Professional Documents
Culture Documents
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek: Historija
ore Petrovi-Karaore
(referat)
KARAORE PETROVI
ore Petrovi (Crni ore, Karaore) osniva je dinastije Karaoreviam, a
historiaru nisu mogli da utvrde kada je tano roen najvjerovatnije je roen 1762.godine.
Karaore Petrovi potie iz siromane porodice, a prezime je dobio po ocu Petru. Zbog
siromatva njegov otac je esto mjenjao mjesto stanovanja kako bi pronaao najbolje mjesto
za ivot. Kako je ore stasavao i sluio kod imunijih Srba i Osmanlija tako se popravljao i
njegov imovinski status. eni se Jelenom Jovanovi i nakon toga bjei na sebi naklonjen
Austrijski dvor, gdje e se u meuvremenu desiti ubitstvo njegovog oca za to e on biti
optuen. Za vrijeme austrijsko- osmanskog rata (1788-1791), ratovao je na strani Austrije
protiv Osmanskog carsta.
Zakljuenjem mira vraa se u Srbiju gdje odlazi u hajduke i biva njihov voa
(harambaa). Opadanjem ugleda hajduka odlazi u Topolu gdje nastavlja mirno ivjeti sa
svojom porodicom. Smederevski sandak je bio najudaljeniji sandak, i bio je idealna prilika
za sticanje srspke autonomije. Razlog ustanku prvobitno su bili janjiari koji su pobili
knezove, tkz. sjea knezova. Jo jedan od razloga ustanka bilo je i vidljivo slabljenje
Osmanske moi u prvim godinama XIX stoljea. Trei razlog je bio tenje Austrije i Rusije da
proire svoja carstva na raun Osmanlija te uticaj Francuske revolucije na radnje na Istoku.
Od polovine XVIII stoljea u Osmanskom carstvu se opazilo opadanje moi u politikom i
vojnom smislu uzrokovano nemirima u samom Carstvu.1
Brojni ratovi su ispraznili dravnu blagajnu, a mirom iz 1774. godine uticaj Rusije je
bio sve vidljiviji. Nemiri u Srbiji su se brzo irili, a veliki broj stanovnitva je napustio ovaj
prostor u kratkom vremenu. Na saboru u Oracu kojem su prisustvovali svi velikodostojnici
za vou Prvog srpskog ustanaka imenovan je ore Petrovi. On nije elio to imenovanje, ali
se ipak obavezao da nee imati milosti za izdajnike i da je jasan u svojoj namjeri. Ustanici su
neprestano imali vojnu pomo od strane Rusije kojoj je na ruku iao ovaj ustanak kako bi
ostvarila svoje ciljeve. Ustanici su u samom poetku brzo napredovali i za kratko vrijeme
uspjeli su zauzeti Poarevac, Jagodinu i abac. Od Porte je stiglo nareenje Beir-pai da
upostavi red i mir te je on krenuo na Beograd gdje nije nailazio na otpor od strane ustanika.
Muslimansko stanovnitvo je prebjeglo preko Drine, a sam Beir-paa se obavezao da
e pogubiti dalije kako bi smirio stanovnitvo. U oktobru 1804. godine Beir paa se vratio u
Bosnu. Ustanici su organizovali jaku mreu uhodu te su nastojali pobuniti i stanovnitvo u
Bosni i Crnoj Gori. Ustanici su ustali protiv svega to je imalo neko obiljeje muslimana.
Mustafa-paa Smailpai je pozvao Bosnjake i Hercegovce da ugase ovaj ustanak. Hasan paa
i Sulejman paa poslati su u Smederevski sandak kako bi umirili ustanike. Godine 1806.
izdata su dva fermana da stanovnitvo u tri kolone udari na ustanika, a sama ulema je izdala
fetvu protiv ustanika.
Bili su nepovoljni i privredni uvjeti: udar groma, izgorila barutana i zbog sue nije
bila rodna godina. Mehmed Husrev paa izvrio je mobiliziranje vojske kojom je htio umiriti
Srbe, a u isto vrijeme Rusija je htjela objaviti rat Osmanskom carstvu. Ustanici su zaposjeli
brojna mjesta u svjeveroistonoj Bosni, a pobune su se i dalje irile uglavnom meu
pravoslavnim stanovnitvom. Vojska je odreena da ide u tri pravca: prvi pravac je iao preko
Novog Pazara, drugi preko Gorada, a trei je trebao ii na abac gdje e produiti Savom na
Beograd. Lijevo krilo koje je predvodio Fidahi, stigao je do ua Kolubare i natjerao je Srbe
da se povuu iz abca. 2
Vod i ustanici imali su najvie uspeha 1806. godine. Jezgro budue srpske drave ve
je bilo oformljeno, a putevi njegovog proirenja, oslobaanjem srpskih oblasti, jasno su se
ocrtavali. Vod je odneo najveu pobedu nad bosanskom vojskom na Miaru (13. avgust), ali
nije stigao da uestvuje u drugoj znaajnoj bici na Deligradu, u kojoj je poraena rumelijska
vojska. On je komandovao vojskom koja je oslobaala Beograd i abac (kraj 1806. i poetak
1807). Padom Uica (1807), turskih uporita, izuzimajui Soko, vie nije bilo u Srbiji. San o
slobodi postao je stvarnost, a za to je bio izuzetno zasluan vod Karaore.
Izborom Karaora za voda na Oraakom zboru, Srbi su izveli prvi ozbiljan korak u
organizaciji dravne uprave. Zvanje voda, nepoznato do tada u srpskoj istoriji, nije se ni
odmah ni lakoustalilo. Karaoreve titule i potpisi esto su se menjali tokom ustanka
-predvoditelj, komandant i vod, uz dodavanje epiteta vrhovni. Nijednim pravnim aktom nije
bila odreena Karaoreva dunost. Koliko se lutalo vidi se po tometo je u jesen 1805. bio
proglaen i za predsednika Saveta, pored Prote Matije.Ustavnim aktom, iz 1808. godine,
"Sovjet narodni, svi komendanti, vojvode, knezovii sav narod priznajemo Gospodara
Karaora Petrovia i njegovo zakono potomstvo za pervog i verhovnog serbskog
predvoditelja".
Pravo nasljedstva, ali u zvanju vrhovnog voda, priznato mu je i ustavnim aktom iz
1811. godine. Tada je ponovo proglaen za predsjednika Saveta, koji je dobio prerogative
vlade ali ih se nije doslovno drao. Do tada su otpale titule komandanta i predvoditelja, a
zadralo se samo zvanje voda. Karaore je s tim zvanjem vrio vojnu i civilnu vlast, iako
taj pojam ima iskljuivo militaristiko znaenje. On nije hteo da prihvati zvanje kneza, na ta
su ga Rusi esto nagovarali. Zbog ogranienog shvatanja vladalake vlasti, neprekidnog
ratovanja i neobavljanja nijedne samoupravne dunosti u predustanikom periodu, Karaore,
iz zasad nepoznatih razloga, nije dopustio da se nad njim izvri in miropomazanja.
Njegovo poimanje vladarske linosti i dunosti bilo je jednostavno i neizgraeno.
Pored voda, ustanika drava imala je oformljene vrhovne i lokalne civilne i vojne organe
vlasti. Neprekidn oratovanje davalo je prednost vojnim vlastima, pa se na osnovu toga sticao
utisak da je ustanika drava bila vojno organizovana. Vod, komandanti i vojvode inili su
vrh vojne hijerarhije, dok se ispod njih nalazila itava ljestvica niih zvanja. Najvie odluke
donosile su se na skuptinama najviih vojnih i civilnih narodnih predstavnika i Upravnog
savjeta. Vod je na njihov rad znatno uticao. Od kraja 1805. godine postepeno je
uspostavljeno vie sudskih instanci, graanskih i crkvenih.
Tokom cijelog ustanka Karaore je imao kad jau kad slabiju opoziciju. Ona se
trudila da njegovu vlast ogranii i svede na prostor umadije. Njeno jezgro inili su
komandanti, vojvode i znatniji knezovi iz zapadne i istone Srbije i pojedinci iz umadije. U
dva maha vod je lomio opoziciju, i to uspeno. Nenadovii su bili potinjeni do Miarske
bitke, a Milenko Stojkovi i Petar Dobrnjac protjerani su 1811. U meuvremenu, ruski
diplomatski predstavnik Rodofinikin kontrolisao je i usmeravao njegov rad (1807-1809).
Ustavnom reformom iz 1811. godine vod je osigurao za sebe neogranienu vlast.
Partikularizam vojvoda bio je suzbijen, a Karaore se uvrstio kao voa ustnika i drave.On
je imao ispravnije shvatanje o dravi, posebno o jedinstvu njene vlasti, od opozicionih
komandanata i vojvoda. Ruski uticaj na ustanike, samim timi na voda, pojaao se u vreme
zajednikog ratovanja protiv Osmanlija(1807-1812). Uzrusku pomo sasvim je osloboena
istona Srbija, a na tubiku i Malajnici (1807)Karaore, Stojkovi i Isajev razboli su tursku
vojsku. Slobozijsko primirje omoguilo je ustanicima da provedu u relativnom miru 1808.3
Rat se obnovio 1809.godine, s veom estinom. Karaore je uspeno prodro u oblast
stare Rake, gde je nanio vie poraza osmanskoj vojsci (Sjenica, Suvodol...) i uspostavio
neposrednu vezu s Crnogorcima. Ova dobro smiljena i vjeto izvedena ofanziva na tome se
zavrila jer je vod, posle poraza ustanika na Kamenici, bio prinuen da se vrati na Moravu.
Njegova nesumnjiva vojnika darovitost i odvanost spasle su tada Srbiju od vee katastrofe.
Sljedee dve godine nastavljeno je ratovanje, zajedno s Rusima, u Timokoj krajini i kod
Vidina. Vod je jo jednom morao da doeka bosansku vojsku i potpuno je porazi u velikoj
bici kod Loznice (1810). Bukureki mir (1812) davao je Srbima izvjesnu autonomiju, koju
oni nisu htjeli da prihvate jer se nije uklapala u njihove napore da stvore nezavisnu dravu, to
je bio osnovni cilj ustanika.
Odbacivanje mira, loe voenje pregovora s Osmanlijama, neprihvatanje
Karaorevog plana za odbranu, nedovoljna motivisanost, nedostatak borbenog morala, slabo
organizovanje odbrane, vodovo klonue i velika iscrpljenost dugogodinjim ratovanjem
oslabili su ustanike snage. Nesrazmerno brojnija, bolje naoruana i svea osmanska vojska
uguila je Prvi ustanak (1813). Poetkom oktobra vod je prebegao u Austriju, iznevjerivi
sopstvenu i opte ustaniku misao da e prijee poginuti nego dopustiti ponovo zavoenje
ropstva. Izmeu carstva nebeskog i austrijskog, on je, dodue pod pritiskom, odabrao ovo
drugo. Na reci Savi u dva trenutka rijeavala se sudbina Srbije i Srba.
Karaore je preao na drugu stranu reke i toga asa prestao je da bude voa Srba.
Milo Obrenovi, pak, doao je do reke i na njenoj obali donio odluku da ostane i time
preuzeo ulogu novog voda.Tragine su poslednje godine Karaorevog ivota, od
"plaevnog pozorija" u Feneku do odsecanja glave u Radovanjskom lugu. U Austrij je bio
interniran u Petrovaradinu i Gracu. Rusi su ga odatle izvukli i sa brojnim ustanicima preselili
u Besarabiju. iveo je u Hotinu s porodicom, od ruske pomoi. Kad je propao njegov pokuaj
3 Stevan Pavlovi Istorija Balkana Beograd 2001. Stri. 37.