PRIRUCNICI WILFRID J. HARRINGTON BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAZIVANJA, \ ‘DOKUMENTACIIU I INFORMACIE. »KRSCANSKA SADASNJOST«, ZAGREB, MARULICEV TRG 14 UVOD U BIBLIJU SPOMEN OBJAVE SVEZAK 17 a IL. Izdanje Wilfrid J. Harrington, o. p. UVOD U BIBLIJU — SPOMEN OBJAVE | KRSCANSKA SADASNIOST | ZAGREB 1987,NASLOV ORIGINALA: Record of Revelation: The Bible, Chicago, IIL, The Priory Press 1965. Copyright 1965, by The Priory Press. Prereo: Dr. MATO ZOVKIC Loktara: MARKO KOVACEVIC Korekuura: IVES KUHAR Grafisti ured: ZVONIMIR. TALAN mot: ROKO BOLANCA Idaje: >KrSanska sadatnjoste, Zagreb, Maruliéor trg 1¢ (dgovara: Dr. VIEKOSLAV BAISIC, Zagreb, Kaptol 3 Tisak: Kriganska sadainjost, Zagreb SADRZAJ PROSLOV . 2 1. 1 ee PREDGOVOR . . . ee 1 eee NAPOMENA PREVODIOCA. . Pee KRATICE SVETIH KNIIGA . . . . . I. poglavije PISANARIJEC. «2... 1s LKNJIGE BIBLE. 2 2 2 1. eee 2, NASTAJANJE BIBLE... - 1) Stari zavjet. 2 6 2) Novi zavjet. . 2 1 3, BIBLISKI SPISI PO KRONOLOSKOM REDU . IL. poglavije BOZJA RIJEC UPUCENA LJUDIMA 1, DVA UTJELOVLIENIA 2 2 1 1 we 2.NAROD RUECI . ... . IIL. poglavije NADAHNUTA RIJEC. . . ce 1. CINJENICA INSPIRACUE . 2 0. 5. B 15 a 9 20 2 2 31 33 37 37 38 4B B1) Svjedocanstvo Pisma . 2) Svjedotanstvo otaca 3) Crkveno ubiteljstvo . KRIVA MISLIENJA O INSPIRACHT . . INSPIRACIIA U BIBLIJI |. OBJAVA U BIBLISI. . . ODNOS IZMEDU INSPIRACIJE I OBIAVE . 1) Toma Akvinski i skolasticka teologija 2) Karl Rahner 3) John L. McKenzie . 4) Norbert Lokfink 5) Safetak. 6. TEOLOGIIA INSPIRACE 7. ISTINA PISMA IV. poglavije PSIHOLOGIJA INSPIRACIJE 1, DEFINICIJA INSPIRACIIE . 2, PRAKTICNI I SPEKULATIVNI SUD . 3. OBJAVA, INSPIRACIJA I SUD . . 4. KAKO SU SVETI PISCI BILI POTICANI? 5. DOKLE SE PROTEZE INSPIRACIJA? , V. poglavije TUMACENJE PISMA . . 2. , 1, NAKANA SVETOG AUKTORA 2. KNJIZEVNE VRSTE. . . . 3. SEMITSKI OSJECAJ POVIJESNOSTI 4. BIBLIA U CRKVI ee 5. SEKUNDARNI SMISLOVI 6 4B 44 45 46 a7 51 55 55 57 65 0 8 9 82 85 85 86 88 90 93 ” 98 101 103 105 107 6. PUNIJI I TIPSKI SMISAO. . . 7, UVJETI I KRITERIJI SEKUNDARNIH SMISLOVA 8, SEKUNDARNI SMISLOVI I INSPIRACIIA . 9. TEOLOSKI ZAKLIUCCI I PRILAGODENJA BIBLU- SKOG SMISLA . VI. poglavije ARNON FLSA . KANON I KANONICNOST eae es . 2. DEUTEROKANONSKE I APOKRIFNE. KNJIGE 3.NASTAIANJE KANONA. 2...) 1) Povijest starozavjetnog kanona . 5 |. 2) Povijest novozavjetnog kanona | 4, NARAV KANONICNOSTI-. 5. DODATAK: KUMRANSKI RUKOPISI wee 1) Otkriée rukopisa . ss... 2) Kumranska knjitnica . . . 3) Kumranski eseni . . . VIL. poglavije TEKST BIBLISE. ........ LJEZICI BIBLE... . . ee 1) Hebrejski ew ee 2 Aramejski sw 3)Greki woe ee 2RUKOPISE . . . 540 560 1) Hebrejski . : 2) Rukopisi Novog zavjeta na grékom 3. GRCKI I LATINSKI PRIEVODI . . . +1) Septuaginta (LXX). . . 1 2) Prijevodi Akvile, Teodociona i Simaha 109 2 113 44 1s 415 116 117 18 120 124 126 126 127 131 133, 133 133 134 135 136 136 138 147 447 1503) Starolatinski prijevodi (Itala). . . . . . cy Valente») - pare ere rere VILL. poglavije ZNANSTVENO ISTRAZIVANJE BIBLIJE 1, ISTRAZIVANJE TEKSTA. 2. 1) Kritika rijeti 2D) Ievanjska kritika . 1... 3) Unutarnja kritika. 5... 2. LITERARNO ISTRAZIVANJIE . . . Dueik oe rn 3) Podrijetto djela . . . . . 3. POVIJESNO ISTRAZIVANJE BIBLIOGRAFISA. . . . , 151 153 187 158 159 160 160 161 161 162 163 165 169 PROSLOV UL/ Biblija je povijesna i doktrinalna jer sadréi objavu koju je Bog otkrio liudima svojim djelima i rijetima. Biblija do- nosi povijest nakeg spasenja ili postepens razvijanje boxan- skog plana o otkupljenju preko dvaju Zavjeta ili Saveza. Naj- prije je bio skloplien stari Savez izmedu Boga i Izraela, kojega se Bog driao unatoé nevjernosti svoga izabranog na. roda, zatim novi, koji je otvoren svemu éovjecansivu i zape- éaéen krvlju jednog sina izraelskog naroda, koji je takoder bio Sin Botji. Biblija, Stovise, pokazuje kako svaki Eovjek treba uéi u taj Savez i ustrajati u njemu da tako postigne svoje osobno spasenje. Ona nam govori Sto trebamo znati 0 Bogu i Covjeku te Sto nam je diniti da bismo bili Bogu pri- hvatljivi Ta je rijet Botja namijenjena svakome od nas kao sto je bila namijenjena nasim dalekim prethodnicima u veri. Ona je izvor nase vjere kao 3to je bila izvor i njihove, Ta se rijeé sutjelovilax da bi dospjela do ovjeka i prenosila po- ruku 0 spasenju, kao Sto je Rijeé Bogja postala éovjekom da bi pospjesila Ijudsko spasenje. Rijec je Botja postala aknjigas ili, tognije, »knjigex Biblije. Kao 3to je utjelovijena Rije& preuzela na sebe svu naSu ljudskost, osim grijeha, tako je i rijeé Botja bila podvrgnuta prilikama Ijudskog jezika, osim zabludi. Prenosili su je Ijudski pisci u kojima botanska inspiracija nije otklanjala nijednu Ijudsk« crtu po kojoj su bili Ijudi svoga vremena, okoline i kulture, Te posebne ozna- ke razlikuju se od jednog do drugog aukiora, a razlikuju-se i od nalih danainjih. Pisanje starozavjetnih knjiga odvijalo se kroz tisucu go- dina a posljednja je od njih napisana.gotovo pred dvije ti- suée godina, Kroz ove tri tisude godina svijet se promijenio 9puno puta, Starim Izraelcima Bog je govorio jezikom nj hova vremena, a drugatije je govorio onima koji su s Mojsi- jem iza3li iz Egipta, drugatije opet onima koji su se s Ezrom vratili iz sutanjstva. Isus je govorio Zidovima svoga vreme- na, Mi se pak razlikujemo i od starih Izraelaca i od Zidova Isusova vremena. Biblijski pisci koji su primali i prenosili svetu poruku bili su Semiti, Koji su razmisljali i govorili po- put ostalik Semita. Mi ne mislimo na isti nagin kao oni i jezik nam se razlikuje od njihova, Bog je ustanovio Crkvu da cuva i tumati rijet, ali Bi blija kao knjiga koja sadréi tu rijeé nije bila izuzeta od sud bine koja pogada prenosenje svakog Ijudskog teksta. Bila je prepisivana i prepisivati su pravili pogreske ili su unosili promjene. Bila je prevodena a prevodioci nisu uvijek tocno prevodili. Bila je tumacena, ali je tumati nisu uvijek sasvim dobro razumieli. Unatod svemu tome, poruka je Biblije vjec- na te vrijedi za sve Ijude svih vremena i mjesta. Biblija je oduvijek najtitanija knjiga na svijetu te u njoj Ijudi veoma razlititog podrijetla nalaze istinu i upute za Zivot. Ova Ijud- ska vrijednost Biblije izvire odatle Sto ona potjede od Boga te sadr8i milosno svjetlo za svakog Covjeka dobre volje. Ipak misterij botanske poruke te razlike u vremenu i pojmovanju izmedu onih koji sit je prvi prenijeli i onih koji je danas primaju, sainjavaju ozbiljne prepreke. Puno bo- gatstvo Biblije dolazi do izrataja samo préko udrugenog rada egzegett i teologd, a kako je bogatstvo Biblije neiscrpivo, ta zadaca istrativania nije nikada gotova. Uvijek ée se ulagati napori oko tiSéeg teksta i boljeg prijevoda, ili oko boljeg razumijevanja Biblije. pomocu ljudskog konteksta u kojem je bila napisana te oko dublieg poniranja, pomodu svjetla vjere, u ono S810 Bog po Bibliji poruéuje. Kao Sto razmistia- nije o Isusovu Zivotu i-djelima nece nikada iscrpiti cijeli mis- terij mjegove Osobe,'tako prouéavanje Biblije nece nikada iscrpiti sadriaj Bodje rijedi. Bibliju treba proucavati svaki student koji se u studiju teologije sluti Svetim pismom i w njemu trai duhounu hra: nu te svi koji rijeé Botju trebaju propovijedati vjernicima. Zbog biblijske obnove na’eg vremena i intimnog sudjelova. nja u liturgiji Rijeci prema posljednjoj liturgijskoj reformi, Prouéavanje Svetog pisma privlaéno je i laicima koji su ste. Ki osjeéaj za nj. Jednima i drugima potrebno je pomagalo 10 4 prouéavanju i vodstvo wu éitanju. Otac Harrington napisao je za jedne i druge ova tri sveska 0 spomenu objave. Radost mi je istaknuti da je divno postigao svoju svrhu. Priredio je jasan i zdrav teoloski uvod u cijelu Biblija. Prikazujuéi knji- ge Starog i Novog zavjeta iskoristio je najbolje rezultate mo- dernog istrativanja. Tko bude slijedio ovo pomagalo, ici ée od knjige Obecanja prema knjigama Ispurjenja, a u pisanoj rijeéi bolje ée upoznati utjelovijenu Rijeé, »Isusa Krista, ko- jega gledaju oba Zavjeta, Stari kao svoje iséekivanje, Novi kao svoj uzor, a obadva kao svoje sredisiee (Pascal). Roland de Vaux O. P., Harvard University nPREDGOVOR Stekavii iskustvo od nekoliko godina’ poutavanja postao sam svjesian da nedostaje uvod u Bibliju na engleskomn je- ‘ziku koji bi bio temelj 2a prouéavanje Svetog pisma medu studentima teologije. U isto vrijeme nema prikladnog djela za zainteresirane laike. Bilo bi preuzetro tvrditi da ovaj uvod ispunjava obje spomenute potrebe ili jednu od njih, ali on predstavija pokusaj hvatanja u koitac s tim potreba- ma. Namijenjen je kao priruénik koji ce studentima prugiti jasan i odreden.temelj a profesoru omoguciti da vise patnje posveti bitnoj zadadi, a to je tumadenje biblijskog teksta. Djeto je zamisljeno da bude samo po sebi jasno, barem u velikoj mjeri, i stoga se nadam da ce modi poslusiti »samo- poudavanjue onih kojima ne stoji na raspolaganju profesor. To je barem cilj, a vrijeme ce pokazati de li je on ostvaren. Kad kaiem da nema prikladnog uvod2, ne potejenjujem divno djelo Guide to the Bible! Ipak valja dopustiti da se tim djelom mote oduseviti student koji tradi jezgrovito i si- stematsko izlaganje grade. Guide (ili na francuskom izvor- niku Initiation biblique) je bio zamijenjen velikim djelom « dva sveska Introduction & la Bible? koje je sigurno najbolji uvod u Bibliju sto su ga priredili katoligki strutnjaci. Cita- lac ée brzo opaziti da sam se znatno oslanjao na to sjajno djelo. Ovaj uvod zapravo vjerno predstavlia gledista nekikt najuvaenijih biblitara naSeg vremena. Najvagniji dio cijelog uvoda u Bibliju satinjavaju po- glavija treée i peto ovog prvog sveska, koja govore o inspi- raciji, istini i smislovima Pisma. U tim sam se poglavijima zadovoljio preuzimanjem misljenja covjeka koji se smatra auktoritetom na ovom podruéju: to je otac Pierre Benoit 0. P., profesor na Ecole biblique i ureduik casopisa Revue 3biblique. Radedi godinama otac Benoit izgradio je zanimljivu sintezu. Smatram da je korisnije iznijeti pred studente 1 Sintezu, negoli prikazivati i vrednovati razligita misljenja. Studenti mogu biti uvjereni da je ovaj veliki uditelj svaki korak britno razradio. Donosimo i druga solidna misljenja kao dodatak raspravi o inspiraciji i ineranciji, a nesto se mote razabrati i iz biljezaka te bibliografije. Preostaje da zahvalim 0. Thomasu C. Donlanu, O. P., iz The Priory Press-a, koji mi je povjerio da priredim ovo dje- Jo, Bez njegova poziva i poticanja ne bih ga nikada poduzeo. Posebnu zahvalnost dugujem svojim kolegama, ocima Liam G, Walshu, O. P., i Thomasu P. Melnerney-u, 0. P., profeso- rima na Dominikanskoj bogosloviji St. Mary's, Talaght, Irska, za njihovo strpljivo éitanje moga rukopisa te za konstruk- tivau kritiku i sugestiju. Zahvaljujem i ocu Kevinu A. Lynchu, C. 8. P., koji mi je dopustio da mogu slobodno upotrebljavati gradu iz nje g0va djela What is the Bible? (Sto je Biblija), 810 ga je obja- vila Paulist Press a copyright ima Missionary Society of St. Paul the Apostle, W. dH. 4 NAPOMENA PREVODIOCA Auktor mi je u svibnju javio da je u novom izdanju ovo- ga svog djela promijenio mi8ljenje o inspiraciji i zamolio da Promjene unesem u hrvatsko izdanje njegova djela. Novo ameri¢ko izdanje njegova djela glasi Key to the Bible. Vol I Record of Revelation, Canfield, Ohio, Alba Books 1974, 186 str. Iz tog izdanja preuzeo sam slijedeée odsjeke: »Inspira- cija u Biblijic (tr. 47-50); »Objava u Biblijie (str. 51—55), sTeologija inspiracije« (str. 79-81); »Istina Pismae (str. 82—83); »Biblija u Crkvi« (str. 105—107); »Narav kanonigno- stie (str. 124-126). Uz to uvod u poglavlje peto (str. 97—98) i posljednji odlomak odsjeka 0 knjiZemim vrstama (str. 101—103).. Na auktorovu sugestiju preveo sam s talijanskog prikaz Lohfinkove teorije o inspiracifi i ineranciji (str. 70—78). Ru- kopis mi je poslao o. Graziano Vendramin, priredivaé tali- Janskog prijevoda Harringtonove Introdukeije, ali nije ja- ‘sno tko je sastavio taj prikaz za talijanskog izdavata Centro dehoniano, Bologna. U prvom izdanju Rahnerova i McKen- ie-eva teorija bile su dodane na kraju knjige, a ovdje sam ih, zajedno s Lohfinkovom, stavio u poglavije o inspiraciji, kamo organski spadaju. Glavna promjena u Harringtonovim stavovima izmedu prvog i drugog izdanje jest Sto se u no- vom izdanju distancira od dosada ustaljene teorije 0 instru- mentalnoj uzrotnosti Ijudskih pisaca pri nastajanju Biblije te Sto radije odabire pojam istine, spasenjske istine u Bib- liji mjesto tradicionalnog pojma inerancije. U tu svrhu do- nio sam citat iz Smithova lanka kojim se poblize tumadi pojam spasenjske istine u duhu saborske konstitucije Dei Verbum (str. 82). Buduéi da ova knjiga treba posluZiti stu- dentima teologije kao opi uvod u Sveto pismo, smatrao sam 6potrebnim navesti iz Smithova lanka — koji ima imprima- tur zajedno sa svim ostalim prilozima drugih,auktora u Je- rome Biblical Commentary — jo8 nekoliko podataka (str. 47, 55, 79, biljeSka 17). Iz istih razloga navedeni su vatni ci- tati iz Brownova Slanka (str. 98—100; 105). Citati iz Starog zavjeta uzeti su iz Biblije Stvarnosti, Zagreb 1968, a oni iz Novog iz prijevoda B. Dude i J. Fudaka, Zagreb, KrScanska sadaénjost 1973. Popis literature na kraju knjige preuzet je iz drugog ameritkog izdanja (op. cit., str. 183—184). Harrington je u novom izdanju u opéi uvod stavio poglavija o povijesti Izra- ela i povijesti novozavjetnog vremena (str. 56—135; 136—182), koja su u prvom izdanju — te tako i u hrvatskom prijevodu — sastavni dio uvoda u SZ i NZ. Bibliografiju koja se od- nosi na ta poglavija nisam prepisao u ovaj svezak opéeg uvoda, Sarajevo, 30. rujna 1974, Mato Zovkié 16 KRATICE SVETIH KNJIGA Am — Amos Bar = — Baruh Br — Brojevi Dj — Djela apostolska Dn — Daniel Ef — — Poslanica Efezanima Est — Estera Ez — Ezekiol Ex = — Ezra Fil — Poslanica Filipljanima Fim — — Poslanica Filemonu Gal — Poslanica Galaéanima Hab = — Habakuk Hag — Hagaj Heb — Poslanica Hebrejima Hot — Holea Ww = Brantelje po lv — Prva Ivanova poslanica 2Iv — Druga Ivanova poslanica 3Iv — Treéa Ivanova poslanica Ie —Taaija Tal — Knfiga Tzlaska Ter — Mudre izreke Spomen objave Jak — Jakovljeva poslanlea Jd — Tudina poslanica Tat — Sadita N= Joel Job — ob Jon — Yona jr — Jeremi mT yedua Kol — Poslanica ik Kiting = eva knjiga 0 Kealjevima 2Kr — Druga knjlga o Rraljevima 1 Kor — Prva poslanica Korincanima 2 Kor — Druga postant Rorinéanima Lk Lev 1 Let 2 Liet 1 Mak — P-va knjiga 0 Nakabejcima 2 Mak’ — Druga injiga 0 Makabejelma Mal — Malahija Min — Mike} ”Post Prop Ps 1Pt 2Pt Rim 18 — Evandelje po Marky — Evandelje po Mateja — Knjiga Mudrosti — Nahum — Nehemija — Obadija = Otkrivenje — Pjesma nad pjesmama = Ponovijeni zakon — Knjiga Postanka — Propovjednik Ckeheled — Pealmi — Prva Petrova os — Druga Petrova Rut 1 Sam Sef Sir 1 Sol 2 Sol Suci 1 Tim 2 Tim Tob Tit Tut Zah = Ruta = Prva knjiga 0 Samuehi = Xnjiga Sirahova = prva postantea, Solunfanima — Druga poslanica Solunjanima — Knjiga o Sucima — Prva poslanica Timoieju — Druga poslanica Timotehu — Tobija — Poslanica Titu — Tubaljke — Zabarija I. POGLAVLIE PISANA RIJEC KNJIGE BIBLUE NASTAJANJE BIBLUJE BIBLUSKI SPISI PO KRONOLOSKOM REDU Bibliju moZemo opisati kao zbirku spisa koje je Crkva priznala kao nadahnute, Ta se zbirka Sesto naziva Pismom, Svetim pismom, Svetim knjigama i osobito Stari i Novi za Vjet. Rije& abibiijac potjede iz grékog ali je u ovom obliku do nas do8la preko latinskog. Gréki izraz biblia znati »knjigee ili, tofnije, sknjizices, Latinski je od gréke imenice w pluralu srednjeg roda napravio u istom obliku imenicu Yenskog roda u singularu: biblia sa zmatenjem »knjigae. Sto- ga je za nas Biblija Knjiga par excellence. Tako se Biblija moze smatrati jednim velikim djelom u pravom smislu rijeti kojem je Bog auktor, ipak s Ijudskog stajaliSta ona uopée nije jedria knjiga, nego knjiznic&; ili joS tofnije, ona je knjievnost jednog narodz, izabranog naroda, Boijeg naroda. To je, kako éemo vidjeti, veoma vazna napo- mena i Ginjenica koju valja shvatiti, ako Zelimo pravo razu- mjeti Bibliju. Pismo se dijeli na dva dijela: Stari i Novi zavjet. Rijeé testamentum (eavjet) dolazi iz latinskih prijevoda Biblije i predstavija pribliini prijevod gréke rijeti diathéke, koja oznatuje savez ili ugovor Sto ga je Bog sklopio s narodom koji je izabrao, s izraelskim narodom. Savez je temeljno svoj- stvo objave, Taj se savez (hebrejski berith) obnavljao vise 9| i i | | f puta i predstavijao je ujedno ugovor, jer je i narod sa svoje strane prihvatio odredene obaveze, osobito obavezu vjerno. sti jedinom pravom Bogu, Stari je 2avjet povijest tog naroda w svjetlu Saveza, povijest koja se znati ijelom sastoji od nevjernosti, a’ ta nevjernost povladila je pravednu kaznut za sobom. Ta se povijest, s druge strane, sastoji od nepoko- lebive vjernosti sa strane Boga. Bodji naum o otkupljenju ovjetanstva imao se ostvariti po tome Sto ée Bog poslati svoga Sina na svijet. Dolazak Si- na Bozjeg oznadio je potetak novog vremena. Bog je sklopio novi i Konagni ugovor, zapetacen krvlju Kristovom, s Crk- vom kao novim narodom, koji je ipak potekao iz staroga. Novi zavjet govori o ispunjenju Bozjeg plana. Taj je plan Postojao od potetka i dva su Zavjeta usko povezana, iako su razlitita, Stari zavjet vodi Novome i on je priprava za Novi, priprava koju je vodio sam Bog. Stari se zavjet moze potpuno razumjeti jedino u svjetlu ispunjenja. 1. KNJIGE BIBLIJE Zidovi su postupili veoma mudro kad su svoju Bibliju elastigno podijelili na tri dijela. Oni su govorili o Zakonu, Prorocima i (ostalim) Spisima. Zakon je zauzimao najvainije mjesto i on se sastojao od pet Mojsijevih knjiga, koje je gréki jezik nazvao-Pentatewh. Medu proroke su ubrajali ne samo proro&ke knjige nego i Jofuinu, Suce, Samuelove i Knjige o kraljevima, koje su nazivali’Starijim prorocima. Znaéajno je da Knjigu 0 Danielu nisu ubrojili medu proroke (kao mi kr8éani) nego u treéu grupu, Spise, u koju su sta- vili preostale knjige. Hebrejska je podjela veoma dobra oso- ito stoga Sto unaprijed ne trpa razlitite knjige u ve¢ posto- Jece kategorije (St0 osobito vrijedi za Spise). Jasan pregled Hidovske podjele biblijskih knjiga izgleda ovako: Zakon (torah) — { Pentateuh ili Petoknjit Josua; Suci; 1, 2 Sam; 1, 2 Kasniji: Izaija, Jeremi dvanaest manjih prorol Proroci (nebiim) — | Ezekiel, i 1, Psalmi, Mudre izreke, Job (to su pveliki« spisi); 2, Pjesma nad pjesmama, Ruta, Tu- Spisi (ketiibim) — Yaljke; Kohelet (Propovjednik), Estera (osvitcie); 3. Daniel, Ezra, Nehemija, 1 i 2 Ljet. Od XIII stoljeéa i dalje katolici dijele Stari zavjet na povijesne, pousne i proroéke knjige. Ova je podjela dosta prikladna jer pokazuje opée obiljezje razligitih knjiga. Ali ovu podjelu ne valja previse naglaSavati jer u nekim sluéa- jevima mote zavesti u Gorsokak. Korisno je ipak da nave- demo popis svetih knjiga po ovoj podjeli 1, Povijesne: Petoknjizje ili Pentateah (Postanak, Izla- zak, Levitski zakonik, Knjiga brojeva, Ponovijeni zakon); Jo- Sua; Suci; Ruta, 1 i 2 Samuelova; 1 i 2 0 kraljevima; Ezra, Nehemija; Tobija, Judita; Esteraj 1 i 2 Makabejska. Valja‘napomenuti da su prema Vulgatinoj podjeli i ne- kim predratnim katolitkim prijevodima (kod nas Sariéev): 142 Samuelova =1 i 20 kraljevima 142 Ljetopisa i 2 Pralipomena Ezra, Nehemija i 2 Ezrina, Medutim, nazivi koje smo naveli u gornjem popisu da- ‘nas su uglavnom posvuda prihvaéeni. Valja upamtiti da pre- ma podjeli u kojoj 1 i 2 Sam=1i2 Kr izlazi da su 1 i 2 Kr=3i4 Kr. 2. Poutne (i pjesniéke): Job; Psalmi; Mudre izreke; Ko- helet (Propovjednik); Pjesma nad pjesmama; Mudrost; Si- rah (Crkvenica). 3. Prorotk Cetiri velika proroka: Izaija; Jeremija (plus Tu- daljke i Baruh); Ezekiel; Daniel. Dvanaest manjih proroka: HoSez; Joel; Amos; Oba- dija; Jona; Mihej; Ne hum; Habakuk; Sefanija; Hagaj; Zaharija; Malahi- ja. aU katolitkim prijevodima ova imena se éesto razlitito veé prema tome da li prevodioci prihva¢aju Vulgatin rani oblik ili Septuagintin grecizirani, ili pak ele ostati Sto vjerniji izvornom hebrejskom obliku. Kod novijih katoligkih prevodilaca opaia se tendencija da se zapostave Vulgatini latinizirani oblici biblijskih imena i naziva te da se prihvate hebrejski oblici# Novi se zavjet ponekad po uzoru na Stari di vijesne, pougne i prorotke knjige. L. Povijesne: éetiri evandelja i Djela apostolska. 2. Pouéne: —_Pavlove poslanice: Rimljanima; 1 i 2 Ko- rinéanima; Gala¢anima; Efezanima; Filip- Ijanima; KoloSanima; 1 i 2 Solunjanima: 112 Timoteju; Titu; Filemonu; Poslani- ca Hebrejima; Katoliéke poslanice: Jakov- Yjeva; 112 Petrova; 1, 2 i 3 Ivanova; Ju- dina. 3. Prorotka: —Otkrivenje, i na po- 2. NASTAJANJE BIBLIJE 1) STARI ZAVJET ___ Nastajanje Starog zavjeta bio je dug proces. Sveta povi- Jest podinje time Sto je Bog izabrao Abrahama negdje u XIX stoljeéu pr. Kr. Tradicije o patrijarsima, a time i podetak nastajanja Starog zavjeta, u sréi se vezu uz Abrahama, ¢o- vjeka koji je primio obedanja od Boga, i uz njegove nepo- sredne potomie. Mojsije je, medutim, bio rodeni voda i za- Konodavac i on je u XIII stoljecu od Sarenog mnotva izbje- glica naginio narod, otpoteo snazni religiozni pokret te dao poticaj nastajanju ‘velikih izraelskih knjiZevnih dostignuca koja su u konaénoj liniji Bozji dar Zovjecanstvu. - _ Pentateuh nosi biljeg Mojsija, ali je samo djelo u obliku u kojem je do nas dospjelo nastalo mnogo stoljeéa nakon * Priredivati Biblije Stvarnosti usvojili su noviju tendenciju modu fatalitkim ‘prevodiocing u inovematva te, su bibiiaks ‘ografske nazive u hrvatskom prij ila godt hebrejskom lavorniku. anna 2 ja: u VI ili vjerojatnije u V stoljecu pr. Kr, Prorogka knjizevnost poéela je s Amosom i HoSeon u VIII stoljecu pr. Kr. a zavr8ila s Joelom i auktorom Zaharije 9—14 u IV stoljeéu pr. Kr. Povijesne knjige obuhvaéaju vrijeme od Jo- Sue (JoSuina se knjiga temelji na predajama koje potjetu iz XIII stoljeéa pr. Kr.) do Prve Makabejske, koja je napisana povetkom I stoljeéa, U V stoljecu knjiga Mudrih izreka do- bila je konaéni oblik i bila je napisana Knjiga o Jobu. Ovo je stoljese inaée bilo zlatno doba mudrosne knjizevnosti, ali je mudrosni pokret pofeo veé u vrijeme Salomona u X 'sto- jecu, Mudrosni pokret zavrSava Knjigom mudrosti, koja je nastala jedva pola stoljeéa prije Krista. Nismo ni8ta rekli o nastanka pojedinih knjiga, ali je ovo dosta da pokazemo kako je oblikovanje i pisanje Starog zavjeta bio polagan i slozen proces. Valja imati na umu da je vetina sterozavjetnih knjiga djelo mnogih ruku te je raslo kroz dugo vrijeme, moZda kroz stoljeca. Svi koji su pridonosili nastanks pojedine knjige, bilo da su napisali najvainiji dio knjige ii da su dodali ne- koliko pojedinosti, bili su nadahnuti, Vesina ih uopée nije bila svjesna da ih Bog potiée pri pisanju. Stoga za sada pro- matramo samo Ijudsku stranu Biblije i smatramo je rezul- tatom zajednitkog zalaganja, djelom cijelog naroda, koji je kroz stoljeca ugradivao u Bibliju blago svoje tradicije. To je knjizevnost jednog naroda, utkana u povijest tog naroda. Prikazat éemo ukratko to knjiZevno djelovanje od potetka i postaviti ga u kontekst povijesne pozad.ne. Tako emo do- biti uvid u Stari zavjet, uvid koji nam olakSava razumijeva- nje te zbirke knjiga? Dobar dio Starog zavjeta temelji se na usmenoj predaji. Onaj dio koji stoji na potetku nage Biblije — od Pentateuha do Samuela — temelji se na mnogim usmenim predajama koje su usredotogene na patrijarhe, Mojsija, JoSuu, suce, Sa- muela, Davida, a kasnije jedan dio Knjiga 0 kraljevima sa- dri predaje o Iliji i Elizeju. Te su predaje saginjavale knji- * Opéenito je tesko ustanoviti kada je nastala pojedina bit: lijska Enjiga, Veileme koje donosimo u oiom poglavlju,uvjek je priblizno. Tpak, uz izvjesne iznimke, postoji ustaljeno slaganje danasnjih katoliGkih bibligara o tome’ predioseno vrijeme je no koje pribvaca vecina katolika,Zevnost i prije nego su bile napisane. »Knjizevnoste je prven- stveno oblik umjetnosti. U izvjesnom smislu sporedno je sto Je veci dio knjizevnosti dat u obliku pisanih djela, jer je ona uglavnom nesto Sto se tite jezika i rijeti (bilo u pisanom ili usmenom obliku), Takoder éemo vidjeti da su biblijske knji- ge zadobile konaéni oblik relativno kasno, ali to samo znaéi Konaéno zapisivanje predajé koje su zapoéele i u puno slu- ¢ajeva potpuno razvijene pred mnogo stoljeca. Vrijeme na- stanka neke biblijske knjige vrlo Sesto ne pokazuje kada je nastala grada koju knjiga sadréi, Kad pak govorimo o »tra- dicijamae (predajama), ne iskljuéujemo moguénost — dapa- ée, sigurnost — da su’mnoge od njih zapisane veoma rano. S vremenom éemo pokazati da se kasnije knjizevno djelo- vanje u Izraelu velikim dijelom sastojalo od preradivanja ranijih spisa. Stoga nikako ne zabacujemo i ne potcjenjuje- mo doprinos ranijih stoljeca, kad podetak biblijske knjize nosti u strogom smislu rijeci postavijamo u doba Salomo- nova viadanj Pred filistejskim napadom koji je bio srugio izraelski amfiktionij (konfederaciju dvanaest plemena, povezanih po- mocu saveza s Jahvom), Izrael je udinio prvi korak organizi- ranja svoje monarhije. Unatoé dobrom poéetku, Saul nije uspio, ali ideja © monathiji nije napuStena. David je podeo iznova i uspio uspostaviti kraljevstvo, éak malo carstvo. To Je stanje odréao i iskoristio njegov sin Salomon. Poteo se Yadati drudtveni sloj pisara koji su bili potrebni za upravu kraljevstva i carstva. Vodeni su kraljevski Ijetopisi, zapisi- vani su dréavni poslovi i zapisi pohranjivani u arhiv. To je dalo gradu za povjesnigarsko pisanje. U mirno doba Salomo- nova viadanja (oko god, 970—931. pr. Kr.) jedan izuzetno na- daren pisac napisao je prozno remek-djelo Starog zavjeta, Da- vidovu dvorsku povijest, koja se nalazi u 2 Sam 9—20i 1 Kr 1—2, Drugi jedan pisac onog vremena, koji je bio jednako nadaren i jo8 profinjenijeg duha, upotrijebivii stare predaje napisao je teologiju povijesti, koja sadinjava jedan od éeti- riju glavnih slojeva Pentatewha? O Davidovoj (oko 1010-970. Pr. Ker.) pjesnitkoj nadarenosti ostalo je dosta svjedoéanstava se pee Se sasto od barom Set ranlitite wade jor ie knjizevnom analizom sigurno ustanovijeno da cbuhwace eli Sloja ‘grade t mish vene aa i on je auktor nekih psalama, Oni saéinjavaju jezgru psaltira. Kako je dao prvi zamah knjizevnosti ove vrste, tradicija je cijelo djelo pripisala njemu, Na isti je naéin mudrosna knjt- Zevnost, koja se razvijala kroz slijedeca stolje¢a, bila pripi- sana posloviénom mudracu Salomonu, jer je on ovaj knji- Zevni pravac otpoteo medu Zidovima ili je barem stvorio ozraéje u kojem je takva knjizevnost mogia nastajat Kraljevstvo, koje je bio ujedinio Davic, raspalo se nakon Salomonove smrti pa su od tada poéli Izrael ili Sjeverno kraljevstvo i Juda. Politiéka podijeljenost povukla je za sobom i vjerski raskol. Jedino je Juda ostao vjeran ne samo davidovskoj dinastiji nego i éistijem obliku autentigne religije. U Izraclu se smjenjiveli driavni udari a Stovanje Jahve, koje se obavijalo u raskolnitkim svetisti u Betelu i Danu, bilo je zatrovano utjecajem poganskih reli gija. Knjige o kraljevima paralelno prikazuju religijsku po- vijest dvaju kraljevstava, U Izraelu su nastupili Ilija i Blizej, pobornici stovanja Jahve. Oko njih se isplela predaja koju nalazimo u 1 Kr 17—2 Kr 1 (ciklus o Iliji) i 2 Kr 2—13 (ciklus o Elizeju). U Tzraelu su obavljali prvi svoju misiju takozvani proroci-pisci Amos i Ho8ea, iako je Amos bio Judejac rodom. Otprilike u isto vrijeme poprimio je konagan oblik jedan drugi sloj predaje u Pentateuhu, koji je paralelan s jahvisti¢komt predajom. ‘Auktora sada zovemo Elohistom i on je obradujuci predaju sa sjevera bio svjedokom brojnih z2loporaba koje su se u Tzraelu uvukle u Stovanje Jahve i stoga je razumljivo da je od Jahviste. On je za ideal postavio religiju Izlaska i boravka u pustinji. Ubrzo nakon Amosa i HoSee u Judeji su djelovali proroci Izaija i Mihe}. Ipak ovom velikom emo pripisati samo prvi dio ie Knjige (tj. poglavija 1-39), pa ak ni to sve. Sam Taaija govori da su se oko njega skupljali ueenici (8, 16). Oni su prikupili u jednu knjigu njegova proroganstva. Izaijina Skola odréala s¢ kroz stoljeca i iz nje su se formirali nadab- nuti pisci koji su dodavali novu gradu ovom djelu. U meduvremenu se potco osjecati strahovit bié Asi i dani su Sjevernog kraljevstva bili odbrojeni. Glavni grad tog kraljevstva Samariju osvojio je Sargon II god. 721. pr. Kr, te u skladu s asirskom politikom dao deportirati stanov- 35ni8tvo osvojene dréave. Tako je nestao iz povijesti Izracl kao posebna cjelina, Prije konaéne tragedije, neki pobozni judi, Koji su vidjeli zlokobni dogadaj pobjegli su u Judu ponijev8i sa sobom svoje svete predaje, Kao rezultat toga za vrijeme kralja Ezekije (716—687. pr. Kr.) slozena su u je- dno djelo dva najstarija sloja Pentateuha (jahvisti¢ka i elo- histigka predaja). Druga jedna bastina, koja je doneSena sa Sjevera otprilike u isto vrijeme u Jeruzalem, bila je zako- nodavni dio Deuteronomija ili Ponovijenog zakona (Deutero- nomistigki zakonik Pnz 12—26). To je imalo snaian i daleko- sean uéinak, ali ne odmah. Velika sila Koja je razorila Izrael prijetila je i Judi, ali je Juda uspio prezivjeti, u velikoj mjeri zahvaljujuci podrt- vownom zalaganju Izaije. Jedno stoljeée nakon toga propala je Asirija dok je naizgled jo8 bila na vrhuncu svoje moci. Juda je u kratkom razmaku izmedu pada Asirije, a dok se njezin nasljednik Babilonsko Carstvo jo8 nije bilo namet- nulo, odahnula te je mladi i pobozni kralj Josija (640—609) otpogeo vjersku reformu. Jedan od prvih pothvata bila je obnova hrama, ko}i je bio Zalosno zapuiten. Za vrijeme ob- navijanja pronadena je »Knjiga Zakonae (2 Kr 22, &—10). To Je bio Deuteronomistiéki zakonik, koji su u Jeruzalem dor jeli izbjeglice iz Izraela pred sto godina a koji je bio odlo- Zen u hram te kasnije zanemaren i konaéno sasvim zaborav- jen, Providnosno ponovo otkriven, postao je povelja refor- me i bio izdan u obliku Mojsijeva govora. To prvo izdanje odgovara poglavljima $—28 Deuteronomija. Kasnije je za vri Jeme suzanjstva bio ponovno izdan, kad su dodana jos dva ‘Mojsijeva govora, jedan na poéetak, drugi na kraj. Deuteronomij (ili, to&nije, njegovo prvo izdanje) dao je poticaj velikom knjizevnom stvaranju. Deuteronomisticki je pogled bio duboko religiozan i zadivljujuée usmjeren jednom ilju: narod stoji i pada po svojoj vjernosti ili nevjernosti Jahvi i njegovu Zakonu, Tim mjerilom mjerena je povijest, izabranog naroda i dobiven je odgovor na vrlo slozen pro- blem, Problem je bio ovaj: na jednoj strani stajala su neopo- ziva Bozja obecanja, a na drugoj narodu je prijetila kata- strofa za katastrofom, jer je Izrael bio i8éezao a Juda samo Zivotario. Deuteronomisti (tim ih nazivom oslovljavamo radi praktiénosti) su veoma jasno uvidjeli da su sva ta zla dofla na narod zato Sto je narod neprestano bio nevjeran svome %6 ‘Bogu. To je bila jasna pouka iz njihove povijesti. Ti su ljudi otpoéeli preradivati stariju povijesnu predaju te povijesti Koju su pisali davati svoj religiozni pogled. Bili su pazljivi j nastojali ne postupati samovoljno prema gradi, a svoje su gledi8te isticali kratkim umecima ili priredujuci posebni okvir. Tako su npr. ovi izdavati u Knjizi sudaca ostavili svoj peéat po tome Sto su dogadaje rasporedili u ciklus po kojem je prikazano djelovanje svakog od velikih sudaca: kazna, po- kajanje i oslobodenje. Za vrijeme kralja JcSije priredene su knjige J8, Suci, Sam, Kr a Deuteronomij (pogl. 5—28) stav- Jjen je kao uvod, Druga o kraljevima i Pnz bile su dopunje- ne za vrijeme suzanjstva (587—583. pr. Kr.), a podetkom tog razdoblja preradene su knjige J8, Suci, Sam i Kr. To je bilo Konaéno izdanje tih knjiga. Za vrijeme JoSijina vladanja dje- lovali su uspjeSno proroci Sefanija i Nalum. Habakuk je djelovao neo nakon Nahuma, a obojica su bili Jeremijini suvremenici. ‘Nakon prerane Josijine smrti (609. pr. Kr.) kraljevstvo Jude brzo je krenulo prema propasti. Pesljednje tragi¢ne godine tog kraljevstva odraZavaju se u zivotu proroka Jere- mije. Propovijedanje ovog velikog proroka nije uopée bilo zapazeno, osim &to je bio za to progonjex. Nakon njegove smrti ono je potelo vr8iti dubok utjecaj. Njegovu je poruku satuvao i napisao za javnost njegov vjerni uéenik Baruh. God. 587. pr. Kr. Nabukodonozor je osvojio Jeruzalem, kako je Jeremija uporno najavijivao da ée se zbiti. Stanovnici Je- ruzalema bili su deportirani u Babilon. To je izgledalo kao konaéna propast, ali u nedokuéivom Bodjem planu bilo je kovagnica u kojoj se ofistila i prekalila jehvisti¢ka religija. To suzanjstvo takoder predstavija odiuéni trenutak u nasta- janju Biblije. Usporedno s deuteronomisti¢kim pokretom postojao je jo8 jedan koji je zastupljen u Zakoniku svetosti (Lev 1726). Taj su pokret nadahnuli pripadnici svecenitkog sloja, Koji su naglaSavali svetost Jahve a. svoj narod prikazivali kao sveéenitki narod, éiji cijeli Zivot ima biti liturgija. Iz ove Sko- le izrastao je Ezekiel, koji je bio transportiran u Babilon nedto prije pada Jeruzalema, vjerojatno god. 598. pr. Kr. Nje- gov suvremenik Jeremija bio je vise na liniji Deuteronomija Sveéenici su za vrijeme suZanjstva bili daleko od hrama i njegova kulta pa su se okrenuli starim predajama, osobito alt Mojsijevu zakonodavstvu te su tu gradu preradili,sa stajali- Sta kulta i izdali. Gotovo sve zakonodavstvo u knjigama od Postanka do Brojeva pripada ovoj struji, iako ona obuhvaéa i dosta narativne grade, Nakon suZanjsiva sveéenici su dali Pentateuhu konaéni obli Nisu svi Judejci bili deportirani. NeSto ih je ostalo i oni su od vremena na vrijeme dolazili plakati nad hramskim ru- Sevinama, U tim prilikama nastale su Tuzaljke, Struénjaci opéenito priznaju da to nije Jeremijino djelo, iako ga Vul gata pripisuje njemu, ali ga ne pripisuje hebrejska Biblij Vulgata stavlja Baruha neposredno nakon Jeremije, ali sigurno kada je ova knjiga nastala. U Babilonu je suinje hra- brio jedan kasni, nepoznati ali autentiéni prorok, koji je bio Taaijin uéenik. On je oko god. $38. pr. Kr. sastavio svoje dje- lo, kada je Kir Veliki, zauzev8i Babilon, dopustio Zidovima da se mogu vratiti u Palestinu. Njegovo djelo obuhvaca Iz 40-55. Ta poglavlja oznatuju teologki i pjesnitki vrhunac Starog zavjeta. Nakon povratka u Jeruzalem drugi lanovi Laaijine Skole ubrzo su dodali Izaijinoj knjizi poglavija 56— —66, Time knjiga jo8 nije zavréena, jer su u V stoljeéu do- dana poglavlja 3435 te 2427, i tako je konaéno zakljuéeno ‘ovo djelo, koje je zaposeto u VIII stoljecu. Nepoznatog auk- tora Iz 40—55 nazivamo Deuteroizaijom is njime je proro- éanstvo doseglo vrhunac. Ta knjiZevna vrsta poéela je polako opadati te nestala u IV stoljecu, dok nije do8lo vrijeme ispu- njenj Prvi suénji vratili su se iz Babilona u Jeruzalem god. 538. pr. Kr. Kasnije je bio sagraden hram i gradski zidovi. Pro- roci Hagaj i Zaharija podupirali su i promicali djelo obnove (jedino Zah 1—8 pripada ovom razdoblju). Poéetkom ovog razdoblja, najkasnije poéetkom V stoljeéa pr. Kr., bila je konaéno ustaljena Tora. Deuteronomij je bio otkinut od ve- likog povijesnog djela (knjige od J8 do Kr) te pridruzen prvim €etirima knjigama Biblije,. jer dopunjava povijest 0 Mojsiju. Tako je nastao Pentateuh ili Petoknjizje. Mala knji- ga o Ruti vjerojatno je bila napisana ubrzo nakon povratka iz suéanjstva, ali je moguée da je bila napisana i prije su Zanjstva. U V i IV stoljecu djelovali su posijednji proroci: auktori Iz 3435; 24-27; Mal; Ob; JI te auktor Zah 9—14. 28 U ovo vrijeme, to jest osobito u V stoljeéu, evala je jo jedna vrsta knjigevnosti: mudrosna ili sapijencijalna_knji- 2evnost. To nije bila sasvim nova pojava, jer su veé za vrije- me Salomona nastale izreke i maksime 0 svakodnevnom Zi- votu. »Pod 'mudroséu’ valja razumijevati ne samo enciklope- dijsko znanje 0 svemu pod suncem, nego i kratke upute za judsko ponasanje u svakoj prilici, osobito za umijeée posta. janja pravim gentlemanom. To je umijeée bilo potrebno za postizanje uspjeSne karijere i cvalo je stoljacima u Egiptus.t U Izraelu je ova praktiéna mudrost uvijek bila, barem u ne- koj mjeri, prozeta vjerom u Jahvu. Ta je tendencija osobito bila znagajna poslije suzanjstva. U V stoljecu dobila je ko- natni oblik knjiga Mudrih izreka (ali neki njezini dijelovi nastali su u doba Salomona). Ubrzo nakon toga nastalo je pjesnitko remekdjelo Biblije, Knjiga o Jobu. Knjiga o Jobu nikako nije jedino pjesnitko djelo Biblije. Prije svega tu su psalmi, David je bez sumaje sastavio neke od njih a broj psalama neprestano je rastao. Izgradnja dru gog hrama (nakon povratka iz suzanjstva) i ponovno uspo- stavijanje hramskog kulta dalo je nov poticaj sastavljanju ovih liturgijskih pjesama te prilagodivanju starijih psalama. Vrlo je vjerojatno da je koncem IV stoljeéa bio zavrsen psal- terij u obliku u kojem je do nas doSao. U tom istom stoljecu nastala je Pjesma nad pjesmama. Pisanje povijesti nije zavrSilo sa suzanjstvom, jer je i razdoblje obnove, kojim su dominirali likovi Ezre i Nehe- mije, dobilo svoga povjesnitara. Knjige Prva i Druga Ijeto- pis, Ezrina, Nehemijina (Getiri knjige u naSoj danasnjoj Bi Dbiiji) u stvari predstavijaju jedan svezak koji je napisao je- dan auktor. Mi ga radi prakti¢nosti nazivamo Kronigarem. U Prvom dijelu ovog djela (1, 2 Ljet) auktor se znatnim dije- Jom dréi grade iz Samuelovih knjiga i knjiga o kraljevima, U drugom dijelu ovisan je o memoarima Ezre i Nehemije i drugim dokumentima iz istog vremena, Postoje razlike iz- medu 1, 2 Ljet i Sam—Kr, jer je Kroniar napisao teologiju povijesti, dok Sam—Kr predstavljaju religijsku povijest. Kro- nigar je poput deuteronomista izvukao religioznu poruku iz *L, H. GROLLENBERG: Shorter Atlas of the Bible, trans. Mary F. Hedlund, Camden, N. J., Nelson 1959, str. 94. apovijesti svoga naroda. On se, medutim, povijesnom gradom sludi slobodnije nego oni. On je pisao za svoje suvremenike te jo8 jednom pokazao da opstojnost naroda ovisi 0 vjerno- sti prema Bogu. Zelio je da njegov narod bude sveta zajed: nica u kojoj ée se napokon moéi ispuniti obeanja dana Da- vidu, Djelo je bilo napisano u IV stoljecu, neposredno pred nastup Aleksandra Velikog. Neto ranije, u vrijeme Ezre i u znak suprotstavijanja uskom nacionalistiékom gledanju, auk tor Knjige o Joni istaknuo je u izvrsnoj satiri BoZju univer- zalnost i providnost. Otprilike u isto vrijeme nastala je Knji- ga 0 Tobiji, koja po obliku sliéi modernom romanu a slavi providnost Bozju u svagdanjim dogadajima. God. 333. pr. Kr. Aleksandar je osvojio Siriju i iu Judeji je otpotelo gréko razdoblje, Za Zidove, za one koji su Zeljeli biti vjerni svojoj tradiciji, to nije zna- Gilo usvajanje gréke kulture, kao Sto se to dogodilo drugdje, nego opiranje grékom naéinu Zivota. Jedan znak tog opira- nja mozda je nastajanje tipitno hebrejske knjievne vrste, midraa$ Ta knjiZevna vrsta vet je utjecala na djelo Kroni- éara, ali u podetku grékog razdoblja nalazimo prvi razvijeni Diblijski midras. U ovo vrijeme (oko sredine ITI stoljeca) mo- gao je nastati Kohelet ili Propovjednik, a nesto kasnije, oko god. 180. pr. Kr. sapijencijalni pisac Ben Sirah napisao je Sirahovu knjigu (stari hrvatski naziv Crkvenica). Zidovi su se uskoro imali suoZiti s velikom krizom. Kad je u Siriji zavladao Antioh IV (175—163. pr. Kr), odluéio je prisiliti svoje podanike Zidove da prihvate gréki naéin Zivo- ta, Pogeo je progoniti Zidovsku religiju i to je dovelo do ma- kabejskog ustanka, koji je pote god. 167. pr. Kr. Potkraj prvog dijela borbe (167—164. pr. Kr), auktor Knjige o Da- nielu napisao je svoje djelo sa Zeljom da ohrabri svoje zem- jake. Prvi dio ovog djela je midra’ u obliku hagade (Da 1-6), a Dn 7—12 je savrSeni primjer Zidovske kn{izevne vrste koja je tada iskrsnula, apokalipse. Knjiga o Danielu pojavila se upravo woti god. 164, pr. Kr., ali je kasnije bila "_* Midras je egzegetska metoda koja se razvila dosta kasno u judaizmu, Ona je potanko rastumatena u W. J. HARRINGTON: vod u Stari zavjet — Spomen obecanja, Zagreb, Krséanska sa- dainjost 1977. 30 dopunjena gradom koja sada stoji u 3, 24—90 i pogl. 13—14. Knjiga o Esteri bila je napisana ubrzo nakon Daniela. Posljednje povijesne knjige Biblije prikazuju duh uzbud- ivog makabejskog vremena. Oko god. 100. pr. Kr. napisana je Prva makabejska, Druga makabejska pisana je izvorno na grékom te predstavlja prilagodenje djela nekog Jasona renca. Ona je nastala neSto prije 1 Mak, oko god. 120. pr. Kr. Ona obraduje uglavnom iste dogadaje kac i 1 Mak te je po- put 1 Mak povijesna knjiga, ali je napisara govornitkim sti- Jom te pokazuje tendenciju slobodne odrade pojedinosti. Knjiga 0 Juditi je midras i nastala je potetkom I stoljeca. Dok su se palestinski Zidovi uspjeSno suprotstavili hele- , neki su Zidovi u vainom sredistu Aleksandriji uspje- jili_ gréku misao a da pri tome nisu odbacili svoju Zidovsku baStinu. Posljednje starozavjetno djelo, Knjiga mu- drosti, napisao je jedan od njih. To je djelo plod aleksandrij- ske Skole i napisano je izvorno na grékom, ali ne smijemo preuveligavati gréki utjecaj u njemu, Auk:or ovog djela nije bio filozof, nego autentiéni izraelski »mucrace. 2) NOVI ZAVJET Novi se zavjet razlikuje od Starog u mnogim: vatnim stvarima, ali je i on usko povezan sa Zivotom i razvojem jed- nog naroda, novog naroda Bodjeg, Koji je prva Crkva. Na an naéin slozen je nastanak Novog zavjeta, iako je sav Novi zavjet nastao umutar I stoljeéa krSéanske ere, Kao Sto Zidovi gledaju pet Mojsijevih knjiga ili Zakon keo prvi i najvai dio Starog zavjeta, tako krséani smatraja evandelja srccm Novog zavjeta, Evandelja su nikla iz propovijedanja aposto- 14, ali prva tri nisu bila napisana u obliku u kojem su do nas dospjela u toku jedne generacije nakon uskrsnuca, ili nesto vide. Smatra se da je Mk nastao izmedu god. 64. i 65, Mt i Lk neposredno pred godinu 70. ili moZde iza nje, jer je to godina kad su Rimljani razorili Jeruzalem. Sveti je Luka na- pisao Djela apostolska ubrzo nakon svoga evandelja. Sveti je Pavao u meduvremenu.od 51. do 67. god. napl- sao svoje poslanice ili pisma koja je upucivao razligitim crkvama a u njima éesto raspravijao o specifiénim proble- mima. U tim poslanicama nalazimo pogetak i prve korake cei # specifiéno krSéanske teologije. Uzivijavajuci se u ono so stoji izmedu redaka, doznajemo o krscanskom Zivotu i po- teSkoéama prve Crkve. Poslanica Hebrejima mogla je biti napisana neposredno uoéi 70. godine a napisao ju je neki Pavlov udenik. Jakovijeva je poslanica nastala god. 50. ili, vjerojatnije, 58. Sveti je Petar napisao svoju poslanicu (1 Pt) oko 64. god. Od ostalih »katoliékih« poslanica (tako nazvane jer se uglavnom obraéaju svima kr8éanima opéenito) Judina i Druga Petrova bile su napisane u desetljecu izmedu 70—80. god., a Druga i Treéa Ivanova bile su napisane u poslje njem desetljecu I stoljeéa, Nakon njih ubr2o je i Prva Ivanova. Otkrivenje je knjiga koja nije tako misterio- zna kao &to izgleda. U konatnom obliku u kojem je do nas dospjelo moglo je nastati oko godine 95. Cetvrto je evandelje napisano kad je najznatajnije stoljece u povijesti bilo vec pri kraju. Sve Sto smo rekli o nastajanju dvaju Zavjeta nije bez vainosti za predmet koji prouéavamo, jer ima praktiénih po- sljedica za prougavanje nadahnuéa, Nije stvar samo u tome Sto ne znamo za auktore vecine knjiga (to osobito vrijedi za Stari zavjet). Kad bi samo to bio problem, ne bi bio tezak, jer bismo jednostavno rekli da je bio nadahnut odredeni Pisac, tko god on bio. U praksi, medutim, rijetko mozemo uprijeti na nekog pojedinca kao auktora cijele knjige. Rekli smo npr. da Izaijina knjiga obuhvaéa gradu koja je nasta- jala od VIII do V stoljeca. NaS pojam inspiracije (nadahnu- éa) mora biti dovoljno gibak da odgovara takvoj i drugim slignim situacijama. Ovdje valja jasno istaknuti da je Stari zavjet konaés plod kolektivnog zalaganja, Razmjerno isto vrijedi i za Novi zavjet, osobito 2a evandelja. Djelo pojedinog evandelista nije bilo privatni pothvat, On je u stvarnosti bio posljednja ka- ika dugaékog lanca. Crkva je najprije prozivijavala evande- Ije koje se temeljilo na Kristovim djelima i rijegima, a evan- delist je bio izravno nadahnut od Boga, ali je ujedno bio. predstavnik Crkve, koju vodi Duh Sveti. Tako Novi zavjet, jednako kao i Stari, svjedoti istinu da je rijeé Bozja — po- put utjelovijene Rijedi — mirno dosla medu nas, da je rasla i razvijala se dok se nije ofitovala Ijudima. Duh je Sveti na poseban naéin poticao svete pisce, ali je duga priprava koja 32 je prethodila njihovu poslu jednako bila dio Bozjeg spasenj- skog plana te znak njegove brige za izabrani narod, stari i novi Izrael. 3. BIBLIJSKI SPISI PO KRONOLOSKOM REDU _ Radi praktignosti donosimo shematski pregled biblijskih spisa s pribliznim vremenom nastanka svakoga od njih. Is pravan redoslijed, koji pokazuje stalni razvoj unutar Biblije, bitan je za plodno i razumljivo gitanje Pisma. Naziv »Drugi spisi« za Stari zavjet pokazuje da knjige navedene pod tim naslovom u stvari ne pripadaju u grupe u koje su se obiéno stavljale. Stoga je bolje navesti ih poseb- no, jer svaku od njih valja proutavati odvojeno te ustano- viti Kojoj knjizevnoj vrsti pripada. U novozavjetnim spisima ovaj naziv jednostavno okuplja knjige koje ne dolaze pod drugim nazivima. 3 TOLIECE | povisEsNr SPISI | PROROCKT SPISI xi | Mojeier pateiak knjtieno. sti koja ée kasnije u¢i u Pia JoSua: prédaje o osvojenju. XII-XI_ | Suci: predaje o sucima, x Salomon (oko 970-941); 2 Sam 920 i 1 Kr 1-2. Jahvistitka predaj x Lija i Elizej: predaje koje su ileu 1 krill? kr 1d, Ustaljena elohistigka predaja. Vitt’ | Ustatjen deuteronomistiéki | Amos zakonik. Hotea Teaija 1-39 Mie} 3 Bibtje — Spomen objeve 3| I ‘STOLIECE STOLJECE | M TOUEEE | povuesar spist | oxocxi seis TRLEG® | MUROSAE,T RIESNTEKT T payor srst var Za vrijeme Ezekije (116— Ix Es) spojene jahvisticka 1 clohistiéka predaja. Za vrijeme ToSije (640— | Sefanija ca dd Bite didanie Ppzow | Nahum ijenog zakona (Pz 528). vit inogi psalm Prvo izdanje deuteronomis- ee tke povijesti: od J8 do Kr. = vi Prije sutanjstva; za vrijeme suzanjstva (587—538): drugo v ‘Mudre izreke Hkonaéno izdanje Ponovije- Job nog zakona. Konaéno izdanje J8, Suda | Deuteroizaija ea, Sam i Kr. (ie 40-55) Vv Powrien Pealtr ama Svecenitka predaja ustalje-| Haga), Zahara, a nakon suzanjstva, 1-8) teal IT Kohelet v Ustaljen Pentateuh. Izaija 34-35; a eat pane 22 Daniel Malahija Jo tera Obadija I Madrost Tudita Vv Lietopisi—Ezra—Nehemija_} Joel 0p ja | Joel oo NOVOZAVJETNI SPISI EVANDE- PAVLOVE, nm op. | EYANPE,| — ,PAVLOVE OSTALI SPISI bia Druga makabejska 5. 1 i 2 Solunjanis |__| Cilipljanima?) I Prva makabejska Prva Korinéanima _|_____! Galaéanima Ea Druga Korin¢anima STOLIECE | MUDROSNEI FFESNICKI.| pRucr SPIst 31/58. Rimijenina ar 58 Jakovljeva XII—XI_| David (ko 1010-970): pode- ote (Filipljanima?) tak Psalama, Kolosanima ¥ Salomon: potetak mudros- Efetanima ne knjizevnosti FilemonuRael coo. | BSE | t 65. 68—70. | Matej = oa PAVLOVE, POSLANICE (at | ea Prva Timoteju Tit Druga Timoteju OSTALI SPISI Prva Petrova Hebrejima Judina posl. Druga Petrova Otkrivenje Druga Ivanova ‘Treéa Ivanova Prva Ivanova II. POGLAVLIE BOZJA RIJEC UPUCENA LJUDIMA DVA UTJELOVLIENJA NAROD RIJECI Mi vjerujemo da je Biblija rijeé BoZja a to i jest. Ipak moda nijedna istina nije tako esto i take uporno bila kri- vo shvaéana. Mnogi jo8 uvijek zami8ljaju da nam Bog go- vori u svakoj rijeci Pisma, upravo kao to je govorio Mojsi- Jevim suvremenicima ili suvremenicima proroka i mudracd. Tako misliti znagi krivo shvacati Bozji natin postupanja prema nama. Bog se spustio na nau razim da nam govori (kondescendencija iz djela crkvenih otaca), a to znaéi da je ne samo izabrao Ijudski jezik, nego je Ijudima progovorio tak- vim jezikom i naginom da su mogli razumjeti oni kojima je njegova rije& prvo bila upuéena te oni koji su pod njegovim nadahnuéem pisali Bibliju. Bog nam stvarno govori, ali pre- ko naroda Starog zavjeta i preko kr8cana I stoljeéa. 1, DVA UTJELOVLJENJA Prije nego poblize promotrimo tu temeljnu istinu, mo- ramo pokuSati uvidjeti So je sve ukljugeno u dinjenici da Bog govori ljudima. Pri tome ée nam najbolje pomo¢i oci, koji su uotili slitnost izmedu dvaju utjelovijenja Rijeti Bo- 2je: utjelovijenje izgovorene i zapisane rijegi Bodje u Ijud- ski jezik i utjelovijenje Rije&i Boje u Ijudsko tijelo. Kao Sto aje Sin Bodji postao slitan Ijudima u svemu, osim u grijehu (Heb 4, 15), tako mozemo reéi da je zapisana rijeé Bozja sligna Ijudskom jeziku u svemu, osim 8to Biblija ne moze sadréavati formalnu zabludu kao cjelina. Ovu sli¢nost mo- emo i trebamo dalje razraditi. Krist nije samo kao Eovjek, nego je pravi Zovjek i pravi Bog. Pismo nije samo kao ljud- ski jezik, nego je Ijudski jezik u najpotpunijem smislu, a uza sve to ono je rijeé Bozja. _ Bog nam govori po Ijudskim auktorima kojima se sluZi i koje potiée u tom smislu. Vidjet éemo da ih je poticao da piu samo ono Sto je on htio. Mozemo biti sigurni da smo shvatili Sto Bog stvarno ho¢e tek onda kad smo sigurno shvatili nakanu Ijudskog auktora, jer se preko njega Bog obraéao svima éitaocima Pisma, a ne izravno. Ipak postoji Jo8 ne8to vige: Bog svoju poruku prilagoduje sposobnostima sredstva koje je izabrao i kulturi onih kojima je prvo ta po- ruka bila namijenjena. Konkretno, govorio nam je i jo3 uvi- jek nam govori preko starih Semita a ne preko danainj Evropljana ili Amerikanaca, Ovdje takoder dobro pristaje usporedba s utjelovijenom Rijetju, jer Krist nije bio neki govjek neodredene narodnosti ili vremena, nego Zidov I sto i 2. NAROD RIJECI ___Tko zapostavlja Ijudske prilike u kojima je dana Bozja rijef, izlaze se opasnosti da krivo tumatgi BoZju poruku. Kon- kretno, treba nastojati da razumijemo i zavolimo semitsko podrijetlo, obiljezje 1 pozadinu Biblije, jer je sve to bitni dio nje. Ne smijemo Pismo procjenjivati nasim zapadnjaékim mjerilima, nego nam valja nastojati da razumijemo mentali- tet biblijskibr pisaca, To, dakako, tradi izvjesno preusmjer: vanje. Korijeni zapadne kulture nikli su u Grékoj i Rimu. Osobito je gréka bagtina utjecala na na natin misljenja, jako vetina nas toga nije svjesna. Sluzimo se apstraktnim idejama i terminima, dok su biblijski pisci, i sam Gospodi upotrebljavali konkretne termine i slike. Mi svoj nagin mi Yenja uzimamo kao prirodan, ali nam valja uoditi da semit ski duh drugagije postupa. Stoga je semitski nazor i kulture drugaéija od naSega. Odmah istiéemo da semitski nagin miS- 38 Ijenja i izraavanja nikako ne znagi intelektualnu inferior. nost. Grei su mogli razviti filozofiju, ali i ovdje valja biti oprezan, jer smo skloni izjednatavati filozofiju kao takvu s rezultatima razmi8ljanja zapadnjackih mislilaca. Grei su dali velika knjizevna djela, ali knjizevna remes-djela Biblije pred- stavljaju vrhunski domet svjetske knjizzvnosti. Hebreji su na podruéju teologije na vrhu, ali i ovdje podlijezemo nasoj zapadnjaékoj jednostranosti. Skloni smo teolozima smatrati Ijude kao Sto'su Augustin i Toma Akvinski, a u stvari Gemo uvijek otkrivati nove dubine velikih teologa Biblije kao sto su Jahvist, Job, Pavao, Ivan spomenemo samo velika- ne. Od Hebrejé mozemo nauditi vise nego smo to skloni do. pustiti. Stoga moramo sami sebe odgojiti da se Bibliji pri- blizavamo ne samo s postovanjem koje iziskuje rijeé Bozja, nego i s intelektualnom poniznocu, koja u njoj priznaje ne nadmasivo dostignuée Ijudskog duha. Danas sigurno znamo da je semitski mentalitet bio veo- ma razlitit od grékog. Hebrej npr. na podrugju znanja nije naglaSavao prvenstvo spekulativnog znanja. Za nas »znatic mati shvatiti neku ideju, a za Semita to ukljuéuje mnogo vige. U biblijskom naginu govora »poznavanje« Boga nije spekulativni pojam o Bogu, nego pokret cijelog biéa, ljubav koja upravlja gitavim Zivotom. To ukljuéaje prihvacanje sve- ga Sto Bog hoée, dakle sluzenje Bogu. Covjek pristupa Bogu vide podlaganjem i sluzenjem nego razmisljanjem. Za Bibliju Je vainije stutie nego »vidjetie, jer se savrSenost sastoji ma- nje u gledanju misterija Bozje biti nego u odazivanju pozi- vima Bozje ljubavi. Biblijska je religija vie religija djelova- nja negoli znanja.* Nadalje, éinjenica je da za Semita Bog nije apstraktna bit, disti duh, nego Stvoritelj, Sudac, Otac. Nama pojam »Zistog duha« neSto govori, jer nam dotarava da Bog nije materijalan. Narodu Biblije taj bi izraz bio bez ikakvog znaéenja, jer ti ljudi nisu pravili strogu razliku iz- medu duha i materije, Sto su uveli Grei i mi od njih prew- Oni takoder nisu govorili o sdusi« i atijelus, kao Sto mi Ginimo. Za njih je cijeli Eovjek bio predmet painje. Nasa preciznija terminologija nije bez opasnosti, éak i na podru- ju duhovnog Zivota. Govorimo kako valja spasiti sdusue kao * Vidi P. BENOIT: Exégese et Théologie, UII, Paris, Cert 1968, str. 105. 39da tijelo nije odredeno da ima udio na posveéenju cijelog Zovjeka i na vjetnom Zivotu. Krivo naglaSavanje na ovom podrugju gesto je dovodilo do nekrScanskog stava prema materijalnim stvorenjima. Mi smo skloni Bibliju smatrati nekom vrstom udibeni- ka (ako ne i gore, knjigom izabranih tekstova) u kojem tra- Zimo zaokruzenu’nauku i ponekad se osje¢amo neugodno pred Biblijom, jer njezino utenje nije navedeno po logié- kom redu. Trebali bismo traziti Zivu sliku Boga koji dje- luje, koji lazi u na8u povijest, koji govori naSem srcu. Tada éemo razumjeti zaSto Stari zavjet opisuje Boga kao Pastira svoga naroda: »Sam éu pasti ovce svojex (Ez 34, 15). Ove ri jeti odjekuju u ustima sina Bozjeg: »Ja sam pastir dobri« (lv 10, 11.14). Tada éemo takoder razumjeti kako je moguée da se Bog predstavija kao Zarutnik Izraela: »Jer suprug ti Je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskamac (Iz 54, 5) te kako se u Novom zavjetu moie Crkva predstavijati kao Kristova Zaruénica (Otk 21, 9). Mi smo nauku vjere sistema: tizirali { sveli je na precizni teoloski jezik te je uklijestili u katekizamski oblik, ali je Isus poutavao u parabolama te uzimao jednostavne primjere iz svagdanjeg Zivota i sluzio se pjesnitkim jezikom. ‘Ovim, dakako, ne omalovazavamo sistematsku teologiju. Ipak valja imati na umu da je-teologija kao sistem nastala kasnije od Pisma. Ona ima Korijen u Bibliji, osobito u No- vom zavjetu, ali je izrazena drugatijim rjecnikom, jer pre-) vodi neobitne i esto smione slike semitskog natina izraza- vanja u precizne i brizno skovane formule. Tim postupkom ona Gini uslugu koja je nuina, ali ne smijemo od Pisma ote- Kivati istu znanstvenu terminologiju niti Bibliju smatrati te- | oloskim traktatom, iako je ona; dakako, teologija od poéetka do kraja. Gubimo izvorni okus i miris rijeéi Bodje ako hoée- mo da utenje Biblije bude rasporedeno u jasno odredene odsjeke. Ukratko, valja nastojati da Bibliju razumijemo ova- kvu kakva jest, a ne da je silom naylagimo na nase katego- rije migljenja. . Semitski naéin izrafavanja nije omeden samo na Stari zavjet, nego se proteze i na Novi. Osim svetog Luke, svi no- vozavjetni pisoi bili su Zidovi. Cak-ni Luka nije prava iznim- ka, jer su njegova dva djela velikim dijelom semitski obilje- Zena. To se svojstvo posebno opaza’na sva Cetiri evandelja. 40 Ona nisu spekulativna nego su uvijek slikovita i konkretna, Sto ne smeta éetvrtom evandelju da bude rajdublje teolosko djelo koje je ikada napisano. U tim evandeljima gitamo 0 govjeku koji je Sin Bodji, koji je Zivio medu nama, nauga- vao, podnio muku, umro i uskrsnuo od mrtvih. Rodio se u Hidovskom narodu te obilazio i propovijedao Zidovima kon- kretnim, slikovitim semitskim natinom izradavanja. Evande- listi su pisali na grékom, ali su ostali vjerni semitskoj kul turi koja je bila njihova'i Isusova. $ tom kulturom, pogle- dom i natinom govora moramo raéunati od pogetka do kra- Ja Biblije, iako postoji izvjesni gréki utjeca: u knjigama koje su kasno nastale, Postupamo li uporno prema Bibliji kao da Je plod zapadne misli XX stoljeéa, mozemo joj samo nano- siti nasilje. Kad jednom to shvatimo, na8 ¢e pristup Bibliji biti is- pravan. Vodimo li samo raéuna o tome da je mentalitet bib- ijskih pisaca drugaéiji od naSeg, poet cemo razumijevati munoge crte Biblije koje su nam dosada bile zagonetne. Valja takoder imati na umu da je posljednji dio Biblije napisan pred gotovo dvije tisuée godina, a najraniji dio bio je obli- kovan oko tisuéu godina prije toga. To je daljnji razlog za- Sto Biblija moe sadriavati poteSkoée: plod je svoga vreme- na pa ne mozemo oéekivati da emo je rammjeti tako laga- no kao Sto razumijemo neko moderno knjiZevno djelo. Uz to Biblija treba biti prevedena na danafnje jezike, da bi uopée mogla biti titana, jer je veorma malo onih koji dovol}- no znaju hebrejski, aramejski i gréki da bi je mogli-Citati na originalu. Jo8 jednom Zelimo naglasiti vainu i temeljnu istinu da Je Bog govorio Ijudskim jezikom. Biblija nije samo rije’ Bo- 2ja, nego i ljudska, i Ijudske clemente u njoj ne mozemo ignorirati. Jedini natin da doznamo Sto nam Bog govori u svome Pismu jest da najprije doznamo ste je ljudski pisac rekao. Bog se njime posluzio i nadahnjivao ga. Obraéajuci se Ijudima Bog je progovorio na usta Covjeka kojega je za tu svrhu odabrao. Jedino ako briéljivo sluSamo taj ljudski glas, moZemo odgonetnuti poruku samog Boga. a= III, POGLAVLIE/ NADAHNUTA RIJEC CINJENICA INSPIRACIJE KRIVA MISLIENJA O INSPIRACII INSPIRACIJA U BIBLUI OBJAVA U BIBLIJI ODNOS IZMEDU INSPIRACIJE I OBJAVE TEOLOGIJA INSPIRACIIE ISTINA PISMA Zadréali smo se na podrijetlu i naravi Biblije da bismo mogli tako postaviti pojam i probl iracije (nadahnu- 2) da odgovara svoj slozenosti Biblije kao rijeti Bozje upu- éene po rijedi Ijudskoj. 1. CINJENICA INSPIRACUJE 1) SvzEDOcANSTVo PIsMA \\/% Stari zavjet ne spominje izrigito nadahnutost Pisma, ali sadrdi puno tekstova koji to nagovijeStaju. Tako npr. postoji jodatak da je Moisije napisao knjigu Saveza na Bo2ju 7aj vijed 45; 34, 27) a Jeremija je imao napisati u knj gu prorostva koja mu je Gospodin obznanio (Ir 30, 2—3; 36, Jy, Zidov! sti svoje svete Knjige dijelili na tri dijela i vjero- vi i sar da So-sve- Od Boge: Tako je Zakon bio gledan Fao all su da su Sve Od Boga. Tako je Zakon bio gledan kao jel Bolja, dok se za provoke vierovalo da su govorlli tjet aBoiju, Zakon, Proroci i Spisi saéinjavaju »svete knjigex koje su spomenute u 1 Mak 12, 9. Crkva je preuzela te Zidovske svete knjige te prihvatila thovo izvanredno obiljeZje. Gospodin ih je spominjao i ci tirao kao rijeé Bodju (Mt 22, 31; Mk 7, 3; Iv 10, 34—35) koju on treba ispuniti (Mt 26, 54; Lk 24, 4445). Apostoli su jed- nako postupali: prema Petru, Duh je Sveti govorio na D: dova usta (Dj 1, 16; 4, 25) a Pavao je rekao isto za Izaiju (Dj 28, 25). Prva ‘Crkva pripisivala je’ Pismu boZanski aukto- ritet (Rim 3, 2; 1 Kor 14, 21; Heb 3, 7; 10, 15 i dr.). Nadalje, postoje dva iKlasiéna teksta: 2 Tim 3, 16 1 1 Pt 1, 21 koji go- vore 0 opsegu i naravi inspiracije Starog zavjeta. Pavao u 2 Tim 3, 14—15 potige Timoteja da ustraje u zdravoj nauci kao Sto dolikuje onome koji od djetinjstva po- znaje »sveta Pismac i uz to je bio pougen od Apostola. Sli Jedeéi redak kate: »Sve Pismo, bogoduho, korisno je za po uéavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravedno- stic, Tzraz »sve Pismo« (doslovno »sve Sto je bilo napisano«) znaéi isto Sto i »sveta Pismac iz retka 15, to jest sav Stari - zavjet. 2 Pt 1, 21 govori da nijedno prorotanstvo nije stvar pri- vatnog tumagenja. Redak 21. glasi: »Nikada proroitvo ne bi Ajudskom voljom doneseno, nego su, Duhom Svetim pone- seni, Ijudi od Boga govorili«. Naziv »prorostvoe iz retka 21 sigurno je po sadréaju isti Sto i naziv sprorostvo Pisma« iz prethodnog, 20. retka, Sto znagi pisano prorotko djelo. Tako se prorostvo gleda kao plod posebnog poticaja Duha Sve- toga. Oba ova teksta odnose se samo na Stari zavjet. U Pismu nema izravnog svjedofanstva o ‘nadahnuéu Novog zavjeta, tako se opéenito navode neki neizravni dokazi. Tako npr. u 1 Tim 5, 18 jednaku vainost daje izreci koja je preuzeta iz Pnz 25, 4 i Kristovoj izreci koja se nalazi u Lk 10,7. U2 Pt 3, 15—16 Pavlove poslanice smatraju se ravnima drugim Pis- mima, koja se neprestano smatraju nadahnutima. 2) SVJEDOCANSTVO OTACA Je uvijek évrsto vjerovala u nadahnuée Pisma. To potvrduju crkveni oci i teolozi svih stoljeéa, a da i ne spominjemo mnoge dokumente sluzbenog crkvenog udi- teljetve Najstariji_oci, iz I stoljeca, nazivali su Pismo »Boi- jim prorofanstvom« koje je »diktirao Duh Sveti« posludivéi sr arctic Ed oneiblae, Kae if pis, ITE LIV stole, gavari ie Duh Sveti sauktore Pisma to Trail ‘ba Zavjeta nadahnuta od Duha Svetoga. Sv je Augustin rekao je ija "pismo s neba. Sveti Jeronim kale da-30 sveti pisci bili Borje sredsivo. Sveti Graur Veliki poiao je tak daleko da je usivedio dr fe auktor Pismia-DUh Betti stoga nije vaino tko je bio Ifudsktpisac, Neue otace o AGAIN MoZemo Eratko- Prikazati u dvije tvrdnje: 1. Bog (Duh Sveti) je auktor Svetog pisma. 2. Ljudski pisac je Bozje orude. 3) CRKVENO UCITELISTVO Paralelno § tradicijom za koju svjedote oci, nastajao je cijeli niz doktrinalnih izjava crkvenog utiteljstva u Kojima se opaza razvoj i sve veéa precizacija, Do V stoljea crkveno uiteljstvo je prvenstveno nastojalo da ustanovi opseg i sa- drZaj-rijeti Bozje te je donosilo popise knjiga koje spadaju u Sveto pismo. Od VI do XIII stoljeca neprestano se ist calo da su te kiijige svete jer im je Bog auktor- Buducr da se heki-heretict-polsjenjivall Il odbacieal Starl-zavjet, erk- veno je uditeljstvo u_ovo vrijeme isticalo da je Bog auktor Starog i Novog zavjeta. Na Florentinskom opéem saboru god THT fznesen je razlog 19] Heidnjt (moi su vet prije po- SEU erie ot og fe aor obau davjela Jr su uth pisci govorili pod nadahnuéem Duha Svetoga. Ovo su pono- vil Tridentinski ¥ Prvi vatikanski sabor. Prvi VatikanskT je ujedno razjasnio 80 nije inspiractja. Enciklika Providentis- simus Deus iz god. 1893. dala je pozitivaw detiniciju Tsp Sree Bee ‘aspekd Tnspiraciie dal razvijeni_u enci ‘ikem Sate Per araclitus iz goa. 1920. T Divino afflante ~~ ‘Treée poglavlie dogmatske konstitucije De divina revela- tioné Drugog vatikanskog sabora usmjerava pamnju na inspi- ‘Tatiju Duha Svetoga ir Ta BoFanSko ‘auktorstvo ietoga slijedi, te na »od Boga nadahnute stvarnostie koje Pi- smo sadr2i, Ova konstitucija naglaSava slobodu koju su imali pri pisanju [judi Sto ih je Bog izabrao kao svoja sredstva za pisanje tih knjiga. 2, KRIVA MISLJENJA O INSPIRACIJI Dogma je vjere da postoji inspiracija (nadahnuée). Ipak erkveno uditeljstvo dosada jjavilo u Gemu je bit inspi- racije pa. je sloZena njezina narav otvorena daljnjem istra- Zivanju, Tako se dogadalo da su nastajale teorije od kojih neke nisu pravo ocijenile vrijednost nadahnuca. Neke su od neispravnih teorija bile toliko manjkave da je érkveno uti- teljstvo moralo sluzbeno pokazati na njihove nedostatke a neke izravno osuditi. Medu teorijama koje je odbacio Prvi vatikanski sabor su teorije 0 naknadnom odobrenju i izvanjskom pomaganju. Teorija naknadnog odobrenja tvrdila je da bi inspiracija bila oSuvana kad bismo dopustili da je Ijudski auktor svo- jim zalaganjem, bez posebne pomoti, sastavio knjigu, a Bog bi je naknadno progiasio slobodnom od zablude, bilo izrav- no, bilo preko Crkve. Po ovoj teoriji Bog ne bi ni u kojem smislu bio auktor takve knjige. Teorija izvanjskog pomaga- nja svodila je inspiraciju na gisto negativau pomoé kojom bi Bog éuvao Ijudskog auktora od zablude. Ni u ovoj teoriji ne moie se reci da je Bog pravi auktor takve knjige. Neke nekatolitke teorije ne razlikuju se puno od ovih. spomenu- tih, Tako se na primjer iznosi misljenje da je Bog auktor svetih knjiga jer je htio da one postoje. Stoga je izabrao pri- Kladne pisce Kojima je zapovjedio ili ih potaknuo da piSu. I ovdje je sve djelo Ijudskih pisaca. Mnogi danainji pisci svode biblijsku inspiraciju na razinu pjesnitke inspiracije. To je jedna krajnost. Postoji, medutim, i druga koja bila uvijek izbjegavana, Cesto u teorijama o inspiraciji su- sreéemo omalovaavanje svetih pisaca. Takve teorije kazu da Je pisac vjerno i mehanitki pisao ono sto je Bog diktirao, bio je pasivan, kao pero u rukama onoga koji pise. Takvo j gledanje na inspiraciju otklonilo Ijudsku ulogu pri nastaja- nju Pisma i ne mode se re¢i da bi prema ovakvoj teoriji Ijud- % ski pisci Biblije bili auktori u pravom smislu rijeti. Ono je daleko od prave katoligke nauke o inspiraciji. Prvi vatikan- ski sabor uéi da »su Kknjige Pisma nadahnute i kanonigne ... stoga Sto su napisane samo Ijudskim zalaganjem te kas. nije od Crkve odobrene, nego jer imaju Boga za auktora, bu- duéi da su nastale pod utjecajem nadahnuéa Duha Svetogac (EB 77). Kad sabor uti da biblijske knjige nisu nastale samo Ijudskim zalaganjem, o&ito: da pretpostavija i Ijudsku it jativa pri tome. Istina je da kod najstarijih otaca ima izraza i slika koje, ako ih doslovno shvatimo, ukljuéuju mehanicko pisanje po diktatu. Tako npr. neki crkveni oci govore da se Bog poslutio Ijudskim piscem kao Sto glazbenik upotreblja- va glazbeni instrument. Takve slike ne treba, medutim, do- slovno shvaéati. Isti auktori u drugim svojim djelima i na drugim mjestima dopuitaju da su sveti pisci slobodno upo- trebljavali svoje sposobnosti, ali je istina da crkveni oci nisu polagali puno painje Ijudskim auktorima Pisma. Osim zabluda ove vrste, postoji dosta prosireno brkanje inspiracije i objave. Tim pitanjem pozabavit éemo se u slije degim odsjecima. 3, INSPIRACIJA U BIBLIJI' Ieraz sinspiracija« ne postoji u Bibliji, ali u 2 Tim 3, 16 postoji izraz theopneustos (aktivno: »Bogon odige; nadah- njuje misli o Bogue; pasivno: vod Boga nadahnuto; bogodu- how). Od toga glagolskog pridjeva aréki su oci relativno ka- sno natinili imenicu theopneustia, koju su inafe rijetko upo- trebljavali? Ipak u Bibliji Ecsto susreéemo nesto vaznije od * Za nadahnude i objavu u Pismu vaini su lanci koji se na to odnose u X. LEON-DUFOUR (izd.): Rjetnik biblijske teologije, b, KrSéanska sadainjost 1968; J, B. BAUER (izd.): Encyclo. of Biblical Theology, 3 syeska, New York, Sheed and Ward L, McKENZIE: Dictionnary of the Bible, Milwaukee, pe i970; Bruce 1965; takoder P. BENOT Chicago, The Priory Press 1965; »Inspiration and Revelatione, Concilm 10,1 (December 1969), 514. “Aspects of Biblical Inspiration, "Vidi R. Biblical Commentary, Englewood Cliffs, N. J. Tr, 500—S02, SMITH: »Inspiration and Inerrancys, The Jerome Prentice Hall 1968, a”t 1 | odredenog izraza, a to je stvarnost »zaposjednu¢a Duhome. U isto vrijeme veoma je razlidit naéin kako je to opisano na razlititim mjestima. Dobro je da ukratko ispitamo Bo%ji nagin djelovanja na Ijude u Kontekstu njegova spasenjskog plana o govjetanstvu. Opazit éemo da je »inspiracijax mno- go Sira od poscbne Karizme koju je imao pojedini biblijskt Pisac. , U Starom zavjetu »Jahvin Duhe je tajanstvena sila koja snaino ulazi u povijest izabranog naroda te pospjetuje djela Jahve, koji je spasitelj i sudac. On obuhvaéa Ijude i preob- raiava ih; daje im snagu da mogu obavijati izvanrednu ulo- gu te preko njih vodi Izrael i upravlja povijescu spasenja u njezinim stadijima, U ranijim tekstovima djelovanje Duha je iznenadno i prolazno, jer Jahvin Duh »uskomeSa« (Suci 13, 25), spada nae (Ez 11, 5), »odnosi« (1 Kr 18, 12; 2 Kr 2, 16), szahvaéa snaino« (Suci 14, 6). U onima koje obuhvati mote probuditi izvanrednu fizi¢ku snagu koja biva upotri- jebljena na sluzbu Bo3jem narodu (Suci 13, 25; 14, 6—19; 15, 14), moze dati Ijudima snagu za_junatka djcla w bitkama (uci 6, 34; 1, 29; 1 Sam 11, 6—7). Ukratko, mnogi su suci bez posebne priprave ili sposobnosti bili naglo i potpuno promijenjeni te postali sposobni za izvanredno smiona, bra- bra i snaina djela, a uz to su dobili neku nova osobnost tako da su postajali vode i spasioci svoga naroda. Duh takoder pokreée prorotko odusevijenje i ekstazu (Br 11, 24—30; 1 Sam 10, 5—13; 19, 20—24), daje sposobnost éiniti Cudesa (1 Kr 17, 14; 2 Kr 2, 15; 4, 1—44) i tumaéiti snove (Post 40, 8; 41, 16~38; Dn 4, 5; 5, 11; 6, 4). U svim tim sluéajevima Duh silazi nade Ijude kao sasvim slobodni dar Boi. Kasniji tekstovi prikazuju kako Jahvin Duh na trajni nagin potiva nad karizmatitkim vodama. Tako on silazi i ostaje na Mojsiju (Br 11, 17—25), na Josui (J 27, 18; Paz 34, 9), na Saulu (1 Sam 16, 14) i na Davidu (1 Sam 16, 13; 2 Sam 23, 2). Kraljevi su za razliku od sudaca imali trajnu funkeiju a obred njihova pomazanja i posvecenja oznatavao je utisl vanje Duha i podjeljivao im je sakralnu veliéinu (1 Sam 10, 4; 16, 13). Duh je takoder bio na Iliji @ Kr 2, 9) i Elizeju @ Kr 2, 15). Proroci su bili povlasteni nosioci Duha. Proroci su bili svjesni da ih neka via sila — tak mimo njihovih Zelja — tjera da govore (Am 3, 8; 7, 14—15; Jr 20, 75), Govorili su a rijet ih je znala skupo koftati. Ta je ri- Jet mogla biti iskrivijivana, ali su bili uvjereni da je nisu ‘oni izmislili nego su bili svjesni da je to rijeé Gospodina koji ih Salje. Proroci su primali rijeé Jahvinu po Jahvinu Duhu (iz. 30, 1; Zah 7,2). Duh je pretvarao proroka u »grad utvr- deni, stup Zeljezni« Gr 1, 18; usp. 1, 8 20, 11) te notvrdnji- vao njihovo lices (Ez 3, 89; usp. Iz 6, 6—9). U mesijansko vrijeme cijeli ée Izrael zadobiti proroéki'zanos uslijed opéeg izljeva Dua (1 3, 1—2; usp. Iz 32, 15; Ez 39, 29), U Novom zavjetu, u Lukinim djelims, pojam Duha sli- &an je onome u Starom zavjetu. Gotovo sve osobe koje se spominju u Lk 12 pokretane su ili ispunjene Duhom Sve tim: Ivan Krstitelj od majéina krila (, 5—I8), njegovi ro- ditelji Zaharija (1, 67—68) i Elizabeta (1, 41-42), Simun (2, 27—28), Ana (2, 36). U svim tim sludajevima Duh je Sveti pri: kazan kao nadnaravna boanska sila (usp. 1, 35). Luka nag] Sava istinu da je Isus kao Mesija nosilac Duha Svetoga. Na- kon krStenja i kuSnje slsus se u sili Duha vrati u Galilejuc te potinje svoje mesijansko djelovanje (4, 14). A njegova na- stupna propovijed, prema Luki, sastojala se od navodenja Iz 61, 1-2: »Duh Gospodnji na ‘meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasimac (4, 18). Tako cijelo: javno djelovanje stavijeno pod znak Duha pa sva Kri- stova djela i naufavanje valja gledati u svjetlu tog uvoda, Na kraju je uskrsli Gospodin najavio svcjim uéenicima da ce im sigurno poslati »Obecanje Oca, Silu odozgor« (24, 49; usp. Dj 1, 8). Duh Sveti je dar uskrslog i wzalog Gospodina wv 7, 3839; 14, 26). Od Duhova i dalje Duh je voda i po- kretna snaga krS¢anskog poslanja. Uskrsli Gospodin izlio je na svoju Crkvu Duha koji je pokretao Mesiju (Dj 1, 8; 2, 4) te se ispunilo prorostvo iz JI 2, 28—32 (Dj 2, 17—21). Kod Pavla Duh je prvenstveno bozanska i nebeska di namiéna sila, koja na poseban nagin postoji u uskrslom Kri- stu te prozima Crkvu, koja je njegovo tijelo. Duh, dakako, nije izrigito prikazan kao posebno osobno biée. Jedan izoli- rani tekst kod Mateja (28, 19) — koji je pouskrsna krsna for- mula — izritito pokazuje osobno obiljezje Duha. Ivan govori da je Duh Sveti Paraklet, Pomoénik kao Sto je i Sin (14, 16) Ovaj Kratki pregled pokazao je da je djelovanje Duha prema Bibliji razlidito. Ipak to djelovanje moZemo svrstati u dvije glavne vrste. Prije svega, postoji inspiracija za dje- 4 Biblija — Spomen objave 9lovanje, to jest uspjeSno poticanje Duha koje zahvata éovje- ka te ga osposobljava da izvrSi odredena djela. To nisu samo povremeni pothvati ili simbolitke geste, nego velika i odlué- na povijesna djela. Vidjeli smo da Duh Jahvin podite i po- tiée one koje je Bog izabrao da usmjeravaju svetu povijest. Nadalje, postoji inspiracija za govor, osobito kod proroka. Proroci ‘su tumaéi Duha a uéinak njihove nadahnutosti jest navijeStanje »Jahvinih proroStavae (oracles) kojima su narod pouéavali i vod Biblija govori da Duh pokreée Zovjeka na djelovanje i govorenje ali nigdje ne kate izritito da Duh nekog éovjeka pokreée na razmi8ljanje ili na pisanje. Jo3 uvijek, dakako, mozemo govoriti o »biblijskoj« inspiraciji, ali na temelju iz nesenih primjera moramo paziti da ovu vrstu inspiracije ne uginimo apsolutnom i iskljudivom inspiracijom u Pismu. Mo- Zemo s pravom govoriti o biblijskoj inspiraciji jer je Biblija od Boga uplanirani i upravijani izraz dogadaja svete povi jesti i usmene tradicije, saéuvane u pisanom obliku. Nuzno je, medutim, ne suzavati inspiraciju na ovaj posljednji sta- ‘ij nego je valja protegnuti poput same Biblije na ranije i jednako vaine stadije kada su rijef Bozju prozivijavali pa- stiri i vode naroda Bozjeg. Kad kazemo da u Bibliji nije z- biljezen sluéaj kako Duh silazi na nekog ovjeka te ga po- tige na razmiSljanje, ne Zelimo re¢i da u Bibliji nema mjesta za misao i znanje. Cinjenica je da u Bibliji »znanje« nikada nije samo spekulativno, je ono stvar srca, djelovanja i uma, Inspiracija u Bibliji je’ poticanje Duha koje zahvaca cijelog Zovjeka te mu omoguéuje da misli ili zna tek tako Sto ga najprije tjera da djeluje, govori ili pise. Tako motemo re¢i da postoje tri oblika inspiracije. Gore spomenutu »inspiraciju za djelovanje« mozemo nazvati pa- storalnom inspiracijom, koja je pokretala »pastiree ili vode Boijeg naroda. Zatim postoji usmena inspiracija, koju su imali proroci i apostoli kao govornici Bozje rijeti. Konaéno dolazi svetopisamska inspiracija, koja je produzenje i dopu- na prvih dviju. Sve tri vrste saéinjavaju ono Sto mozemo na- zati »biblijskome inspiracijom. Stoga je vaino povezivati svetopisamsku inspiraciju s onim inspiracijama koje su pret- hodile Pismu, stavljajuéi je tako u njezin povijesni okvir. 30 4. OBJAVA U BIBLUI ijski_pojam »objavee poginjemo shvaéati onda kad razumijemo biblijski pojam dabar (wrijete). Hebreju je ri vie od izriéaja misli, Izregena rijeé je dinamicki entitet, ne- Sto kreato snagom. Stoga dabar ne znaéi samo »rijeé« nego i »stvare, »djelo«; jo toénije: »pozadina u kojoj se nalazi najdublji smisao neke stvari«. Dabar, dakeko, izrazava i mi- sao. Sigurno je da dabar obuhva¢ajuéi srijet-stvare ide dalje od gréke rijeéi logos, osim na onim mjestima u Bibliji gdje je rijegju logos prevedena hebrejska podloga dabar. Ako jc prema tome ljudska »rijete mocna i uspjesna, lagano je uoéiti da je iznad svega uspjeSna rijet Jahvina. U Starom zavjetu Jahve se objavljuje Ijudima; govori im po prorocima, Zakonu, prirodi i povijesti. {zraclei su prizna: vali da postoje tri vrste onih koji nastupaju kao Bo2ji glas- nici: proroci, mudraci i svecenici. Izraelci su takoder bili svjesni da,se ove tri vrste glasnika razlikuju naginom svoga govora: »Sveéeniku ne moie nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjedec (Jr 18, 18). Jahve stavija svoju rijeé u usta proroku (Jr 1, 9), koji se ne moze oprijeti bozan- skom pozivu (Am 7, 5; Jr 20, 9), a prorok navijesta rijeé Bo- ju narodu, Rijeé proroka je odluéna sila u izraelskoj povi- jesti (1 Sam 9, 27; 15, 13-23; 2 Sam 7, 4). Ona je djelotvor- na sila kojoj se nije moguée suprotstaviti (1 Kr 2, 27; 2 Kr 1, 17; 9, 36). Ona je poput vatre koja pali i »sliéna malju sto razbija pe¢inue (Jr 23, 39). Bozanska mudrost se razlikuje od Bodje rije¢i koja kao snaga dolazi na proroka. Mudrost moze doci mirnije na Ijude te ih pougavati (er 8, 121. 32—3 Mudr 7-8). Ni u jednom se sluéaju, medutim, ne radi 0 éi sto Ijudskoj pojavi, jer su proroci i mudraci u évrstoj vezi sa tivim Bogom. Ono sto naue u komuniciranju s Bogom nije namijenjeno jedino njima, nego je poruka koju valja prenositi cijelom narodu Bozjem. Prorok je govorio u konkretnoj situaciji i svojim su menicima, iako je kasnije ustanovijeno da njegove ri imaju znatenje koje ide dalje od neposredaog Konteksta. Ali su otpoéetka Tora (suéenjee, »zakone) bil: Rijeé namijenje- na cljelom narodu i svakom vremenu. Izrael je primio »ri- jeti« Tore (Izl 34, 28; usp. Ps 147, 19) od Jehve (Iz 20, 1; 22). stTSS Jahve otekuje da ée Izrael posluSati i savjesno Zivjeti prema rijeéi koju je primio (Pnz 13, 1). Njegova je rijeé blizu, na dohvatu; to je izgovorena rijeé koja moze uéi u srce govjeka i pospjesiti plod (@, 11—14). Ona otvara put Zivota ili smrti te iznosi pred Izracla dva puta (30, 15—20), Bolanska rijeé je stvaralatka. Ovu éinjenicu, ili tognije smisao ove istine, treba gledati u pravoj perspektivi. Kad proutavamo kako su Hebreji razumijevali stvaranje, valja poteti od toga da je njihov dodivljaj Boga prvenstveno i iz- nad svega bio dodivljaj spasenja te da se njihov pojam Boga i njegova djelovanja temeljio na dogadajima spasenjske po- vijesti, na ginjenici da se Bog priblizio svome narodu. Poste- penim razmi8ljanjem o djelovanju Boga u prilog njegova na- roda Izraelci su postali svjesni da je Bog gospodar drugih naroda i svih Ijudi te su sebe poéeli smatrati stvorenjima u odnosu na Boga koji je Stvoritelj. Shvatili su da je Izraelov Bog Jahve Bog-Stvoritelj, ali on je i dalje Bog koji je Tzra- ela pozvao na Zivot i obuhva¢a ga svojom Ijubaviju. Jahvina rijeé je objava, Govoreti Ijudima Bog se objav- \juje. Njegova je rijeé zakon i pravilo zivijenja, ona otkriva smisao stvari i dogadaja te obecaje buducnost. Mojsije je na Sinaju prenio svome narodu Bozju religioznu i moralnu povelju, adeset rijegi« (I2l 20, 1—17; Pna 5, 6-22). Prije toga Jahve je govorio patrijarsima i na’poseban se naéin otkrio Mojsiju (Il 3, 13-15; usp. 6, 4) i narodu: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatskee (Izl 20, 2). Rije Boija otkriva znatenje povijesti izraclskog naroda (JS 24, 213) te prosvjetljuje Izracla s obzirom na razdoblja Bo- 2feg plana koja neposredno predstoje (Post 15, 13-16; Izl 3, 7-10; J8 1, 1-5 i dr). Ona ide i dalje od neposredne bu- duénosti, Koja je éesto prikazana tmurnim bojama, te pri- kazuje Sto Ce se dogoditi u sposljednje dane« kad Bog pot- uno izvr$i svoj plan. Rije& je Bozja dinamigna stvamost koja je kreativna i objaviteljska. Ona je neunistiva sila koja postize cilj sto ga Je Bog postavio. Bog je Salje u svijet kao veoma uspjeSnog izaslanika: »Tako se rijet koja iz mojih usta izlazi ne vraca k meni bez ploda, nego Gini ono Sto sam htio i obistinjuje ono zbog éega je poslahe (Iz,55, 11). Stoga ona ne slabi i ne zakazuje (Iz 40, 8). Upravija'tokom povijesti (44, 78.26.28) 2 te izvrava botansku osvetu: sJurnula je tvoja svemoguéa nije s nebesa,... kao oStar maé nosila je tvoju neopozivu zapovijed. Zaustavi se i sve ispuni smréu (Mudr 18, 15—16: usp. Dj 18, 1116). Takva sila, koja se moze opaziti u pri Todi i u povijesti, osigurava uspjeSnost proro8tava 0 spase- nju. Tako srijet nageg Boga ostaje dovijeka« (Iz 40, 8). Ona Je objava i Zivotna snaga u svakom vremenu. __U Novom zavjetu rijeé Bozja gesto je poruka 0 spase- nju, evandelje (Lk 8, 11; 2 Tim 2, 9; Otk 1, 9). Izgovarali su Je Pavao (Dj 13, 5; 1 Sol 2, 13) i drugi apostoli (Dj 6, 2), 2 i sam Isus (Mk 2, 2; Lk 5,'1). Evandelje koje su propovije- dali Pavao 4, apostoli bio je u stvari Krist (I Kor 1, 23; Gal 3, 1; Dj 2, 36; 4, 12). Bitna crta krSéanskog uvjerenja je to da je u njemu Bog progovorio posijednju Rijec: »Vise puta ina vie naéina Bog neko¢ govorage ocima u prorocima; ko- naéno u ove dane progovori nama u Sinue (Heb 1, 12), Ian je takoder usredototio paznju na Isusovu osobu. Jasno Je vidio da je sam Isus poruka spasenja, Rijeg, Logos, savr- Seno samootitovanje Boga. Ivan je, medutim, istaknuo da je Bozja objava Logos 2a nas, kad je rekao da je Logos po- tao tijelom, da je sve po njemu postalo, da on moze Ijude Giniti »sinovima Bodjime ___ Dominantni aspekt izraza orijet u Bidliji je konkretan i egzistencijalan te otvara put za razumijevanje korelativnog pojma sobjaves u biblijskom Kontekstu, Biblija nije zbir apstraktnih sistinac ni neki doktrinalni sustav. Pismo objav- juje samog Boga, koji je Ziv, stvoritelj i upravitelj svijet (lz 45, 12), Sveti koji Ijude zove na sluzbu ljubavi (zl 20, 1 sl; 34, 6; Ho8 11, 1 sl), Gospodar povijesti koji vrijeme i dogadaje usmjerava prema spasenju (I2l 14, 18; Am 2, 910; Jr 32, 20; Iz 45, 1 sl; 52, 10), Bog se objavijuje svojim utje- cajem na Zivot pojedinaca i cijelog narods, Punina novoza- vjetne objave koju je obznanio Isus nije sistem Koji bi tre- balo mozgati, nego put koji valja slijediti (Iv 11, 6). Isus je, istina, govorio, ali njegova osoba i njegova djela govorili su glasnije od njegovih rijedi. »Biblijski struéajaci slazu se sve vige i vie u tvrdnji da nam objava dolazi bitno u povijes nom okviru te da je ona bitno ‘ekonomiéxa’ ili 'funkcional- na’: objava misterija Boga i Krista dostupna je samo u pre- 33danom svjedotanstvu o tome Sto su oni udinili i gine za nas, to jest samo u odnosu na nase spasenje«. Zelimo li biti vjerni podacima Biblije, ofito je da »obja- vue ne mozemo razumjeti jedino u smislu postavki o ap- ‘straktnoj, éisto spekulativnoj istini. Ona obavezno ukljucuje cijelo podruéje Bozjeg samooditovanja, obuhvaca pothvate jer Bog nije apstraktna bit, nego Ziva osoba. Onaj i te objave nije samo »proroke prorostvo (oracle) te vjerno pre- nio drugima Sto je doznao, nego je to prije svega i iznad sve~ ga Covjek koji je dozivio susret s Bogom, koji je prepoznao Spasitelja i Stvoritelja te dotivio stvaralacku i spasenjsku Ijubav Bozju. Ogranigavati objavu na »prorostvo« (prophecy) znaéilo bi izlagati se opasnosti zanemarivanja svega egzisiencijalnog konteksta djelovanja, povijesti i osobnog interveniranja koje izgovorenu rijeé Bozju Sini Zivom i prozivljenom Rijetju. Ne prepoznavati objavu u dogadajima svete povijesti znacilo bi ‘opasno osiromasivati beskrajno bogatstvo susretanja koje Bog nudi govjeku u Bibliji, Pridavati vaznost jedino Isusovy. naugavanju a ne znaéaju onoga Sto je udinio i bio, znagilo bi sam sebe osuditi medu one koji ga ne poznaju. Ne uvidjeti da osoba utjelovijene Rijeti dominira Novim zavjetom zna- ilo bi ne ubvatiti pravu poruku Novog zavjeta. Krééanstvo se ne temelji na govoru na gori nego na zivom Gospodinu. Buduéi da je biblijska religija u temelju i biti povije- sna, dogadaji ée uvijek govoriti glasnije od rijegi. Zato su sveti pisci uvijek zauzeti time da protumate znaienje doga- daja, Zato im je toliko stalo do proslosti. Njihovo razmislja- nje i analiziranje pod vodstvom Duba iznosi poruku za sa- daSnjost i nadu za buduénost. Oni ne donose paZljivi i logié: ki sustav »propozicija«. Taj je proces sloZen kao i sama po- Biblijski podaci pokazuju da u cijelom Starom zavjetu Duh Bozji i rijet Bozja neprestano djeluju zajedno. Prorok CONGAR: sChrist in the Economy of Salvation in our Dogmatic Tractse, Concilium 1, 2 January 1966), 89. WSkolasti¢ka je teologija nastojala gledati objavu (i inspira sity a svietla pauke sv. Tome 0 prorostva u Summa Theologiae UH, HW, aq N—=M15, 3 svjedoti rijeé zato Sto ga je Duh ispunio, Izracl ée jednog dana biti sposoban da uz tu rijeé prione svojim srcem samo u Duhu, U Novom zavjetu propovjednici poginju navijestati Rijeé tek onda kad je na njih silao Duh. Smatramo da se odnos izmedu objave i nadahnuéa (inspiracije) moze objas- niti ispitivanjem odnosa izmedu Rijedi : Duha, Objava je ofitovanje Rijeti, nadahnuée je poticanje Duha. To su dvije razliite ali neodvojive bozanske sile, ili, moZda bolje reéeno, korelativni aspekti boZanske sile. Gledano u perspektivi Biblije, ne bi bilo najispravnije smatrati nadahnuée i objavu dvjema sasvim razligitim kariz- mama. U stvari su nadahnuce i objava u Pismu razliéni, ali djeluju istovremeno. Duh podite i potiée nekog éovjeka da vodi neku fazu spasenjske povijesti, da govori kao prorok ili da napi8e bitne elemente te bodanske pedagogije. Sva ta djelatnost jest, medutim, »objavae, to jest osobno ofitova- nje tivog Boga. Bog objavijuje istinu Koja je on sam tako da se slui Zivljenim, govorenim i zapisanim iskustvom svog naroda te u tu svrhu nadahnjuje vodu, propovjednika i pisca koji shva¢aju tu istina i prenose je narodu prozivijavajuci Je, izgovarajuci je i zapisujuci je. 5. ODNOS IZMEDU INSPIRACIJE I OBJAVE Danainji se teolozi slaiu da je objava uéinak inspiracije, ali nije s njome sasvim identigna. Istiéuéi ovu povezanost, ali i razlignost inspiracije i objave, oni Zele izbjeci pogresku skolasti¢ke teologije koja je nesvjesno poistovjetila objavu i inspiraciju te svodila objavu na otitovanje niza spekula- tivnih istinas 1) TOMA AKVINSKI I SKOLASTICKA TEOLOGIJA Sv. Toma u djelu Summa Theologiae ima traktat 0 pro- roganstvu (III, qq. 171—175). Tu obraduje pi ro&kog nadahnuéa. On omeduje polje svoga istr Vidi R. J. SMITH, art. cit., str. 505, 512. 55Sto prorokom smatra onoga koji prima objavu od Boga, da Kle obraduje prorotanstva u najstrozem smislu rijeti. Stoga dotanskom utjecaju posvecuje svu paénju a za Ijudsku ini cijativu ne ostavlja prostora, Prorotka karizma osvjetljava prorokov sud te potvrduje istinitost poruke koju je primio {i ima je saopéiti. Tu se radi o spekulativnom sudu koji se sastoji u upoznavanju istine s time da séona vjerno prene- se. Valja jasno istaknuti da u ovom traktatu sv. Toma ne promatra svetopisamsko nadahnuée, pa ni neizravno. Stoga se njegov natin obrade ne moze primijeniti na nasu stvar. Ipak nagela koja je postavio u proutavanju prorogtva mogut koristiti za prougavanje inspiracije. Krivo bismo.utinili sv. Tomi kad bismo smatrali da on uki kako je prorok pouéljivo i vjerno sredstvo, éije rijedi tomo prenose Bozje rije’i. Ovdje, kao i drugdje, komenta- tori nisu najispravnije razumjeli svetog Tomu! Sve do na- Sih dana inspiracija proroka shvaéala se kao inspiracija bi blijskih pisaca. Patristitka i srednjovjekovna egzegeza, ba- rem u praksi, nije posvecivala nikakvu painju Ijudskom auk- toru. Ta je egzegeza pristupala Bibliji kao rijeéi BoZjoj i na- uéavala da je Bog govorio puninu istine u svakoj, i najma- njoj rijeti Biblije. Alegorijska egzegeza otkrivala je dublju vrijednost ispod slova, Zak i onda kad je izgledalo da doslo vno znagenje teksta ne dopusta nikakvo duhovno tumaéenje. Ovaj prepojednostavljeni pojam ostao je uglavnom na miru do XIX stoljeca, a prihvaéali su ga ne samo katolici nego i protestanti, Moderno prouéavanje pokazalo je da ne moze- mo ignorirati Ijudskog pisca, jer boZansku poruku otkriva. mo i razumijevamo samo preko rijeti i ideja koje je upotri- jebio sveti pisac. Prorotka inspiracija u strogom smislu, kako je gore opi sana, dolazi sasvim rijetko u Bibliji, ako uopée dolazi. To- min pristup ovom pitanju Siri je nego to. je njegova misao kasnije bila prikazivana. Na taj pristup utjecala je kultura koju je Toma bastinio, a to je misaoni svijet Plaiona i Ari- stotela, U tom sistemu prvenstvo ima spekulativno znanje. ., ,davranu studiju o pravoj dimenziji Tomine misli predstav- Ya dielo V. WHITE: God and the Unconscious, Cleveland, Ohio, Meridian 1st, posebno str. 125157. 56 Tu Eovjek dolazi do Boga refleksijom i rarmi8ljanjem. Grei su bo%anska provoitva smatrali priopéavanjem vise istine Ijudima preko nadahnutih pjesnika ili prorodica, koje su po- ticala bozanstva. Patristi¢ka je tradicija imala takoder slican pogled jer je bila sktona nadahnute pisce gledati kao pre- nositelje »objavas a Bibliju kao zbirku istind koje su Ijudi- ma predlozene, Srednjovjekovna teologija nije stvar druga- Gije gledala. Za svetog Tomu, takoder, uloga proroka bila je prvenstveno intelektualna: primao je od Boga istinu koja je inaée bila nepoznata i prenosio ju je Ijudima. Danas smo, medutim, vrlo dobro svjesni da semitski mentalitet iz kojega je nikla Biblija odudara od grékog men- taliteta. U Bibliji nije toliko naglasak na znanju i promatra- ju koliko na akeiji i ljubavi. Ovo vrijedi ne samo za Stari zavjet nego i za Novi, u kojem Rijeé, Sto je tijelom postala, manje nastoji Ijudima prenijeti posljednji’sadraj promatra. nja a viSe im se obraca 5 posljednjim pazivom ljubavi te otvara put odricanja i zahvaljivanja, povjerenja i posluino sti koji vodi Ocu, Sv. Toma nije tako razumijevao narav Bi- blije, a nije ni mogao jer je to rezultat modernog istraziva nja. To treba imati na umu onaj koji njegova natela Zeli pri- mijeniti na inspiraciju Biblije. Tko hoée stvar gledati jasno, treba shvatiti Sto sama Biblija misli pod »inspiracijome i sobjavoms. Kao Sto smo vidjeli, ti pojmovi nemaju u Bibliji precizno terminolosko znatenje koje im daje skolasti¢ka tedtogija. 2) KARL RAHNER Rahnerova kratka rasprava o inspiraciji dijeli se u tri dijela: 1, Temelj problema; 2. Teza; 3. Zakljugak, Na pogetku Postavija temeljne pretpostavk Pretpostavljamo prihvatanje tradicionalzog pojma cije koji je dijetom detiniran, dijelom iznesen w si naudavanju Crkve a dijelém je oblikovan opéim mislje- njem skolasti¢ke teologije. Nije nam ramjera kritizirati - taj pojam, ni prediogiti da ga mijenjamo... Prihvacamo tradicionalno ugenje Crkve kao obavezro, Bog je auktor Pisma: »auktore u literarnom smisiu jer je on Pismo na jiracija se ne sastoji u cinjenici da je Crkva prihvatila Pismo kao Kanoniéno niu tome da Bozju objavu Sadrat bez zablude. 7| j Bilo bi ispravnije rei da se inspiracija sastoji u di nici da Bog nadnaravno. prosvjetljuje Ijudskog autora da Shvall'sadréai i plaval plan injige te potice da pite sve | samo ono. §t0 Bog ho¢e da bude napisano. Stovise, Bos stoji uz njega te mu pomaze da ispravno izvrSi djelo koje je mentalno shvatio i slobodno prihvatio. Ovdje pretpostav- jiamo valjanost i dogmatske izvore tog pojma? TEMELJ PROBLEMA — Otac Rahner promatra neke to&ke koje smatra nedovoljno rastumatenima u opée prihva- enom pojmu inspiracije. 1. Bog je literarni auktor Pisma, ali su i Ijudski auktori Pisma pravi literarni za¢etnici, pravi auktori, Ljudski auktori Pisma nisu u manjem smislu auk- tori nego Sto se obigno govori za Ijude koji napisu neko djc Jo. Pojam sinstrumentalnosti« Ijudskog auktora ne znati in- strumentalnost poput one koja postoji u slutaju tajnika. Ona postoji zajedno i usporedo s pravim Ijudskim auktor. stvom. koje nije umanjeno bodanskim auktorstvom. Uobiéa- Jeno prikazivanje inspiracije kao da ne pridaje puno aukto1 3tvo ljudskom piscu. Dapage, dobiva se dojam da bi inspi racija bila savréenija kad bi govjek bio samo tajnik, Nada- je, teSko je shvatiti dva literarna auktora koji bi radili za jedno, ne kao suradnici, nego tako da bi svaki od njih bio auktor cijelog zavrSenog djela. Nije moguce da dva auktora, jedan bozanski, a drugi ljudski, od potetka rade na djelv koje ée u konatnom obliku biti uéinak jednog literarnog auktorstva. U tom bi, naime, slugaju jedan udinak bio pro- uzrokovan pod istim ‘aspektom od dvaju uzroka, sto je ne- moguée. Ako kazemo da je Ijudski auktor samo instrumen- talno auktor, valja nam rastumagiti zaito time ne prestaje biti pravi auktor. Zelimo Ii odgovoriti na tu potekkoéu, Bog ogito mora biti auktor Pisma tako da, prvo, ostane netaknuto pravo, ma kar i analogno auktorstvo, dok w isto vrijeme Bog nije auktor u istom smisiu u Kojem je Covjek, drugo, tako da ag pokae potreba a ne samo dopuitenostIjudskog auktora 2. Glavna stvar 0 kojoj se ovdje radi jest kako nadah- nuti pisac moe primiti prosvjetljenje uma kojega on nije "K RAHNER: Inspiration in the Bible, New York, Herder and Herder 1961, 3-11, seme 8 svjestan, Drugim rijetima, kako Ijudski pisac moze ne biti svjestan inspiracije a opet biti pravi aukior? Sasvim je i pravno govoriti da sveti pisci nisu bili svjesni inspiracije »Prosvjetljenjee znadi uspjeino Bozje djelovanje po kojem um Ijudskog auktora prima odredeno znanje koje Bog hoce, i samo to. Ostaje otvoreno pitanje, kako to Bog éini, Rezul tat onoga Sto smo obrazlozili pod br. 1 i 2 mozemo sazeti ovako: S Bodje strane potrebna je aktivaost Loja ga Gini litera nim zaéetnikom, ali u isto vrijeme ne samo tolerira Ijud- sko auktorstvo nego ga pozitivno tradi, a u isto vrijeme od njega se razlikuje. Takvu Bozju aktivnost mozemo predsta- Viti na bilo koji naéin, ali tako da ona formainom prede- finicijom zaéinje, hoce i dovréava knjig (str. 23-24). 3. Kako Crkva mote znati koje su novozavjetne knjige nadahnute? Cini se da se to ne moze ustanoviti za pojedine knjige. Nije vjerojatno da bi pisci, koji inage nisu bili svje- sni da su nadahnuti, objavili nadahnutost pojedine knjige. Cak i da su bili svjesni svoje nadahnutosti, jo bi trebalo dokazati da su objavili nadahnutost nekih knjiga. Ipak je nadahnutost grupe spisd dio objavijene istine i Crkva je za to morala doznati prije smrti posljednjeg apostola. Proiz. voljna je tvrdnja da su apostoli ili jedan apostol ostavili eformainu i izricitu objavu nadahnutosti novozavjetnih. spi sa in individuo u nekoj tvrdnji koja je izravno sadréavala tu objavux (str. 27). Tako neSto iskljuéeno je kompliciranom povije8cu kanona i dugim oklijevanjem u pogledu priznanja kanonignosti nekih knjiga. Izlazi »da inspiraciju treba shva titi tako da se po sebi otituje kako.Crkva zna za inspirira nost novozavjetnih knjiga bez. potrebe pcsizanja 2a nekom odredbom o tome iz apostolskih vremena, jer se iz povijesti ne moie dokazati da je takva odredba postojalae (str. 29). 4, Kakav je odnos izmedu nadahnutog i kanonskog spi sa na jednoj strani te uditeljskog auktoriteta Crkve na dru- g0j? Ako Crkva svjedodi auktoritet Pisma, izgleda da slabi svoj vlastiti auktoritet i upada u proturjetje. Jer »kakva je vainost nezabludivog uéiteljskog auktoriteta ako postoji ne- zabludiva Biblija? Kakva je vainost nezabludive Biblije, akc postoji nezabludivi auktoritet?« (str. 31). Izgleda da nuzno moramo posegnuti za starom teorijom o dva izvora, po ko- 9joj su Predaja i Pismo djelomiéni i medusobno dopunjava- juéi izvori koji stoje jedan uz drugi. Otac Rahner poput mno- gih drugih modernih teologa s pravom sumnja u valjanost te teorije. On tradi da inspiraciju »shvatimo tako da ona po svojoj naravi pokazuje da je Biblija Knjiga, i to ne bilo ka. kva knjiga, i Tevor ubiteljskog auktoriteta, i obratno, da je Pismo od potetka knjiga Crkve, koja moze posvjedoéiti nje- zinu-inspiriranost, jer je to njezina knjiga« (str. 37—38). TEZA — U drugom dijelu svoje studije auktor postavl tezu: Pisma valja shvacati kao konstitutivni elemenat Crkve koji je Bog htio istim ginom volje kojim je prvu Crkvu oku- pio i organizirao. Nizom pretpostavki otac Rahner priprav- ja put formuliranju svoje teze: 1, Sve stvorenje je rezultat apsolutne volje BoZje. U re- du stvaranja djela otkupiteljske povijesti su na jedan dru- gaéiji i vi8i nagin Bodja. Tu nalazimo povijesnu’ uzrognost za Heilsgeschichte, Ta povijesna Bozja akcija »dosize jedin- stveni vrhunac u Kristu i Crkvie (str. 41). Stoga je Crkva Bozje djelo u posebnom smislu, visem i drugagijem nego djela prirode. 2. Apostolska Crkva je jedinstvena faza u razvoju Crkve, Jer je to temelj na kojem je izgradena cijela kasnija grade. vina i jo8 uvijek se gradi; Bog, kao utemeljitelj Crkve, ima jedinstyen, kvalitativno neprenosiv odnos prema prvoj generaciji Crkve, koji nema. u istom smislu prema kasnijim razdobljima il, totnije, fn uspostavlia i odrzava odnos s kasnijim razdobijima tek kroz prvo)... Cin konstituiranja Crkve time se kvalitativ- no razlikuje od éuvanja Crkve u postojanju (str. 44). Apostolska je Crkva u jedinstvenom i eminentnom smi- slu djelo Bozje. Prvotna Crkva morala je biti potpuno svje- sna svoga vlastitog postojanja odvojeno od judaizma i od svih drugih religijskih gibanja onog vremena. Morala je biti svjesna svoje funkcije da izlaze svoju nauku i prima daljnju objavu, Buduéi da je takva objava zavrsila koncem prvor razdoblja, postojanje je kanona kao povijesne stvarnosti mo- ralo biti uredeno u apostolskoj Crkvi 3. Pismo je dio, i najvainiji dio, biti Crkve. Sveto pismo Je bitno knjiga Crkve koju ona priznaje kao Pismo i koju 60 tumaéi. Novozavjetni pisci nisu samo prenositelji objave, nego i svjedoci vjere Crkve, a samo Novi zavjet odrazava zi. vot prve Crkve. Pismo takoder ima funkeiju koju pripis je Iskoj Crkvi, to jest da je p:va Crkva norma Crkvi kasnijih vremena. ji prvoine Crive Pisma nisu neki dinitelji_ done seni iavana, nego dio te same funkelje, ukoliko se Créva, njezina paradosis (predaja), vjera i sarkoostvarenje auktu: alzira pisanjem. Formirajcl Pismo uaular sebe, ona se obraéa ‘sebi kao normativna Crkva_apostolskog ‘vremena Prema svojoj buducnosti, | obratno, postavljajucl sebe kao zakon ia sva buduca viemena, ona formira Pismo (str. str, 4950). 4. Zatim otac Rahner formulira svoju tezu: Stvarajutl smom apecktoom eliom Ciba spooling Sromalae srolom ansoltaom, align, Cray apestlsko epic lene, stale lean Bog te |S oreapei® a pete dain | paca Fema, ne unutrasnji elemenat nastajanja prve Crkve, Crkve u nasta- fing Siem atlas pve Cove Chgset faa ice Bee Ng | ae tag sala Plas Gh Asai ime ait Si hae ahs ka ato pe cardenanny ceete gamma, Fama eseosinin Semel iene Howe oda a Crk, oko ace, Buy tla ek 5. Dovde je auktor raspravljao samo 0 Novom zavjetu. Sada pokusava svoju teoriju protegnuti i na Stari zavjet Sinagoga nije imala poput Crkve nezabludivi utiteljski auk toritet, Nije bilo nezabludive Crkve prije Crkve Kristove. Sinagoga kao religijska ustanova, razliti:a od proroka Koji su se pojavijivali od vremena na’ vrijeme, nije mogla sama osvjedociti sa sigurnoscu inspiriranost | kanonignost. Sto- Ba nije moglo biti zakljuéeno formiranje Starog zavjeta Prije vremena Crkve... Prema tome, nije €udno da je Crkva ogranicila starozavjetni kanon te nije preuzela gotov kanon od sinagoge (str. 53). Ako je formiranje Starog zavjeta dowieno u Novom, Stari zavjet dobiva pravomocnost u Novom. Stari zavjet nije * Ovo je najslabija karika w Rahnerovoj teoriji, jer mu je argumentacija nategnuta i ne zadovoljava. Oyki seer samo prikaz pretpovijesti Crkve, nego je bitno usmjeren prema Novom kao svome dopunjenju. Stoga Rahner zaklju- éuje: Na temelju nae teze motemo re¢i da Bog nadahnjuje Pi- ‘smo te ga posvaja kao aukior, ukoliko prouzrokuje Stari zavjet kao Konaénu sliku pretpovijesti Crkve. Drugim rije- ima, buduéi da Stari zavjet @ priori spada na formirar Crkve, ane samo Sinagoge, kao dio njezine pretpovijesti te Kao takav ostaje zauvijek pravomotan, mote zahtijevati istu pravomoénost kao i Novi zavjet (str. 54). ZAKLIUCCI — U treéem dijelu svoje studije otac Rah ner, u svjetlu svoje teze, ponovo gleda poteskode koje je taknuo na potetku svoga djela. 1, Bog je auktor Pisma jer je htio { napisao Knjigu koja izraava vjeru Zajednice spasenja Sto ju je on ustanovio »Bog hoée i stvara Pismo formalnom predefinicijom otkupi teljsko-povijesne i eshatolo’ke vrste kao konstitutivnim ele- mentom ustanovijenja prve Crkve time Sto i ukoliko hoée i pospje8uje prvu Crkvu upravo na takav nadine (str. 55— —56). Istibudi da je termin »auktorstvos, primijenjen no ‘Boga i Govjeka, analogan pojam, on dodaje dosta neocekiva- no: sTako se moze reci da: je Bog auktor Novog zavjeta« (str. 56)? 2. (a) Bog i govjek su auktori istog Pisma, ali su oba auktorstva usmjerena na isti uginak, Prvotna Bozja svrha jest osnovati Crkvu. On je auktor samo stoga sto je Pisme konstitutivni elemenat te Crkve. Mogli bismo re¢i da je Bog auktor Crkve a govjek je auktor Knjige. Ipak, s obzirom na Pismo jo§ uvijek mozemo re¢i da je Bog glavni auktor a co- vjek instrumentalni auktor.” * Koso tiskane rije8i smo mi istaknuli da pokaemo kako je teSko njegovu teoriju protegnuti na Stari zavjet. Otac Rahner istite da se njegovo stajaliste o inspiraciji raz. likuje od tradicionalnog, ali tko je prouéavao djelo Rahnera i Benoita, opazit ée da: se’ »tradicionalno« stajaliste kako ga Rah- ner razumije, znatno je od Benoitove teorije, jer 1 Benoit Se, ustvarl, Kkritiki postavija prema tradicionalnom stajalistu. Vidi P, BENOIT: Aspects of Biblical Inspiration, Chicago, The Priory Press 1965, str. 36—123. a (b) Ljudski auktor nije svjestan inspiracije u tom smi slu Sto se ne osje¢a potaknutim da napiée upravo ove retke ii ovu stranicu. Ali, s druge strane, on uvida da ga kod pi. sanja »nosi Zivi proces Crkve koja vjeruje u Duha« (str. 62). Drugim rijetima, novozavjetni pisac ne mora biti svjestan inspiracije pri svakom dijelu svoga rada, ali ima opéu svi Jest da izrazava poruku zajednice kojoj pripada. U tom smi ‘lu inspiracija je svjesni proces. (© Istina je da nadahnutost nekog spisa moze biti po- znata samo iz objave. Pitanje je kako valja shvaéati tu obja- vu, Buduéi da je Pismo rodeno s Crkvom | od Crkve, Crkvi nije potrebna izritita objava nekog aposto‘a za prepoznava- aje nadahnutih knjiga. Crkva ih prepoznaje konaturalno i mogla je to ustanoviti Zak i poslije smrti posljednjeg apo- stola,!" kako se to nazire iz povijesti kanona. Moze se reéi da je potrebna objava »jednostavno dana u éinjenici sto od- redeni spis nastaje kao samoizrazavanje prve Crkve. Time je njezina inspiriranost dovoljno objavijenae (str. 65—66). U ym Kontekstu Rahner upucuje, barem implicitno, na krite: rij apostoliciteta: Crkva, ispuniena Duhom Svetim, prepozzaje nefto kao ko- aturaino kod spisa koji su u skladu ¢ njezom naravi ‘Ako je to u isto viieme i sapostolskox, 10 jest dio’ samo. ostvarenja apostolske Crhve, te ako je prizmato kao takvo, onda, je nadahnuto eo ipso prema pretpostavkama nase teorije (str. 6567. (d) Jasno je da Pismo i nezabludivo utiteljstvo ne mogu biti u suprotnosti, jer su to dva aspekta ili dva momenta je- dne te iste nadnaravne stvarnosti, a to je sigurnost da narod Bozji posjeduje polog boanske objave. Crivi kao konaénoj Bodjoj zajednici otkupljenja ne predstoji nasljednik. Ona je nosilac konagne Bodje objave. Dakle, Pismo je »kanonski pri- Smit posliednjeg apostolax ne treba uzimati u uskom ma- terijalnom smislu, »Ona znagi prvu generaciju Crkve, razdoblie njezina radanja, koje je ne8to razlidito od njzzina kasnijeg_po- stojanja kao Konstituiranog tijela za sva vremena ... (Nije otito) a je ovo formativno razdoblje Crkve nuzno zavriilo na Kalen- darski dan smrti posljednjeg apostola.... Zar je apsolutno krivo pretpostavijati da’su nekt biblijski spisi nasiali nakon tog da tuma te da ne moraju pripadati prvo} generaciji«?kaz uéenja prve Crkvec (str. 71). Praksa prve Crkve norma je 2a praksu Crkve kasnijih vremena. Buduéi da se gin na- uéavanja prve Crkve ssastoji u Ginu sastavijanja Pisma, tada je otito da ée din nezabludivog nauéavanja Crkve. kasnijih vremena u biti izgledati kao éin osvrtanja na Pismo, Nema sukoba izmedu_ dviju nezabludivosti... Nezabludivost uti- teljskog auktoriteta kasnije Crkve je po definiciji nezablu- divo tumagenje Pisma, jer po definiciji saéinjava kariku koja veie s uéenjem prve Crkve, a ona je nuzno utiteljica kasnije Crkve i izrazila je svoju nauku u Pismus (str. 71—72). Zatim otac Rahner, protiv teorije o dva izvora, razvija svoje pojmovanje materijalne dostatnosti Pisma, Postavija éetiri totke: 1, »Dostatnost Pisma ne ukljuéuje odbacivanje ‘usmene predaje’. Takvo odbacivanje ne dolazi u obzir. Usmena pre- daja je bitni i nuzni postulat Zivog i obaveznog uditeljskog auktoriteta Crkve, Ona je ‘predaja’ upravo u tom smisla (str. 73). 2. Dostatnost Pisma »ne znati da kasnije njegovo tuma- Genje, tj. razvoj dogme, pojedini krSéanin moze odbaciti tvrdeéi da mu je dostatna Biblija« (str. 74). Crkva vute svoj Zivot iz svoga poéetka, to jest iz Pisma. Ali upravo zato to je Crkva Zivi entitet, taj potetak ne mode biti kraj: postoji i mora postojati prostor za stalni razvoj teologije. 3. Nadelo dostatnosti Pisma ne oteZava razumijevanje razvoja dogme: Za koji izyod neke danafnje dogme mote biti dokazano da Su ga nauavall apostol, da su ga predali da se proces predaje mode povijesno’ utvrditi, ada dogma takoder ne Bate kspliclino il implicitno sadcdana u smu? Tako too Hija'o dia izvora nksko ne olaktava tumatenje razvoja dogine (st. 75. 4. Ako naéelo 0 materijalnoj dostatnosti Pisma donosi poteSkoée 2a povijest dogme, to je uslijed preuskog pojma © procesu tumagenja Pisma. Ako pretpostavimo Siri pojam tumatenja (8to ne spada da sada tumagimo), nije nisia manja poteSko¢a otkriti tragove neke danainje dogme u Pismu negoli postulirati i dokazi- vati te tragove u nepisanoj usmeno} predaji prve Crkve Gtr. 18. Rasprava zavrSava 5 nekoliko kratkih ali poticajnih opa. ski o povijesti religija, knjiZevnim vrstama u Pismu, odnosu izmedu inspiriranosti i kanonignosti i naéelima o tumagenju Biblije. Dobro je da zakljusimo na prikaz ocjenom koju je otac Benoit dao Rahnerovu djelu.” Izrazivéi suzdrZanost pred nekim aspektima Rahnerove teorije, on dodaje: Sasvim_ je prihvatljiv pozitivni doprinos (Rahnerove) teze: siaino je,jos Jednom smjestit! Sveto plamo f karizmatiéna intervenciju iz koje ono teée, unutar Zive povijesti objave 1 Botfeg naroda oil prima ‘wu objavu. Uovom kon nom | dinamiénom pogledu posliednje avije totke odstra juju mnoge nesporazume: kriterij 0 nadahnuéu i odnos jizmedu Pisma i Predaje. 3) JOHN L. McKENZIE Otae McKenzie na poéetky svoga Slanka" priznaje valja- nost tvrdnje da je Bog auktor Pisma te dz je ljudski pisac instrumentalni uzrok koji pokreée Bog kao glavni uzrok. On, medutim, kaze da to naéelo »ostavija prazninu s obzirom na literarno djelovanje nadahnutih pisaca kao jedini aspekt in- spiracije Koji je otvoren dalinjem povijesom i kriti¢nom istrazivanjuc! (str. 60). Suvremena biblijska kritika pokaza- la je manjkavost starije teorije o inspiraciji uodivsi da je od- vide knjika, Ta teorija pripisuje svaku knsigu Biblije poje dinom auktoru i ne ostavija, kako izgleda, prostora za veo- ma slozen pojam auktorstva, koji je vise pravilo tiegoli iz- nimka, Opéenito je nemoguée, posebno na podruéju Starog zavjeta, utvrditi tko je napisao pojedinu knjigu. Pojam o nekoj biblijskoj »knjizie takoder boluje od pre Pojednostavljenja. U puno sluéajeva pojedini biblijski spis Je kompilacija, vali je i ‘kompilacija’ netoéan naziv za kom Pleksni proces rasta i razvoja iz kojega su rastale te knjige« (str. 61). Mnoga od tih djela mozemo oznsiti kao reinter- ®U svom osvrtu na izvorno izdanje Rahnerove studije na ajematkom (god. 1958); vidi RB 67 (1960), 278. » sThe Social Character of Inspiratione, u svom djelu Myths and Realities: Studies in Biblical’ Theology, Milwaukee, Bruce 1963, 115—124 ‘'Stranice u zagradama odnose se na élanek McKenzie. 5. Biblija — Spomen objave 6s4 i pretacijuranije grade ili ih predstaviti kao »prozivijenue predaju Izraela. Ali, na kraju krajeva, moramo dopustiti da onejasnoéa pri traganju za nadahnutim auktorom odgovara nesigurnosti pri traganju a nadahnutom knjigom. Sve dotle ne mozemo odgovoriti tko je 8to Cinio pod utjecajem nadah- nuéa, preostaje dosta toga Sto-ne znamo 0 nadahnucu« (str. 61). U svakom proutavanju inspiracijeusmena predaja je vatan Ginitelj, makar on i zapetljavao cijelu stvar, ali se po- nekad pretjerano naglaSavala njezina uloga. Gotovo svi strué- njaci se slazu da je Biblija, u obliku u kojem je do nas do- 8la, poéela primati pisani oblik u vrijeme.Salamonova via- danja (a za vrijeme monarhije napisan je njen veoma mali dio). Sve ranije predaje, od vremena patrijarha pa dalje, bile su oblikovane usmeno. Usmena predaja nikako nije prestala kad je zapotelo pisanje. U Novom zavjetu usmena predaja saginjava temelj evandelja.i pratila je njihovo nastajanje.® Nisu, medutim, isto usmene predaje i pisani izvjeStaji. Znat- na razlika postoji barem u njihovu prenoSenju. U starini se prema rukopisima postupalo s velikom slobodom, tako da su Cesto. bili revidirani i proSirivani, a grada je usmene pre- daje bila veoma elastiéna. Mozemo éak re¢i da je svako pre- prigavanje grade bilo nova »kompozicijas. Tko je u tom sluéaiu nadahnuti auktor i sto zapravo na- dahnuti auktor prireduje? Tesko je vierovati da su konaé- ni redaktori Pentateuha npr. bili nadahnuti auktori Koji su pokupili sasvim nenadahnutu gradu, i nitko ne smatra da Je Konaéni i zavréni priredivaé jedini nadahnuti auktor, bez obzira tko je to bio. Stoga osjecamo potrebu da se ka: Tizma inspiracije razdijeli na neki natin na razlifite ljude Koji su pridonosili knjizi, u smisla knjige Kakva je do nas dospjela: Meni je to uvijek izgledalo nesto mehanicko i iz ireno (str. 62).6 * Uloga usmene’predaje ui nastajanju spisa Starog i Novog zavjeta objainjena je u W. J, HARRINGTON: Uvod u Stari zavjet ="Spomen obecanja, Zagreb, Kr8canska sadainjost 1917; Uvod 1 Novt zavjet — spomen ispunienia, Zagreb 1915. . "Tako ova zakljutna napor izgled odbacuje Benoitovu analognu podjelu karizme inspiracije, nastavak ovog odsjeka po- Kamje da nikako nije rijeé o tome. Znatajno je da se McKenzie 4 matnoj mjeri slaze s Benoitom, jer obojica govore istu stvar drugim ijetima! 6 ‘Moramo priznati kao sigurno ‘da su oni koji su sastav- Ijali gradu, Sto ju je npr. upotrijebio Jahvist, pozitivno do- prinijeli nastajanju Biblije, kao Sto su to uéinili i auktori iavora Sto su ih upotrebljavali evandelisti. »Tko god je nesto od toga pridonio (to jest stvaralaékim iavornim sastavom) Bibliji zasluéuje, izgleda, karizmu inspiracije vise negoli pri redivati, glosatori i redaktori. Jahvist i auktori evandelja bili su bastinici vjere i predaje, nisu stvarali tu vjeru i pre- dajue (str. 63). Da bi rastumatio razdijeljenost karizme inspiracije, otac McKenzie. slijedi i razvija putokaz koji su postavili Benoit i Rahner, Sto on naziva »najkonstruktivnijim prilogom teoriji inspiraciji u posljednjih pedeset godinac (str. 63—64). On kod toga misli na socijalno obiljezje inspiracije. Rahner gle- da, inspiraciju u Novom zavjetu kao karizmu Koju je posie- dovala sama Crkva, a ne pojedini pisci, jer je Crkva pravi auktor Novog zavjeta, Benoit je pokazao da je inspiracija ntek jedna od karizma koje vode hijerarhijski struktufiranu vjersku zajednicu. Nijedna od tih karizmé nije pravo shva- ena ako se smatra darovanom pojedincu. One su prvenstve no darovane Crkvi, unutar koje bivaju izvrivane i za koju su dane« (str. 64). Postoji bitna razlika izmedu kojeg starinskog i dana’. njeg pisca, i u ovom je slugaju ta razlika vaina. ‘Smatram da je auktor u stara vremena bio anoniman_jer nije sebe smatrao pojedinatnim govornikom, kako to ine moderni auktori, Blo je anoniman jer je pisanjem obavljao socijainu funkciju. Po njemu je drustvo, kojemu je on pr padao, zapisalo svoje mis, On je bio predstavnik drustva a druétvo je bilo pravi auktor literature. On je zapisao tra isle svoga naroda‘it vjerovanja ku svoga naroda (st Sliéno je usmeni pripovjedaé bio predstavnik grape ko- joj se obracao i podsjecao njezine pripadnike na zajednitku bbaStinu. Mi danagnji Ijudi mozemo te8ko prihvaéati takav pogled na auktorstvo, ali ako Zelimo razumjeti Bibliju, valja nam pokuSati razumjeti osnovne pojmoe drustva starog Bliskog Istoka. Pojam korporativne personalnosti-je npr. vaina i djelo tvorna misao u ‘poimanju mesijanizma i Crkve. Pri orI i | a sujudi knjltevnost Biblije Tzraelu i Crkvi pose¥emo za Hisense eine pled unig tneuatore yer" ona Vee postofi w nasem drusiva (str. 68). Danainji pisac je umjetnik koji Zeli izraziti svoju indt vidualnost svojom umjetnos¢u, dok izgleda da je starom pis- cu vige stalo do prikrivanja svoje individualnosti. Biblijski pisac nije htio niSta vie nego da bude glas Izraela i Crkve. Biblija je poviiest susretanja Boga i judi, alii ne Boga i pojedinog fovieka, nego Bora | teraca: posljedica tow su sretanja je utjelovijenje Isusa, novi Izrael i njegov produ. Yeni Zivot u Crkvi, novo Tzraclu. Tzvjestaj i prikaz. nisi djelo pojedinog pisca; pisac pise sto mu Je drustvo pri opéio (str. 65-60). Objava i nadahnuce su u biti susretanje s Bogom. Izrael Je svoje iskustvo susretanja s Bogom izrazio kao rijeé Bozju koja vodi do poznavanja Boga, Terael je pomavao Jahvu jer mu je Jahve progovorio. Bu- dudi da je Ierael ¢uo rijeé Jahvim, mogao Je preko svojih Karizmaiigaih predstavnika rijef Jahvinu siavjeétati a pisivati Da Ii fe ta rileé govorena il pisans, stvar je ma ‘je vaina w Kuituri gdje izgovorena iijee tina prvenstvo, Kino Sto"je to bilo u leraclu fu prvoj Crkui (tré). Ovo stajaligte ne predstavlja povratak na zastarjelu i ne- pribvatljiva teoriju o doslovnom diktiranju. Ta se teorija temeljila na pretpostavei da rijeé Bozja mora biti kao rijeé Ijudska. Botja rijet, Boi govor, znadi izravnl mistigni wvid i svi Jest 0 boZansko} stvarnesti. Ja je ne shvacam ni kao unu- traSnji govor ni kao neSto uliveno, nego upravo kao izraz Dotanske stvarnosil ... Takav doZivljay smatram, bez oh ira kako ga moglt nazvatl cfektiynim poticanjem na go- Yorenje ili pisanje Bozje rijedi. Zelio bih jos jednom nagla. ” Cini se da ovdje otac McKenzie pretjeruje. Modemo li stvar- no smatrati da su npr. Pavao i Ivan pisali samo ono »8to im je druitvo priopéiloe? Kasnije, na str. 67. istu stvar on formulira mnogo prihvatljivije, Sto sé vidi iz citiranog dijela nesto nize. Naa primjedba ne obezvreduje, dakako, njegovo upozorenje Prvensiveno drustvenom obiljezju inspiracije, 6 siti da predstavnik Boga ne. govori samo snagom svoga in- dividualnog iskustva 0 poznavanju Boga, nego snagom vjc- re i predaje kojom je okruzeno njegovo iskustvo 1 bez koje Bi mjegovo iskustvo bilo bez znacenja (tr. 67). Poput oca Benoita otac McKenzie smatra da izrazi »na- dahnuéee i sobjavac, sa znagenjem kakvo je uobiéajeno u danainjoj teologiji, ne znaée nadahnuce i objavu Biblije. On tako razumijeva ove izraze da bi se éak mogli poistovjetit Cini mi se da se razlikovanje nadahnuéa od objave temelji na netoénom poimanju jednog i drugog. Evo zasto: né- dahnuée se odvige vezalo uz pojedinog auktora i napisanu rijeé; objava se prejednostavno prikazivala kao objavijena turdnja, a ne kao rijef Bozja i poznavanje Boga a bibiij- skom smislu (str. 6768). On istige da je cijelo Pismo nadahnuto, ali da nadahnu- tost nije ista u svakom pogledu u svim dijelovima Pisma. To on pokazuje usporedbom Judine poslanice te Druge i Treée Ivanove s evandeljima i velikim Pavlovim poslanicama, ili u Starom zavjetu Knjiga Ijetopisd i Estere s Postankom, Tzai- jom i Jobom. . ‘Mnogi su se od nas moéda éesto pitali, nije li izraz »nadah- nuéex gotovo ligen svoga znaéenja, ako moramo uporno tyrditi da su sve te knjige jednako nadahnute 1 jednako rijeé Bozja. Ako jesu, mora'da mimoilazimo neéto vaino. Nije li toénije reéi da su sve one’svakako rije’ Bozja, al su neke manje nadahnute u smislu da je u nekim Ijudima ‘manja jasnoca uvidanja i snaga osobnog odgovaranja nego u drugima (str. 69). Otac McKenzie zakljuéuje postavijajuci karizmu inspira- cije u Siri okvir. Nije sluéajno da je karizma inspiracije, kao i apostolska sluzba, prestala smréu apostola, jer su obje-tra- jale samo »dotle dok je Crkva posjedovala Zivi spomen na Isusa Krista, utjelovijenu Rijete (str. 69). Crkva vige ne pige nadahnutu rijeé Bodju, jer je ona sama Ziva rijeé Bozja, dok nadahnuta rije& nalazi svoje pravo ozragje jedino unutar Hive Crkve, koja je izgovara s uvijek novim prizvukom. Rijeé se Bozja jo uvijek izgovara u Crkvi jer »je Crkva Isus Krist, utjelovijena Rijege (str. 69)4) NORBERT LOHFINK Na jednoj konferenciji god. 1964. iznio je Norbert Loh- fink" svoje stajaligte o ineranciji Svetog pisma. Predavanje je bilo objavijeno vie puta” i ideje s te konferencije pobu- dile su Zivi odjek medu strugnjacima.” Prije svega odito je da teolog trazi totnije tumaéenje i povezanost pojmova kao Sto su objava, hezabludivost, je stvo i povijesni razvoj svetih spisa, a da ne dovodi u pitanje te stvarnosti. Kao temelj svakog premisljanja stoji temeljna istina da je Bog glavni auktor Biblije i to nam jaméi da je ona rijet Bozja upucena nama, Sto jo§ valja razjasniti. Uza sve to pred, suvremenog egzegeta iskisava problem, kako ovo temeljno uvjerenje Crkve pomiriti s danaSnjim spoznajama ‘© konkretnom povijesnom nastajanju razliéitih spisa od k Jih se sastoji Biblija. Lohfink odmah upozorava da to nil jedino problem nageg vremena, jer zapravo »nikada ne moze postojati sasvim.apstraktna i vanvremenska formulacija ob- Javijene naukes. Ipak je to problem naseg. vremena, jer je ‘manostima 0 Bibliji sve vie svojstvena povijesno-kritiéka ™ Norbert Lohfink rodio se u Frankfurtu na Majni god, 1928. Isisovae fe svetenik of god. 1956, profesor cgzcgere Starog 73: Weta na “Teoloekorn fakultetu.»Si. Georgene a Frankfurte. Majnt. Doktorirao je na Papinskom bibljskom instiutu w Rimu tesom: »Bas Heupisebote (Be). Druga njegoa djela su: Provo Suter ¢‘danas (96), "Cu, Teracle" (968), Aktualnost ‘Starog siete 1965). “-Tw konfereneiju je odréao ina’ Thomasakademie Phil-theol. Hochschule St, Geotgen (1a6#) a objavil su je sukeesivno Sti: ton der Zeit 174 (969), 161181 | sam autor u syorn djetu Das Slegestied am Sohilfmcer, Frankfurt/Main 1963, 44-80. Tali ski pilevod vg dela Aitualia del Anica Tesigmento, Brescia ‘Ho69) HBS. Sadetak u Theol. Digest, 13 0963) 155 198, ® Usp: J. COPPEBS: »Comment mieux concevoir et énoncer Minspraion ef Hnerrance dey Sages Renturexe, Newele Reyee theologique 88 (196), 983-47, Re MARLEY ale chreien daw fourdital devant la Bibles, Etudes 321, (96h, 645-858; 11 HAAG qilelekiomom aj icin Salis Bingen 168 utigen "Frage iftingpiratione; str 7 att Schuft als. Ganzosc, str. 6~253, nflermencuiike, str 39d KH, BERNHARD? ‘u Theologische Lucraturaetieg $2 (960, Sti, 582-504. Gocenalia); HAAGELLIGER u Tubinger Tasologe Soke Quartatschrije 148 1963), sr. 390397, 1 dr 0 metoda, a 0 tome vodi raéuna i crkveno uéiteljstvo. Lohfink poduzima zadaéu da formulira staru istinu o ineranciji Pis- ma u svjetu danaSnjih znanstvenih spoznaja, a od te zadaée ni mi nismo izuzeti, jer je ona danas potreba éovjeka vjere koji misli, Prvi problem s kojim se suotava je subjekt inerancije: u predaji se govori da je Biblija bez zabluda, ili da je bez zabluda odredena sveta knjiga, ili, napokon, da njezin auk- tor (hagiograf) utiva dar nezabludivosti. Lchfink istiée da je ovaj posljednji natin govora, to jest da je inerantan hagio- graf, posebno svojstven sluzbenim izjavama uéiteljstva u proilom stoljeéu kao najtoéniji izraz za stvarnost o kojoj je rijeé Njemu se ipak ini da je danas neodrZiv pojam nasia- Janja svetih knjiga koji se krije iza takvog nagina govora. Po tom poimanju ograniéeni broj nadahnatih pisaca sasta- vio je knjige bilo Starog bilo Novog zavjeta. Ti bi auktori napisali konaéni tekst koji mi danas posjedujemo. Za takav naéin gledanja jednako je re¢i »inerancija hagiografae (neza- bludivost svetoga pisca) ili »inerancija svete Knjigec, kad je- dnom toéno shvatimo sadrZaj takvih tekstova, Takav naéin poimanja nastanka svetih knjiga bio je uvrijezen u judaizmu i mirno je pregao u prvu Crkvu. On bi izgledao idealan za danainje vrijeme kulta stvaralaéke knjievne osobnosti. Da- nas ipak nije odrZiva pretpostavka na kojoj se temelji takvo shvaéanje: na Pentateuhu (koji je neko¢ bo pripisivan Moj- siju) radilo se od Mojsija i dalje kroz otprilike sedam:stoti- na godina; prorocki spisi su plod upotrebe, razmatranja i premisljanja zajednicd koje su se osjeéale vezane uz te pro- roke; sama evandelja su plod propovijedanja i usmenih i pisanih predaja prve Crkve, koje su u sacainji oblik: sasta- vili evandelisti. I tako dalje. Lohfink Zakljuéuje: »Tako je ha mjesto male grupe od nekoliko i dobro poznatih hagio- grafa do8la brojna i anonimna deta auktora iz sredina koje se gube u veoma udaljenoj proglostie. Ta tinjenica ima za posljedicu to da je odnos izmedu hagiografa i knjiga Pisma drugaéiji nego Sto se donedavno mislilo, jer je moguée da * Prema Lohfinku takvo poimanje je pocloga enciklike Pro- videnutissimus Deus iz god. 1893. | novijih dekreta Biblijske komi sije o auktorstvu nekih spisa jednog i drugog Zavjeta. nae Treen su mnogobrojne nakane koje su dovele do konaénoga obli- kovanja nekog spisa bile dosta razligite od one konaéne, ko- ja je rezultat razligitih utjecaja. Sto bi zapravo znacio izraz vinerancija hagiografae? Mnogo vide nego Sto se u poéetku mislilo takvom formulom, jer bi svaki doprinos, svaku glosu i preradu koju otkriva danagnja egzegetska znanost (Sto Loh- fink naziva »slojevi znagenjax) trebalo okvaliticirati kao »bez zabludee. To je, medutim, mnogo vige negoli je erkveno uti, teljstvo ikada pozitivno ustvrdilo 0 injenici biblijske ine: ranclje. Na taj nagin nije iskljuéeno upadanje u unutrasnje proturjetnosti ili u suprotnosti s novim vjerskim istinama, do &ega bi moglo dolaziti uslijed istrazivanja dubljih slojeva kompozicije, Ne vrijedi se pozivati na dogmatsku nezabludi- vost jer su odredbe crkvenog uéiteljstva uvijek imale za ob- jekt knjige kakve sada jesu, a ne njihovu pretpovijest. Pri- hhvaéanje formule sinerancija hagiografae na sadaSnjem stup- nju istrazivanja vodilo bi do éudnih i — prema Lobfinku — malo ironiénih rezultata, jer bi toliko napadana povijesno- -kritiéka metoda postala »unutrasnji momenat dogmatikee. Stoga treba traditi novu formulaciju koja preriée staru istinu, Mjesto sinerancije hagiografae mogli bismo upotreblja- vati izraz vinerancija posljednjeg redaktorae, ili pod nazi vom »hagiografe razumijevati ne nadahnutog auktora, kao dosada, nego samo »posljednjeg auktorae. Lobfink smatra da takvo rjeSenje uz neke manje poteskoce odvige zapostav- ja osobe Koje su pridonosile nastajanju pojedine svete knji- ge a da ipak nisu bile konagni redaktori, Druga moguénost je okvalificirati »nadahnutimac sve one koji su pridonijeli konaénom obliku nekog teksta, do- davsi da takva inspiracija mnogih osoba izlazi iz jedne jedi- ne dbjaviteljske Bozje nakane, kojoj je predmet konatna faza sastavijanja i koja tek tada postaje nezabludiva. Loh- fink ovo rjegenje naziva »organskime, jer se u njemu izra- Yava, preko prave otvorenosti prema istini svih djelomiénih suradnika (negativna inerancija), ginjenica da je svaki od njih simao udio nd dogadaju objavee. $ lingvistitkog staja- Sta mogao bi se uvesti novi pojam za te nadahnute ali ne Konagne auktore, to jest pojam sposredniéke inerancijec. Moglo bi se takoder govoriti o »ineranciji knjiga Pismac. 2 Od ova dva moguéa rjegenja Lohfink tvrdi da bi egzege- ta sigurno prihvatio drugo* jer bi prema prvom trebalo okvalificirati kao kvalificiranog i stoga inerantnog nekog ko- naénog redaktora drugorazredne vainosti a ne onoga ili one koji su auktori veceg dijela neke knjige (1o bi se npr. dogo- dilo Ezekielu ili Mojsiju i razliGitim dijelovima Postanka itd, Primijenimo li rezultate danainjeg istrazivanja na prvo predlozeno rjeSenje, izaslo bi da velik dio svetih knjiga nije uopée bio napisan pod utjecajem bozanskog nadahnuéa, ne- g0 da ih je konaéni redaktor uz eventualne ispravke priznao pribvatljivima. Lohfink daje prednost drugom rjeSenju, koje, vige utjelovijuje nadahnuce u Ijudsku porijest, te zakljugu- Je: »Koje god rjesenje odaberemo, u svakom sluéaju gini se da je bolje napustiti formulu ‘inerancija hagiografa’ te tradicionalnih formulacija upotrebljavati onu koja govori © 'ineranciji biblijskih knjiga’e. Prosudiv§i kritiki Klasiénu formulu »inerancija hagio- grafa«, Lohfink se pita — oslanjajuci se jo uvijek na danas- nje istradivanje, osobito istrazivanje odnasa izmedu pojedi druge Klasi U vrijeme kad su one nastale, kanon se smatrao popisom knjiga koje su jedna cjelina samo izvana, jer se svaka knjiga smatrala djelom za sebe, neovisnim od ostali spisa. Govorilo se da je svaki od tin spisa inerantan, dok je opée pozivanje na bozansko podrijetlo cijele Biblije isklj valo a priori moguénost proturjeéja medu razligitim knjiga- ma. »Taj isto 'statiéni’ pojam biblijskog kanona. danas je u krizic, jer se osobito nastajanje starozavjetnog kanona i ubacivanje tog kanona u svijet Novog zavjeta odvijal pola- gano i postepeno. Bio je to spori proces smi8ljenog oboga- Givanja i produbljivanja kojim su razliGiti spisi dopunjavani = Lohfink citira kao pomagalo povoljne misljenje P. BE- NoITau djelu ROBERT-TRICOT: Initiation Bibligue, Paris 1954, 26 i misljenje D. J. McCARTHY-a wu. Theclogical “Studies 24 (196), S601 te podsieca da Je njegowe drug jetenje vee pri Iifenjeno na poseoni sluca} Poslanice Hebrejima od strane A. DURANDa u Dictionnaire apol. de la Foi cath, éetvrto izdanje, 1, Paris 1924. i sL, 904, t¢ od strane p. A BEE: De scripturaé Sdorae inspiratione’ quaestiones historicae et dogmaticae, Romae 1935" 6627. Bt i medusobno koordinirani. Tako npr. objaSnjavamo brojne male ispravke, glose i dodatke koje egzegeti otkrivaju: »Sma- tralo se da je... Biblija jedna jedina velika knjiga gdje sve ivi snagom cjelines. Ipak je uklapanje neke nove knjige mo- mijenjao tekst i rijeti drugih spisa koji su veé bili konaéno prihvageni. Jo§ tognije, prema Lohfinku plod je nadahnuéa i odluka da se ova ili ona nova knjiga ubroji u kanon in fie Takva odluka, koja smjera za formiranjem jedne jedine knji- ge — Biblije — s formalnog stajali8ta mijenja takoder smi- sao ‘spisa koji su veé bili prihvaceni, Stoga smo prisiljeni re¢i da do zavréetka starozavjetnog kanona nijedna od knji- ga zapravo nije dobila zavrénog auktora. To se dobro vidi ako promislimo Sto je znatilo prihvaéanje Starog zavjeta od strane-Isusa, apostola i Crkve te ako mislimo na globalno znagenje koje je dobio Stari zavjet u povezanosti s Kristom i njegovom Crivom. U tom smislu Novi je zavjet bio nadah- uti hagiograf i posljednji auktor Staroga donose¢i uvjere- nje da je Isus Krist punina objave, u smislu da nakon njega nema daljnjeg odredivanja smisla Starog zavjeta. Lohfink je struénjak za Stari zavjet i posebno mu je na srcu da pokaze kako to predstavlja Kljué za razumijevanje starozavjetnih spisa; to je stvarno novi, kristoloski kljué. Na temelju onoga Sto je dosad reteno on taj jasni i precizni izbor oznacuje kao »odluku hagiografax. Taj izbor.(scelta) ini Stari i Novi za- vjet jednom jedinom knjigom, koja je sastavijena kao plod Jedne jedine nakane njezina boZanskog Auktora: svaka tvrd- nja Biblije dobiva svoj :pravi-smisao jedino ako se umetne u ejelinu kojoj pripada kao sastavni dio. Lohfink zakljuéuje: »Stoga jedino tu, u tom jedinstvu cijelog’ Pisma nalazimo oslon da mozemo s punim pravom proklamirati biblijsku jerancijue. Ako bismo ineranciju Zeljeli zadréati s obzirom na oso- be i ako, bismo se vratili problemu formulacije u vezi s ine- rancijom, zapali bismo u’paradoks da su jedino Isus i prve krianske zajednice bili nadahnuti i nezabludivi. Stoga Loh- fink predlaze da se zauvijek napusti problem na koga spada inerancija. U.organskom poimanju, koje smo izlotili, on daje prednost tvrdnji da je nadahnuce trajni proces od prvih, najstarijih slojeva Starog zavjeta te da se taj proces nastav- ™ ja do konatnog oblikovanja posljednjeg novozavjetnog spi- sa, a jedina mu je svrha Biblija kao jedna jedina knjiga. Odbacivsi izraz: »inerancija hagiografae, Gini se da je od- zvonilo i drugoj Klasiénoj formulaciji (sinerancija biblijskih knjigae), Lohfink konaéno daje prvenstvo treéoj starinskoj formuli: sinerancija Biblijes. To je jednostavan izraz koji je posveéen dugom uporabom. Preporuéljiv je i s »pastoralnoge stajalista, jer odgovara preporuci posljednjeg sabora u vezi sa svim teoloskim disciplinama. Ovo je tek prijediog. Kad smo ga obrazlotili, valja od- mah pogledati eventualne nesporazume i objasniti neke vai- ne aspekte koji su povezani s ovim prijedlogom. 1, Prije svega nije potcjenjivanje inerancije ako’ rekne- mo da je Biblija bez zablude jedino ako je gledamo sa staja- li8ta jedinstvenosti i cjelovitosti, jer svi slojevi znaéenja i, na koncu, svaka tvrdnja imaju udio na jednoj jedincatoj ine. ranciji Biblije, Moderna filozofija i znanost o jeziku uce da posljednji smisao neke tvrdnje zavisi od cijelog konteksta u kojem se ona nalazi. Pri krS¢anskom éitanju Pisma — koje traZi Biblija — taj kontekst predstavlja uvijek cjelina Bib- lije. Prema Lohfinku, samo u tom smislu mozemo re¢i da je svaka postavka Starog i Novog zavjeta iauzeta od zablude (omnis sensus omniumque. sententiarume, kako uéi encikli- ka Spiritus Paraclitus). NaS auktor usput izriée sumiju da li se u judaizmu Pismo (koje je tada postojalo) gledalo kao Sto danas krSéanstvo gleda cijelu Bibliju, jer nije sigurno da je judaizam svojim svetim spisima pripisivao nezabludi- vost. Jo8 radikalnije, moze se ponovo postaviti analogno i Jo8 nerijeSeno pitanje, da li je prije Krista postojalo neza- dludivo uditeljstvo. Ti i drugi problemi, ko;i proizlaze iz her- meneutike Starog zavjeta, Lohfinku su povod da i#razi Zelju kako bi opet trebalo uvesti teolosku raspravu »De. oecono- mia Veteris Testamentic,. koji je veé dosta dugo zaborav- jen? 2. Druga precizacija odnosi se na ineranciju literarnog smista Pisma. Danas je uobiajeno literarnim smislom ozna- Giti onaj smisao koji se dobiva pomoéu egzegeze po povije- ® Nacrt takvog traktata je prema Lohfinku djelo P. GRE- LOT-a: Sens chrétien de l'Ancien Testament, Faris 1962. 1sno-krititkoj metodi. Prema Lohfinku iz te dinjenice moze nastati nesporazum ako na taj literarni smisao primijenimo onu ineranciju 0 kojoj govore dokumenti utiteljstva. Kad se 1a njima govori da je literarni smisao bez zablude, misli se na onaj smisao (kako na primjer postupa sv. Toma) Koji iz- lazi i2 biblijskih tekstova u svjetlu cijele Biblije, 2a razliku i nasuprot smislu koji su imale stvari ili dogadaji tim tekstovima, Sama enciklika Divino afflante Spiritu (1943) tvrdi da se literarni smisao otkriva ne samo preko suvreme- ne egzegetske metode nego i uvazavanjem onoga sto zovemo analogia fidei, Sto nuéno ukljucuje razumijevanje Pisma kao cjeline (DS 3826). Buduci da se u nage vrijeme pomaknulo magenje izxaza »literarni smisaoe, ne mode se tom smislt pripisivati biblijska inerancija pozivanjem na odredbe crkve- nog uviteljstva koje su imale na umu nesto drugo. 3. Lohfink dopusta da se teorija koju on prediage djelo- migno poklapa s teorijom o sensus plenior, po kojoj u Sta. rom zavjetu postoji znagenje potpunije od onoga Sto izlazi iz samog teksta i koje je mogao imati na umu pisac pojedi- nog teksta, a to znaéenje izlazi samo na temelju Novog za. vjeta. On ipak nalazi vise srodnosti sa srednjovjekovnom na- ukom 0 duhovnom smislu Svetog pisma, koju je za nase vri- Jeme iznova otkrio H. de Lubac.¥ On ne eli obnoviti sred- njovjekovno alegorijsko pretjerivanje ili iznova postaviti te riju o séetiri smislax. On se poziva na temeljno natelo te cgzegeze, natelo koje je pravilo razliku izmedu »slovae i »duhae a temeljilo se na 2 Kor 3, 15. »Slovoe (nazvano jo8 shistoriae) je bio izraz za omatavanje smisla koji su imale starozavjetne tvrdnje u njihovu povijesnom kontekstu i ko- Jega su bili svjesni njihovi auktori. »Duhe je bio Novi zavjet, poruka koju je donio Isus Krist, au sluéaju SZ sduhe je bio Pojam za oznaéavanje kristoloskog éitanja starozavjetnih do- gadaja i poruke. Hebrejska sinagoga, koja nije prihvatila Kristove poruke, poznavala je samo »slovoe i u tom smislu mogao je sv. Pavao rei: »kad god se dita Mojsije, prijevjes zastire srce njihovoe, Naprotiv, kr8danska je Crkva spisima sori fla,PE LUBAC: Exégese médiévale (Les quatre sens de Uécriture), 4 sveska, Paris, 1959-1966; usp. takoder Histoire et esprit (Liintelligence de U'Ecriture dapr’s Origene), Paris 1950. 16 Starog zavjeta dodala i novozavjetne spise i nakon toga éi- tala cijelu Bibliju kao ne&to jedinstveno, u svjetlu Krista koji je Duh. . 4. Tako predlozeno rjeSenje izgleda novo, Lohfink istiée da takvo poimanje le#i u temelju mnogih postavki dogmati- ke i moralne teologije. Ne kaze li se da je velik dio moral. nog zakona Starog zavjeta dokinut ili da zadréava pravomoé 4 onoj mjeri u kojoj ga je Krist odobrio? Teoloske rasprave koje ineranciju Pisma obrazlaéu kao nezabludivost pojedi- nih auktora pri obradi ssvetog ratae u starom Izraelu, nagla- Savanja zemaljske'srece u Izraelovoj religiji, takozvanih psa lama prokletStva, sumnji u prekogrobni Zivot kakve su tipi ne za Propovjednika’i slitnih problema kazu da se te okol- nosti trebaju razumjeti u svjetlu predaje i vjere Crkve. Va- Ija istaknuti da Lohfink ne odbacuje ineranciju ni u kraj- ajim slugajevima koji su ovdje navedeni | drugim sliénim, nego da 2eli neki konkretni i posebni tekst osvijetliti novim svjetlom tako Sto ga promatra u okviru cijele Biblije. U tom Sirem okviru svaki dio Biblije moze dobiti novi smisao, po- nekad neogekivan, tako da revnost nekih Koji bi Zeljeli is- Kljuéiti. iz zajedaiéke molitve neke odlomke Pisma izgleda pretjerana i preuranjena. 5. Lohfink na kraju objainjava odnos izmedu svoga po- imanja inerancije Biblije i povijesno-kriti¢ke metode. Ovo Je to potrebnije sto uspjesi postignuti pomocu teorije o aknjigevnim vrstamae stvaraju kod mnogih egzegeta tenden- ciju da je povijesno-kriti¢ka metoda garobni Stapié koji rje- Sava svaku hermeneutsku poteskocu i vrijedi za svu biblijsku problematiku. Istina je.da je povijesna ezzegeza ne samo postigla zasluéne uspjehe, nego je prema Lohfinku nuzna kao potetak { medufaza kr8¢anskog tumaéenja. Ipak on mi sli, Kako smo rekli, da je pogre’no ogekiveti da se pomoca takve metode otkloni svaka poteSkoéa u tuduéiosti, Mog se navesti mnogi odlomci za koje povijesna hermeneutika ne rjeSava sve poteskoce (npr. izvjestaj o stvaranju u Post ili izvjestaj o razorenju Jerihona i Aja u J8 6—8 i dr). Potreb- * Lohfink se poziva na prijedlog. da se iz Casostova izbace takowani.sPsalml_proklinjanjae.. Taj prijedlog su'na‘Koncita podtiali neki oct nno je, dakle, po uzoru na stare poteti od shistoria« i nasta: viti s :povijeséu, kako se ona pokazuje na temelju danagnj egzegetskih sredstava, ali ipak treba se kretati prema onoj vintelligentia spiritualise, Koja se postize jedino u. svjetlu ijele objavijene poruke. Time Lohfink izriéito tradi razvija- nje prave »kompleksivne biblijske teologijes, koja se vjero- jatno nege puno razlikovati od dogmatike, ali ce zivjeti vide ‘od Biblije negoli se to sada obiéno dogada. 6. U svjetlu svega Sto je rofeno mozemo zakljusiti da je Lobfinku.inerancija partikularni aspekt istine svojstvene ob- javi. Takva nauka o ineranciji trebala bi prestati biti »izoli- rani segment« teolo’ke tradicije, povezan samo izvana i po- vrino sa srediinjim dogadajem objave te poznat krSéanima samo po poteko¢ama koje je zadavao njihovoj vjeri. Upra- vo kako je to divno izrazio Hugo od sv. Viktora u obliku sin- teze: »Omnis Scriptura divina unus liber est et ille unus Ii- ber Christus ests. 5. SAZETAK 1, Objava u Bibliji nije priopéavanje apstraktnih istina, neko konkretno i Zivo otitovanje osobnog Boga kao Stvori- telja i Spasitelja, To se otitovanje odvija preko dogadaja svete povijesti (Heilsgeschichte), preko divota prirode te pre~ ko rijeéi nadahnutih proroka i pisaca. 2, Nadahnuti auktori dobivaju poticaje za_razumijeva- nje i prenogenje te bo2anske objave djelom i rijeju jedna- Ko kao i pisanjem. Inspiracija koja ih pokreée nije samo »svetopisamska« nego takoder i osobito spastoralna« i »pro- rotkae, To nije samo karizma intelektualnog reda, nego Sire gibanje koje pokreée Govjeka u svako ozraéje koje mote do- nijeti Zivi susret s Bogom, 3. Nadahnuée i objava nisu istovjetni, ali se ine sukob- Ijuju-i ne slijede jedno nakon drugog kronoloskim redom. Oni djeluju istovremeno i skladno. Bog se objavijuje u pri- rodi, u_povijesti i konagno Ijudskom duhu i po ljudskom duhu, Cineéi to on éovjeka uzdize i ispunja ga svojim Du- hém da bi Govjek mogao Zivjeti, govoriti | konadno napisati poruku 0 Zivoj istini koja teée iz tog susreta s Bogom. B 6. TEOLOGIJA INSPIRACIJE © teoriji inspiracije obilno se pisalo od proslog stolje: pa do danas, To podrudje potpuno je istrazio J. T. Burt- chaell. Prevladavala je’ tendencija posizarja 2a skolastigkim pojmom instrumentalne uzroénosti te se Bog smatrao glav- nim uzrokom Pisma a Ijudski pisci instrumentalnim ili dru- gotnim uzrocima.” U nage vrijeme uglavaom je napustena ova skolastitka sinteza, koja se temeljila na pojmu instru: mentalne uzrognosti, Bruce Vawter u jednoj vainoj knjizi proutio je razvoj teologije inspiracije u rimokatoliékoj i pro- testantskoj tradiciji, Njegovo posljednje poglavije »Prema sintezi« sadrZi njegove sugestije za teologiju inspiracije ka kva bi trebala biti.® Prenosimo njegove glavne totke: 1) O inspiraciji valja prvenstveno razmisljati kao o jed- noj od kvaliteta Kojima Duh Bozji obdaruje zajednicu vjere, a te su kvalitete bile nuine za sam nastanak te zajednice Taj Duh djeluje u zajednici Bozjeg naroda i tako su spisi tog naroda u pravom smislu djelo Duha. Dok su starije teo- rije o inspiraciji shvacale da je Bog djelovao na pojedinca u Korist zajednice, danas valja radije smatrati da Bog dje- luje’preko zajednice utjeéuci na pojedinca. Svetopisamska inspiracija bila je prvenstveno komunitama Karizma, iako su je izvrSavali pojedinci. * J. T. BURTCHAELL: Catholic Theories of Biblical Inspi- ration since 1810, Cambridge, The University Press 1969. ® Crkveni oci odluéno, su podredivali ulogu govjeka Bogu pri nastanku svetopisamskih knjiga. Oni su to slikovito izrafavali govoredi da je govjek Boja usta, prst, citaca, lira, slutitelj ili akon. Odnos govjeka i Boga pri pisanju SP filozofski i apstrakt- no prikazao je sv. Toma kad je rekao: »Glavni auktor Svetog pisma je Duh Sveti, a Covjek jé instrumentalni auktore. Ovo na: g2lo ilo ig priliéno zaboravileno te su ga otivieli pape Leon XII (EB 125), Benedikt XV (EB 448) i Pio XII (EB 556) svojim gaciktikama 0’ Svetom pismu — Usp. R. J. SMITH, art. cit, st. * B. VAWTER: Biblical Inspiration, Phiadelphia, Westmin ster Press 1972, * Op. cit, 156-170.2) Znatno pomate shva¢anje Karla Rahnera 0 Novom zavjetu kao konstitutivaom elementu Crkve koja je nasta- jala te inspiracije kao bozanskog konstituiranja po kojem je Crkva zadobila konaéni oblik. Potpuno samooditovanje Boga dano je u Isusu Kristu u obliku konaénog eshatoloskog spa- senja cijelog Ijudskog roda. Sve sto se dogada od vremena Isusa Krista mora biti postavljeno u veru s potetkom kraja koji je dan u Isusu Kristu: »Pismo inspiracijom postaje Bo- je djelo upravo po svojoj ulozi objektivacije vjere prve Crkve, koja je permanentna norma vjere kasnijim vremeni- ma, i to je Gista normac.® Ipak je prva Crkva na potetku imala samo Stari zavjet kao svoju Bibliju. Tako je Stari za vjet, koji je takoder konstitutivni elemenat Crkve od njezina poéetka, takoder nastao djelovanjem Duha w zajednici koja je takoder bila narod Bo%ji. Biblija, Stari i Novi zavjet za- jedno, jest spomen jedne povijesti spasenja. 3) Ne smijemo svetopisamsku inspiraciju shvacati tako kao da je bila toéno ista u svakom dijelu Pisma.” Nijedan dio Pisma nije bez utjecaja inspiracije. I najmanji tekst Bi blije dio je odredene knjige (a ujedno i dio cjeline koju pred- stavlja cijela Biblija) te ima svoju ulogu u potpunom djelu. Auktor, dodavanjem drugotnih injenica i Zivopisnih detalja, postupa kao pisac koji je svjestan svoje umjetnosti. On zna da ovi manje vaini elementi pomazu prikazivanju posebne istine koju Zeli iznijeti ili produbljuju opéi udinak Koji Zeli postiéi. Valja se sjetiti da je biblijski pisac nadahnut da na- pie knjigu i bilo bi smijesno dokazivati da je svaka retenica i svaki odlomak te knjige jednako vazan. Osim toga, auktor- stvo biblijskih knjiga u mnogo sluéajeva je slozen problem, Jer su mnoge knjige bile preradivane | proSirivane kroz duga * K RAHNER: Theological Investigations V1, Baltimore, He licon, 96; vidi takoder Inspiration in the Bible, New York 1961. * Inspiracija nije. jednoznatan, nego analogan pojam. Tako npr. lludaka nara je Jednomatan pojam jer se prpisue svt 3 Vuima no Jednale aati Zivot fe 's drug strane anao- jam, jer se moze pripisivatl judimha, zivotinjama i biljke- ina. {?Svakom sluéaju radi se 0, pravom Zivotu, a je oéito” da to nije isti pojam Zivota. Na sliéan naéin svi su dijelovi Pisma stvarno nadahnut, ali nisu svi nadahnuti na isti natin, 80 razdoblja, dapate kroz vi8e stoljeéa. Postaje nam sve jasnije da je Biblija slozeno djelo, koju je sastavljao ditav niz po- koljenja, Ona je ostvarenje cijelog jednog naroda. Svetopi- samska inspiracija morala je biti razlitita kao Sto su razli- Giti ljudski napori koji su pridonijeli nastanku Biblije. Ipak se nikada ne radi o tome da je jedno biblijsko djelo manje nadahnuto nego drugo, nego 0 tome da je jedna knjiga na- dahnuta drugadije od druge; svaka prenosi rijeé Bozju na svoj vlastiti natin. 4) Svetopisamska inspiracija je stvarnost; moramo pr anati da se u pisanju Biblije ofituje boZarska osnova. Nije, medutim, moguce precizno ustanoviti vrstu uzroénosti od strane Boga, uzrotnosti koja je prisutna u svakoj knjizi ili odsjeku. Ne mozemo razvrstati tipove nadahnuéa. Inspira- ciju uvijek valja zamisljati kao pozitivnu bozansku i Ijud- sku interakciju, pri Emu se Bog spusta do ovjeka (con- descension), »Bog je nadahnuo odredenu knjiZevnost: uli je u nju svoju rijeé, ali ne tako da bi je ligio bilo éega Ijud- skoga, nego tako da je iskoristio sve njezino znatenje i raz- igita Iudska svojstva. Prilagodio se Zovjekovu naéinu mi8- Ijenja i izra2avanja, i to ne nekom idealnom i nepovijesnom Zovjeku, nego Eovjeku u njegovu jedinom povijesnom polo- 2aju, Covjeku koji upravo treba éuti spasonosnu rijeé Bozju. To je Covjek kojeg nalazimo u Bibliji i ta rijeé je njemu upu- éenae2 5) Inspiracija ima trajno i dinamigno svojstvo koje se oBituje u tome 80 rijeé Bozja budi odgovor vjernika: »Ne nijetuéi Ginjenicu da je Biblija kao knjizevno djelo zavreno Jednom zauvijek, valja u isto vrijeme priznati da neprestano Feinterpretiranje biblijske rijeti u Zivotu zajednice vjernika Gini biblijsku poruku djelotvornom rijegju Bozjom koja je upuéena Ijudima. Pod inspiracijom valja shvatiti ne samo duhovni utjecaj uslijed kojeg je doslo do nastanka Biblije nego i ono Sto je Zini govornim medijem«.® Ako tako shva- ¢amo biblijsku inspiraciju, ona i dalje prebiva u vjeri i shva- éanju zajednicd vjere, zajednicd koje jo avijek vodi Duh. * B. VAWTER, op. cit, 169, » Ibid, str. 170, 6 Biblja ~ Spomen odjave 81i ‘ E 7. ISTINA PISMA § pravom se mozemo Zaliti na negativni i obrambeni pri- stup Pismu koji proizlazi iz zabrinutosti za »ineranciju« Bix blije. Korisnije je i bolje govoriti o »istinie Pisma. Dogmat- ska konstitucija o objavi IT vatikanskog sabora upravo tako i Gini, Dapage, Gini i vie, jer uti da bozansko auktorstvo Pisma, da istine Koja Biblija uti i stvamnosti koje opisuje prufaju siguran put spasenja bez zablude: »Knjige Pisma uée sigurno, vjerno i bez. zablude onu istinu koju je Bog htio da radi naSeg spasenja bude stavijena u svete spise« (DV 11). Ovaj tekst sadréi odjek mi8ijenja onih koji su posljednjih godina prouéavali problem biblijske inerancije i naravi ob- jave. Osim toga, Pismo mode biti pozitivno inerantno samo kad se neSto naugava, jer, kad govorimo o istini Pisma, ne tvrdimo da istina mora biti pozitivno naugavana u svakom dijelu Pisma. Ili, drugim rijetima, upravo stoga Sto je Pismo posvuda nadahnuto, ne slijedi da je uvijek i svugdje ine- Fantno u pozitivnom smislu. Inspiracija i inerancija koegzi stiraju, ali pod dva aspekta: pozitivno, kad je u pitanju isti- na; negativno, otklanjanjem bilo kakvog nauavanja zablude. Naglatavanje da je Biblija inerantna kad naugava spasenj- skit istinu razlikuje se od dosadasnjega tradicionalnog a Sada ‘pomalo_aapustenog. stave da, je. Biblia. Ineranina Samo 'y stvarima vjere 1 morala. Podrugje koje pokriva Spasenjska istina Sire je od podrutja vjere i morala, to jest temeljna povijest Tzraela Je spasenjska, ali ne spada od vjeru { moral. Stovise, razlika izmedu 'spasenjskog Respasen|skog nije kvantitativna (izvjesni odlomel spasen} Sk) ostall ne), nego Kvalitativma, to jest sve su tvrdnje, Bl blije izuzete od zablude w ono} mjeri u kojoj priopéuju {stinu 2a koju je Bog htio da radi naSeg spasenja bude stavijena u svete spisee* Vidjeli smo da svetopisamska inspiracija ravna sastav- Ijanjem neke knjige te da mnogo od onoga Sto pisac kate jest ili barem moze biti uvod u glavne misli i sporedna gra- a, Otito je da sveti pisci.ne nauéavaju neSto uvijek i u sva- koj pojedinosti svoga djela. Osim »poutavanja« svojih éita- *R. J, SMITH, art, cit, str. 514. laca, pisac mote ii za tim da im takne srca, da ih potakne, osokoli ili da im omili. Cak i kad apelira na njihov um, moze svoju poruku izraziti na pristupaéan nagin. Sveti pisci nisu drugaéije postupali. Medu odlike njihovih djela spadaju s kako Ijepota, priviatnost, uvjerljivost, a iznad svega istin tost. Istinitost nije, medutim, jedina’njihova odlika i nije prisutna u svakom odlomku. Svaka nam kajiga, uza sve to, pokazuje jedan aspekt jednog, pravog i Zivog Boga, a cijela Biblija je objava Zive i egzistencijaine istine te osobni su- sret s Bogom koji je Stvoritelj i Spasitel}. BIV. POGLAVLIE PSIHOLOGIJA INSPIRACIJE DEFINICIJA’ INSPIRACIJE PRAKTICNI I SPEKULATIVNI SUD OBJAVA, INSPIRACIJA I SUD KAKO SU SVETI PISCI BILI POTICANI DOKLE SE INSPIRACIJA PROTEZE Vidjeli smo da su biblijski pojmovi objave i inspiracije Siroki i valja paziti da ih ne trpamo u unaprijed gotove i preuske kategorije. Vidjeli smo takoder da je opravdano go- voriti o svetopisamskoj inspiraciji, koja ne obuhvaca izgo- varanje ili mehanitko zapisivanje rijeéi prinljenih odozgor, nego sastavljanje knjige sa svim pothvatima i ljudskim zala. ganjem koje takva zada¢a iziskuje. Ispitat éemo poblite psi- jju inspiracije da bismo jasnije pokazeli njezinu pravu 1, DEFINICIJA INSPIRACIJE Za psiholosku analizu inspiracije najbolje je pogeti od uobigajene definicije inspiracije kao bozanskog utjecaja na Yjudske auktore i utinaka tog utjecaja, kako ju je doni Leon XIII u enciklici Providentissimus Deus: »Bog ih je na naravnom snagom tako pokretao i poticao da pigu te im tako Romagao pri pisanju da su oni one stvari, i samo one koje je on zapovijedao, najprije ispravno razumjeli, zatim ushtjeli ih vjerno zapisati i konatno ih izrazili prikladnim 85rijedima i nezabludivom istinom; inaée se ne bi moglo reéi da je Bog auktor cijelog Pismac.t Ova definicija istite dvije ginjenice: 1) primanje istine od strane svetog pisea; 2) priopéavanje istine. Iako su to Gini uma i volje, vidjet Gemo da je odluéna uloga prosudi- vanja. Ipak karizma inspiracije utjete na sve piséeve spo- sobnosti Najée8ée sveti pisac uopée nije svjestan da ga Bog po- kreée i njime se sluzi. On zapotinje svoje djelo na sasvim naravan nadin, Moze osje¢ati potrebu ili uvidati prikladnost iznoSenja neke istine 0 Bogu ili 0 Bozjem postupanju pre- ma Ijudima. Zatim traZi kako bi prema svojim sposobnosti mia i talentima stvar najuspjesnije izveo. Konaéno pige knji- gu. Pri tome ga je vodio Duh Sveti, makar on nije bio svje- stan, Botanski utjecaj koji ga je nadahnuo sastojao se prven- stveno u poticanju da knjiga bude zavréena, jer je svrha sve- topisamske inspiracije da nastane nadahnuta knjiga. 2, PRAKTICNI I SPEKULATIVNI SUD Za proutavanje inspiracije vaina je distinkcija izmedu uloge spekulativnog i praktiénog suda te odiuéna uloga prak- tiénog suda'za pojedinog pisca? Skolastiéka teologija daje prednost spekulativnom sudu u svetopisamskoj inspiraciji, a praktigni sud prema njoj ima podredenu izvrSnu ulogu. Psiholoski red vrednota i va2nosti je drugatiji. Lako je za- misliti nekog pisca koji svoju zadaéu gleda s razliditih stra- na. On mote Zeljeti napisati knjigu prvenstveno da prikaze odredenu istinu i stoga Ge napisati znanstvenu raspravu. U tom sluéaju njegovim ée djelom dominirati njegov spekula- tivai sud a praktigni ¢e sud imati manju ulogu. I on ée, da- kako, imati svoje mjesto, jer ée auktor Zeljeti da svoju mi- sao prikaze Sto jasnije, ali ¢e taj dio biti podreden. S druge strane, mote se lako dogoditi da praktiéni sud ima veéu ulogu, jer pisac svoje ideje moze iznijeti i na drugi Vidi D 1952. Spekulativni se sud odnosi na poznavanje istine, a kod ne- Placa to je poznavanje istine koja ima biti priopéena. Prak- se sud Odnosi na sredstva i natine priopéaran} "iH naéin, ne samo u obliku rasprave. Tako nam neéto govori roman ili drama, ako su oni dostojni toga imena. Talent rani pisac ne dréi predavanje, nego svoju poruku oblaci u umjetniéki oblik, Njegov spekulativni um daje, dakako, pk Gat istini koja je sré njegova djela, ali praktiéni um zapovi- jeda i upravija cijelim pothvatom, ‘Oéito je da su dvije me- tode koje smo spomenuli veoma razlitite. Prva otvoreno ide za Sto jasnijim prikazivanjem i ne posvecuje puno painje knjiZevnom obliku u kojem je misao prikazana. To je izra- vni pristup, ali ne znadi da je i najuspjesniji, jer koliko ée judi progitati neku tehnitku raspravu? Druga metoda je do- mi8ljatija i vodi raguna o Sirokoj publici. Ona ide za tim da jude pridobije za jednu stvar umjesto da ih pokuSava lo giéki uvjeravati. Ovo je znatnim dijelom metoda biblijskih Pisaca. To anati da ne trebamo oéekivati dogmatske istine na svakoj stranici Biblije. Sveti su pisci éesto nastojali taknuti srea svojih Gitalaca, Tjesili su ih ili opominjali, ili su sasvim jednostavno nastojali zadobiti njihovu patnju. Novozavjetni su pisci uvijek usmjereni prema Kristu. Starozavjetni su pi- sci u krajnjoj liniji uvijek htjeli jude poutiti o Jahvi i nje- govim djelima, ali su to éinili na mnogo na¢ina. Drugim rije- ima, biblijski su pisci bili poticani da otpuno upotrijebe svoje talente u prikazivanju svoje poruke. Stoga je u stvar- nosti dominirao njihov praktiéni um dok su pisali. Spekula- tivni sudovi nisu uvijek zauzimali prvo mjesto nego su uvi- jek slijedili nakon praktitnog suda i pod njegovim utjeca- jem. Fy t0j vedo} stvari valja biti prectzan. Stoga turdimo sli- jedege:? 1, U.sastavijanju-neke nadahnute knjige (kao i bilo koje knjige) spekulativni sud ne prethodi nuzno praktitnom, ne- go ga moze pratiti ili slijediti nakon njega. U toku pisanja i prema potrebama dotiéne knjige stvaraju se mnogi partiku- larni spekulativni sud 2. Ti spekulativni sudovi mogu biti uvjetovani praktic- nim sudovima. Tvrdnje, pa’ak i sugestije, koje auktor iznosi 2 Vidi P, BENOT Aspects of Biblical Inspiration, str. 104 a7u toku svoga djela obiljedene su usmjerenjem koje je dao svome djelu, svrhom, na¢inom izrazavanja, ukratko, knjiZev- nom vrstom u kojoj je djelo napisano. Sve to spada na pod- rudje praktignog suda kojim pisac dréi na umu konkretni cilj koji je sebi postavio. Tako ée praktitni sud utjecati na formulaciju spekulativaog suda, 3. OBJAVA, INSPIRACIJA I SUD Daljnje osvjetljenje spekulativnog i praktignog suda po- stiZe se povezivanjem tih sudova s objavom i inspiracijom, kako su one prikazane u prethodnom poglaviju. Cini se da rasvjetljavanje spekulativnog suda mozemo vezati uz kari- zmu sobjavex, uzete u Sirem smislu, a vodstvo praktignog suda ostaviti za karizmu »inspiracijec# Karizma objave upravlja cijelim podrudjem spekulativ- nog zmanjau koje sveti pisac zahvaéa pod utjecajem Duha Svetoga. Ona se odnosi na predodzbe koje Bog nadnaravno priopéava (objava stricte dicta), ili na niaravno steéene pre- dodzbe i na sudove koji su veé oblikovani naravnim putem (objava late dicta), i ovo. je normalan put. Bitni je initelj da u jednom i drugom slugaju bozansko svjetlo omoguéuje piscu da prosuduje na vi8oj razini te jaméi istine koje sada dobivaju novu, nadnaravnu kvalitetu. Kad one bivaju nauca- vane u kasnijem (logitkom) stadiju inspiracije, predstavlje- ne su jamstvom botanskog auktoriteta, Karizma inspiracije usmjerava svu praktiéau aktivnost oko priopéavanja istina primljenih ili osvijetljenih objavom. Ona takoder osvjetljava praktitne sudove koji pospjesuju konkretno izvréenje djela w skladu s postavljenim ciljem i odabranom knjigevnom vrstom, Prema tome, inspiracija dolazi nakon objave viSe u lo- gitkom negoli u kronolo’kom redu. U stvari su one usko is- prepletene. Vodece isli dolaze najprije, ali tim stupnjem he prestaje »objavax. Duh Sveti, potiéuti svetog pisca da svoje djelo priredi dobro, potaknut ¢e ga da svoje ideje od * Vidi Ibid, str. 121-124, vagne padljivije, da svoju poruku izrazi preciznije, da dub- je prodre u istina koju treba priopéiti. Kad god njegovo prouavanje i razmi8ljanje dospije do svjelih nadnaravnih percepcija, potrebna je intervencija svjeieg boZanskog svje- tla, Sto znagi da 20bjavae djeluje povezano s inspiracijom. Kao zakljuéak ovog odsjeka donosimo zavréetak bri- jantnog @lanka na koji se znatno naslanja ovo i’ prethodno poglavije: Takay pojam objave i inspiracie bolje se slate s podact ima Big Vic snore dn oa tuted nog Vile negollvidenia koja su povlasties aeatupny nekinn pee Forima, Sto je sua) na kojem Je syet Tome tzpendiy bre. [nsnaul, Ona obuiivaca cjelovity ottovanie osobios Bove, voila Spat hoje se peopel ednako't pout jeca | prorostrima (racles) te jclovio.proglasense RE Jeli, Koa odjekuje ne. samo a usina poleavsin provoke ego u dufovima sicima svih oni foe Bog pokeeee sa Fasmidljanje ©. njegovo} spacenjehoy_Gjeamosie Dobee bt bio pojm sobjavae vrailt tu Sinhta intelestaabee dingy talzam, Sto se mikako ne odrazava U skolmsishons eceett Inspiractia shvaéena, kao podstrek i orijentacija, koja upravija Stvaraniem djela vige odgovara por inepitacts W'samo} Biol zahvar Dubs Kot saporjeds, coveeks ts fini da on djl te ftako ocitaje 1 proglasava Boansigy Tatiny, Gavorimo’o seropansioy inact a Yea! 5 tim posebnim ‘podstrekom Bug koh prousrokue Sivaranje kalige, all g tako nazivamo da pokafemo homo: genost fog implsa s drupimn cblicima jaspiractier inspire Gia. 22 djelovanje.(pastoraina inspisact a} po Koto} Bos ori svetl powjest, | Inspiracija aa govorenie, (croeka piracja), Kojomstvata iva usin ta dic brat jeg ands ™ vetopisamska inspiracija. Golach na Kraju tog velikog. gi banja Dua ft joj fe avo mjesto. To fe Noses mals Koll pospjesaje Knit, u ojo} je a sva sremena napioan rezallat, sazetak, rf: duos prostetljiven Jeg. se Bog objavijivag Tfudima oeiuyue int fotine, icing etna, Llubavistina Xo} Je on sam to} perspektil inspiracija jo8 jednom postaje dinamsent Inpuls Diba a obleea oelotanse Roe ae Zarske sile Kole se.na_venunskt natin dspunjavaju ¢ ulfe lovijeno} Rife, zaéetoj, rodenos, uskri8eno} of mrtvin po Dun Svetome "Tid, str. 126~127. 894, KAKO SU SVETI PISCI BILI POTICANI? Preostaje da ispitamo kako su sveti pisci bili poticani. Sveti je Toma pokazao put: »Glavni auktor Pisma je Duh Sveti... Ijudski je pisac bio instrumentalni auktor«. Na prvi mah ne izgleda od velike pomoti tvrditi da je Ijudski pisac bio Bozje sredstvo. Ipak je ovo tumaéenje. najprihvatljivi ako ga ispravno razumijemo. Enciklika Divino afflante Spi- itu posebno preporuéuje tumaéenje inspiracije pomocu na- éela sv. Tome spominjuci izriéito instrumentalnu uzroénost: Ako ats dobe inet poe, probleme 1 nove potas ono takoder po Botjo] dobre! prufa nova pomor eyzeges. Medu tim novim pomsgalima poscbno je vrijedno spome- he Sto su katollcki teolor), slifedec! nauiku sVetin otaca i Osobito Andeoskog i Zajednickog Ucitelja,istrazil | objas- nil narav | uéinge bolanske inspiracije bolje i potpunije Hegli se to obicavalo.w proslim stljegima, Ponjuc od naela da je pisac pri sastavijanju knjige ‘organon alt in- Strument Duba Svetoga, oni s pravom obrazlaZu da‘on pod Uijecajem botanskog potlcanja upotrebljeva,svoje. sposob- si och na aka ain da alia, ols Je plod ie ova napora, svi mogu lagano wotiti sposebni gen te ind Vidualne omake j crte svakoge auktora’ Stoga nije suvisno obrazloziti filozofski temelj nauke 0 instrumentalnoj uzroénosti: 1. Glavno svojstvo instrumentalnog uzroka, koji se raz~ likuje od glavnog, jest to da ne djeluje svojom viastitom snagom nego ga mora glavni uzrok pokretati na djelovanje, ako taj instrumentalni uzrok Zeli posti¢i djelo za koje je na- mijenjen. Ipak glavni i instrumentalni uzrok sa¢injavaju je- dno potelo djelovanja. 2, Tako instrument u djelovanju ovisi od glavnog uzro- ka, on ima svoju urodenu i viastitu moé, Koja dolazi do iz- radaja kad je jednom pokrenut, 3. Glavni uzrok ne pokre¢e samo instrumenat,-nego ga ujedno uzdige da proizvede uéinak vigeg reda negoli je nje- gova urodena sposobnost. * Quodlibetumi, VIL, a. 14 ad 5. * PIUS XII: Divino afflante Spiritu, br. 27. 4, Instrument u isto vrijeme modificira akciju_glavnog uzroka, jer se glavni uzrok mora prilagoditi naravi i svoj- stvima’instrumentalnog uzroka. 5, Iz uske povezanosti i suradnje glavnog i instrumental- nog uzroka slijedi utinak koji ne moze proizvesti sam ni glavni uzrok ni instrumentalni. Cijeli je utinak pripisan in- strumentalnom uzroku, iako je red postojanja uéinka isti red u kojem se nalazi glavni uzrok. Jedan primjer moze olakSati ovo razmisljanje. Kad net- ko sjedne da napise pismo, obiéno uzima u ruke pero. Pero je odredeno za pisanje, ali ono samo neée nikada poéeti pi sati, ako ga tko ne upotrijebi. Nadalje, pero je po sebi spo- sobno praviti znakove na papiru i ni8ta viSe, Kad ga pisac podigne i pokrene, ono éini razumljive znakove, to jest ri- Jeti I redenice. Nije totno re¢i, iako tako izgleda na prvi po- gled, da pero pravi znakove jedino zato Sto ih pisac zumijivima, U stvari se razumljivi sadréaj ne moze odv od znakova (rijeé nesto mora znaéiti, inate je besmisleno Sa- ranje), a znakove je‘prouzrotilo pero. Pero je bilo potaknuto i podignuto da proizvede uéinak viSeg rede i ono je zasluzno za cjelovitost tog uéinka: proizvelo je znakovite znakove! Pisac, medutim, ne mora upotrijebiti pero. Mode tipkati, ali u tom sluéaju mora upotrijebiti stroj za pisanje. Zeli li pi- ati lijepo, treba imati dobro pero, Drugim rijegima, djelo- vanje glavnog uzroka uvijek je preinageno kakvocom instru- menta, Sada moiemo filozofski pojam instrumentalne uzrotno- sti primijeniti na pojavu svetopisamske irspiracije. Postavit emo ponovo niz postavki: 1, Buduéi da je akcija instrumenta, upravo kao instru- menta, istovjetna s akcijom glavnog uzrcka, Bog je glav auktor Pisma, 2. Glavni i instrumentalni uzrok satinjavaju jedno po- elo djelovanja, podredujuéi i podredeni wzrok. Cijeli uéinak pripisuje se svakome ti isto vrijeme: glivnom uzroku kao eng Ris laser tome bit co jaan le slifedades por onpokretaéu, instrumentalnom kao pokrenuitom. Oni nisu us- Mladeni uzroci, gdje bi svaki proizvodio dio udinka. Tako su Bog i sveti pisac auktori Pisma: Bog kao glavni uzrok, sveti pisac kao instrumentalni. 3..U sudjelovanju glavnog i instrumentalnog uzroka pro- izvedeni uéinak je u istom redu bivovanja kao i glavni uéi- nak. Stoga je Pismo nadnaravno i bitno se razlikuje od bilo koje druge knjige. Cijelu knjigu valja, medutim, pripisati svetom piscu. Jako je ljudski auktor pokretan od Boga kao instrument, on djeluje na pravi Ijudski nagin. Njegove naravne sposobnosti nisu nikako potisnute ili obustavijene, nego djeluje kao sto bi djelovao da pi8e bilo kakvu knjigu. 5. Djelovanje glavnog uzroka preinaéeno je kakvocom sredstva, Svi eventualni nedostaci uéinka posljedica su ogra- nigenosti sredstva. Tako se lako uofavaju posebne oznake lignosti { stila razligitih pisaca u Bibliji. 6. Sveti je pisac kao Eovjek instrument sui generis. On Je sredstvo posebne vrste, na natin koji odgovara njegovoj Tazumnoj naravi. Bog kao glavni uzrok pokreée Covjeka pre- ma njegovoj judskoj naravi, Pokreée ga preko njegova ra. zuma, volje i izvrSnih sposobnosti. Posebno je vaino ovo posljednje. Nagelo instrumentatne uzrognosti moze se valjano primjenjivati, ali trebamo imati na umu jedan temeljni faktor: sva sredstva koja mi upotre- bijavamo su mrtva, a sredstvo koje je Bog upotrijebio za pi. sanje Pisma je éovjek, s umom i slobodnom voljom. Bog, Potiuci to sredstvo, potpuno postuje njegovu inteligenciju i slobodnu volju. Kako je moguée Bozje poticanje i Ijudska sloboda, ostaje misterij, ali je to samo jedan aspekt miste- rija koji je mnogo dalekosezniji (a ne smijemo zaboraviti da Je inspiracija u krajnjoj liniji misterij). Teologija nas uéi da , Situacija nije sasvim ista kao u totki br, 5, str. 73. pri vehu. Ovaje Je glaval usrok bodanski i stogau utini! heiaa aktege fio on nije Prouzrotio, U slutaju kad je Eovjek glavni uzrok, to ne stoji. Kad na primer tipkam, slova ne oblikujem ja, nego stro}, { nisam ja izravni priredivat ‘te vite materijalne strane process, All je pisaci stroj, Sto ga pokrecem, proizveo cijeli ucinak: mate. nijalne makove s'razwmljivim sadrajem. 92 Bog svojom miloSéu moe éovjeka pokrenuti iznutra i to tako da govjek obavezno odgovara, a ipak ostaje slobodno bice.® Upravo u tom smisiu upotrebljava Bog svetog pisca kao sredstvo, Pod vrhunski uspjeSnim poticajima Duha Sve- toga \judski auktor nepropustivo razmislja i pie ono Sto Bog hoée i kako ho¢e. Nosen tim podstrekom pisac je sred- stvo, ali sila koja ga pokre¢e ne umanjuje njegove prirodne sposobnosti, nego ih povecava. On je posebno sredstvo, na natin koji se slaze s njegovom razumnom naravi. Bog u isto vrijeme prilagoduje svoju poruku inteligen- ciji i kulturi sredstva koje je odabrao. To znaéi da sveti pi- sac, kao svako sredstvo, preinatuje djelovanje glavnog uzro- ka. Dok se cifela Biblija pripisuje Bogu (koji je poticao Ijud- ske pisce) i Ijudskim piscima (koji su bili ed Boga poticani), ipak posebne odlike pisaca nisu priguiene, nego se izriéito opazaju na svakoj knjizi. Mnogi od pisaca koje je Bog oda- brao bili su vrlo talentirani te su svoje knjiZevne sposobno- sti iskoristili do punine prikazujuei Bodju rornku. Drugi, ko- Jima se Bog posluzio, nisu bili osobito obdareni. Stoga su neki dijelovi Pisma s knjizevnog stajalista sasvim dosadni, Bili oni nadareni ili ne, Bog preko tih Ijudskih sredstava go: vori od podetka do kraja Biblije. 5, DOKLE SE PROTEZE INSPIRACIJA? Vidjeli smo da se cijela Biblija pripisuje Bogu. Iz toga ogitki i nuino ‘slijedi da je sva ona nadahnuta te valja do- pustiti nadahnutost rijedi (to jest da se inspiracija proteze na svaku rijeg). Mnogi to nisu dopustali pa je erkveno uti teljstvo moralo vi8e puta intervenirati, kako se ova bozan- ska Karizma ne bi odvise suZavala.! Ipak je razumljivo da takav pojam inspiracije zbunjuje, jer se ini da je previse dopustiti nadahnutost svake rijeti. Jest, dakako, previSe ako smatramo da je inspiracija togno ista'u svakom dijelu Pi- sma, ” Vidi TOMA AKVINSKI: Summa Theologiae, IIT, a. 108, a.6ad1; q. Ill, a. 2ad 2. "Vidi Enchiridion Biblicum, br. 124, 202, 455, 499.Inspiracija nije, naime, jednoznaéan, nego analogan po- jam, »Ljudska narave je npr. jednoznaan pojam, jer je po- Sjeduju svi Ijudi na isti natin. »Zivote je analogan pojam, jer se moze pridijevati Ijudima, Zivotinjama i biljkama. U svakom slugaju radi se 0 Zivotu u pravom smislu rijedi, je jasno da Zivot nije isti u ljudima, Zivotinjama i biljkama.” Sligno su svi dijelovi Pisma nadahnuti u pravom smislu jeéi, ali nisu svi nadahnuti na isti nagin, Nema nijednog dijela Pisma koji ne bi bio pod utjeca- jem nadahnuca. I najmanji tekst Biblije dio je pojedine knji- ke (a takoder i dio cjeline koju saéinjava cijela Biblija) te ima svoju ulogu u cijelom djelu. Kad ljudski pisac dodaje neku drugotnu éinjenicu ili Zivopisni detalj tu i tamo, on po- stupa kao pisac koji je svjestan svoje umjetnosti. On zna da ée ti manje vaini elementi pomoéi u prikazivanju.posebne istine koju Zeli prenijeti ili u postizanju opéeg uéinka koji mu je na sreu, Takav detalj stvarno je nadahnut, ali. na_svom mjestu i prema svojoj ulori Koja mo%e biti sasvim sekundarna. Fjudeki'gn'Je auktor smatrao prikladnim all mu nije po- lanjao puno painje. Stoga Duh Sveti, éija je vrhovna ak- ;potpuno wjedinjena $ akeljom pisca, nije na taj detalj io svoje svjetlo ill zajaméio njegovu istinitost na isti na in na Koji fo dint u drugo} stvai, beskrajno vataijo}. U Sirokom rasponuutjecaja karizme ova} detalj dobio. je malo svjetia i nema veliku vagnost, pa ga tako i treba pro- matratiako ne Zelimo izopagiti nakanu Ijudskog auktora te po njemu i nakanu Bozju,” Valja se sjetiti da je biblijski auktor bio nadahnut da napige knjigu. Bilo bi smijeSno tvrditi da je svaki odlomak uu knjizi jednako vazan. Ipak je u proslosti takvo umovanje od Tobijina psa napravilo veliki problem (da uzmemo jedan trivijalni primjer): za8to je Bog nadahnuo svetog pisca da spomene tu Zivotinju kao i to da je pas mahao repo? Spo- minjanje tog psa u stvari je homiletski postupak koji zgodu Gini Zivahnijom. Pisac je sigurno to smatrao neznatnim de- Vidi P. SYNAVE-P. BENOIT: La Prophétie, Tournal, Des- cee SENOTT, ot nitiation Bi op. ; aLInspiratione, Initiation Biblique, Te pees BENOIT 1 inspiration que, Tournai, oy taljem, Izabrao ga je radi opéeg dojma (to je udinio pod utje- cajem svog praktiénog rasudivanja), jer je :0 samo knjizevni uukras. Ipak je taj detalj nadahnut, jer je Bog poticao auk- tora da napige knjigu u kojoj se nalazi i taj detalj. Ukratko, nestalo bi mnogih potesko¢a, kad bismo jednom zauvijek shvatili da je Biblija nadahnuta knjizevnost. U ovom smo poglavlju, govoredi o svetom piscu kao po- jedincu, pojednostavili pravo stanje, To je bilo potrebno radi postavljanja i jasnog obraziaganja.naéela, Kad smo ih postavili, valja imati na umu da je u mnogo sluajeva auk- torstvo svetih knjiga veoma sloZeno. Mnoge su knjige, nai- me, bile preradivane i prosirivane kroz duga razdoblja, &ak kroz stolje¢a. Ukratko, Biblija nam sve viSe i vise izgleda kao slozeno djelo, na kojem su radile generacije { generaci da na Kojoj su radile mnoge ruke, To ‘e kolekti djelo cijelog jednog naroda koji je w nj pohranjivao kroz stoljeéa blago svoje tradicije... Ta slozanost s obzirom na nastajanje svetih knjiga nigta ne mijenja njihova svetost, jer je ovu Knjigu u njezinu konatnom stanju_primila Crkva kao Kanonsko Pismo i upravo ta Knjiga je nadah- nuta, Stoga je nugno dopustiti da su svi oni Koji su prido- tanku Biblije bili nadabnuti ... Ipak utjecaj insp- je bio isti kod svih djelatnike koji, su radili na Bozjem djelu. On je jednoga poticao da napi8e glavni dio njige, drugoga da je preradi te doda ovo ili ono. sito da ovaj posljednji nije nadahnut na isti natin kao i prvi, Svaki od njih ima udio ‘na Kkarizmi, ali u ono) mjeri velikoj ili maloj — u kojoj suraduje u nastajanju knjige. ih auktora, razliitih dijelova Knjige te razliti tih spisateljskih sposobnosti karizma inspiracije raspodije- Ijena je analogno. Jedino takvim’ shva‘anjem priznajemo potpuno konkretnu stvarnost Biblije." U ovom kontekstu podsjeéamo na razliénost i tipove bi- ‘ke inspiracije, Sto smo prije spominjali. Duh je Sveti po- ticao one koji su vodili tok svete povijesti, ni8ta manje od onih koji su govorili rijeé Bozju. Biblijski pisci mogli su " Tbid,, ste. 26.imati posebne poticaje u vezi s njihovim doprinosom, ali ne smijemo zaboraviti da je Biblija tek zavréetak, od Boga pla- nirani i vodeni, svakog dogadaja spasenjske povijesti te ci jele usmene nauke koju éuva u zapisanom obliku. Inspira- ‘ija se, prema tome, proteze na ranije faze Zivijene i govo- rene rijedi. V. POGLAVLIE TUMACENJE PISMA NAKANA SVETOG AUKTORA KNJIZEVNE VRSTE SEMITSKI OSJECAJ POVIJESNOSTI BIBLUA U CRKVI SEKUNDARNI SMISLOVI PUNIJI I TIPSKI SMISAO UVJETI I KRITERIJI SEKUNDARNIH SMISLOVA SEKUNDARNI SMISLOVI I INSPIRACIJA TEOLOSKI ZAKLJUCCI I PRILAGODENJA BIBLIJSKOG SMISLA Konstitucija 0 boZanskoj objavi u broju 19, iznosi para. lelu Koja pomaze da razumijemo Bo%ji govor, upuéen ]ju ma. To je paralela o dva utjelovijenja Boije Rijeti: utjelov- Ijenje u Ijudski jezik i utjelovijenje Ijudsko tijelo. Kao sto mamo da je Sin Bozji postao u svemu kag Eovjek osim u grijehu (Heb 4, 15), tako mozemo reci da ‘e pisana rijeé Bo- Zja u svemu kao Ijudska rijeé, osim Sto re sadréi formalne zablude. Ovu paralelu mozemo { moramo dalje razviti. Krist nije samo kao éovjek, nego je pravi éovjek i pravi Bog, pa tako i Pismo nije samo kao rijeé Ijudska, nego jest ljudska ijeé u najpotpunijem smislu, dok je u isto vrijeme Bozja rijeé. Stoga je veoma vazno odrediti totnio sto sveti pisac Zeli reéi, Kako je on ovjek, a svaki ljudskt govor je ogranigen, on stvari obraduje i o njima govori samo s jednog aspekta. 7 Biblja — Spomen objave nDobro je imati na umu da nije sve Sto neki pisac napie ka- tegoritka tvrdnja. Uravnotezena egzegeza svakog biblijskog odlomka ispituje u svakom sluéaju koliku obavezatnost auk- tor pridaje svojim idejama te zakljuéuje da istina koju pri- opéava veze samo do te mijere, i ni8ta vi8e. On moze samo smjelo iznositi neko mi8ljenje ili izrazavati neku sumnju. Treba da to poStujemo jer je Bog, koji govori po Ijudskom auktoru, sigao na njegovu razinu i prihvatio njegova Ijudska svojstva. Mozemo poci korak dalje pa reci da auktor moze prikazivati ne8to za Sto ne ogekuje da se vjeruje. Dragim rijeéima, moze opisivati izmi8ljene dogadaje. To se dogada u beletristici, Sveti se auktor moze takoder posluditi bele stikom da prenese objavu, bo%ansku istinu. To pokazuju pa- rabole u evandeljima, a svakako ima i u Starom zavjetu dje- 18 te vrste, tako npr. Knjiga o Joni, Estera, Judita. Oéito je da takve spise valja prosudivati prema nakani auktora a ne prema nasim, unaprijed spremljenim pojmovim: 1, NAKANA SVETOG AUKTORA Crkveni pisci prvih stoljeéa tvrdili su da Sveto pismo ne sadrdi laZ (mendacium), dok je srednji vijek i kasnija skola- stitka teologija nauavala da ono ne sadrdi zablude (error) te da je prema tome nezabludivo (inerantno). Prvi nagin go- vora je bolji jer polazi od toga da sveti pisci nisu imali na- kane lagati svojim titaocima te da su birali najbolja sred- stva i nadine za prenoSenje boZanske poruke, Ustanoviti smisao bilo kojeg pisanog djela, znati ustano- viti Sto je htio njegov auktor kad ga je napisao... Glavna zadaéa iumatenja usmjerena je na ono to je auktor htio Te¢i, Kod Biblije ta zadaca je posebno koniplicirana, kao f'kod starih knjiga, jer su auktorovo vremensko razdoblje, natin izraavania 1 oblikovanja misit (semitski) veoma uda- ent od nas. Cak je te8ko specificirati Sto je ilt tko je sauk- fore Jere starinskt pojain auktorstva’ rt nego nad da * Vidi R. Commentary, E, BROWN: »Hermeneuticss, The Jerome Biblical T, str. 606, 98 Za otkrivanje auktorove nakane danaSnja egzegeza upo- ivanje doslovnog smisla biblijskih knjiga y cjelini ili pojedinog biblijskog odlomka, Taj doslovni ili lite- rarni smisao u prosiosti se éesto zvao »karnalnime, »povijes- nime ili sfiloloSkime. Stari pisci su pod seasus litteralis mi- slili na onaj smisao koji proizlazi iz samog teksta, a nije ih puno zanimalo da li je sveti pisac bio toga svjestan. Danas Jiterarni: smisao definiramo ovako: »Smisao koji je izravno htio Ijudski auktor i koji iclazi iz upotrijebljenih rijeci«? Ova definicija sadréi tri vaina elementa: i, izravna nakana Ijudskog pisca; 2. upotrijebljene rijeti; 3. neodvojivost na- Kane od upotrijebljenib rijedi. Prvo, opafamo da je rijet 0 izravnej nakani tjudsko fuktora’ To znadi dase literarni sinisao suzava na-ono #0 je bilo u svijesti judskog auktora te istljutuje prosirenja Koja su mogla dobiti njegove rijeti u sirem kontekstu Bi bile allen alle bio stestan (ara profienja spadaju Literarni. je smisao onaj koji izlazi iz auktorovih rijedi. ‘Auitorova nakana postaje smisao Pismn tek onda ‘kad j¢ uispjesno izrazi svojim rijedima, Nagelo da smo zainterest- Fan ne samo za auktorova nakan nego 1 28 nieppv po ruku tekstom iarazentt vagno Je. 2a wanje bibliiske Ineranelje. Osobito sto se tie Teusov i esiien,Plsma nile w strogom smisks emisao Ysusovl Inspirirant wa maéenje Ko} ima, Cesio raz! ja drugi Kontekst ‘Buduél da ne mamo konteksta u kojem je totno Tsus izre- kao pojedine svole rijett, ponekad nam je nemoguce toéno ustanoviti sto su te Tijetl 2natile upravo onda kad Tsus i2govorio. Uza sve to, u interpretadji evandelist mo razumijevanje Isusovih rijeci (It nekoliko razumijev nija) Koje je Duh Sveti Crkvi nadahnuo, a nasa vjera u dje- Tovanje Duha jaméinam da to nije iskrivijivanje Isusova powlesnog tenia, iako mote predstavjatt daljaji razo} susova ueenii ‘Trese, ne mogu se. dijeliti dva dijela nae definicije lite- ramog siaisla, to jest auktorova nakana i magenje koje prolzlaal fz rife8i sto ih Je upotrijebio. U proslosti se to * BROWN, art, cit., str. 607.znalo dijeliti, to je dovodilo do velike zbrke u vezi s lite rarnim smisiom. Biblijski su pisci Cesto upotrebljavali figue rativno izraZavanie ili su pisali pjesni¢kim jezikom, Mnogi erkveni oci, kao npr. Origen, mishili su da je literarni smi- $40 ono Sto kaiu rijeti, neovisno od auktorove nakane. ‘Tako bi naziv »lav iz Judina plemenae, primijenjen na Kri sta znatio, prema ovim ocima, da je on Zvolinja, Zalo su neki od njih odbacivali literarni smisao Pisma, Da bi izbje- gli ovu zbrku, mnogi su prirugniei postavijaii razliku iz medu pravog literarnog smisla (sensus litteralis proprius) koji nije metaforicki, 7 nepravog (sensus litteralis tnxpro- prius), Koji bi bio metaforitki ih, figurativni. Nema prave opasnosti brkania kad reknemo da je literarni smisao ono Sto je auktor kanio reci, bez obzira na to da li je upotrije- bio uobiéajeni ili figurativni nacin govora.” Pri konagnoj analizi auktorova nakana pokazuje da li on govori istinu ili laZ. Normaino je da stvari obraduje i prika- zuje samo s jednog aspekta. Tako npr. avijezde neée na isti nagin gledati, pa, dakako, ni opisati, neki astronom koji pro- uéava njihove zakone, pjesnik koji je zadivijen njihovom lje- potom i religiozni mislilac koji u njima prepoznaje divni uti- nak stvarateljske mo¢i Bozje, Ne mozemo re¢i da su pjesnik i teolog u zabludi kad o zvijezdama govore samo sa svoga stajaliSta. Biblijski su pisci svakako religiozni mislioci, a ée- sto su i pjesnici, ali nikako nisu znanstvenjaci prirodnih zna- nosti, Trazimo li u Bibliji znanstvenu istinu, neemo je naci, Jednostavno zato Sto ona takvu istinu ne sadréi. Stoga se npr. stvaranje svemira opisuje na neznanstven natin, u skla- du s mi8ljenjem vremena u kojem je tekst nastao, i valja ga prosudivati u skladu s tim misljenjem. Na sreéu danas vie ne treba naglasavati da Biblija nije znanstveno djelo, a po- gotovo nije uvijek suvremeni znanstveni prirutnik. Veé je proteklo izvjesno vrijeme kako smo zabili posljednje éavle u mrtvaéki lijes konkordizma. Dobro je takoder imati na umu da nije kategoriéna tvrd- nja sve ono to auktor kage. To je po sebi jasno i ima va nih implikacija, Biblijska komisija uéi da trebamo prihva- titi da je ustvrdeno, izvijeSteno ili nagovijesteno od Duha Svetoga’ sve ono 3to sveti pisac tvrdi, izvjeStava ili nagovije- Stas Ova direktiva izritito dopusta stupnjeve tvrdenja. 2 BROWN, art. cit, str. 607. * Vidi Enchiridion’ Biblicum, br. 420. 300 2, KNJIZEVNE VRSTE Povoljna posljedica uvidanja ljudskog aspekta rijeéi Bo- Be i Ginjenice da su sveti pisci bili djeca svoga vremena jest daljnje uvidanje da su se pri pisanju dréali knjiZevnih obi- aja svoga vremena. Biblija je knjizevno djelo i valja je ra zumijevati i tumagiti kao knjizevnost. Neki novi i strani iz- razi mogu biti vrlo dojmljivi te izgledati kao novo i sjajno otkri¢e, Neki govore o genres littéraires kao da je to nesto sasvim novo, a u stvari postojanje razliditih knjigevnih vrsta uzimamo kao neSto samo po sebi razumljivo. Ipak je istina da je, s obzirom na Bibliju, osobito zato ito se nije posve vala painja njezinoj \judskoj strani, primjenjivanje toga bilo ograniéeno. Danas je napokon ta stvar popravijena, jer sluz- beno erkveno uéiteljstvo dopusta da Pismo sadrdi razligite tipove knjiéevnih djela’ U isto vrijeme potpuno uvidamo da se knjievna vrsta ne moze odrediti a priori. Cesto nam je potrebno dobro poznavanje knjizevnih postupaka vremendt u Kojem je nastao pojedini spis da bismo mogli ustanoviti kakvom je knjizevnom vrstom taj spis napisan, Najplodnije podrugje za primjenjivanje tog nagela su povijesne knjige* Djelo biblijskog povjesniéara ne mozemo mjeriti nasim mjerilima povijesne totnosti. Povijest kako je mi danas shva- éamo je moderna znanost pa bi bilo nerezino ogekivati, Zak iod novozavjetnih pisaca, da su na istom stupnju osjecanja povijesnosti kao mi danas. Mogemo posi korak dalje i pitati, nisu li neke od ovih knjiga tako napisane da auktor nikada nije ni Zelio da budu prihvaéene kao povijesne? Danas smo sigurni da je tako. Uvidanje da u neki suta; je€ © povijesti u strogom smislu rijeti ili o ikakvoj povije- Sti, otklonilo je more laénih problema. Neke od knjigé koje Je tradicija svrstavala medu povijesne, ubrojene su u tu vrstu samo na temelju prividnih razloga. Dobro je podsjetiti da naa podjela starozavjetnih spisa na povijesae, prorotke i pouéne odrazava zapadnjatki mentalitet te da je tidovska podjela na Toru, Proroke i Spise totnija, jer je vige »bib- lijskae, 5 Divino afflante Spiritu naglasila je to jasno; usp. br. 39—42. * Tako, dakako, treba ustanoviti da li su doista povijesne sve nnjige koje su se obiéno tako oznagavale, 101Stoga je razumljivo da je dolazilo do krivih razvrstava- nja, Nama se danas moze jo§ uvijek dogoditi da dobro na pisan povijesni roman shvatimo kao Zivo pisanu biografiju. ‘Sumnjamo li (a nemamo drugih sredstava da stvar dozna. mo), morat éemo biti ovisni od toga koliko poznajemo teh- niku romanopisca i Zivotopisca te koliko mozemo provjeriti nesigurne povijesne injenice na temelju onih koje su sigur- ne, § vremenom se moze pokazati da neki spis, za koji smo na potetku mislili da je povijesno djelo, u stvari uopée nije historigan te nikada nije ni bio namijenjen da bude povijest. To se npr. dogodilo s Knjigom o Joni, koja je izgledala kao povijesno djelo i nekritiéki je tako prihvaéana. Krivo gleda- nje bilo je oteZano neopravdanom predrasudom da izmislje- na zgoda ne bi bila dostojna Boga. Buduéi da je u nae vri Jeme uznapredovalo poznavanje kulturno-povijesne pozadine Biblije, danas znamo bolje Sto je zapravo Knjiga o Joni (a Jona nije usamljeni sluéaj u Starom zavjetu). Veoma je vaz- no priznati da beletristika (fiction) ili beletristi¢ni prikazi utemeljeni na povijesnom dogadaju imaju svoje mjesto u Pismu, To znati da naga generacija pristupa’Bibliji s vie ‘zmanja te da je poStedena od mnogih laznih problema s koji- ma su se mutili nasi prethodnici. Sveti su se pisci mogli posluziti bilo kojom knjiZevnom vrstom koja se upotrebljavala medu njihovim suvremenici- ma, sukoliko se one nisu protivile Bozjoj svetosti i istinito- stie? Neki su osjeéali da bi trebalo iskljuéiti mogucnost po- stojanja izmisljenih zgoda u Bibliji, ali to poriéu parabole. ‘Vrlo malo knjizevnih vrsta, iz proslosti i sadasnjosti, moze biti iskIjuéeno iz igre; pa i tada bi razlog mozda bio sadréaj a ne -knjigevna vista. Cesto se govori da bi Bog mogao na- dahnuti romanopisca kao to je Dostojevski, ali je nezam slivo da bi mogao nadahnuti pornografski roman. To je ist na, ali opaska nije uopée primjenjiva jer bi i u jednom i dr gom slugaju knjizevna vrsta mogla biti ista. Jedva uopée mo- Zemo ustanoviti apstraktno 8to je Boga dostojno a sto nedo- stojno, jer botanska kondescenzija (Condescensio) ide dub- je nego mi mislimo. Kad prouavamo rijeé Bozju, dobro je imati na umui te3ku stvarnost Utjelovijenja i sablazan Krida. * Enchiridion Biblicum, br. $59. 102, Osnovna razlika medu knjizevnim vrstama jest proza i poezija. Ipak u praksi odredena knjizevna cjelina nije jedno- stavno »proza« ili »poezijae kao takva nego neka posebna vrsta jednog ili drugog, U razligitim kultu-ama i vremenima nastajale su i nestajale mnogobrojne knjizevne vrste. Razl nost knjizevnih vrsta, éak i unutar iste kulture, proiziazi iz Zelje da se nekom predmetu dadne Sto snazniji izraz te da se iznesu razligiti aspekti istine. Jedan dogadaj moze biti predmet razligitih knjizevnih vrsta, npr. moze biti prikazan kao izvjeStaj u prozi, zatim kao epska pjesma, drama, filo- zofska rasprava. Svaka od tih vrsta ima svoju vlastitu »is nu, olstina lirske pjesme nije ista kao istina drame. Sve te knjizevne vrste su razligita nastojanja da se izrazi istina. Bu- duéi pak da je istina Sira od bilo koje pojedinaéne knjizevne vrste, izrazena istina — dok je rijeé-o isto} stvarnosti — sto je sasvim razlitita u jednoj knjizevnoj vrsti negoli w dru- gojet 3, SEMITSKI OSJECAJ POVIJESNOSTI Danas se vise ne postavlja problem odnosa izmedu Bi blije i prirodnih znanosti kao nekada. Potpuno je jasno da su to dva razlidita podrudja. Nije moguée’proturjeéje izme- du ispravno protumagene Biblije i sigurnih zakljuéaka svje tovnih znanosti. Ipak se povijest vise pribléava naravi biblij- ske poruke, koja je bitno povijesna. Iako nema razloga za8to bi bozanska karizma osvjetljavala znanstvenu analizu svemi- ra, ipak postoji puno razloga da bude usmjerena na-povijest koja svjedoti o razvoju Bozjeg plana spasenja. Ovdje, medu: tim, vaija takoder biti oprezan. U ovom znanstvenom vremenn muéi ras strast za mate- rijalnom tognoséu, a ta se tendencija vrlo dobro opaia na podruéju povijesti.. Kad pogledamo u Staci zavjet, opazamo da su povjesnigari tog vremena bili nemerni, prema nagem danaSnjem shvaanju. Nisu se puno brinuli oko togne kro- nologije i redovno su ispustali éinjenice koje se nisu ukla- pale u njihovo glediste ili u njihovu svrhu. Napisali su povi "J, L, McKENZIE: Dictionary of the Bible, Milwaukee, Bruce 1963, 513. 103Jest koja ima golemih praznina i koja je ponekad netogna. Po nagem misljenju taj nedostatak je neoprostiv, jer biblij- ski pisci esto pokazuju da su imali na raspolaganju vise po- dataka. Oni bi prema nasem prosudivanju bili u zabludi. Smijemo li, medutim, njihova djela mjeriti kriterijima i mje. rilima danaSnje povijesne znanosti? Mode se stvar postaviti obratno te reéi da bi starozavjetnim piscima povijest u na- Sem smislu rijeti bila besmislena jer propusta faktor koji joj mote dati znatenje i smisao. Starozavjetni su povjesniéari uvijek imali Boga na umu te su u svemu Sto se dogadalo gledali Bozju ruku. U svjetla te istine i tog dubokog vrednovanja, pojedinosti, kao Sto je to&na kronologija, postavljene su u prikladnu perspektivu. ‘Mi izvanjski priznajemo dogmu Providnosti, ali smo pralc tigno izgubili iz vida neprestano djelovanje Boga u povijesti Da li naS vide tehnitki pogled potpuno nadomjestava gubi- tak njihova gledanja koje obrabruje? Kad prijedemo u Novi zavjet, susreemo se ne samo s Bodjom providnosdu nego s utjelovijenim Bogom, koji ne samo djeluje u povijesti nego Je postao povijesna dinjenica. Valja imati na umu da biblijski povjesniéar nije povjes- nigar naSeg vremena. Stoga se danainji kriteriji za pisanje povijesnih knjiga ne mogu primijeniti na povijesne knjige Biblije. Danagnji historigar gleda povijesnu cinjenicu ili na- stoji gledati je u objektivnoj stvarnosti, ali to nije jedini na- in pisanja povijesti. Religiozni poviesnitar, kakvog nalazimo u Bibliji, pro- matra povijesnu cinjenicu i izvjeStava o njoj samo ti ono} mjeri u Kojoj se uklapa u religiozni plan Koji je pravo po- Grugje njegova zanimanja. Duh Svetl, Koji ga vodli, potice ga da o povijesnoj Cinjenici govori samo s tog stajalista te Jamil istinitost samo pod onim preciznim aspektom, Koll seein predmet,njegova nautayanja. Znatilo bi ivr ju nakanu, kad bi se njegovo Pismo preokrenulo u knji- fu Mamstvene povijesti te kad bi se w njemu trailaistina fo, Je svolstvena to} stl prikazivanja povijesti. Karizma inspiracije osvijetiila je povijesne Einjenice samo sa staja. HSU aba era ee © ostaviti sve drugo u pozadini, u sjemt nesavrsenog 1 fk netoenog ganja? len * *P. BENOIT: sInerrance bibliquec, Catholicisme, Pars, tozey et Ané 1963, V, str. 37, ‘= ae 104 Religiozna povijest je jo8 uvijek povijest. Ne prestaje biti povijescu zato Sto nije znanstvena. On. kritiéari koji su esto prigovarali Bibliji, Novom i Starom zavjetu jednako, da nije historiéna jer ne odgovara danasnjim zahtjevima po- vijesti, postupali su sasvim neznanstveno jer su svojom me- todom upali u oéiti anakronizam. Pismo je plod svoga vre- mena i znanstveni pristup Pismu vodi i te kako raéuna 0 toj Einjenici. Postoji vi8e pjesnigkih vrsta u Starom zavjetu: epska poezija podioga je nekih izvjestaja uw Fentateuhu i Josui; lirska poezija nalazi se u Psalmima i Pjesmi nad pjesma: ma; didakticka poezija postoji u Izr, Sic i Mudr; elementi draime nalaze s@ u Jobu. U Starom zavjetu ne, posto Je dan tip pisanja povijesti, nego mnogo njih: dinjenicama potyrdena prodorna analiza ocevica u Davidovo} dvorsko| povijesti (2 Sam 11—1 Kr 2), stilizirani | skraceni dvorskt zapisi u Kr i Liet, romantizirana 1 pojednostavijena epska Povijest za nacionaine sage u Iz; pripovijetke 0. plemen: skim junacima u Sucima; davne’zgode u izvjeStajima o patrijarsima, U prikazima Postanka 0 podrijetlu covjeka ¥'la ima i pretpoviest jer su to zgode breuzete iz legend i predaja drugih naroda, ugradene da budu pomotna sred- stva monoteisti¢ke teologije... Kad ¢itslac jedanput, usta- novi s kakvim tipom knjizevnosti se susrece u pojedinom odsjeku Biblije, postupa kao i Kod druge literature: pri mjenjuje metodu potrebnu za taj tip literature da bi usta novio Sto je auktor mislio, tj. liferarni smisao.* 4. BIBLIJA U CRKVI Dosada smo naglaSavali judski aspekt Biblije. Nikada, medutim, nismo gubili iz vida njen bozanski aspekt, jer te meljna injenica nadahnutosti Biblije ukijuéuje bozansko auktorsivo Pisma, Ta se Ginjenica ne smije previdjeti, ako Zelimo razumjeti Pismo. Dok katoligki egzeget treba updire- bljavati metodu racionalnog tumaéenja, treba takoder Bibli- ju smatrati onim sto jest: Rijet BoZja. »Egzeget koji zane- maruje Ijudskog auktora i racionalnu metodu Koja je nuzna za razumijevanje tog auktora, izlaze se opasnosti da ostane izvan Pisma uvodeci domi8ljata i proizvoljna tumatenja koja * BROWN, art, cit., str. 609. 105Bog nije htio. Tko odbacuje bozanskog auktora i sredstva nuzna za priblizavanje tom auktoru, Sto je vjera i Crkva, nu- ino ostaje na izvanjskoj povrSini svetih knjiga, i éak nanosi nasilje znaéenju tih knjiga. Egzeget koji vodi racuna 0 oba auktora te odréava toénu hijerarhiju izmedu direktiva vjere i zahtjeva razuma moze prodirati u Pismo na skladan, ispré van i opseZan natin. Na solidnom temelju znanstvene i kri- tigke egzegeze, koja uzima u obzir svako Ijudsko svojstvo svetopisamskih knjiga, moti ée izgraditi teolosku i duhovnu egzegecu, koja uz veoma sigurno jamstvo iznosi Bozje naka- ne i BoZju naukus." Da bi postigao taj Zeljeni rezultat, bib- lijski struénjak se treba oslanjati ne samo na znanstvenu egzegezu, ne samo na svoju vjeru u bozansko podrijetlo Pi- sma, nego i na uéiteljstvo Crkve. Crkva je autentiéni tumaé Pisma, ali ovu tvrdnju valja ispravno shvatiti. To ne znati da ée erkveno uditeljsivo do: nijeti auktoritativaw i pozitivnu odredbu o stvarima kritike i povijesnih pojedinosti, ako to nije povezano s dogmatskim i moralnim pitanjima, jer je Crkvi stalo do vjere i morala tumati, tj, navodi se kao potvrda za neku definiranu nauku il za odbacivanje tumaéenja koje dopusta formalnu zabludu u Pismu. U tim slugajevima valja paziti da se ne preuveli- éava ono Sto je reteno o tekstu. Takva uloga utiteljstva ob- Jainjena je raspravom Koja je dovela do izbora jedne fraze u Konstituciji 0 bozanskoj objavi, broj 23: »pod budnom pa \jom, svetog uditeljstvac (sub vigilantia sacri magisterii). U toku rasprave na saboru izraz vigilantia bio je stavljen mje- sto izraza sub ductu, koji je sadréavao nacrt dokumenta, Hijelo se istaknuti da uloga utiteljstva nije pokazivati put, Jer je napredak u istradivanju Pisma stvar strunjaka i zna. nosti. Uéiteljstvo ima uglavnom negativau funkeiju postav- Yjanja granica i oznaéavanja nedokutivog podrugja. Ta BENOM: phy and pat, Now Yr Dee & Npr. Mt 16, 16-19: Petrov rimat 1882-1883); Mt 26, IVER Ro eee ba hse, Dublin, Gill and Macmillan 1973, sir. se 106 Iz ovog slijedi da uéiteljstvo ne sputava niti moze spu tati Katoliékog egzegeta. Tekst Konstitucije ide i dalje kad kage da ée radovi egzegeta pomoti i ubraati sud Crkve 0 bi- blijskim pitanjima. Ovu Einjenicu i istinu potwrduju sluz- beni dokumenti. Tako bi enciklika Divino afflante Spiritu, koja se s pravom smatra »Magna Chartae katoliékog istrazi- vanja Biblije, bila nemoguca bez potrtvovnog rada nekih bi- blicara od potetka nageg stoljeéa i dalje. Stovige, Instrukcija biblijske Komisije iz god. 1964. odrazava pozitivno dostignu- ée katoliékog istrazivanja od 1943, kad je izdana enciklika Divino afflante Spiritu. Najznatajnije je to Sto svi dekreti i konstitucije Drugog vatikanskog sabora stalno pokazuju da su orijentirani biblijski. Tako je uditeljsive pokazalo svoju zahvalnost i zaduzenost biblijskim struénjacima i drugim te- olozima koji su sasvim u dodiru s oZivijavanjem biblijskog prougavanja, Hijerarhija, dakako, ima ulogu da vodi Crkvu, ali biskupi trebaju biti informirani, pojedinaéno i kolektiv- no, kako bi njihovo vodstvo bilo uspjeino, S10 je dramatski pokazao Drugi vatikanski sabor. Osim toga, Duh — poput vjetra — duSe gdje hoce. Mozemo s pravom oéckivati da oni Koji pozrtvovno i skromno sluze Crkvi proutavanjem Svetog pisma primaju odredeno rasvjetljenje od Duha Svetoga te mogu u odredenom stupnju pridonositi sve veto} svijesti i razumijevanju Crkve s obzirom na Bozju rjeé. 5, SEKUNDARNI SMISLOVI Kad obino govorimo o smislu, mislimo na fiterarni smi- sao, to jest onaj koji izlazi neposredno iz rijeti i auktorove nakane. Literarni smisao mote biti pravi ili nepravi, veé pre- ma tome da i se rijedi uzimaju u izravnom ili figurativnom smislu, Podjela je jasna, ali terminologija nije najsretnija, Mi éemo pod literarnim smislom oznaéavati primarni literarni smisao, Sto ostavlja prostor za sekundarne smislove koji ta- koder izlaze iz rijedi i teksta, iako Ijudski auktor nije bio svjestan tih smislova, Primarni smisao Biblije je onaj koji izlazi neposredno i teksta kako ga je razumijevao Ijudski auktor. On se nalazi u svakom dijelu Biblije, jer bi inage neSto u njoj bilo besmi- 107sleno. Biblija, medutim, nije obiéna knjiga. Sveti je pisac sredstvo Duha Svetoga te je manjkavo i ograniéeno sredstvo s obzirom na Boga, iako njegova sloboda ostaje netaknuta. Tako u nekim slugajevima motda nije shvatio svu puninu poruke koju je bodanski Auktor Zelio izraziti. Duh Sveti se spustio na razinu Covjeka da bi mogao govoriti Ijudima, ali se nije time neopozivo zatvorio u ljudske granice. On nikako, medutim, ne sputava slobodu koju je odlugio postivati, éak ni onda kad »pridréava pravo da pode dalje od onoga Sto je razumio njegov tumaé, ali u istom praveu, te da obogati nie- gove rijeti progirujuci im znagenje i dodajuci nove tonove koji se ne protive i ne suzavaju misao Ijudskog auktora, ne- go je produbljuju i prosiruju. Tako primarno znatenje Pis. ma’ mote biti popunjeno sekundarnim znaéenjima koja ga produzuju i progirujue Cinjenica drugotnih smislova izlazi iz same naravi Bibli: Je, j08 totnije, iz odnosa izmedu Ijudskog i bozanskog Auk. tora. Bog je auktor cijele Biblije, dok je svaki sveti pisac nadlezan samo za jedan dio Biblije. Bog obuhvaca cijeli tok svete povijesti i objave, dok je Ijudski auktor samo jedna karika u dugakom lancu. Boganski auktor nadmasuje Ijud- skog auktora na tri nadina: 1, Ljudski auktor govori samo u jednoj knjizi, i to za odredeno razdoblje i sredinu, dok bodanski Auktor govori u svim knjigama, od poéetka Staroga do kraja Novog zavjeta. Postanak, Izaija i Marko su razligita djela, kad mislimo na jude koji su ih napisali, ali kad mislimo na Boga koji ih je nadahnuo, onda je to samo nekoliko poglavija jedne velike Knjige, nastankom koje je Bog ravnao od poéetka do kraja, 2, Izlazi da je isti Bog, iako je kroz stoljeca govorio kroz radlitita pera, odrzavao obogacujuéu vezu medu naizmjenié- nim stadijima svoje Rijeti. Pod njegovim vodstvom su rijeti Koje je napisao jedan pisac bile preuzete od strane drugih, 947" 2: SENAVE-P. BENOIT: La Prophétie, Tournai, Desclée , str. 357. * Vidi P. BENOIT: oLa Plénitude de sens des Livres Saintse, Revue Biblique 67 (1960), 162—163. U drugom dijelu ovog, poglay. ja naslanjamo se iskliudivo na ovaj vrlo prodoran élanak p. Be- noita. 108 kasnijih pisaca, te sada imaju svjeZ zvuk koji nisu shvaéali prvi auktori, iako ga je Bog uplanirao i pripravijao. 3. Bog, koji nadahnjuje pisanu objavu, vodi takoder sve- tu povijest koja se odrazava u Bibliji. On je gospodar doga- daja kao i umova te je mogao dizati dogadaje ili osobe i stvari koje imaju vrijednost znaka. On moze govoriti, konkretnim, Kreativnim i egristenci nim jezikom u kojem bica 1 dogadajl govore jetitije neg apstiakini izrazi redovnog govora, Jezliom koji zna_ sary Bog te Koji je upotrebio uobjavi Sto je bila fivijena {ize govorena prije nego je stavljena u knjiga. To je jezik koji Drvi tumaéi nisu‘mogit porpuno Tazumjeti jer se njegova Prava veliéina mogla shvatiti tek kad je bio gotov posljed: ji éin drame, Kad su loge razliitih’ sudionika jasno ob- Javijene w svjetlu zavrsetka,* 6.-PUNIJI I TIPSKI SMISAO S obzirom na okolnosti koje smo opisali mozemo re¢i 4a u Bibliji postofi, iznad primarnog literarnog smisla, u raz- mjeru koji nije lako ustanoviti, dublji litererni smisao, sadr- Zan u tekstu ali ga je jasno i izravno predvidio i htio jedino Bog. Stoga moiemo govoriti o punijem smislu koji izrazava ono dublje i punije znagenje teksta koje je htio boZanski Auktor a koje se otktiva u svjetlu daljnje objave, osobito Novog zavjeta. Puniji smisao je zapravo dublji uvid w pri- marni literarni smisao i on se vrlo lako opaza na prorostvi ma Starog zavjeta. Ona su jasna jer je Mesija doSao, ali je Bog od potetka htio njihovo puno znagenje koje mi danas uvidamo. Napokon, uofavanje punijeg smisla ovisi o kakvoci svjetla pomocu kojega netko gleda tekst. To je neSto kao proces infracrvenih fotografija. Neki rukopisi s Mrtvog mo- ra ne mogu se, na primjer, éitati obiénim okom, ali infracr- vena kamera otkriva slova i rijeti koje su bile skrivene. Ulomcima koji se tako protitaju ni8ta se ne dodaje, ali je potrebno posebno syjetlo za promatrarije onoga Sto je veé postojalo i prije. Tako i razvoj objave otkriva skrivene du- bine nekog ranijeg teksta. Toe. cit. 109Dok se puniji smisao odnosi na rijeéi (kao dublje uvi- danje primarnog literarnog smisla), tipski smisao je kada ‘osobe, dogadaji ili stvari primarnog smisla postaju praslike osoba, dogadaja ili stvart viSega reda i kad to tipsko znate- nje Bog ho¢e. Tako iz Novog zavjeta znamo da je Milkisedek praslika (tip) Krista Svecenika, da je prijelaz preko Crvenog mora praslika kr8tenja te da je mjedena zmija to ju je po- digao Mojsije praslika raspetog Krista.” Tipski smiseo nije literarni jer on proizlazi iz stvari a ne iz rijedi. Ipak je evi sto utemeljen na primarnom literarnom smislu, jer se >t povie (praslike) nalaze u Bibliji te su nam poznati jedino preko znaéenja rijegi. Iako Ijudski pisac ne zna da neki tip, tip izlazi i njegovih rijeti. Abraham koji svoga sina i mina kojom se hranio narod u pustin; su Kalvarije i euharistije samo utoliko ukoliko je sveti pisac zapisao te Ginjenice te u obliku u kojem ih je zapisao. Bibli} ski se tip nalazi ne samo u povijesnoj stvarnosti nego i u literarnom obliku svoga postojanja. Ovo posljednje je véo- ma vatno, jer je npr. Melkisedek tip nebeskog Svecenika (Heb 7, 3) ne zato Sto nije imao roditelja, nego zato Sto Pi- smo ne spominje da je imao. Moie se takoder dogoditi da tip bude netko koji sivarno postoji samo u literarnom obli- ku (tako je npr. Jona literarni lik a ne povijesni). Bitno je da se tipski smisao, upravo zato Sto je svetopisamski smii- sao, mora traZiti i otkrivati w rijegima Pisma, Puniji i tipski smisao mogu biti usko povezani, ali oni ostaju razligiti. Za tipski je smisao specifigéno od Boga upla- nirano podudaranje dviju stvarnosti u njegovu Pismu, od ko- Jih je svaka, iako imaju nesto zajedniéko, odijeljena od dru ge: mina i euharistija, Noina korablja i krétenje, mjedena zmija i Isus na krizu, To su tipovi i antitipovi. A povezuje ih zajednitka religiozna vrijednost koja podréava medusobnu slignost (npr, Bozji dar mane, koja je hranila izabrani narod, i duhovna hrana euharistije, koja hrani novi narod BoZji). »Na tom neprestanom planu religiozne vrijednosti stoji pu: niji smisao, dok tipski smisao dolazi do izrazaja na dva pla ” Melkisedek (Post 14, 17—20; Ps 110, 4; Heb 7, 1-3); prije lax preko Crvenog mora (tal 14, 222931; I Ljet 16, 12); mje- dena zmija (Br 21, 89; Iv 3, 14-15), 110 na postojanja, novom i staroms." Puniji smisao slijedi i prati onaj koji zovemo tipskim smislom, ali nije istovjetan s njime, Puniji smisao moze postojati nezavisno od nekog poseb- nog tipa, ali uvijek ima korijen u opéoj tipologiji. Iako pu- niji smisao ukljuguje homogeno sazrijevanje ideje a ne ne- posredno pojavu nove osobe ili dogadaja, rezrast ideje 0 ko- jem govorimo mogao se dogoditi samo uz iskrsavanje nevega sasvim novog na povijesnom planu. Taj nov: dogadaj je Isus Krist, koji je utinio sve novim. Religiozne vrednote Starog zavjeta ispunjavaju se u ozraéju ponovnog stvaranja. Ukrat- ko, sv staru ekonomiju spasenja mozemo smatrati jednim velikim Tipom a pojedini tipovi su njegovi sastavni dijelovi. Ovo ne vrijedi samo za osobe i injenice nego i za ustanove kao Sto je Zakon, hram, kraljevska sluzba, Bog je nasuprot tome podigao antitip nove ekonomije spasenja s njezinim esobama, éinjenicama i ustanovama, a sve je usredotogeno u Kristu, Koji staroj ekonomiji spasenja deje ispunjenje. S Kristom je, naime, dano sve, u nagelu, Bog nema vie sto dodati ovom konagnom svijetu. Cinjenica Krista saginjava odluéni skok naprijed, radi- kalno novi pofetak, prijelaz na novi plan, koji nastavlj na liniji staroga, ali tek posto su razine okomito promije- njene. Sada nismo u medurazdobiju koje bi vodilo u visi svijet; presli smo u konatni poredak, u drugi svijet. Pred tim odiugnim razdobljem, u kojem Bog sstvara sve novoe (Otk 21, 5), sva prija8nja’razdoblja predstavijaju samo je- dnu fe istu razinu povijesti, razinu starih stvari.” 10 ne postoje v Starom zavjetu zasebno uzetom, ili u samom Novom zavjeta, nego jedino u Starom u svjetlu Novoga.® ™ BENOIT, art, cit., str. 178, ” Tid, str. 185. * Biblijski strugnjact nikako se ne slazu s obzirom na pri- Invatlfvost takwvog smisla. Za prepled razititih iSlienja vidi da nak R. E, BROWN: »The Sensus Plenior in the Last Ten Years, Cathotic Biblical Quarterty 23 (1963), 262—285. m17. UVJETI I KRITERIJI SEKUNDARNIH- SMISLOVA Uvjeti koji se trae za sekundarni smisao — puniji i tip- ski — su homogenost i repriza. To su ujedno kriteriji za aj Najprije je potrebno da sekundarni i primarni smisao budu homogeni, to jest da je sekundarni produéenje primar- nog u istom smjeru. Puniji smisao, koji proizlazi iz upotri- jebljenih rijeti, iako je sekundaran, u biti je istovjetan s lite- rarnim smislom. On literarnom smislu dodaje jo8 jednu vrijednost, ali je ona veé bila uldjugena u dotiénom pojmu, iako je’ auktor subjektivno nije dokutio... Ako sa stajalista Ijudske psi hologije moramo razlikovati primarni i sekundarni smisao, sa stajaligta Boga i njegova Pisma mozemo reci da je to Jedan te isti literarni smisao* Na prvi mah Gini se da ova homogenost ne odgovara tip- skom smislu, jer izmedu tipa i antitipa postoji velika udi Ijenost i razlika, kao Sto je npr. razlika izmedu mjedene zmi- je i Krista na krizu. Ipak se tip i antitip susrecu u_religioz- nom znagenju koje izlazi iz rijeéi kojima su opisani. Mjede- na zmija i Krist su oboje »uzdignutie i oboje donose »spase nje« onima Koji na njih gledaju s vjerom. Bog uvijek uspo- stavlja stvarnu, iako misterioznu vezu, koja je izrazena pu- nijim smislom na razini teksta i tipskim smislom na razini povijesti Drugi je uvjet i kriterij reprica. Jedini boZanski Auktor moze izvrSiti pripravu u povijesti i u svome Pismu, pripravu koju onda ispunjava na vigem stupnju. Zelimo.li, ‘medutim, biti sigurni da je tako postupio, on nam mora dati do zna. nja, jer je to elemenat otajstva spasenja koje poznaje jedino on, Bog nam mora pokazati da neki dogadaj nove ekonomiie spasenja po njegovoj volji ima prasliku u nekom dogedaju stare. Bog je u Novom zavjetu otitovao svoje ispunjenje. Tu Je on prokomentirao svoju rijeé. To je uéinjeno »reprizome ibid, str. 189—192, ili ponovnim izvodenjem likova i rijeet iz vremena priprave u novom kontekstu ispunjenja. Tako je npr. mina »kruh ne- beski« (Ps 78/77/, 24; 105/104/, 40) a euharistija je »kruh s neba, kruh istinskie (Iv 6, 32). Mjedena je zmija bila »podi nutac (Br 21, 8) i Sin Covjegji »ima biii podignut da svaki koji vjeruje, uw njemu ima Zivot vjetnie (Iv 3, 14). Prilikom sklapanja sinajskog saveza Mojsije je potkropio narod krv- ju Zrtava i rekao: »Ovo je krv saveza...« (I2l 24, 8); a Isus Je rekao: »Ovo je krv moja, krv saveza, koja se za mnoge Prolijevac (Mt 26, 28). U svim slignim reprizama rijeéi Bozje postoji puniji s sao, Dosta rijegi kojima su novozavjetni auktori izrazili mi sterij Krista, preuzeto je iz Starog zavjeta. Bog ih je kod toga vodio, Kao &to je vodio i njihove davne prethodnike pri izboru rijeti, Stoga’ je Bog dovodio do homogenog razvoja biblijskog jezika i tako snaéno pokazao skladnost dvaju Za- vjeta. 8. SEKUNDARNI SMISLOVI I INSPIRACIJA ZavrSavamo ovaj prikaz postavljajuéi pitanje nadahnuéa sekundarnih smislova. Dok puniji i-tipski,smisao nisu isto- vjetni, slazu se u tome da ih je Bog predvidlio te jedini on htio, dok ih sveti pisac nije bio svjestan. Prema nauci o in strumentalnoj uzroénosti cijela Biblija treba biti pripisana Ijudskom auktoru, Da li se time smislovi protive dotiénoj nauci ili valja reci da ine iznimku? Izgleda da ih ne moze- mo stvarno pripisati svetom auktoru, Imajuéi na umu ovu poteskocu, naglasili smo da razum- Ijivost nekog spisa mote i treba biti pripisana pi8éevu peru Jer je ono, iako mrtvi predmet, proizvelo razumljiv spis? Tipski i puniji smisao sadrZani su u tekstu Pisma, jer se oba moraju temeljiti na literarnom smislu i taj literarni smisao sadréi druge smislove. Kad je npr. starozavjetni auktor na- pisao kako je Mojsije podigao mjedenu zmiju, on je pisao samo 0 toj povijesnoj dinjenici, jer nije ni slutio da je zmija tip Krista koji ce biti podignut na kriz. Tipologija je uza sve ® Vidi str. 91. ovog prijevoda, 48 Biblja — Spomen objave 13to stvarno sadrZana u njegovim rijetima, iako on toga nije bio svjestan, Rijegi su njegove, stoga i puniji smisao, koji Je Bog predvidio i htio, stoji u tim rijegima, Valja dopustiti da je u tim sluéajevima Ijudski auktor sredstvo u uZem i obignom smislu rijedi (ne u ulozi razumnog sredstva), jer on tih smislova nije ni8ta bolje svjestan nego pero kojim pise. Bozja akcija nije vezana svijeScu ljudskog pisca. Iako se Bog redovno spusta na razinu s koje ljudski auktor mode razumjeti njegovu poruku, on nikada nije prisiljen da tako radi, Dogadaju se i iznimke, doduse rijetko, ali ipak. dos daju. To biva zbog naravi Biblije. On je auktor cijele Biblije, dok je pojedini ljudski auktor pridonosio samo jednom nje- nu dijelu. Tipski i puniji smisao proiziaze iz jedinstva Bi- Dlije, a to jedinstvo ljudi mogu shvatiti tek kad je cijelo dje- Jo dovréeno, Starozavjetni pisci nisu mogli biti svjesni pun Jeg smisla nekih odlomaka, za koje su bili nadahnuti da ih napisu, ali je cijelo znagenje neprestano bilo u njihovim rije- &ima, Nauka o instrumentainoj uzroénosti stoji: cijeli wi nak nadahnua treba pripisivati Bogu kao pokretaéu te ljud- skim piscima kao onima koji su bili pokretani od Boga. 9, TEOLOSKI ZAKLJUCCI I PRILAGODENJA BIBLIJSKOG SMISLA Teoloski zakljuéak je nova primjena koja se izvodi iz nekoga biblijskog teksta logikom dedukcijom u kojoj je do- nja premisa uzeta iz razuma. Ovo se ponekad prikazuje kao »posljediéni smisaos, 3to nije’ sasvim ispravno, jer to ne predstavlja svetopisamski smisao, nego dedukciju iz Pisma. Prilagodenje je adaptacija, koja se temelji na vi8e ili ma- je bliskoj slignosti biblijskih rijeci, na neku novu situaciju ili nauku, Naznaku »prilagodeni smisaoe treba zabaciti, j prilagodenje nikako ne predstavija svetopisamski si Ono sé treba upotrebljavati s velikim oprezom.4 * Vidi Divino afflante Spiritu, br, 32-33. 4 VI. POGLAVLIE KANON PISMA KANON I KANONICNOST DEUTEROKANONSKE I APOKRIFNE KNJIGE. NASTAJANJE KANONA. NARAV KANONICNOSTI DODATAK: KUMRANSKI RUKOPISI Na poéetku ove knjige naveli smo popis biblijskih knji- ga. Sada cemo ispitati razlog ili razloge zaSto prihvaéamo te knjige kao zbirku koja saéinjava nadahnuto Pismo, i to sa- mo te. Zelimo takoder razumjeti zaSto su oné mjerodavne. 1, KANON I KANONICNOST Gréki izraz kandn u potetku je znaéio »8tap 2a mjere- nje« a kasnije, u izvedenom smislu, »previloe ili »normue. Crkveni.oci upotrebljavali su rijeé »kanone da oznate »pra: vilo vjeres, a Kanon Pisma smatrali su pisanim pravilom vje- re. Konaéno je prevagnula misao da je kanon odredena zbir- ka spisa koji satinjavaju pravilo vjere. Napokon je kanon Pisma poteo oznatavati ono Sto pod time danas mislimo: zbirka od Boga nadahnutih knjiga koje je Crkva prihvatila i priznala za nezabludivo pravilo vjere i éudoreda zbog njiho- va botanskog podrijetia. Oznaka »kanoniéan«, primijenjena na Pismo, moze imati aktivni i pasivni smisao: 1) aktivni a ussmisao — Biblija je pravilo vjere i ¢udoreda; 2) pasivai — Biblija kao sluzbeno prihvaéena knjiga od strane Creve Kanonitnost znaéi da je neka nadahnuta knjiga, namije- njena Crkvi, od nje prihvagena kao takva. Iako su sve Kanon- ske knjige nadahnute te izvan kanona nema nadahnutih knji ga, ipak pojmovi inspiracije i kanonitnosti nisu isti. Knjige su inspirirane jer im je Bog auktor; kanoniéne su jer ih je Crkva prepoznala i priznala kao inspirirane. Jedino Crkva snagom objave moze prepoznati nadnaravnu éinjenicu inspi- racije. Prizavanje od strane Crkve nista ne dodaje nadah- nutosti neke knjige, ali daje toj knjizi apsolutni auktoritet sa stajaliSta vjere te je u isto vrijeme znak i jamstvo nadah- nutosti, 2. DEUTEROKANONSKE I APOKRIFNE KNJIGE Kad usporedimo katoliéke i protestantske prijevode Sta- rog zavjeta, opazamo da protestantski imaju 39 knjiga, kao i Hebrejska Biblija, dok katolici prihvacaju 45 starozavjet- nih knjiga+ Ova razlika predstavlja velik problem za sebe, a dala je povod za terminologiju koja je konfuzna. Knjige 0 kojima se mi8ljenja razilaze su: Tobija, Judita, Mudrost, Si- rah, Baruh, Prva i Druga Makabejska, dijelovi Estere i Da- niela (to jest Est 10, 4—16, 24; Dn 3, 24-90; 13—I4). Kato- lici te knjige nazivaju deuterokanonskim. Izraz je netotan, jer na prvi pogled ukljuéuje kao da nisu istog auktoriteta Kao i ostale knjige. Time se zapravo ho¢e reci da je posto- jala izvjesna neodluénost, da li da se univerzalno prihvate kao kanoniéne, to jest kao Pismo. Za opreku od toga proto- Kanonske knjige su one o kojima se nikada nije sumnjalo u Crkvi, Protestanti nazivaju apokrifima deuterokanonske knji- ge Starog zavjeta, zajedno s Treéom i Cetvrtom Ezrinom te Manaehovom. molitvom. Za njih su to »knjige koje se ne ” To je razlika od Sest knjiga, dok mi obigno govorimo 0 se- dam. Svar je u tome So katolitka izdanja stavijaju Tuzaljke w Jereiijinu Knjigu, dok je to poscbna knjiga u hebrejskom tekstu i protestantskim prijevodima, 16 smatraju jednakima Svetom pismu, ali su korisne i dobre za Gitanjes (Luther). Deuterokanonskim se zovu i neke knjige Novog zavjeta koje su u prvim stoljecina krééanstva pobu- divale sumnju ili oklijevanje u nekim sredinama. To su Po- slanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, Druga Petrova, Dru- ga i Treca Ivanova, Judina, Otkrivenje. Ove, medutim, sada svi krSéani pribvadaju. Katolici nazivaju apokrifima neke Zidovske i kriéanske spise koji su za sebe tratili bo%anski auktoritet a u stvari nisu nadahnuto Pismo. Starozavjetni apokrifi su plod judai- zma i pripisani su razligitim patrijarsima i prorocima. Oni odrazavaju religiozne i moralne ideje Zidovskog svijeta od potetka IT stoljeéa pr. Kr. do I stoljeca posl. Kr. Novoza- vjetni apokrifi su djela kr8canskog podrijetla. Vecinom se pripisuju apostolima te odrazavaju poglede, nauku i predaju nekih krugova, pravovjernih i heretiénih, u prvim stoljecima Crkve. Zbrka koju smo spomenuli je u tome Sto izraz »apokri- fic ima jedno znagenje za katolike te sasvim drugo znatenje za protestante. Osim toga, ono Sto katolici zova apokrifima protestanti to oznaéuju kao pseudoepigrafe. 3. NASTAJANJE KANONA Jedini sasvim dostatni kriterij za ginjenicu inspiracije jest svjedoganstvo Crkve. Crkva je na Tridentinskom saboru formalno definirala koje knjige spadaju u kanon? Ta defini- cija ima dogmatsku obavezatnost i tako je za katolike zavr- Seno raspravljanje o tome, koje knjige spadaju u kanon Sve- tog pisma. Ipak Gemo radi povijesne vaznosti ovdje donijeti prikaz nastajanja kanona obaju Zavjeta. * sSi qui autem libros integros cum omnibus. suis partibus, prout in Ecclesia catholica legi consueverunt et in vetere Vuk Bata Jatina editione habentur, pro sacris et canonicis nos susce- perit: anathema sit (Enchiridion biblicum, br. 42), Prvi vatikan Ski sabor osnazio je odluku Tridentinskog ([bid., br. 62). 71) POVIJEST STAROZAVJETNOG KANONA U I stoljecu posl. Kr. Zidovi su posjedovali zbirku sve- tih knjiga za koje su vjerovali da ih je Bog nadahnuo te u kkojima su gledali izraz volje BoZje i pravilo vjere i morala. Odlutno je svjedoganstvo Josipa Flavija (Contra Apionem 1, 8), Cetvrte Ezrine (14, 37—48) i Talmuda, Te su se knjige di jelile na tri grupe: Zakon, Proroci i Spisi. Obuhvaéale su sve nage protokanonske knjige. Vrijedno svjedotanstvo 0 tome predstavija i Novi zavjet, jer sadrzi navode ili aluzije iz v Gine tih Zidovskih svetih knjiga. To Sto neke ne spominje je vakno, jer nema razloga za8to bi sve starozavjetne knjj ge morale biti citirane. Novi zavjet zna za trostruku podjelu starozavjetnih knjiga: »Mojsije i Proroci« (Lk 24, 27); »Moj- sije, Proroci i psalmi« (Lk 24, 44). Tradicionalna podjela i redoslijed — Zakon, Proroci, Spisi — pokazuje takoder kronolo8ki red prihvaéanja svake gtupe. Pentateuh je dobio konaéni oblik u V stoljecu te su od vremena Ezre Zidovi prihvacali i sluzbeno priznavali zbir- ku mojsijevskih knjiga kao sveti zakonik. Vevina knjiga koje saginjavaju drugu grupu (»Raniji prorocie: Josua, 1 i 2 Sam; 112 Kr; skasniji prorocie: Iz, Jr, Ez i dvanaest malih pro- roka) bila je prihvacena otprilike u isto vrijeme. Ipak ova zbirka nije mogla biti definitivno zakljuéena do vremena na- kon posljednjih proroka (auktor Zah §—14), negdje potkraj IV stoljeca, Sirah svjedo%i da je popis bio dovrien prije god. 180 (Sir 46, 149, 10). Motemo kao sigurno zakljusiti da je 2birka Proroka bila gotova u prvoj polovici II stoljeéa te je od tog vremena zauzimala mjesto uz bok Mojsijeva zakona. ‘Treéa je grupa raznorodna te se éini da je rasla oko zbirke Psalama. Pet »svitakae (Megilloth) — Pj, Rut, Tuz, Prop, Est — bili su ditani u liturgiji velikih blagdana. Kroniéarevo dje- Jo (12 Ljet, Ear, Neh) dolazi posljednje u popis. Grupa je nastajala izmedu IV i zavréetka II stoljeéa (usp. 1 Mak 1, 59-60; 2 Mak 3, 14). Valja istaknuti da nijedna od triju zbirki nije uspostav- jena sluzbenom odlukom, to jest stavijena medu knjige koje su u praksi bile prihva¢ene. Stoga nije éudno 8to su po- stojale razlike u gledistima, Stajalite koje je ogranitilo ka- non na starije i tradicionalne knjige je stajaliSte farizejstva. us Poznato je da su saduceji smatrali kanoniénim samo Penta- teuh. § druge strane u Aleksandriji i Qumranu vjerovalo se da Bog jo8 nije izrekao posijednju rijeé te da nadahnuta po- ruka moie i dalje biti pisana i prihvaéana. Tako je dijaspo. sa! naSim deuterokanonskim knjigama pridavala stvarni auk. toritet te se Gini da je kumranska zajednica sligan auktoritet pridavala nekim spisima svoje sckte. U vrijeme Krista jo3 uvijek je postojala izvjesna nesi- gurnost o kanonu i kanoninosti nekih kn/iga. Tek nakon ra. zorenja Jeruzalema (god. 70) grupa Zidowskih uéitelja, koji su nastojali saguvati ono Sto je ostalo od prostosti, sastala se u Jamniji (Yavne, oko 48 km zapadno od Jeruzalema) oko god. 90. i formalno prihvatila uski kanon farizeja. Iz razli- Citih razloga, ukljuéivsi i to da su krééani prihvatili Bibliju na grékom, bile su odbagene neke knjige hoje su sadinjavale dio Biblije (to su u stvari naSe deuterokanonske knjige). Od- luka Jamnijske sinode imala je vaznost samo za Zidove i oni su od tada prihvaéali kraci popis svetih knjiga. Ona nema univerzalne vainosti, jer je sada Crkva nadomjestila Sina- gogu. U vrijeme reformacije protestanti su Zeljeli prevodi izravno s hebrejskog i otkrili su ovu raziku izmedu Zidov- skog i krSéanskog kanona, Prihvatili su zidovski kanon kao autentigan, Kriéanska se Crkva razvijala posred dijaspore. U praksi Je Crkva upotrebljavala gréku Bibliju. Stoga su citati u Ni vom zavjetu redovno uzeti iz Septuaginte (LXX) a medu nji- ma su barem tri izrigita citata iz deuterokanonskih knjig; Sir, 2 Mak i Mudr. Vedina crkvenih otaca prihvatila je Stari zavjet kako ga je naila u LXX ili u starom latinskom prije- vodu koji se temeljio na grékom. Kriéanski je Istok ipak imao na umu razliku u prihvacanju svetih Knjiga izmedu Palestine i Aleksandrije, To je bio vazan Gnitelj u polemiz ranju s palestinskjm Zidovima, Stoga su Justin, raspravlja- juéi u II stoljecu 5 Trifunom, biskup Sarcisa Meliton, popi- ‘Sujuéi u II stoljecu knjige koje su prihvacene kao kanonske, Origen u IIT stoljeéu — slijedili palestinski kanon. To su isto Ginili Euzebije, Atanazije, Ciril Jeruzalemski, Epifanije * »Dijasporae (srasprienoste) je zajednica Zidova koji su te vjeli izvan Palestine, »raspréeni« po civiliziranom svijetu. 9i Grgur Nazijanski (IV stoljege). Tako su postupili i neki la- tinski oci na koje su utjecali Grci, osobito Rufin i Jeronim WW stoljee). Sezdeseti kanon Sabora u Laodiceji, odrdanog oko god. 360, daje dojam da je stav Istoka prema deuterokanonskim knjigama bio potpuno nepovoljan. U kanon Starog zavjeta ovaj sabor ubrojio je samo one knjige koje sadr2i hebrejska Biblija. Valja ipak imati na umu da su oci dopustali da se te knjige mogu éitati za izgradnju vjernika te da su korisne za katehetsko poutavanje, Nadalje, oni su éesto pokazivali veliko poStovanje prema deuterokanonskim knjigama dopu- Stajuéi da se mogu upotrebljavati u liturgiji zajedno s osta, lima, Cak su iz njih citirali's formulom: »Pisano jee; »Bog kate u Pismuc. Stav istofnih otaca, te Rufina i Jeronima, mozemo ras- tumatiti sa dva glavna faktora: 1) U rasprama sa Zidovima oci su se ogranigavali na kanon koji su Zidovi prihvaéali, da bi imali zajedni¢ko upori8te. 2) U prometu su bili Zidovski apokrifi koji su Zeljeli biti prihvaéeni kao kanonski. Stoga je trebalo‘brizno ispitivati sve knjige, a vjerodajnice deute- Tokanonskih knjiga nisu bile tako snaine kao drugih. U Crkvi na Zapadu nije se pravila razlika izmedu proto- kanonskih i deuterokanonskih knjiga. Pod utjecajem sv. Augustina, za razliku od Jeronima i stava Istoénjaké, koncili u Hiponu (god. 393) i Kartagi (god. 397. i 419) proglasili su kanonskima knjige 0 kojima se raspravijalo. Isto je uéinio papa Inocent I u-pismu biskupu Toulouse Exuperiusu god. 405, Stoga je potpuni kanon, koji je kasnije definirao Triden- tinski sabor, bio ustaljen u doba sv. Augustina. Grci su kas- nije prihvatili stajaliste Zapadnjaka, a Trulski sabor god. 692, prihvatio je cijeli kanon, 2) POVIJEST NOVOZAVJETNOG KANONA Kr8¢anska je Crkva od prvog dana svoga postojanja po- sjedovala kanon nadahnutog Pisma, a to je Stari zavjet. Prvoj Crkvi Stari je zavjet bio prorotanstvo o Kristu u naj- dubljem smislu, Sto je priznanje da je Krist i ovdje bio ko- natni auktoritet. Krist je povjerio apostolima da propovije- daju Radosnu vijest i da izgraduju kricansku zajednicu te 120 ih ispunio snagom Duha Svetoga. Oni su bili otevici njegova djelovanja i sluSatelji njegovih rijedi. U postijeapostolskom vremenu njihova je vainost bila jo veéa. Stoga je prva Crkva imala tri auktoriteta: Stari zavjet, Gospodina i apo- stole. Vrhovni i odlugni auktoritet bio je, medutim, Krist Gospodin, koji je govorio neposredno svojin rijegima i dje- lima i posredno svjedotanstvom svojih svjedoka. U potetku su se Gospodinove rijeéi i prikazi o njegovim djelima ponavijali usmeno, ali su se ubrz0 poteli zapisivati. Apostoli su za svoga misionarskog rada osjetili potrebu da pisu nekim zajednicama. Neke od tih spisa crkve su slale jedna drugoj i oni su ubrzo dobili isti auktoritet kao i Stari zavjet. Razumljivo je da je proteklo izvjesno vrijeme prije nego je zbirka tih spisa iz vremena apostola dobila svoje, mjesto uz priznati auktoritet knjiga Starog zavjeta, osobito ako uzmemo u obzir da su mnogi od tih spisa bili prigodni i upuéeni pojedinim erkvama. Evandelja kao zapisane rijeti Gospodinove nisu najra- niji dio Novog zavjeta, ali su prva izjednagena sa Starim 2a- vjetom i priznata kao kanonska. Biskup frigijskog grada Hie- rapolisa Papija znao je oko god. 140. za Marka i Mateja. Ju- stin oko god. 150. citira evandelja kao auktoritet, Hegezip oko god, 180. govori o »Zakonu i Prorocima Gospodinas, Nu- midijski muéenici oko god. 180. imali su svete spise »knjige i poslanice Pavla, pravednog govjekae. Jecino su Stari za- vjet i evandelja nazivani »Knjigamac, to jest Svetim pismom. Djela apostolskih otaca pruzaju izvjesni dokaz da su velike crkve od prvih desetljeéa II stoljeéa posjedovale knjigu ili grupu knjiga koja je opéenito bila poznata kao »Evandelje« Koja se spominjala kao aukipritativni i opse poznati doku- menat. Vjerojatno je da je veé koncem I ili potetkom II sto- je¢a trinaest Pavlovih poslanica (osim Het) bilo poznato u Grékoj, Maloj Aziji i Italiji. Svi rukopisi i tekstualni smje- rovi paviovskih.poslanica potjetu iz jedne zbirke koja se slate s corpus paulinum. Valja priznati da stare zbirke po- kazuju razlike u rasporedu poslanica, ali je svuda isti bro} ovih spisa. Nema citata iz Pavia koji ne bi bio uzet iz neke kanonske poslanice, iako je sigurno da je cvaj apostol napi- sao i neke druge poslanice. Tako su oko godine 125. posto- jale dvije grupe s ‘su uzivali jamstvo apostold te 11