Professional Documents
Culture Documents
Očaj koji je Lovro proživio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak
nego loš svećenik. Tako se Lovro vraća kući, razočaravši svoje roditelje: otac ga tjera da
se zaposli kao privatni učitelj grofova sina. Posao mu nalazi kanonik. Lovro se dobro
slagao s grofom i intenzivno učio. Na jednoj zabavi susreće Malvinu, sada udatu, ona
mu priznaje ljubav no on ju odbija. Nakon završetka s poučavanjem mladog grofa Lovro
je želio nastaviti svoje školovanje no nije dobio stipendiju, te slomljen brojnim
porazima oboli. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odlučio založiti sve što su imali
da bi platio sinu školovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je učio
jer je gorio od želje za znanjem. U to vrijeme je u stanu sa Šenoom i Žigecom, i kad mu
se konačno život sredio otac mu zapada u dugove. Jedino rješenje za Lovru je ženidba
bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku čija je sumnjiva ljepota i još
sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor Šenoe u
razgovoru s budućim tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke.
August Šenoa: Prijan Lovro
Ipak, u jednom času se činilo da se i Lovri osmjehnula sreća - na studij je došao neuki
svećenik iz Dalmacije koji doznavši za Lovrine probleme ispriča priču o lijepoj i bogatoj
nasljednici koja nema nikoga. Zajedno otputuju na more gdje je Lovro i upoznao
Anđeliju o kojoj mu je svećenik govorio.
Lovro je konačno upoznao ženu svog života i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin
stric doznaje da je Lovro siromah i da se želi oženiti Anđelijom zbog njezinog novca te
zabranjuje vjenčanje. Lovro je istinski volio Anđeliju, no znao je da u to nikoga više ne
može uvjeriti. Dolazi kod Anđelije govoreći joj da ne može više tako, te si oduzima život
prerezavši si grkljan britvom. Tako se daroviti seoski mladić pretvara u očajnog,
ogorčenjem otrovanom čovjeka.
August Šenoa: Prijan Lovro
“Kad je Lovro vidio velike kuće, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu po prvi put
zagrmile velike orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda.“
August Šenoa: Prijan Lovro
Šenoa u svojim djelima vodi dvije fabule, jednu ljubavnu a drugu temeljenu na
povijesnoj građi. Dok je ljubavnu fabulu pisao romantičarski, drugu je vodio iznimno
realistički prenoseći svoje poruke čitaocu. Taj izbor dvostruke fabule upotrijebljen je
zato da bi se stvorila čitalačka publika na hrvatskom jeziku.
Do tada su čitatelji bili zatrpani gomilom jeftinih romana jednakog zapleta, i sve se više
počeli okretati stranoj književnosti zaboravljajući svoju. Te je ideje Šenoa prikazao na
samom početku Prijana Lovre dobivši time izliku da prikaže još jedan društveni
problem.
PRIMJERI ESEJA
August Šenoa: Prijan Lovro
Polazno pitanje: Zašto je Prijan Lovro realistička novela?
Prvi polazni tekst
- Da malo hrvatskih knjiga čitam, jel'te? Kazat ću vam zašto.(…) Nu ne shvaćajte me
krivo; ne bijedim ja naših književnika: opisuju vam ono što u svom zavičaju nalaze,
odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema
velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu
okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak
romanu? To su vam sve pitanja na koja mi duša, premda velikom mukom, mora
odgovoriti »Ne«, i stoga ne čitam skoro nikakvih hrvatskih knjiga.
- Plamna vaša rječitost, milostiva gospođo, zanosi čovjeka nehotice i skoro bi ga
prevarila. Maleni smo, žalibože, slava naša ne ori se svijetom, da, i ono što smo
pošteno zaslužili, otimlju našemu imenu. Žalosno je to, muka hvata čovjeka, pravo
velite. Al ipak ne sudim kao što vi. Upravo okvir naše malešnosti koja sapinje često
smjelu dušu i žarko srce, rodi toliko borbe, toliko sukoba da će dušu silno potresti, i
povijest ljudskoga srca u nas je toli razlika, toli živa da našim piscima ne treba nego
prepisati je pa su napisali najljepši roman. Al da vam pravo kažem, mnogi naši pisci
pišu o naravi ne motreći naravi, pišu o ljudskom srcu ne poznavajući ga.
August Šenoa: Prijan Lovro
- To je sve teorija - nasmiješi se lijepa gospođa - a ja ću se vašim riječim tek onda
pokoriti kad mi pokažete živ primjer, kad mi pokažete pravog junaka za roman. -
Hoću, gospođo! - odvratih joj. Naš razgovor bivao je sve glasnijim i življim te je
župnik zaboravio Napoleona i sudac svoje kruške. Sve se oko nas sakupilo bilo, svi
su htjeli slušati o junaku romana. - Čujmo! - zaviknu velečasni gospodin izbočiv se
za mojim stolcem, a ja nastavih: - Ne nadajte se, gospodo moja, da ću vam
dokazati pričicu, složenu po pravilima umjetnosti; ne mislite da ću dozivati u
pomoć oštru dosjetljivost ili bujnu maštu. Nipošto. Što vam evo kazujem, živa je i
prosta istina.
Drugi polazni tekst
Sjedasmo dugo mučeći diveći se krasnomu prizoru.
- Koliko je bilo nada sred toga grada! - prihvatih ja - koliko bura bjesnilo u njemu!
Prava je to kamena elegija.
- Reci, tu se od jada okamenila jedna orijaška duša - odvrati mi Lovro. - Život i
neživot izmjenjuje se. Kamen dobiva dušu, a čovjek postaje kamenom. - I opet se
zamisli Lovro časak spustiv glavu. - Kaži mi - nastavi - nije li Jean Jacques Rousseau
istinu govorio, odgovoriv dižonskoj akademiji da znanosti čovjeku više škode nego
hasne? Jest, vjere mi.
August Šenoa: Prijan Lovro
Gleđi pred sebe, evo ti Praga, evo ti primjera. Da nije bilo toliko prosvjete u tom
gradu, da nije bilo u njem Husa, bio bi sretniji. Bijela Gora ne bi bila postala
crnom. I ja sam živi atom te istine. Šta je meni trebalo stablo spoznanja? Volio
bih znojiti se za očevim plugom nego broditi sa Ahilom pred Troju ili uzvitlati
prah junaka Igora. Buditi znanjem želje u sebi a ne doviti se činu, letjeti mišlju
preko mora, preko zvijezda, a tijelom biti prikovan do groba na jedno mjesto, to
je prokletstvo. Blaženi slaba uma ljudi!
- Odakle tebi danas takve misli, Lovro? - zapitah ga.
- Otprilike tako. Odakle? Nosim ih uvijek sa sobom, brate, kao rob svoje verige.
Samo jednog bremena da se riješiti, bar bi mi verige lakše bile.
August Šenoa: Prijan Lovro
PRIMJERI ESEJA
August Šenoa: Prijan Lovro
PODACI ZA UVOD (ukratko predstavite autora i djelo):
August Šenoa (19. st.) pripada razdoblju predrealizma u hrvatskoj
književnosti, koja se po njemu i naziva Šenoinim dobom
Šenoa je utemeljitelj hrvatske umjetničke proze, stvorio je hrvatsku
čitateljsku publiku
Opsežna novela/ pripovijetka Prijan Lovro jedno je od triju kraćih proznih
djela (uz Branku i Prosjaka Luku) u kojima se Šenoa u duhu realizma kritički
bavi aktualnim društvenim problemima
Pripovijetka Prijan Lovro najavljuje veliku temu hrvatskog realizma, propast
intelektualca seoskoga porijekla zbog nepovoljnih društvenih prilika
Oblikujući pripovjedača kao prijatelja glavnog lika i svjedoka mnogih
događaja iz njegova života, Šenoa pridonosi uvjerljivosti i objektivnosti izraza
Pripovijetka ima uokvirenu kompoziciju: kritika suvremene hrvatske
književnosti (okvir) i umetnuta priča o Lovri
August Šenoa: Prijan Lovro
Šenoa novelom Prijan Lovro uvodi realističku poetiku u hrvatsku književnost. Glavni lik ove
novele želi uspjeti u društvu, ali to ne uspijeva unatoč iznimnoj nadarenosti i trudu, jer je
društvo u kojem živi utemeljeno na klasnim privilegijama. Lovro je tip realističkog junaka, a
njegovi postupci su socijalno-psihološki uvjetovani. Pripovijedajući o Lovrinu životnom
putu, Šenoa kritički pripada stvarnosti i ukazuje na nepravedne društvene odnose.
WILLIAM SHAKESPEARE - HAMLET
djelo za cjelovito čitanje + esej
William Shakespeare, engleski predstavnik, veliki je pjesnik i dramatičar,
autor brojnih tragedija (Hamlet, Kralj Lear, Machbeth,…), komedija
(Ukroćena goropadnica, Na tri kralja,…), romanci (Zimska priča, Romeo i
Julija), povijesnih drama (Richard II., Richard III., Henrik IV.,…), te zbirke
pjesama (Soneti).
Shakespeare je najbolji tragičar u povijesti svjetske književnosti, u svoja
je mnogobrojna djela s velikim brojem likova nastojao unositi zbiljski život,
predstaviti što istinskije dušu suvremenog čovjeka, pa je za svoja djela
preuzimao priče iz antike, srednjovjekovlja i suvremenog doba, predaja i
legendi. Renesansna načela življenja i umjetničkog stvaranja izvanredno su
oživotvorena u svim njegovim djelima.
WILLIAM SHAKESPEARE - HAMLET
Hamlet je, kao lik, osjetljiv i plemenit, u dvojbi kako se boriti protiv zla.
Osveta postaje osnovni smisao njegova života, ona potiskuje ljubav prema
Ofeliji, izaziva u njemu čak i mržnju prema ženama koje nisu vjerne i kojima
se ne može vjerovati (kao i njegovoj majci). Jedino svijetlo u njegovom životu
prijateljstvo je s Horacijem, koje dokazuje da pozitivne ljudske vrijednosti
još nisu nestale.
Svijet koji pokazuje Hamlet je zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem
se pojedinac teško snalazi. Problemi s kojima se čovjek suočava su: osveta,
ubojstvo, ljubav, prijateljstvo, preljub, brak, vlast,… Dakle, Hamlet
govori o nama i našoj stvarnosti.
WILLIAM SHAKESPEARE - HAMLET
stilska obilježja drame: struktura zrcala (Hamlet i Laert žele isto: osvetu i
smrt ubojici svoga oca; predstava u predstavi: Mišolovka ili ubojstvo Gonzaga
kojom Hamlet želi doznati istinu - da je Klaudije ubojica vlastitog brata,
odnosno Hamletovog oca)
Hamlet - lik intelektualca, ima naviku introspekcije što umrtvljuje
odlučnost, onemogućuje djelovanje, analizira sebe, razmišlja o svom
postupku.
Kroz monologe, povremeno i dijaloge, danski kraljević preispituje treba li
ubiti svoga strica, ne može se osvetiti kukavički, ne može ni hladnokrvno
djelovati
WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET
WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET
WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET
PODACI ZA UVOD (ukratko predstavite autora i djelo):
William Shakespeare, engleski književnik; smatra se najvećim svjetskim
dramatičarem, najpoznatiji je po svojim tragedijama
Razdoblje: renesansa, 15. i 16. st.
Renesansna tragedija Hamlet: u središtu je tema osvete uz koju su povezane
mnoge sporedne teme (izdaja, spletke, ludilo, samoubojstvo, prijateljstvo,
ambicije,…)
Drama je pisana u stihu i u prozi; ima 5 činova; unutar djela se nalazi
predstava u predstavi : Ubojstvo Gonzaga/Gonzagino umorstvo/ Mišolovka
(predstava koju izvode glumci, prikazuje kako je ubijen kralj Hamlet)
Glavni lik je Hamlet, danski kraljević – protagonist koji je u sukobu sa stricem
Klaudijem (ubio mu je oca) i u sukobu sa samim sobom (odgađanje osvete)
Hamlet je jedan od najkompleksnijih likova svjetske književnosti; prikazuje
studiju čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja
WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET
istinski je dobra, požrtvovana i humana: smatra da svatko ima pravo na život i da nitko
nema pravo ubiti, iskreno je religiozna, pozitivno utječe na Raskoljnikova.
Raskoljnikov razvija teoriju nadčovjeka kome je sve dopušteno, pa čak i «krv po
savjesti»: ubija staru lihvaricu i ostvaruje svoju teoriju. Nakon toga zapada u duševnu i
moralnu krizu, predaje se vlastima i kaje za učinjeni zločin.
Raskoljnikov je propatio svoju kaznu prije odlaska u Sibir. Sibir će mu možda donijeti
pročišćenje.
Dostojevski ovim djelom ustaje protiv društva: Raskoljnikov i Sonja: ubojica i
prostitutka su prejaki izrazi; Sonja Marmeladova (psiha – tijelo);
- Svirdigajev (ubio ženu, nije ga pekla savjest)
- Raskoljnikov sebe osuđuje kao uš
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
Moralni problem djela: Ima li pravo pojedinac u ime dobra ubiti drugog čovjeka i
opravdava li ubojstvo činjenica da je ubijeni bio loš čovjek?
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI – ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI – podaci za uvod
Fjodor Mihajlovič Dostojevski pisac je visokog ruskog realizma i smatra se tvorcem
modernoga psihološkog romana
Osim romana Zločin i kazna, njegovi najvažniji romani su Braća Karamazovi i Idiot
realistička tematika: prikaz društva i kritički pristup stvarnosti
roman Zločin i kazna može se žanrovski različito odrediti, kao društveni, psihološki,
filozofski i kriminalistički („antikrimić” – jer je ubojica poznat od početka i pratimo
njega, a ne istražitelja)
fabula je preuzeta iz kriminalističkog romana (zločin, istraga, kazna), ali ona je u
drugom planu, a naglasak se stavlja na psihologiju likova i motivaciju njihovih
postupaka (socijalna, psihološka, etička, filozofska)
Vrijeme i mjesto radnje: devet i pol dana 1860-ih u Petrogradu
Glavni lik je siromašni (bivši) student Raskoljnikov, koji, suprotstavljajući se
nepravednim društvenim mehanizmima, razvija teoriju o iznimnim pojedincima kojima
je dopušteno kršiti društvena pravila i zakon radi viših ciljeva; tom teorijom opravdava
svoj zločin
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
Polazno pitanje – očekivani argumenti
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: ZLOČIN I KAZNA
ANTUN GUSTAV MATOŠ – CVIJET SA RASKRŠĆA
djelo za cjelovito čitanje i esej
- životni izbor: putnik, lutalica, fotograf, bježi od društva kojim je nezadovoljan, izabrao je slobodu i lutanje,
ne može živjeti u društvu koje mu ne odgovara
- traži od života . SREĆU, LJEPOTU, idealnu ljepotu i ljubav; on je neiskvaren i buntovan, govori s gorčinom
o ljudima (citati).
Simbolika naslova (u kontekstu novele):
CVIJET – simbol harmonije i idealne ljubavi; posrednik između pjesnika i njegova naslućivanja misterija
LJEPOTE.
RASKRŠĆE – simbolizira njegovo traženje, njegov životni put, sudbinu
PRIPOVIJEDAČ – svojim lirskim iskazajima (citatima) i uporabom simbola i alegorija proširuje sadržaj
novele.
antiteza (kontrast): stvarno, izvanjsko ------------ duhovno, unutarnje
Izabelin otac Izabela je spremna poći sa Solusom,
odvodi kćer ali on je samac, lutalica
stilska obilježja: poetičnost, muzikalnost, slikovitost; funkcija pejzaža (nagovješta događaje, usklađen je s
unutarnjim proživljavanjem likova), dominantna je bijela boja - simbol nevinosti i čistoće
ANTUN GUSTAV MATOŠ – CVIJET SA RASKRŠĆA
Kratki sadržaj:
Glavni junak je putnik koji pješke putuje po svijetu, a ono što je lijepo bilježi svojim
fotoaparatom. Ime mu je Solus. Na jednom takvom putovanju on stiže u mali francuski
grad i zastaje da se odmori. Probudivši se zatiče ondje prelijepu, ali slijepu djevojku
Izabelu. I između njih se rađa ljubav na prvi pogled. Izabela živi s ocem i paziteljicom,
kako je Matoš naziva, koja je čuva i uvijek je s njom. No ovaj put, Izabela se uspjela
odšuljati iz dvora i tako je naišla na Solusa. Ona se zaljubljuje u njega i želi da on pođe s
njom u dvor i da zajedno tamo žive, no on to ne prihvaća jer kaže da onda ne bi bio
slobodan, a drugačije ne može živjeti. Izabela onda pristaje i da krene s njim na
putovanja, besciljna lutanja svijetom, ali on joj ne želi takvu sudbinu. U to dolazi
Izabelin otac i odvodi je natrag u dvor, a Solus nastavlja sa svojim putovanjem.
Antun Gustav Matoš – podaci za uvod
Hvala na pažnji