SANTA MARIA DELLA SALUTE

Laza Kostić
Ova pjesma napisana je u četrnaest
strofa od po osam stihova, sa
izuzetkom u četvrtoj i četrnaestoj
strofi. Tema ove pjesme je tuga i
čežnja za umrlom Lenkom, molba
Bogorodice za oproštaj i nada za
nastavkom te velike ljubavi.
Književni rod je lirika a književna
vrsta je ljubavna pjesma i elegija.
( Elegija je vrsta lirske pjesme u
kojoj dominira tuga, bol, čežnja i
patnja )
Da bi smo bolje shvatili i razumijeli ovu
pjesmu i pjesnikova osjećanja trebamo da se
upoznamo sa pozadinom ove pjesme
Ovu pjesmu Kostić je posvetio Lenki Đunerski, devojci u koju je
bio zaljubljen iako je bio gotovo 30 godina stariji od nje. Kostić je
bio prijatelj Lenkinom ocu, pa su se tako i upoznali. Lenka je bila
nesvakidašnja devojka. Bila je obrazovana, govorila je nekoliko
stranih jezika, svirala je klavir i mnogo putovala. Ubrzo je
osvojila Kostićevo srce , on je bio svestan njihove razlike u
godinama, preko čega nije mogao da pređe zbog svoje časti.
Lenka se takođe zaljubila u Kostića, prvenstveno kao u pesnika,
a onda, nakon što ga je upoznala i kao čovijeka.
Kostić je pokušao da se izliječi od te ljubavi na dva načina. Prvo
je predložio Nikoli Tesli da oženi Lenku, a onda, nakon što su i
Tesla i Lenka odbili taj predlog, pristao je da oženi Julijanu
Palanački, koju mu je za ženu preporučio Lenkin otac.
Ubrzo nakon Kostićeve ženidbe, Lenka je umrla. Bilo
je to 1895. godine, tačno na njen 25. rođendan. Iako
postoje mnoge sumnje Lenka je zvanično umrla od
tifusne groznice. Kostić je tu tragičnu vijest čuo dok je
bio u Veneciji na bračnom putovanju.Ta vijest ga je
potpuno slomila pa je odmah otišao u venecijansku
crkvu Gospe od Spasa ili Santa Maria della Salute da
pronađe utjehu. Priča kaže da je on počeo neutješno
da plače, a onda i da piše stihove, koji su postali jedna
od najlepših ljubavnih pesama srpske književnosti.
Pesma je objavljena 1909. godine, kao njegova
poslednja i najbolja pesma.
IDEMO NA ANALIZU PJESME
 PRVA STROFA
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor, na
kom se, ustuk svakoje zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
U ovoj strofi pjesnik se obraća
direktno Bogorodici.Iskazuje
pokajanje za sve isječene borove
zbog podizanja te crkve.Sada kada je
doživio toliku patnju misli da
Bogorodica zaslužuje sve te borove.
DRUGA STROFA
Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepô spalit srce i lub; tonut
o brodu, trunut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub? Zar
nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?
U ovoj strofi pjesnik se i dalje
obraća Bogorodici, navodeći
argumente zbog čega da je
bolje što su borovi iskorišćeni
za izgradnju ove crkve nego za
grijanje “svrtske grehote ‘
gdje misli da grešne ljude koji
su ih sijekli.
TREĆA STROFA
Oprosti, majko, mnogo sam
strado, mnoge sam grehe U ovoj strofi pjesnik se kaje
pokajo ja; sve što je srce snivalo za svoje grijehove i prvi put
mlado, sve je to jave slomio pominje i sve ostale
ma’; za čim sam čezno, čemu se grijehove.Aludira i na neke
nadô, sve je to davno pepô i njegove davno srušene snove.
pra’, na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
ČETVRTA STROFA
Trovalo me je podmuklo,
gnjilo, al’ ipak neću nikoga
klet; šta god je muke na mene
bilo, da nikog za to ne krivi
svet: Jer, što je duši lomilo
krilo, te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave, sa lude,
Santa Maria della Salute!
U ovoj strofi pjesnim govori o
svojim grijesima za koje krivi
druge ljude ali pominje da ih
neće kleti i na taj način i da
je za sve kriva njegova luda
glava. I na taj način se negdje
opravdava ot tih grijehova.
PETA STROFA
Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid; iz
crnog mraka divna mi svanu, ko
pesma slavlja u zorin svit; svaku
mi mahom zaleči ranu, al’ težoj
rani nastade brid: Što ću od
milja, od muke ljute, Santa
Maria della Salute?
U ovoj strofi pjesnik pokazuje
koliki je značaj Lenka imala u
njegovom životu,kako mu je
zaliječila sve rane i izvadila ga iz
svih grijehova.Iskazuje i koliko
pati zbog njene smrti da ne zna
sta da radi od toliko muke.
 ŠESTA STROFA
Ona me glednu. U dušu svesnu nikad
još takav ne sinu gled; tim bi, što iz
tog pogleda kresnu, svih vasiona
stopila led, sve mi to nudi za čim god
čeznu’, jade pa slade, čemer pa
med, svu svoju dušu, sve svoje žude,
— svu večnost za te, divni trenute! —
Santa Maria della Salute.
U ovoj strofi pjesnik dočarava
njenu ljepotu i savrsenost.
Govori kako takav pogled nikad
nije vidio i kako njime ona topi
sve vasione. Takodje i kako bi
za te trenutke sa njom dao sve.
SEDMA STROFA
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve? Zar
meni starom, na dnu života, ta
zlatna voćka što sad tek zre?
Oh, slatka voćko tantalska
roda, što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje gršne zalute,
Santa Maria della Salute.
U ovoj strofi odma na početku
pjesnik opet aludira na njenu
ljepotu i savršenost. Pita se kako
divna cura pripala njemu starom. I
ovdje pokazuje kako za jedan od
svojih najvećih grijehova uzima to
što je odustao od te ljubavi.
OSMA STROFA
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast,
dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast;
napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Ovdje pjesnik govori koliko
mu je tesko bilo izabrati
izmedju srca koje je volilo i
biralo Lenku, i pameti koja
mu je govorila suprotno.I da
je na kraju izabrao pamet.
DEVETA STROFA
Pamet me stegnu, ja srce stisnu’,
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač
briznu, smak sveta nasta i strašni
sud – O, svetski slome, o strašni
sude, Santa Maria della Salute!
Ovdje pisac opisuje koliko mu je
teško pala Lenkina smrt i koliko
ne može sebi da oprosti to sto je
otišao od nje ‘ utekao od sreće “ .
I izražava osjećanja i pokajanja
kod ’ strašnjog suda ’.
DESETA STROFA
U srcu slomljen, zbunjen u
glavi, spomen je njezin sveti
mi hram. Tad mi se ona
odonud javi, ko da se bog mi
pojavi sam: U duši bola led
mi se kravi, kroz nju sad
vidim, od nje sve znam zašto
se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
U ovoj strofi pjesnik isitiče
njegovu bol i zbunjenost posle
Lenkine smrti kao i da ovaj
hram za njega predstavnja njen
jedini spomenik. Kao i da je
zbog nje naucio kako se
’mozgovi mute’.
JEDANAESTA STROFA
Dođe mi u snu. Ne kad je
zove silnih mi želja navreli
roj, ona mi dođe kad njojzi
gove, tajne su sile
sluškinje njoj. Navek su sa
njom pojave nove, zemnih
milina nebeski kroj. Tako
mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U ovoj strofi pjesnik govori kako
mu se Lenka pojavljuje u snovima
i kako je najčešće dovedu
njegove želje. U dnekvniku Laze
Kostića možemo pročitati kako je
stvarno imao snove u kojima se
pojavljivala Lenka a koji su bili
posljedica ispoljavanja
prigušenog bola.
DVANAESTA STROFA
U nas je sve ko u muža i
žene, samo što nije briga i Ovdje pjesnik pominje njihovu
rad, sve su miline, al’ razliku u godinam koja u raju
nežežene, strast nam se više ne postoji. I kako je ona u
blaži u rajski hlad; starija raju duševno starija od njega i
ona sad je od mene, tamo ako je na zemlji mnogo
ću biti dosta joj mlad, gde
mladja.
svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
TRINAESTA STROFA
A naša deca pesme su Pjesnik svoje pjesme naziva
moje, tih sastanaka večiti djecom jer su te pjesme
trag, to se ne piše, to se napisane iz ogromne ljubavi
ne poje, samo što dušom prema Lenki. Opisuje njihovu
probije zrak. To razumemo
samo nas dvoje, to je i ljubav kao nešto što samo oni
raju prinovak drag, to tek razumiju i iskazuje nadu da
u zanosu proroci slute, će se njihova ljubav nastaviti
Santa Maria della Salute. na onom svijetu.
ČETRNAESTA STROFA
A kad mi dođe da prsne dušine žice sve da
glava o tog života progude, zadivićemo
hridovit kraj, najlepši svetske kolute, bogove
san mi postaće java, silne, kamoli ljude,
moj ropac njeno: “Evo
me, naj!” Iz ništavila u zvezdama ćemo pomerit
slavu slava, iz pute, suncima zasut
beznjenice u raj, u raj! seljenske stude, da u sve
U raj, u raj, u njezin kute zore zarude, da od
zagrljaj! Sve će se miline dusi polude, Santa
želje tu da probude, Maria della Salute.
Vidimo da je ova zadnja strofa potpuni kontrast od
prve strofe. U prvim strofama pjesnik pokazuje tugu
i bol radi Lenkonog odlaska dok u zadnjim strofama
on prikazuje njegovu nadu da će njihova ljubav da
se nastavi u nekom drugom boljem svijetu i da će na
kraju zavrsiti u njemoj zagrljaju – u raju. I da će se
svi diviti njihovoj ljubavi.
STILSKE FIGURE OVE PJESME:

Laza Kostić je poznat po svojim KOVANICAMA, to jest

riječima koje je sam izmislio (nebesnica, gled, kajan,...).
Pored ovih kovanica on je u ovome dijelu koristio razne
stilske figure a najviše:
-METAFORE skraćena poredjenja (divna mi svanu, slatka
voćka,..)
-HIPERBOLE izrazi snažnih osjećanja (raj u plač briznu,
ganuše zvezde,..)
Glavni motiv ove pjesme je smrt Lenke.
KRAJ!