Oprez!

Čitanje čitanje s razumijevanjem ime i prezime moje znalice / moga znalca prvoga razreda
ti može predrealizam / Šenoino doba Vedran Novaković, 1.f
promijeniti Prijan Lovro
život!

August Šenoa, Prijan Lovro

Na sreću ne stajaše dvor moga pobratima na osami, bijaše susjeda dosta i kako je moj prijatelj
bio veseljak, kako mu je gospoja vrla kuharica bila, a gorica zlatnom kapljicom rodila, često
bi zašli susjedi u prijanov dvor da si razigraju srce. Jednoga mutnoga popodne bilo se skupilo
baš vrlo društvance. Župnik, velik politik; sudac, bijesan voćar; sudinja, dobra duša, premda
ponješto spore pameti i – neka lijepa, crnooka mlada gospođa u crno zavita, udova susjednoga
vlastelina, kako mi poslije rekoše.
Velečasni gospodin župnik stao je naširoko razvijati Napoleonove misli, poglaviti gospodin
sudac dokazivao ushićenim glasom kako mu je rodila kruška koju je prije dvije godine
cijepio; dobra sudinja primijeti kroz božanstven posmijeh kako je cijeli dan rublje gladila;
pobratim moj bubnjao prstima po stolu, a domaćica nuđala nas bez kraja jelom i pilom. Nije li
to divna zabava? Nu mene je od svega toga slabo bolila glava. Budući zaonda neženja, slabo
sam mario i za Napoleona i za kruške i za sve drugo, kad bi mi se oči namjerile na kakvu
lijepu žensku glavicu. A tako i onaj put. Sav moj pozor osvajaše crna udovica. Sjedeći u
prikrajku do prozora, čitkala ona neke stare njemačke modne novine, kakovih ima obilje po
naših kućah. Pristupih k udovici, a ona zaklopiv novine pridignu polagano glavu.
– Vi čitate, milostiva gospođo? – zapitah ponješto naivno.
– Čitam – odvrati prostodušno – jer baš ne marim puno za župnikova Napoleona ni za sučeve
kruške.
– Na sreću ne može ni mene ni jedno ni drugo ushititi.
– Na sreću?
– Svakako. Jer iz naše zajedničke antipatije proti Napoleonu i kruškam mora svakako postati
neka vrst simpatije među nama.

Što je zajedničko pripovjedaču i crnoj udovici?

A. Ne zanimaju ih razgovori koje su vodili okupljeni.
B. Nesretni su zbog Napoleonovih osvajanja.
C. Čitali su njemačke modne časopise.
D. Ushićeni su sučevim uspjehom.

Čime je naglašena nezainteresiranost crne udovice za novine koje je čitala?

A. upotrebom glagolske umanjenice
B. pripovjedačevim komentarom
C. naknadnim objašnjavanjem
D. upotrebom epiteta

U kojemu je od sljedećih primjera upotrijebljena ironija?

A. Na sreću ne stajaše dvor moga pobratima na osami,
B. Jednoga mutnoga popodne bilo se skupilo baš vrlo društvance.
C. Sav moj pozor osvajaše crna udovica.
D. – Vi čitate, milostiva gospođo? – zapitah ponješto naivno.

2021. rastem, i to me veseli

 Oprez! Čitanje čitanje s razumijevanjem ime i prezime moje znalice / moga znalca prvoga razreda
ti može predrealizam / Šenoino doba Vedran Novaković, 1.f
promijeniti Prijan Lovro
život!

August Šenoa, Prijan Lovro

Dugi hodnici sjemeništa zijevahu na nj kao otvorena ždrijela. Lovro se odbi od drugova.
Bivao sve bljeđi. Stao moliti, moliti pritiskujući čelo na molitvenik. Al dim njegove žrtve ne
vinuo se uz nebo, dim se gubio po tlih. Zakopao se u Augustina, Hrizostoma i druge svete
oce, zadubio u psalme. Badava, badava! Duh mu se svraćao na Bérangera1, Goethea, Byrona i
Mickiewicza2. Tu je nalazio sebe. Duša mu bijaše kao Byronov Mazeppa3, privezan krutom
sudbom na bijesna hata4 – na vrijeme. Vrijeme, mladost leti, duša ranjena krvava. Lovro stao
čitati, učiti u noć. Al nije učio svetih otaca. Učio povijest, jezike, matematiku. Ne bijaše
Lovro pjesnik, to jest ne imaše tvorne pjesničke sile. Al mu duh bijaše ognjevit zmaj. Primiv
toliko slika pjesničkih velikana, toliku silu razlikih misli i osjećaja u sebe, buktilo mu srce kao
vatrena gora. Bivao sve bljeđi, sve suhlji, a oči sve plamnije. Nađoše u njega Kanta, nađoše
Rousseauove „Confessions”. Mrko gledaše ga predstojnik od onoga dana. – Vas je opsjeo
nečisti duh, vi ste pust svjetovnjak pod svetom haljinom! – Od onoga dana nije bilo mira.

1 Pierre-Jean de Béranger (1780. – 1857.), francuski pjesnik

2 Adam Mickiewicz (1798. – 1855.), poljski pjesnik
3 Mazeppa – junak istoimene Byronove poeme
4 hat – konj

Kojim je izrazom prikazana Lovrina narav?

A. otvoreno ždrijelo
B. dim žrtve
C. ognjevit zmaj
D. nečisti duh

Što je o Lovri iskazano sljedećom rečenicom?

Badava, badava!
A. Lovri čitanje djela crkvenih filozofa nije pružalo utjehu.
B. Lovro neće moći živjeti od svećeničkoga poziva.
C. Lovro je uzalud potrošio mladost pišući pjesme.
D. Lovro je samo u molitvi pronalazio mir.

Čime se Lovro zamjerio predstojniku?

A. sukobom sa sjemeništarcima
B. pretjerivanjem u molitvama
C. čitanjem svjetovnih filozofa
D. pisanjem pjesama
August Šenoa, Prijan Lovro

2021. rastem, i to me veseli

 Oprez! Čitanje čitanje s razumijevanjem ime i prezime moje znalice / moga znalca prvoga razreda
ti može predrealizam / Šenoino doba Vedran Novaković, 1.f
promijeniti Prijan Lovro
život!

Bio čovjek srednjeg rasta, koščat, širokih plećiju. Glava neobično velika naličila posve
kruglji; čelo mu bilo široko, visoko, reć bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi široko, zdola
posve šiljasto, nos fin, usne tanke, stisnute, brčići slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u
dvoje razdijeljena, a oči male, tamne, žmirkave, al i vrlo žacave. Gledajući ga smetoh se
nešta. Opazio sam na tom čovjeku nekakav nesklad. Posavski šešir bijaše mu nov, siva surka
sa srebrenih dugmetih fina, ovratnik svilen, košulja tanka; vidjelo se da se taj čovjek ukusno
odijevati mari, al sva ta finoća bijaše nespretna. Kao da sam vidio školnika il kapelana pred
sobom. A i kretanje bilo mu neobično. Sjedio je ponosito osovljene glave, stisnutih usnica,
sve ispod oka motreći čovjeka, nasmjehnuv se kadšto porugljivo, kimnuv kadšto glavom.
Jednom rukom držaše rukavicu, a drugom popravljao si neprestano ovratnjak. U svem je htio
biti fin, elegantan, dostojanstven, ali po svem si vidio da je taj čovjek doduše mnogo općio s
finim svijetom, al da je kraj svega toga ostao ponešto neuglađen. Govorio je sprvine polagano,
svečano, kratko poput epigrama, al i apodiktički1, preplićuć govor franceskimi dosjetkami.
Bio je pod silu miran, al neobični sjaj njegova oka odavao je da je čovjek strastven. Kad bi se
zapodjela živahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci – a toga je bilo zaonda dosta – šutio
Lovro mramorkom te bi samo potkraj govora ironičkom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na
šalu.

1 apodiktički – odlučno

Što pripovjedač zaključuje o Lovri na temelju njegove odjeće?

A. da je Lovrina odjeća u neskladu s njegovom osobnosti
B. da se Lovro ugodno osjećao u građanskoj odjeći
C. da Lovro pripada visokim društvenim krugovima
D. da je Lovro bio ponosan čovjek

Prema čemu je pripovjedač zaključio da je Lovro strastven čovjek?

A. prema odnosu s drugim ljudima
B. prema pokretima tijela
C. prema crtama lica
D. prema pogledu

Koja je od sljedećih tvrdnja o Lovrinu načinu izražavanja točna?

A. Govorio je tako da su ga sugovornici teško mogli razumjeti.
B. Rado se uključivao u razgovore o nevažnim temama.
C. Govorom je pokazivao svoju energičnost.
D. Bio je vješt govornik.

2021. rastem, i to me veseli

 Oprez! Čitanje čitanje s razumijevanjem ime i prezime moje znalice / moga znalca prvoga razreda
ti može predrealizam / Šenoino doba Vedran Novaković, 1.f
promijeniti Prijan Lovro
život!

Zašto je propao Lovro Mahnič?

Pismeno obrazloži prateći upute:

 oblikuj dvije (2) tvrdnje/teze, obrazloži ih jasno, uvjerljivo i sveobuhvatno

4 / 2+2 boda
(svaka obrazložena tvrdnja 2 boda)

 piši cjelovitim rečenicama, pravopisno i gramatički dotjeranim 4 boda

 strukturiraj tekst: uvod ( oblikuj tvrdnje )
razrada ( uvjerljivo i sveobuhvatno obrazloži tvrdnje)

zaključak ( jasno zaključi što je utjecalo na njegov tragičan kraj )

1 bod

 vrijeme: 25 minuta
 čitanje potiče rad desne strane mozga, kreativnost i rješavanje problema

Zašto je propao Lovro Mahnič?

Lovro je nažalost propao jer je bio siromašan, zato što nije mogao naći bogatu suprugu te
zato što je bio preskroman i nije htio pitati predstojnika za pomoć. Imao je dug i njegovom ocu je
prijetilo oduzimanje kuće. Morao je pronaći bogatu suprugu.

Lovro Mahnič dolazi iz vrlo siromašne obitelji, no to siromaštvo ga nije spriječilo da postane
svećenikom te da uči predstojnikovog sina. Jako je volio proučavati jezike, povijest i matematiku.
Kada se poželio dodatno obrazovati kako bi postao učiteljem, naišao je na problem. Nije imao novaca
za put ni za boravak u dalekom gradu. Njegov otac mu je velikodušno pomogao zaduživši se. Otac mu
je tako privremeno mogao pomagati, ali Lovro je morao naći bolje rješenje jer je razumio da ga otac
neće moći financirati svih godina koje je provodio u Pragu pa je odlučio naći bogatu suprugu. Potraga
mu se činila jednostavnom, a plan je bio još jednostavnijim. Htio je naći bogatu obitelj, sprijateljiti se i
oženiti se djevojkom iz te obitelji koja bi tada od svoga oca dobila novac koji je njemu bio vrlo
potreban kako bi njegov otac i on sam mogli otplatiti dugove. Bio je vrlo skroman i pošten čovjek te
nije htio ometati i zamoliti predstojnika za novčanu pomoć koja bi ga barem podigla natrag na noge.
Nekoliko je puta pokušao pronaći pravu obitelj koja bi mu mogla pomoći, no nažalost nije uspio.

Nakon što mu je i zadnji pokušaj završio neuspjehom jer je stric djevojke koju je trebao
oženiti saznao da je u dugovima, shvatio je da neće naći bogatu djevojku s kojom bi proveo ostatak
života. To saznanje ga je jako pogodilo te je uzeo britvu i prerezao si grkljan.
2021. rastem, i to me veseli