AUGUST ENOA: PRIJAN LOVRO

Biljeke o piscu: August enoa roen je u Zagrebu 14.IX.1838. Osnovnu je kolu polazio u Zagrebu, gimnaziju u Peuhu i Zagrebu, a pravne je nauke zavrio u Pragu i Zagrebu. Iz Praga je preao u Be gdije je ureivao asopis Glasonoa. 1866. g. vratio se u Zagreb i uao u redakciju Pozora (kasnije Obzora), zatim je bio gradski biljenik Zagreba i umjetniki ravnatelj zagrebakog kazalita. 1870. bio je dramaturg kazalita a 1873. postao je gradski senator. Umro je 13.XII.1881. u 43. godini ivota. Godine 1871. tampao je svoj prvi veliki historijski roman iz prolosti Zagreba - Zlatarevo zlato, zatim je napisao vei broj pripovijesti: Prijan Lovro, Mladi Gospodin Ilijina oporuka Vladimir, Branka i dr., zatim tri historijska romana: uvaj se senjske ruke, Seljaka bunai Diogenes, roman iz suvremenog ivota Prosjak Luka, dok povijesni roman Kletva koji je izlazio u Narodnim novinama 1880/1881. nije zavren, jer ga je zatekla prerana smrt. Grau za svoja mnogobrojna knjievna djela crpio je iz hrvatske prolosti i sadanjosti, a pisao je mnogo i neumorno u elji da svojiim knjievnim radom poradi na politikom, kulturnom i prosvjetnom podizanju naroda. U svojim lanicama Nae knjievnosti rekao je na jednom mjestu ovo: Zato piemo? Da si ovaj ili onaj italac ne znajui ta da pametno radi prikrati vrijeme? U tom sluaju ne bi novele vie vrijedile od one brojanice, koje turin od duga asa broji. Mi hoemo da dignemo narod da ga osvijestimo, da mane prolosti popravimo, da budemo u njem smisao za sve to je lijepo, dobro i plemenito.

Biljeke o djelu: Djelo je posve realistino. enoa u ovoj pripovijetci kritizira ondanje drutvo, ondanje pisce. To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala svoje misli o hrvatskoj knjievnosti i koja govori: enska ud je strasna, fantazija bujna, misao iva i brza kao ptica. A kakvu hranu davaju nai novelisti toj nestanoj ptici koja lepra od mjesta do mjesta, koja, vjene promjene eljna, nikad ne miruje? Vazd jedno te isto. Dvoje mladih se zavoli, al im se nameu kojekakve vrlo obine prepone kojih vrlo obinim nainom uklone, pa budu, hvala budi bogu, svoji. K tomu malo sunca, mjeseca cvijea, suza i pripovijest je svrena. Ona kae da rijetko kojem piscu ue u galavu da se ta junakinja li junak otrovaju, probodu maem i umru: Samo katkad ue kojem piscu u glavu, te junak ili junakinja moraju se otrovati, probosti, pae umrijeti od suhe bolesti ! Vjena idila, vjena monotonija. Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike, mogu li nai pisci stvoriti velikog junaka: Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velika divske slike, moe li u naih okolnosti postati kakav zanimljiv junak romanu? Nato joj enoa odgovara da junaka ne treba stvarati nego da je dovojlno okrenuti se oko sebe da bi se nalo junaka, tj. moe se ga nai u svakodnevnom ivotu. Rekao joj je i to da upravo zato to smo mali narod koji je imao tolike borbe upravo mi moemo napisati najljepe romane: Upravo okvir nae malenosti koja sapinje esto smjelu duu i arko srce, rodi tolike borbe, tolike sukobe da e duu silno potresti, i povijest ljudskog srca u nas toli razlika, toli ivada naim piscima ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepi roman.

Kratki sadraj: U pripovijesti prijan Lovro enoa je opisao tragian udes mladog uitelja, njegovog prijatelja Lovre. Lovro je sin iz slabo imune slovenske obitelji. Roditelji su eljeli da im se bar jedno dijete digne na imuan poloaj, a poto je Lovro bio od malih nogu jako inteligentan i eljan znanja roditelj su odluili da on bude sveenik. Lovro je poeo uiti za sveenika, ali on se zaljubio i shvatio da kao sveenik nee moi nikad imati voljenu osobu pokraj sebe i on je odustao od sveenikih studija. Taj je dogaaj jako povrijedio njegovu obitelj, jer je njegova majka samo eljela da ga vidi u odori sveenika. Kad je odluio odustati od sveenikog reda pozvao ga je predsjednik k sebi da ui njegova sina i Lovro pristane. Neko je vrijeme on tako uio njegova sina, ali njemu je bilo neugodno da je on na teret tuoj obitelji i on je odluio da okua sreu tako da se upie u orijentalnu akademiju. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju putem veza, ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije uspio. Nakon toga Lovro odlui pisati molbu u ministarstvo da postane uitelj, ali i tu je bio razoaran jer ga nisu ga primili. Kada je njegov otac proitao to pismo on je odluio da e Lovri pomoi i da e mu dati sav novac samo da ostvari svoje elje i da otie u Be. Neko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon toga zapao u velike dugove i nije mogao potpomagati Lovri, i jedan od aka mu je savjetovao da ide u Hrvatsku raditi kao uitelj a Lovro to prihvat. Nakon zavrenog treeg teaja sveuilita Lovro odlui otii u Zlatni Prag. Lovro je u Pragu upoznao djevojku po imenu Minka, kroz razgovor je doznao da je ona bogata a to je upravo njemu trebalo, bogata djevojka koja e izbaviti njegove roditelje iz dugova. I on je imao na umu da se oeni tom djevojkom sve dok mu enoa nije otvorio oi i rekao da je to stara usidjelica koja nee donijeti miraz udajom jer njen otac ima jo estero djece na koje treba podijeliti svoje bogatstvo. Poslije tog saznanja Lovro je odustao od nje. Nakon zavrenih svih ispita Lovro je ekao samo da mu dodjele mjesto u jednoj od hrvatskih gimnazija. I dok su jednog dana Lovro i enoa bili u jednoj kavani prie im jedan debeli ovjek kojega su trebali poduiti, on je savjetovao Lovri nakon to je uo njegovu priu da trai bogatu djevojku da se oeni, i on mu savjetova neka ide u Split jer on pozna jednu mladu djevojku koja ivi sa stricem a bogata je. I tako Lovro otie u Split i tamo upzna tu djevojku po imenu Anelika u koju se on i zaljubio, a nije bio samo novac u interesu. Anelika se zaljubila u njega i odluili su tu vezu okruniti brakom. U meuvremenu njen je stric doznao da je Lovro potekao iz siromane obitelji i zabranio Aneliki vjenanje s Lovrom. Kad je Lovro to doznao on se ubio u stanu u kojem je ivio tako da si je britvom prerezao grkljan. I tako zavrava ivotna pria mladog, inteligentnog, uenog ovjeka koji je imao znanja za velike uspjehe ali nije imao ono najvanije - novac. I sad nakon tog proitanog djela postavljam si pitanje da li je bolje biti glup i bogat ili pametan i siromaan!?

Analiza likova: Prijan Lovro Po naglasku sudei bijae pohrvaeni slovenac. Bio je ovjek srednjeg stasa, koast, irokih pleiju. Glava neobino velika naliila posve kugli; elo mu bilo iroko, visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi iroko, zdola posve iljasto, nos fin, usne tanke, stisnute, brii slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena, a oi male, tamne, mirkave, al i vrlo acave. (str. 12.) Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama, al i apodiktiki, prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran, al neobini sjaj njegova oka odavao je da je ovjek strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci a toga je bilo zaonda dosta utio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironikom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit ovjek, da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi Lovrin prvipojav prijazan. Neto me odbijalo od njega. (str. 13.) Malvina: U vlastelina bila ljepuna jedinica, crnooka i zlatokosa, bujna i vesela, a pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati, udarati u glasovir i vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro poznavala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se mladi svetac i crnooka, plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu, o suncu, o glazbi, o Berangeru i o kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. (str. 18.) Opis Minke kakvu je vidio Lovro: Na prvi mah smetoh se poneto. Nisam znao da l je mlada, da l prizrela djevojka. Bijae visoka, tanka, gipka, blijeana lica, krasna profila, tamne kose u uvojke spletene i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli. Uprla bje glavuo ruku, da joj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih oih. Ljepa je, miljah u prvi mah. (str. 47.) Istiniti opis Malvine: Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatui obrazi mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte, svjedoice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu; cijelo lice bijae osuho, uvehlo. Ne, to nije rascvala ruica - to je usidjelica koja doziva u pomo mjeseinu da joj pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smijeei se: - ta ste zamukli? - Al Minkin posmjeh ne bijae smijeak anela od esnaest godina.

Dojam o djelu: Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer su takve stvari jo i danas aktualne. Ako je osoba iz slabostojee obitelji onda je jako mala vjerojatnost da e doi na poloaj o kojem mata tj. biti ugledan u drutvu i imati mo. Isto tako svia mi se to kako je pisac dokazao da nai pisci nisu bezvrijedni i da mi ne moramo izmiljati junake i uvrtavati ih u nepostojee vrijeme i mjesto, nego je dovoljno da prelistamo nau povijest i dobili smo junake koje ne treba da opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled i istinite osobine. Tim djelom enoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. On potie hrvate da ponu itati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog to jesu i glumiti ono to nisu itajui izriito stranu literaturu.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org