Miljenko Jergovid "Ruta Tannenbaum"

Iako u sreditu jest pria o Ruti Tannenbaum, Jergovid je, dakako, i dalje sklon digresivnosti koja u njezinu priu
upisuje prie i sudbine drugih, te ulanava fabulu, dajudi joj anrovska obiljeja koja daleko nadmauju tek
linearnu fikcionalnu biografiju. Preko glavne junakinje, djevojice roene u inovnikoj zagrebakoj idovskoj
obitelji, koja je od najranije dobi iskazivala neobinost, ali i oholost, Jergovid de duboko zarezati u tkivo
predratnog Zagreba, i to mnogih njegovih slojeva, a sa svakim uvedenim likom, od kojih su neki doista
majstorski zaokrueni karakteri, donijet de novu priu koja ulanava onu glavnu, ali je i nadopunjava i nijansira.



Miljenko Jergovid "Ruta Tannenbaum"

U svome prologodinjem, ili tonije reeno prololjetnom (jer, to s objavljivanjem romana u ljeto oito je
postalo pravilo jo od Dvora od oraha), romanu Gloria in excelsis Miljenko Jergovid jednu je od tri prie
smjestio u poslijeratni Zagreb. Kritika je ved tada prepoznavala daleke, tematske i stilske, odjeke Krlee, pa i
Marinkovida, u vrlo otrom i ironinom prikazu malograantine, licemjerja, kukaviluka i egoizma postratnog
Zagreba u kojem se naao njegov junak, pilot RAF-a eljko Durlin. U meuvremenu, u polemikama koje su
itekako izlazile izvan knjievnih okvira, a u kojima je sudjelovao, Jergovida se esto znalo bocnuti upravo
etiketom svojevrsnog zagrebofoba, pisca koji se nikada nije prilagodio agramerskom mentalitetu, niti ga shvatio
i prihvatio, a Zagreb mu je, navodno, dao ba sve. Zastupnici te i takve teze s novim Jergovidevim romanom, koji
tek to je izaao iz tiska, bogme, imat de pune ruke posla i argumenata pro et contra svojih stavova, jer je Ruta
Tannenbaum roman koji se bez ostatka zbiva u Zagrebu, u nesretno i teko vrijeme prije i na samom poetku
2. svjetskog rata. Osim nekih sporednih likova koji su s njome vezani, pa onda i donose svoje prie i obiaje, ovo
je prvi Jergovidev roman posve odmaknut od Bosne i preseljen u novu sredinu.


Naslovna i glavna junakinja novog Jergovidevog romana mlada je zagrebaka idovka koja je u vrijeme
deportacije u konc-logor imala samo petnaest godina, ali je u svome kratkom ivotnom vijeku proivjela cijeli
jedan ivot kazaline zvijezde i velikog glumakog talenta koji je u zgradi nacionalnog teatra iskazala jo kao
devetogodinjakinja. Podatak koji pronalazimo u Appendixu romana otkriva nam kako je Jergovid prvotno imao
nakanu napisati stvarnu biografiju jednog drugog zagrebakog glumakog wunderkinda, slavne i nepravedno
zaboravljene Lee Deutsch, umorene sa samo godinom vie od Rute, ali se na koncu, zbog nedostatka podataka i
svjedoka, odluio za svojevrsnu zamjensku biografiju. Pa iako svoju Rutu nije stvarao od krhotina Leine
biografije, neke se stvari ipak podudaraju, jer, kako de zapisati mjesto i vrijeme nisu izmiljeni, a u ovome
su romanu vrlo vani.

Ruta Tannenbaum za razliku od prethodnih Jergovidevih romana, prije svega spomenutih Dvora i
Glorije, manje je razvedena i razlomljena na vie pria. No, iako u sreditu jest pria o Ruti Tannenbaum,
Jergovid je, dakako, i dalje sklon digresivnosti koja u njezinu priu upisuje prie i sudbine drugih, te ulanava
fabulu, dajudi joj anrovska obiljeja koja daleko nadmauju tek linearnu fikcionalnu biografiju. Preko glavne
junakinje, djevojice roene u inovnikoj zagrebakoj idovskoj obitelji, koja je od najranije dobi iskazivala
neobinost, ali i oholost, Jergovid de duboko zarezati u tkivo predratnog Zagreba, i to mnogih njegovih slojeva, a
sa svakim uvedenim likom, od kojih su neki doista majstorski zaokrueni karakteri, donijet de novu priu koja
ulanava onu glavnu, ali je i nadopunjava i nijansira.

Rutino je djetinjstvo u zagrebakoj Gundulidevoj ulici teklo izmeu straljivog i povodljivog oca Salomona, koji
bi hrabrost iskazivao samo u birtijskim tiradama, pod tuim, neidovskim imenom, ne previe transparentne
majke Ivke Singer, djeda biveg trgovca i osvjetenog zagrebakog idova koji sluti zlo i nesredu, te susjeda
kojima de od najmlaih dana povremeno biti povjerena na uvanje. Upravo susjedi Morinj, skretniar Rade i
njegova supruga Amalija, istraumatizirana smrdu vlastita djeteta zbog koje se gotovo patoloki vezala uz malu
Rutu, primjer su nekakve tipine hrvatske obitelji i njihova suivota sa susjedima idovima, koji se mijenja kako
puu politiki vjetrovi, iako ni oni ponekad ipak ne mogu nagristi njihovu ljudskost. Na primjeru Rade Morinja
koji je nakon proglaenja NDH pristupio ustaama to je pristupanje, takoer, sjajno opisano kao posljedica
sluajnog dogaaja koji dobiva konotacije na koje akter vie jednostavno ne moe utjecati, pa se samo preputa
sudbini.

No, povijesne mijene i politike injenice toga turbulentnog doba nisu u sreditu Jergovideva interesa, one se
ionako dobro znaju i podrazumijevaju i u romanu se tek usputno spominju, a Jergovida zanimaju prije svega
meuljudski odnosi i arolika slika predratnog Zagreba. A ona je, u Jergovida gotovo identina onoj Krleinoj
(kojeg se na nekoliko mjesta neposredno proziva, a na mnogo vie posredno priziva stilskim umijedem)
dvolian je to i licemjeran grad u kojem cvjeta malograantina, koji se okrede kako vjetrovi puu, u kojem de se
zbog purice s mlincima i peenog pajceka kunuti u kojeg treba politikog idola, a zbog kukaviluka i najmrskijeg
neprijatelja doekivati cvijedem, dok se hrabrost iscrpljuje u vicevima o Bobiju i Rudiju. Zagreb je grad koji je
Rutu Tannenbaum objeruke prihvatio kao hrvatsku Shirley Temple, osobito ukoliko su to tvrdile tadanje
novine i kritiari od autoriteta, ali i vrlo brzo zaboravio nakon naredbe o utoj zvijezdi, zbog ega de Ruta,
njezini roditelji i stotine drugih zagrebakih idova postati, kako to kae Jergovid, nevidljivi, sve do konane
deportacije u bespovratne teretne vagone.

Grad je to u kojem ak ni antisemitizam nije pitanje vrstog stava, nego vie mode, a negdje u dubini due
svakome je vanija krepka pileda juhica od susjedove sudbine. Vrlo otro i s mnotvom krleijanske ironije
Jergovid prikazuje i kulturni, kazalini zagrebaki milje u kojem de se nadi Ruta, detektirajudi njegovu
malograansku opinjenost Beom, sladunjavim i melodramatskim kazalinim komadima, te funkcioniranje
kulturnih elita koje stvaraju svoje ambleme, kakav je jednom, vrlo kratko bila i Ruta Tannenbaum. Roman je,
tipino jergovidevski, punjen i brojnim digresijama koje se ovog puta tiu idovske tradicije, kao i sentencioznim
poentiranjem, kojeg ima ak neto manje no to smo to u ovoga pisca navikli. Pojavljuju se tu stvarne osobe iz
politikog i kulturnog ivota, kao i one fiktivne, citiraju se i reinterpretiraju ulomci iz ondanjih novina, no sve
skupa funkcionira kao skladna cjelina, iako za moj ukus ima tu pokoja epizoda vika, kao i disproporcija izmeu
Jergovideva naina pripovijedanja koje proizlazi iz bosanske tradicije i agramerske teme o kojoj pie. To je
takoer primjetno i u Jergovidevom jeziku koji doista od poetka teka i koji je trebao biti puno agramerskiji
kako bi sve bilo autentinije, to je vjerojatno najveda greka romana.


Jergovid je, dakle, napisao jo jedan roman velike teme kakvima je inae sklon, a njegova pria o nesretnoj
sudbini Rute Tannenbaum svakako je najpoleminija, pa i najprovokativnija od svih njegovih dosadanjih
velikih pria. Prije svega zbog kritikog prikaza predratnog i ratnog Zagreba, ali i odnosa Hrvata i idova, to
je jo uvijek i u bilo kakvoj literarnoj varijanti jedna od vrudih hrvatskih tema. U Jergovida, treba redi, nema
crno-bijelih karaktera i situacija, zbog ega sve i djeluje tako ivotno - nitko nije bezgrean, obitelji Tannenbaum
i Morinj, na primjer, u raznim su trenucima bile jednako dobre i jednako okrutne prema svojim susjedima.

Jergovida zanima tragina sudbina, kao i obiteljski i socijalni background, djevojice i djevojke koja je svojim
talentom oparala Zagreba, ali ju je on vrlo brzo zaboravio, iz straha, iz kukaviluka, svejedno, ba kao to je na
kraju krajeva svejedno da li je to bio ba Zagreb. Naime, Jergovid, ak i kad pomalo provocira, to je ovdje
vjerojatno barem malkice tono, pisac je univerzalnih pria koje jesu posljedica odreenog mjesta i vremena, ali
funkcioniraju i izvan njih i u tome je njihova i njegova veliina. Odlina pria o Ruti Tannenbaum, koja je mogla
biti i pria o Lei Deutsch, ali i o nekoj drugoj traginoj umjetnikoj i ljudskoj sudbini kakvima obiluje povijest
naih gluposti, majstorski je rekonstruirala jedno vrijeme i jedan prostor, iako s primjetnom pozicijom nekoga
tko o njemu pripovijeda izvana, ali i - ako je to vie uopde potrebno redi - jo jednom potvrdila Jergovidev
pripovjedaki talent ija nas magija pripovijedanja uvlai u priu, ak i ako se protiv toga borimo.

A Jergovid i Zagreb od sada vie nisu samo tema za kuloarske traeve jer je ovoga puta napisao snaan roman (i)
o Zagrebu, to posve sigurno ne bi ni htio ni uspio kad bi mislio da je tu ba sve samo krepka pileda juhica.
Jagna Poganik, 10.08.06
OLEMIKE
Kontroverzni roman Miljenka Jergovida, Ruta Tannenbaum, i pre i posle ovogodinje nagrade "Mea Selimovid",
koja se u Tuzli dodeljuje za najbolji roman objavljen tokom 2006. u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj
Gori, izaziva polemike. Nedavno se na portalu www.knjizevnost.org naao obiman negativan prikaz Dunje
Melid, pisan za nemakog izdavaa. Odmah posle objavljivanja u Hrvatskoj (Durieux), kritike zamerke romanu
uputila je grupa uglednih ljudi (objavljene u nedeljniku "Nacional" 12. 9. 2006).
Zlatko Crnkovid, urednik i pisac, isticao je Jergovidevo nepoznavanje zagrebakog govora iz doba koje opisuje
(izmeu Prvog i Drugog svetskog rata), kao i pisanje imenice "Jevrej/i" malim slovima.

Dramatiarka Zora Dirnbah ukazivala je na kompozicione manjkavosti romana (nepovezanost niza
mnogobrojnih pria), povrnu obradu karaktera, "ljutitu predodbu Zagreba", nemogudnost nalaenja istinskih
veza sa Leom Doj, glumakim vunderkindom. Istoriarka Andrea Feldman naglaavala je da je u istorijskim
romanima nemogude traiti istorijsku istinu i dokazivala kako Jergovida istorijski okvir nije ni zanimao,
zakljuivi: "Njegova vizija Zagreba i idova na granici je negativnog stereotipa" Profesorka etike Nadeda
ainovid argumentovala je svoje glavne misli, da to nije antisemitska ved mizantropska knjiga. Potom su
usledile sve unije reakcije samog pisca koje su kulminirale u ovogodinjem prolednom intervjuu za nedeljni
magazin "BH dani", vreanjem upravo onih ljudi iz Hrvatske koji su kritike i uputili.

"Pokazao kakva smo ubrad"

Dok se guva u Hrvatskoj zavrila istupanjem Jergovida iz Hrvatskog drutva pisaca, u Bosni su se mogli itati
tekstovi raznorazne vrste, nepotkrepljeni argumentima, i to tekstovi istog kruga ljudi, koje u istoj meri i istim
jezikom sam Jergovid podrava i brani (N. Rizvanovid "Nesavreno remek-djelo", I. Lovrenovid "Lomaa za
Jergovida") Dve nedelje pre proglaenja tuzlanskog pobednika magazin "BH dani", iz svoje edicije, najavljuje i
uveliko reklamira izlazak iz tampe upravo roman Miljenka Jergovida Ruta Tannenbaum.

Meu lanovima tuzlanskog irija nali su se ljudi koji su Jergovidevi (novi) izdavai (S. Mehmedinovid) ili onaj
kome je Jergovid sastavio izabrane pesme (M. Stojid). Obrazloenje nagrade predsednika irija dr Muhameda
Delilovida bilo je sledede: "Jergovid je napisao nevjerojatno hrabar roman, najljepi u njegovoj neshvatljivo
bogatoj produkciji. Zapravo, Miljenko Jergovid nam je ovim romanom svima pokazao kakva smo ubrad!" I
posle dodeljivanja tuzlanske nagrade u BiH se uporno pie o neknjievnim elementima i mimoilazi dokazivanje
mogudih estetskih inilaca dela.

Izbor finalista takoe moe izazvati nedoumice. Osim to se prigovor moe uputiti i zbog sistematskog
zaobilaenja knjievnica (ove godine, u irem izboru, ali ne i u finalu, tek dve: Ivana Sajko iz Hrvatske i Vida
Ognjenovid iz Srbije), kao i zbog odsustva senzibilnosti prema raznovrsnijim temama od istorijskih, ratnih i
politikih, vedina knjiga nije dobro napisana.

Sama pobednika knjiga ima nekoliko neusaglaenosti. Prvo, mnogi govore, a i sam autor ponovio je isto
prilikom dodele nagrade, da je to roman o Ruti i holokaustu. Meutim, to bi izneverilo doslovni tekst jer u
njemu ima veoma malo rei o Ruti i holokaustu: Ruti se posveduje jedva etvrtina romana, a stradanju Jevreja
jo mnogo manje. Uz to, ia romana je veoma problematina upravo zbog nesrazmere izmeu prostora
predatog naslovnoj junakinji koja nije istovremeno i glavna, ali koju autor iz drugog plana vrada u naslovni fokus
i predaje joj kljueve tumaenja. U samom romanu ima previe sporednih pria (oko etrdesetak) koje se
odnose na Zagrepane i Jevreje, a predstavljeni su uglavnom u crnoj boji, bez jaih, suprotstavljenih diskursa.
Ukratko, u pitanju je roman sa nepovezanom kompozicijom, nedovoljno motivisanim postupcima junaka, sa
gomilanjem velikog broja sporednih pria, stilskim neujednaenostima, konfuznom iom koja oteava odgovor
na pitanje ta je istinski zaplet romana, ta je pisac zapravo hteo da kae. U romanu ima lepih pripovednih
delova, ali, u odnosu na celinu romana, oni ostaju u drugom planu.

Etnonacionalizam i incest

Dalje, nepojmljivo je kako su dva veoma slaba romana uspela da uu u sam finale: Psi i klaunovi (V. B. Z.,
Zagreb, Hrvatska) Josipa Mlakida i Sin (Durieux, Zagreb, Hrvatska i OKF, Cetinje, Crna Gora) Andreja Nikolaidisa.
(Roman Vide Ognjenovid nisam itala, ali za roman Ivane Sajko Rio bar mogu odgovorno da kaem kako je bolji
od knjiga dvojice navedenih finalista.) Mlakid tematizira odlazak grupe nacionalno sve netrpeljivijih ljudi na
sarajevski miting uoi izbijanja rata, a Nikolaidis naslovom najavljuje konfliktni odnos sina i roditelja, a vedinom
govori o anomalijama crnogorskog gradida Ulcinja. No, oba romana povrno obrauju svoju grau. Mlakid je za
fokalizera svoje prie izabrao polupismenog i nedozrelog deaka to je bitno uticalo na trivijalne opise, plone
introspekcije, gomilanje fraza Nikolaidis najvedim delom svoj roman prebacuje u ruho feljtona te zato ima
previe leernog stila (sa dosta loih, polupismenih reenica: "uvam tu sliku, kao to se u, od krae, najbolje
zatidenim muzejima uvaju dragocjene slike". "Onda mu je slomio jabuku kada se popeo na stablo da krade
vode". i sl.), informativno-popularnih razmatranja aktuelnosti, previe fraza, trivijalnih uoptavanja i besmislica.

Konano: dva romana koja su mogla zaokupiti vedu panju irija jesu Elijahova stolica (Fraktura, Zapreid,
Hrvatska) Igora tiksa i Komo (Samizdat B 92, Beograd, Srbija) Srana Valjarevida. Oba romana odlikuje, osim
pokazane vetine romaneskne kompozicije i oblikovanja karaktera i atmosfere, izuzetan stil, sloena znaenja i
poruke. Prvi tematizuje odnos etnonacionalizma i incesta, drugi - pokuaj ivota u izolovanom prostoru i pod
specifinim uslovima, na nekoj drugoj vrsti "arobnog brega" koji iznova uspavljuje i razbuuje. Ove knjige na
prvi pogled ine se jednostavnim, ali kriju mnoga sloena znaenja i zato ih treba paljivo itati.

Za prvi roman bitno je uoiti da je incest likova u funkciji otkrivanja zla politikog insistiranja na zatvorenosti
ivota meu pripadnicima istovrsnih nacija; za drugi roman karakteristino je meanje lirizovanog ritma
ispovesti (ponavljanje veznika "i" ili rece "ba" stiava patnju subjekta zatvorenog u svoj svet) i dijalokog
pokuaja otkrivanja novog sveta (do apsurda dehumanizovanog iako okuplja svetsku intelektualnu elitu).