AUGUST ŠENOA

PRIJAN LOVRO
 AUGUST ŠENOA
„jedan od naših najplodnijih pisaca“

 Zagreb 1838.godine
o građansko – obrtnička obitelj – doseljeni iz Budima
 osnovnu je pohađao u Zagrebu, a srednju u Pečuhu
o studij prava u Pragu
o prvi tekstovi objavljeni u zagrebačkom časopisu Pozor
o nije završio studij već je krenuo uređivati časopise u Beču
 časopis Glavonoša – „Naša književnost“ u kojoj se zalaže za
popularnu, poučnu i zabavnu književnost
 vratio se u Zagreb gdje je radio u uredništvu Pozora u kojem je objavljivao
svoja djela
o Zagrebulje (feljton o Zagrebu)
o kazališne kritike
o komedija Ljubica
 obnašao je dužnosti umjetničkog ravnatelja, dramatura Hrvatskog zemaljskog
kazališta, gradskog bilježnika i vijećnika
 preuzima uredništvo časopisa Vijenac čiji urednik ostaje sve do smrti
o u ovom časopisu 1873.godine objavljuje djelo PRIJAN LOVRO
 Zagreb , 188.godine

*ostala značajna djela – Zlatarevo zlato i Seljačka buna

razdoblje u kojem je stvarao zove se PROTOREALIZAM ILI ŠENOINO DOBA
[nacionalna i socijalna tematika, miješanje elemenata romantičarskoga i
realističnog stila, dominiraju prozne vrste, a djela su romani]
utemeljitelj hrvatske umjetničke proze
 PRIJAN LOVRO [„praška novela“]
-nastala je 1873.godine dok je Šenoa studirao u Pragu
-ima autobiografske elemente (sporedna radnja)  glavni lik bio je Šenoin
cimer u Pragu te je on sve što je Lovro doživio prepričao vrlo vjerodostojno i
realistično
-novela se odvija retrospektivno – priča o prijanu Lovri iz perspektive pisca kojeg je
prijatelj pozvao na svoje imanje u berbu
-cijelu radnju, Šenoa, prepričava naočitoj udovici Hrvatici koja kritizira
hrvatsku književnost
*dosta pažnje je u noveli posvećeno karakterizaciji glavnog lika (vanjska, unutarnja,
psihološka)
-tragična priča o jednom mladiću s velikim potencijalom kojega je svijet uništio
-uništio je sam sebe jer je uvijek udovoljavao drugima – svojoj obitelji
-pošao je za svećenika kako bi usrećio svoju majku
*na kraju si je prerezao grkljan
-na savjet starog kanonika izišao je iz svećenstva – postao je privatan učitelj
grofovom sinu (odlučio je otići dalje u školu, ali nije primljen te je pao u očaj)
-nije imao sreće u ljubavi
-fatalna Malvina – nije htjela biti s njim jer je svećenik
-Anđelija (bogata sirotica Dalmatinka) – obitelj joj je zabranila da ode s
njim
-novela je i kritika tadašnjeg društva (brakovi se sklapaju radi novca i bez ljubavi,
djeca ne mogu nastaviti daljnje školovanje zbog neimaštine obitelji)
-raznolikost jezičnih elemenata
-francuski
-talijanski
-njemački
-hrvatski 19.stoljeća
-spada u razdoblje PREDREALIZMA
-obilježja realizma – tematika i ideja su uvelike realistične
-obilježja romantizma – opisi ljudi, krajolika i osobnih osjećaja (puni stilskih
figura i pjesničkih slika)

KNJIŽEVNI ROD: epika

VRSTA DJELA: realistična novela
VRIJEME: 19.stoljeće
MJESTO: slovenski kraj, Zagreb, Ljubljana, Beč i Prag
TEMA: život prijana Lovre
IDEJA: nekada društvo može uništiti sreću pojedinca

-pripovjedač je ujedno i lik te ima ograničenu moć spoznaje – subjektivan i prisutan u

svim segmentima priče
 KRATKI SADRŽAJ (UOKVIRENA KOMPOZICIJA)
[autor je kompozicijski svoju priču realizirao na trima razinama – prva priča je okvir
u kojem uvodi lik pripovjedača i publiku kojoj će, potaknut udovičinim primjedbama o
hrvatskoj književnosti, ispričati priču o prijanu Lovri]

Šenou je u vrijeme berbe prijatelj vlastelin pozvao da dođe na selo gdje mu je

odmah za oko zapela mlada udovica koju, kao ni njega, nisu zanimale župnikove
dosadne priče. Oni dva su razvili svoju priču te su se drugi također zainteresirali i
zamolili ga da im ispripovijeda nešto.

[druga priča, koja govori o druženju pripovjedača s prijanom Lovrom te koja

završava Lovrinim odlaskom iz Praga i vijestima koje o njemu iz drugih izvora dobiva
August, događa se u Pragu 1960ih godina]

Pripovjedač je studirao pravo s drugom hrvatskom braćom u Pragu te bi se svaku

večer sastajali u jednoj kavani gdje bi se družili i čitali hrvatske knjige i novine. U tom
društvu je August upoznao Lovru N. (profesor jezikoslovlja) koji je bio pohrvaćeni
Slovenac s finim odijelom, uglađenim kretnjama, elegantan i fin, no to mu nije
pristajalo. Ipak, bio je darovit i veoma pametan te su se u kratkom periodu
sprijateljili s još jednim prijateljem i uselili zajedno u stan kod kapelnika opere.

Lovro je bio sin slovenskih seljaka koji su htjeli da bude svećenik kako bi imali ugled i
poštovanje u selu. Stoga su ga poslali u Ljubljanu kod kuma zvonara kako bi naučio
zanat. Kada je završio srednju školu trebao se zarediti, ali nije bio sretan te se
osjećao kao da mu netko lomi krila, ali je zbog obitelji pristao na to. Bilo mu je malo
lakše kada je vidio svoju sretnu obitelj, ali to je trajalo samo na momente.

Lovru je, za praznike, kod sebe pozvao prijatelj u svoj dvorac gdje mu se odmah
dopala Malvina (krasna crnooka gospođica koja je bila veoma učena i darovita).
Zatekao ju je kako svira klavir te joj je izjavio ljubav, ali ona zbog njegove svećeničke
halje nije htjela za to ni čuti. Otišla je u Trst, a on nazad u Ljubljanu. Mučilo ga je biti
svećenik te se razbolio. Posjetio ga je starac kanonik kojemu se Lovro ispovjedio. On
mu je savjetovao da bude svjetovnjak što je Lovro i poslušao.

Krenuo je kući iz sjemeništa te je po putu ugledao Malvinu s mužem u kolima. Sjetio

se kako vlastelinova kći nikada ne bi ni pogledala seljačkog sina. Kada je došao kući
otac mu je dopustio da prespava jednu noć te da drugi dan mora otići zbog sramote
koju im je nanio. Starac kanonik mu je pronašao posao odgojitelja sina vladinog
predsjednika te se je on preselio u predsjednikovu kuću i postao učitelj dječaku.
Osjećao je slobodu te je postigao veliki ugled i poštovanje kod važnih ljudi. Upoznao
je kotarskog predsjednika koji je bio muž Malvine. Shvatio je da je i dalje bio
zaljubljen u nju te mu je ovaj susret predstavljao problem.
Kada je predsjednikov sin odrastao, Lovro se iselio, a predsjednik je poslao pismo
lovrovom ocu gdje ga je nahvalio te su se oni dva pomirili. Grof mu je pomogao da
upiše orijentalnu akademiju u Beču jer se htio nastaviti školovati, ali nije upao zbog
čega se razbolio. Kada ga je otac ugledao odlučio je poslati sina na daljnje školovanje
u Beč na svoj trošak. Dvije godine je studirao slavensku i klasičnu filologiju, ali nije
uspio završiti studij jer mu otac više to nije mogao plaćati te se Lovro vratio u
Hrvatsku kako bi postao učitelj i tako zarađivao.

[u trećoj priči se Lovro ispovijeda prijatelju o vlastitom životu prije njihova susreta –
umetnuto je u drugu priču]

Predavao je u primorskoj gimnaziji te je nakon položenog stručnog ispita otišao u

Prag na daljnje nauke gdje se upoznao sa Šenoom, kojemu je ispričao obiteljske
dugove i da se mora bogato oženiti kako bi spasio obitelj. Upoznao je Slovenku
Minku s kojom je odredio vjenčanje (August je trebao biti kum). Njezini su roditelji
forsirali vjenčanje što je Šenoi postalo čudno te je nagovorio Lovru da ispita situaciju.
Cijela stvar je bila prevara te Lovro ne bi dobio nikakav miraz jer njen otac ima
šestero djece te mora imetak raspodijeliti na svih njih. Tada je on razvrgnuo zaruke i
ostavio već stariju Minku.

U Pragu su upoznali popa Antuna koji je iz Dalmacije došao položiti za učitelja. On im

je rekao da postoji bogata sirotica Dalmatinka te se Lovro raspitivao o njoj. Došlo je
vrijeme Šenoinog i Lovrinog rastanka jer je Lovro položio sve ispite. Otada August
sluša o njemu preko drugih ljudi. Saznao je da je postao učitelj u Dalmaciji te da
planira oženiti bogatašicu za koju im je pop pričao. Zvala se Anđelija te su se stvarni
zaljubili, ali je njen stric čuo da se Lovro njome ženi samo radi novca i zabranio joj
udaju. Morala je s parobrodom otići u Zadar, a Lovru je to dotuklo te si je pred njom
britvom prerezao grkljan i umro.

Priča se na kraju vraća na Šenou i gospođu s početka novele, kojoj je pisac prepričao
cijelu zgodu o Lovri, za vrijeme berbe na imanju prijatelja vlastelina.