VELEUILITE U VARADINU

Odjel Graditeljstvo

LIDIJA KOVAI
ANDREA VIDAEK
Kolegij: Zatita okolia

MEHANIKO BIOLOKA OBRADA OTPADA

SEMINARSKI RAD

Varadin, prosinac 2013. god.

VELEUILITE U VARADINU
Odjel Graditeljstvo

Kolegij: Zatita okolia

MEHANIKO BIOLOKA OBRADA OTPADA

Predmetni nastavnik:

Studentice:

mr. sc. Lovorka Gotal Dmitrovi,

Lidija Kovai

dipl. ing. kem. tehn.

Andrea Vidaek

Varadin, prosinac 2013. god.

1. SAETAK
Obrada otpada obuhvaa niz postupaka kojima se otpadu mijenjaju fizikalna,
kemijska ili bioloka svojstva i sastav da bi se dobile sekundarne sirovine i energija, te
olakalo konano odlaganje ostatnog otpada. Razvijena su tri osnovna postupka obrade
otpada: mehanika, bioloka ( hladna obrada ) i termika ( topla obrada ). U praksi se
procesi mehanike i bioloke obrade otpada esto kombiniraju, tako da dobijemo
mehaniko-bioloku obradu, u kojoj se otpad najprije obrauje mehanikim, a potom
biolokim procesima. Svi postupci bioloke obrade zahtijevaju pripremu otpada
(usitnjavanje,odvajanje itd.). Osnovne vrste bioloke obrade otpada su aerobna i anaerobna.
Aerobna bioloka obrada danas je najproireniji oblik bioloke obrade otpada koja obuhvaa
dva postupka: kompostiranje i mehaniko-bioloku obradu otpada. Mi obraujemo
mehaniko-bioloku obradu otpada ( hladna obrada ), to je djelomina bioloka razgradnja
otpada ( III. stupanj ) prije odlaganja da bi se skratila razgradnja otpada na odlagalitu.
MBO otpada je slina kompostiranju otpada ,samo to se razlikuje u stupnju razgradnje
otpada (kompostiranje je V. stupanj), jer glavni proizvod MBO ne slui kao kompost, nego
ide na trajno odlaganje. Sastavni dio MBO tehnologije je bioreaktorsko odlagalite, u kojem
se dodavanjem neopasnog tekueg otpada ili vode ubrzava razgradnja otpada i stvaranje
odlagalinog plina. Svrha postrojenja MBO jest da se volumen , tetnost i reaktivnost
komunalnog otpada smanji to je vie mogue, tako da ostatak obrade koji ide na trajno
odlaganje bude volumno to manji i da to krae vrijeme teti okoliu. Krajnji je proizvod
mehaniko-bioloke obrade stabilan ili isuen kompostirani ostatak, materijali koji se mogu
reciklirati te derivirana goriva.

Kljune rijei: MBO (Mehaniko bioloka obrada) otpada, ostatni komunalni otpad,
bioreaktorsko odlagalite

Sadraj
1. SAETAK . 3
2. UVOD 5
2.1. MBO Varadin ........ 6
3. MBO OBRADA OTPADA .... 7
3.1. Mehanika obrada otpada ... 7
3.2. Bioloka obrada otpada .. 8
4. OPIS TEHNOLOKOG PROCESA OBRADE KOMUNALNOG OTPADA 9
4.1. Prihvat komunalnog otpada ........... 9
4.2. Primarna mehanika obrada . 10
4.3. Bioloka obrada biosuenje 11
4.4. Mehanika rafinacija proizvodnja goriva iz otpada .. 11
5. BIOREAKTORSKO ODLAGALITE OTPADA 13
5.1. Vrste bioreaktorskih odlagalita ... 14
6. ZAKLJUAK ... 15
7. LITERATURA . 16

2. UVOD

Koncept mehaniko-bioloke obrade (eng. Mechanical Biological Treatment - MBT)

otpada razvio se u Njemakoj kao posljedica tenje smanjenja utjecaja odlaganja neobraenog
biorazgradivog otpada na okoli, odnosno kao jedna o mogunosti zadovoljenja EU direktive
za odlaganje otpada kojom je propisano da se pet godina nakon njena usvajanja, koliina
biorazgradivog organskog otpada, npr. sadranog u komunalnom otpadu, mora smanjiti za 25
teinskih postotaka u usporedbi sa stanjem referentne godine. Nakon 8 godina smanjenje
mora biti 50 teinskih postotaka, a 15 godina poslije stupanja EU direktive na snagu,
smanjenje treba biti vee od 65 teinskih postotaka. Osim obrade biorazgradivog otpada
procesima automatskog odvajanja omoguuje se oporaba korisnih sekundarnih sirovina iz
otpada. Pojmom mehaniko-bioloke obrade otpada obuhvaena su brojna razliita tehnikotehnoloka rjeenja i do sada je razvijen velik broj varijanti postrojenja za MBO s velikim
razlikama u tehnikoj opremljenosti i uvjetima rada.MBO tehnologija obuhvaa dva kljuna
procesa: mehaniku (M) i bioloku (B) obradu otpada, pri emu se razliiti elementi M i B
procesa mogu konfigurirati na razliite naine kako bi se dobio irok raspon specifinih
ciljeva kao to su:
poveanje koliine obnovljivih sekundarnih sirovina (staklo, metali, plastika, papir, i
dr.);
proizvodnja komposta i materijala slinih kompostu (eng. CLO -Compost Like Output);
proizvodnja krutog goriva iz otpada (eng. Refuse Derived Fuel -RDF);
proizvodnja biostabiliziranog materijala za odlaganje;
proizvodnja bioplina za proizvodnju toplinske i/ili elektrine energije; te
proizvodnja visoko kvalitetnog krutog goriva definiranih karakteristika (GIO gorivo iz
otpada, eng. SRF -Solid Recovered Fuel)
Prva Hrvatska tvornica za MBO otpada nalazi se u Brezju, predgrau Varadina. U RH jo
nema niti jedno postrojenje za MBO otpada. Kao takvo, bit e nam ogledni primjer za budue
centre kakvih e biti 15-ak u Hrvatskoj.

2.1. MBO-Varadin
Tvornica za mehaniko-bioloku obradu otpada (MBO) u Varadinu posjeduje
najmoderniju tehnologiju za zbrinjavanje i potpunu i trajnu obradu otpada. Tvornica je
hermetiki zatvorena cjelina pod kontinuiranim potlakom te iz nje tijekom rada ne izlaze
nikakvi mirisi, dim niti bilo koja druga vrsta otpada koja bi smetala okolnom stanovnitvu.
Rije je o najsuvremenijoj i najskupljoj MBO tehnologiji koja jami ekoloki najprihvatljiviju
obradu otpada koju danas poznajemo, a posebnost joj je izrazito visok stupanj odvajanja
vrijednih svojstava otpada za daljnju reciklau kojeg omoguuje tijekom mehanikog dijela
obrade. U biolokom se dijelu postrojenja na ubrzan nain simuliraju iskljuivo prirodni
bioloki procesi koji se dogaaju u razgradnji otpada, koristei pritom proces ubrzane
oksidacije bez ikakvih kemijskih ili drugih dodataka. Tvornica u okoli ne isputa nikakve
nusprodukte obrade otpada, jer tijekom procesa MBO obrade, za razliku od ostalih oblika
obrade otpada, eliminirano je bilo kakvo oneienje, a kao dodatna mjera predostronosti u
varadinskoj tvornici izgraen je 2000 m2 velik biofilter kroz koji se obrauje sav zrak iz
tvornice i koji je ak 30 posto vie kapacitiran od standarda prikladnog za veliinu tvornice
zbog garancije lokalnom stanovnitvu da se nikakvi neugodni mirisi nee osjetiti niti par
metara oko tvornice, a kamoli u najbliem naselju koje je od tvornice udaljeno oko 700 m. U
samo jedan sat rada postrojenja, obrauje se preko 250.000 m3 zraka kroz posebnu graevinu
odnosno biofilter.

Slika 2.1. Tvornica za MBO otpada u Brezju ( izvor:

https://www.google.hr/search?q=MBO+BREZJE)
6

3. MBO OBRADA OTPADA

Na tritu je prisutan veliki broj MBO tehnologija s razliitim kombinacijama elemenata

za mehaniku i bioloku obradu, a to omoguava odabir postrojenja za specifinu namjenu,
odnosno vrlo veliku fleksibilnost u obradi komunalnog otpada. MBO tehnologije u pravilu
ukljuuju procese kao to su: mehanika obrada otpada i bioloka obrada otpada.

Slika 3.1. Osnovni tehnoloki princip MBO otpada

(izvor: http://www.iswa.org/uploads/tx_iswaknowledgebase/s103.pdf )

3.1. Mehanika obrada otpada

U mehaniku obradu otpada spadaju procesi: usitnjavanja, prosijavanja te druge
metode mehanike separacije, odvajanje uslijed djelovanja magnetskih i elektromagnetskih
sila i odvajanje pomou infracrvenih zraenja. Mehanika obrada se u osnovi sastoji od
nekoliko nezaobilaznih komponenti poredanih u funkcionalnom slijedu koji omoguuje
optimalnu obradu (odvajanje i usitnjavanje) s ciljem dobivanja to kvalitetnijih frakcija za
daljnju oporabu, bilo u materijalnom, bilo u energetskom smislu. Stupanj do kojeg e se otpad
mehaniki obraditi ovisi o nizu faktora kao to su: tipu ulaznog otpada (mijeani ili nakon
izdvojenog sakupljanja), koliini otpada za materijalnu oporabu u ulaznom otpadu,
7

zahtijevanoj kvaliteti izlaza (oneienja koja se moraju ukloniti) i poeljnom

stupnju oporabe. Ciljevi mehanike obrade otpada su sljedei: uklanjanje neprikladnih
komponenti iz ulaznog neobraenog otpada, poveavanje koliine obnovljivih sekundarnih
sirovina izdvojenih iz otpada (izdvajanje materijala kao to su staklo, metali, plastika, papir),
priprema biorazgradivog dijela otpada za uinkovitiji postupak bioloke obrade, naknadna
obrada izlaznih produkata MBO procesa (odnosno rafinacija).
3.2. Bioloka obrada otpada
Bioloka obrada otpada koristi procese: biosuenje, kompostiranje i biostabilizaciju
( anaerobnu i aerobnu ). Ciljevi bioloke obrade otpada mogu biti razliiti, odnosno, dok se u
jednoj vrsti bioloke obrade zahtijeva biostabilizacija otpada zbog odlaganja bez tetnih
utjecaja na okoli, u drugoj vrsti bioloke obrade se zahtijeva kontrolirana proizvodnja metana
(CH4) i elektrine i toplinske energije iz biorazgradivog dijela otpada. Postoje takoer i
procesi bioloke obrade koji koriste toplinsku energiju iz biorazgradivog dijela otpada da bi
ga osuili i doveli u oblik pogodan za mehaniko izdvajanje korisnih komponenti. S obzirom
na nain bioloke obrade otpada MBO sustavi dijele se na: aerobne procese -procesi u kojim
se otpad bioloki obrauje uz prisutnost kisika, anaerobne procese -procesi u kojim se otpad
bioloki obrauje bez prisutnosti kisika i kombinirane procese. Anaerobna bioloka obrada
(fermentacija) otpada naziva se i proizvodnja bioplina iz otpada, jer je bioplin kao energent
njezin najdagocjeniji proizvod. Uz bioplin proizvodi se i kompost i/ili ostatak za odlaganje.
Aerobnom razgradnjom otpada nastaje i SRF gorivo, koje koristimo kod cementara, energana,
za druge izvore energije (npr. industrijski kotlovi, pei za spaljivanje otpada) i dr.

Slika 3.2.1. Mogua rjeenja upotrebom MBO (izvor:

http://www.iswa.org/uploads/tx_iswaknowledgebase/s103.pdf )
8

4. OPIS TEHNOLOKOG PROCESA OBRADE KOMUNALNOG

OTPADA

Lista opreme, koja e biti sastavni dio postrojenja za mehaniko bioloku obradu, dana
je u tablici 1.

Tablica 1. Lista opreme MBO postrojenja ( izvor:

http://www.fzoeu.hr/hrv/pdf/Izvadak%20iz%20idejnog%20projekta_Recenzija%20projek
ta%20postrojenja%20za%20meh-bio%20obradu-Mariscina.pdf )

4.1. Prihvat komunalnog otpada

Komunalni otpad doprema se do postrojenja za MBO kamionima za otpad i
istovaruje u jamu za prihvat otpada kroz vrata hale. Jama za prihvat otpada projektirana je
tako da se u nju moe odloiti trodnevni nominalni kapacitet komunalnog otpada, odnosno
dvodnevni maksimalni kapacitet komunalnog otpada. Na taj se nain omoguuje visoka
9

fleksibilnost rada postrojenja, kako u sluaju eventualnih zastoja u radu u samom

postrojenju, tako i zbog moguih oscilacija u pristiglim koliinama komunalnog otpada
tijekom turistike sezone. Prihvatne jame veih dimenzija (naroito dubine) ne preporuuju se
zbog mogunosti nastajanja tzv. "anaerobnog efekta" odnosno mogunosti poetka
fermentacije u samoj prihvatnoj jami. Prihvatna jama je dimenzija 30 m x 15 m x 4,2 m, to
uz nasipnu visinu od 6,0 m daje volumni kapacitet od 2700 m3. U svakom sluaju princip rada
svakog MBO postrojenja je da se prihvatna jama isprazni, odnosno dnevna koliina
komunalnog otpada obradi, u toku istoga dana. Jama se nalazi ispod razine platoa na koji
pristupaju kamioni tijekom istovara otpada, ime se spreava kontakt kamionskih guma s
otpadom i nije nuno potrebno pranje kamionskih guma prije odlaska iz centra za
gospodarenje otpadom. Jama za prihvat otpada je u stalnom podtlaku odnosno zrak se
odsisava kroz perforirani pod jame, a isto tako i iznad same prihvatne jame, to onemoguava
izlazak neugodnih mirisa kroz prihvatna vrata hale. Veim brojem ulaznih vrata spreava se
eventualno nastajanje kamionskih guvi prilikom istovara otpada u dopodnevnim satima.
Ulazna vrata hale otvaraju se i zatvaraju velikom brzinom (cijeli ciklus < 8 s) ime se dodatno
spreava eventualni izlazak neugodnih mirisa, a iznad vrata su postavljeni tzv. topovi vodene
magle koji spreavaju izlazak praine i insekata u okolinu tijekom istovara otpada

4.2. Primarna mehanika obrada

Iz prihvatne jame komunalni se otpad pomou automatski upravljanog krana odnosi

prema dijelu postrojenja za predobradu u kojem se vri otvaranje vreica i odvajanje razliitih
frakcija otpada prema veliini pomou rotacijskog sita. Otpad se razdvaja na dvije frakcije:
krupna frakcija (1015 % ukupne mase otpada) dimenzija >200 mm i sitna frakcija (preteno
biorazgradivi dio komunalnog otpada, 8590 %) dimenzija < 200 mm. Obje frakcije se
pomou transportnih traka odvoze u odvojena privremena skladita. Privremena skladita su
preko perforiranog poda u stalnom podtlaku, kao i ostali dijelovi postrojenja. Predvieni
protok zraka potreban za odsisavanje privremenih skladita obzirom na njene dimenzije i
maksimalnu koliinu otpada u njoj, iznosi oko 10.000 Nm3/h. Iz privremenih skladita
frakcije se na daljnju obradu odnose pomou automatskog mosnog krana. Izdvojena krupna
frakcija odnosi se direktno na daljnju mehaniku obradu, dok se sitnija frakcija upuuje prema
dijelu postrojenja za bioloku obradu.
10

4.3. Bioloka obrada biosuenje

Nakon mehanike predobrade, sitnija frakcija otpada premjeta se u dio postrojenja
za bioloku obradu u kojem se naslagana u gomile visine do 6 m obrauje 12 15 dana.
Propuhivanjem (crpljenjem) zraka kroz naslagani otpad pospjeuje se aerobna mikrobioloka
razgradnja organskih tvari u otpadubiosuenje. Sumarna reakcija procesa aerobne razgradnje
dana je jednadbom: C16H27O8N + 18 O216 CO2+ 12 H2O + NH3. Iz navedenoga proizlazi
da je za svaki kilogram biorazgradive tvari potrebno 1,6 kg O2, kojim nastaje oko 22.000 kJ
energije u obliku topline, oko 1,95 kg CO2, 0,6 kg H2O i 0,05 kg NH3. Toplinska energija
osloboena biolokim procesom razgradnje organske tvari, koristi se za inertizaciju i
higijenizaciju biorazgradivih organskih tvari sadranih u komunalnom otpadu, te smanjivanje
sadraja vlage u otpadu, ime se poveava njegova kalorijska vrijednost te poveava
uinkovitost i kvaliteta daljnje obrade. Tijekom procesa biostabilizacije gubi se 25 -30 %
ulazne mase otpada u vidu isparene vode. Pod dijela postrojenja za bioloku obradu je
perforiran i podijeljen na sekcije ( ukupno 24 sekcije dimenzija 3,75 m x 24 m ). Svaka
sekcija kontrolirana je zasebno i svakoj sekciji pripada poseban ventilator. Prostor ispod
perforiranog poda izgraen je tako da omogui ujednaen protok zraka kroz cijelu gomilu
navezenog otpada, a izvedbom ventilacijskog sustava omoguuje se po potrebi upuhavanje ili
crpljenje zraka, kojim se eljeni postupak pospjeuje.Zrak se crpi/propuhuje kroz perforirani
pod ispod gomile otpada, a protok zraka i njegova koliina regulira se pomou frekventnih
pretvaraa na osnovu mjerenja njegove izlazne temperature.Zrak koriten u procesu (nakon
prolaza kroz otpad) tretira se na biofiltru. Predviena koliina zraka potrebna za bioloku
obradu biosuenje obzirom na njene dimenzije i maksimalnu koliinu otpada u njoj, iznosi
oko 100.000 Nm3/h. Sam proces aeracije kontrolira se raunalno iz kontrolno-upravljake
prostorije.
4.4. Mehanika rafinacija proizvodnja goriva iz otpada

Nakon procesa biosuenja, otpad se kranom odnosi u izlazni lijevak dijela

postrojenja za bioloku obradu odnosno u dio postrojenja za daljnju mehaniku obradu
(rafinaciju), gdje se pomou niza ureaja/strojeva iz njega odvajaju razliite frakcije kao to
su GIO, metali, plastika, teka frakcija i tzv. metanogena frakcija pogodna za proizvodnju
bioplina. Sekundarnom obradom (mehanikom rafinacijom) komunalnog otpada eli se ve
11

predobraenom, bioosuenom otpadu dodatnim tretmanom poboljati svojstva i

karakteristike te ga na taj nain pripremiti za daljnju upotrebu, bilo kao sekundarnu sirovinu,
bilo kao alternativno gorivo iz otpada ili bioloki obraenu frakciju pogodnu za proizvodnju
bioplina u kontroliranim bioreaktorskim odlagalitima. Linija za mehaniku rafinaciju
bioosuenog otpada sastoji se od: primarnog usitnjivaa, lananih i tranih transportera, sita,
zranog separatora, NIR separatora, magneta, separatora za nemagnetske metale, finalnog
usitnjavaa, pree sa strojem za omatanje bala, sustava otpraivanja. Cilj mehanike rafinacije
jest proizvesti gorivo iz otpada, po sastavu odgovarajue za upotrebu u industrijskim peima
(cementare i sl.). Ovako pripremljeno alternativno gorivo ima kalorinu vrijednost od 16 18
MJ/kg. Cementare u vie razvijenih drava koriste u ogranienom iznosu gorivo iz otpada
(SAD, Njemaka, Velika Britanija) , odvojeno sakupljeni visokokalorini otpad ( vicarska )
ili gorivi plin dobiven uplinjavanjem goriva iz otpada (Italija). Suizgaranje otpada u
cementarama omoguuje jednostavno odbrinjavanje ostataka izgaranja, koji se veim dijelom
ugrauju u klinker ako to doputa kvaliteta cementa. S obzirom na probleme prihvaanja
javnosti i sukoba interesa razliitih grana gospodarstva samo manji broj cementara u svijetu
koristi otpad kao dodatno gorivo.

Slika 4.1. Tehnoloki proces obrade komunalnog otpada (izvor:

http://www.iswa.org/uploads/tx_iswaknowledgebase/s103.pdf)

12

5. BIOREAKTORSKO ODLAGALITE OTPADA

Za odlaganje ostataka nakon obrade u MBO potrebno je izgraditi odlagalite otpada.

Ova tehnologija temelji se na ubrzanoj razgradnji

biorazgradljivog otpada. Odlagalita

odlikuje ubrzani proces razgradnje otpada i efikasna kontrola nastalih plinova putem
dodavanja tekuine u otpad. Za vrijeme punjenja bioreaktorskog odlagalita ne odvija se
proces metanogene razgradnje, ve se on ciljano aktivira dodatkom vode kada se odlagalite
napuni i izvede pokrovni brtveni sloj i pratea infrastruktura za prikupljanje plina. Prosjeno
razdoblje iskoritavanja bioplina je oko pet godina, nakon ega je organska tvar iz otpada u
potpunosti razgraena i ostaje na odlagalitu. Krajnji rezultat je potpuno energetsko
iskoritenja otpada i znaajno smanjenje potrebnih povrina za konano odlaganje. Glavne
prednosti ove tehnologije su : kontrola i upravljanje biolokom razgradnjom otpada ( umjesto
30-50 godina raspada moe se isti dogoditi za 5-10 godina), porast koliine plina i
proizvodnja energije ( bri i efikasniji zahvat plina ), smanjenje staklenikih plinova, ubrzanje
stabiliziranja otpada, uteda u prostoru-oslobaa se 15-30 % prostora za novi otpad. Ova
tehnologija zahtijeva rjeavanje tehnike unosa tekuine u tijelo odlagalita (odloeni otpad),
to se moe izvesti horizontalnim ili vertikalnim drenovima (cijevima). Unos tekuine u tijelo
odlagalita kroz cjevovode ogranien je na uski prostor oko cijevi (otpad nije propustan), pa
se zahtijeva relativno veliki broj cijevi i kontrola rada sustava. Bioreaktorska odlagalita
mogu funkcionirati u aerobnoj i anaerobnoj atmosferi. U oba sluaja mora se voditi rauna da
se kontroliraju ulazni i izlazni parametri. Ulazni parametri su : dodatak vode, tj. stupanj
poveanja vlanosti i dodatak zraka. Izlazni (kontrolni) parametri su : proizvodnja procjednih
voda i njen sastav i karakter, proizvodnja plina i njegov sastav i karakter, podaci o vlanosti
(optimalna vlanost za bioreaktorsko odlagalite je 40-60%), temperaturi, tlaku vode nad
nepropusnim temeljnim sustavom, pornim tlakovima u odlagalitu,totalninim tlakovima te
podaci o slijeganju. Sa tehniko-tehnolokog stajalita BRO-a zahtijevaju pomno planiranje
plinskog sustava jer se u uvjetima velikih deformacija i njihovog brzog razvoja moraju
obavljati este i znaajne prilagodbe sustava da bi funkcionirao. Tehniko rjeenje mora
osigurati umjereni porast temperature procjednih voda, to se moe dokumentirati i
kontrolirati jedino primjerenim mjerenjem temperature ili se skupljim tehnikim rjeenjem (
npr. dvostruki temeljni brtveni sustav ) moe osigurati dugorono funkcioniranje sekundarnog
sustava.
13

Slika 5.1. Shematski prikaz bioreaktorskog odlagalita (izvor:

https://www.google.hr/?gws_rd=cr&ei=St2RUoK8Lo7o4QT_4IHwDg#q=418083.clanak)
5.1. Vrste bioreaktorskih odlagalita
Ovisno o uvjetima u kojima se odvija bioloka razgradnja krutog otpada, postoje
tri osnovna tipa bioreaktorskih odlagalita: aerobna, anaerobna i hibridna (aerobnaanaerobna).
U aerobnim bioreaktorskom odlagalitu procjedna voda se prikuplja i recirkulira u tijelo
odlagalita, najee uz dodatak tekuine, na kontrolirani nain. Istovremeno se i zrak bogat
kisikom utiskuje u tijelo odlagalita, pomou vertikalnih ili horizontalnih zdenaca, u svrhu
pojaanja bakterijskih aktivnosti i ubrzanja razgradnje otpada. Ovi uvjeti odgovaraju uvjetima
u procesu kompostiranja. Aerobna razgradnja rezultira stvaranjem ugljinog dioksida i vode.
U anaerobnom bioreaktorskom odlagalitu recirkulaciju procjedne vode ne prati utiskivanje
zraka, budui da se ele postii anaerobni uvjeti. Bioloka razgradnja djelovanjem anaerobnih
bakterija odvija se bez prisustva kisika. Aerobna razgradnja rezultira stvaranjem metana i
ugljinog dioksida.
U hibridnom odlagalitu bioloka razgradnja se najprije odvija u aerobnim, a zatim u
anaerobnim uvjetima. Aerobni uvjeti su uglavnom prisutni u svjeem otpadu u gornjim
slojevima odlagalita, dok se anaerobni uvjeti postiu u donjim dijelovima odlagalita,
odnosno u starijem otpadu.

14

6. ZAKLJUAK

Pri izboru odreene MBO tehnologije treba obratiti pozornost na viestruke prednosti, a
osnovno je smanjenje volumena otpada koji dolazi na odlagalite. Tako se smanjuje potreba
za prostorom odlagalita. Iskustva iz razvijenih europskih drava pokazuju da se MBO-om
moe smanjiti potreba za volumenom odlagalita od 40 do ak 60 %, a emisija odlagalinog
plina 80-90 %. Ostale prednosti su da se smanjuje slijeganje odlagalita i unutarnja
temperatura odlagalita. Osnovne mane MBO-a su da veliki pogoni prikupljaju otpad s
velikog podruja te su u kontradikciji s principom blizine i racionalnosti koritenja resursa.
Time imamo i zagaenje zraka zbog kamionskog transporta. Takoer ovi pogoni imaju vee
trokove u odnosu na druge metode zbrinjavanja otpada. Izlaskom otpada iz MBO-a nije u
potpunosti zavren proces obrade. Ubrzani raspad otpada zahtijeva i dovoljne koliine vode za
vlaenje, to esto nije mogue osigurati. Poveana i jaa reakcija otpada u poveanoj
vlanosti poveava temperaturu u njemu, pa se zagrijava i procjedna voda ( procjeuje se do
brtvenog sloja, kojeg gotovo standardno ine geosintetici-geomebrana i esto geodren). Osim
toga , vijek trajanja geomebrane i geosintetikih drenova smanjuje se s poveanjem
temperature (raspadanje polimera u geosintetskim komponentama brtvenog sustava). Otpad je
jedan od najteih problema zatite okolia i zdravlja. Dok su ranije prevladavali epidemioloki
aspekti zatite od tetnih djelovanja otpada, u novije vrijeme su im se pridruili (eko)
toksikoloki , zahvaljujui golemom rastu uporabe raznolikih i esto otrovnih kemikalija u
svakodnevnom ivotu. Nijedna od tehnologija gospodarenja otpadom nije u stanju sama
rijeiti vrlo sloeni problem komunalnog otpada kao homogene smjese heterogenih tvari.
Komunalni otpad u Hrvatskoj ne razlikuje se bitnije po kvaliteti od onog iz razvijenih drava,
jedino neto zaostaje po koliinama. Hrvatska industrija u stanju je razmjerno brzo savladati
te tehnologije i graditi takva postrojenja u Hrvatskoj i inozemstvu.

15

7. LITERATURA:
1. Potonik ,V. Obrada komunalnog otpada-svjetska iskustva, Zagreb: MTG Consulting,
1997
2. http://www.gozz.hr/index.php/mbo/mbo
3. http://www.fzoeu.hr/hrv/index.asp
4. http://www.varazdin-info.com/vijesti/pocela-s-radom-najsuvremenija-hrvatskatvornica-za-mehanicko-biolosku-obradu-otpada/

16