Pria o tri drveta

Svi mi imamo snove pa tako i drvee. Ovu priu sam uo od jedne stare jele dok sam umom
prolazio u potrazi za Boinim drvcetom. Stojala je tako osamljena i beivotna. Nije se uope
isticala. Bila je nekako neprimjetna u usporedbi sa ostalim velikim drveem. Taman kad sam
prolazio kraj nje, zau glas:
-

Priekaj malo molim te. Odavno nisam priala s nekim.

Tko je to tamo? sav u udu upitah.
To sam ja, stara jela iza tebe zauo sam mrekanje iglica.

Okrenuo sam se, i paljivo pribliio drvetu. Bilo mi je nekako ao zbog skuenog prostora u
kome je ivjela. Sigurno nije bilo lako cijelog ivota boraviti u sjeni velikog i gorostasnog
drvea, i sluati sva ta epurenja. Kao da je ula moje unutarnje misli, ree:
-

O, ne. Ne alim se ja ni malo. Sve je to dar od Svevinjeg sa tko zna kojom svrhom. Prii
blie. elim da ti ispriam jednu priu ree mi apatom.

Sjeo sam na oblinju hrpu suvih iglica, paljivo oslukujui i ekajui poetak prie.
-

Zna, bilo je to jako davno. Mnogi godovi ovog drvea ju ne pamte. Desila se ba na
ovom mjestu na kome se nalazimo. Rasla su tri drveta, tri brata. Doesgli su zavidne
visine. I svaki dan su priali, matajui to bi voljeli biti, postati. Silno su eljeli biti
korisni, poznati.
Prvo drvo je govorilo kako eli biti dio velike graevine. Velika greda i oslonac. elio je
potovanje itavog svijeta. Matao o tome kako svaki dan dolaze ljudi iz svih krajeva
svijeta da bi mu se divili.Drugo pak je jako eljelo letjeti. elio je biti koara na balonu.
elio se prepustiti vjetru i samo letjeti negdje visoko iznad okeana. Dok je tree stablo
samo eljelo da drugi budu sretni zbog njegovog postojanja pa to god bio. Ali se potajno
i bojao te otre sjekire i odvajanja od poznatog kraja.
I jednog dana dooe drvosjee. Dugo su odmjeravali stabla. Na posljetku uzee prvo
stablo, posjekoe ga i poslae na drugi kontinent. Od njega su stanovnici dva zaraena
grada napravili most preko rijeke u znak pomirenja i okonanja sukoba. Sljedei dan se
pojavie nove drvosjee i izabrae drugo drvo. Od njega napravie velike, drvene kutije
za prevoz prtljage u avionima. I tako dok je jedne veeri avion letio iznad okeana, upade
u stranu oluju, koja oteti kostur aviona. Usljed napravljene rupe, avion je poeo da gubi
visinu i pada. U sljedeem trenutku zbog jake turbulencije, pomjerie se silne kutije
napravljene od drugog drveta i zatvorie rupu, omoguujui avionu da sigurno sleti na
najbliu pistu i tako spasi ivote tristo putnika.
Prolazili su dani, a tree drvo je bilo sve tunije. Bilo je usamljeno. Falila su mu braa.
Napokon, nakon nekoliko godina dooe seljaci iz oblinjeg sela i posjekoe i to stablo.
Od njega napravie ljuljake du itavog dvorita oblinjeg sirotita. Djeca su bila
oduevljena. Na njima su itali prie, smijali se onako iskreno, kako to samo djeca znaju.

Nakon ovakve prie, dugo mi je trebalo da progovorim. Toliko je pouka

nosila. Shvatio sam da smo svi mi samo djelovi jednog velikog goblena.
I tek kad nas utkaju, ispunjavamo svoju svrhu. Zato trebamo tako silno
uvati svoje snove i elje. One nas tjeraju naprijed. I uz osobu koja nas
u potpunosti razumije, sve moemo ostvariti Najzad sam progovorio.
Ponudio sam staroj jeli da ona bude to drvo koje e krasiti Boini duh.
Ali, nisam je elio posjei. Vratio sam se kui po alat, izvadio je iz
korijena i presadio u svoje dvorite...

sinisa999@outlook.com