BOSNO MOJA (recital)

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! ... bez krila... ko bez
zakona svoga, bez imena i vjere. O, koja to snaga kadra bi bila,
jedinstvu da nas vrati kad Bosna nas povede!
Ti ima svoju Bosnu, a ja imam svoju. Tvoja Bosna je zemlja
politike i njenih kantona, kojih nema, a moja Bosna je prirodna
Bosna u svoj svojoj ljepoti.
Ti sanja svoju Bosnu s podjelama i sukobima, ja ne prestah
sanjati svoju Bosnu satkanu od snova i nada.
Tvoja Bosna je zapetljani politiki vor koji treba rijeiti.
Moja Bosna je spoj humaka, planina, arobnih dolina, usijanog
kamena i ubora potoka, tu svi mogu uivati kada dou.
Tvoja Bosna je vjeiti sukob, a moja Bosna je krilata molitva to
zorom lebdi a minareta i razlijee se spokojnim dolinama u
kojima se stapa sa zvonjavom crkvenih zvona i ubora potoka.
Boli me izgubljena mladost, boli me izgubljena radost, boli me
izgubljena vjera ... Ne mrzim, kunem se ... Ne mrzim, ali ne
mogu zaboraviti ... (kamen)
Poruena je kua bosanska. U bosanskoj kui udavljena ljubav
bosanska, u bosanskoj ljubi umoreno edo neroeno. U edu
srce isto i ljubav za Bosnu.
Ovim je kamenim ploama Ilirka vodila kozu, ovud u umu je
skrenula, odozgor vidjela prainu i sjaj. Dolazi Rimljana ete,
opet e zakrvaviti rat ...
Sjetila se majke i sestre, zdrobljenih pod kopitama. Spaljenu
vidjela je kuu i sebe kako bjei, bosonoga, upava, sitna ...
Ovim je kamenim ploama i Bosanka vodila kozu, ovud u umu
je skrenula, onud se popela na brijeg, odozgor vidjela prainu i
sjaj.
Dolaze sultanove ete, opet e zakrvaviti rat ...
Sjetila se majke i sestre kad su bjeale pred krvavim ishodom,
pa i dalje kad je predao se kralj i pala Bosna.
Ove ploe su sjeanje na krv, ove ploe su zaleene suze ...
Ove ploe prastari rimski strateki drum i historija krvi,
historija suza, historija jedne male, a tako velike zemlje po kojoj

Ilir, Traanin, Grk, Rimljanin, Varvarin i Franaki knez, Kriari i

Starci Crkve bosanske, Turci i Nijemci i sam Vrag i Bog po istim
su ploama istu su proljevali krv ...
A, ipak je nisu istoili svu, jer vrije u mladim ilama krv, jer
cvjeta u novim silama, jer ivi ivot neunitivi i buja radost to
je sunan dan. I brata grli raspjevani brat, dok kune mrnju u
strance i rat.
Trebalo bi se otkameniti i poi bez osvrtanja pod kapiju grada.
Trebalo bi ponovo pronai izgubljene staze od one plave trave,
trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose.
Trebalo bi naas stati sa suncem svojim i sjenkom sastaviti.
Trebalo bi se konano sastati sa ve odavno odbjeglim vlastitim
srcem.
Preostaje nam da osvojimo za ove vode, to ih sa svih strana jo
mute... Vie bistrine za gledanje u duboko! Preostaje nam da
otopimo ovaj kamen na srcu.
( pjesma ... kao sto put do sada sa mirisom ljiljana, ljubavi
moja)
I zapis:
- Pametni su ovo ljudi, primaju nerad od Istoka, ugodan ivot
od Zapada. Nikuda ne ure jer sam ivot uri. Ne zanima ih
da vide ta je iza sutranjeg rada. Doi e to je odreeno,
a od njih malo ta zavisi. Zajedno su samo u nevoljama,
zato i ne vole da esto budu zajedno. Malo kome vjeruju, a
najlake ih je prevariti lijepom rijeju. Ne lie na junake, a
najtee ih je uplaiti prijetnjom.
II zapis:
- udan svijet. Ogovarate, a volite. Ljubite u obraz, a mrzite.
Ismijava plemenita djela, a pamte ih kroz mnoge paske.
ivi i nadom i sevapom i ne zna ta te nadjaa i kada.
Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni,
skriveni sve su to oni, i sve izmeu toga. A pored svega
moji su i ja njihov, kao rijeka i kamen. I sve ovo to
govorim kao o sebi da govorim.
III zapis:

- A mi nismo niiji, uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji

miraz. Zar je onda udno to smo siromani. Stoljeima mi
se traimo i prepoznajemo, uskoro neemo znati ni ko
smo ... zaboravljamo ve da neto i hoemo. Drugi nam
ine ast da idemo pod njihovom zastavom, jer svoje
nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad
odsluimo. Najtuniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na
svijetu. Gubimo svoje lice, a tue ne moemo da primimo.
Otkinuti a neprihvaeni. Strani svakome, i onima iji smo
rod, i onima koji nas u rod ne primaju.
IV zapis:
- ta smo onda mi?! Lude. Nesrenici. Najzamreniji ljudi na
svijetu. Ni s kim historija nije napravila takvu alu kao sa
nama. Do juer smo bili ono to elimo danas da
zaboravimo, ali nismo postali ni neto drugo. Ostali smo na
pola puta, nedoreeni. Ne moemo vie nikud, otrgnuti
smo, a nismo prihvaeni, kao rukavac to ga je bujica
odvojila od majke rijeke i nema vie ni toka ni ua, suvie
malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije ...
V zapis:
- Na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome.
Na nama se lome talasi historije kao na grebenu! Sila nam
je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu. Postali smo
pametni iz prkosa!
Ti se ne prestaje pitati: tko si ti, to si ti, o zemljo Bosno!?
A ja znam, ti si ja, o zemljo Bosno!
Ti si moj vid i moje srce. Ti si moj razum, moja mata, i moji
snovi. Ti si moja glad, i e. Ti si moj bol, i moja radost. Ti si moj
san, i moja java.
Ti si, o zemljo Bosno, ljepota u mojim oima, enja u mom
srcu, vjenost u mom duhu. Ti si ja, o zemljo Bosno!
I da nije tebe, ni mene ne bi bilo. A da nije sinova tvojih, ni tebe
ne bi bilo.
Bosno iva,
Bosno, vjeno iva ...