MISLI SE MOJE SADA ONOJ DIU

(Levommi il mio penser in parte ov'era)

Misli se moje sada onoj diu,

koje ovdje nema, a srce je ljubi,
pa u treem krugu, kojeg zlato rubi,
ja je opet vidim jo ljepu i bliu.

Za ruku me uze i ree: - U krugu

ovome jo e sa mnom skupa biti,
ne vara li nada, moro si se biti
zbog mene s jadom, snose mnogu tugu.

Umrijeh prije reda, ne razumije glava

ljudska moja dobro, to ti srce voli
ostalo je dolje i sakriva trava. -

emu maknu ruku, zauti u sjaju?

Uz te rijei iste, to lijee sve boli,
umalo da i ja ne ostah u raju.

- ovaj sonet ide u red najljepih Petrarkinih soneta. De Sanctis ga je neobino mnogo
cijenio. To je jedna od onih pjesama po kojima je Petrarca i danas u talijanskoj lirskoj
poeziji nedostian uzor.