AUGUST ENOA PRIJAN LOVRO

U historikom romanu mora analogijom izmeu

prolosti i sadanjosti narod dovest do spoznaje
samog sebe. - August enoa (Vijenac, 1874.)

Biljeke o piscu:

August eona je najsvestraniji i najplodniji hrvatski

knjievnik 19. st. Roen je u Zagrebu 1838. godine, u malograanskoj obitelji
maarskoga, njemakoga i ekog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je
u Zagrebu, Peuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beu, jedno vrijeme
uz potporu biskupa Strossmayera. Knjievni rad zapoinje feljtonima u novinama i
asopisima (Zagrebulje). Istupa kao knjievni kritiar i teoretiar donosei u
hrvatsku knjievnost nove ideje o ulozi knjievnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz
knjievni rad, enoa je svakako i meu najobrazovanijim ljudima svoga vremena,
poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik,
dramaturg i umjetniki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih asopisa, i
od svega najvanije: pjesnik, pripovjeda i romanopisac. Ve kao gimnazijalac enoa
pie stihove na njemakom i hrvatskom jeziku. enoine su pjesme, zahvaljujui
sugestivnosti, tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima irokog kruga itateljstva i
povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (Smrt
Petra Svaia, Propast Venecije, Prokleta klijet i dr.) - lirsko-epske pjesnike
tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politikih
prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju
ilirskog pokreta. Vrhunac je enoina stvaralatva u pripovijetkama i romanima. U
svojim pripovijetkama i novelama enoa finim zapaanjem ulazi u seoski,
malograanski i gradski ivot promatrajui sudbinu svojih junaka u povijesnim
previranjima i postavljajui svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.

Kratki sadraj
August eona boravio je na seoskom imanju svog prijatelja, gdje se upoznao s
mladom udovicom s kojom se uputa u razgovor o knjievnosti: mlada udovica mu

govori da rado ita no preteito na njemakom i francuskom jeziku jer je hrvatska

literatura monotona. August joj ispria priu o svom prijatelju iz studentskih dana prijanu Lovri. Lovro je roen u mnogobrojnoj siromanoj obitelji, ali se ve rano
istaknuo svojom inteligencijom i puno obeavao. Siromanom je djeaku vrhunac
ivotnog uspjeha, bez obzira na elje i darovitost, bilo sveenstvo. Duhovnost i
uenost crne halje respektirali su Lovrini roditelji, gledajui u njoj prije svega
mogunost da njihovo dijete proivi ivot manje tegoban od njih. Lovro je uio dobro,
ali je njegova nemirna priroda teko podnosila stroge zakone sveenikog liceja.
Lovro se osjeao zarobljen i sputavan, ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. Na
Lovrinu ljubav odgovorila je blagim prijekorom iako ga je voljela, ali to nije mogla
priznati jer je on bio sveenik. Oaj koji je Lovro proivio dovodi ga do spoznaje da je
bolje da bude dobar svjetovnjak nego lo sveenik. Tako se Lovro vraa kui,
razoaravi svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni uitelj grofova sina.
Posao mu nalazi kanonik. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno uio. Na jednoj
zabavi susree Malvinu, sada udatu, ona mu priznaje ljubav no on ju odbija. Nakon
zavretka s pouavanjem mladog grofa Lovro je elio nastaviti svoje kolovanje no
nije dobio stipendiju, te slomljen brojnim porazima oboli. Lovrin je otac slomljen
sinovljevom boli odluio zaloiti sve to su imali da bi platio sinu kolovanje. Tako se
Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je uio jer je gorio od elje za znanjem. U
to vrijeme je u stanu sa enoom i igecom, i kad mu se konano ivot sredio otac mu
zapada u dugove. Jedino rjeenje za Lovru je enidba bogatom djevojkom. Tako
upoznaje Minku, stariju djevojku ija je sumnjiva ljepota i jo sumnjivija materijalna
situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor enoe u razgovoru s buduim
tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke. Ipak, u jednom asu se inilo
da se i Lovri osmjehnula srea - na studij je doao neuki sveenik iz Dalmacije koji
doznavi za Lovrine probleme ispria priu o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema
nikoga. Zajedno otputuju na more gdje je Lovro i upoznao Aneliju o kojoj mu je
sveenik govorio. Lovro je konano upoznao enu svog ivota i zaljubio se u nju, kao
i ona u njega. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah i da se eli oeniti Anelijom
zbog njezinog novca te zabranjuje vjenanje. Lovro je istinski volio Aneliju, no znao
je da u to nikoga vie ne moe uvjeriti. Dolazi kod Anelije govorei joj da ne moe
vie tako, te si oduzima ivot prerezavi si grkljan britvom. Tako se daroviti seoski
mladi pretvara u oajnog, ogorenjem otrovanom ovjeka.

Likovi:
Lovro, August, kanonik, otac, majka, sestra, svak, Malvina, Anelija, Minka sa
obitelji...

Analiza likaova:

Lovro: Tragina sudbina intelektualca seoskog podrijetla, iji teki ivotni uspon
svrava tragedijom umjesto zasluenim trijumfom, esto se javlja u naoj knjievnosti.
On je prvi knjievni lik hrvatske knjievnosti koji je seljakog podrijetla i pokuava
postati intelektualcem, a za njegov udes kriva je okolina u kojoj se kree i koja ga ne
prihvaa.
Po naglasku sudei bijae pohrvaeni slovenac. Bio je ovjek srednjeg stasa, koast,
irokih pleiju. Glava neobino velika naliila posve kugli; elo mu bilo iroko,
visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi iroko, zdola posve iljasto, nos fin,
usne tanke, stisnute, brii slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena,
a oi male, tamne, mirkave, al i vrlo acave. (str. 12.) Govorio je sprvine polagano,
sveano, kratko poput epigrama, al i apodiktiki, prepliui govor franceskim
dosjetkami. Bio je pod silu miran, al neobini sjaj njegova oka odavao je da je ovjek
strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci a toga je bilo
zaonda dosta utio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironikom izrekom
izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno
darovit ovjek, da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi
Lovrin prvipojav prijazan. Neto me odbijalo od njega. (str. 13.)
Malvina: U vlastelina bila ljepuna jedinica, crnooka i zlatokosa, bujna i vesela, a
pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati, udarati u glasovir i
vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro poznavala.
I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se mladi svetac i crnooka,
plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu, o suncu, o glazbi, o Berangeru i o
kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. (str. 18.) Opis Minke kakvu je vidio Lovro:
Na prvi mah smetoh se poneto. Nisam znao da l je mlada, da l prizrela djevojka.
Bijae visoka, tanka, gipka, blijeana lica, krasna profila, tamne kose u uvojke
spletene i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene haljine virile bijele
drobne ruke a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli. Uprla bje glavuo ruku, da
joj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih oih. Ljepa je,
miljah u prvi mah. (str. 47.)
Istiniti opis Malvine: Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu
cvatui obrazi mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte,
svjedoice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu;
cijelo lice bijae osuho, uvehlo. Ne, to nije rascvala ruica - to je usidjelica koja doziva
u pomo mjeseinu da joj pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj
sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smijeei se: - ta ste zamukli? - Al
Minkin posmjeh ne bijae smijeak anela od esnaest godina.

Biljeke o djelu:

Prijan Lovro je kraa pripovijest, u formi neto due novele. Likovi su stvarni i
proizlaze iz enoina ivota. Naime, pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio enoin
prijatelj u Pragu. Uloga pieva lika u pripovijesti je vrlo znaajna jer je na taj nain
autror mogao sudjelovati u grai te pripovijetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da je
ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja koji bi pobudili razvoj hrvatske
knjievnosti. enoa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemakog, francuskog i talijanskog. Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih
injenica. On nema sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je
siromah; plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se
eli oeniti bogatom djevojkom te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a on se ubije.
enoa je fabulu gradio na psihosocijalnim kontrastima. Glavni kontrast je elja mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, bogatstvo - siromatvo.
Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do
ravnopravnog graanina.
Djelo je posve realistino. enoa u ovoj pripovijetci kritizira ondanje drutvo,
ondanje pisce. To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala svoje
misli o hrvatskoj knjievnosti i koja govori: enska ud je strasna, fantazija bujna,
misao iva i brza kao ptica. A kakvu hranu davaju nai novelisti toj nestanoj ptici
koja lepra od mjesta do mjesta, koja, vjene promjene eljna, nikad ne miruje? Vazd
jedno te isto. Dvoje mladih se zavoli, al im se nameu kojekakve vrlo obine prepone
kojih vrlo obinim nainom uklone, pa budu, hvala budi bogu, svoji. K tomu malo
sunca, mjeseca cvijea, suza i pripovijest je svrena. Ona kae da rijetko kojem
piscu ue u galavu da se ta junakinja li junak otrovaju, probodu maem i umru: Samo
katkad ue kojem piscu u glavu, te junak ili junakinja moraju se otrovati, probosti,
pae umrijeti od suhe bolesti ! Vjena idila, vjena monotonija. Nato se ona pita jesu
li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike, mogu li nai pisci stvoriti
velikog junaka: Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velika divske slike, moe
li u naih okolnosti postati kakav zanimljiv junak romanu? Nato joj enoa odgovara
da junaka ne treba stvarati nego da je dovojlno okrenuti se oko sebe da bi se nalo
junaka, tj. moe se ga nai u svakodnevnom ivotu. Rekao joj je i to da upravo zato to
smo mali narod koji je imao tolike borbe upravo mi moemo napisati najljepe
romane: Upravo okvir nae malenosti koja sapinje esto smjelu duu i arko srce,
rodi tolike borbe, tolike sukobe da e duu silno potresti, i povijest ljudskog srca u nas
toli razlika, toli ivada naim piscima ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepi
roman.

Slikar hrvatske drutvene stvarnost

Prikazujui prijelomna razdoblja u naoj povijesti, enoa je obuhvatio itav niz
dogaaja, od ivota plemstva do malih graanskih obitelji, od velikih ratnikih
podviga do unih rasprava u Hrvatskom saboru, sve do intimnih porodinih slika i

ugoaja, obuhvativi time sve aspekte drutvenog ivota u Hrvata. Vjetom fabulom
uspio je stvoriti mostove izmeu prolosti i sadanjosti, budei time svijest naroda i
prikazujui mu njegovu pravu drutvenu zbilju. Slijedei geslo iliraca Prosvjetom ka
znanju enoa je traio ba takve motive koji e zaintrigirati tadanje drutvo a i
istovremeno prenosei svoje poruke njima. Svojim motivima i vjetim pisanjem enoa
je stvorio po prvi put u povijesti hrvatske knjievnosti italaku publiku, obiljeivi
tako itavo stoljee.
Utjecaj sredine na pojedinca
U svojoj pripovijest Prijan Lovro enoa nam daje portret traginog junaka Lovre ija
je sudbina odreena sumornou sredine u kojoj se taj junak kree. U njoj enoa
raspravlja o odnosu drutva i pojedinca odnosno utjecaju drutva na pojedinca. Lovro
je osoba iznimnih intelektualnih sposobnosti ali zbog njegova podrijetla drutvo ga
odbacuje uzrokujui time njegovu propast. Njegovim prvim dolaskom u grad otvaraju
mu se novi vidici i on zaeli uzeti komadi slasti to ju je zamiljao u gradskome
ivotu: Kad je Lovro vidio velike kue, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu po prvi
put zagrmile velike orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda. Ali tek to je vidio
vanjskoga svijeta stadoe ga kidati od njega ( arkomu srcu mladia bijae svijet
preuzan, prezalo ono proletjeti preko svijeta, vie svijeta, a ovamo ustadoe kidat ga
od svijeta, zatvorit ga u sebe). Nemirna dua ne moe nai utjehu u zatvoru
drutvene konvencije ve trai slobodan prostor u razvoju vlastitog intelekta. Zbog
takvih tenji ovjek u tadanjem drutvu biva proganjan i njegova je sudbina samo niz
sankcija uvjetovanih drutvenim okolnostima ( vaa rtva nije nita drugo nego
obina posljedica naih drutvenih okolnosti). Drutvo uvjetuje razvoj ovjeka, ne
pita za njegovo znanje i kvalitete ve gleda njegovo porijeklo (Svijet obino ne sudi
mladia po duevnim vrlinama, ve po kolskim svjedodbama ili kasnije po veem ili
manjem zvanju. esto se ljudi klanjaju plitkoj glavi jer je uvrtena u red javnog
zvanja, esto rugaju se umniku jer je nita, jer ne spada u koju od drutvenih
kasta).
Stvaranje italake publike
enoa u svojim djelima vodi dvije fabule, jednu ljubavnu a drugu temeljenu na
povijesnoj grai. Dok je ljubavnu fabulu pisao romantiarski, drugu je vodio iznimno
realistiki prenosei svoje poruke itaocu. Taj izbor dvostruke fabule upotrijebljen je
zato da bi se stvorila italaka publika na hrvatskom jeziku. Do tada su itatelji bili
zatrpani gomilom jeftinih romana jednakog zapleta, i sve se vie poeli okretati stranoj
knjievnosti zaboravljajui svoju. Te je ideje enoa prikazao na samom poetku
Prijana Lovre dobivi time izliku da prikae jo jedan drutveni problem.
Realizam
Realizam je razdoblje u knjievnosti koje traje od 1830. do 1870. U tom razdoblju
dolazi do naglog uzdizanja graanskog drutva, stvaranja sve veih klasnih razlika
izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju. Javlja se bijeda i ideje o utopistikom

drutvu jednakih. Znanost se postavlja kao temelj ljudskog ivota i odbacuje se

mistika i religija. Knjievnici se kritiki odnose na drutvo iznosei u svojim djelima
sve aspekte tadanjeg drutva. Afirmiraju roman kao knjievnu vrstu i stvaraju tzv.
tipove junaka koji nose osobine odreene skupine ljudi.
Pretea realizma
enoino razdoblje nazivamo protorealizmom koje prethodi realizmu u Hrvatskoj.
enoa je u svojim djelima uspio iznijeti na vidjelo probleme tadanjeg drutva i
potaknuti nacionalnu svijest. U svojim djelima enoa je najavio realizam koji stie u
Hrvatsku na izmaku snaga europskog realizma.