SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

ODSJEK ZA KROATISTIKU

PRVA GENERACIJA PETRARKISTA

Seminarski rad

Studentica: Bojana Raji

Pula, lipnja 2015.

0
SADRAJ

1. Uvod ............................................................................................................................2

2. iko Meneti .............................................................................................................4

2.1. Sliite ovi sud, molim vas za ljubav..................................................... 5

3. Dore Dri ..................................................................................................................9

3.1. Draa je od zlata ................................................................................9

4. Zakljuak ...................................................................................................................11

5. Literatura ...................................................................................................................12

1
1. UVOD

Petrarkizam se moe definirati kao izravno ili neizravno ugledanje na karakteristine

slike i ritmove, teme i motive, konertizam i verbalizam, koji su u Petrarkinu Kanconijeru
uzorne sastavnice autentina stila i neponovljive umjetnosti. Prvi preduvjet stvaranju
petrarkizma bilo je novo shvaanje knjievnosti i funkcije knjievnika u humanistikome
petnaestom stoljeu. Glavno je naelo humanistike poetike bila imitacija iz koje su
proishodile sve ostale znaajke. Pjesnici su napustili dominantan srednjovjekovni postupak
alegoriju te su, opredijelivi se za hedonistiku koncepciju umjetnosti, svoju pozornost
usredotoili na profinjen izraajni oblik, nisu se brinuli za didaktiki i moralni sadraj svojih
sastava, nego za eleganciju forme, za milozvuan stil i uzvienu elokvenciju, po uzoru na
velike pisce antike knjievnosti, Cicerona, Vergilija, Horacija, Katula (...)1 Petrarca je bio
prvi pjesnik koji je ispiraciju pronaao u antici te ju oivio na svoj, individualan nain te
postao uzor svim kasnijim pjesnicima. Petrarkizam nije krio svoje uzore dok je rijei i stihove
iznosio gotovo uvijek na isti nain. Kao i u cijeloj prethodnoj lirici i u petrarkistikoj je
glavna tema ljubav, meutim u nekim se prilikama ona svodi i na senzualnost te izraavanje
galantne udvornosti. Isti su motivi i teme obuhvatili itav europski pjesniki prostor samo su
ih pjesnici interpretirali na razliite naine i razliitim postupcima. U pjesmama se javljaju
teme sna, poljupca, oiju, opisi gospojine lijeposti, senzualnost itd. Petrarkistima je
zajedniki i jedinstven nain oitovanja jednolinom frazeologijom koja ispunjava samo
retorinu funkciju te je posvuda ustaljen proizvod imitacije gdje oi postaju zvijezde ili sunce,
ljubavna je patnja leden oganj, gospojina se ljepota usporeuje s biserom, zlatnim rubinima,
stalni su epiteti kao nebeski, zlatan, vjean, besmrtan (...)2 U sreditu je odreena idealna ena
plave kose, bijele puti, nedostina, tiha, vjena i daleka poput Petrarcine Laure.

Poput mnogih europskih zemalja iji su se pjesnici ugledali na Petrarcu tako se

stvorio i hrvatski pjesniki petrarkistiki krug. U oponaanju karakteristinom za hrvatski
petrarkizam reflektiraju se dvije neodvojive sastavnice Petrarcine poezije: s jedne strane
motivi Kanconijera i pjesnikova duevna raspoloenja uope, introspekcija, sjeta, nada, bol, a
s druge odreeni postupci i strukture, sonet i kancona, elementi njihova ustroja. No, openito
se dri da je prva komponenta lake uoljiva te da je postala stereotipiziran repertoar stalnih
mjesta i izraza izravna ili posredna podrijetla iz Petrarce.3 Glavni je predmet najstarije

1
ale, F., Petrarca i petrarkizam, K, Zagreb, 1971., str. 100.
2
o.c., str. 103.
3
o.c., str. 105 106.

2
hrvatske lirike ljubavna boljezan. U svim pjesmama pjesnik zatie dragu na prozoru, lijepe
kose prosute niz vrat, moli tek jedan ljubazan pogled, u pohvalnim pjesmama slavi udesnu
mo njezine ljepote, poslije uzdisaja, cviljenja i suza zaslui prvi znak njezine naklonosti,
sladak pogled i smijeak, doivljuje potpunu sreu, a na kraju obavezno kajanje, okree se
vjeri i ljubavi (...)4 Pjesnik svoju dragu naziva gospojom, diklicom ili vilom i dugo
proivljava ljubavnu bol te po uzoru na Petrarcu i talijanske petrarkiste naznauje broj godina
koliko ona traje i udi se to jo uvijek moe ivjeti a toliko izgara od ljubavi. Njegova je
gospoa najljepa, ona je nebeska pojava koja oplemenjuje njegovo postojanje, njezin je
aneoski ures pun ljubavne kreposti, ljepota joj se usporeuje sa suncem, plaha je poput srne,
zlatna joj kosa pada niz bijeli vrat, oi su joj dva svijetla prozora, usta su joj rumena, ena je
savrenstvo u njihovim pjesmama. Najznaajniji predstavnici, ali i zaetnici petrarkizma kod
nas svakako su iko Meneti i Dore Dri.

4
o.c., str. 104.

3
2. IKO MENETI

iko Meneti roen je u Dubrovniku kao potomak dubrovake plemike obitelji

Meneti. kolovao se u svome rodnom gradu u humanistikoj koli. Bavio se trgovinom i
administrativnim poslovima. Uz Doru Dria Meneti je najstariji po imenu poznati
svjetovni lirik u Dubrovniku. Njegove se pjesme dijele u tri knjige, a veina ih je sauvana u
Zborniku Nike Ranjine. Uz pregrt svjetovnih, a posebno ljubavnih pjesama, ispjevao je i 11
pjesama o Isusu. Kao svjetovni lirik njegove su pjesme ispjevane pod utjecajem Petrarce i
talijanskih petrarkista. Svoje je ljubavne pjesme posvetio veem broju ena ija je imena
biljeio u akrostihovima.5

Menetiev je lirski opus vrlo opsean i sadri vie od 500 tekstova, od ega tek
dvadesetan nisu ljubavni. U njegovu se opusu nalazi dosta petrarkistikih pjesama pa i
intertekstualnih veza s Petrarkinim Kanconijerom. iko je preradio jedan od Petrarcinih
soneta Blaeni as i hip najprvo kad sam ja. Meutim, vei dio Menetieve ljubavne lirike
predoava drugaiju koncepciju ljubavnog odnosa i posve drugaijeg govornika. ak i u onim
pjesmama koje su kompatibilne s poetikom Petrarkina Kanconijera u kojima se slavi
gospoja, hiperboliziraju ljubavne muke, tematizira kazivaeva neuzvraena ljubav ili mo
ljubavi openito prisutna je stanovita stilska potonulost i kolokvijalnost izraza,
karakteristina za Menetia.6 Uz brojne petrarkistike zadraje i elemente Meneti pie
pjesme nepetrarkistikog sadraja. U tim pjesmama preko mukareva zaljubljivanja,
oboavanja gospoje i upuivanja ljubavnih molbi dolazi do realizacije ljubavnog odnosa gdje
nastaju komplikacije te dolazi do prestanka ljubavi, odustajanja od nje i zaokreta prema
religioznosti. U nekim pjesmama pjesnik moli itatelja da osudi tu gospoju koja mu tako
neharno ne uzvraa ljubav:

Okriv'te tko je kriv, oprav'te tko je prav:

ovo sam istom iv, ginui za ljubav.

(br. 16)

U Menetievoj su ljubavnoj lirici zastupljeni razliiti stupnjevi amorozne prie, tj. razliiti
oblici muko enskog odnosa. Protagonist tih lirskih pjesama prolazi kroz brojna amorozna
stanja, od prvog pogleda na gospoju koja sjedi na prozoru i zaljubljivanja preko konzumacije

5
ur. Falievac, D., Nemec, K, Novakovi, D., Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000., str. 486.
6
Bogdan, T., Lica ljubavi, Zavod za znanost o knjievnosti, 2003., str. 148.

4
ljubavi sve do duboka razoarenja, odbacivanja ljubavi te mizoginije. Autorova ekscesna
narav, o kojoj se doznaje iz dubrovakih sudskih spisa, dola je do izraaja i u njegovoj lirici.7

2.1. SLIITE OVI SUD, MOLIM VAS ZA LJUBAV...

Sliite ovi sud, molim vas za ljubav,

tere vam ne bud' trud vidjeti tko je prav.
Istrajah svu mlados sluei tuj vilu,
ka nosi svu rados u licu pribilu,
elei nje obraz i u san i u javi,
u kom je vas poraz od gorke ljubavi.
Stvoriti jur nigdan ne hti mi milosti,
mogui raj nje dar napunit svitlosti,
razmi jo sam pogled, prid kim me srdace
staplja se kako led na gorko sunace.
Moje sve ljubezni videi i slubu,
s tolikom boljezni da elim nje drubu,
nigdar jo' ne puta ime zvat me srce,
toliko jer susta sad eljno do smrce.
Vel'je je toj uzrok kroz ki se sad tuu,
jer zgubljam u mal rok ivot moj i duu,
svaki as cvilei u eljah prituan,
a toj sve elei da bih s njom sadruan.
Nebeska da elju koliko cvitak taj,
istinu vam velju, imal bih dosle raj;
ar svrhu da reem, poetak i sridu:
odkoli k njoj teem u milos da pridu,
dan i no i jo dan ne bih se ustavil
od muka ke zaman dosle sam postavil
slavei gospoju gdi kako sunce gre,
u pjesneh ku poju, a srce plaem mre.
Okriv'te tko je kriv, oprav'te tko je prav:
ovo sam istom iv, ginui za ljubav.

7
Lica ljubavi, str. 150.

5
Navedena pjesma nije tipina petrarkistika pjesma. Zapoinje fikcijom sudskog procesa u
kojem gospoa mora odgovarati zbog svoje ravnodunosti, kao da je odbijanjem ljubavne
ponuke prekrila kakav ugovor:
Sliite ovi sud, molim vas za ljubav,
tere vam ne bud' trud vidjeti tko je prav.

Pjesma ima ispovijedni karakter u kojem lirski subjekt osuuje voljenu i oboavanu gospou
jer mu ne uzvraa ljubav:
Istrajah svu mlados sluei tuj vilu,
ka nosi svu rados u licu pribilu,
elei nje obraz i u san i u javi,
u kom je vas poraz od gorke ljubavi.

te navodi kako je potroio svu mladost sluei onoj koja ne mari za njega. Jedino to je elio
bila je srea, meutim gospoja nije imala milosti prema njemu te tako nema ni sree za njega
i jedino to trai jest razumijevanje od javnosti kojoj se obraa. Gospoja je cijelo vrijeme
gledala njegovo udvaranje i kako mu nije mogla uzvratiti ljubav on se tui:
Moje sve ljubezni videi i slubu,
s tolikom boljezni da elim nje drubu,
nigdar jo' ne puta ime zvat me srce,
toliko jer susta sad eljno do smrce.

Pjesma zavrava obraanjem itatelju kao poroti koji e odluiti tko je kriv u cijeloj ovoj
situaciji odbijanja pjesnikove ljubavi:
Okriv'te tko je kriv, oprav'te tko je prav:
ovo sam istom iv, ginui za ljubav.

U navedenoj je pjesmi lirski subjekt personaliziran i to u prvom licu jednine. Menetieva je

lirika u znatnoj mjeri obiljeena govorom obraanja i neto manje od polovice njegovih
pjesama napisano je u dijalokom modusu. Najei adresant njegova obraanja je uzviena i
idealizirana gospoja, ali u istoj se ulozi znaju pojaviti razliiti tipovi javnosti ili sam Bog. 8 I
ova je pjesma napisana u dijalokoj formi gdje se lirski subjek obraa javnosti koju moli da ga

8
Lica ljubavi, str. 150.

6
poslua. Kaziva Menetievih pjesama u svojim je postupcima nametljiv te eli postii takav
efekt od recipijenta da ga ovaj saalijeva:
Moje sve ljubezni videi i slubu,
s tolikom boljezni da elim nje drubu,
nigdar jo' ne puta ime zvat me srce,
toliko jer susta sad eljno do smrce.

Obraanja Menetieva kazivaa su neposredna, odnosno kolokvijalna. Recipijent ima osjeaj

da su to obine situacije i da komunikacija tee neposredno:
Nebeska da elju koliko cvitak taj,
istinu vam velju, imal bih dosle raj;
ar svrhu da reem, poetak i sridu:

Menetiu je pomalo strana introspektivnost Petrarkina Kanconijera, njegove u pjesme

retoriki i sadrajno okrenute prema okolini, prema uem ili irem socijalnom kontekstu. On
vanu ulogu pridaje zajednici kojoj se obraa u navedenoj pjesmi.9 Dakle, lirski se subjekt ne
zatvara u krug individualne duevnosti. Posebnost njegove ljubavne lirike je ta da se
zaljubljeniku esto posrei da doivi ensko uzvraanje naklonosti odnosno pozitivan
odgovor na njegovu ljubavnu poruku to se ne moe uoiti u prisutnoj pjesmi, ali zato stihovi
294. pjesme ivopisno opisuju navedene rijei:
i tuj se nasmija veselo ivot moj,
pruiv se jak zmija ter padoh na kril njoj.
Za bijelo nje grlo rukami prionuh
za rados ter hrlo u slasti utonuh;

Unato Menetievoj strogosti prilikom osude voljene ene pjesma Blaeni as i hip... odaje
drugaiju stranu pjesnikove linosti. Pjesnik i u toj pjesmi podnosi velike boli i dugotrajne
tuge zbog gospojine ljepote i uzdranosti, ali ljubav zbog toga ne umire ve pjesnik
blagosivlje trenutak kad ju je prvi put ugledao:
Blaeni as i hip, najprvo kad sam ja
vidil tvoj obraz lip, od koga slava sja.

9
Lica ljubavi, str. 156.

7
 Osim to je jedan od zaetnika petrarkistikog smijera u Hrvata Meneti je donio
jednu korjenitu promjenu u kazivaevu identitetu koja se odnosi na pojavljivanje zaljubljena
lirskog subjekta enskog roda. to je tie lirskog subjekta kao analitiara ljubavne
problematike on se ne javlja esto. Menetiev kaziva, a ni zaljubljenik, ne pokazuje
izraenu analitiku crtu toliko kao to to radi onaj iz ljubavne lirike Dore Dria. I kada
tematizira svoje ljubavne muke iskaz mu je ispunjen gestama snubljenja i nagovaranja na
ljubav.10

10
Lica ljubavi, str. 163.

8
3. DORE DRI
Dore Dri roen je u Dubrovniku gdje je pohaao humanistiku kolu, a zavrio
pravo u Italiji. Uz ika Meneti, Dri je najstariji po imenu poznati svjetovni lirik iz
Dubrovnika. Pjesme su mu preteno ljubavne s prepoznatljivim utjecajem Petrarke i
talijanskih petrarkista 15. stoljea. Od petrarkistike udvarake retorike u njegovim pjesmama
prevladava udivljenje ljepotom odabranice i introspektivan pogled u vlastitu duevnost,
uznemirenu ljubavnim eljama i nemogunou njihova ostvarenja. Dore u svojim pjesmama
ensku osobu vrlo esto povezuje s transcedentalnim sferama usporeujui je s anelom,
suncem, nebom ili inzistirajui na onostranu podrijetlu njezine ljepote.11
Ljubavna je lirika Dore Dria u nekim elementima slina lirici ika Menetia, ali
u nekim je elementima od nje prilino razliita. I kod Dria su kazivaevi iskazi
kolokvijalniji nego kod Petrarke i talijanskih petrarkista, ali ne u tolikoj mjeri kao kod
Menetia. Opusi obojice pjesnika obiluju elementima srednjovjekovne semantike dvorske
ljubavi, ali u Dria se lirski subjekt nikad ne protivi zbog izostanka nagrade za ljubavnu
slubu na nain usporediv s onim iz Menetieve lirike. Drieva se lirika vie pribliava
poetici Petrarkina Kanconijera to se ogleda u preuzimanju brojnih sentencija i stilema te
koncepcije ljubavnog odnosa i zaljubljenikova stanja. Osim petrarkistike opcije za Drievu
ljubavnu liriku vani su istaknuti stilnovistiki elementi i srednjovjekovna semnatika dvorske
ljubavi, sa svoji konceptom pravednosti u ljubavi, odnosno konceptom amorozne slube i
traenja odgovarajue nagrade. 12

3.1. DRAA JE OD ZLATA

Draa je od zlata, lipa ner prolie,

po poljih kad cvata razliko jur cvie.
Ljubav ju s nebesi i narav s zvizdami
najlipe uresi meu svim vilami.
Ima rusi kosi jakno zlate ice,
Hladak ih uznosi uz rajsko nje lice.
Oh, crna dva vlasa, vrh oi uzvita,
lipa t' s ukrasa, tanko t' su povita!
Oi nje jak zvizde gore u svitlosti,

11
Leksikon hrvatskih pisaca, str. 195.
12
Lica ljubavi, str. 166.

9
 u njih su sve gizde i rajske liposti.
Rumen cvit ruice tere djilj pribili
jur cavti na lice gizdavoj toj vili.
Eto je prilike anjela smiljena
u koj su sve dike i sva mo ljuvena!
Tanci su nje usti rumena uresa,
slatku ri izusti jak romon s nebesa;
a vesel smih stvori, sramom bez priroka,
is biser otvori ni lipi s istoka.
Grlo nje pribilo bistro se prozire,
prozre se jak vrilo gdi isto izvire.
Gizde nje me smame, lipa je ner vila
ka je svitle prame niz grlo razvila,
ter lovi jur zviri u lugu zelenom
striljaje ke tiri po cviu rumenom.
Tanka je, visoka, nitor joj ne lipe
k zapadu s istoka pod nebom ni lipe.
Oto ju Bog stvori svrene liposti,
ivot moj da gori ljuvenom kriposti,
ter elim svaki dan sunano nje lice,
jak jelin priedan kad eli vodice.

Pjesma u dvanaesterakim dvostisima opjevava ljepotu drage, od njezine kose, oiju, obrva pa
do aneoskog osmjeha i prekrasnog stasa. Pripada platonistikom konceptu ljubavnog odnosa
gdje je ena dignuta u transcedentalne sfere te usporeena s anelom:
Eto je prilike anjela smiljena
u koj su sve dike i sva mo ljuvena!

ena u Drievim pjesmama neopipljivo je bie izvanredne i nenadmaive ljepote ije

karakteristike izviru iz Boga. Bog je stvori takvo savrenstvo i njemu treba zahvaliti. U pjesmi
jasno dolazi do izraaja da je ljepota boanskog podrijetla, da je ljepota vile boanskog bia,
pa je stoga razumljivo da pjesnik mora voljeti takvu ljepote bez obzira na to hoe li biti
nagraen ili nee.

10
4. ZAKLJUAK

iko Meneti i Dore Dri uvelike su pridonijeli razvitku dubrovake lirike, ali i
renesansne knjievnosti openito. Zahvaljujui njima Dubrovnik e postati sredite
petrarkizma kao pravca te e se na njih ugledati ostali pjesnici poput Dinka Ranjine, Nikole
Naljekovia, Marina Dria itd. Meneti i Dri izgradili su pjesniki jezik ijim e se
elementima koristiti svi kasniji pjesnici. U njihovoj lirici prvi su put na hrvatskom jeziku
upotrijebljeni neki od osnovnih naina na koje se moe konstituirati tekstualni subjekt u
lirskom djelu, afirmiran je dvostruko rimovani dvanaesterac te pjesniki idiom. Obadvojica su
na drugaije naine pristupili obradi petrarkistikih elemenata u svojim pjesmama. Dok je
Dore pokuavao ostati vjeran izvornom Petrarki i njegovoj koncepciji ljubavnog odnosa,
Meneti slobodnije pristupa toj tematici s puno kolokvijalnijim tonom. Iako i Driev i
Menetiev kanconijer sadravaju mnotvo nepetrarkistikih elemenata, jednom od njihovih
vanijih zasluga ostat e upravo posvajanje i adaptiranje petrarkizma, najvanijeg ljubavnog
diskurza u europskoj ranonovovjekovnoj lirici.13

13
Lica ljubavi, str. 176.

11
5. LITERATURA

1. Bogdan, T., Lica ljubavi, Zavod za znanost o knjievnosti, 2003.

2. ale, F., Petrarka i petrarkizam, K, Zagreb, 1971.

3. ur. Falievac, D., Nemec, K., Novakovi, D., Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000.

12