Professional Documents
Culture Documents
Rezime. Ovaj rad ima za cilj da pokae da prouavanje fenomena svesti, a posebno ljudskih stanja
svesti, za razliku od veoma skoranje preokupacije Zapadne nauke ovim problemom, moe datirati
gotovo tri milenijuma unazad kada su svest ispitivali i lino istraivali mudraci iz drevne Indije, koji
su iza sebe ostavili pisana dokumenta o svojim nalazima, koja mi danas poznajemo pod imenom
"Upaniade". Ezoterijske struje ostalih glavnih svetskih religija takoe su se bavile istraivanjem
svesti u sopstvenim duhovnim tradicijama kao najvanijim od svih predmeta istraivanja, dolazei do
gotovo identinih zakljuaka kao i upaniadski vidioci o prirodi svesti. Rad je usredsreen na uporednu prezentaciju dve ezoterijske prakse koje su bile najartikulisanije u opisu rezultata istraivanja:
Upaniade, poznate pod kolektivnim imenom Vedanta (Hinduizam) i ezoterino Hrianstvo prema
uenju jednog savremenog, dostojnog potovanja kiparskog mistika, jednostavno nazvanog Daskalos
(uitelj). Upadljive korespodencije izmeu ove dve tradicije naene su u svim njihovim aspektima, od
makrokosmosa, strukture Univerzuma, do mikrokosmosa, strukture ovekovog sopstva, ovekovih tela,
ovejih stanja svesti, i preciznih tehnika za proirenje i ostvarenje viih stanja svesti. Takoe je dat i
kratak komentar o psihikim fenomenima u ezoterinoj tradiciji, kao i o istraivanjima ovih fenomena
savremenih naunika. Na kraju, istie se tvrdnja da bi savesna primena ezoterinih disciplina i kodeksa
ponaanja u mnogim aspektima ljudskog ivota, na linom i drutvenom planu, bila najefikasniji nain
za iskorenjivanje svih zala (ratova, zloina, siromatva, bolesti, nesree) koja su napadala oveanstvo
tokom njegove duge istorije.
Kljune rei: Hinduizam, ezoterijsko Hrianstvo, misticizam, Braman, Atman, Apsolut, stanja svesti,
svest, samosvest, supersvest, supersvesna samosvest, podsvesno, sopstvo.
1.
90
UVOD
91
92
93
94
3.1
95
96
97
IVARA (STVORITELJ-UNITITELJ)
(Tabela 1, nastavak)
SEDAM LOKA (SVETOVA):
Loke ili ravni, meusobno se proimaju. Svaka ravan ima sopstvenu materiju odgovarajueg
stepena gustine, koja proima materiju ravni neposredno ispod sebe. U svakom svetu dua razvija
novo i vie oseanje moi. Kada prolazimo iz jedne ravni u drugu ne kreemo se u prostoru, ve
jednostavno menjamo fokus nae svesti. Ljudska bia unutar sebe poseduju razliita vozila (tela)
koja odgovaraju i mogu da funkcioniu u razliitim svetovima. Ovi svetovi zauzimaju isti poloaj u
prostoru.
(7) BRAMALOKA, (6) TAPOLOKA, (5) DANALOKA, (4) MAHARLOKA
(SUPRAMENTALNI SVETOVI)
Prvobitni vedski opis sveta sadri tri regije ili tri sfere: bhurloku (zemlju), bhuvarloku
(astralni svet) i svargaloku (nebo ili mentalni svet). U svojim najviim stanjima svesti upaniadski
vidioci su istraili i imenovali dodatna etiri via sveta koja mogu poseivati i koja su dostupna
samo samorealizovanim ljudskim biima. Ova etiri supramentalna sveta su veoma brzih i visokofrekventnih vibracija, i kao takva su van domaaja obinih ljudskih bia i van njihove moi
poimanja.
(3) SVARGALOKA (NEBO ILI MENTALNI SVET)
Mentalni svet proima astralnu ravan, ali se takoe prua i dalje u prostor. Ovo nebo je
misaoni svet, oblast intenzivne ideacije. Sve to ovek poeli, direktno se materijalizuje putem
misli. Svaka osoba gradi svoje sopstveno nebo prema svojim eljama i matanjima. ivot na nebu je
veoma slian nainu ivota koji vodimo na zemlji, samo to je daleko intenzivniji. Ovo nebo takoe
nije neprolazno. Kada iscrpimo plodove svoje dobre karme akumulirane u prethodnom ivotu,
moramo da se vratimo nazad u zemaljski svet i zaponemo novu inkarnaciju.
(2) BHUVARLOKA (ASTRALNI SVET)
Astralni svet proima zemaljsku ravan i prostire se u odreenu daljinu izvan nje. Vibracije
98
astralnog sveta su bre od vibracija fizikog plana. Najnii planovi od sedam pod-planova astralnog
sveta nazivaju se narake (paklovi) ili asuriya loke (ravni bez sunca) i oni su nastanjeni preminulim
ljudskim biima kojima dominira ivotinjska piroda i koji nemaju nikakva dobra u svojim srcima.
Jedan od takvih niih planova zauzimaju osobe sa nekontrolisanim strastima i snanim ulnim
udnjama, pa se stoga esto naziva i Preta Loka, plan gladnih duhova (gladnih ulnih iskustava koje
nudi zemaljski svet).
(1) BHURLOKA (ZEMLJA ILI "FIZIKI" SVET)
"Fiziki" svet u kojem stiemo znanje o predmetima putem dnana-indrija ili organa saznanja, to jest ula vida, sluha, dodira, mirisa i ukusa.
BRAMAN
Apsolutno Bie ija je sutinska priroda definisana kao sat (samo-bie), it (samo-svest), i
ananda (samo-blaenstvo). Ovo nad-lino transcendentalno bie prethodi svakoj konkretnoj
stvarnosti. Nae pravo, apsolutno Ja.
ATMAN
Najunutarnjije Ja svakog ivog stvorenja ili predmeta i boanska sutina individualnosti.
Izmeu Atmana i Bramana ne postoji dualnost; to je jedna te ista Stvarnost, isti Bog, vien
u svoja dva odnosa prema Univerzumu. Ono je i spolja i iznutra, prisutno ovde ovog trenutka i
beskonano daleko na nekom drugom mestu, u srcu atoma i svih stvari.
IVATMAN
Vie ja postojee individue, kao otelotvorena dua u univerzumima.
IVA
Individua kao ljudsko bie inkarnirana u svetovima dualnosti (najnia tri sveta) manifestujui linost u prostoru i vremenu. Ova linost se sastoji od tri karakteristina elementa. Manas je
svojstvo registrovanja utisaka koje ula primaju iz spoljanjeg sveta. Buddhi je sposobnost
diskriminacije koja klasifikuje ove utiske i reaguje na njih. Ahamkar nam daje ego-oseanje koje
99
prisvaja ove utiske kao svoje i reaguje na njih - to je ono to stvara nau linost ili na egoizam.
("Identifikacija svesti sa onim to samo reflektuje svest - to je egoizam", Patanjali, II.6). Ako je
misaoni talas prijatan, ego-oseanje osea "Ja sam srean"; ako je misaoni talas neprijatan, "Ja sam
nesrean". Sledi dakle da sve dok postoji ova lana identifikacija telesnog ja sa ovim misaonim
talasima, sa egoizmom, ovek nikada ne moe da upozna svoje pravo Ja, Atmana.
100
mislima i eljama.
(3'') Anandamaja, telo blaenstva, poto je ono najblie blaenom Ja; ono je takoe poznato
i kao vie noetsko telo. U dubokom snu, kada ne postoji nikakva svest o umu i telu, kao veza
izmeu konanog sveta i blaenog Ja (Atmana) jo uvek stoji ovo kauzalno (karmiko) telo.
akre predstavljaju finotvarnu anatomiju ljudskih bia ba kao to "fiziki" organi predstavljaju grubotvarnu anatomiju. Sedam endokrinih lezda odgovaraju sedam glavnih akri. Sedam
akri korespondira makroskopski sa sedam loka i povezanim stanjima svesti.
(1) Muladara akra, koja se nalazi na dnu kime, vlada naim razumevanjem "fizike" dimenzije. Eksterno se manifestuje kao adrenalinska lezda, upravljajui bubrezima i kimenim stubom. Ova akra nas dri uzemljenom za tlo, i u osnovi je naeg nagona za opstankom.
(2) Svaditana akra, nalazi se na dnu genitalnih organa; to je akra kreativnosti, upravljajui seksualnim nagonom i reprodukcijom.
(3) Manipura akra, je locirana u solarnom pleksusu. Eksterno se manifestuje kao pankreas, i vlada funkcionisanjem slezine, jetre, eluca, une kesice, i aspektima nervnog sistema.
Kroz nju se ispoljava emotivnost, kao i oseanje line moi.
(4) Anahata akra, je akra srca. Eksterno se manifestuje kao timus, grudna lezda. Ova
akra vlada srcem, krvlju i krvotokom, i utie na imuni i endokrini sistem. Ona je sedite i dom
due, ili naeg vieg ja, i sredite kroz koje oseamo i izraavamo ljubav i definiemo nau linost.
(5) Viuda akra, je akra grla. Eksterno se manifestuje kao titna lezda i vlada pluima,
glasnim icama, bronhijalnim aparatom i metabolizmom. Centar samo-izraavanja, komunikacije i
101
rasudne moi.
(6) Adna akra, se nalazi izmeu obrva i sredita ela. Poznata kao "tree oko", ona se eksterno
manifestuje kao hipofiza. Vlada niim mozgom i nervnim sistemom, uima, nosom i oima. Upravlja
raznim stanjima koncentracije koja se ostvaruju kroz meditaciju, i povezana je sa raznim kognitivnim
sposobnostima intelekta.
(7) Sahasrara akra je locirana na vrhu glave. Eksterno se manifestuje kao pinealna lezda
i vlada gornjim mozgom. Kroz ovu akru se na kraju realizuje integracija sa Bogom. Ovo se dogaa
kada se Kundalini, zmijolika snaga, budi iz svog sklupanog poloaja u najniem energetskom
centru, i energizujui akre jednu po jednu dosee Sahasraru.
"Braman je sve, a Atman (Ja) je Braman. Ovo Ja ima etiri stanja svesti" (Mandukja Upaniada, I.2).
BUDNA SVEST - VAIVANARA
U ovom stanju ovek ivi sa svim ulima okrenutim ka spolja, svestan samo spoljanjeg
sveta, nalazei ulna zadovoljstva u materijalnim predmetima i uveren da je njegova svest identina
sa fizikim telom. Budno stanje je normalno stanje prirodnog oveka, koji bez razmiljanja prihvata
Univerzum onakvim kakvim ga je naao.
STANJE SANJANJA - TAIASA
U ovom stanju ula su okrenuta ka unutra, kada ovek razrauje utiske o prolim delima i
sadanjim eljama. Sanjanje je iskrivljenje ak i one ograniene, uslovljene stvarnosti, ali je na
odreeni nain vie stanje, s obzirom da u njemu proivljujemo nae utiske o iskustvu a ne direktno
samo iskustvo. Um je sada aktivan, mada nezavisno od ulnih organa, i bez svesti o grubotvarnom
telu.
102
Ako su budno stanje i sanjanje prolazna stanja, zar ne postoji neto trajno,
neto stvarno, na emu se ona oslanjaju? Zar ne bi bilo mogue probuditi se u nekom
viem stanju, nivou stvarnosti koji je iznad ovog sveta veno promenljivih ulnih
iskustava? Upaniadski mudraci su nali klju: u dubokom snu "Ja" koje posmatra
razdvaja se ne samo od tela nego i od uma. To je najdublji i najuniverzalniji sloj
nesvesnog. Probudite se u ovom stanju, kau Upaniade, i biete ono to zaista jeste,
slobodni od uslovljenosti tela i uma u svetu neomeenom ogranienjima vremena,
prostora i kauzalnosti.
Probuditi se u samim dubinama nesvesnog kada i sama misao prestane?
Ovakav jezik je nerazumljiv koliko i mapa neke druge dimenzije. Mudraci koji su
pre tri hiljade godina iscrtali mape neispitanih teritorija svesti, svakako spadaju
meu najvee i najsmelije istraivae u ljudskoj istoriji. Jer uspon na vrh svesti nije
za bojaljive: "Otra kao seivo brijaa, kau mudraci, je staza do Stvarnosti i teka
za putovanje" (Kata Upaniada, I,3.14). To je najvei izazov sa kojim se ljudsko bie
moe suoiti: penjanje i uspon na najvii vrh, na Himalaje svesti. To je isti onaj
izazov koji je motivisao naunike kao to su Njutn i Ajntajn da pokuaju da prodru
u srce Univerzuma. U stvari, veina hrabrih upaniadskih mudraca je potekla iz
ratnike kaste. Oni su eznuli da upoznaju sr ivota, da ga spoznaju i ovladaju
njime, a to je znailo ovladati svakim tokom misli. Stapajui sve svoje elje u jednu
monu elju za samo-realizacijom, koncentriui se poput laserskog zraka na jedan
jedini fokus unutranjih svetova, njihova panja se prirodno povukla iz senzornih
kanala. Kako se njihova koncentracija produbljivala, dolazio bi trenutak kada se telo
vie nije osealo, kada se rastakala identifikacija sa fizikim telom, i mudraci su
znali van svake sumnje da nisu svoje telo. Takoe su shvatili da moi mozga (koji je
i sam deo materijalnog tela) nemaju sopstveni ivot, i da mozak nije svestan, ve
samo instrument svesti i uma, jer kada se svest povlaila iz mozga, oni su ostajali
103
svesni! Upaniade tvrde da je nae grubotvarno telo samo prvi od mnogih slojeva
koji su omotani oko ljudske linosti, i da je svaki naredni manje "fiziki" od onog
koji mu prethodi.
Idui dublje (ili pre vilje) u meditaciju, kako se svest povlaila iz jednog po
jednog od ovih slojeva svesti, upaniadski mistici su doli do jo jednog
zapanjujueg otkria: shvatili su da takoe nisu nita manje um nego to su
grubotvarno telo, jer kada se svest povue ak i iz uma, jo uvek je ostajala svest o
"Ja". Koncentracija je sada toliko duboka da svi misaoni procesi prestaju. Vreme i
prostor iezavaju. "Ja" u meditaciji poiva na onome to Upaniade nazivaju "telo
radosti", tiho, eterino unutarnje kraljevstvo na pragu istog bia. Sve to nas u ovoj
taki deli od okeana beskrajne svesti je tanki omota linog identiteta. Ovaj omota
se ne moe ukloniti snagom volje: "Ja" ne moe da izbrie samo sebe. Pa ipak,
odjednom, ono nestaje. U klimaksu meditacije barijera individualnosti iezava,
rastvarajui se u okeanu iste, neizdiferencirane svesti.
Ovo stanje Upaniade nazivaju turija, "etvrto", jer je ono iznad budnog
stanja, sanjanja i dubokog sna. Turija je buenje u dubokom spavanju bez snova, u
samim dubinama nesvesnog, u kojem ovek nije svestan ni tela ni uma. Kasnije je
ovo stanje nazvano samadi, "potpuno stapanje" i moka, "oslobaanje", jer ono
donosi slobodu od svih uslovljavanja i ogranienja vremena i prostora. U samadiju
stvarnost se kondenzuje u isti potencijal, bez dimenzija, bez vremena, bez ikakve
diferencijacije. U ovom stapanju nema ni vremena, ni prostora, ni kauzalnosti. To su
samo forme koje namee um, a um je sada stian. Niti postoji svest o bilo kom
predmetu, pa se ak i misao o "Ja" rastvorila. Ali ipak svest ostaje: it, ista,
neizdiferencirana svest, izvan podele na posmatraa i posmatrano. Celokupna
stvarnost je tu, unutranja kao i spoljanja: ne samo materija i energija, ve i sve
vreme, sav prostor, kauzalnost i stanja svesti.
ta ostaje kada se ukloni svaki trag individualnosti? Upaniade to nazivaju sat,
isto bie, jer se tek u izdiferenciranosti ovog jedinstva stvorene stvari stiu svoje
ime i oblik. Mudraci su ga nazivali Braman, od korena rei brih, "iriti se"; Braman
je nedeljiv osnov postojanja, sutina svake stvari - zemlje i sunca, i svih stvorenja,
bogova i ljudskih bia, i svake moi ivota.
Istovremeno sa ovim otkriem dolo je jo jedno: ova sjedinjena svest je
takoe i temelj ovekovog sopstvenog bia, sr njegove linosti. Ovaj boanski
temelj Upaniade jednostavno nazivaju Atman, "Ja" ili "Sopstvo"; u ovom
sjedinjenom stanju se vidi da je Ja jedno, isto u svakome. U svim osobama, svim
stvorenjima, Ja je njihova najunutarnjija sutina. I ono je identino sa Bramanom:
nae pravo Ja se ne razlikuje od najvie Stvarnosti koja se naziva Bog.
Ova udesna jednaina - Atman (Ja) je Braman - centralno je otkrie Upaniada. Njena najslavnija formulacija je jedna od mahavakji ili "velikih formula": Tat
tvam asi, "Ti si To".
104
Radost ovog stanja ne moe se opisati. Ono se naziva ananda, ista, bezgranina, bezuslovna radost. "U spoju sa Atmanom (Ja) ovek nije svestan ni onoga to je
unutra ni onoga to je spolja; to je njegov prava forma, kada je slobodan od svih
elja jer su sve njegove elje ispunjene; jer je Ja sva naa elja."
Nita manje ne moe zadovoljiti ljudsko srce. "Ne postoji radost u konanom;
radost postoji samo u beskonanom." Ovo je poruka Upaniada. Beskonano - slobodno, neogranieno, puno radosti - nae je iskonsko stanje. Mi smo pali iz ovog
stanja i svuda ga traimo: svaka ljudska aktivnost je pokuaj da se ova praznina
ispuni. Ali sve dok pokuavamo da je ispunimo izvan sebe, postavljamo zahteve
ivotu koje ivot ne moe da ispuni. Konane stvari nikada ne mogu utoliti
beskonanu glad. Nita nas ne moe zadovoljiti sem ponovnog spajanja sa naim
pravim ja, za koje Upaniade kau da je sat-it-ananda, apsolutna stvarnost (bivstvo),
ista svest, neuslovljena radost.
105
Upaniade naznauju da takvi detalji nisu od koristi niti imaju znaenje za onoga ko
nije spiritualno pripremljen, a drugi razlog je da se u konkretnoj praksi detalji
beskrajno menjaju kako bi se uskladili sa razliitim potrebama pojedinanih uenika.
Guru nema vaniju dunost od toga da paljivo prouava linost i temperament
uenika koji su se predali njegovom vostvu, i da za svakog od njih, u zavisnosti od
njegove prirode, pripremi odgovarajui metod meditacije.
Patanalijeve Joga sutre (Aforizmi o jogi, napisani oko 300-te godine pre
nae ere) smatraju se za najbolju i najautoritativniju kompilaciju i reformulaciju
spiritualnih disciplina i tehnika meditacije koje se nalaze u Kata, Svetavatara,
Taitirija i Maitrajani Upaniadama nekoliko stolea pre toga. Ove tehnike mogu da
primenjuju sledbenici bilo koje religije, mada svaka velika svetska religija sadri
praksu koja je u osnovi slina ili gotovo identina sa praksom joge. Joga znai
sjedinjenje, ona je metod pomou kojeg individua moe da se sjedini (tanije,
ponovo sjedini) sa najviim Bogom, Stvarnou koja lei u osnovi ovog prividnog,
efemernog Univerzuma. Naa sopstvena re religija u svom latinskom korenu ima
isto znaenje - re + ligare (ponovo + vezati). U svom sutinskom znaenju joga se
definie kao kontrola nad misaonim talasima u umu. Saznanje ili percepcija je
misaoni talas u umu (vritti). Misaoni talas nastaje u umu kad god neki predmet ili
dogaaj u spoljanjem svetu percipiraju naa ula i um registruje. Opisujui
delovanje misaonih talasa, jogiji koriste jednostavnu sliku - sliku jezera. Jezero
predstavlja um, a dno jezera Atmana (Stvarnost). Ako je povrina jezera ustalasana,
voda postaje pomuena pa se dno jezera ne moe videti. Tako svi misaoni talasi, pa
ak i misli najviih naunika o "prirodi" Stvarnosti, izraene na najsofisticiranijim
nivoima konceptualizacije i matematike apstrakcije, jo uvek su poremeaji u umu i
kao takvi zamuuju bistru vodu jezera i zaklanjaju naim oima da vidimo Stvarnost
(dno jezera).
Ova istina je iskazana sa poslovinom konciznou u poetnim aforizmima
Patanalijevih Joga sutri [1]:
I.2 Joga je kontrola nad misaonim talasima u umu.
I.3 Tada ovek poiva u svojoj pravoj prirodi.
I.4 Ostalo vreme, kada nije u stanju joge, ovek ostaje identifikovan sa
misaonim talasima u umu.
Podjednako jasno ona je opisana u Katha Upaniadi, II, vi.9-11:
"Niko ga ne moe videti oima jer je on bez vidljivog oblika. Pa ipak, on se
otkriva u srcu, kroz samo-kontrolu i meditaciju. Oni koji ga spoznaju postaju
besmrtni. Kada su sva ula stiana, kada je um u miru, kada intelekt nije uzburkan tada, kau mudri, spoznaje se najvie stanje. Smirivanje ula i uma definisano je kao
joga. Onaj koji to ostvari, slobodan je od iluzija."
Savreno saznanje o Atmanu, naem pravom Ja, postie se kroz sedam stupnjeva,
koji poinju od shvatanja da je izvor sveg mistinog saznanja unutar nas, i zavrava se sa
106
samadijem, ponovim sjedinjenjem i konanim stapanjem sa Atmanom. Da bi se to ostvarilo, moramo da praktikujemo osam takozvanih "udova" joge, da bismo uklonili neistoe
iz uma. Jer samo znanje ne moramo da traimo. Ono se ve nalazi unutar nas, za razliku
od svetovnog znanja koje se stie iz knjiga i iskustava u spoljanjem svetu.
Ovih osam udova joge su sledei:
(1) Jame - razliiti oblici uzdravanja od injenja zla (od povreivanja
drugih, od lai, od krae, od neumerenosti, i od pohlepe).
(2) Nijame - razne vrste disciplina (fizika i mentalna istoa, zadovoljstvo
svojim mestom u ivotu, samo-disciplina, prouavanje i predavanje Bogu).
(3) Asane - specifine joga pozicije koje se upranjavaju svakog dana sve dok
se ne postignu odreena stanja vie svesti. Njihova svrha je stiavanje uma.
(4) Pranajama - kontrola daha i prane (vitalne energije) koja nam omoguava
da se kreemo, delamo i mislimo. To je u stvari taka kontakta izmeu uma i
fizikog tela, kroz centre energije i svesti koji se nazivaju akre, kojih ima sedam
najvanijih (v. Tabelu 5).
(5) Pratjahara - povlaenje uma od ulnih objekata i, kroz praktikovanje
nevezanosti, ovladavanje nad nemirom uma.
(6) Darana - koncentracija, "okretanje uma ka unutranjosti centra spiritualne
svesti u telu" (III.1) ili usredsreivanje uma na Unutarnju svetlost (lotos srca)".
(7) Djana - meditacija, "neprekinuti tok misli ka predmetu koncentracije"
(III.2); ovo je produena meditacija.
(8) Samadi - stapanje sa Atmanom "Kada u meditaciji bljesne svetlost prave
prirode predmeta, neiskrivljena umom posmatraa" (III.3).
Prvih pet udova su samo uvodni oblik obuke za aspiranta koji ga pripremaju za
tri finalna, koji se uzeti zajedno nazivaju samjama. Upranjavanje samjame dovodi
najpre do nieg samadija, nazvanog nirviara samadi, u kojem su svi manji misaoni
talasi zbrisani jednim velikim talasom koncentracije na jedan jedini predmet Atmana. Um postaje "ist" i "ispunjen istinom" jer sada doivljava direktno iskustvo
nadulnog znanja. Ali ovo nie stanje jo uvek sadri tragove oseanja dualnosti, to
sam jo uvek "ja" koji meditiram o najvioj Stvarnosti, tako da jo uvek postoji
odvojenost izmeu nas i Stvarnosti.
Sada ak i ovaj jedini talas misli mora da se stia. Kada se smiri, ulazimo u
najvii samadi, nazvan nirvikalpa samadi, koji je ista, neizdiferencirana svest;
ovek vie nije on ve je bukvalno jedno sa Bramanom, uavi u pravu prirodu naeg
Ja i pojavnog Univerzuma sa svim njegovim oblicima i stvorenjima. Jer iza Atmana,
Hrista, iza svake ideje o nekom linom Bogu, stoji Braman, sredina Stvarnost ije
su ove linosti samo delimine, individualne projekcije. Kada smo sjedinjeni sa
107
108
109
110
Mada je ovekov koncept o najvioj Stvarnosti, Bogu, neizbeno ogranien kapacitetom ljudskog razuma dok ivimo u grobotvarnom materijalnom svetu, i
imajui u vidu da je ta nepojmljiva Stvarnost izvan svih naih predstava i atributa, za
nju moemo da koristimo ime koje je sam Bog dao kao odgovor na Mojsijevo pitanje
u Knjizi izlaska, 3:14 - "Ego eimi o On" - "Ja sam Bivstvo" ili kako se obino
prevodi "Ja sam ono to jest". To je isti onaj Ego, isto ono "Ja sam", Sopstvo i Jastvo koje ljudska bia izraavaju kada su manifestovana u svetovima postojanja.
Apsolutno Bi-stvo je stanje Samosvesne Apsolutne Supersvesti, Apsolutnog
Sopstva, u kojem ovi atributi svesti i samosvesti znae da to nije slepa, nesvesna
sila, ve da Ono zna ta Ono jeste. Prva karakteristika Apsolutnog Bezgraninog Bistva u njegovom aspolutno stabilnom stanju je Volja; ovo stanje je stabilno jer tada
vibracija jo nije izraena. Meutim, vibracija postoji unutar Apsolutnog Bi-stva kao
stanje koje jo nije manifestovano, vibracija bez ikakvog kretanja. Kada se vibracija
manifestuje, planiraju se Svetovi Postojanja i Apsolutno Bi-stvo postaje Apsolutno
Bivstvo u svoja dva modaliteta ispoljavanja, kao Apsolutno Sopstvo, Hristos Logos, i
kao Apsolutna Supersvest, Sveti Duh. Svetovi su zajedniko stvaranje Hrista Logosa
i Svetog Duha.
Izmeu bivstva i postojanja, izmeu boanske autarhije i boanske radosti u
stvaranju, nalazi se jedno novo stanje, koje je Um, boanska supersupstanca od koje
su sve stvari sainjene. Sve je Um - beskonani okean raznih frekvencija vibracija
od kojih se sve formira i ivi, ali ne ukljuuje Apsolutno Bivstvo.
B.
Svetovi Postojanja
Prema Daskalosu, Svetovi Postojanja se sastoje od sedam nebesa ili vasiona (Tabela 6).
Via etiri sveta, u koje ljudska bia mogu da stupe tek poto postignu stanje samorealizacije,
jesu Svetovi Jednote (Jednosti), jer se u njima individue vie ne oseaju odvojene od Stvaranja
i od ostalih ljudskih bia. Nia tri sveta se nazivaju Svetovi Odvojenosti, zato to ljudska bia
imaju iluziju da su odvojena jedna od drugih i od svega ostalog.
a)
111
Ova via nebesa moemo prouavati ne kao zemaljska ljudska bia, ve posle
samorealizacije, kao proiene Due i usavreni Duhovi, ne sticanjem uobiajenog
znanja koje se nalazi po knjigama, korienjem logike i intelekta, ve putem
koordinacije svesti.
b)
Svetovi Odvojenosti
112
Moi i Apsolutne Ljubavi kao Samosvesna Dua. Sada imamo dva temelja za
Unutarnje Ja: Sveto Monadsko Ja unutar Apsolutnog Bivstva i Njegovu emenaciju
koja prolazi kroz Ideju Nebeskog oveka da bi postala Samosvesna Dua. Tu nae
Sveto Monadsko Ja kree u odvojenu egzistenciju od egzistencije arhanela.
Tabela 6. Daskalosova ezoterina hrianska kosmogonija
A. STANJE BIVSTVA:
APSOLUTNO BEZGRANINO BI-STVO (APSOLUTNA BEZGRANINA STVARNOST)
Onaj aspekt Apsoluta koji lei izvan domaaja ljudskog i arhanelskog shvatanja. Najvii
Izvor, nepojamne i neizrecive dubine Boanskog, van mogunosti izraavanja ("... Boga nikad ne
vidje niko", Jovan 1. poslanica, 4:12).
APSOLUTNO BEZGRANINO BIVSTVO (BOG OTAC)
Ono to moemo da spoznamo o Bogu vidimo u manifestaciji odraenoj spolja i iznutra.
Apsolutno Bivstvo je iznad svega Zajedniko Boansko Sopstvo, koje se sastoji od Apsolutnih Bia
unutar Jednog Bia. Apsolutno Bivstvo se manifestuje kao Logos i Sveti Duh, "i ovo je troje jedno"
(1. Jovan, 5:7). Apsolutna Bia su Svete Monade, veni entiteti, Logoini i Svetoduhovni Arhanelski Redovi, ija samosvest daje ovoj Jednoj Stvarnosti privid mnotva.
VOLJA-RADOST (EUARESKEIA)
Apsolutno Bivstvo manifestuje Sebe u Sebi, u svojoj sveprisutnosti, kao Stvaranje. VoljaRadost, na grkom euareskeia, ima znaenje zadovoljstva koje proistie iz velikodunog davanja,
kao kada plemeniti i bogati koriste svoja bogatstva za filantropske aktivnosti. Boja radost u
kreativnosti.
HRISTOS LOGOS
SVETI DUH
Pan-univerzalni Logos, Zajedniko Boansko Sopstvo, je Apsolutno Bivstvo manifestovano kao Samo-supersvest.
UM
Um je nosilac ivota. Sve to postoji sainjeno je od Uma u razliitim frekvencijama
vibracije, od super-supstance do materije u vrstom stanju. Um je emanacija Apsolutnog Bivstva
proeta Apsolutnom Inteligencijom, Ljubavlju, Moi i istotom svog Tvorca. Um nije besmrtno
Bie, ve supstanca koja se veno koristi u svem Stvaranju. Um je boanski u svom izvoru, a sveti
kada se koristi za manifestaciju.
Svrha Uma je stvaranje svetova. Mada je to samo medijum, on takoe poseduje odreeni
113
114
Individualizirano Sopstvo
Sedam svetova stvaranja imaju svoje odgovarajue velove u koje se oblai
Duh-Dua-Ego tokom svog boravka u ovim svetovima. Ljudski oblik ne sadri
kraljevstvo nebesko, ve on jeste kraljevstvo nebesko. Drugim reima, putnik je
putovanje, tragalac je traeno. I kada budemo potraili ovo kraljevstvo "i ovo e vam
se sve dodati" (Luka, 12:31).
Ljudska bia u svom najviem stanju izraavaju Boansku Ljubav, Uzroke,
Principe i Zakone Stvaranja. U niim, guim stanjima, kao tela, ona izraavaju
misao (u noetskom stanju) i emocije (u psihikom stanju) u svetovima odvojenosti.
Nae grubotvarno materijalno telo, tako mali deo naeg Sopstva, a koje toliko esto
pogreno identifikujemo sa naim ja, pripada grubotvarnom materijalnom planu.
Posle smrti, odlaska sa grubotvarnom materijalnog plana, nastavljamo da ivimo u psihikom svetu, a kasnije u noetskom svetu, pre nego to se reinkarniramo na
grubotvarnom materijalnom planu. Parabola o razbludnom sinu (Luka, 15:11-32) pokazuje nau slobodnu volju i odluku da napustimo dom, Bivstvo, i da uemo u
Svetove Postojanja.
Centralni zadatak svake Due je da ponovo sjedini Ja - posle evolucije kroz
cikluse inkarnacija - u jedinstveno Ja u Teozi.
Individualizirano Sopstvo, kao celina, obuhvata etiri jasno razliite vrste
manifestacije, prikazane u Tabeli 7.
a) Na najvei dar je srce. Kroz njega moemo da odraavamo boansku ljubav ka Bogu i naim
blinjima. Srce je sredite Zajednikog Sopstva i dom Logosa, pa zato moramo da ga drimo
istim, jer "Blaeni su isti u srcu, jer e videti Boga" (Matej, 5:8).
b) Drugi dar je mozak sa svojim psihikim i noetskim pandanima. On je centar inspiracije i razuma,
omoguujui nam da spoznamo prisustvo Boga svuda oko sebe. Kada je Mojsije poeo da gleda
unutar sebe i uzneo se do nivoa cerebeluma, simbolino predstavljen kao gorui grm koji nikad ne
sagori, po prvi put je uo glas Boga (Izlazak, 3:2). Dve tablice na kojima su urezani Boji Zakoni,
Deset zapovesti, predstavljaju dve hemisfere ljudskog mozga (Izlazak, 34:28). Kada, u odreeno
vreme tokom naeg svesnog razvoja, vitalizujemo ovaj eterini centar, takoe emo uti glas naeg
Unutarnjeg Ja, nae Samosvesne Due, i postati jedno sa Bojim Zakonima.
115
c) Kroz solarni pleksus, jo jedan dragoceni dar, Sveti Duh izraava sebe kao snaga volje i instinktivne mudrosti. Kao sredite podsvesti, solarni pleksus je takoe skladite eterine vitalnosti.
d) etvrti dar obuhvata nae reproduktivne organe koji poinju da funkcioniu u pravo vreme, u
pravim okolnostima i u pravo doba. Oni su pod kontrolom Svetog Duha; to su sredstva za
produenje ivota na grubotvarnom materijalnom planu, i ne smeju se zloupotrebljavati.
9
10
a) Imamo samo-dovoljnost. Kao to je Apsolutno Bivstvo bez ikakvih potreba, i mi sadrimo sve u
sebi: "Kraljevstvo nebesko je u vama". Nama nita ne nedostaje i nita nam nije potrebno to ve
ne posedujemo u sebi.
b) Kao Svete Monade, moemo da izraavamo sebe samo-svesno unutar naeg sopstvenog
univerzuma i unutar naeg sopstvenog sopstva. Na slian nain, Logos izraava svoje Sopstvo u
okviru Svojih univerzuma kao Zajedniko Sopstvo.
c) Imamo mo da oblikujemo supstancu Uma u misao i emocije, i da sebe izraavamo kao ljubav. A
kada budemo smatrani dostojnim, biemo nagraeni darom da emaniramo, a ne samo da
oblikujemo supersupstancu Uma, nosioca ivota.
d) Blagosloveni smo darom i odgovornou za raanje za druge inkarnirane Due. Na taj nain smo kokreatori u okviru Boanskog plana, sa Svetim Duhom, Svetim Arhanelima, i Hristom Logosom.
116
11
Tokom svog perioda ivota u tri Sveta Odvojenosti, ljudska bia ive istovremeno sa svoja
tri tela: grubotvarnim, psihikim i noetskim. Mada se psihiko i noetsko telo vide kao jedno sa
grubotvarnim materijalnim telom, ona su ustvari odvojena i mogu da postoje nezavisno jedna od
drugih. Ova tri tela su odea koju Samosvesna Dua oblai da bi izrazila sebe iz jedne inkarnacije u
drugu. Ova tela imaju svoje odgovarajue eterine dvojnike. Eterini dvojnik, sastavljen od etra, 12
vitalnog principa, kalup je oko kojega se izgrauje grubotvarno materijalno telo prema matrici
Nebeskog oveka. On ne moe da postoji nezavisno od grubotvarnog materijalnog tela. Fenomen
smrti nastaje kad se eterini dvojnik odvoji od fizikog tela. Rastvaranje eterinog dvojnika posle
njegovog odvajanja od grubotvarnog materijalnog tela traje oko etrdeset dana i zbog toga se u
pravoslavnoj tradiciji pali svea ili kandilo u trajanju od etrdeset dana i daje parastos preminuloj
osobi. Svaki eterini dvojnik ima nekoliko glavnih centara energije (v. Tabelu 9).
(1) Grubotvarno materijalno telo je nae poznato "fiziko" telo koje koristimo za kretanje na zemaljskom planu. Ono se odrava uz pomo vrste hrane, tenosti, i eterine vitalnosti
(prana) koju dobija od svog eterikog dvojnika. To je najnii izraz naeg ja. Centar grubotvarnog
materijalnog tela je akra solarnog pleksusa.
(2) Psihiko telo ili finotvarno telo ili astralno telo je telo oseanja i emocija. Psihiko
telo je ono to mi sami gradimo od "psihike" supstance, iji je centar akra srca. Ono sainjava
nau sadanju linost. Kvalitet sadanje samosvesne linosti je upravo kvalitet njenih misaonih
formi koje sadre emocije i elje. Psihiko telo je takoe smrtno telo, kao i materijalno telo, i ono
se na kraju odvaja od svog eterinog dvojnika, prouzrokujui "drugu smrt".
(3') Nie noetsko telo ili nie mentalno telo, telo misli koje ima oblik i formu naeg materijalnog tela. Centar noetskog tela je akra glave.
(3'') Vie noetsko telo ili vie mentalno telo, bez oblika je, i postoji u viem noetskom svetu. Vie noetsko telo se odnosi na zakone i uzroke. Ovo telo je skup onih vibracija koje odravaju
koheziju oblika i slika na niim nivoima. Ono je apstraktno to je stvarno. Kada postojimo samo sa
viim noetskim telom, blii smo stvarnosti nego kada postojimo sa drugim telima. 13
11
12
Etar, koji je neophodan za ivot, ima etiri osnovna svojstva: kreativno, kinetiko, senzatno i
utisno. U isceljenju i psihoterapiji, napredniji mistici mogu da crpu energiju iz eterinog dvojnika
psihikog tela, da koriste delove sve etiri vrste etra i da svesno projektuju elemental, pratei zatim
njegov tok i njegovu aktivnost. Utisni etar im daje obavetenja o tome ta elemental radi i da li radi
ono za ta je poslat. Senzatni etar im pomae da osete ta se dogaa u telu obolele osobe. Kinetiki
etar je sredstvo za transport elementala, dok kreativni etar obavlja konkretnu terapiju.
13
Mi smo mi bez obzira da li imamo tela ili oblik. Jer kada dostignemo ove visoke nivoe samosvesti
nae Ja nema nikakvu potrebu za bilo kakvim oblikom. Tada smo se probudili (vaskrsli) u nau
117
14
Na eterinom dvojniku grubotvarnog materijalnog tela, ovi eterini centri se nazivaju diskovi ili
"crkve" (Otkrov. 1:20). U eterinom dvojniku psihikog tela, veeg intenziteta aktivnosti, ovi centri se
nazivaju sfere ili "svetiljke" (Otkrov. 4:5). U eterinom dvojniku noetskog tela, postoji sedam jo
aktivnijih centara sa irim konceptom prostora i vremena, koje se nazivaju "zraee zvezde" (Otkrov. 1:1620). Mnogi hrianski sveci su otvorili ove svete diskove a da nikada nisu pokuali da ih svesno razviju.
To su uinili upranjavanjem etikog ponaanja, rasuivanja, moi opservacije, i putem samodiscipline. To
je najbezbedniji nain za buenje akri, jer u protivnom njihovo prerano otvaranje moe da dovede do
oteenja linosti ljudi, prouzrokujui i odreene tipove mentalnih poremeaja.
(1) Sveti disk na donjem kraju kime (Muladara akra) nalazi se na mestu sakruma. Ona podsea
na crvenu zmiju, sedmostruko sklupanu, ija je glava usmerena ka kimenom stubu. Mada izgleda kao
zmija, to je u stvari vatra, primordijalna vatra koja se nalazi i unutar grubotvarnog materijalnog tela i
njegovog eterinog dvojnika, i koja sainjava osnovu materijalne egzistencije15.
(2) Centar solarnog pleksusa (Manipura akra) poinje da se okree normalno jo dok fetus
raste u materici, jer se embrion hrani kroz pupanu vrpcu koja kasnije postaje pupak. Upravo na
tom mestu moe se zapaziti disk solarnog pleksusa. On je centar ivotinjskog tipa svesti, koji nema
nikakve veze sa naim samosvesnim Ja.
(3) Disk kod srca (Anahata akra) poinje da se okree istovremeno sa kretanjem diska
solarnog pleksusa. Poinje da se okree jo dok je odoje u materici. Ova dva diska, disk solarnog
pleksusa i disk srca, omoguuju nam fenomen ivota. Posle roenja, sveti disk kod srca takoe daje
energiju za funkcionisanje plua. To je najsvetiji od svih diskova i on sainjava centar samosvesti.
On je sedite Hrista Logosa.
(4) Disk ispred oiju (Adna akra) je poput ogledala. Kod obine osobe ovaj disk je prekriven eterinom izmaglicom koja ne dozvoljava pravilno odraavanje slika. To je nain na koji ivot poinje kod obinih ljudi. Jer kod veine ljudi ovaj disk se nikad ne raisti. Oni nikada ne naue kako da usredsrede panju, kako da se koncentriu. Nain za razvijanje pravilnog funkcionisanja ovog diska je kroz razvoj moi koncentracije - dranja u umu noetskih slika za dui period
vremena bez poputanja panje. Da li e neka osoba pravilno koristiti ovaj centar zavisi od toga
koliko je uznapredovala kao samosvesna linost. Kada se ovo ogledalo razvije i raisti, ono e ne
samo odraavati slike koje dolaze spolja, ve e poeti da odraava i slike koje potiu iz centra
boansku prirodu kao bogovi i moemo da uzmemo bilo koji oblik koji elimo i da znamo sve to
hoemo koristei koordinaciju i suspregnutost u jedno. Ovo je Supersvest, svetoduhovna supersvest. Kada je spojimo zajedno sa Ja, naim logoinim delom, onda imamo Samo-Supersvest.
Ali bez obzira na to koliko visok stepen svesti da izraavamo, nae Ja je uvek isto, nikada se ne
menja, ono to se menja je na izraz, na nivo svesti. to znai da mi nismo naa svest, ona je samo
sredstvo pomou kojeg nae Sopstvo izraava sebe. Tako, sebe moemo da izraavamo
instinktivno, podsvesno, svesno, samosvesno, super-samosvesno, ali smo uvek jedno Ja, a ne mnoga Ja koja se manifestuju na vie mesta.
14
15
Prema Starom zavetu, to je ma Arhanela Mihajla, "plameni ma koji se okree u svim pravcima"
(Knjiga postanja, 3:24), sa kojim su prva ljudska bia bila proterana iz Edenskog vrta i koji
odrava entitet u njegovom grubotvarnom materijalnom stanju. Kod neiniciranih, buenje primordijalne vatre unutar grubotvarnog materijalnog tela moe da dovede do sagorevanja celokupnog
eterinog dvojnika ljudskog bia i da prouzrokuje smrt materijalnog tela.
118
diska koji je iznutra. U toj taki je prostor transcendiran i poinje vidovitost. U stanju vidovitosti
fiziki vid se privremeno zatvara i poinje koncentracija iznutra. Tada vidovita osoba, kao kakva
televizijska kamera, poinje da prima slike sa svih mesta na planeti ili sa bilo kojeg plana iz
psihikog sveta. 16
(5) Centar mozga (Sahasrara akra) obuhvata dva najvanija centra eterinog dvojnika koji su
neposredno jedan pored drugog izmeu dve modane hemisfere i malog mozga. Ovo je sredite nae samosvesne
supersvesti. Sveti disk koji je povezan sa svojim odgovarajuim centrom u mozgu nalazi se oko 15 cm iznad
glave i okree se u pravcu kazaljke na asovniku. Ovo je normalnan smer kretanja svih diskova.16
16
119
17
Najvii tip svesti je ljudska svest koja obuhvata sve vrste svesti koje postoje u Univerzumu.
PODSVEST
Tri etvrtine nae linosti sastoji se od onoga to se naziva podsvesni um ili nesvesno. Naa
podsvest i naa linost su istovremeno locirane u sva tri naa tela: noetskom, psihikom i grubotvarnom materijalnom. U protivnom, raspadanje grubotvarnog materijalnog tela pri fenomenu koji
se naziva "smrt", prouzrokovao bi rastvaranje nae linosti.
Naa podsvest je trijadina po prirodi i sastoji se od tri komore:
(1) Jedna komora sadri sve elementale 18 koje smo ikad sami stvorili, ili revitalizovali gotove elementale koje su stvorila druga ljudska bia. Elementali su osnovni gradivni blokovi od kojih
se pravi naa linost i na karakter; oni boje sve nae namere, nau svrhu i nae znaenje ivota.
Svaka naa misao, emocija ili elja stvara i projektuje prema spolja elemental, psiho-noetsku
misaonu formu sa energetskim nabojem, koja potom nastavlja da postoji i ivi samostalno.
(2) Druga komora sadri ivotvornu eterinu vitalnost (prana u Hindu tradiciji, i i u kineskoj tradiciji). To je na "hleb nasuni" iz Oenaa. Eterina vitalnost se dobija iz sunca, disanjem,
meditacijom, uzimanjem vrste i tene hrane, i odmorom.
(3) Trea i najdragocenija komora je sedite Logosa i Svetog Duha. Ova komora nae
podsvesti je ista, nekontaminirana elementalima. Ona je izvor kroz koji Um kao supersupstanca
silazi u nas kako bi ga Sveti Duh i Sveti Arhaneli koristili u graenju naih tela. Na sreu, ljudska
bia nisu u stanju da utiu na njega sve dok su robovi egoizma.
BUDNA SVEST
Ovo je dominantno stanje svesti veine oveanstva; sastoji se od raznih vrsta diskontinuiranih izmenjenih stanja svesti, mada se najee ispoljava kao odreena vrsta instinktivne podsvesti.
SAMOSVEST
Odreena ljudska bia su razvila svoju svest do viih nivoa - do samosvesti, to znai postala su
svesna svog pravog Ja, koje nije isto to i ja sadanje linosti. Od ovog trenutka, ovek sebe izraava
17
120
logoino, kao Bog, zauzimajui mesto koje mu pripada u stvaranju, manifestovanjem Sopstva.
SUPERSVEST I SAMO-SUPERSVEST
Spiritualno razvijene osobe takoe poseduju i Supersvest i Samo-Supersvest. Svojstva ove
vrste Samo-Supersvesti su moi i sposobnosti koordinacije i su-jedinjenja. Koordinacija je koncentracija na odreenu stvar i dobijanje svega to ta stvar nudi naoj svesti. Kroz mo koordinacije u
jednom jedinom trenutku moemo da saznamo mnogo, mnogo stvari za koje bi nam kroz druge
naine opaanja bilo potrebne godine i godine prouavanja. Ova sposobnost znai trenutnu spoznaju o stvarima. Su-jedinjenost je Super-Samosvesno stanje u kojem moemo da se potpuno stopimo
sa bilo kojom stvari ili biem, kao i sa Apsolutnim Bivstvom u Teozi, a da uopte ne napustimo svoj
Samosvesni Ego. 18
Nasuprot ljudskim biima, biljke i ivotinje nemaju "ja", one nisu logoine u
svojoj manifestaciji. One izraavaju skriveno "ja" koje stoji iza njih - "ja" anela i
arhanela koji ih stvaraju. Dakle, postoji "ja" iza njih, ali ovo "ja" nije njihovo sopstveno "ja". Zbog toga su ljudska bia bogovi, a ivotinje i biljke nisu, jer su to kristalizovane - materijalizovane - misaone forme (elementali) arhanela. Koristei Um
kao supersupstancu, arhaneli u svojoj kreativnoj meditaciji stvaraju sve oblike
ivota oko nas - mineralno, biljno i ivotinjsko carstvo, i u te oblike usauju ivot,
ali taj ivot je njihov ivot, to nije nezavisan ivot ivotinja ili biljaka. U tome je
krucijalna razlika: ovek izraava svoj sopstveni ivot, jer je on bog.
Jedina prava svest je samosvest. Kada ponemo da koristimo Um kao razum i
iste misli, postajemo sposobni za vii nivo izraavanja naeg Ja kao samosvesti.
Razvijanjem izraavanja naeg Ja kao svesti, moemo da spoznamo ta je naa prava
priroda.
Um koji koristimo kao sredstvo za manifestovanje svesti, nije Bog. On je samo
izraz, ali ne i priroda Boga. ta moemo da saznamo o Umu kao ljudska bia?
Veoma, veoma malo, koristei ga podsvesno i najee neinteligentno. Ali to
moemo da saznamo koristei Um na pravi nain, moemo da izaraavamo i
razvijemo odreenu vrstu samosvesti u svojih nekoliko naina manifestacije. Veina
18
121
ljudi, pa ak i veliki mistici, esto meaju svest sa Ja. Ja je neto razliito od svesti
koju Ja izraava. Svest je manifestacija Ja kroz medijum Uma. ta je iza svesti?
Pravo Ja. Pravo Ja je Bog, ali Um nije. Um je ogledalo, vie vrsta ogledala, koja
koristimo da u njima vidimo odraz Stvarnosti.
Upoznaemo prirodu Uma kao emocije, ta je Um kao misao, i konano ta je
Um sam kao bezoblina supersupstanca - pravei od njega kristalno isto ogledalo
da bi smo u njemu videli svoj odraz. Pa ipak, ono to vidimo u ogledalu nije nae Ja.
To je samo na lik. ta je ovo kristalno jasno ogledalo? Naa Samo-Supersvest (kada
budemo podigli svest do onih najviih nivoa kao Samo-supersvest). Ali mi nismo ova
Samo-Supersvest! Supersvest je na izraz. Iza ovog izraza smo mi, nae Ja. U tom
trenutku oni su sjedinjeni - Ja i Supersvest. Jedno koje izraava sebe (Ja) i njegov
izraz, ili nain na koji izraava sebe (Supersvest).
Velika je nagrada kada vidimo nae Ja odraeno kao Supersvest i uporedimo
ga sa ja koje smo gledali u tri prljava ogledala (grubotvarnom materijalnom,
psihikom i noetskom telu). Tada emo se radovati. Sada emo znati kako
izgledamo. Ali ipak, moramo otkriti ta smo - ne kako izgledamo. Ne treba da se tu
zaustavimo. Treba da naemo nae pravo Ja, koje je Bog. Kakav je oblik ovog Boga,
naeg Duh-Due-Ega? On je bez oblika - a ipak sve. Koje je njegovo ime? Nema
nikakvog imena sem "Ja sam".
U tom stanju moemo da postanemo bilo ta, ostajui mi sami. Svi oblici
ivota su nai, u nama su, u Carstvu nebeskom su, koje je naa sopstvena priroda.
Moemo da postanemo sve i da saznamo sve. Tada emo shvatiti ta je Bog.
Izraavajui nau boansku prirodu kao bogovi, moemo da do odreene mere
razvijemo svemo, sveprisutnost i sveznanje.
Tako svako ljudsko bie ima mogunosti da koristi Um i misao na nain na
koji to moe bilo koja druga osoba. Kao to svako ima prava da die i odrava
materijalno telo u ivotu, svakom je dozvoljeno da koristi Um kao supersupstancu za
razvijanje svoje svesti od podsvesti, preko budne svesti i samosvesti, do supersvesti.
Ne postoje nikakve granice. Niko ne moe da kae "Ono to ja mogu, niko drugi ne
moe." To je samo stvar vremena i vebanja, i volje da se doe do tog znanja.
Glavna razlika izmeu ljudskih bia je u kvantitetu i kvalitetu njihove individualne svesti, a ne u njihovom fizikom izgledu, drutvenom statusu i
profesionalnom poloaju, materijalnom bogatstvu ili posedovanju. Dananji ovek je
jo uvek preokupiran borbom za opstanak i fizikom egzistencijom, to mu ne
ostavlja vremena da se posveti traganju za svojim bivstvom. Kad god nije angaovan
egzistencijalnom borbom za opstanak, ovek se okree ka ne-egzistencijalnim
aktivnostima kao to su umetnost i religija.
Zato nisu sva ljudska bia na istom nivou svesti? Nisu, jer to ne ele! Ako
ele, mogu biti, jer nam Apsolutno Bivstvo i Logos, kao Gospodar Sopstva, daju
122
neograniene koliine Uma da ga koristimo. Svako ima prava na "nasuni hleb" koji
dolazni sa neba, a koji je Um. Ali da li ovek koristi Um?
Svuda po svetu, u visoko civilizovanim zemljama, i u zemljama treeg sveta,
meu aboridinima, ljudska bia koriste Um podsvesno. ak i oni koji sebe nazivaju
naunicima. Oni ne koriste Um samosvesno ili svesno. Koristei Um podsvesno,
koncentrisani na grubotvarnu materiju, naunici su darovali oveanstvu
mnogobrojne udesne pronalaske: radio, televiziju, svemirske brodove, kompjutere, i
mnoge, mnoge druge stvari. Ali u tim stvarima nema ivota, jer ne koriste
supersupstancu Uma samosvesno, kao to to ine arhaneli, koji koriste Um za
stvaranje ivih stvorenja.
123
124
Svakodnevna introspekcija, "gledanje unutra" je proces samoispitivanja, "upoznavanja samog sebe". Ovo je sutinska praksa svakog istraivaa istine, kao i svih
onih zainteresovanih za samo-realizaciju, iji je cilj "eutanazija egoizma".
(6) Meditacija (up. samadi kod Patanjalija) - U meditaciji istraivanje se
kree izvan subjektivnih iskustava sadanje linosti, ka uronjavanju u beskrajne
okeane Uma, ka spajanju sa univerzalnim i venim i sjedinjenju sa Apsolutnom
supersvesnom samosveu.
Sistematska praksa meditacije u jasno definisanom i prihvaenom spiritualnom
okviru postoji u svim religioznim kolama sveta, jer cilj svih njih je isti - da dovede
aspiranta do najviih stanja svesti. Kroz ove tehnike ovek konano transcendira sve
nivoe uma i dolazi do Hristove svesti i realizacije apsolutne svesti. Meditacija ne zahteva verovanje ni u kakvu dogmu ili bilo koji autoritet. To je unutarnje putovanje u
kojem ovek prouava svoje ja na svim nivoima, dok na kraju ne stigne do izvora
svesti. Cilj meditacije je samo-realizacija - direktno vienje Istine. Meditativna
iskustva o kojima su se veliki mistici osvedoili potiu iz dubljih nivoa njihovog
bia; a ne dolaze iz kontakata ula sa fizikim objektima. "I kada su ga fariseji
upitali kada e doi kraljevstvo Boje, on im je odgovorio rekavi 'Kraljevstvo Boje
ne dolazi sa posmatranjem. Niti e rei, Gledaj ovde! ili Gledaj tamo! jer, vidite,
kraljevstvo Boje je u vama". (Luka, 17:20-21).
Meditacija nam daje direktno vienje Boga u hramu tela.
Kada nas Isus poziva "Doite k meni, svi vi koji radite i pod tekim teretom"
(Matej, 11:28-30), on nas ohrabruje da praktikujemo disciplinu tiine i meditacije.
Ova samo-realizacija (realizacija Boga iznutra) veno je prisutna mogunost
jer je veno prisutna realnost, mada u latentnom stanju svesti. Ova mo, kada se
probudi u aspirantu, da postigne ovaj nivo supersvesne samosvesti je mo Hrista
(naeg zajednikog Sopstva) koja je u nutrini svake osobe.
Isusova uenja zabeleena u jevaneljima sainjavaju u sutini prirunik za
meditaciju. Figurativnim jezikom ona opisuju razliite faze meditacije, daju
smernice za savladavanje prepreka u praksi i objanjavaju konani ishod
meditativnog poduhvata [11].
125
Mada ivimo u takozvanom Zapadnom ili hrianskom svetu, svesni smo samo
kulturnih implikacija manifestacije Apsolutnog Bivstva na Zemlji. U drutvenom
pogledu, najvea revolucija u naoj civilizaciji je bila prelaz sa paganstva u
Hrianstvo. Ovo se najjasnije odraava u naem kalendaru, raunanju vremena,
koje se odnosi na godinu kada se Logos inkarnirao i postao ovekom u telu Isusa iz
Nazareta. Najvea dela nae umetnosti bazirana su na hrianskom simbolizmu,
posebno u slikarstvu, sakralnoj arhitekturi i muzici. Meutim, uprkos toga to je
Hrianstvo dominantan oblik religiozne prakse u Zapadnom svetu, pravo znaenje
ovog epohalnog dogaaja u smislu evolucije ljudske svesti izmaklo je gotovo svima
nama.
Isus Hrist se pojavio na naoj planeti u sredinjoj taki izmeu nae prolosti,
kada smo bili na nivou ivotinjske podsvesti i supersvesnog stanja Teoze ili Bogoostvarenja. Naa svetoduhovna manifestacija podsvesnog tipa budne svesti spojena
je sa logoikim izraavanjem ljudskih bia kao samosvesnih stvorenja. Ova logoika
manifestacija je neizbean stupanj i sudbina svakog Duh-Ego-Bia koje je prolo
kroz Ideju oveka i uputilo se na stazu evolucije kroz ciklinu spiralu inkarnacija.
Logos izraava Sebe unutar neke civilizacije, u okviru neke planete, u taki
kada ljudska svest dostigne takav nivo da ini manifestaciju Logosa moguom i
razumljivom. Manifestacija Logosa u svetovima nalazi se unutar statikog stanja
Apsoluta. Hristos Logos se veno raa i razapinje na krst unutar statikog stanja u
univerzalnoj memoriji Apsoluta. A ovo statiko stanje se ispoljava unutar vremena i
prostora zavisno od nivoa svesti koju poseduju entiteti koji su proli kroz Ideju
oveka.
126
vremenu i prostoru. Inkarnacija Hrista Logosa u telu Isusa iz Nazareta nije sluajan
istorijski dogaaj unutar prostornih i vremenskih granica planete, ve strukturalna
prekretnica u evoluciji ljudske svesti na Zemlji. To je stadijum koji se neizbeno
dostie na svakoj planeti na kojoj je odvija ljudska evolucija, kada se sam Bog
direktno inkarnira kako bi dao dokaz naeg sopstvenog boanskog porekla. To je deo
statikog stanja unutar Apsoluta, u venosti. Inkarnacija Apsolutnog Bivstva-Logosa
nudi se oveanstvu na nivou njegovog kolektivnog spiritualnog razvoja, kao pomo
ljudskim biima da shvate da je njihova sudbina da i sami postanu bogovi [12-14].
Buda nije bio jedini koji je na viim nivoima svoje svesti uao u statiko
stanje Apsoluta koje se odnosi na pojavu Hrista u vremenu i istoriji. Riiji, mudraci
koji su nam ostavili Upaniade, budui majstori-tehniari stanja svesti, takoe su
prodrli u ovo statiko stanje, opisujui Hrista kao Atmana, i kao Boansko Sopstvo i
kao nae najunutarnjije ja. Bagavad Gita, koja je takoe jedna Upaniada, je
simbolian dijalog izmeu ja ovekove sadanje linosti i boanskog Ja, nazvanog
Krina, u kojem avatar (boanska inkarnacija) Krina objanjava pod kojim
uslovima se sam Bog inkarnira kao ljudsko bie.
Drugi dokaz nalazimo u Novom zavetu, kada sam Isus potvruje injenicu da
je i Avram mogao da ue u statino stanje Apsoluta "(Jovan, 8:56 i 8:58). Ovde Isus
nije rekao "Ja sam bio", ve "Ja jesam", jer je govorio kao Boji Sin u Venom
Sada). U Knjizi postanja 24:1 itamo "Avram bijae star i vremenit", to znai da je i
Avramu pokazano budue doba, ukljuujui i vreme pojave Mesije.
Identian koncept se nalazi i u izvornom terminu za hinduistiku veru kao
sanatana dharma, "veni zakon". Na ovaj iskaz Upaniade se stalno pozivaju,
navodei da su Vede stvorene eonima pre oveanstva. Kada razmiljamo o
tekstovima imamo na umu njihov nastanak na kraju jednog velikog evolutivnog
procesa, koji je kulminirao u razvijanju jezika. Meutim, pod izrazom sanatana
dharma Indusi ne misle na bukvalni, jeziki oblik ovih svetih dokumenata, ve na to
da istine otelotvorene u ovim knjigama lee toliko duboko da predstavljaju ablon za
stvarnost i da otkrivaju plan evolucije.
Zato je Hrianstvo pustilo koren samo u zapadnoj civilizaciji, dok je Istok
zadrao svoje prvobitne oblike religioznosti? Zato to je sutina istonih religija
izrazila duh Hrianstva davno pre pojave Hrista u telu. Koncept Atmana (Ja) je
slava Upaniada, i kako je u njima opisan, identian je sa ezoterinim konceptom
Hrista Logosa. Fundamentalna jednaina u Upaniadama "Atman je Braman" ima
svoj egzatan ekvivalent u Isusovoj izjavi "Ja i moj Otac smo jedno".
Sam Hristos je potvrdio uenja svih velikih religija i povrh toga ih dokazao
svojim sopstvenim delima. Tako je Hrianstvo u svim svojim aspektima praktinim, psiholokim, filozofskim i etikim - bilo neodvojiv deo religioznih
tradicija Istoka, samo pod drugim imenima. ("Kad god susretnete istinu, gledajte na
nju kao Hrianstvo", savetuje Erazmo Roterdamski.)
127
Hrianski simbolizam
Raspee. Drastian in razapinjanja Isusa Hrista na krst nije samo majstorsko
teatarsko i mnemotehniko sredstvo iji je cilj da bude duboko urezan u nau svest.
Ali pravo znaenje krsta je ljudsko telo, sa rukama u rairenom poloaju, u kojem je
naa sadanja linost, na egoizam, koji sebe identifikuje sa telom, emocijama i
mislima, razapeo ivog boga.
Vaskrsenje. Vaskrsenje ne znai da emo nekog neodreenog sudnjeg dana
ponovo rekonstruisati nae grubotvarno materijalno telo, tu vreu sainjenu od
zemlje, i nastaviti da ivimo veno u nekom raju. Vaskrsnuemo onda kada se
probudimo u svoju pravu prirodu i svoje pravo stanje, shvatajui da nismo ono to
smo mislili da jesmo, materijalno telo koje mora da umre, ve Duh-Dua Ja,
besmrtni bog.
Spasenje od mrtvih. esto se kae da je Isus nas Spasitelj, da je doao da nas
spase od smrti groba. Ali taj grob nije rupa u tlu duboka dva metra na nekom
groblju, na kojem e nae materijalno telo biti sahranjeno jednog dana. Ovaj grob je
smo nae materijalno telo (napravljeno od zemlje) u kojem smo mi, kao Duh-Dua,
ivi sahranjeni! Smrt, koja u stvari ne postoji, je verovanje da je jedina stvarnost
naa sadanja linost koja e biti unitena sa raspadanjem naeg propadljivog tela.
Spasenje znai iupati nae ja iz iluzija vremena i prostora i od zaaranosti
grubotvarnom materijom.
Oena. Mnogi hriani se mole svakoga dana koristei tekst koji je
preporuio sam Isus, ali bez razumevanja pravog znaenja kljunih rei u Oenau:
"Oe na koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje. Da doe carstvo tvoje, da
bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Hljeb na potrebni daj nam danas. I oprosti
nam dugove nae kao i mi to opratamo dunicima svojijem. I ne navedi nas u
napast, no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo i sila, i slava va vijek. Amin."
(Mat. 6:9-13)
Najstariji poznati tekstovi jevanelja, to jest oni na grkom i prvi latinski
prevodi, mnogo su apstraktniji od kasnijih prevoda. Postoji mnogo toga u ranijim
tekstovima to se nalazi u formi neke apstraktne ideje, koja je u kasnijim prevodima
postala konkretna slika. Jedno od takvih iskrivljenja u jevaneoskim tekstovima su
poznate rei iz Oenaa o "dnevnom hlebu" - "daj nam danas hleb na potrebni". Ova
kvalifikacija hleba kao "dnevni", "quotidien" na francuskom, "tglich" na nemakom,
uopte ne postoji u grkim, crkveno-slovenskim i latinskim tekstovima. Termin u grkim
tekstovima za dnevni hleb je "epiousios", a na latinskom tekst glasi: "panem nostrum supersubstantialiem da nobis hodie"; na crkveno-slovenskom izraz koji je upotrebljen je
"nasuni".
128
Grka re "epiousios", koja je na latinski prevedena sa reju "supersubstantialis" prema objanjenjima Origena nije postojala u grkom jeziku, ve je specijalno
iskovana kao prevod odgovarajue aramejske rei. Tako, ni u kom sluaju ova re
nije mogla da znai "potrebni" ili "dnevni", jer "supersubstantialis" znai "superpostojei" ili "super-supstancijalni", to je takoe potvreno znaenjem crkvenoslovenskog termina.
Da njegovo znaenje nije hleb napravljen od brana, potvrdio je i sam Isus, kada
ga je kuao Satana, govorei "ne ivi ovjek o samom hljebu, no o svakoj rijei koja
izlazi iz usta Boijih" (Matej, 4:4), to je pozivanje na Stari zavet kada je Mojsije podsetio Izrael da ga je Bog "hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da bi ti
pokazao da ovjek ne ivi o samom hljebu nego o svemu to izlazi iz usta Gospodinovih"
(Mojs. V, 8:3).
Dakle, oigledno je da ovaj "supersubstantialis" nije hleb koji moemo da
kupimo u svakoj pekari, ve Um kao supersupstanca, iste misaone forme (a ne nia
vrsta Uma kao supstance kojom hranimo nae niske emocije i egotistike elje) i
Um-eterina vitalnost, prana, od ega odreenu koliinu dobijamo svakoga dana.
Jedna druga, zanimljiva transformacija ove vrste desila se i sa pojmom zla.
"... i ne dovodi nas u iskuenje, ve nas oslobodi od zla". U latinskom prevodu
ova reenica glasi "...sed libera nos ab illo improbo" - "oslobodi nas od Lukavog";
na crkveno-slovenskom je "izbavi nas od lukavago", a na francuskom "mais delivre
nous du Malin" - oslobodi nas od Zloga (pokvarenog ili lukavog), i sa istim
znaenjem na italijanskom "ma liberaci dal maligno".
U najveem broju konteksta u Novom zavetu ovaj lukavi ili zli je vidljivi,
iluzorni, obmanljivi, pojavni svet, grubotvarni materijalni svet tri dimenzije, "maja".
Jedini nain na koji sebe moemo da oslobodimo od oaranosti iluzijama
materije koju nam nude naih pet ula, je korienjem Uma-supersupstance.
4.
129
19
Praksa joge, a posebno hatha joge ili kundalini joge, privlai mnogobrojne aspirante navodima o neobinim psihikim moima koje se stiu kroz upranjavanje joga disciplina. Meutim, ne
treba smatrati da su ove moi cilj. One nisu nikakav kriterijum kojim se meri neiji nivo spiritualnosti, ve su vie indikatori napretka koji je praktikant ostvario.
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
Prapti - sticanje natprirodnih moi kao to su predvianje budunosti, vidovitost, ujevitost, telepatija, itanje misli, razumevanje stranih jezika, kao i jezika ivotinja i ptica, leenje svih bolesti, itd.
(6)
(7)
Vaitvam - mo kroenja divljih ivotinja, kontrola nad strastima i emocijama, gospodarenje nad elementima.
(8)
19
130
20
131
21
(prema Danu)
21
132
133
22
ZAKLJUAK
134
Poruka ezoterijskih uenja od davnih vekova Vedskih riija, preko Starog i Novog zaveta, pa kroz mnoge vekove sve do dananjih dana, stalno je bila da se krajnja
stvarnost vasione moe direktno spoznati, mada nikada u normalnom stanju svesti.
Ezoterijska uenja u svim tradicijama sadre etiri fundamentalne ideje:
1. Bog (Apsolutna Stvarnost) jeste;
2. Bog se moe realizovati (doiveti, iskusiti, osetiti i spoznati neposredno u
dubinama sopstvene due);
3. Realizovanje Boga je najvii cilj ljudskog postojanja;
4. Bog se moe realizovati na mnogo naina.
Sve dok su ljudi opijeni zadovoljstvima dobijenim kroz ulne organe, nee
imati elju da krenu na put samo-realizacije, koja dovodi do Bogo-realizacije. Pria
iz Novog zaveta o bogatom mladiu koji je eleo da sledi Isusa prikazuje tekoe,
iskuenja, i prepreke koje pred nas stavljaju privlanosti ivota, i moi pojavnog
ivota nad ljudima, posebno nad onima koji imaju veliko bogatstvo.
"Lake je kamili proi kroz iglene ui nego li bogatome ui u carstvo nebesko"
(Matej, 19:24).
Bogatstvo u ovom kontekstu ima pre svega znaenje vezanosti, posebno ljudi
koji poseduju veliko znanje, veliki um, veliki talent, poloaj, slavu - sve su to
"bogatstva" koja zatvaraju vrata Carstva nebeskog. Vezanost za crkveni oblik religije
i veliko teoloko znanje su takoe "bogatstva". Tek ako "bogata" postane
"siromaan duhom" onda e mu se otvoriti Carstvo nebesko. Svaki naunik, bez
obzira koliko briljantno i duboko njegovo znanje o prirodi grubotvarnog
materijalnog sveta, takoe je veoma bogat ovek, i sve dok je vezan za svoje
bogatstvo, nee moi da ue u Carstvo nebesko.
Meutim, doie trenutak kada e osetiti nezadovoljstvo zbog nestvarnosti
sveta, i poeti da pate od nesanice srca.
Postoje tri osnovna metoda pomou kojih je mogue postii osloboenje od
svih iluzija i ostvariti mistino sjedinjenje sa naim pravim Ja:
1. Etiki ivot (uzdravanje od svake vrste zla) i sluenje
2. Upranjavanje spiritualnih disciplina (meditacije i ne-vezivanja)
3. Konzumiranje odreenih enteogeninih ("lucidogeninih") biljaka, kao to su
svete peurke (amanita muscarina, psylocibe mexicana) koje sadre supstance
poznate kao psihotropne, psihomimetike, ili halucinogene. Mada one nude
trenutno prosvetljenje lansirajui osobe koje su ih uzele u nepojamna stanja
svesti, ovaj metod se ne preporuuje! Njihova glavna korist je da mogu da
dokau nevernim Tomama da vidljivi svet fizikih objekata nije jedina stvarnost, ali prava opasnost, ako se koriste suvie esto, lei u tome to su stanja
svesti koja se pritom doivljavaju toliko diskrepantna sa mentalnim stanjem
135
ljudi koji nisu proistili svoju linost - da moe da izazove oteenje njihovog
nervnog sistema.
U svojoj revolucionarnoj knjizi o prirodi svesti "Psihologija svesti" [18], Orntajn je pokazao kako sinteza dva modaliteta saznanja moe da dovede do "potpunije
nauke o ljudskoj svesti sa irim konceptom o naim sopstvenim mogunostima".
Njegov Pogovor sadri i ove trezvene misli:
"Posle sveg naeg govora o sintezi, novom radu, novom razumevanju, jo uvek
ostaje re opreza, upuena posebno onima koji se bave naukom. Bio bi vrhunac
apsurda ako bismo sada usvojili jedno strogo intelektualno razumevanje postojanja
jednog drugog naina svesti. Opasnost koja tu lei je u novom i elegantnijem
redukcionizmu, u oseanju da smo okusili implikacije ezoterijskih tradicija time to
smo ih jednostavno nazvali 'intuitivnim obrazovanjem' ili nekim takvim slinim
terminom, svodei ih ponovo na rei i logiku.
Nova mogunost moe da ide izvan toga: do konvergencija ova dva tipa
znanja, ezoterijskog i modernog, u nauci i u svakom pojedincu. Ova konvergencija
e moi da utie na sadraj nauke tek onda ako se naunici angauju u obe oblasti
istraivanja, kako profesionalno tako i lino. Moemo postii jednu kompletniju
psiholoku nauku, ali samo ako dovoljno ljudi uloi napor u edukaciji onih aspekata
sebe koji se obino ne kultiviu u zapadnom sistemu obrazovanja. Ova knjiga je tek
naela neke od veoma radikalnih mogunosti ezoterijskih tradicija. Ako je ita
uinila, bie to doprinos jednom organskom procesu sinteze ove dve tradicije.
Samom svojom prirodom, takva sinteza mora da izvire iz linog iskustva pojedinca,
kao i iz intelektualnih istraivanja mnogih ljudi."
Dakle, suoeni smo sa dve alternative. Ili emo zakljuiti da postoji samo
jedna vrsta znanja, ograniena na predmete ulnog opaanja, i time se pomiriti sa
permanentnim agnosticizmom po pitanju krajnje prirode stvarnosti i uenja svetih
spisa. Ili moramo priznati da postoji i jedna druga, via vrsta znanja koja je natulna
i tako potvrditi istinitost ovih uenja kroz direktno iskustvo. Takvo je znanje koje se
dobija kroz samadi i teozu. I svako od nas mora to da pronae sam za sebe.
LITERATURA
[1]
Swami Prabhavananda and Ch. Isherwood (tr.), The Yoga Sutras of Patanjali. How to
Know God (New American Library, New York, 1969).
[2]
[3]
136
[4]
P.D.Ouspensky, A New Model of the Universe (Arkana, Penguin Books, New York and
London, 1984).
[5]
[6]
Swami Sivananda, What Becomes of the Soul After Death (The Divine Life Society,
Shivanandanagar, India, 1992).
[7]
[8]
[9]
[10]
S.Atteshlis (Daskalos), The Parables and Other Stories (Strovolos, Cyprus, 1991).
[11]
[12]
K.C.Markides, The Magus of Strovolos (Arkana Paperbacks, New York and London, 1985).
[13]
K.C.Markides, Homage to the Sun (Arkana Paperbacks, New York and London, 1987).
[14]
[15]
[16]
J.L.Randall, Parapsychology and the Nature of Life (Sphere Books, London, 1977).
[17]
[18]
R.E.Ornstein, The Psychology of Consciousness (Penguin Books, New York and London, 1979).
[2]
[3]
[4]
[5]
W.Evans Wentz, The Tibetian Book of the Dead (Oxford Univ., London, 1968); postoji
i na prevod.
[6]
[7]
137
[8]
[9]
E.Fox, The Sermon on the Mount (Harper and Row Publishers, San Francisco, 1989).
[10]
[11]
R.G.Jahn and B.J.Dunne, Margins of Reality (Harcourt Brace Jovanovich, New York, 1987).