalo Andjeo Gospodnji! Tako su zanosno pjevali da je i sama crkva podrhtavala od njihovih snanih glasova!" "U to doba ja nisam bio tamo! I vi ste to uli?" "Pa da! Kako vi sad mene ujete, tako sam i ja ula njih! I bila sam tako ushiena da sam zastala s molitvom." "Hm, ja sam zakljuao vrata crkve, i nikoga od ljudi nije moglo biti tamo." To su Nebeski Stanovnici slavili Majicu Boju i dragoga Boga. 198 SVETAC NA STOLIU upnik je vie puta blagovao u kuhinji. Kad bih ga podvorila, nagrabim i sebi i dok je on blagovao za stolom ja sam blagovala na malom stolcu uz tednjak. Tih malih, gotovo djejih stolia, bilo je nekoliko u kuhinji. Jednog dana, kad upnika nije bilo kod kue, dodje neobian ovjek. Nisam ni ula kako je uao. Bio je vitka stasa a izgledao je kao redovnik. Kosa mu je bila kako su se neko nosili samo sveci; tako mu je bila i odjea i izgled lica. Pozdravim ga sa "Hvaljen Isus i Marija!", a on mi odgovori, smijeei se: "Uvijek hvaljeni bili!" Onda mu reknem: "Vi ste trebali upnika? Odsutan je, ali e se brzo vratiti. Izvolite sjesti u pokrajnju sobu i malo priekati." Ali on zahvali: "Ne, ne, ja u tu uz tebe sjediti!" Na to mu reknem: "Kad ve hoete, izvolite pa sjednite ovdje za stol!" Ali on se nasmije i sjedne lijepo na stoli pokraj tednjaka. Pogledam u njega pa si mislim: Eto ponienja ako dodje upnik! ta e rei kad vidi da gost sjedi na stoliu! Zato nakon malo vremena opet ponudim gostu: "Izvolite sjesti u onu prostoriju ili ovdje za stol!" A on mi rastumai: "Ne, ne! Ja sam zato i doao da sjednem na taj stoli na kojega ti uvijek rado sjeda!" Onda ustane, napravi par koraka kao da e izai, milo me pogleda - i nestane. Poslije dodje upnik. Kad mu ispriam to se dogodilo, udio se: "Pa je li to mogue!" Kasnije dragi Isus otkrije da je to bio Svetac: "Poslao sam ga s Neba da sjedne na mjesto gdje

ti je najmilije!"

"SAD E OKUSITI LJUBAV BOGA OCA!" Jedne noi probudilo me i ujem Zapovijed: "Ustani i molit e se!" Kad sam ve poela moliti, ree mi: "Sad e okusiti kako je jaka Ljubav Boga Oca!" Na to sva protrnem i obuhvati me strepnja pred Velikim i Svetim Bogom. 199 Odjednom nastade zbivanje. Bog Otac Nebeski bio je tako blizu mene da sam mislila kako u od Njegove Svetosti umrijeti. Smijeio se i govorio mi je: "Jo malo i doi e k Nama.!"

Ljubav Boja koja me je obuhvatila bila je tako snana da sam se topila u njoj kao led na jarkome suncu. Da je to potrajalo malo dulje umrla bih. Te noi vie nisam spavala. Hodala sam po sobi, s Krunicom u ruci, i samo sam se nasladjivala Svetim Bogom i Lijepim Nebom. ISPOVIJED KOD PATRA PIJA U tekoj kunji obavljala sam devetnicu Patru Piju. Dok sam se molila, dodje mi misao: "Ma zar u njega siromaha muiti za svoje potrebe! Ima['potrebeI ima',orig, nota] on dosta boli i bez mene!" Ali molitve i ostalo izvrila sam do kraja. Onda sam imala ovo vidjenje. Nadjem se u S. Giovanni Rottondo, pred njegovom ispovjedaonicom. Tri mladje enske nestrpljivo su ekale na njegov dolazak. U drugom kutu sobe ekao je meni poznati sveenik i molio se. Ja stanem ekajui da dodje red na mene. Odjednom Pater Pijo otvori pokrajnja vrata i sve nas pogleda. Upre tad pogled u mene i slatko se nasmijei. Pozove me da dodjem u ispovjedaonicu. Kad sam mu otkrila savjest, za vrijeme pouke ree mi: "To nije grijeh!" Ja mu odgovorim: "Dragi Isus kae da se tako ispovijedam." Onda e Pater Pijo: "Kada Isus eli da se tako ispovijeda, onda, ja te odrijeujem u Ime Isusovo od toga!" Razgovarali smo jedno petnaest minuta na hrvatskome. Kako posluno Pater Pijo izvrava Rijei Gospodinove! PRIEST VELIKOM HOSTIJOM Jednom prigodom eto me, u Vidjenju, u mjestu K. Nala sam se u glavnoj ulici, nedaleko hrama Bojega. Ljudi i ene kleali su poredani s desne strane puta, skroz od crkve pa do izlaza u oblinje mjesto. Kad sam se pribliila, kleknem kao najzadnja u redu. Tada 200 iz crkve izadje nadbiskup Alojzije, drei lijevom rukom Kale a desnom rukom sveeniku Hostiju. Podje uz one koji su kleali i gleda kao da nekoga trai. Dodje ve i blizu kraja, ali jo nikoga ne prieuje, samo nekoga trai i trai. A ljudi se okreu za njim i gledaju. Kad se pribliio, zaklonim se iza ledja jedne enice da me ne vidi. On me ipak spazi, srdano se nasmijei i podje ravno k meni. Priesti me tad velikom Svetom Hostijom i vrati se u hram a narod se razidje['razdije',orig., nota]. "DOK SMO NAS DVOJICA BILI U SAMOSTANU..." Oko pet sati izjutra, za vrijeme molitve, kod zakljuanih vrata, unidjoe u moju sobu dvije osobe. Podju ravno k meni i stanu u blizini. I prepoznam Svetog Ivana Krstitelja i svetog[sic!, nota] Franju Asikoga. Sveti je Ivan bio odjeven tako udno da ne znam ni oznaiti. Na glavi je imao visoku krunu, ukraenu prekrasnim draguljima. Ali to nisu bili dragulji kao na zemlji, nego neto drugo, ni sama ne znam to. Sveti Franjo Asiki bio je u franjevakom habitu, a oko glave je imao svijetao kruh, sjajan kao sunce. Obojici su krune odsijevale Nebeskom Ljepotom. Sveti Ivan Krstitelj, nasmijan i veselo raspoloen, gledao je u mene kao u najboljeg prijatelja i mnogo mi je govorio. Izmedju ostalog ree i ovo: "Dok smo nas dvojica bili u samostanu, ja sam jeo travu i korijenje. Lijep je to bio ivot!" I pri tom se srdano smije, pun mladenakog zanosa i radosti. Svaka njegova rije odisala je Nebeskom Vedrinom. Gledao je u mene kao da bi mi rado u svemu pomogao. Dalje ree: "I ivio je moj duh medju braom, u stezi ivota, jo

sedamdeset godinar!"

A sveti Franjo je ponizno sluao. Dok sam ja razdraganog['razdragonog, orig., nota] duha govorila sa Svetim Ivanom, promatrao me je veseloga lica, gledajui mi duboko u srce. Ali im bih ja pogledala u njega, zastidio bi se poput djeteta i spustio bi oi dolje. uvao je svoje poglede za Lijepoga Boga. Ostali su kod mene oko etvrt sata. Nakon ovog susreta s Nebeskim Gradjanima, dua i srce bili su mi puni Nebeskih misli i osjeaja. 201 Kada bi ovjek na zemlji znao kako je Lijepo Nebo, ne bi zemlja imala to ima, jer bi ljudi eznuli za onim Gore i ne bi ih vie toliko zanimao zemaljski ivot. Svaki pravi vidioc gubi smisao za tijelo i njegove potrebe. Zato su se odabranici Boji esto uklanjali od ljudi da im se u samoi duh lake uzdigne do Nebeskih Stvarnosti. Gospodin voli junake dobra srca, nasmijana lica i hitra koraka na dobro due i slavu Bogu. Sporog vojnika neprijatelj lako zarobi jer zaostaje. Sveti Ivan Krstitelj elio je rei da su njegovi uenici koracali putem njegova primjera jo 70 godina iza njegove smrti. Dragi Isus kasnije ree: "Poslao sam ih k tebi da te posjete!" GOSPODIN PRISLUKUJE POBONOME RAZGOVORU Bila sam kod obraenika koji je veoma elio da ee posjetim njegovu obitelj. Upustili smo se u razgovor o Lijepome Bogu i kako moramo ivjeti da dodjemo k Njemu. Dok smo se zanosili Nebeskim Stvarnostima, primijetim da netko proviruje na poluotvorena vrata. Pomisliv! da me trai poradi posla, oprostim se neto ranije. Iziavi napolje, vidim da je to redovnik u crnom talaru, s ogrtaem preko ramena. Tada ga upitam, sve pomalo se pribojavajui: "Vi mene ekate?" On na to ree: "Ne boj se! I Ja sam sluio istoga Gospodara kojemu i ti slui!" Onda ga zamolim: "Kad Vi sluite Bogu, onda me uvajte da mi ljudi ne nakode!" Odgovori mi: "Hou!" A kako je vani padala kiica, zaogrne me svojim ogrtaem i pratio me dobar dio puta. U vidjenju onda doivim kako uz put stoji grupica poznatih ena. Gledajui kako me prati redovnik, primijete jedna drugoj: "Pustimo je! Ne smijemo joj nita jer i ona ima svoga Zarunika!" Kad smo doli do glavne ulice, gdje je ve bilo dosta svijeta, sveenik nestane. Drugom zgodom ree mi dragi Isus: "Ja sam to bio! Gdje usta ljudska slave Boga, sam Bog

silazi u blizinu ovjekovu!"

202

NIJE LAKO BITI POSVE BOJI

"JEDVA EKAM TVOJU DUU!" Teko bolestan['oblestan',orig., nota] otac brojne obitelji arko je elio da pitam dragog Isusa za njegovu duu. Ali mati se nije mogla maknuti od bolesnika, a nije pravo ni znala gdje stanujem. Zato su poeli obavljati Devetnicu Srcu Isusovu, da sama k njima dodjem. Dok su oni molili, ugledam ih u vidjenju kako stoje sklopljenih ruku i gledaju na mene, a on me znakovima poziva da dodjem k njima.

Kad sam stigla, rekoh mu: "Vi ste me trebali?" "Joj, sestro, usklikne on, toliko te trebam! Pitaj dragog Isusa za mene to treba initi - ja neu vie dugo!" Po cijele noi ve nije spavao, a jedva je i govorio. Imali su oni desetero djece i ivjeli su u velikoj siromatini. Zbog tolike djece nitko ih nije htio primiti na stan. Onda su od svojih uljeva kupili neku staru kuicu koja samo to se nije sruila. I ja molim i pitam za njega, a Isus dragi ree ovako: "Jer si proivio patniki ivot i proao

preko velike siromatine, pripravio sam ti Lijepo Nebo i jedva ekam tvoju duu!"

Nije nikada psovao. Kae njegova ena da se ne bi ni u jednoj rijei zaletio ili tako to rekao. Jako je bio paljiv. Kad bi doao s posla, ne bi nita ni pitao, ve pogleda amo-tamo i pomogne gdje treba: nahrani blago, baci ivadi, donese vode, opere sudje... Kad je proitao to mu dragi Isus poruuje, zaplae od radosti. Onda ree eni: "Ovo pismo, babo, uvaj! Metni ga na poasno mjesto, uz Srce Isusovo i Raspelo. Nek itaju sveenici i svi koji dodju... Babo, ja moram otii, a ti e sada kako zna. Boga nikada ne ostavi!... Dri se Boga i Krunicu moli..." Jako je volio Krunicu. Kad bi posvravao poslove, ekajui dok ena pripremi veeru, sjeo bi umoran, uzeo Krunicu u ruke i molio. Ovo ili ono nejako dijete oponaalo bi ga, pa bi i ono dralo Krunicu u ruci i nizalo zrnce za zrncem. Mislilo je u svojoj bezazlenosti da je dosta samo prebirati zrnca. Poslije nekoliko dana blago u Gospodinu premine. 203 "DA TI JE DOI SAMO DO TRI KAPI LURDSKE VODE!" Starija bogobojazna ena obolila je na prsima. Kad je ve bilo jasno da je rak, djeca su je natjerala u bolnicu dok je zlo posve ne upropasti. Ali bolest je ve uhvatila toliko maha da su joj htjeli odrezati cijelu dojku. Medjutim, kako se ona nije dala operirati, a lijekovi joj vie nisu koristili, poalju je kui da ne zauzima krevet u bolnici. Onda poalje po mene. eljela je da se zauzmem za nju jer sam joj i prije dodala Rijei Boje. Kad sam dola k njoj, ve je susjeda odmahivala rukom da joj nema spasa. Ali ona izjavi: "Ja se uzdam u dragoga Boga da e mi pomoi!" Susjeda mi samo namigne. I pomolim se za nju, a dragi Isus ree ovako: "Jer je vjerovala i vjeruje, i slui Mi u sirotinji,

djecu radja kao brina majka i s velikom ih patnjom odgaja, i do sada nije imala smrtnoga grijeha na dui - ozdravit u je! Samo da joj je doi do tri kapi lurdske vode!"

Molila sam za nju desetak dana, svaki dan po jednu Pedesetnicu. Ona je takodjer molila, samo to je njoj, kao tekoj bolesnici, bilo naloeno znatno manje. inila sam i pokoru za nju. I ona je dragovoljno uzimala samo kruh i vodu, premda dragi Isus nije to od nje traio. Onda sam susrela sveenika koji se vratio iz Lurda i imao je punu boicu lurdske vode. Kako je i drugima dao po nekoliko kapi, dao je i meni za ovu bolesnicu. Kad je bolesniin sin saznao da se zauzimam za njegovu teko bolesnu majku, kod jednog susreta mi ree: "Mrtvoga se ne moe dii!" Medjutim, kad se bolesnica jednom probudila, osjeti da je vie ne boli. Naglo joj je krenulo na bolje. I bila je tako vesela i toliko je hvalila Boga da se po noi ustajala i po tri Krunice izmolila u zahvalu za ozdravljenje. A susjedi, i svi oko nje, snebivali su se: "Pa je li to mogue da je njoj bolje. Pa to je bio rak! Kako to da je njoj bolje?" A ona je otvoreno govorila da je dragi Isus rekao neka moli to i to, i

da e je On ozdraviti. Pa bi enama znala rei: "Pogledajte!" - i izvadi prsa i kae: "Gledajte ovu i gledajte ovu! Potpuno mekana i naravna prsa!" 204 Takovih udesa je dragi Isus vie uinio. Ali Gospodin kae da je potrebna: "Pokora, molitva i

vjera! - i nadodaje - Za koga ti kaem da moli, moli! A za koga ne, ne!"

SVE JOJ POZOBLJU CRNE VRANE

Vidjela sam prekrasno polje: lijepa crnica zemlja a redovi poredani kao na uzicu. Ali u redovima su bile crne ptiurine, nalik na vrane. Pozobale bi sve sjeme to se sijalo po njivi. I nisam znala to znai ovo vidjenje. Jednom kasnije, kad sam rano ujutro pola u dvorite po vodu, ujem kako netko hoda oko vodovoda. Bilo mi je neugodno jer je jo bio mrak. Kad sam se vratila u kuhinju, pristupi k meni pokojna baka, susjeda. Onako malo teko, kako je ve za ivota govorila, ree mi: "Julka, poui moju ker! Reci joj da joj neisti duhovi sve odnesu. Koliko Bogu poslui

toliko joj oni ukradu. Nema nita u redovima."

Njena ker bila je pola u samostan. Otpustili su je nakon godinu dana radi prevelike razmaenosti. Sada je ivjela kod kue. Ali kako je bila sama kao tuga - nije imala ni pileta ni maeta - kad bi joj samoa dodijala, pola bi u selo. Pa brblja ovo brblja ono - i vrati se tek o podne. Kad podje u crkvu, na povratku opet svrati u selo pa klepee. I tako svu milost to je primi pod molitvom i u crkvi - u selu izgubi. Gospodin Isus kae ovako: "Poselarke nee doi k Meni u Nebo!" UMILJALA SI JE DA JE SVETICA Jedna se redovnica isticala obdravanjem reda i savjesnim obavljanjem duhovnih vjebi. Zbog toga je bila u velikoj cijeni kod starjeice koja je s njom postupala obzirnije nego li s ostalima. Kad bi koju sestru htjela prekoriti, upirala bi prstom u dotinu: "Ugledajte se u nju kako se slui Bogu! Moete se stidjeti!" Drugim sestrama to nije bilo pravo; osjeale su se pogodjene i poniene. 205 Kad je ta redovnica umrla, starjeica je pitala za nju gdje se nalazi jer da je tako uzorno ivjela da su gledale u nju kao u ogledalo. Gospodin ree da je u vatri snanoj kao u paklu. Kad god je, naime, ula da je hvale, uzdignulo joj se srce u oholosti. Umiljala si je da je svetica. Prikazano je za nju mnogo Svetih Misa, ali tek 200-ta joj je pomogla. "Kad god se Moje Tijelo podie, putena je iz velikih muka.

Poslije ide natrag u muke."

Kae Gospodin da u tekom istilitu ima dua koje nijesu dostojne Njegovih rtava, i one ne mogu izai iz vatre prije nego to je odredjeno. Svete Mise koje se za njih prikazuju Gospodin namijeni duama koje su za ivota Boga ljubile i sluile Mu, a dole su u istilite zbog nekih nedostataka, i sad na zemlji nema tko za njih naruiti Svete Mise ili ih se nitko ne sjeti. DUA PUNA PRAINE Neka redovnica naginjala je svjetskome ivotu i govorila da e izai iz Reda, jer da je ionako ula u samostan preko volje. Potekla je, naime, iz mjeovitog braka; otac joj je bio druge vjere. Kad je kao dijete ostala bez majke, njezina teta, dobra Treoredica, nagovori je da podje u samostan.

Vidjela sam duu te redovnice kao otvoren ormar prepun pranih knjiga. Praina je bila tako debela da je sve urastala u knjige. Kao da 100 godina nije nitko istio taj ormar. Dotina niti je usvajala redovniki ivot, niti je kako treba molila. Dua joj je bila otvorena utjecaju ovoga svijeta pa je zato bila puna svjetskih misli i elja. IVE KAO I OSTALI SVIJET Gospodin se potui na jedan samostan redovnica: "Ove sestre razlikuju se od ostalih ljudi

samo po tome to obavljaju duge molitve i pod Mojom rtvom svaki dan primaju Moje Tijelo. Inae ive kao ostali svijet."
206 U SAMOSTAN PROTIV SAVJETA GOSPODINOVA Djevojka iz siromane obitelji ivjela je sama sa svojom majkom. U oblinjem mjestu radila Je kao nadniarka. Na poslu upozna pristala i radina mladia koji je zavoli. I lijepo se dogovorili kad e on u prosce. Ugovorenog dana evo zarunika['razunika',orig., nota]. Doao je u pratnji djevojina brata koji je donio sa sobom vina i rakije da proslave zaruke. Kuca brat na vrata, ali nitko ne otvara. Udara on jae, ali se nitko ne javlja... Prodje itav dan, a djevojke nema. Prodje i drugi dan, a o njoj ni glasa. Onda su se prosac i brat morali vratiti na svoj posao... A majka i kerka bile su pobjegle prvim jutarnjim vlakom - jer se djevoje predomislilo. Tih dana, naime, bila je u posjetu svojima jedna redovnica. Kako je djevojka s njom razgovarala, ova ju nagovorila da podje u redovniki stale. I tako mjesto u brak - ode mlada u samostan! Ali majka nije bila oduevljena. Upozoravala je kerku: "Pazi, nemoj da nas kasnije osramoti! Zar nije dosta to smo siromasi, pa da nam jo i ti izvede togod nezgodno. Svi e za nama pljuvati." Prolo je est godina od nesudjenih zaruka. Djevojka je ve poloila i vjene zavjete. Bila je revna i sposobna za mnoge poslove tako da je dva puta bila i starjeica. Ali najednom pone majci stizali list za listom. Kerka joj pie neka se ne uplai ako je jednog dana vidi kod kue. Nije joj teka ni disciplina ni molitveni ivot, ali pati na tijelu. Sad vidi da se trebala udati. Preporuuje se majci u molitve jer e morati napustiti samostan. Sirotu je majku ta vijest veoma pogodila. Mnogo se za kerku molila. Zamoli i vidjelicu neka se zauzme za nju. Medjutim, Gospodin odgovori ovako: "Jesam li Ja njoj kazao da ne stupa tamo gdje nije odredjena! Ima prejaku krv! Trebala je biti majka!" Onda je Gospodin rekao da e joj pripustiti bolove kako ne bi imala potekoa s tjelesnim napastima. Iza toga spopadnu mladu redovnicu velike potekoe i bolest. Morala je i na operaciju. I nikad vie pravo zdrava. Uvijek je neto boli. Jedva nekako svri kakav posao ve mora lei. Onda tek moe opet neto raditi. Katkad se ne moe ni moliti. 207 Jednom zgodom ree vidjelici: "Vidim da sam pogrijeila to sam otila u samostan." Vidjelica joj na to odgovort: "Kad si ve krenula tim putem i Bogu obeala da e Mu sluiti, to e sad ludovati za svijetom! Nemoj Boga ostavljati i djavlu u zagrljaj ii. Sad budi rtva kad si htjela biti rtva!" "RIBAJ I OSTALE KLUPE!" Pouavala sam dvije Treoredice o Bogu i govorila im to dragi Isus eli od nas u ivotu.

Poslije u vidjenju ugledam u hramu Bojem, na strani Treoredaca, tako prljave klupe da su se ak crnile. A ja uzmem otru etku i dvije klupe dobro oribam. Dok sam promatrala razliku izmedju istih i prljavih klupa, zaujem Glas: "Ribaj i ostale klupe da ne budu tako neiste!" Ovako govori Gospodin:

"ZA PREMNOGE BI BOLJE BILO da nijesu nikada stupili u trei Red svetoga Franje i da im imena nijesu zapisana u Nebu pred Mojim Oima - jer ne ive po Pravilu Reda i po Mojim Zapovijedima. Nose odijelo svetoga Franje, ali ga u ivotu ne slijede. Malo ima dobrih i uzornih Treoredaca! Treoreci moraju biti zakljuanih usta: govoriti malo, ali istinito i korisno; treba da nastoje ivjeti povueno, iako se kreu izmedju mnotva svijeta za vrijeme rada ili putovanja; Boje Zapovijedi moraju u tanine izvravati; razne opaine grjenoga svijeta ne smiju imati mjesta u njihovim srcima. Ima mnogo zajednica u Drubi svetoga Franje, ali ih samo malo uistinu ivi po Pravilima Reda i Mojim Zapovijedima. Bolje biti obian ovjek i Meni sluiti koliko moe,
208

nego li se obavezati Pravilima, pa ne izvravati dunosti Reda. Za sve propuste Gore se odgovara!"
Eto, to znai Trei Red! Nije to samo tako: zapisati se bilo gdje, a poslije se toga ne drati. Neka se svaki Treoredac dobro ispita kako ivi i kako se ispovijeda. Ne moe se svjetski disati i Bogu sluiti! Tko slui svijetu i ugadja svojoj voljici, daleko je od dragoga Boga i svetoga Franje. DJAVAO NAPASTUJE I ROVARI

"Po cijelome svijetu i u premnogim samostanima, djavao, otac lai, mae repom svojim, jer mu se priklonie srca ljudi na zemlji. Mene ostavie, a sotoni vjerno slue.".

SVEENIKOVA SLUBA
"ODVEST U TE SRCU MOM..." Sveenik Aleksandar nagovarao me je da podjem na dulji put, k njegovom prijatelju sveeniku, radi lijeka za jednu teku bolesnicu. Poneto sam se nekala jer tamo nisam nikad

bila - a bilo je jo i hladno. Kad sam se ipak poela spremati na put, zaujem Glas Gospodinov: "Odvest u te Srcu Mom i opet te dovesti domu tvom!" I krenem vlakom na put. U S. sam morala presjesti u drugi vlak. Kako je trebalo dugo ekati, izadjem iz ekaonice i etajui ponem nepimjetno moliti Krunicu. Najednom opazim kako u zraku, iznad tranica, dolaze udnovata kola, slina koiji. Bila su kratka, etverokutna, crno lakirana - i ila su sama, bez zaprege. U njima je sjedilo pet-est prekrasnih Djevica u bjelini. I pjevale su tako lijepe svete Pjesme kakovih nisam ula nikad u ivotu. Kad su se Djevice pribliile, vidjela sam kako mi se smijee - a onda se itav prizor izgubi. 209 Isus dragi toliko ljubi Svoje sveenike da ih naziva Srcem Svojim. Nebeske Djevice poslao mi je ususret jer sam pola na put duhovnoj osobi. Dobri sluge i slubenice Gospodinove vladaju se pobono i sveto - i Isus ih ljubi. Bog je tako Lijep i Presvet da se smrtno tijelo rui kad ugleda Njegovu Svetost. Zato i oni koji Mu slue valja da odsijevaju Njegovom Ljepotom i odiu miomirisom Njegovih Kreposti, da se puk Gospodinov nasladjuje Bogom svojim gledajui uzore Evandjeoskoga duha. "I JA SAM TOGA CARA SLUIO!" U vidjenju se nadjem u nekoj prostoriji u kojoj se mnogo mukaraca i ena bezbrino zabavljalo. Opiti piem plesali su, pjevali i vritali. Odjednom se zbiju svi u hrpu, kao da nisu pri pameti. U blizini je bila crkva u kojoj je sveenik sluio Svetu Misu. Kad je poslije doao u blizinu onih koji su buili i pijanevali, promatrao ih je pun alosti. Kasnije dodje i Gospodin, a ja se potuim kako se ti ljudi nedolino ponaaju prema sveeniku. Gospodin odgovori: "I Ja sam toga Cara i tu vojsku sluio! Sveenike nosim u Svojemu Srcu." Isus dragi hoe rei da je i On bio Sveenik pa razumije gorinu sveenike slube, medju svijetom koji ne mari za Spas svoje due.

"KAD BI SVE BLAGO ZEMLJE I SVE UKRASE NJENE sakupio u hrpu i metnuo na jednu stranu, a na drugu stavio sveeniki ugled, ast samo jednog jedinoga sveenika dragocjenija je od sveg blaga onoga."
Kao to je Nebo udaljeno od zemlje, tako je i sveenik, ako je dobar, udaljen od svijeta na zemlji, u duhu. Sveenike, kao zamjenike Boje, ekaju u Nebu posebni Stanovi! Ovako govori Gospodin Isus:

"ELIM DA MOJI SLUGE BUDU ISTI na dui i tijelu - kao Andjeli."

210

"NE GLEDAJTE LIJEPE HALJINE I KAPUTE, i neka vas ne zanose mirisi po odjei ljudi. Pogledajte due njihove kako izgledaju pa vas nee osvajati laskanje ljudi koji su slatki u svojim rijeima, ali im u duama paklene zmije mirno spavaju.

Vrata svojih kua i usta irom vam otvaraju, ali su srca njihova zatvorena i due paklenim peatom zapeaene." "NE BUDITE MLITAVI SIJAI MOJE NAUKE i sol zemlje koja je obljutavila! Ne budite tamni u svojim djelima, jer ste svjetlo svijeta - i to sluge Vjenoga Svjetla!"
"MOLI ZA SVEENIKE!" U jednom vidjenju biskup uzorna ivota ree mi: "Julka, operi haljine moje i uglaaj ihu" Onda sam razmiljala kakove su to haljine. U prvi as pomislim da bih morala, moda, ukoriti sveenike - kad imam takovu dunost. Iza molitve za prosvjetljenje kae mi dragi Isus: "Ne tako! Moli se za sveenike jer esto

klonu! Neka se ljudi mole za sveenike!"

NE URI U SLUBI BOJOJ!

Ima dosta sveenika koji su prebrzi u vrenju svetih sveenikih dunosti: brzaju kada mole svoj asoslov, uri im se kad prikazuju Svetu rtvu, povrni su u ispovijedanju, nemaju vremena za pohode Presvetom Sakramentu - i tako dalje. Zato Gospodin Isus ovako upozoruje: "Teko Mojim slugama koji se ure u slubi Mojoj!" Ne uri se, jer ti je samo jedno vano i potrebno: spasiti svoju duu i one koje su ti povjerene! Sva ostala trka i briga - beskorisna je i tetna! U Bojoj slubi budi polagan i dostojanstven, sabran i poboan! 211 "ISPITAJ DUBINE SRCA!" Neki sveenik prebrzo je ispovijedao. Dok drugi ispovijedi jednoga, on ih ve otpravi tri-etiri. Samo odrjeuje pa odrjeuje. Jo je i drugima prigovarao da su prespori... Ali Gospodin ga upozori:

"Ne valja tako! Ne budi brz u Mojoj Slubi niti u ispovjedaonici, niti kod Oltara! Ispitaj dubine srca! Ne kriaj dok ne vidi to u njemu spava. I ako se grjenik ne moe sjetiti, malo mu napomeni."
Kad je primio pouku, laganije je ispovijedao. "NIJE IMAO GRIJEH JER NIJE ZNAO!" Sveenik Aleksandar vrati se jednog dana ljut iz crkve, jer da mu je pokornik u ispovjedaonici psovao i oca i mater i sve popreko... Dotini nije bio dovoljno pouen pa je sveeniku ponavljao psovke doslovce onako kako ih je u srdbi i svadji izlanuo.

Dok se o tom razglabalo, a poneto i smijalo na raun ove nespretnosti, javi se draga Nebeska Majica: "Nije imao grijeh, jer nije znao!" - On se skrueno ispovijedao kako je, siromah, najbolje umio.

"KOLIKO SAM PUTA MILOU SVOJOM doveo ljude da oiste svoje haljine, ali ih Moji otri sluge rastjerae. Smrtnik pun grijeha u strahu pristupa do reetke i ako je Moj sluga otar odilazi kui svojoj s tugom u srcu - prljav kakav je i doao." "Moji stvorovi, optereeni grijesima, plae se pristupiti Mojim slugama da se oiste od svojih prestupaka. Kada ih Moja Neizmjerna Ljubav dovede u blizinu Mojih slugu, neka ih sasluaju kao majka dijete svoje. - jer tijelo je slabo i sklono zlu."
212

"Koga Moja Milost dovede do ispovjedaonice tu sam Ja nad glavom tijela toga. Moj sluga neka ga oinski primi i saslua i blago s tim sirotanom postupa, da ga privede k Meni u Zagrljaj."
MAJKA i PRLJAVO DIJETE

"Kada majka dodje s posla i nadje svoje djetece prljavo od glave do pete, ona mu se slatko nasmije i, ne obazirui se na njegovu prljavtinu, radosno ga zagrli i poljubi. Onda edo svoje brino oisti i dade mu od srca prsa, vesela to je njezino dijete uz nju. Tako inite i vi, Moji sluge, s bijednim grjenicima. Nemojte se zgraati nad njima, ve ih iz ljubavi prema Meni oistite u Moje Ime, da u krilu vaem odahne bijedna dua. Dajte joj, u Ime Moje, cjelov mira. Duh se die gore k Meni, ali ga tijelo rui jer je zemlja i sklono zlu." "NE BUDITE OTRI KAO MAEVI, ve budite blagi kao Moje Srce! Nauite se od Mene ivjeti jer sam Blaga i Ponizna Srca. Kada vam dodje da se zgrozite, u ispovjedaonici ili izvan nje, sjetite se prispodobe o majci i recite tijelu svojemu: A to bi sve i ti inilo da te ne drim na uzdi u Bogu. Tako e napast odstupiti a ljubav prema grjeniku ostati."
"I NAJVEEM GRJENIKU..."

Dok je vidjelica radila na raznim mjestima, imala je prilike uti grijehe kakovih uho sveenika ne uje. Vie takovih osoba oistilo je svoje srce u ispovjedaonici. Evo to kae Gospodin Isus na ovakove doivljaje:

"I najveem grjeniku, ako se skrueno pokaje i ne ini vie onih grijeha, opratam kao da nije nikada sagrijeio."
213 NE USKRAIVATI SVETO KRTENJE! Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Traim od Svojih slugu sveenika da djecu i odrasle

pokrste kada ih Moja Milost dovede pred njih. to od djece nije pokrteno, Ja u sm pokrstiti u dan Suda."
Sveenik ne smije uskraivati ili odgadjati Milost ovjeku Odozgo danu. "NE TREBAM JA NIKOGA SILOM U NEBO!" Muki svijet obiavao je zakanjavati na Svetu Misu, a za vrijeme Propovijedi dosta mukaraca izlazilo je iz crkve i napolju prialo. Sveeniku je to bilo veoma krivo pa ih je korio i gotovo silom tjerao u crkvu. Onda Boanski Spasitelj dade slijedeu Pouku:

"Ne tjeraj nikoga k Meni u Moj hram! Znaju oni svi da se Moja rtva prinosi. Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo. Ti daj od sebe koliko moe a kako e tko primiti tako e mu i biti. Stvorio sam Ja mua Adama i dao sam mu Milosti da Mi slui. ena dolazi u slubi Meni iza mua; mukarci su prvi pozvani u slubu Moju. ene sagrijee esto, i vie nego mukarci, ali se one prije skrue i ponize i pristupe k Sakramentu Pokore da preda Mnom oiste due svoje. Mukarci se dre pametnima i udaljuju se od Mene i Nauke Moje."
NAOPAKA VELIKODUNOST Stanovit upnik poveo je bogata mladia na more i priutio mu sve to je bilo najbolje. Kad su se vratili s mora, upnik ree vidjelici: "Pitajte Isusa da li Mu je ovaj put bio po Volji." Isus dragi odgovori slugi Svojemu ovako:

"Da si to uinio jednom od sirota imao bi sauvano pred Mojim Oima, ali poto si uinio bogatau
214

nema nita preda Mnom jer je i on sam duan dobro initi budui da sam mu dao obilje Mojih darova."

Ako ima, daj siromasima, a debeloj guski vrat ne mai jer e uginuti! "USPJETI E, ALI NE SADA!" Upitala sam Gospodina da li e uspjeti ono to Koncil sada uspostavlja. Gospodin mi ovako odgovori:

"Uspjeti e, ali ne sada, ve iza nevolja koje e doi na svijet. Sada se samo priprema ljude, a onda e to biti. Ljudi e biti bogobojazni iza ovih nevolja i svi e vjerovati u Boga, jer e ga vidjeti svojim oima; i bit e jedno Maleno stado i jedan Pastir."

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAENJA

OBNOVA OTEENE CRKVE Doivjela sam, u Vidjenju, kako se na naoj crkvi popravlja ono to je bilo porueno i oteeno. Crkva je bila jako okrnjena poradi nepanje ljudi. Pred crkvom je bio Raspeti Isus i ja sam oko njega kruila i uivala to se hram Boji popravlja i uljepava. Onda su mi dva Nebesnika dala da kuam tajanstveni plod. Dok sam ga u hramu blagovala, u ustima mi je bio sladak kao med. Popravljanje i uljepavanje crkve oznauje duhovnu obnovu za vrijeme odravanja dvotjednih Pukih Misija. Za okrnjeni hram Gospodin kae: "Moje Dostojanstvo je umanjeno i iznakaeno

u ivotu onih koji ga vode i njime na zemlji upravljaju." "Tajanstveno voe jesu Moje Milosti to si ih primila za vrijeme Misija... I nala si velike Tajne u Srcu Mojemu, koje su ti dane da se njima sladi i nasladjuje." Vie puta mi dragi Isus
otkrije razne stvari Nebeske. 215 "OBRATIT E SE ON!" U drugom vidjenju gledala sam kako se ispred kue jednog tekog pijanca u blatnoj lokvi veselo bukaju etiri gola djavla. Na glavi su imali jake rogove. I njegova ena doivi neto strano. Leei kraj njega, isprui ruku i napipa mu rogove na glavi. Zaprepatena odmah ustane. Kad se pijani mu probudio i malo otrijeznio, upita enu to je toliko uplaena. Odgovori mu da je vidjela djavla. Mislila je da e se on, moda, malo zamisliti i preplaiti. Ali on odvrati: "Kakav djavao! Nema djavla! Ljudi su djavli!"

ena je molila za njegovo obraenje otkako su se uzeli. I pokoru je inila, i suze lijevala, i muan ivot provodila. Kad me je zamolila da se i ja zauzmem za njegovo obraenje, Gospodin joj odredi stanovite molitve, ali ne mnogo jer je ve bila gotovo iznemogla. A meni je bilo naloeno mnogo vie i odredjena tea pokora. Molila sam za njega velike Pedesetnice, odricala se u hrani, leala na tvrdom, i drugo. Onda me snadje takovo trpljenje da sam poela vapiti. Mislila sam da neu moi izvriti sve to mi je naloeno. Pa se jednom zgodom potuim Gospodinu da je teta vremena i sila to ih gubim za njega kad on ne samo to se ne obraa, nego jo i vie pije i psuje. Ali Gospodin me ovako poui: "Do sada je u smrtnim grijesima zbog teke psovke i pijanstva.

Zato i ima rogove na glavi. Obratit e se on kako sam i rekao, i bit e dobar. No Meni se mora dati toliko zadovoljtine, s tvoje strane i sa strane drugih, koliko je on Mene uvrijedio."
Malo iza toga, pod molitvom, usred bijela dana doivim kao da sam u nekoj prostoriji. Kreveti su bili sloeni na tri kata, onako po vojniki, a ja sam sjedila na najgornjemu. Kad eto, kod

zatvorenih vrata ulazi taj ovjek. Zaudim se ja: "Pa kako ste mogli unii?" On mi odgovori: "Mogu ja unii kamo hou!" I htio se i on popeti gore. Pokua prvi puta, ali padne. Opet pokua, pa opet pane[sic!, nota]. Desetak puta nastojao je on da se popne, ali bi svaki puta pao natrake. Na koncu se ipak popne i sjedne gore. 216 Za vrijeme odravanja Pukih Misija, jednog dana kae on odluno: "eno, vie neu piti!" Ona mu nije mogla pravo vjerovati jer je ve nekoliko puta odluivao da e se ostaviti pia, ali nije izdrao. Ovaj puta mu je ipak uspjelo. Poao je na ispovijed i postao uzoran ovjek, uredan i dobar. Prestao je piti i psovati, poeo je usrdno moliti i Nedjeljom i Blagdanom redovito polaziti na Svetu Misu. I mnogo ita svete knjige. Sad e on vas uiti to je Nebesko. I druge odvraa od psovke i pijanstva, govorei kako je i sam bio lud jer da je mogao imati tri kue koliko je toga zapio. Jako je zadovoljan i sretan zbog svojega obraenja. "VIDI GDJE E BITI!" Djevojka je hodala dulje vremena s mladiem koji ju kasnije zavede i ostavi. Vidjelica joj pomogne da se lijepo pripremi za svetu Ispovijed. Jo prije nego se ispovjedila, usni ovakav san. Vidjela se u zraku, u krasnoj haljini. I dodje dragi Isus pa joj kae: "Spasit u ti duu jer si bila dobra i nehotino si pala. Ali budi opet dobra kakva si bila. Vidi gdje e biti!" I pokae joj prema Nebu. Tada ugleda lijepu djevicu u bjelini, koja je obodri neka ostane dobra i ista pa e u Nebu biti poput nje. Gospodin ree jo i ovo: "Jer joj se mladi iznevjerio, a s njom je hodao etiri godine; smeo ju

je i prevario a zatim ostavio; i poto je dijete dala na svijet, nije ga ubila, potpuno joj opratam grijehe; neka to dalje ne ini. Spasit e se. Neka ivi isto ako se ne uda."
SAMO PET-EST ISTINSKIH OBRAENJA!

Za vrijeme Misija narod je hrlio iz grada i okolice i svakog dana ispunjavao prostranu crkvu. Jedne je veeri trebala biti staleka propovijed za ene. Dola sam u crkvu znatno prije poetka programa. Kad sam svrila svoje uobiajene molitve, ponem moliti Gospinu Krunicu. U medjuvremenu se crkva napunila svijetom. 217 Najedanput ugledam dragog Isusa kako hoda amo-tamo po Oltaru, od strane Poslanice prema Evandjelju i od strane Evandjelja do Poslanice. Kad bi doao do Svetohranita, okrenuo bi se prema vjernicima, pogledao ih, onda se sagnuo i neto podigao te stavio iza Sebe, pred Svetohranite. Tako je uinio nekoliko puta. Zatim stane i ozbiljno, ukornim pogledom promotri prisutne, kao da im hoe neto kazati. Najedanput dragi Isus krene zranim prostorom prema ljudima. Gledam ja kamo e - a On dodje preda me, na naslon klupe. A moje srce hoe da izadje iz mene k Njemu. I zagrlim Njegove svete Noge i kaem: "Dragi Isuse, oprosti meni grjenici!" A On se sagne pa me zagrli oko vrata. Kad sam dola k sebi, pokuavala sam sluati to misionar govori, ali mi je dua bila u onome to sam proivjela. Sveenici nisu znali to znai Vidjenje, pa su traili neka pitam dragog Isusa za razjanjenje. A Gospodin rastumai da se od tolikog mnotva vjernika, osim djece i iste mladei, samo ovoliko odraslih dobro ispovjedilo i istinski obratilo. Pet-est iskrenih obraenja - nita vie! ZATAJENI GRIJESI OSTALI NA TABLI

Stajala sam u redu za svetu Ispovijed, neto udaljena od ispovjedaonice. Kae Gospodin da ne smijemo jedni drugima prislukivati grijehe. Svaki mora sam svoje otkrivati i svoje ispatati. Dok se meni nepoznata enska ispovijedala, ugledam nad njezinom glavom bijelu tablu. Na njoj su bili velikim pismenima ispisani svi njezini grijesi, do u tanine. Jedan bijeli oblak brisao je sve to bi ispovjedila. Medjutim, kad se ona prekriila i udaljila od ispovjedaonice, na snjenobijeloj tabli ostala je neizbrisana jo treina njezinih grijeha. Iza ovog prizora bila sam toliko preplaena i smetena da se nisam znala ni ispovijedati. Kad me je sveenik pitao za uzrok, rekoh mu to sam doivjela. "Pa zbilja je to strano!" - potvrdi on. to moe ovjek zatajiti kada je sve zapisano nad njegovom glavom! Boga nee nitko prevariti. Neke due izgledaju kao da se nikad u ivotu nisu ispovjedile. 218 MALO JE DOBRIH KRANA! Gospodin Isus kae ovako za premnoge Svoje sinove i keri: "Idu od obiaja u crkvenu zgradu

da Mi se poklone, a ne slue Mi. Puni smrtnih grijeha i prestupaka sklapaju ruke svoje prema Meni, na oko ljudi, da ih se vidi i hvali kao dobre krane. Samo malo ljudi dri Moje Zapovijedi i ivi za Nebo!"
KRE SE BLAGDANI! Oni koji Nedjeljom ili Blagdanom moraju raditi, nemaju grijeha. Isus dragi kae da e za te grijehe odgovarati oni koji nalau ljudima da rade Blagdanom. Medjutim, ljude koji rade svojevoljno u dan Gospodnji, eka u vjenosti posebno mjesto muka. MNOGE SVETOGRDNE PRIESTI

"Premnogima koji primaju Moje Tijelo svaki dan, mjesto je u ognju paklenom jer ne ive po Mojim Zapovjedima."
Vidjela sam u hramu Bojem kako Sveta Hostija odmah pocrni ako se tko nedostojno priesti. Drugi puta ugledam kako netko prolazi zranim prostorom od Oltara Majke Boje prema Svetohranitu na glavnome Oltaru. Nosio je veliku koaricu za kruh, punu Svetih Hostija. Ali sve su bile crne, osim dvije ili tri koje su bile bijele kao snijeg. To je Andjeo Boji nosio svetogrdno primljene Hostije u toj upi. ODBAENO RASPELO Kad je frizerka nosila smee iz svoje radnje nadje na smetlitu dva Raspela, izbaena iz oblinje javne zgrade. Jedno Raspelo pokloni svojoj majci, a drugo vidjelici, koja je kod nje dva puta tjedno prala rublje i spremala joj stan. Vidjelica uzme s potivanjem Tijelo Isusovo jer drva nije bilo - oisti ga, i zatim sama oboji zlatnom bojom. Onda kod kue u sobi uredi stol i postavi Tijelo Gospodinovo kao na Oltar. Za vrijeme Pukih misija zamoli oca misionara da blagoslovi obeaeno Gospodinovo Tljelo. Malo iza toga, ulazei u sobu da neto uzme, ugleda kako prema Raspelu leti malean Andjeo, u zlatnim haljinama. 219 NEDOLINE PROCESIJE Odravala se procesija. Svi se veselili: "Kakova velika i lijepa povorka!" Ali Majka Boja ree:

"Samo par osoba od odraslih koji su u procesiji, uistinu slui Bogu, i mole se i ponaaju onako kako se u procesiji mora moliti i vladati. Ostali otpadaju od procesije. Idu, dodue, vidljivo u procesiji, ali pred Bogom nijesu oznaeni - u procesiji duhovnoj!"
Mnogi su, naime, sudjelovali u toj pobonosti tek iz obiaja. Budui da im je bilo dosadno, razgovarali su, okretali se i kojeta jedni drugima dobacivali. "UNUTRA, SMUTLJIVCI!" Dok sam ila u hram Boji, u oblinjoj zgradi opazim neiste duhove. Budno su pazili na sveenike da ne bi togod prekrili. Ispred same crkve etao je djavao s pukom na rarnenu. Odjednom iz hrama izadje procesija s Presvetim Sakramentom i zaputi se prema gradskom trgu. Na elu procesije bio je Sveti Kri, a iza njega su ila djeca u bjelini. Kada djavao opazi da procesija hoe u grad, skoi ljutito i povie jakim glasom: "Unutra, smutljivci! Nema vama izlaza!" Procesija na to ustukne i povue se unutar crkvenog prostora. Pobonost je obavljena oko crkve, a djavao je ostao i dalje na strai. Vidjenje se odnosi na procesije po raznim krajevima svijeta. Premnogi krani gaze Boje i Crkvene Zapovijedi: slue, dakle, djavlu - a htjeli bi sluiti ujedno i Bogu. I tako su sami smueni, a smuuju i mnoge druge koji, gledajui njihov nevaljao ivot, pogrdjuju svetu Vjeru. OTPADI OD VJERE Da li se moe spasiti onaj koji je ostavio svoju Rimokatoliku Vjeru?

Gospodin Isus Krist ovako odgovara: "Onaj ovjek koji je u Mojem Stadu i Mene ostavi, nee se spasiti nikada ako se natrag ne povrati i ne oisti od grijeha svojih. Rimokatolik ima da bude u vjeri svojoj do groba!"
220

"AKO SE OVJEK RODI IZVAN RIMOKATOLIKE VJERE, i ne zna pravoga puta, spasit u ga po zakonu u kojem vi i Meni slui na zemlji."
Za vrijeme molitve djavao mi je svata govorio i pljuvao je po meni. A onda ree: "Dokle e ti svome Bogu sluiti! Ja vas uim kako trebate ivjeti po vaem Isusu!..." Djavlu je veoma draga revnost sektaa u ponekim stvarima, jer im daje povoda da si utvaraju kako su jedino oni na pravome putu spasenja. U isto vrijeme djavao se veseli, jer mu je uspjelo da im zatruje vjeru i uvede ih u razne zablude. Kranin mora sauvati ivu vjeru u sve to je Gospodin nauavao, a ujedno radosno ivjeti u stezi i odricanju to ga nalae Evandjeoski Zakon.

"NA SvE OPOMENE I PORUKE S NEBA zemlja je ostala gluha. Preko Svoje Majke pozvao sam puk Svoj da se obrati i ini pokoru, ali se samo maleni broj ljudi odazvao i slijedi Stope Moje u postu i pokori."

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"DOLAZI MALI SUD!" Gospodin Isus, Spasitelj na, i Njegova Prealosna Sveta Majka plau nad sudbinom grjenog ovjeanstva koje nee da se obrati. Govori Gospodin Isus Krist:"Dolazi Mali sud!" MAJKA E IH BOJA ZATITITI Za vrijeme molitve opazim na junoj strani neba, u velikoj visini, Majicu Boju. Gledala je tuno i ozbiljno na zemlju i sklapala ruke prema Nebu. Dugo 221 se tako molila Ocu Nebeskome, dok ve nije postala nemona i ruke Joj poele klonuti. Odjednom ugledam Djeaka Isusa, od desetak godina, kako silazi s Neba. Kad je pristupio alosnoj Majci, neto Joj je aptao u uho. Na to je Ona Njemu neto aptala. I tako par puta kao da se o neem dogovaraju. Zatim Djeak Isus ode opet u Nebo, a pred svetim nogama Marijinim odjednom se nadje mala grupa ljudi. Majka Boja pone ih urno zakriljivati Svojim svetim Platem! Bogobojazni krani, vjerni tovatelji Marijini, biti e u Zlu koje dolazi pod posebnom zatitom svoje Nebeske Majke. MARIJIN PLAVI PLAT Kada je zapoela Propovijed, vidjela sam Majicu Boju kako, s Malim Isusom u naruju, leti povrh ljudi, od zadnjih klupa prema glavnom Oltaru. Imala je na Sebi dugaku bijelu haljinu i plavi plat, koji je rukom podigla kao da njime eli zaogrnuti prisutne u hramu Bojem. CRNA TAMA I KRASAN MLADJAK Na sjeveroistoku se podigla strana crna tama koja je zahvatila sav zrani prostor. U toj strahovitoj tami sjao je krasan velik mladjak. Bio je odijeljen od uasne tame i tama ga nije obuhvatila. Gospodin Isus kae ovako: strana crna tama[tame, orig., nota] jesu teki grijesi to ih ljudi poinjaju. Lijepi mladjak oznauje Maleno Stado, ljude koji e ostati u ivotu iza Nevolje[Nebolje, orig., nota]. To e biti lijep narataj koji e odsijevati istoom due i tijela. "KOSI DOKLE HOE!" U ulici malena grada, hodajui ispred Raspela, molila sam Krunicu. Odjednom ugledam kako mi ide ususret elegantno obuena ena. Vlasi su joj bile ondulirane po modi, a na nogama joj prozirne arape i elegantne cipele. Kad se pribliila, izgledala mi je ne222 kako poznata, ali mi je dolo na smijeh - jer je preko ramena imala prebaenu veliku kosu za travu! Pa si mislim: to e ti kosa, moderna damo! Prodje ona iza Raspela a da se Bogu ni ne pokloni. Drala se kao da Raspetog Isusa i ne vidi. Spusti se prema sjeveru, gdje su, iza Raspela, leale dvije goleme njive ita. S desne strane Raspetoga Spasitelja utala je visoka prekrasna penica, lijepih velikih klasova, punih zrnja. Samo je ekala eteoce. Na njivi s lijeve strane Gospodinove penica je bila sva zelena i rdjava, crna i gurava, puna raznih mana i svakojako izrasla. alost je bila gledati taj usjev na kojemu nijedan klas nije bio kako treba. Moderna ena stane na tu bijednu njivu i skine kosu s ramena. Drala se kao da e kositi, ali je bila, jako alosna. Okrene se prema meni i Raspelu pa upita: "Dokle u?" Pogledam je u

udu: to, zar e to zeleno i jadno kositi?! Onda joj kaem: "Pa, kosi dokle hoe!" U taj as nesta penice s njive. Leala je sva na zemlji, pokoena do zadnje stabljike. Gospodin Isus kae za te njive: "Zrela penica su dobri krani koji dre Moje Zapovijedi i

hodaju u Zakonu Mojemu. Oni ekaju etvu, dan kada e doi k Meni da prime Plau za svoja dobra djela i uivaju Lijepo Nebo koje sam im pripravio. Zelena njiva, sva puna nedostataka, oznauje ljude koji ne ive po Mojim Zapovijedima i ne slue Mi. Moderna ena jest moderni narataj koji nee ni da Me pogleda; dri se kao da Me ni nema. Zato u pokositi sve to nije dobro u Oima Mojim."
"TAKO U LUPITI GRIJEH NA ZEMLJI!" Velika Sveta Hostija kruila je zrakom od jednog kraja sobe do drugoga. Zaustavi se na metar od mene i stane u zraku kao da me gleda. Odjednom naglo padne i svom snagom lupi o pod. uo se tako estok prasak da sam se uplaila - i vidjenje je prestalo. Dragi Isus kasnije ree: "Kako si vidjela da sam pao na tlo, tako u lupiti grijeh na zemlji!" Gospodin e jako kazniti grijeh na zemlji. 223 NEBESKE SILE POINJU SE KRETATl Jednom sam u vidjenju doivjela kako se Nebeske sile poinju kretati i nastaju velike strahote. Gledajui to, jako sam se uplaila i stala dozivati u pomo - ali nikoga nisam mogla dozvati. U tom asu nestane vidjenja. POTRES ITAVE ZEMLJE I VATRA U vidjenju se nadjem u vrtu, radei oko cvijea. Odjednom je palo na zemlju neto tako teko da se sva stresla i svinula kao da e se prelomiti. A zrak je poeo gorjeti kao da je polit benzinom. Sav zrani prostor, od zemlje prema gore, bio je u velikom plamenu. Okruena vatrom opazim gdje mi ususret dolazi upnik. I poviem: "Joj, veleasni!" - a on se ve rui mrtav. Kad sam se i ja poela onesvje!vati, vi djenje prestane. STRAAN ORKAN Drugom zgodom doivim kako straan orkan rui i obara sve na to naleti. Za sobom je ostavljao samo gomile ruevina i hrpe mrtvih ljudi. VELEGRAD SE RUI Neki grad, u kojemu je bilo mnogo visokih zgrada, zahvati tako estok potres da su se visoke zgradurine upravo mrvile a ljudi iz njih ispadali kao mravi. "JOJ, MAJKO MOJA!" Nadjem se u vonjaku s dvoje nepoznatih ljudi. Dok smo mi razgovarali, u naoj se blizini odjednom srue sve zgrade dotinoga mjesta kao da ga je pogodio snaan potres. Ostale su samo velike hrpe ruevina. Malo dalje od nas uo se glas mladia gdje vapi: "Joj, majko moja!" I vidjela sam ga kako se rui i umire. IZA VELIKE TAME ZARUNIK I MALENO STADO Za vrijeme molitve nadjem se izvan sobe, pod vedrim nebom, i na istoku ugledam jako veliko sunce, crveno kao krv. A prema suncu se polako dizala, poput 224

guste magle, velika tama, crna kao ugljen. Zahvaala je sve vii zrani prostor. A sunce je stajalo skroz na istome mjestu. Kad je tama dohvatila sunce, poela ga je zaklanjati; do polovice lagano, onda sve bre, da ga na koncu za as posve prekrije. Odjednom se crna tama naglo spusti na zemlju i svu je obuhvati. Nastade tako crna no da se nita nije razabiralo. Sva uplaena ponem vapiti: "Boe moj, izginusmo! Tama je zapoela, nema nas vie!..." Kao da je nastupila propast svijeta... Dok sam u velikome strahu vapila Bogu, odozgo, s desne strane, obuhvati me veliko svjetlo, sjajno kao svijetlouta vatra. U zraku, dvadesetak metara nad zemljom, okruen bijelim obacima, stajao je ivi dragi Isus, kao slavni Vladar. Crna se tama tad odstrani i nestade je sa zemlje, a Gospodin obasja Svojim Sjajem zemlju i ljude koji na njoj ostadoe. Isusova krasna haljina prelijevala se u bijeloj, plavoj, naranastoj, zelenkastoj, svijetloutoj i ruiastoj boji koje su na Njegovoj odjei odsijevale poput sunca. Bio je zaogrnut sveanim, kraljevskim plaem, zlatnih boja. Sveto je Lice Isusovo izgledalo poput najljepe njene rue, a Oi su bile plave kao plavi cvjetovi. Kestenjasta kosa sputala se do svetih Ramena. Vidjele su se i Njegove velike Svete Rane na Rukama i Nogama, kao i Rana Presvetoga Srca. Isus dragi je bio naklonjen prema zemlji, gledajui je milo kao to majka gleda svoje ljubljeno edo, i rairio je Svoje Svete Ruke kao da eli to malo preivjelih stanovnika staviti u Svoje Sveto Srce. Ljubomorno je promatrao zemlju kao Zarunik i kao da je eli k Sebi uzeti. elto je puno toga rei Svojim stvorovima, ali nije mogao od suuti i radosti. Presveto Srce buktjelo je kao vatra i odsijevalo kao sunce, sputajui Svoje Zrake na zemlju. I kucalo je tako jako da je htjelo izai iz Svetih Grudiju. Tri-etiri puta otkinulo se iz Svetih Grudiju i polo prema ljudima, gotovo na dohvat, kao da se eli s njima sjediniti. Ali je zemlja iza tame ostala gotovo pusta. Izalo je lijepo toplo sunce da obasja zemlju i sve ivo 225 na njoj, ali je tek tu i tamo ostao po koji ovjek na ivotu. Priroda, od Boga stvorena, ostala je prazna - bez ljudi. Gospodin Isus utjei vidjelicu i ostavi je u Malenome Stadu. Onda se, na pogled svih koji su Ga gledali svojim smrtnim oima, die u Visine i nestane. Gospodin je kasnije dao ovu Pouku o Vidjenju.

Tama to sam ti dao da je vidi, izmedju ostaloga, znai i ovo: tako su crni grijesi ljudski, koji hoe obuhvatiti sve na zemlji i sav isti zrani prostor. Moju Nauku, koju nauavam preko Svojih slugu, grijeh eli prekriti. Sunce koje grije zemlju oznauje Mene, Stvoritelja njezina; nevjernici na zemlji govore da Mene nema i hoe Me pokriti da Me se ni u emu ne vidi. Kako si gledala tako e i biti! Doi u brzo i slavno! Vidjet e Me svi Moji stvorovi koji ostanu ivi iza Nevolje. I nitko nee moi rei da Mene nema jer u biti blizu zemlje; i Glas e Moj uti sva stvorenja na zemlji. Vidjet e Me sada, i drugi puta na Sudnji dan. To e biti Maleno Stado i nad njim u lebdjeti. U te e dane biti jedan Pastir i jedna Vjera, Rimokatolika, koju sam uspostavio kada sam vidljivo hodao licem zemlje. Iza ovih nevolja, koje u sada pustiti na zemlju, na nepokorni puk Svoj, biti e lijepi i isti narataj. Dati u im

lijepo vrijeme i zemlja e obilovati Mojim darovima. Sinovi i keri Moje vriti e Moje Zapovijedi. Tako e sve rasti i ivjeti u Mojem Blagoslovu trideset godina. Poslije e opet sve vie biti skloni zlu i grijehu. Onda u poslati s Neba Svoje glasnike Iliju i Henoha da poue ljude u pravoj vjeri. Doi e i Lucifer - i puno e Mojih sinova i keri dati ivot svoj za Mene i za Moju Nauku. U te e dane biti tjeskobe i nevolje kakvih nije bilo od postanka svijeta, niti e ih vie ikada biti."
Biti e puno muenika za Gospodina Isusa Krista, Boga ivoga. Svete Mise nee se smjeti sluiti nigdje na svijetu dulje od tri godine. 226 Dragi Isus je jo rekao: "Ako produljim godine Malenoga Stada, biti e u miru najvie trideset i

etiri godine; trideset je odredjeno. "

Najprije e s juga doi jak topao vjetar. Zahvatit e cijelu kuglu zemaljsku i prouzrokovati veliko nevrijeme. Zatim e desetak gromova, kao jedan, oinuti zemlju tolikom silom da e se sva potresti. To je znak da dolazi Zlo i poinje tama, koja e trajati tri dana i tri noi. Zato se treba pouriti u kuu, dobro je zatvoriti, zastrti prozore i posvetiti zgradu i sebe te zapaliti blagoslovljenu svijeu. Napolju e se zbivati takove grozote da e umirati od uasa oni koji e se usuditi to gledati. Svi e djavli biti puteni na zemlju da svoje rtve sami unite.

"Demoni e urlikati zemljom i mnoge dozivati - da ih usmrte. Oponaat e glas rodjaka i znanaca koji se nijesu dospjeli sklonuti na sigurno mjesto. Kada nevolja jednom zapone ne otvarajte vie nikome vrata!" "Na mnogim mjestima bit e, od straha, sakupljeno i po vie ljudi. Iz iste grupe jedni e poginuti a drugi e se ostaviti na ivotu. Za taj dan i as, za tu tamu, mnogi e imati pripravljene blagoslovljene svijee, ali im nee gorjeti ako nisu ivjeli po Mojim Zapovijedima; drugi je od straha nee moi ni zapaliti. Onima pak koji vjeruju, makar imali samo komadi blagoslovljene svijee, kroz ta tri dana i tri noi nee im izgorjeti. Neki e utonuti u dubok san, od Mene dan, da ne vide to se zbiva sa zemljom. Sruit e se sve zgrade na zemlji, a ostat e samo ovdje-ondje koja skromna kuica i u njoj e tinjati svjetlo svijee. U mnogim e mjestima biti tolike gomile tjelesa da se od njih nee moi ni prolaziti, niti e ih imati tko ukopati."
Andjeli uvari bdjeti e nad ljudima koji e biti potedjeni, a i zgrade koje e biti sauvane, biti e Bojom mou, u asovima najveih strahota, uzdignute i zatiene. Kad je vidjeliea rekla Gospodinu da e umrijeti od straha u tim stranim asovima, odgovori joj Gospodin: "Ne boj se! Ostati e na ivotu jer jo mora puno ljude uiti - biti e malo

sveenika!"
227

JUTARNJE SUNCE NAD PUSTIM MJESTOM Osvanuo je prekrasan sunan dan. Nebo je vedro a zrak bistar i ugodan kao u svibnju. Ali ulice nekadanjeg mjesta prazne su i puste. Tek ovdje-ondje uje se kako gladna marva trai hranu, jer su gospodari mrtvi. Ponegdje plae i osamljeno dijete ne snalazei se u ivotu. U toj velikoj pustoi i sama se poplaim ne znajui ni kuda da podjem ni gdje da se sklonim. OSAMLJEMO DJEVOJE I DUE TO TRAE POMO

Nadjem se u nepoznatom gradu koji je bio razvaljen i sravnan sa zemljom. Sve je odisalo smrtnom tiinom. Odjednom u toj pustoi opazim djevoje od esnaest-sedamnaest godina. Oajno i osamljeno hodalo je amo-tamo kao da nekoga trai. Najednom uzme komad ice i pone dozivati kao da telefonira: "Dodji, dodji, dragane, ekam te!" Onda icu ispusti, gorko zaplae i podje dalje... A za djevojkom se uo glas, kao iz velike daljine: "Ne ekaj me, moja dragana, neu ti ja doi nikada!" Odjednom u zraku ponu letjeti ljudi... A ja u udu stanem i gledam - pa gdje je to da ljudi lete! I govore mi naim jezikom! A traili su od mene uporno: "Daj nam kruha! Gladni smo!" Odgovorim im: "Nemam ja toliko kruha da vas sve nahranim!" Na to e oni: "Ima! Nahrani nas da ne budemo gladni!" I dugo su letjeli oko mene. Djevojka je ostala sama, bez igdje ikoga, jer su joj svi stradali u Zlu. Ljudi to lete jesu due poginulih gradjana. Traili su da za njih prikaem molitve, dobra djela, Svete Mise i Priesti kako bi postigli Spasenje, jer se nalaze u mukama. SVETA MISA IZA NEVOLJE Nala sam se u maloj ravnici izmedju velikih bregova. Kraj mi se inio poznat, ali bio je sav opustoen. Nigdje nisam vidjela ni kua ni ljudi. Tlo je bilo[bili, orig., nota] isprevrnuto kao da ga je uzorao veliki plug. Hodajui po golemim brazdama toliko sam iznemogla da sam 228 ve gotovo klonula. Posrui i plaui u toj stranoj pustoi, najednom opazim kako iz velikih bregova izlazi jedan ovjek. Sva presretna podjem prema njemu, ali i on je bio sav izvan sebe zbog proivljenih strahota. I ne svraajui panju na me, bolno uzdahne, pogleda prema Nebu i zahvali Bogu to je ostao iv. Bio je to sveenik. Imao je na sebi plavo odijelo, a oko vrata bijeli kolar. Bio je srednje visine. Iza njega pojavi se iz pilje i mladja enska s dvoje-troje nejake djeice. Izgledala je kao sveenlkova sestra. Sva satrvena stalno je uzdisala, a djeica su se neprestano stiskala uz nju. Kad sveenik ugleda iroki i visoki panj, pridje k njemu. Sa zemlje tad uzme polomljene granice i postavi ih da budu umjesto svijea. Napravi i kri, pa ga stavi u sredinu. Zatim s velikim strahopoitanjem, pod vedrim nebom, okrenut prema Istoku, pone sluiti Svetu Misu. Iako nije imao ni misnog ruha, ni svetog sudja, ni Misala - ponaao se kao da ima sve. Kad je na svretku davao blagoslov, bio je toliko potresen da je izgledalo kao da ne primjeuje nikoga oko sebe. Majka s djeicom stajala je na strani Poslanice, a ja sam stajala na strani Evandjelja. Djeca su privinula svoje glavice na majino krilo. Isus dragi kasnije ree: "Tako e i biti! Zemlja e ostati pusta i prazna. Mogo e sveenika

izginuti u tome Zlu. Koji ostanu na ivotu biti e siromani jer e mnoga dobra ovoga svijeta propasti."

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"OVDJE ISPATAJU ZA SVOJE GRIJEHE!" U visinama, izmedju zemlje i Nebeskog Podnoja, na nekoj kao planeti, vidjelica se nala u krasnoj prirodi arobnih boja. Usred tog lijepoga kraja na prostranoj livadi, obrasloj niskom travom, sjedilo je mnogo ljudi i ena, mladia i djevojaka, djece i staraca. Bilo ih je, valjda, tri do etiri tisue. Sjedi-

229 li su izmijeani staro i mlado i, ne radei nita i ne brinui se za ivot tijela, neto su ekali i u Nebo gledali. A bio je lijep sunan dan, iako se sunca nije vidjelo. U blizini je uborila rijeica. S poviene obale pogleda vidjelica u njeno korito, pa kad vidi kako je voda ista, usklikne: "Kad si tako lijepa i bistra, isprat u u tebi znoj od puta i osvjeiti se od vruine dana." Spusti se u korito i pone si prati lice. Najednom primijeti da joj se pod nogama neto savija i mota. Opazivi zmiju, skoi iz vode. Prestraena podje medju one ljude i rekne im: "Jadnici, vi se ovdje perete, a zmija krui vodom! Moe vas i ujesti!" A ljudi je samo pogledaju i nita ne odgovore. Ustane tad neki mladi, od osamnaestak godina, i zaputi se do drugog jednog mladia. Pribliivi mu se, pone ga nemilice tui. Udarao ga je estoko po itavome tijelu. Kad se umorio, vrati se na svoje mjesto i opet sjedne. Vidjelica se saali nad mladiem koji je bez ikakva otpora primio tolike udarce. Pristupi mu i upita ga: "to si mu uinio da te ovaj drzonja toliko natukao?" Mladi blago odgovori: "Misam ga ja niim izazvao!" Opet e vidjelica: "A zato mu se onda dade toliko udarati?" Ali mladi nije dao odgovora od sebe. Na obali rijeice podignuta je kapelica u slavu neke Svetinje. Odjednom iz mnotva ustaje majstor soboslikar. Moglo mu je biti oko 45 godina. Obuen u radno odijelo, zaputi se prema kapelici i udje kao da e neto izradjivati. Tek to je uao, s june strane livade pojavi se zmaj s nekoliko glava. Jurei bijesno prema kapelici, udje unutra i zgrabi soboslikara. Najprije ga je udarao svojim tijelom, a onda ga je bacao u zidove i do stropa kapelice. Bilo je strano i sluati. Ali ti su ljudi tako mirno sluali ovo muenje kao da su i oni svi na redu neto pretrpjeti. Napokon ugleda i jedno poznato lice. Taj je ovjek izaao iz neke ekaonice dua, kao iz nekog ureda za informacije. Kad ga je ugledala, veselo mu povie: "to ti tu radi?" On je milo pogleda, nasmije se, i ode dalje bez rijei; kao da je zauzet brigom nad svim tim ljudima. 230 Nakon tih neoekivanih zbivanja, upita te ljude: "to vi svi ovdje tako mirno sjedite? Koga ekate?" Ali oni i dalje ostanu utei, a na vidjelicu su gledali kao da bi od nje neto eljeli. Onda se nad njihovim glavama zauje Glas: "To su due pokojnika! Ovdje ispataju za svoje

grijehe."

"PLATI OD SVOJIH ULJEVA..." Gospodin Isus zapovjedi jednom vidjelici: "Plati od svojih uljeva dvije Svete rtve za Mojega

Slugu Papu. Prikazana je za njega rtva Moja mnogo puta, ali to je dobiveno bez muke ne djeluje za duu kao ono to je tekom mukom steeno i od usta otkinuto." I dala je odsluiti
dvije Svete Mise da pomogne Papi u istilitu. UREDJIVALA KAPELICU I BRZO SE SPASILA

U selu je bila kapelica Snjene Gospe. Mjetani bi je oistili i okitili dvaput godinje. Jedna pak pobona ena dala si truda pa bi svake subote donijela svjeeg cvijea, pomela kapelicu te uredila i okitila Oltari. A kad je umrla, brzo se spasila iz istilita. Dragi Isus ree da joj je puno oproteno to se revno brinula za kapelicu: "Spasila je duu svoju to je Majci Mojoj

uredjivala mjesto gdje je njezin kip."

ISTILITE PREKRITELJA DANA GOSPODNJEGA

Na jednoj kao planeti ima golema etverokutna jama, duboka etrdesetak metara. Na dnu jame je uto blato. I visoki, okomiti zidovi od iste su klizave utice. A na dnu jame mnotvo svijeta gura se prema okomitim zidovima nastojei uz velike napore da izadju iz udubine. Jer iako se sunca ne vidi, ipak odozgo dolazi tako estok sjaj da je vruina nepodnosiva. I sav onaj svijet gura se nemilice. Penju se jedni preko drugih, pa grebu rukama i nogama klizavi blatni zid, ne bi li se nekako izverali. Znoj im curkom tee niz tijelo, ali oni ne sustaju jer je u jami nepodnosivo. I dok se jedan ili drugi, skrajnjim na231 porima uzvere i po nekoliko metara pa opet padne u blato, dotle se veina, uza svu muku, ne moe izvui ni za treinu tijela. Kad je vidjelica promotrila sve ovo, zgrozi se i uzdahne: "O bijednici, kad ete se vi osloboditi ovih muka!" I zauje Glas iz Neba: "To su due koje nijesu potivale dana Gospodnjega, niti su

Bogu u taj dan sluile. Nedjeljom i Blagdanom vrili su razne poslove."

PREDJELI MUKA ZA DUE HLADNA SRCA

Negdje postrance od zemaljske kugle, u dubokoj provaliji, tee bistra ledena voda. Iznad rijeke, u okomitim stijenama, nalaze se elije. Kada dua udje u taj prostor, teka vrata sama se za njom zatvaraju. Samica je tako uska da se u njoj ne moe sjesti ve jedino uspravno stajati, kao vojnik na strai. Nisko nad elijom prolaze oblaci, a dolje, iz dubokog ponora, kroz eljezne reetke, na kojima stoji, prodire ledeni zrak. Vidjelica se tek nagnula da vidi to je unutra pa se gotovo sledila. Kad ju je nevidljiva sila izvukla van, bila je ve jedva iva. Onda zavapi: "Boe mili, to je ovo i emu slui?" Tada se zauje Glas odozgo: "To su predjeli za due koje otidjoe sa zemlje u vjenost, a za

ivota nisu ljubile Boga. Bile su prema Njemu hladna srca i nijesu Mu sluile."
STRAHOTA DUA U VATRI

Pod velikom Svetom Misom najedanput ugledam kako due iz vatre tre prema meni. A tako su strano izgledale da sam od uasa pala u nesvijest. Valjda pola sata nisam znala za sebe. I onda su me hvatali i polijevali, vukli... Nisu znali to je sa mnom. Gospodin kae da se ne smije tako postupati s onim koji ode u prenos ili ga zahvati ekstaza jer mu se moe veoma nakoditi! Neka ga se ostavi na miru dok mu Gospodin ne povrati duh u tijelo. 232

1967. - 1973.
KODI KOLIKO MOE
KRIVO MU JE PA MUTI Mnogo sam pomagala siromahe i puno se molila. Djavlu to nije bilo po udi pa mi ovako progovori: "Tebe je Bog ve sit! Dodijala si Mu s tolikim svojim molitvama i dobrim djelima..." OMETA MOLITVU

Drugom zgodom, dok sam molila, ree mi djavao koji je neko bio ovjek na zemlji: "ta toliko blebee! I mi smo bili ljudi kao i vi, i mi smo molili - a sad smo u paklu!" Djavlu nije pravo da vidjelica mnogo moli, pa joj kae da je dospio u pakao, premda se je na zemlji molio. Ali djavao ne kae koliko je molio i kako je molio - i jo vie: kako je ivio! SNUJE SPLETKE DA JE IZBACI IZ STANA Ve je bilo vrijeme da podjem na posao, a sin jo nije stigao kui na ruak. Izadjem na ulicu da vidim ako dolazi. Medjutim, opazim kako djavao prolazi mjestom i ulazi redom u svaku kuu. Negdje bi ostao dulje a negdje krae. Svega u dvije ili tri kue, u cijeloj ulici, nije mogao nikako unii. Kada je doao blie, izdere se na me: "ta si ti dola u moju kuu na stan! Zna da ja tu imam pravo jer mi svi u njoj slue. A ti jo sveti dvorite da ja ne mogu unutra!" Na to mu odgovorim: "Dok sam ja traila stan za zaklon tijela, nisam ja gledala gdje je tvoja kua. Gdje sam dobila ondje sam uselila..." 233 Ali mi on povie ljutito: "Izlazi napolje, to su moji!" I morala sam uskoro iseliti jer je djavao nastavio rovariti i uspio je u svojim spletkama. NE DAJU DIMU NAPOLJE Htjela sam naloiti vatru no nikako da se primi. Sipala sam ak i petrolej na tree, ali nije nita pomoglo. Kuhinja je bila puna dima, iako je dan ranije dimnjaar oistio dimnjak a ja sam oistila tednjak. Kad ve nisam znala to bih poela, javi se Gospodin: "Posveti dimnjak sa svetom vodom, jer djavli na njemu sjede i ne daju dimu napolje!" Uzmem tad svetu vodu i pokropim dimnjak, najprije u kuhinji, a zatim izadjem na dvorite pa ga posvetim tri puta izvana. Vatra se sad lako zapalila i veselo je gorjela. POUAVA U MRNJI NA SIROMAHE Pristupi kua k vidjelici da je poui u svojemu duhu: "Bogatima na zemlji djela ne diraj. Siromaha lupi, Boga u njemu ubi!" Djela bogataa jesu razni grijesi. Djavao eli da se s bogatima postupa blago i obzirno - kako bi i dalje ostali u tekim grijesima. Siromaha udariti znai poniziti ga i gurnuti od sebe da se sablazni i klone na uskome putu Evandjeoskoga ivota. UPROPASTIO BI ON ZLURADO... Dodje Sotona u dvorite vidjelice da obavi svoju namjeru. A Bog pogleda zlobna Lucifera i poalje desetak Nebesnika da ga obuzdaju. Debelim konopcima stegnu mu ruke i noge i vrsto ga smotaju od glave do pete. etvorica ga zatim ponu vui za ue a ostali su ga gurali. Onda vidjelica upita: "to je uinio da ste ga tako vrsto sapeli?" Nebesnici odgovore: "Gospodin nas je poslao da ga sveemo i odvedemo u pakao jer je htio pogubiti tebe i tvoje dijete, i unititi njegovu kuu." 234

KROZ OLUJE IVOTA

SVETI JUDA TADEJ SE ZAUZIMA Kad se je sin vratio iz vojske, zaposli se u Sloveniji na gradnji ceste. Kasnije ponestane novaca i radovi su obustavljeni. Radnici podju svojim kuama bez zadnje plae. Kad je prolo vie mjeseci, a plaa nije stizala, ponem Devetnicu na ast svetom Judi Tadeju. Za vrijeme Devetnice opazim, u vidjenju, kapucina na putu. Pitajui se koji je to sveenik, zaujem odgovor: "Idem da isposlujem da tvoje dijete dobije svoju plau!" Kroz kratko vrijeme potar donese njegovu plau, dok je drugi radnici nijesu primili "U CRKVI MORAJU BITI KRIEVI!" Nala sam se u kraju nepoznatom oima ljudi. Straga su bili bregovi, a ispred njih ravnica s blagim breuljcima, obraslim drveem, travom i poljskim cvijeem. Na jednom poviem breuljku ugledam bijelu crkvicu, s ulaznim vratima na sjevernoj strani. Malo dalje od crkvice, prema sjeveroistoku bili su poredani golemi krievi, visoki etiri-pet metara. Nainjeni su od tvrdog drva, a tako teki da ne znam bi li i tri ovjeka mogla podii jedan jedini. Krievi su bili prazni, bez Tijela Isusova - kao da su za druge namijenjeni. Neto sa strane, malo nie od krieva, bio je Oltar sa Svetohranitem. Uz Oltar su stajala dva prekrasna Andjela, sa svake strane po jedan. Haljine su im bile njenoruiaste, dugake do tla i ureene velikim granicama divnih rua. Kao da su svjee ubrane i na njihove haljine prikopane. Prekrasne kose prekrivale su im cijela ledja. Stojei u blizini rtvenika i paljivo sve promatrajui, opazim na sebi haljinu slinu Andjeoskoj - ali neto bljedju. Onda reknem Andjelima: "Moja je haljina od mnogog hodanja po suncu i nevremenu promijenila malo boju i izgubila svjeinu. Vae haljine nisu od sunca stradale. Na zemlji je vrijeme promjenljivo pa i odjea strada." Andjeli samo gledaju i ute - kao da nemaju vlasti odgovarati na pitanja, jer su Poasna straa. 235 Stojei izmedju Kria Gospodnjega i rtvenika, opazim kako od crkvice dolazi Otac Nebeski. Kad se posve pribliio, utjeim se i upitam: "emu toliki krievi da se od njih ni ckrve pravo ne vidi?!" Otac Nebeski odgovori saalno: "U Crkvi moraju biti krievi!" Na to bolno primijetim: "Ja se ve ruim pod kriem i ne mogu dalje... Sve me je na zemlji izigralo i ogorilo." Dignem tad pogled prema Raspetome Isusu i zamolim Ga: "Isuse, Ti si vie pretrpio nego ja. Krijepi moje slabo tijelo na putu ivota." Vidjelica je proivljavala teku kunju. Zli i lukavi ljudi prevarie nju i njezina sina, pa su pretrpjeli veliku tetu, a ivjeli su u tudjem stanu i siromatvu. KUHA LUG DA GA BACI VIDJELICI U LICE Ispred glavnog Oltara bio je tednjak na kojemu je izvjestan sveenik neto u kotlu kuhao. Dodje i drugi sveenik pa ga u udu zapita: "to vi to radite na svetome mjestu!" Onaj mu ljutito odgovori: "Kuham lug i kad zavre, bacit u ga Julki u oi!" Sveenik se zaprepasti, uhvati za glavu i pogleda u mene, a ja u taj as osjetim na glavi estinu luga koji me je palio kao vatra. Dotini sveenik napao me je estokim rijeima i prezreo na razne naine. tednjak s uzavrelim kotlom oznauje njegovu duu punu srdbe. TA SE ZA NJU TOLIKO BRINE! Bila je jedna velika sirota. Uz mua tekog pijanca, imala je i brojnu nejaku djecu. A sama je bila bolesna na srce, k tome jo slomljenih ivaca i iznemogla. Priskoim joj u pomo i brinula

sam se za nju i za njezinu djecu. A neki su mi prigovarali: "ta se trudi i troi snagu tijela svojega za tu osobu! Neka ivi kao i ostali svijet i sama se brine za svoj opstanak!" Jednom, dok sam radila u kui, opazim kako Gospodin, smijeei se, proviruje kroz pritvorena vrata. Bio je bos, u bijeloj haljini, s vidljivim Svetim Ranama. Veselim srcem uskliknem: "Udji, Gospodine, u 236 moju skromnu sobu! Ne boj se, ja Tebe ljubim!" I skoim ususret Stvoritelju svojemu da Mu otvorim vrata do kraja. U taj as od Gospodina postane ona velika sirota - i gleda u mene puna pouzdanja oekujui pomo. Onda se pone ruiti od nemoi i zaplae: "Jako sam gladna!" Pomilujem je po glavi i utjeim: "Ne plai! Brinut u se ja za tebe i za tvoju djecu!" Kad gle, od sirote opet postane Gospodin Isus Krist - gledajui zahvalno u mene. "U STANOVIMA NEMA MIRA!" Stanovala sam u tronoj kui, rasklimanoj i popucanoj od zadnjega potresa. Stan je bio pun vlage i bez sunca u sve dane. Onda je gazdarica poela zahtijevati da moramo iseliti jer da e ona tu kuu ruiti. I nala sem se u tjeskobi budui da je grad bio pun djaka i pridolica sa sela pa je bilo gotovo nemogue nai prazan stan. Vapila sam tad Gospodinu za pomo i poela Devetnicu Svetome Josipu i svetom Antunu Padovanskome da nadjem bar nekakovu sobicu. Kad sam utuena i puna boli ila na vodovod, ugledam kako istom stazom, prema naemu jadnom stanu, dolaze Sveti Josip i sveti Antun. I ula sam ih kako govore: "U stanovima nema

mira!"

eznui za samoom i osamama u slobodno vrijeme vie puta povukla bih se u pusta mjesta da se u miru i tiini, pod vedrim nebom, pomolim dragome Bogu. Jednom takovom zgodom, kad sam se uklonila drutvu u kojemu su se vodili beskorisni razgovori, Gospodin ree: "Mene

se moe nai samo u samoi!"

Da, istina iva! U tiini dua leti k Nebu, a Gospodin se sputa u srce samotno! "ODE DJAVOLICA PRED REETKU..." ena imala svega dvoje djece; vie ih nije htjela primiti. A svake je nedjelje ila na Priest, pa i bez Ispovijedi. Jednom ode sveeniku te me u ispovjedaonici ozloglasi da se, premda sam obina ena, mijeam u stvari koje ne spadaju na mene nego samo na sveenike. I jo je kojeta dodala. A Gospodin ree za nju: 237

"Ode djavolica pred reetku, pred Mojega slugu, i ozloglasi tebe to je samo bolje mogla."
MALI DJEAK - VELIKI LIJENIK! U proljee sam poela pobolijevati. Uskoro tako oslabim da sam se, nita ne radei, nemono vukla po kui. A onda mi pozli na smrt. Niti sam to vidjela niti to ula. Dodje lijenik, pregleda me i ustanovi, izmedju ostaloga, da su se zaepili bubreni kanali. Dao mi je injekcije i propisao lijekove. Leei tako nemona u krevetu, jednog dana doivim kako na vrata ulazi djeai od pet godina. Pomislim da susjedi, moda, imaju goste, pa je koje dijete dolo pogledati nae lijepe golubove i makice. A djeak se nasmijei, pristupi krevetu i ozbiljno se dade na posao. Uhvati nekakovu gumicu, svee mi je oko lijeve ruke i pone mjeriti bilo. Na to kae: "Dobro je

sada!" Ja mu se nasmijeim i njeno reknem: "Miljene malo, hoe li ti uiti za doktora?" On

me pogleda sa smijekom i odvrati: "Ja jesam Lijenik!" Ostao je jo koji as uza me, onda se okrene kao da ide - i najednom iezne. Drugom zgodom upitam Gospodina tko je bio onaj mali djeak. Odgovori mi: "Ja sam to bio u liku djeteta!" I kasnije mi zapovjedi: "Uzmi svu okrepu za tijelo da se ojaa jer te ekaju jo velike dunosti!" Budui da sam jako oslabila, Gospodin mi je oduzeo i dva dijela molitava to mi ih je bio u poetku naloio. Kad sam se oporavila, lijenici mi rekoe: "Za vas smo mislili da vie neete hodati i kruha jesti. udo se Boje na vama dogodilo!" "VE SAM ODAVNA MORAO OTII!" Negdje svretkom svibnja (1973.), dok sam u sobi kleei molila, najedanput se pokraj mene, u vidjenju, nadje moj sin kao odrastao mladi. I plaui se potui: "Ja sam ve odavno morao otii s ovoga svijeta, ali ne mogu jer se moram brinuti za tebe da ti zaradim kruh!" 238

DUE TRAE POMO U PATNJAMA

"PODJI TI PRVA, A JA U ZA TOBOM!" Podjem u hram Boji da se u tiini pomolim dragom Bogu. Uavi u crkvu, opazim, u vidjenju, da su u crkvi, od bive priesne klupe pa sve do ispod kora, same nove klupe. Bile su nainjene od tvrdog drveta, polirane, ali neobojene. Zaputim se prema koru i zaustavim kod Oltara Majke Boje, gdje su u klupama molile nepoznate ene. Kad me opaze, jedna od njih pristupi i upita me gdje se nalazi ispovjedaonica jer da bi se rado ispovjedila. Kad joj pokaem najbliu, ona me zamoli: "Podji ti prva a ja u za tobom!" Mtslei da se, moda, plai ispovjediti, uinim joj po volji. Udjem u ispovjedaonicu i reknem sveeniku svoje grijehe. Ali ekajui da mi sveenik zada pokoru i podijeli odrjeenje, primijetim da mi se on iznutra smije i ruga. Na to mu reknem: "Pa kako se vi to ovdje vladate!" A on mi odgovori: "Ja te nisam ispovjedio pa ti ne mogu dati ni odrjeenja: Eto, ta je ena bila iza tebe na reetki dok si govorila svoje grijehe." Izadjem iz ispovjedaonice, a i ona ena za mnom, pa me gleda alosna i kao da bi mi eljela puno toga rei. U taj as opazim posred crkve malu procesiju. Prvi je iao djeak nosei veliko Raspelo. Isusa na Kriu pratila su djeca u bjelini, bosi. Moglo im je biti est do osam godina. Iza njih bilo je jo samo par ena, obuenih u crninu. Drei Krunice u ruci, pjevale su Isusu na Slavu svete Pjesme kakove se na zemlji ne uju. Kada su doli blie, zajedno sa enama iz klupa, pridruim se i ja Nebeskoj Povorci. ena koja se htjela ispovjediti umrla je naglo pa je eljela da za nju namijenim Svetu Ispovijed i Priest. Djeca i ene u Povorci jesu due iz Vjenosti. Slave Isusa koji je na zemlji raspet i prezren. Sveenik se meni smijao i rugao jer me je htio pokolebati u vjeri kojom se zauzimam za due. 239 DJEVOJICA TRAI VEZU S MAJKOM

Odjednom se nadjem na povienom tlu i vidim da to nije na zemlji. Oblaci su bili tako nisko da su mi dodirivali glavu. Kad sam hodajui tim tlom opazila neke zgrade, podjem prema jednim vratima da vidim tko je u njima. Otvorivi vrata, opazim nekoliko mladjih ena i djevojicu od pet-est godina. enske su mi izgledale kao djevojke, kao da se nisu udavale. A djevojica je bila veoma mrava, sama kost i koa; valjda je za ivota imala suicu. A sve su bile zamiljene i potitene. Banuvi tako na njihova vrata, pozdravim ih s praga: "Hvaljen Isus i Marija!" Ali nijedna mi nije odzdravila. Prostorija u kojoj su boravile bila je vrlo jednostavna. Zidovi bez ijedne slike, a pod obian, od drvenih dasaka. Nije tu bilo ni kreveta da na nj legne, ni stolca da na njemu otpoine, ni ormara da u nj togod pospremi. Samo u kutu sobe stajao je neki udni crnopolirani[sic!, nota] stol, oblikom slian klaviru. Uza stol je bio bijeli stoli i na njemu telefon. Na crni stol bilo je poloeno nekoliko kita rua. A te enske, nekoja je stajala, druga je bila naslonjena na onaj udni stol, a nekoja na zid. Onda ih upitam: "to radite, kako ste!" Jedna od njih odgovori mi po naki: "Eto, vidi kako smo ovdje!" Ostale me pogledaju bez rijei. Da ne budem smijena, stojei medju njima bez veze, primijetim: "Imate krasno cvijee!" Jedna e na to: "Mi to jedemo!" A ja u udu: "Vi cvijee jedete?! A mi ga na zemlji meemo u vaze da nam bude kao ukras!" Ona se nasmijei i uuti. Hodale su zamiljene i alosne po toj sobi, i kao da ve nestrpljivo neto oekuju. I djevojica je hodala amo-tamo, nemirna kao dijete, i neto bi htjela, a ne zna sama to. Pogledavala je u mene, a onda najednom kae: "Idem se javiti mojima da se zauzmu za mene!" Djevoje tad pristupi k telefonu, podigne slualicu, pritisne dugako bijelo dugme, zavrti brojeve - i eka. A ja s praga unidjem u sobu, pridjem djevojici i upitam['uputam', orig., nota] je: "Zato si pritisnula bijelo dugme?" Odgovori mi: "To je veza sa zemljom!" A ja stojim pokraj nje i sluam... 240 Najedanput se jasno uje kako njezina majka hoda po njivi ili dvoritu te plae i jaue: "Katice moja, Katice moja!" I kao da je sva shrvana od plaa i alosti. Djevojica slua jedan as jaukanje svoje majke, onda duboko, duboko uzdahne, spusti slualicu i ode u kut medju enske, jo tunija i potitenija nego li je bila. To su nekrtene due. Crni stol oznauje alost. Rue na stolu jesu molitve prikazane za njih. Due se njima nasiuju. Djevojica bi htjela da se njezini za nju mole, a ne da za njom plau i nariu. Pretjerane suze i beznadna alost nije joj na korist, nego samo jo vie poveava njezinu tugu i muku. Gospodin Isus ree za ove due: "Na dan Suda pokrstit u ih jer nijesu grijeile na tijelu!" Velika je Boja Ljubav nad nama bijednicima! Drugom zgodom ree dragi Isus ovako: "Na dan Suda Ja sam u nekrtenu djecu svu pokrstiti!" Potrebno je mnogo moliti za tu djecu!

"Djecu koja su otila u vjenost bez Mojega Znamenja, na dan Suda u ih spasiti jer nijesu kriva."
IAKO NIJE DOSTOJAN, TREBALO BI MU POMOI! Ivan je imao enu koja je ee pobolijevala. I makar su bili veliki siromasi, primili su iz Ruke Boje mnogu djecu. Ali zbog brojne djece nitko ih nije htio primiti na stan. Kad im se pruila

prilika, dignu zajam, pa kupe neko jadno imanje. Kuica je bila tako stara i trona - samo to se ne srui! Ali za poetak je najvanije da imaju krov nad glavom. Medjutim, namjerili se na zlobna susjeda. Taj im je pakostio gdje je samo mogao. Krao im je voe, premijetao medju i ne znam to im sve nije radio. Grdio ih je i izazivao, i toliko proklinjao da je siromani Ivan od alosti plakao i ve mu je bilo nesnosno. I umre zlobni susjed nekakovom smru. A Ivan, kad bi podveer iziao u staju ili vrt, esto bi vidio njegovo tijelo na medji i uo ga kako jaue i stenje. Onda se zamisli pa upita dragog Isusa to je to. A Gospodin ree: "Taj je ovjek njemu siromahu to241

liko zla uinio da nije dostojan da se on za njega moli; ali u takvoj je vatri i toliko trpi radi svojih djela da bi se trebalo za njega moliti, i ba on bi morao moliti!" Na to kaem: "Isuse, pa nee se on htjeti moliti za njega!" "Da, prihvati Gospodin, nee se njemu dati moliti jer ga je jako vrijedjao!" A ja nadodam po ljudski: "Gospodine, ma ne bih se ni ja za njega molila da mi je uinio takova i tolika zla!" A dragi Isus se nasmije pa doda: "A kako bismo onda uinili da on ipak za njega moli, a ne zna za koga je?[!, orig., nota]... - i onda nadoda - Kai mu da sam Ja rekao neka moli za jednu duu koja je u potrebi."
I bilo mu je naloeno puno Pedesetnica. Jedva je taj poboni ovjek to izmolio. A za onoga tko nevin pati Gospodin jednom ree: ".Blago ovjeku koji trpi pravedan radi

Mene! eka ga na Nebesima obilna Plaa!"

MUITELJI GOSPODINOVI

Poncije[Ponicje, orig., nota] Pilat iziao je iz stranih muka nakon to su za njega postile i mnogo molile tri Bogu posveene osobe. Vidjelica je izmolila, valjda, i preko 500 ukljuenja u Svete rtve. Gospodin je jo rekao za one koji su Ga muili a nisu se obratili da se nalaze u najstranijim mukama vijek vjekova. Koji su Ga muili a pokajali su se i obratili, biti e u vatri velikoj do Sudnjega dana. MUKE ZA ONE TO PROKLINJU NEDUNE Iza jedne teke kunje nadjem se u nekom kraju kao u sredini Evrope. Hodajui tim tlom, zapazim neto neobino. Malo podalje od mene, u brijegu, bila Je udna zgrada. Niti je nalikovala na kuu niti na podrum, nego vie na kakovu upu. Jer su ulazna vrata bila otvorena, podjem u tom pravcu. Stupivi na prag te udne upe, opazim tri prljave i adjave osobe. Jedan mukarac i dvije enske stajali su oko velikog, zamazanoga, tamnocrvenog stola i medjusobno se prepirali. Neto su napamet raunali. 242 ali im se nije slagalo, pa su onda prljavim akama udarali po stolu. Pribliim se da ujem zbog ega se spore, ali nisam ih razumjela. Govorili su jezikom koji nikad prije nisam ula. Tad opazim iza prljavog stola jo neke ljude, koji najedanput podju prema vratima u dnu prostorije. Dok se ono troje prepiralo, iskoristim zgodu pa i ja podjem da vidim to je tamo.

Dublje u brijegu bio je dugaak podzemni hodnik. Sa svake strane hodnika bila su mnogobrojna eljezna vrata. Gore su zaobljena kao na primitivnim penicama za kruh i svaka imaju jaku kljuanicu, ali bez kvake. A neki mukarac, iz one grupe, stane pred jedna vrata. Najedanput se vrata otvore, a on unidje i padne u dubine. Vrata se potom sama zatvore i zakljuaju. Dodjem do tih vrata i ujem kako u dubini pucketa oganj. Nedaleko sebe ujem Glas nevidljive osobe:

"Unutra je vatra i due u njoj. Svaka su vrata ulaz u predio za jednu duu, koja zakljuana trpi. Nema joj izlaza do vremena koje je za nju odredjeno."
Na te se rijei poplaim i pourim prema izlazu. Bila sam duboko potresena. Dugo vremena nisam mogla doi k sebi. I rekoh: "Bog zna kakove su to due?" I dobih odgovor: "To su oni koji proklinju blinje svoje, nedune!" Napravi vam zlo, i onda vas jo i proklinje. Takovi idu unutra. Radi ovjee to hoe, ali nee dokle hoe! MALENI NESRETNICI Jedan ovei grad ima u paklu etrdesetero djece u dobi od etiri do est godina. To su djeca kranska, rimokatolika. Njihovi su roditelji poinjali mnoge smrtne grijehe, a osobito esto izgovarali teke psovke i kletve. Djeca su sve to gledala i sluala, pa i sama kasnije mnogo puta pogrdila Boga, Majku Boju, Svece i Svetinje. Onda ih je prerana smrt ugrabila i otili su s ovoga svijeta zatrovane i optereene due, bez svete Ispovijedi i skruenog pokajanja. Kae Gospodin Isus kako njihove majke misle da im djeca lete u Nebu kao Andjeli, a oni su evo u paklu! I jo je Gospodin dodao da ne zna (po ljudski govore243 i) to da napravi s tom djecom punom smrtnih grijeha. Ali je bio naloio vidjelici Julki i slubenici Svojoj Andjeli da izmole mnoge molitve za Spas tih nesretnih maliana.

GOSPODIN POMAE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"RECI SLUGI MOJEMU DA UTVRDI MOJU NAUKU!" Na blagdan svete Katarine zbilo se ovo Vidjenje. Po Bojem Nalogu, u pratnji sveenika, vidjelica stigne u Rim. Dok su gradjani ili svaki svojim poslom, oni se zapute ravno Kristovom Namjesniku. Na Trgu svetog Petra bilo je okupljeno mnotvo svijeta. Vidjelica tad rekne pratiocu: "Izgleda kao da oni nekoga ekaju!" Sveenik odgovori: "Nas doekuju!" i dok su prolazili kroz taj narod, ljudi su prema njima dizali sklopljene ruke kao da neto mole. Vidjelica upita pratioca: "to ovaj narod eli od nas?" Sveenik odgovori: "Blagoslov Boji trae!" Na to e ona: "Onda ih, oe, blagoslovite!" Ali sveenik odvrati: "Ne ja! Vi to uinite!" Vidjelica odgovori: "Ja nijesam dostojna blagoslivljati ljude!" Ali na ustrajnu molbu naroda uzdigne ona Krunicu Majke Boje pa s Kriiem blagoslovi nepoznati narod. Dva putnika izdaleka udju tad u palau s desne strane. A u Papinskoj palai, sakupljeni u velikoj dvorani, doekali su neobine goste brojni kardinali. Na elu njih, na papinskom prijestolju, sjedio je Papa Pavao VI. Vidjelica i sveenik prodju posred kardinala i pristupe k Svetom Ocu da mu iskau duni poklon. Kad je doao red na vidjelicu, baci se ona na koljena i poljubi Papi noge. Papa ih blagoslovi i ponudi im da sjednu u blizini, na pripravljene stolice.

Onda vidjelica rekne sveeniku: "Duhovni oe, molim vas sjednite naprijed, s ove strane, da mi je praktinije za razgovor. A osjeam se i nedostojnom sjediti uz vas kao sveenika." Sveti Otac zapita to vidjelica govori. Sveenik rastumai, a Sveti se Otac nasmije i kae: "Nita, dobro, dobro!" 244 Vidjelica je iznosila Papi Pavlu VI. Vidjenja i Poruke koje je on paljivo i s radou sluao i primao. A sveenik je prevodio s hrvatskoga jezika na talijanski. Onda nastupi novo Vidjenje. Presveto Trojstvo sidje nad glavu Pape Pavla VI. Bog Duh Sveti ostavi tad Svoje mjesto i po srebrnastoj liniji podje prema jugozapadu. Ostao je tamo dosta dugo, a onda se vrati u Rim, nad Papu Pavla VI., i stane na Svoje Mjesto. Gospodin Isus imao je na desnom Ramenu preteki kri, napravljen od neotesanih greda. Dva dijela kria leala su na Isusovim Ramenima, a donji dio kria bio je poloen na ledja Pape Pavla VI. Gospodin se srdano smijeio Svetome Ocu i pomagao mu je nositi teki kri. Bog Otac promatrao je kardinale ozbiljna lica i kao da ih je htio neto vano upitati. Odjednom Gospodin pogleda vidjelicu i kae joj: "Reci Slugi Mojemu, Glavi Crkve Moje, da

utvrdi Nauku Moju u narodu Mojemu!"

PRISPODOBA O DOBROME PASTIRU

Ovako govori Gospodin u prispodobi o pastiru: "Kada pastir, koji pase povjereno stado, uje

da se s njegovom ovcom neto neobina zbiva, potrudi se da je nadje i vidi. Njeno je tad gleda i promatra i, kad ustanovi to je s njom, zauzme se za sebi povjerenu ovcu."

Tako i svaki sluga Boji koji sazna da u blizini svojoj ima vidioca ili vidjelicu, duan je da vidi to se zbiva s dotinim, i neka se onda, ako je potrebno, zauzme i kod veega od sebe. Sveenik koji nee da uje Glas Boji iz usta due sebi povjerene, odgovarat e Bogu kada se nadje pred Sudom Njegovim. Ovako govori Gospodin: "Svaki je poglavar duan sasluati vjernika ako se to posebno zbiva s

njim, i po rijeima e spoznati kakav duh vodi to tijelo." "TKO VRI MOJU NAUKU VODIM GA PUTEVIMA SVOJIM. Kada vidite na Mojim sinovima i kerima togod neobino ili izvanredno - ne mrmljajte!
245

to je Mojim slugama nejasno i nedokuivo, Meni je jasno jer sam Ja to dao i znam zato to inim. Mnogi Mi sinovi i keri slue i svakoga od njih vodim drugim putem i dajem mu drugu zadau u ivotu. Za sve to je kreposno na tijelima ljudskim Meni zahvaljujte jer je Moja Milost u tom tijelu. Sve to dobru vodi od Mene je; zla djela su od oca lai."
NEKA NITKO BOGU NE ZATVARA USTA!

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Neka nitko od Mojih stvorova ljudi Meni ne zatvara Usta

kada Ja govorim preko odabranika Svojih."

Nitko od ljudi, pa ni biskup, nema pravo Boje Objave i Naloge zabranjivati. to Bog ui ovjek ima da slua jer je stvor i prah zemaljski. Nitko od ljudi nema pravo zabranjivati da se Rije Boja doda onome kome ju je Bog namijenio. Poglavari ne smiju zatvoriti usta koja si je Bog odabrao za Svoju Slubu. to je Bog izabrao neka smrtan ovjek ne prezire! Bog gleda u srce smrtnika daleko, i zna koju je posudu izabrao, i za to je moe upotrijebiti. Govori Gospodin Isus Krist ovako: "Ne pokoravaj se stvoru Mome, ve se pokoravaj Stvoritelju

svome!"

BOG JE UVIJEK IMAO POSEBNIH ODABRANIKA Ovako govori Gospodin Isus Krist sveenicima koji ne mare za Njegov izvanredni rad oko dua i ne haju za Nauku to je On dostavlja s Neba, ili joj se ak i suprotstavljaju: "Imao sam Ja

svoje odabrane sluge od poetka svijeta, i imat u Svoje sluge do svretka svijeta. Tko e od vas Meni zapovijedati to da radim!" A za neposlune sluge Svoje na zemlji rekao je Gospodin jo ranije: "Vidjet ete vi Koga niste htjeli sluati kada se nadjete pred Mojim Oima na Sudu."
246 "OVA JE KUA MOJA!"

Ovako govori Gospodin Isus za slubenicu Svoju Julku: "Ova je kua Moja. Iz nje e izai Moji Miomirisi!" To su Boje Rijei i Vidjenja to ih Gospodin preko nje daje Crkvi Svojoj. "NITA VI NE M0ETE URADITI BEZ MENE!" Neki sveenik upita kad e II. Vatikanski Sabor donijeti svoj plod. Gospodin Isus Krist ovako odgovori: "Nita vi ne moete uraditi bez Mene dok Ja ne uinim ono to sam za Svoj puk

odredio. Iza toga e biti Maleno Stado i jedan Pastir, i jedna vjera, Rimokatolika. Tada e ovaj Koncil donijeti svoj plod - a sada je samo priprema za ono vrijeme."
SAMO JE TEMELJ OSTAO ITAV Vidjelica se nadje pred ruevinarna ogromne crkve. Sve je bilo razoreno i smrskano, a netaknut je ostao samo golemi kameni temelj. Po tom nepreglednom temelju, koji se izdizao iz zemlje oko etiri metra, veliko mnotvo ljudi, svake dobi i svih narodnosti, pjevalo je i plesalo, vikalo i cialo. U sam temelj, svuda unaokolo, bili su uzidani brojni rtvenici. No mnogi od njih bili su vie ili manje okrnjeni i oskvrnjeni. Neki su izgledali tako nakazno da se nije razabiralo emu slie. Drugi[slie. drugi, orig, nota] su bili srueni kao da ih je razorio velik potres. Zli sveenici i sami su ruili svoje Oltare i grohotom se smijali. Drugi vie nisu bili ni prisutni uz svoje rtvenike. A svjetina, koja je po temelju mahnito plesala i buila, kad je prolazila pokraj dobrih sveenika smijala im se, izrugivala ih - pa i pljuvala po njima. Tek tu i tamo stajala je grupica vjernika u blizini rtvenika te skrueno i pobono pribivala Svetoj Misi i sluala pouku sveenika Bojih. Ali na temelju se jo zidalo. Mladi sveenici podizali su sebi svaki svoj rtvenik, gdje je ve bilo prazno mjesto.

Vidjelica je dobila Nalog da s tog velikog ternelja uklanja ruevine. I stane na temelj i dade se ju247 naki na posao. Dok je marljivo istila ruevine, odjednom kao da se Nebo pribliilo zemlji i otvore se neka vrata na kojima se pojave redovnice. Gledajui vidjelicu kako marljivo uklanja ruevine, priblie joj se nasmijana lica i vesela srca. Vidjelica ih tad pozdravi: "Hvaljen Isus i Marija!" One joj odgovore: "U vijeke hvaljeni bili Isus i Marija!" Onda ih upita: "to vi radite ovdje, uz ovu veliku crkvu?" Jedna od njih odgovori: "Ve smo sustale i mi i dobri sveenici radei u crkvi!... Sve je uzaludno i beskorisno!..." Vidjelica na to ree redovnicama: "Ja u sada, u ime Boje, iz ove velike crkve izbaciti sav kr, tako da ostane isti temelj, na kojem e se zidati novi zidovi. I sve to je uniteno ima da se opet podigne!" Redovnice odahnu pa reknu: "Bar se neemo vie same muiti kada nam i ti pomae!" Velik sruen hram oznauje Katoliku Crkvu. Koliko je podignuto od Uzaaa Gospodinova sve je srueno do Temelja na kojemu se gradilo. Ruevine su sve ono Boje to je u Crkvi iskrivljeno, ublaeno, ukinuto, izostavljeno ili izbaeno... Nerazorivi veliki vrsti Temelj oznauje Gospodina Isusa Krista i Njegovo Sveto Evandjelje.

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUBI

GOSPODIN ODNOSI KALE NEVALJALOM SVEENIKU U vidjenju sam ila kroz poznato mjesto. U jednoj ulici, na otvorenome, opazim Oltar pripravljen za Slubu Boju. Ali sve je bilo neuredno: svijee i Raspelo nakrivljeni, a oltarnik sav zguvan i tako nemarno postavljen da je na jednome kraju bio predug a na drugome prekratak. U to dodje sveenik u misnom ruhu. Izgledao je kao upnik. I dok je on na tom bijednom Oltaru sluio Misu, malo dalje od njega ljudi su pjevali i plesali kao bezumni. Kad je sveenik svrlo Obred, sjedne sa enskinjama uz Oltar pa se i on veselo smijao i zabavljao. 248 U blizini svega ovoga bila je kapelica, posveena Bogu na Slavu. Odjednom iz nje izadje Gospodin i promotri ljude kako pijanuju, cie i pjevaju. Pogleda zatim neuredni Oltar i sveenika koji se zabavljao u drutvu ena. Onda Gospodin pridje k Oltaru, pokupi s njega Kale i podje ulicom prema oblinjem hramu Bojem. Pred ozbiljnim i alosnim Isusom stupao je djeak od pet godina, nosei zapaljenu svijeu. Gospodin Isus ovako je rastumaio vidjenje. Premnogi ljudi i ene ive bezumno, kao da ne znaju zato su na ovome svijetu. Onaj sveenik, poradi svojeg svjetskog duha, nije bio dostojan da vri Svetu Slubu Boju i zato mu je oduzet Kale i predan drugome. Djeak sa zapaljenom svijeom jest Andjeo. Jednom zgodom Isus dragi ree i ovo: "Gdje se ori vesela buka i cika, i vode beskorisni razgovori - Mene tamo nema!" Na plesovima i zabavama puno se vrijedja Boga psovkom i neistim grijesima. VESELO KOLO OKO IZRUGIVAA OBJAVA

U vidjenju ugledam kako djavolii igraju kolo pokraj sveenika koji je leao u krevetu. Kad se probudio i zakoraio da e ustati, djavolii ga zaokrue i ponu oko njega veselo poskakivati. Dotini sveenik jako se dizao protiv Objava Bojih i ak je pljuvao za osobama koje su ih primale. TVRD JE KAO ZID Zbog raznih suprotivtina bila sam veoma alosna i mislila sam ve u sebi da Crkvi predam sve ono to mi je Gospodin dao i da se zatim potpuno povuem. Podjem u hram Boji da se pomolim i utjeim. Stanem u kut crkve da me nitko ne vidi. Drei u ruci klju kojim se otvara srce ovjekovo - opazim da Isus dragi slui na glavnom rtveniku Svetu Misu. Ministrirao Mu je djeak od est-sedam godina i sveenik u odmakloj dobi. U crkvi je bilo tek nekoliko ena. U asu Svete Priesti Isus dragi uzme Kale, okrene se puku i podje prema vjernicima. Pred Njim je i249 ao mali ministrant nosei upaljenu svijeu dok je sveenik nosio pliticu. Prodju izmedju ena i zapute se k meni, sakrivenoj u kutu. Isus me pogleda i pokae mi kale da vidim to je u njemu. Bila je Presveta Krv, iva i svjea. Onda se zapute natrag do rtvenika i Isus dragi zavri Svetu Misu. Kad je podijelio Svoj sveti Blagoslov, stvori se u blizlni rtvenika, ispod 13. i 14. postaje Krinoga puta, prekrasna, kraljevski ukraena ispovjedaonica. Sveenik udje u ispovjedaonicu i sjedne da ispovijeda ljude. Ali Gospodin mu se hitro priblii, zgrabi ga ljutito s ledja za habit i baci snano o zid. Tresnuo je tako jako, ispod druge Postaje, da je iz njega sve jeknulo. Uplaen poleti preda me i gotovo kao bezuman stane gledati oko sebe. Gospodin tad udje na srednja vrata i sjedne da ispovijeda. A ene se dale u bijeg i crkva je ostala prazna. Sad udje mali ministrant u ispovjedaonicu da se ispovjedi. Gospodin ga milo pogleda, izadje van, uhvati ga za ruicu i kae mu: "Ti si jo malen za Ispovijed. Ti e kasnije doi k Meni!" I pomiluje djeaku glavicu. Kad djeak ode, Isus dragi ponovno udje u ispovjedaonicu, na Svoje mjesto. A jedna se ena, sve u strahu, navirivala na vrata crkve da vidi to e se dalje zbiti. Onda podjem prema Oltaru da se poklonim Gospodinu. Za svetu Ispovijed bila sam odvie preplaena bojei se da ne prodjem kao i onaj sveenik. Ali Gospodin me pogleda i, smijeei se, pozove me. Kad sam Mu se pribliila, tako me je milo pogledao da je taj Pogled urezan u moje srce jo i danas, nakon godinu dana. Gospodin je bio u taj as Lijep kao nijedan kraljevi na zemlji. Pokazujui mi Svoju Presvetu Krv u kaleu, dragi Isus Me podsjea da me je izabrao da budem rtva za Njega i Njegovu Svetu Vjeru. Onaj sveenik ne dri ni do Bojih Pouka, ni do Bojih vidioca; tvrd je kao zid. Mali ministrant elio bi uti Isusove Rijei, ali ih jo ne shvaa jer je dijete. ene su pobjegle od Isusa jer su bile u smrtnim grijesima. Gospodin Isus hoe da sve Njegove Rijei predam Poglavarima Crkve. To je moja Ispovijed pred Isusom. 250 "KAKO GA VIDI IZVANA TAKAV JE I iZNUTRA!" Ujutro, prije odlaska na posao, u prenosu se nadjem u sobi jednog sveenika. Iza zastora, koji je bio nasred sobe, izadje on kao debelo, staro prase. Samo glava i vrat ostali su mu ovjeji.

A oko vrata bijelio se sveeniki kolar. Inae mu je itavo tijelo bilo prekriveno crnom dlakom. Umjesto ruku i nogu imao je papke. Pri dnu ledja virio mu je i dugaki rep. Gospodin Isus ree za tog bijednog sveenika, koji je javno i potajno inio kojeta to se protivilo Bogu i sveenikom zvanju: "Kako ga vidi izvana takav je i iznutra!" ALOSNA SVETA MISA Na Oltaru Gospe Lurdske sluio je Svetu Misu sveenik koji je uskoro iza toga ostavio svoj Red i oenio se. Oko Oltara bile su gusto poredane neprikladne klupe; sve su stajale nekako nakoso i micale se. U klupama su bile enske, srednje dobi ivota, a jako nemirna i nervozna dranja. Stalno su se okretale i neprestano izmedju sebe neto ukale i razgovarale. Budui da sam bila veoma umorna i ja sam htjela ui u koju klupu. Ali te nemirne ene izderale su se na mene da ja k njima ne spadam, i gotovo su me htjele tui. Zato ostanem stajati vani, blizu Oltara. Odjednom zaujem neki tropot. Okrenem se i ugledam grozan prizor od kojega sam se jako uplaila. Od glavnog Oltara dolazila je glava jednog ovjeka - sama, bez tijela! Stupala je po obrazu, sad lijevom, sad desnom, kao da su to tabani. Imala je dugaku kovrastu kosu, brkove i bradu. Lice je od dugoga hodanja izgledalo tako ugaeno i tvrdo kao da ta glava ve tisuu godina tako hoda. I prodje oko mene, i pogleda me - a onda ode u neuredne klupe medju te nemirne enske. Kasnije mi je reeno: "Blago tebi to nisi imala mjesta u njihovoj blizini!" Jer to su bile neiste due iz vatre paklene. Imale su pravo doi na Misu toga Sveenika budui da je njegova dua ve pripadala njima. 251 S Boje strane nema dozvole za enidbu sveenika Rimokatolike Crkve: "Neka nijedna ena

ne staje uz rame Mojih slugu! Ja sam Svoje sluge odabrao od ovoga svijeta i izuzeo ih za Slubu Sebi. Neka svijet ne osvaja srca njihova!"
enska koja zavede sveenika, nai e se zajedno s njime na dnu pakla.

"OVJEK KOJI PODJE ZA MNOM DA MENI SLUI, a poslije se okrene i vrati u svijet, bolje bi mu bilo da se ni rodio nije! Bio on sveenik, redovnik ili redovnica - nije Mene dostojan!"
Ima mnogo onih koji su iz Bojeg Zagrljaja dospjeli u zagrljaj sotonin, i od odabrane Djece Boje postali stanovnici pakla, djavli.

ZLI NARATAJ SNAI E TEKE KAZNE

"AL' STE SE PRIPRAVILI!" Gospodin je bio rekao da e Zlo nastupiti 15. listopada 1968. u 3 sata poslije podne. I mi se lijepo ispovjedili i priestili, te u strahopoitanju ekali odredjeni as. Medjutim, kad nita nije bilo, ostali smo poneto razoarani. Nakon par dana Gospodin se javi i ree: "Al' ste se pripravili!" A ja Mu rekoh: "Gospodine, pa rekao si da e biti to Zlo, pa nije bilo!" A Gospodin odgovori:"Produljio sam!" I rastumai kako

je Nebeska Majka kleei plakala i zaklinjala da Zlo bude odgodjeno, da se jo koja dua spasi i obrati. Idue godine, 1969., Zlo je trebalo nastupiti od Velikog etvrtka na Veliki Petak. Gospodin je izabrao te dane, jer se tom zgodom najvie ljudi ispovjedi i priesti. Tako ne bi poli nepripravni s ovoga svijeta u vjenost. 252 "ZATO SAM I DOSLA K TEBI SADA!" Doavi u hram Boji, u pola ladje zaujem kako od Oltara Majke Boje govori Glas: "Sada e biti veliko zlo!" Na te se rijei preplaim, i opazivi kod Gospe Lurdske dva Franjevca kako u klupi mole brevijar, pribliim se i stanem do njih. Oni me pogledaju i jedan drugome dadu glavom znak, kako sam ja mogla doi k njima bez njihove dozvole. Onda im se ispriam: "Oprostite, to sam vam dola preblizu, ali se jako bojim zla to ide na nas." Oni se opet pogledaju i nasmijee. U taj as dodje s Neba slubenica Boja Julijana. Priblii nam se i smije mi se to sam unila u sveeniku klupu. A ja joj reknem: "Sestro, bojim se zla to ide pa sam se sklonila uz njih." Sestra Julijana mi odgovori: "Zato sam ja i dola k tebi sada!" Tada opazim da je obuena u moju haljinu: "Vidi, vidi, pa ona ima moju haljinu na sebi!" Sveenici prestanu moliti pa je znatieljno gledaju. A ja im rastumaim: "Ona je na zemlji bila slubenica Boja, a sada je u Nebu! Ja i ona se jako volimo i potujemo!" Zlo tada nastupi, a po naim glavama pone padati uta zemlja i kaljua. I sveenici se sada preplae, pa se u strahu jo vie pribliimo jedni drugima. A slubenice Julijane vie nisam vidjela. Jer ljudi na zemlji ne ive po Bojim Zapovijedima, zato je crkva, u vidjenju, bila potpuno prazna. Slubenica Boja imala je na sebi moju haljinu jer mnogo puta priam ljudima o divnim djelima to ih je Bog izveo po njoj. "PA I TI SI MOJA!" Izgledalo je kao u spavaonici, sve krevet do kreveta i u njima kao da spavaju velike bebe. A Majica Boja stoji uz njihove noge, uiva u njima i kao da e ih prigrliti. Kako sam dola sa strane, stojim i gledam. Onda kaem: "Majice Boja, pa ti njih tako voli! Sada e doi to veliko zlo!" A Ona ih jo bolje prigrli. Zatim reknem: "Idem i ja da legnem medju njih!" A Nebeska Majka mi progovori: "Pa i ti si Moja!" 253 To su osobe iste i koje Bogu slue, a Majica Boja lebdi nad njima da ne stradaju. Ovako govori Gospodin: "OVAJ JE NARATAJ SIT MOJE NAUKE! Slua Moj Glas, preko Mojih

slugu sveenika, ali ne ivi po Mojoj Nauci, zato ga moram unititi. Premnogi Mi slue samo iz obiaja, due pune smrtnih grijeha. I onda u takovome stanju primaju Moje Tijelo svetogrdno i nedostojno. Mnogima koji su u hramu Mojemu svaki dan, mjesto je u ognju paklenome jer ne ive po Mojoj Nauci i ne dre se Mojih Zapovijedi. Tko slui Meni i djavlu, taj pripada djavlu, jer k Meni ne dolazi nita to je na dui neisto."
GORI NEGO U DANE OPEG POTOPA

"Premalo e ljudi biti na Mojoj Gozbi u Nebu. Zato plaem Ja i Moja Majka, jer e zemlja ostati pusta i prazna, a pakao u jednome asu prepun. Due umiru jedna za drugom, pa i one koje

sam za Sebe odabrao; ostavljaju Me premnogi na zemlji. Malo imam onih koji Me slijede dostojno. U dane Potopa, i u vrijeme Sodome i Gomore, unitio sam narod koji ne bijae grjean kao ovaj u dananje doba. I danas sam odredio kaznu za Moj narod, koju sam produljio, ali nijesam odustao od Svoje Nakane. Gdje ljudi na zemlji vie grijee, tamo e vie bi Moj udariti; gdje je manje grijeha, manje e stradati one opine. Jo malo dana i vidjet e narodi na zemlji Koga su vrijedjali."
Sada dolaze za opomenu: poplave, nevrijeme, potresi, vulkani, ratovi, glad, kuga, razne zarazne bolesti... Na zadnje e doi tri dana i tri noi strane tame s Velikom nevoljom. Time za sadanji narataj zavrava kazna Boja na zemlji, koja e biti kao Mali Sud. "IZBRISAT U OHOLOST S LICA ZEMLJE!" Drugom zgodom, kad je Gospodin govorio o ljudskim grijesima, izmedju ostalog, rekao je i ovo: "Izbrisat u oholost s lica zemlje i nee joj biti ni traga!" 254 Ovako govori Gospodin Isus Krist: "VELIKANE OVOGA SVITETA PONIZIT U, malene i

prezrene uzdignut u!"

"PRODULJIO SAM, ALI ODUSTAO NISAM!" Radei po kui, kako sam bila sama, razmiljala sam o strahotama Nevolje koja se sve vie pribliava. Pomislim tada na veliku Dobrotu Isusovu pa Mu kaem poput djeteta: "Isuse, Ti si tako dobar, pa mislim da nee ni pripustiti to Zlo na svijet!" A Gospodin se javi nada mnom i progovori: "Produljio sam, ali odustao nisam - od Nakane Svoje!" NITKO NEE DOKUITI BOJIH PLANOVA Izvjestan sveenik posjeti vidjelicu, pa izmedju ostalog, poneto nasilno, ovako upita: "Pitajte Isusa za nas sveenike, to misli s nama i kakve nakane ima s nama[Nama, orig., nota]?" Nije preao ni pola puta do svoje kue, kad Gospodin progovori: "Nitko od Mojih stvorova ljudi

nee dokuiti ni Mojih Misli ni Mojih Planova!"

Ne kuaj Gospodina Boga svojega, jer On zna i predobro to Mu je, i kada, i gdje - initi! Zato i kae Gospodin, ovih dana, za tamu koja e doi: "Nitko od ljudi na zemlji nee znati za

dan i as kazne na zemlji. Doi e iznenada!"

NESREE I NEDAE KAO KAZNE ZA GRIJEHE Gospodin Isus Krist ovako govori u dananje doba, ovom modernome narataju:

"Kada bi Moji stvorovi Meni uistinu sluili, dao bih im toliko Svojih darova da ih ne bi mogli ni potroiti. Na prirodi e ljudi vidjeti svoje grijehe. Dat u plod zemlji u odredjeno vrijeme, ali u ga ponititi mrazevima, nevremenom i tuom; spalit u usjeve arkim[arkom, orig., nota] suncem i osuiti izvore da narod trpi edj; hrana e se kvariti i trule e jesti povre. I sve e na zemlji biti nesigurno i nestalno, jer narod nee da se obrati k Meni. Tko ostane iv, trait e ovjek ovjeka - u mnogim krajevima svijeta."
255 "OBAVIT U LICE ZEMLJE U CRNINU!

Pustit e Gospodin Bog na nepokorno ovjeanstvo brojne i teke nesree, koje e prouzroiti mnoge suze i velike alosti. "OVAJ NAROD VARA MOJE SLUGE SVEENIKE!" Ovako govori Gospodin: "Ovaj narod vara Moje sluge sveenike lano ispovijedajui svoje

grijehe. Premnogi i premnoge primaju Moje Tijelo tek da ih ljudi vide, a u svojim srcima kriju zla djela. Dobre tlae i ozloglauju, a sirote iskoriuju; istinu potiskuju, a lai uzdiu; od pobonih se smiju, a zle hvale."
U dananje doba ima krana koje nazivaju dobrima, a samo to ih djavli ne odnesu. Mnogi su sveenici prevareni zbog lanih svjedoanstava pa osudjuju nevine i pravedne. Paklena zmija svuda repom mae! Uvukla se i u mnoge samostane i, sluei se pojedincima, hoe da u Zajednicama razori svako dobro. Ovako govori Gospodin: "NADJUBRIT U ZEMLJU TJELESIMA LJUDI!"

NOVI NARATAJ
Gospodin Isus kae ovako: "IDE VRIJEME - I ZEMLJA E IMATI DRUGO LICE!" Znai, sve e biti drugaije rasporedjeno. VELIKA SLOGA I LJUBAV Ovako govori Gospodin Isus: "Zemlja e ostati prazna i pusta i ovjek e ovjeka traiti; a

kada se nadju, uzljubit e se i biti e jedno tijelo i jedan duh, Maleno Stado Moje!"

Medju onima koji preive sve nevolje i nedae koje dolaze na ovaj svijet vladat e velika sloga i ljubav. 256 DOLAZI NARATAJ GLADAN RIJEI BOJE Na blagdan svete Katarine (25.XI.1971.), pod jutarnjom molitvom, odjednom ugleda u svojoj blizini dragog Isusa i Nebesku Majku. Tri puta su si neto aptali i, smijeei se, gledali na vidjelicu. Nakon pola sata ieznu kao da se vraaju u Nebo. Puna Prisutnosti Boje, i jo u ekstazi, gleda oko sebe nee li ponovno vidjeti svoje Najmilije. Tada opazi da iza njezinih ledja stoji sveenik i gleda u nju. Ona mu se ispria: "Oprostite, duhovni oe, to vas prije nisam primijetila. Imala sam ugodno Vidjenje pa se nijesam okretala." A sveenik joj na to ree: "Tu sam ja bio skroz dok si ti imala Vidjenje. Sve to si vidjela i ula,

zapii!"

Vidjelica se tad potui: "Ve sam puno pisala i puno je propalo dok sam bila zatvorena. I ono to napiem nemam kome da predam jer se nitko u mojoj blizini ne zauzima za Nauku Boju!" Odgovori Gospodin u liku sveenika:

"Ovaj narataj sit je Moje Nauke; slua je, ali ne ivi po njoj. Dolazi narataj koji e gladovati za Mojom Naukom."
Gospodin Isus pokazao je vidjelici slugu Svojega koga je izabrao za rairenje Svoje Nauke, koja obuhvaa cijeli svijet.

SAD EMO IVJETI PO EVANDJELJU Izvjestan gradi bio je teko kanjen. Ostalo je na ivotu svega desetak osoba... Onda dodje i nekoliko ena sa sela da se u crkvi mole. Kad ugledaju sruenu crkvu i samostan, zakukaju i zalamataju rukama od alosti. I mene je uhvatila duboka alost kad sam gledala te sve ruevine. Najedanput dodje odnekle mlad povisok sveenik. A ja mu se potuim: "Sluaj, sad vie nemamo ni crkve, ni sveenika, ni Svete Mise - nita!" A on odgovori:"Sada emo ivjeti onako kako je bilo zapisano u Svetim Knjigama i Evandjelju!" I uzme u ruke Sveto Pismo 257 i pone nam itati i tumaiti Sveto Evandjelje. Dugo nas je pouavao, a onda se s nama i molio. Odjedanput dodje draga Nebeska Majka, pristupi mladom sveeniku i kae mu zabrinutim glasom: "Sinko Moj, a gdje emo spavati?" On pokae na ruevine samostana. A ene reknu: "Kamo ide on, idemo i mi!" Ja ih upozorim: "Pa to je Isus!" "Pa neka je! - odgovore one idemo za Njim." Od samostanskih zgrada ostala je potedjena tek upa za drva. U uskom hodniku, uza zid, bio je mali otoman i na njemu misne haljine. Nebeska Majka rekne: "Pa ni ormara nema!" Isus dragi potvrdi: "Nita!" Hodnik je vodio u bivu pekaru. ene udju unutra, a ja za njima. Nita! Samo prazni zidovi i goli pod! Ni na to legnuti, ni s im se pokriti, ni na to sjesti, ni iz ega jesti - nita! Poslije dragi Isus ree: "Kako si vidjela tako e se na tome mjestu i zbiti, radi nepokornosti

Mojih slugu koji nee da ine pokoru. Da samo jedan dan u tjednu poste ili pokoru ine, potedio bih taj kraj!"
BOG OTAC OPOMINJE PREIVJELE

Na zapadnoj strani neba ukae se Bog Otac Nebeski. Svojom Pojavom ispuni gotovo sav zrani prostor. Pred Bogom Ocem je velika zemaljska kugla u koju je usadjen Kri Kristov. Uz Kri vijori snjenobijela Uskrsna zastava, sjajna kao sunce. Podno Kria i Zastave lei umiljato bijelo Janjece, crnih oiju. Glavicu je prislonilo na zemlju, kao da eli u njoj boraviti. Haljine i plat Oca Nebeskoga odsijevaju kao sunce, i kao da su od kadife zagasite boje. Kosa Oca Nebeskoga je vie tamno smedja, pomalo crnkasta, razbaeno eljana, a see do ramena. Oi divne kao rujna zora. Bog Otac promotri zemlju kako je sada na njoj. Paljivo gleda ono malo ljudi to je ostalo na ivotu. Ozbiljna Lica i uzdignute Desnice opomene narod na zemlji i prekori ga zbog poinjenih grijeha. I zemlja se poboja Boga jer Ga je gledala svojim smrtnim oima. 258

IZA MUKE IVOTA NAGRADA VJENA

PRED BIJELIM VRATIMA Uspinjala sam se putem bijelim kao snijeg a lijepim kao da je od mramora. Jo nekoliko osoba ilo je tim putem gore-dolje. I samo me pogledaju i nita ne reknu, nego produe dalje.

I stignem na povieno mjesto, u neobino predvorje. Zid je bio slijeva, sdesna i na dnu prostorije, a sprijeda je bilo otvoreno. U dnu su bila velika prekrasna bijela vrata. Nad njima nije bilo stropa nego su bili oblaci. U tom predvorju bilo je etrdesetak ljudi, razne dobi ivota. Pokuavali su unii na bijela vrata, ali nisu mogli jer su bila zakljuana. Hodali su po toj prostoriji kao da ekaju neko otvorenje. Doavi pred vrata, pokuam ih i ja otvoriti, ali nisam ni ja mogla. A s desne strane sjedio je za poirokim stolom na obinoj stolici Djeak Isus, u dobi od 10-12 godina. Oko Glave je imao svijetao krug. Naslonjen na stol, podboivi Glavu na lijevu ruku, zabrinuto je promatrao grupicu ljudi pred Sobom. A oni su hodali oko Djeaka Isusa tako po domau kao da su Njegova Zajednica. Prodjem izmedju ljudi do Gospodina i upitam: "to, zar se ta vrata nee otvoriti?" Djeak Isus odgovori mi zabrinuto: "Otvorit u Ja ova Vrata i moi e oni ii gdje bude tko htio. I ti e

moi ii gdje god bude htjela. Jo samo pola dana i Ja u ta Vrata otkljuati!"

Isus dragi mi je rastumaio da su to muenici za Svetu Vjeru. Bijela vrata su ulaz u Nebo. Gospodin je bio zabrinut jer mnoge due propadaju zauvijek. Kad ovjek sa zemlje vidi due pokojnika, one s njim ne razgovaraju. Ako ih se togod upita, koji puta odgovore. Takodjer, ako se za njih molimo, pa im neto treba, uz Boju dozvolu smiju i one togod pitati. 259 "OVDJE SU SVI PRAVEDNICI!" Nevidljiva sila ponijela me u Visine, veoma daleko od zemlje. Bila je tamo prekrasna priroda, a bregovi su se dizali do samog Podnoja Neba. Na tome tlu sretnem desetak ljudi, srednje dobi ivota. I neto su kao traili izmedju cvijea i trave. Pristupim najblioj eni pa je upitam: "Ima li ovdje koji pravednik?" ena se uspravi pa mi, kao povrijedjena, otro odgovori: "Ovdje su svi pravednici!" Na te rijei zautim i ponem razgledavati udnovati kraj. S desne strane opazim nekoliko velikih zgrada, visokih i preko petnaest katova. Ali izgledalo je kao da nikoga u njima nema. Pa si mislim: Vidi, na zemlji ovjek nema gdje ni glavu nasloniti, a ovdje toliki stanovi prazni. Onda upitam ljude u blizini: "Tko ovdje stanuje? ini mi se da dotini nijesu kod kue!" Ljudi nita ne odgovore, ali se zauje Glas s Neba: "Katnica pred kojom stoji jest tvoja!" Uplaim se na te rijei pa reknem: "Gospodine, a to e meni to udo! Za sirotu Julku dosta je i mala sobica!" I gledajui tu ogromnu zgradu, uzdahnem: "Tko e tebe samo spremati!" A s lijeve strane stajao je jo veiianstveniji Dvorac, sazdan od same svile i kadife. Leprao je i prelijevao se u boji mramora. Gledajui u to stvoreno udo, smijeei se, primijetim: "Da mi je samo znati, tko e u tebi prebivati! Balzami Vjenosti iz tebe miriu!" A zidovi od kadife jo se vie naginju k meni. Onda opet prozborim: "Osvaja mi srce, ali su preveliki stanovi tvoji za skromnu Julku da u tebi boravi." Tada opazim daleko dolje zemlju. Jedva sam je i razabirala kako je bila malena. Pa se sjetim koliko je na zemlji bijede razne vrsti, a ovdje divote kakovih oko ovjeje nije vidjelo! Tada zaujem vapaje sa zemlje: "Dodji na zemlju, jer te Majka Crkva zove!" Ali ogorena zbog svega to sam na zemlji proivjela, odgovorim: "Neu ja doi vie nikada na zemlju jer sam na njoj mnogo pretrpjela! Meni nije bilo dobro na zemlji!" I podjem za duama koje su s tog terena uzlazile u Nebo. 260

Due na ovome terenu jesu pravednici koji tamo jo malo zastaju dok se potpuno ne oiste. Zgrade i stanovi predstavljaju stepen duhovnih zasluga pojedinih dua. "OVDJE NAS IMA SAMO MALO!" Na obali Vjenosti - Jednom sam odneena daleko od zemlje, potpuno Gore. Stavljena sam na obalu nekog mora. I spustim se do samoga mora i gledam. Lijepo, bistro more, ali nigdje ive due! ta u sad! Dolje ne mogu jer je jako daleko, a ovdje nikoga ne susreem. Odjednom ugledam da izdaleka dolazi brod. Bio je nevelik, ali zgodan i lijepo obojen: bijelo s plavim izradbama. Kad je brod pristao, mornari izadju na obalu. Svi su bili jako mladi i lijepo obueni: u bijelo i plavo. Ja im tad pristupim i zamolim ih: "Morala bih poi dalje, ali ne znam kako. Hoete li me prevesti tamo gdje ima svijeta?" "Hoemo!" - veselo mi odgovore. "Ali ja nemam pasoa! Bojim se da me kapetan ne izbaci!" Mladii me razdragano zaokrue i odgovore: "Ima ti paso, ima!" "Ali nemam novaca da platim kartu! to u ako bude kontrola?" "Ne boj se! - odgovore mi. Mi emo se zauzeti za tebe da dodje kamo si pola." I udjem u ladjicu kao jedini putnik. Nakon duge vonje kau mi mornari: "Sada emo doi u kraj gdje e imati drutvo." Kad smo se pribliili drugoj obali, opazim u pristanitu grupu ena koje su ekale brod. Bilo ih je pedeetak, a sve u dobi od tridesetpet do etrdeset godina. Brod pristane u luci, a mornari sveu brzo konop i stave izlazni most. Onda izadjemo na obalu. Kraj je bio malo brdovit ali veoma lijep. Kapetan broda - Najednom opazim kapetana broda kako silazi na obalu i pozorno me promatra. A bio je prekrasna osoba i lijepo obuen. Imao je na sebi utozeleno odijelo, vie na bjelkasto, neka ugodna boja. Ja se pak preplaim mislei da e me sada kazniti. Ali On zapovjedi jednome mornaru da donese dva stolca. Ovaj odmah pohiti i zaas ih donese. Kapetan sjedne, pogleda me i zapovjedi neka i ja sjednem. Mornari 261 se veoma zaude i govorili su medju sobom: "Tko je ona da smije uz Njega sjesti?" Netko iz grupe rekne: "Valjda su u rodu!" A ja u strahu progovorim: "Molim Vas, gospodine kapetane, oprostite mi! Dovezla sam se ovamo, a nemam ni pasoa ni novaca!" A On me gleda pa kae: "Ima, ima ti paso! Ne boj se! - Onda mi joi ree: Ja sam se brinuo za tebe i za tvoje dijete, brinem se, i brinut u se za tebe i za tvoje dijete!" Na to Kapetan ode na brod, u svoju sobu, a ja se pridruim enama. Hrana dua - U to dodje neka redovnica nosei velik pladanj pun hrane. Na jednom kraju pladnja bili su na hrpu stavljeni veliki lijepo peeni bataci. Na drugom kraju bile su debele krike kruha, rezane u trokut. I posebno opet veliki komadi kolaa, takodjer trokutasta oblika. Redovnica je prolazila izmedju ena i zastala ispred svake od njih da si uzme od svake hrane po komad. I stane preda me i, ne gledajui mi u oi, ponudi i meni. Kad sam ve uzela, najedanput me pogleda u lice, zbuni se pa mi kae: "Tebi nisam smjela dati! Ti jo nisi ovdje!" Na to joj odgovorim moleivo: "Ali, sestro, ja sam izdaleka, sa zemlje! Ogladnjet u dok se vratim! Evo, vratit u vam kola, a zadrat u meso i kruh." Pristane ona preko volje i, sve klimajui glavom, govori sama sobom da mi nije smjela dati jer jo nisam medju njima. Iza obroka upustim se sa enama u razgovor: "ta vi radite ovdje? Ima li vas mnogo?" Jedna mi odgovori: "Jako rijetko dolaze ovamo due! Ladjica ode i po nekoliko puta, a da nijedne due ne doveze. Ima nas ovdje samo koliko nas vidi!"

Povratak - Najedanput zazvoni. Jedan me mornar pozove: "Dodji[dodji, orig., nota] da te povezemo jer polazimo na mjesto otkuda smo i doli." Onda ih zamolim: "Ja sam dola sa zemlje! Lijepo vas molim kad biste me htjeli tamo povesti!" Oni se nasmijee i uskliknu: "Ta gdje smo mi od zemlje! Mi smo Gore, a zemlja je daleko dolje! Mi prevozimo due koje sa zemlje dolaze u Vjenost." A ja im reknem: "Pa je l' se vama isplati prevaljivati toliki put, a da nikoga ne vozite? Odanle ovamo nikoga, odavle onamo opet nikoga!" 262 Prije odlaska jo jednom pogledam taj lijepi kraj sa svojim brdima i ravnicama, divnim stablima i krasnim cvijeem, a usred te ljepote stanovi za due. Popnem se onda na brod i dovezoe me gdje su me i uzeli. Zamolim ih da me prevezu barem do Australije, a onda bih ja tamo radila i ve se nekako vratila u domovinu. Ali oni mi nasmijani odgovore: "Doi e ti na zemlju kako si sa zemlje i ovamo dola!" I prenese me tad na zemlju, na mjesto odakle sam i uzeta. Prola sam u zraku "milione" kilometara, tako da sam osjeala veliki umor puta. Nebo ima toliko Predjela koliko i zemlja drava. Ne zna se Nebu kraja ni u irinu, ni u Duinu, ni u Visinu! Malo dua dolazi u ovaj Predio Neba jer ih je malo steklo zasluge koje odgovaraju ovom stupnju Blaenstva. Brod je oznaka Rimokatolike Crkve. Nisam znala tko je onaj kapetan. Onda mi je dragi Isus rastumaio da je to Otac Nebeski. Mornari su due koje suradjuju s Bogom. Hrana dua jest Nebeska Tajna koju smrtnik na zemlji nee dokuiti. 263 + U Ime Boga Oca koji me je s velikom Ljubavlju stvorio. + U Ime Boga Sina koji me je s velikom Ljubavlju Svojom Pregorkom Smru otkupio. + U Ime Boga Duha Svetoga koji me s velikom Ljubavlju Svojom Presvetom Milou posveuje. Amen. SVE NEKA BUDE NA VEU SLAVU PRESVETOGA TROJSTVA: BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA DUHA SVET0GA TE NA AST I HVALU PRESVETE BOGORODICE, BLAENE DJEVICE MARIJE I NJEZIN0G PREIST0G ZARUNIKA, LJUBLJENOG POOIMA ISUSOVOGA - SVETOGA JOSIPA! 264

Ova knjiga nalazi se na web-stranicama www.exDeo.com

En Hr It

^ SVETITE OBJAVE MOLITVE HRVATSKA UZORI KONTAKT RAZNO ^