Professional Documents
Culture Documents
Of the many books specifically refuting The Prince, two deserve special mention. The
first, written in 1576, was the Discours sur les moyens de bien gouverner contre Nicolas
Machiavel by Innocent Gentillet. Gentillet, a Huguenot author protesting the St.
Bartholomew's Day massacres, did more to establish Machiavelli's devilish reputation
than did The Prince itself. The most famous response to The Prince came from Frederick
the Great, King of Prussia. In 1740 he wrote, with the help of the French philosopher
Voltaire, the Anti-Machiavel, a vigorous condemnation of Machiavelli's principles.
Frederick, like many other royalists, feared the implication in The Prince that anyone who
was strong enough to seize power was entitled to keep it, seeing it as an invitation to
regicide. Ironically, Frederick would prove to be a true Machiavelliantreacherous,
ruthless, and enthusiastic in his pursuit of power.
Modern scholars have applied a variety of interpretations to Machiavelli's work. Some
view The Prince as an anti-Christian work, a celebration of Classical pagan philosophy,
while others have attempted to portray Machiavelli as a Christian moralist, pointing out
the political evils of the world around him. Some see The Prince as a book of despair, an
anguished chronicle of fallen human nature, while others find in Machiavelli a clear-eyed
realist and an accurate observer of the political sphere of life. Some have explained The
Prince's apparent immorality as amorality, a morally-neutral scientific analysis of the
workings of politics, without approval or disapproval. More than one writer has proposed
that The Prince is in fact a satire, a warning of what may happen if rulers are allowed to
pursue power unchecked. In this view, Machiavelli is the passionate defender of
republicanism, the champion of liberty, who describes the workings of tyranny so they
can be resisted. Others find in The Prince a blueprint for totalitarianism, carried to its
logical and horrible conclusion in regimes like Nazi Germany or Stalinist Russia.
Bertrand Russell called The Prince "a handbook for gangsters," and Leo Strauss called
Machiavelli "a teacher of evil."
In more recent times, popular interest in Machiavelli's philosophy has focused more on
money than on politics or morality. In an age in which democratic governments
predominate, the last arena in which princely power can be pursued with abandon is that
of business. Modern business executives seeking advice on effective leadership have
resurrected Machiavelli, along with a host of other military and political strategists. One
can find any number of contemporary advice books purporting to offer Machiavelli's
insights, including What Would Machiavelli Do? (a devilish subversion of the popular
catch-phrase "What would Jesus do?"), which may or may not be a satire.
HRV:
Kritini Eseji
Machiavelli vrag
Prijanji
Sljedei
Malo je pisaca koji su inspirirani kakve osobne mrnje da Machiavelli ima kroz stoljea,
a malo djela su kao ocrnila-ili popularno-kao The Prince. Machiavelli je bio osuen kao
branitelj tiranije, a bezbonom promotora nemorala, i self-posluivanje manipulator.
Danas, gotovo 500 godina nakon to je princ je napisao, rjenik i dalje definira
"makijavelizam" kao "od, kao to je, ili obiljeen politikim principima i metodama
svrsishodnosti, lukavosti, i prijevara utvrenim u Machiavellijeve knjizi, The Prince,
lukavih, prijevare, i tako dalje. " Jedan popularan, ali neistinite, pria dri da je "Stari
Nick," slang izraz za avla, proizlazi iz prvog imena Machiavellijeve, Niccolo.
Machiavellijevo ugled kao avolski lik je poeo gotovo odmah nakon objavljivanja The
Prince. 1559., ne samo princ, ali sve Machiavellijevih radova postavljeni su na katolike
crkve "Indeks zabranjenih knjiga," vjerojatno zbog Machiavellijevih uoenih kaznenih
djela protiv kranske etike. Machiavelli je esto bio optuen da je ateist ili ak aktivno
anti-kranski. Njegovo tanko prikrivene prezir papinstva i politikih ambicija Katolike
crkve je vidljivo u princa, a diskurs, on tvrdi da je kranska pobonost krade njegove
pristalice energije potrebne za stvaranje dobrog drutva. Velik dio Prince uskrati ili ak
negira moralni temelj vlasti da kranski mislioci inzistirao. Srednjovjekovni kranski
pojam koji dobro vlada odreen od Boga za promociju vrlina i zatitu vjernika protiv zla
je izrazito odsutna iz svijeta The Prince. Moda je jo vanije, kvaliteta koja Machiavelli
vrijednosti najvie visoko, indi, nije moralna kvaliteta uope. Infamous zloinci poput
Agathocles ili drsko okrutni vladari poput Severa i dalje moe imati Virtu. Rasprava se
nastavlja o tome da li Machiavelli moe nazvati kranski mislilac ili da li se pridrava
neki drugi standard moralnosti, kao to su one od poganskih klasinih autora iji rad je
crpi. Neki kritiari su predloili da Machiavelli jednostavno zamjenjuje potpuno novi
moralni standard, onaj koji je usmjeren na dravu, nego na Boga ili na poganskim etike.
Dok Machiavelli je slubeno zabranjen u katolikom svijetu, on je mrzio od strane
protestanata. U 1572, Katolika vodstvo Francuske pokuao unititi Francuske
protestantsku stanovnitva, hugenota. U nekoliko tjedana masakra poinju na dan sv
Bartolomeja, procjenjuje 50.000 Hugenoti su ubijeni. Mo iza prijestolja Francuske je
Catherine de Medici, talijanski i katolik, a lan obitelji za koje Machiavelli je napisao
Princ. Long-mrtav Machiavelli je kriv za incident, jer je trebalo da Catherine je pogledala
svojim filozofijama u planiranju masakre. U protestantskoj Engleskoj, Machiavelli je
postao lik dionica od zla na kazalinoj pozornici. Na primjer, u Christopher Marlowe
drame idov Malte, karakter "Machiavel" predstavlja prolog uvodi Predstava je
zloinaka naslovni lik, koji je radosno slijedi makijavelizam propise. Da bi se tako
univerzalno mrzio, meutim, Machiavelli takoer morao biti mnogo itao, kao Marlowe
je Machiavel istie: "Admir'd sam od onih koji su me najvie mrze Iako su neki otvoreno
govore protiv moje knjige, ali e me itati... .. "
Od mnogih knjiga posebno pobijanja Princa, dvojica zasluuju posebnu spomenuti. Prvo,
napisao 1576., bio je Discours sur les moyens de bien gouverner contre Nicolas
Machiavel strane Inocenta Gentillet. Gentillet, hugenot autor prosvjeduju Sv Bartolomej
dan masakra, nije vie uspostaviti Machiavellijevih vrag ugled nego to je uinio i sam
princ. Najpoznatiji odgovor na Prince je doao iz Fredericka Velikog, kralja Pruske. 1740.