Romantično i realistično u

Požeškom đaku
Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik
 Miroslav Kraljević
• rodio se 25.7.1823. godine u Požegi
• 1843. godine završio studij prava u Mađarskoj
• za života obnašao je dužnosti od županijskog povjerenika, člana
hrvatskog Sabora, velikog župana županijske oblasti u Požegi i
Virovitici
• 1851. godine u Križevcima počeo pisati prvi roman novije hrvatske
književnosti, Požeški đak
• 1862. utemeljio tiskaru u Požegi
• 1863. izdavanje lokalnog zabavno-poučnog časopisa Slavonac
• 1863. objelodanio “prvi naški izvorni roman”, Požeški đak
• 16.9.1877. godine umro u Požegi gdje je i pokopan
Slika 1. Miroslav Kraljević Slika 2. Izgled naslovne
stranice Požeškog đaka
 Posveta romana
• djelo je prvotno htio namijeniti roditeljima, ali su umrli
• zatim odlučuje svoje djelo posvetiti bratu, sestrama, nećacima i
nećakinjama
• započeo je svoj roman pisati još 1851. godine u Križevcima
(Bachov apsolutizam!), tiskanje djela morao je odgoditi za neka
“blažja vremena”

• „što ovaj roman najviše o jubavi prema miloj narodnosti i sladkom

našem narodnom jeziku najdragocjenijoj baštini milih naših
roditeljah – sbori.“
 Predgovor romana
• autor objašnjava svoje motive i intencije, iznosi niz socioloških i
kulturnih napomena bitnih za shvaćanje položaja romana u našoj
sredini u 19. stoljeću

Važni elementi
• želi narodu podariti roman na narodnom jeziku
• posebno se obraća ženskoj čitateljskoj publici
• svjestan je da romani nisu na dobrom glasu

• autor priznaje da je njegovo djelo manjkavo i u jezičnom i u

stilskom pogledu i da u njemu ima pogrešaka
 Romantičarski elementi
• ljubav prema hrvatskom jeziku Petrov govor

Polag ovih dokazah postojano ću dokle god duha u meni bude ljubiti milu
našu narodnost i grlit sladki naš narodni jezik, što da i vi, i svi vaši
potomci čine, živim vas zaklinjem Bogom.

• kršćansko-romantičarska kultura ljubav između Ljubice i Petra

Ovo dvoje mladenacah, više djece nego ljudih zadadoše si tvrdu vjeru i
vjernost, te se živim Bogom zakleše, da, ako se u životu ne bi mogli
sastati, prije vole umrieti, nego se drugomu zaručiti. Napokon da će
čuvati međusobno dane si poklone, kao oko u glavi…
• sukob klasa Dobrotvori i Pravočine

Draga moja majstorice! nije moja kći opančarskog roda, pa sve da bi

ja i htjela svoju kćer za vašega Petra dati, to se ne može izpuniti…

• motiv sna Ljubičin san

Nuto čuj, što noćas sanjah – sad nješto malo porumeni – učini mi se u
snu, da je Petar, obučen kano kakov gospodin k nam došao, a ja sam
već velika bila i da je mamu molio, da bi ja njegovom zaručnicom
postala. Kako sam ga tom prigodom rad imala, to ti ne mogu izkazati.
• bijeli tenebrizam mjesečine

…i tako se morade mlada Ljubica podati sudbini, i zadovoljiti se s motrenjem

bieloga mjeseca, koi krasno razsvjetljivaše varoš i na posebnom briegu nahodeći
se, još za onda krovom proviđeni, stari grad…

• motiv tamburice, kola i pjesme

Sve to stanovnike toga gradića ništa ne smeta; jer tu večerom pri sjajnom
mjesecu vidiš gdje na čoporu idu momki s djevojkami izpod ruke i krasne pjesme
slavonske pjevaju; sbor jedan s drugim se napokon skriža, a gdjegdje se i sitni
glas tamburice s pjevanjem pomiešan odzove.
• elementi idiličnog pejzaža opis Požege

… još prie prozorja bijaše nebo čisto kao ogledalo, zviezde treptahu na
neizmjernom prostoru nebeskom, kao drago kamenje, a puni mjesec izlievaše
svoju svjetlost nad počivajućom prirodom, obasjavajuć mirni požežki predjel.

• elementi starih, narodnih običaja preskakanje vatre

Sunce je bilo već za požežke planine zašlo, te mrak stane svojim tavnim
zatvorom ovaj rajski predjel zastirati; svjetlina vrvi po gradu, te se napokon
na tri strane momci i djevojke razdiele, da oko vatre igraju, prjeko nje skaču i
odličniim gledaocem pjevaju, da se tako gledanjem i pjevanjem zabavljaju.
• načelo glazbenosti pjesma rugalica Ništiću

Gle ružnog spajie od Banata,

Kako Ljubicu za ruku hvata;
Al mu kapral Pero veli: kec, kec,
Nije za liepu Ljubicu stari zec.
Ona momka mlada samo gleda,
Ništ’ zato, što ju mama za nj ne da.
i ju! i ju! i ju!

• pejzaž opisan u djelu podređen je osjećajima likova Petar na groblju

Da dakle znake svoje žalosti prema mišljenom mrtvacu ukažu, započe duboko
tutnjanje, vihar podiže prah u visinu, tad postade bljesk i tutanj gromovah, za
svakim tresom sliedaše moćan potres u zraku, a zatim silni dažd. A gdje je naš
Petar? na groblju izvan sebe, leži kod spomenika na studenom kamenu, a nikoga
nema, koi bi mu tielo: duša bo je u nesviesti spavala: pod krov odneo.
• kult junaštva Petrova hrabrost i buđenje nacionalne svijesti

Junaci, znate li tko ste i što ste sada? Sad ste sivi sokolovi, svietle
kraljice vitezovi, sad ste otci svojih otacah, pravi skrbitelji svoje
djece, a sinovi velike premoguće cesarice. Sad ste čuvari
pastirah duhovnih i svjetovnih, branitelji svete vjere, svoga
najvišjega gospodara, ciele države, cesarice, Marie Terezie, svoga
milog zavičaja, svoje mile narodnosti, djece, roditeljah, suprugah i
ljubah.
• polarizirani likovi/ crno-bijela karakterizacija likova karakterno
određena imena

1.) prezimena Dobrotvor i Pravočina dobro činiti i pravo činiti

Petar biaše mladić šesnaest godinah, liepa stasa, krasnih crnih očiuh,
rumena lica, riečju: čednost mu i nevinost iz potezah lica sjaše.

2.) prezime Ništić izvedeno od riječi ništa

Pred Ljubicom ću ja žaliti i plakati za Petrom – to će joj se dopasti, te

znajuć, da Petra više ne ima, bit će mi onda više sklona, i tako ću svoju
osnovu moći izvesti i izpuniti.
• animalizamanimalistički izrazi za djevojku
janje moje, biela golubice,košutica mlada,…
• apstraktne imenice
dušica, spasenje moje, blagoslov moj,…

• demonski duh i karakter (demonizacija) Ništić Praznogradski

(Markerović, Teodor Zloćud)
Dvadeset godinah već je prošlo kako sam u Banatu Bogotića ubio,
ženu mu otrovao, a sve blago i bogatstvo njihovo prisvojio, nu za to
nitko ne zna.
• ljubav prema domovini Petrov pozdrav

Sladka zemljo, mila domovino ostaj sbogom! zahvaljujem ti,

što si nas dosad hranila, i nam u tebi sreću i slast ovog svieta
uživati dala, što smo u tebi naše mile roditelje, našu braću,
sestre, druge i supruge upoznali, po tebi kao dječica nedavno
za ljepirovi trkali, iz tvojih vrjelah od igre umoreni, vodice se
napili, i u tebi, mila domovino, našim djedom, otcem, stricem,
rođakom i prijateljem oko vrata plazili, te na njihovih koljenih
sjedili, moleći jih, da nam o svojih junačtvih pripoviedaju, a
mi jih radostno slušasmo!
• antiturska tematika Turci su predstavljeni kao neprijatelji

Doživio sam, odkad se ovdje nalazim, da u mojoj nazočnosti više putah

istu kršćansku grešnu djecu nepristojno čovjeku upotriebiše. Vidio
sam, kako si sjedoglavci i stare matere kose čupaju s tuge i žalosti, kad
takove prizore gledati moradoše. Vidio sam tužan, da su matere i otci
sami svoju djecu umorili; samo da Turkom u ruke ne upanu, te tako da
ne postanu niemo oruđe za namirenje turskih požudah. Da li strašnih i
groznih prizorah! Tko je, koi ne bi nad ovimi proplakao?

• autorovo obraćanje čitatelju

Rečeni govor odveć je dugačak, zato ti ga nećemo stioče ciela, ko što

je u svojoj bitnosti ni priobćiti…
• hiperbolizacija osjećaja posebice vezana uz platonsku ljubav Petra i
Ljubice

Mili tvoj pogled, rumene tvoje ustnice, kroz koje, kad bi ljubki tvoj glas
do mrtvačkih hladnih ušiuh dospio, bi jih tako ublažio, da oni meni ništa
ne bi učinili.

Mili Petre ti si sada na putu kod sela morda Rajsavcah, da li znaš kolike
sam suze za tobom ronila, koliko mi je muke odlazak tvoj prouzrokovao!
Ali evo sladke utjehe tvoje knjižice! nju ljubim i cjelivam; jer u njoj mi
ostavi i zapovjedi, da ljubim milu našu narodnost, i grlim sladki naš
narodni jezik, ovu ću tako cieniti…
 Realistički elementi
• deskriptivnost

U sobi gdje se te dvie vriedne kćeri Evine nalaze vidimo stol prostrt, na njem
dva velika findžana stoje priređena, u sriedi taca, na kojoj se ranjlika jednu
oku mlieka zadržavajuća puši, i lončić od polića s crnom kavom pokriven.

• ljubav prikazana kao korist Ništićeva ljubav prema Ljubici

A zašto ju ne bi i uzeo? liepa je, mlada je, dobra je, da imam, tko će me u
starosti poslužiti; ako mi baš dodija, ima u apoteki svakake vrsti prašakah i
vodicah, što će pripomoći, da se je oslobodim.
• realistička funkcija književnosti problematizacija odnosa prema
narodnom jeziku u 18.stoljeću

Zapovjedio bo je cesar, da koi za tri godine njemački ne bude znao,

taj u službi neće moći ostati… Sbogom sudčijo, nije mi ni za sudčiu,
sbogom liepi latinski jeziče, nije mi ni za latinski jezik, sbogom gorko
i mučno zasluženi ti krušče, to je, što me peče, to je ljuta rana, koja
mene starca na plač tjera.

• objektivno, izvještajno pripovijedanje

Požega grad sa svoga položaja sasvim romantično, od starinah
znamenito mjesto, s jedne strane imade liepe gore uvis dižuće svoje
dobrim trsjem nakićene glave, s druge strane ravno razliveno polje
donoseće tamošnjim stanovnikom liep krušac i paprenikah kolačah…
 Zaključak

• Kraljević je unaprijedio književni jezik i približio ga zahtjevnijim proznim

oblicima

• naše prvo zabavno beletrističko prozno štivo

Ja Vam mogu u toliko samo kazati, da Vam je djelo svakojako zaslužno,

jer ste Vi njime prvi jarak zaorali u cjelici zemlji narodnog romana.
(Preradović u pismu iz Beča 16.6.1864. godine)