Professional Documents
Culture Documents
Josip Seissel paralelno sa slubenom karijerom, tijekom cijelog ivotnog vijeka bavio se i
likovnim stvaralatvom te je za sobom ostavio velik crtaki i slikarski opus. Sudjelovao je u
avangardnom pokretu vezanom uz Grupu Traveleri i uz asopis Zenit kad je koristio
pseudonim Jo Klek.
Smatra ga se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma, te pionirom nadrelizma. Autor je
"Pafame" (kratica za Papierfarbenmalerei) iz 1922. godine, prve apstraktne kompozicije
hrvatske moderne umjetnosti koja se odlikuje konstruktivistikim formalnim svojstvima to je
u tom trenutku predstavljalo sinonim za europsku avangardnu umjetnost. Znaaj "Pafame"
nije samo u tome to oznaava pojavu avangarde u Hrvatskoj, ve i po dalekosenom
utjecaju na hrvatsku umjetniku produkciju 20. st., osobito 50-tih i 60-tih godina kad su
dominirale konstruktivistike tendencije.
Josip Seissel bio je uspjean ilustrator, zasluan za konstruktivistiki dizajn knjiga Marijana Mikca i
asopisa Zenit. Glavninu njegovog likovnog opusa ine nadrelistiki radovi nastali u vremenskom
rasponu od preko pola stoljea koji su danas dio kolekcije Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Njegovo likovno stvaralatvo ukljuivalo je tehnike crtea, akvarela, pastela, tempere i kolaa, meu
kojima posebno mjesto zauzima ciklus od 19 verbo-vizualnih radova u akvarelu, tuu i temperi pod
nazivom 3C i triarije. Upravo su njegove slagalice rijei po svojoj dosjetci bez uzora u slikarstvu
nadrealizma.
Seissel se smatra i anticipatorom happeninga, i to deset godina prije njegove svjetske inauguracije u
Galeriji Reuben 1958. godine. Sredinom srpnja 1949., tijekom ljetovanja u Brelima inventivni Seissel je
zajedno s arhitektom Tuekom i grupom prijatelja ostvario prvi do sada poznat i fotografski
dokumentirani happening u Hrvatskoj. U ovoj hrvatskoj povijesnoj pretpremijeri su se nalazile ve sve
one premise koje e Allan Kaprow formulirati devet godina kasnije: Granica izmeu happeninga i
svakodnevnog ivota trebala bi se postaviti tako elastino da se ne moe precizno odrediti...
Happeninga bi trebalo provesti na neumjetniki i istodobno praktian nain, ne bi ga trebalo prije
2. lanovi grupe Penzioner Tihomir Simi (Braco Dimitrijevi, Goran Trbuljak) koja je djelovala u
Zagrebu (1969 -1970) rade niz akcija u kojima sluajnost inicira nastanak umjetnike pojave, pa se
tako sluajnim, obinim, banalnim i svakodnevnim situacijama pridaje status umjetnikog djela.
Umjetniko djelovanje Brace Dimitrijevia, pionira konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj, od poetaka
karakterizira propitivanje ustaljenih vrijednosti, kako u povijesti umjetnosti, tako i u povijesti openito.
Uvodei sluaj kao vaan imbenik u kreiranju umjetnikog djela, te afirmirajui anonimno vlastitim
umjetnikim inom, Dimitrijevi relativizira prihvaene vrijednosti i uvodi svakodnevno u podruje
umjetnosti. Koristei se promatranjem i odabiranjem zateenog, umjesto kreiranjem novog,
umjetnikog, svojim radom ukazuje na proizvoljnost pri stvaranju opeprihvaenih vrijednosti.
Prve Dimitrijevieve radove karakterizira propitivanje pojma autorstva. Umjetnik djeluje kao katalizator
umjetnikog ina, stvarajui preduvjete za umjetniko djelo. Tako 1968. godine postavlja gips na cestu,
te fotografira oblak praine koji je nastao prolaskom automobila. Oblak gipsane praine naziva
Sluajnom skulpturom. Slika Kreimira Klike, nastala je iste godine prijelaskom automobila preko
tetrapaka mlijeka. Umjetnik je zaustavio vlasnika automobila, koji je, ukoliko je nastalu mrlju
prepoznao kao umjetniko djelo, potpisao tu mrlju kao vlastito umjetniko djelo.
Godinu dana poslije, zajedno s Goranom Trbuljakom osniva Grupu Tihomir Simi. Grupa je dobila
naziv po umirovljeniku koji je, sluajno otvorivi vrata, ostavio otisak kvake u hrpi gline koju su postavili
umjetnici s druge strane vrata. U manifestu grupe navedeno je da su lanovi grupe svi oni koji svjesno
ili nesvjesno izazovu neku vizualnu promjenu.
Metodu aproprijacije Dimitrijevi koristi od 1970. godine kada na beogradskom BITEF-u dijeli crvene
naoale na izvedbi Bergmanove predstave, upozoravajui posjetitelje da stavljanjem naoala u bilo
kojem trenutku mogu promijeniti koloristiku vrijednost predstave. Na otvorenju izlobe J. R. Sota u
Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu iste godine posjetiteljima dijeli kokice, stvarajui ironijski
odmak od umjetnikog establimenta i izmjenjujui tim inom ritam razgovora.
elei se odmaknuti od galerijskog prostora i uobiajenog ritma izlaganja iste godine u vei
Frankopanske 2a osniva galeriju Haustor Frankopanska 2a u kojoj je odrano nekoliko jednodnevnih
izlobi, a najbitnija je trosatna iznimno posjeena izloba At the Moment na kojoj su sudjelovali
umjetnici Anselmo, Barry, Brown, Burren, Burgin, Dibbets, Dimitrijevic, Group ER, Flanagan,
Huebler, Group KOD, Kirill, Kounellis, Latham, LeWitt, Trbuljak, Weiner and Wilson.
Godine 1971. u sklopu Zagrebakog salona na Trgu Republike, mjestu gdje su za vrijeme dravnih
praznika visjeli portreti dravnika, kao i na Trgu burze i na Trgu Marala Tita, osvanule su velike
fotografije sluajnih prolaznika. Potkopavajui kult linosti i istodobno afirmirajui svakodnevno, Braco
Dimitrijevi ovim je radom zapoeo svoj poznati ciklus Sluajnih prolaznika, koji je tijekom iduih
godina ostvario u mediju skulpture, plakata, fotografija, objavljivanja u novinama, itd. i to u Londonu,
Parizu, Napulju i drugdje. Natpisima Ovo bi moglo biti remek-djelo i Ovo bi mjesto moglo biti od
historijske vanosti (MSU), John Foster je ivio ovdje, kao i nazivanjem ulica po sluajnim
prolaznicima, Dimitrijevi nastavlja isti princip ironiziranja priznatih povijesnih vrijednosti i velikana,
zamjenjujui ih s obinim i svakodnevnim.
Tractatus Post Hystoricus iz 1976. godine Dimitrijevievo je teoretsko djelo u kojem iznosi svoje
vienje relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti. Ista ideja iznesena je u ciklusu Trypticus Post
Hystoricus, u kojem sueljava tri kategorije vrijednosti: priznato umjetniko djelo, mahom iz
renomiranih muzeja i galerija (poput Louvrea, Tate Gallery), sa svakodnevnim predmetima (eir, tap)
i elementima iz prirode (jabuka, lie), ponitavajui tako povijesnu hijerarhiju vrijednosti u korist
harmonije i cjeline u kojoj je svaki od elemenata jednakovrijedan. Posthistorija je u tom smislu stanje
otvorenosti, izjednaavanja te odricanje od povijesno nametnutih kultova.
Braco Dimitrijevi roen je 1948. godne u Sarajevu. Godine 1968., nakon studija fizike i matematike,
upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1971. godine odlazi u London na postdiplomski
studij. Izlagao je u mnogim domaim i svjetskim renomiranim muzejima i galerijama, Venecijanskom
bijenalu (1976, 1982, 1990, 1993) i Documenta 5 (1972), Documenta 6 (1977), i Documenta 9 (1992).
autori na koje je utjecao BRACO DIMITRIJEVI
VLADO MARTEK
MLADEN STILINOVI
VLADIMIR GUDAC
SLOBODAN TIMA
GRUPA ESTORICE AUTORA
GRUPA KD
FEDOR VUEMILOVI
4. Zenit i Zenitizam
ZENIT I DADAIZAMdada:
umjetniki i intelektualni pokret, radikalno odbacivanje tradicije, zakoni sluaja, ironija, provokacijegraantine, apstraktna
poezija, ljubav prema tehnikom vokabularu, prevlast infantilnih oblika, pripremila teren zaklimu nadrealizma;
javlja se 1921. kad se javljaju nove struje - te nove struje pokree asopis Zenit (1921-26):
meunarodnarevija za umjetnost i kulturu;Zenit - jedan od mnogih avangardnih pokreta koji su nastali dvadesetih godina u
poslijeratnoj Europi sa slinimideolokim programom i stavom; zajednika tenja za internacionalizmom i nadnacionalnim
te vjera u novu civilizaciju,novu eru strojeva i nove medije (fascinacija radiom i filmom) ujedinila je europski avangardni duh
slinim djelovanjem,istupima, manifestima i proklamacijama, kao estetskim kategorijama;glavni pokreta i ideolog
zenitizma, knjievnik
Ljubomir Mici (1895-1971)
u Zagrebu je pokrenuo internacionalniasopis "Zenit" 1921. godine; to je doba u kojemu u Zagrebu izlazi veliki broj novina i
asopisa (Hrvatska revija,Knjievna republika, Knjievnik, Kritika, Nova Evropa, Obzor, Savremenik...) s visokorelevantnim
tekstovima ikritikama o umjetnikim pojavama u domaoj sredini (sezanizam, kubizam, ekspresionizam) te raspravama
oapstrakciji, konstruktivizmu, futurizmu, ruskoj avangardi i slinim pojavama koji su u manjoj mjeri bili prisutni nadomaoj
sceni;prvi brojevi Zenita jo su u znaku ekspresionizma, kasnije dolazi do usmjerenja prema konstruktivizmu;zbog
komunistike propagande Zenit zabranjen 1926.;asopis "Zenit" izlazio je od 1921. do 1926. godine, isprva u Zagrebu (br.
1-24/1923.), a potom do zabrane u Beogradu(br. 25-43).
1921-23. Zagreb1923-26. Beograd
uz Ljubomira Micia asopis je ureivao i francusko-njemaki pjesnik Ivan Goll (br. 8 - 13) koji je umnogome
pridonijeointernacionalizaciji asopisa - u tom je pogledu najzanimljiviji dvobroj 17-18/1922. posveen "novoj ruskoj
umjetnosti"kojeg su priredili Ilja Erenburg i El Lissitzky, a za kojeg je El Lissitzky napravio i naslovnicu;uskom krugu
Micievih suradnika pripadali su knjievnici Branko Ve Poljanski (Miciev brat), Dragan Aleksi, Boko Tokin, Marijan
Mikac, Milo Crnjanski i dr., a od likovnih umjetnika Josip Seissel (Jo Klek), Avgust ernigoj, Vilko Gecan, Jovan Bijeli,
Mihailo S. Petrov, Eduard Stepani;likovni i tekstualni prilozi za asopis i ostale zenitistike publikacije najee su dobivani
5. Crveni peristil
(Pavao Duli, Toma aleta, Vladimir Dodig Trokut, Slaven Sumi, Nenad api, Radovan Kogej,
Sran Blaevi, Denis Doki) Od 1966. godine nadalje lanovi grupe povremeno su se okupljali i
formirali zajednika gledita, ali tek od prve akcije na Peristilu 1968. deklariraju se i djeluju kao
grupa. 1968. godine grupa izvodi svoje akcije prema zamislima pojedinaca, uz sudjelovanje ostalih
lanova, neovisno o bilo kojoj instituciji i bez stvaranja dokumentacije. 1969. godine istup na
Festivalu kratkometranog filma protestnog karaktera, uz sudjelovanje veeg broja studenata i
srednjokolaca; tom se prilikom nazivaju Grupa 30.
Crveni Peristil i kao takav postao jedna od najpoznatijih domaih urbanih legendi, ali i natuknica
u svim svjetskim enciklopedijama moderne umjetnosti, a povijesniari umjetnosti ovu intervenciju
smatraju za jednu od prvih konceptualnih akcija uope. Na domaem terenu, pak, dugo je trebalo
da se Crveni Peristil iz vandalskog ina prometne u umjetniki, a pravo javnosti je dobio tek u
zadnje vrijeme, pa tako ak i nagrada za nainventivnijeg umjetnika na splitskom Biennalu grafike
umjetnosti nosi ime Crvenog Peristila.
Provokativna akcija je tadanji uspavani Split prodrmala iz temelja, a s vremenom se uzdigla u mit
obavijen velom tajne i mistifikacije. Tome je pridonijela i injenica da sami akteri nikad nisu eljeli
javno govoriti o samom inu pituravanja. (Jedini izuzetak, koliko znam, je interview koji sam
svojedobno napravio za Kroniku s jednim od glavnih aktera ove akcije, Slavenom Sumiem iz kojeg
u vam ovdje donijeti neke izvatke.)
Isto tako, dodatnu dozu intrigantnosti cijelom sluaju daje i injenica da su dvojica od etiri glavna
inicijatora akcije nekoliko godina nakon toga izgubili ivote pod prilino bizarnim okolnostima.
Spiritus movens svega bio je Pave Duli, tadanji mladi splitski konceptualni umjetnik koji je
svojom jakom karizmom uspio okupiti nas nekoliko koji smo bili spremni na svakojake lude
umjetnike poduhvate. Osim Pave i mene, tu je jo bio i Denis Doki, Tomo aleta i Radovan Kogej
koji je u stvari bio jedan besposliar bez ikakve veze s umjetnou koji se utekao u nae drutvo,
te jo tri mladia s Pedagokog fakulteta pria Sumi.
- Pripreme za pituravanje Peristila trajale su bar trietiri mjeseca, a sama ideja se rodila nakon
naeg povratka iz Pariza gdje smo upoznali nova stremljenja, ne samo u umjetnosti, nego i u
shvaanju ivota uope. Po povratku u Split, koji je i tada kao i danas bio izvan svih tokova, vrsto
smo odluili neto promjeniti i iz umalosti izvui ovu provinciju. Uostalom, kau kako provincija
raa najvee rijeke i najvee ideje. Kupovali smo boju - crvenu olovnu miniju - u tadanjeg
Tehnikolora: svakih par dana po kilo-dva boje, tako da ne postanemo sumnjivi, i malo-pomalo
skupili smo tridesetak kila boje. Po naem planu trebali smo izvest akciju u noi sa 9. na 10.
sijenja, ali smo zbog iznenadne krupe koja je te noi pala, sve prolongirali za slijedeu no. U rano
jutro jedanaestog sijenja (lanak iz Slobodne koji donosim na kraju navodi 23:00 sati op.a.),
sjeam se da je puhala jaka bura, izali smo na Peristil iz naeg stana koji se nalazio u neposrednoj
blizini, u Aleijevoj ulici u Getu, i sa metlama u rukama za samo nekoliko minuta smo obojali cijeli
plato Peristila. Ne moram niti govorit da smo se u stan vratili crveni od glave do pete.
Milicija ih je uhapsila relativno brzo, ve sljedeeg jutra. Poinitelji su kanjeni kaznom od 5000
tadanjih dinara to bi u dananjoj protuvrijednosti bilo oko pedesetak eura, a cijeli je dogaaj
uzbudio Split, ali i kompletnu dravu. U obranu svojih studenata prvi je stao njihov profesor
Katelani, a za njim i mnogi drugi ugledni umjetnici i intelektualci, poput tadanjeg novinara
Vjesnika u srijedu Igora Mandia i povjesniara umjetnosti Cvite Fiskovia.
Slaven je objasnio i ulogu Vladimira Dodiga-Trokuta, likovnog umjetnika, akcionista, performera i
mistika, zaetnika i vlasnika Antimuzeja, koji se esto vee uz Crveni Peristil kao jedan od mentora.
- Trokut je tek nakon akcije, kao pravi promuurni Imoanin, uvidio da bi se iz nje neto moglo
izroditi. La je da nam je bio lider: ako je itko to bio u naoj pomalo anarhoidnoj grupi, onda je to
bio Duli. Trokut je samo na jedan nain u Crvenom Peristilu vidio i osobni interes, ali na kraju
krajeva moemo mu biti zahvalni jer je zasluan to se mnogo dokumentacije o naoj akciji
sauvalo do dananjih dana.
Upravo se uz Trokutovu pojavu i Crveni Peristil kasnije povezivalo i s navodnim mistinim
obredima i Aleisterom Crowleyem, te eksperimentiranjem s halucinogenim sredstvima. Sumi nije
elio komentirati ove stvari, jedino to se nakon mog inzistiranja, na sve ovo prilino cinino
nasmijao. Nije elio komentirati ni poznatu (izmiljenu?) anegdotu kako je idejni zaetnik svega bio
tadanji splitski komunistiki monik Ante Jurjevi Baja koji je u jednom susretu s mladim splitskim
avangardnim umjetnicima, dalmatinski reeno, bacio brumu, kako Moskva ima Crveni trg, pa bi
onda i Split trebao imati Crveni Peristil i tako im izravno bio izvor inspiracije.
Inae, mnogo je varijanti i ideja bilo kako obojati Peristil. Navodno su neki iz grupe sugerirali
naranastu kao tadanju revolucionarnu boju, zatim je postojala anarhistika crveno-crna verzija, a
sam Sumi mi je kazao kako je njegov prijedlog bio (a tada bi in imao i puno provokativniju
vrijednost) bojanje u naizmjenine crvene kvadratie. Naravno da bi im nakon toga zagarantiran
bio zatvor, a ne samo kazna od 5000 dinara i obavezno ienje drevnoga trga.
lanovi grupe Crveni Peristil poduzimali su i mnoge druge performanse: bojanje vode u fontanama
(akcija poznata kao Lebdei spomenik Lenjinu, kada su osim crvenom bojom, fontanu na Rivi
napunili i prakom za pranje rublja), ideje o omatanju nebodera i spomenika Grguru Ninskom,
razapinjanje konca od Splita do Braa, a svojevremeno su i na venecijanskom Biennalu, odjeveni u
naranaste koulje, nosili plakate antibienalskog sadraja.
- Jednom prilikom smo za vrijeme projekcije filma Filipa Roje u kinoteci Zlatna vrata, iz protesta
cijelo vrijeme trajanja filma pljeskali. Mnoge nae ideje nisu ostvarene, a dosta ih je kasnije i
pokradeno, pa su ih iskoristili neki drugi umjetnici. Crveni Peristil i nakon svih ovih godina izaziva
pozornost javnosti, ali i nove umjetnike akcije. Vjerojatno najpoznatija je ona od prije tono deset
godina poznata kao Crni Peristil kada je Igor Grubi na istome mjestu crnom bojom nacrtao
veliki krug, svojevrsnu "kloaku", gdje je uz posvetu svojim crvenim prethodnicima napisao kako
Peristil poput maginog ogledala odraava stanje drutvene svijesti. Tako se, na istom mjestu
trideset godina poslije, ezdesetosmaki bunt protiv komunistikog totalitarizma prometnuo u
devedesetosmaki atak na tumanistiku autokraciju. Ima li danas, na etrdesetu godinjicu,
dvijeosmaa i ima li danas boje tamnije od crne? I kad e napokon biti vrijeme za neki novi, areni
Peristil?
autori koji su utjecali na CRVENI PERISTIL
BOIDAR JELENI
6. Ego East
Na dvojbi izmeu sitaucije i revolucije, posrtao je, naravno, i hrvatski Salon mladih, rutinski
preteno udovoljavajui prvoj, kako uostalom i glasi tradicionalni naziv centralne izlobe
natjeajem prispjelih radova (Situacija).
to se pak starije, svojedobno izostale, generacije medijskih istraivaa tie, ona se na
Salonu mladih mogla pojaviti tek kao simptom potisnute prolosti: budui da to nije bilo
mogue u trenutku legalizacije kada je otvorena nominalna sekcija, to se napokon dogodilo
tek ratne 1992. kada je na 23. Salonu nastupila grupa mladih umjetnika Ego East, koja je,
pozivajui se na kontinuitet umjetnikog i svjetonazorskog opredjeljenja, u prostoru
Umjetnikog paviljona uz vlastite radove izloila i radove pionirskih istraivaa medija,
prekrivi ne samo kriterij dobne granice, nego upravo tabu demokratinosti reprezentativnog uzorka
to ga ispostavlja Salon mladih.
Aleksandar Battist Ili, Ivana Keser
Multimedijalna umjetnica. 1992. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Trenutno radi doktorsku radnju iz filmologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i suurednica je na
knjiziKonceptualni Zagreb. Suosnivaica udruge Umjetnost zajednice / Community Art i nomadske
Community art kole.
Bavi se, vizualnim i tekstualnim esejizmom te performansom. Organizira predavanja, projekcije,
diskusije u Zagrebu, s ciljem uspostave dijaloga i tolerancije miljenja. Od 1993. radi autorske novine
koje se sastoje od eseja, fotografija, komentara, kolaa, crtea, politikih karikatura.
7. Grupa Gorgona
Gorgona je umjetnika grupa koja je postojala u Zagrebu izmeu 1959. i 1966. godine.
lanovi Gorgone bili su slikari Julije Knifer, Josip Vanita, uro Seder i Marijan Jevovar;
kipar Ivan Koari; arhitekt Miljenko Horvat, te povjesniari i kritiari umjetnosti Dimitrije
Baievi Mangelos, Matko Metrovi i Radoslav Putar.
Gorgona nije bila slikarska grupa u uobiajenom smislu te rijei, nije djelovala manifestno,
odnosno prema nekom programu, nego je okupljala umjetnike zajednikih duhovnih
srodnosti. lanovi Gorgone shvatili su odustajanje kao jedinstven umjetniki in pa je o
Gorgoni u pisanoj povijesti umjetnosti ostalo malo traga. Tek krajem sedamdesetih godina
Gorgona postaje poznata iroj javnosti, kada je 1977. godine odrana prva velika izloba
Gorgone u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu koje Nena Dimitrijevi pie i
prvi tekst o grupi: Gorgona Umjetnost kao nain postojanja. Iako je Gorgona bila
introvertna grupa koja se nije pokuala nametnuti vremenu i prostoru, ograniena na mali
krug ljudi, po svojim promiljanjima i senzibilitetima bila je ravnopravna pojavama koje su
obiljeile kraj pedesetih i ezdesete godine 20. stoljea.
Gorgona je prvenstveno bila proces traenja duhovne slobode, grupa ljudi koja se okupljala
zbog duhovnog zajednitva, mjesto gdje su na trenutak mogli pobjei od svog ivota.
Zajedniko djelovanje u Gorgoni bilo je okretanje glave od jednog loe sazidanog drutva,
razlog zajednikog druenja bio je okuati se u ekperimentu ivljenja, i to ne svatko sam, ve
u grupi, ime je niz razliitih aktivnosti iz svakodnevog ivota postao umjetnikim
dogaajem.
Izlobe u Studiju G, izdavanje antiasopisa Gorgona, zajednika druenja, koncepti i projekti
kao oblici zajednikog djelovanja najbolje mogu pribliiti to je Gorgona bila i otkriti
gorgonski duh koji je obiljeio stvaralatvo pojedinih lanova, ako ih je uope mogue
definirati, jer su i sami lanovi esto preispitivali to Gorgona jest: "Gorgona ne govori ni o
emu. Nedefinirana i neodrediva.
Izlobe u studiju G
Izlobe u Studiju G bile su najjavniji, prema emu moda i najmanje gorgonski oblik
djelovanja.. Studio G nalazio se na prostoru tadanje radionice okvira Salon Schira u
Preradovievoj ulici. lanovi Gorgone iznajmljivali su taj prostor kako bi mogli djelovati
neovisno od izlobenih institucija pa su i trokovi izlobe bili pokrivani iz zajednike blagajne
drutva koja se nalazila kod prodavaice knjiare Naprijed na Trgu Republike. U Studiju G,
osim lanova Gorgone, izlagali su i drugi umjetnici koji su bili povezani s grupom: Eugen
Feller, Ivan Rabuzin, Piero Dorazio, beogradski slikar Radomir Damnjanovi, Victor
Vassarely, Francois Morellet, te mnogi drugi. Ve 1963. godine prestaje izlobena aktivnost u
Studiju G, prvenstveno zbog financijskih razloga, to je bio est razlog ukidanja malobrojnih
medija s kojima je Gorgona komunicirala.
Antiasopis Gorgona [uredi]
Gorgona nije bila asopis o umjetnosti, ve je svaki broj bio potpuno kreativno rjeenje ne
u smislu grafikog dizajna, ve kao umjetniko djelo samo po sebi, zbog ega se i naziva
antiasopisom.[1] Izmeu 1961. i 1966. godine izdano je 11 brojeva, a bila su pripremljena
jo dva koja iz financijskih razloga nikad nisu bila tiskana. Izdavanje Gorgone pokrenuo je
Josip Vanita, a svaki je broj zamiljen kao kreativno rjeenje pojedinih lanova grupe,
odnosno onih koji su bili s njom povezani. Neke od brojeva Gorgone realizirali su Victor
Vasarely i Dieter Rot. I nakon 1966.godine nastavlja se gorgonaka pria, Josip
Vanita nakon prestanka postojanja grupe objavljuje bilten Postgorgona (1985.-1986.)
te Postscriptum (P.S.) (1989. 1991.) kao postgorgonsku priu.
9
10
Galerija djela
lanovi Gorgone
11
Gorgonska crna
12
Josip Vanita, Beskonani tap - U ast Manetu, 1961., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
8.
Grupa estorice autora osnovana je 1975. godine, a njeni lanovi bili su eljko Jerman, Vlado
Martek, Sven Stilinovi, Mladen Stilinovi, Boris Demur i Fedor Vuemilovi. Grupa je djelovala do
1981. godine u Zagrebu, Hrvatska. Bili su meu prvima koji su svoje radove izvodili i izlagali u
javnom prostoru i koji su se bavili dekonstrukcijom ideologije socijalizma u
Jugoslaviji. Konceptualne grupe umjetnika koji su isticali ideju kao osnovu umjetnikog djela, a
prvenstveno su izlagali u gradskim javnim prostorima, na izlobama-akcijama
ELJKO JERMAN snima neotre fotografije koje onda postaju povrina za intervenciju
fotokemikalijama, temperama, a u nekim radovima koristi i vie negativa. Balansirajui izmeu dva
suprotna pola kreativnosti i destrukcije, Jerman se kree prema elementarnoj, eksperimentalnoj
fotografiji, manipulirajui njezinim izraajnim potencijalom, esto i bez uporabe fotoaparata.
Krepaj fotografijo! Jasnu i izravnu izjavu, Ovo nije moj svijet, ispisao je Jerman razvijaem na roli
13
fotopapira 1976. godine i izloio na jednoj beogradskoj ulici. Moja godina, rad je koji je nastajao
tijekom 1977. godine. Fotografijama nastalim svakodnevno, umjetnik je dodao jednostavne
dnevnike zapise.
VLADO MARTEK za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija, koji se uvrijeio kao
odreenje njegove umjetnike prakse. Njegovo stvaralatvo ukljuuje akcije, izlobe-akcije u
suradnji i komunikaciji s publikom, na ulicama i u javnim prostorima. Utjecaj Fluxusa kojeg
dodatno nadograuje utjecajima povijesnih avangardi, Duchampa i konkretne poezije.
SVEN STILINOVI Od poetka 1970-ih bavi se eksperimentalnim filmom i fotografijom. Bavi se
scenografijom za kazalite (HNK Varadin, HNK Zagreb, Teatar ITD), televiziju i rock koncerte.
MLADEN STILINOVI Njegove radove uglavnom ine jednostavne, no provokativne parole ili
tekstovi, a esto se poigrava i s govornim kliejima, primjerice u radu uo sam da je umjetnost.
uporaba svakodnevnih materijala, jednostavnost, drutvena kritinost i propitivanje uloge
umjetnosti.
BORIS DEMUR anr i ciklus rijeislika izjednaavanjem znaenja rijei s inom slikanja izraava
nastojanje njegove generacije da prekinu s bilo kakvim mimetikim, narativnim, ideolokim ili
manipulativnim funkcijama slikarstva i umjetnosti uope. Kako je sam Demur i osobno ustvrdio,
borba njegove generacije za istu, konkretnu umjetnost ujedno je znaila i borbu za pravedno
drutvo slobodno od manipulacije, eksploatacije i ideologije.
FEDOR VUEMILOVI u svojoj umjetnikoj praksi uglavnom koristi fotografiju, video i film. Od
1975. do 1978. lan je Grupe estorice autora s kojom organizira izlobe i akcije te pokree
asopis-katalog Maj 75.
14
11. NOVA SLIKA 13. salon mladih, u Umj. paviljonu u prosincu 1981.
- 12 slikara koji su predstavili svojevrstan povratak slici i predodbi; Makovi selektor, taj
dio nazvao Nova slika; u isto vrijeme u Galeriji suvremeneumjetnosti otvorena je izloba
Talijanska transavangarda, koju je organizirao Achille Bonito Oliva;Andrej Medved u
Kopru istovremeno priprema izlobu Podobe - immagini - zajedniku izlobutalijanskih i
jugoslavenskih umjetnika pripadnika istog trenda - nove slike (transavangarda,
nuovaimmagine, new image painting);
sve do izlobe Nova slika na 13. salonu mladih ponovno aktualiziranje slikarstva smatralo se marginalnom
pojavom,unato tome to se tragovi Nove slike mogu u Zagrebu pratiti od 1977/78., ak prije znaajnih izlobi
odranih uNjujorku, Londonu, na venecijanskom Biennalu (Aperto 80), Biennalu mladih u Parizu 1980.,
gostujue izlobe u Zg iBgd America Now 1979.;ti tragovi vide se u radovima pojedinaca:
NINE IVANI, ZVJEZDANE FIO, URE SEDERA;
70-te godine u hrvatskoj umjetnosti karakterizira pluralizam ideja i ideologija; u osamdesete se ulazi sa slikom
islikarstvom s jedne strane, dok se s druge jo osjeaju derivati konceptualizma - umjetnici se esto koristili
nazivomalternativna umjetnost, ali rije je zapravo o pseudoalternativi, o prividno nekonvencionalnom koje je
pod okriljemdrave, kontrolom muzeja i galerija; ta pojava za sobom povlai hiperprodukciju koja je imala
zatitu kod kritiara kojisu hvalili svakog pojedinca;Makovi: kriza kritike povezana je s nepostojanjem kriterija i
s gubitkom povijesne dimenzije u svijesti kritiara; stavkoji je iznio Lionello Venturi, a kasnije modificirao Giulio
Carlo Argan, po kojemu se umjetnici prolosti i sadanjosti nesmiju shvaati kao antiteti; svijest o prolosti
mora biti prisutna; ideje to ih je formulirala generacija koja se javlja1968-70. postaju u interpretaciji mlaih
kolokvijalne i trivijalne; kritiari lieni povijesne dimenzije svijesti pridavali susvakom dogaaju identinu
vanost, to je rezultiralo iskrivljenom slikom umjetnike produkcije;meutim, u toj istoj generaciji, koja se
poinje javljati
u drugoj polovici 70-tih
, javlja se niz pojedinaca koji afirmirajumedij slike:
BORIS DEMUR
sliku svodi na nulti stupanj, na osnovne materijalne estice koje ne daju nikakvu izvanslikovnu znaenjsku
nadgradnju;slika je slika, povrina - platna, kartona... na kojoj ostaju zabiljeeni tragovi slikanja; slika je tako
goli produkt slikanja,registriranje elementarnog procesa rada; bijelom se bojom jo vie nastoji anonimizirati
ploha, osamostaliti odsubjektivnog;
MILIVOJ BIJELI
u ogoljenju slike zadrat e znatno iri kromatski izbor - osim bijele, on e upotrebljavati jo i plavu, crvenu i
utu; radi niz slika velikog formata nastalih utiranjem tragova bijele, ute, crvene i plave boje na najlonu;
ANTE RAIDAMIR SOKI (1952-)
ili potpuno odbacuju boju ili upotrebljavaju iskljuivo bijelu, esto gotovu neslikarsku boju (gips ili bijeli lak), ali
onizato trae osreene likovne osobine u materijalu i minimalnim zahvatima istiu te sirove likovne injenice;
1980.
prekrivanjem kvadratinih povrina kartona bojom koja oponaa mramor i naknadnim slaganjem tih kartona
uritmiki pravilne cjeline; Bijeli i Soki iznova ulaze u slikarstvo;
u isto vrijeme (poetak 80-tih) pojedinci pristupaju drukijoj afirmaciji slikarstva:
15
ZVONIMIR SANTRA
njegova su platna krajnje zasiena slikarskom materijom; snana ekspresivnost; boja se na grubu platnenu
povrinunanosi neposredno rukom, bez kista, pa je tako uklonjena distanca izmeu tijela i plohe;
MARINA ERCEGOVI
saima razliita iskustva
- tradicionalni perzijski ornament, beskrajno ponavljanje jedne iste figure s ciljem ritmiziranjapovrine slike;
uzastopnim ponavljanjem figura i razmaka meu njima postie tautoloko naelo i na formalnoj razini:slika
jest ploha, prostor je dokinut, plonost je osnovna injenica slike kao predmeta;
NELA BARII
izrazita figurativnost; zasienost ornamentalnim arama kao hommage Matisseu;
FERDINAND KULMERNINA IVANI
Nova slika referencijalna je umjetnost - ona nas upuuje na brojne izvore iz prolosti, a veliku vanosti
imajuspecifine, lokalne tradicije; u talijanskoj se transavangardi mogu uoiti nasljea metafizikog slikarstva,
u njemakojnovoj umjetnosti prepoznaju se odjeci ekspresionizma, u francuskoj fovizma
18
- majka joj je 2 godine provela uAuvicu, logoraki broj istetoviran na ruci nije evidentiran u
arhivima - njena interpretacija mamina dnevnika: video ukojem ona ita mamin dnevnik,
video s dokumentima koje je majka sauvala i sredinji video montiran od fotografijalogora i
njene majke;
kip Rose Luxembourg
, visok 2,5 metra, od poliestera, pozlaen, izloen na 18 m visokom obelisku u Luxembourgu
-bio izloen 3 mjeseca; Rosa - trudna - prikazuje poznatu revolucionarku kao trudnicu;
1979. performance Trokut
- na balkonu svog stana u Savskoj 3 prolazak sveane povorke u asrt marala Titapopratila
leanjem, pijenjem viskija i masturbacijom; intervenirala policija; rad napravljen za odreeno
vrijeme iprostor;
rad Gen XX, 1997.
- kombinira fotografije modela s biografijama ena-narodnih heroja (sestre Bakovi); elja da
sesuprotstavi nacionalistikom ludilu u Hrvatskoj;
TOM GOTOVAC (1937-)
da i sam umjetnik moe biti medij, sredstvo i posrednik umjetnike poruke, svojim tijelom
izvodei predstavu(performance), pokazao je Gotovac koji je od 1962. pa nadalje izveo niz
provokativnih umjetnikih akcija:
Happ na happpening, Zagreb, 1967.Tranje gol u centru grada,
Proenje, Zagreb, 1980.Zagreb volim te, 1981.
- potpuno gol ljubio je tramvajsku prugu u Ilici;
Paranoia Art, 1992.
- pisao grafite pred publikom;
GORAN PETERCOL (1949-)
bez izuzetka radi instalacije iji je temeljni konstruktivni element svjetlo - ve dvadesetak
godina ispitujenajnematerijalniju kiparsku materiju - svjetlo;
prostorna instalacija "Sjene 139", izvedena na 22. bijenalu u Sao Paolu
(1994.)
sastoji se od etirialuminijske ploe iji su poloaj u zadanoj prostoriji, koja je ujedno i okvir
rada, odredile projekcije njihovih sjena;spajanjem refleksija obojenog svjetla od metalnih
ploa s njihovim sjenama, odnosno bojenjem samih sjena,postignuta je ravnotea
materijalne i nematerijalne forme, te dokinut pojam prostora kao kategorije a priori;nagraen
na Trijenalu 2003.
BORIS BUAN (1947-)
plakatu ponovo dao ravnopravno mjesto u likovnim umjetnostima;grafiar i oblikovatelj;
istrauje u razliitim prostorno-plastikim medijima; bavi se oblikovanjem plakata
iprimijenjenom grafikom;
Museum Palmolive, 1974.
- matovitom dosjetkom ukazuje na stereotip industrijske proizvodnje;
Pikturalna petlja, 1968.
- intervencija u gradskom prostoru;
MLADEN STILINOVI
kremnita citiranje elementarne stvarnosti > umjetnost nakon predmeta;
1991. postavlja kolae na stepenice (kremnite)
20
vaan kontekst: kremnita postavljena kao korak, ima ihpuno, dovodi nas u apsurdnu
situaciju i upravo to djelo ini kvalitetnim
21
Kraljevi - crta
Rai - ton
Beci - volumen
mjeseca;Rai - mrk, tvrd, na licu mu se vidi bijeda, uvijek ozbiljan i bez ikakve
erotike;Kraljevi - temperamentan, fantastian i toulouse-lautrecovski
senzualan;VLADIMIR BECI (1886-1959)
studirao je pravo i iao u privatnu slikarsku kolu Crnia i ikoa;1905. prekinuo je studij i
otiao u Minhen;u istoj klasi s Raiem na minhenskoj Akademiji od 1906.;1909. odlazi u
Pariz, 1910. vraa se u Zagreb;i kod njega se vidi utjecaj Leibla, Velasqueza i Goye; posebnu
panju poklanja
volumenu i gradnji prostora
(1.faza);slika pejzae, figure, mrtve prirode;
1929. osniva 'Grupu Trojice' s Lj. Babiem i J. Mieom;
od poetka je okrenut svijetu i motivu, nastojei uhvatiti njihovu izvanjsku ljepotu;
1. faza: mnchenski krug + Pariz (1906-1909)
za boravka u Parizu upoznao djelo Maneta i Cezannea i doivio evoluciju na bazi Cezanneova
naina;njegova elaboracija slikarskog postupka je intelektualno i formalno brza, ali dosta uska
i zatvorena;paleta: preteu sivi, zelenkasti i zemljani tonovi;
'enski akt s novinama', 1907.'enski akt pred ogledalom', 1908.'Akt
djevojke kod stola', 1907.'Autoportret', 1907.'Hrast', 1907.
- zahvatio problem slikanja predmetnih masa u otvorenom prostoru metodom koju je
primjenjivaoslikajui kompozicije s pozadinom; sve je svedeno na zaobljenost, na teinu, na
2-3 odnosa na bazi boje zemlje i tekogzelenila;
'Portret Kraljevia', 1908.'Mrtva priroda', 1909. sa zemljanim
vrem;'Autoportret s polucilindrom'
- vrsta tonska gradnja tjelesnosti
'Klasija', 1911.
- zelene kronje drvea i tratina, prebogata i preteka zelenila;
2. faza: dvadesete
nakon rata
'Autoportret', 1920. izravno pribliavanje Cezanneu, a zatim sve naglaenije geometrijskostrukturiranje motiva,
snane voluminoznosti oblika i naglaene tonske game bez vidljivih poteza kistom > to mu
jerazdoblje neoklasicizma;pribliava se maginom realizmu (
'Mirjana', 1926.
)naglaenije geometrijsko strukturiranje motiva; snana voluminoznost oblika;bez vidljivog
poteza kistom;
'Planinski pejza s potokom', 1923.
- arkadijski doivljaj svijeta;
'etelica', 1926.'Kompozicija', 1926.'Mrtva priroda s kipom', 1927.1927/28.
pojavljuju se prvi znaci omekavanja strogog, strukturalnog
shvaanja oblika, sve znaajnija jei uloga boje i vidljivog traga slikareve
ruke;3. faza: trideset e i nadalje
bujan egzaltirani realizam; boja postaje vanija; tonsko-koloristiki pristup;to je djelima
najbogatije razdoblje;
paleta postaje arenija i svjetlija (kasnije e se suziti prema sivom i
smeem);vidljivi potezi kista; omekavanje strukturalnog shvaanja
oblika;
23
30
31
32
33
tu kratko eksperimentira s ekspresionizmom (naputa svoj zemljaki stil), ali naglo staje;radi
scenografije i ilustracije;
1939. 'Bitka kod Stubice';
za vrijeme rata prestaje raditi;nakon rata vraa se podravskim motivima i 'zemljakom stilu': veliki oblici,
ista ploha, naglaene i izdvojenepojedinosti;za suradnju hrvatskih knjievnika i likovnih umjetnika od
iznimne je vanosti prvo izdanje Krleinih 'Balada PetriceKerempuha' 1936. s ekspresivnim grafikim
prilozima Krste Hegeduia;
3. faza: od 1955.
simbolizam + elementi nadrealizma; slike su pune metafora; smrt kao est motiv; ii i jednostavno
slikani oblici;srodno s nadrealizmom i metafizikim slikarstvom!!!!
Mrtve vode, 1956.
poinje koristiti kola; dolazi do tragova informelizma;
'Pruga Brko-Banovii'
- dva predmeta - vlak i kamen;
'Sami'
- troje na pustom otoku zove u pomo;
'Optimisti'
- ljudi-baloni koji pleu;straan svijet zla i grubosti, potpuno beznadno;leine, odsjeene glave, objeeni
(za neki kazalini zastor);
'Tifusari', 'Sutjeska'
;na kraju uzima i elemente parikog i amerikog, Novog realizma, kolaa, pop-arta!!!antiestetska vizija!
u Drutvu arhitekata Hrvatske na kojoj je proitan drugimanifest grupe, koji je zapravo bio odgovor onima koji
su grupu napadali;
to je bila prva organizirana manifestacija nae apstrakcije;iskljuivanje referencija na predmetni
svijet, zalaganje za bezuvjetnu apstrakciju, relativiziranjeznaenja slikarstva i artikulirana
svijest o potrebi povezivanja slikarstva s arhitekturom i skulpturom to su bile bitne
inovacije s te izlobe;
iste godine izloba se odrala u Beogradu, a pojedini lanovi sudjeluju na Salonu u Rijeci 1954. i 1956.;slikari
Exata nastupili su na izlobi suvremene jugoslavenske umjetnosti u povodu kongresa AICA u Dubrovniku, a
izloba Picelja i Srneca u Beogradu u Galeriji ULUS-a smatra se posljednjim organiziranim
nastupomlanova grupe;
EXAT 51 imao je veliki udio u pokretanju I. zagrebakog triennala primijenjenih umjetnosti te osnivanju Studija
zaindustrijsko oblikovanje 1955. godine;iz tih bitnih promjena s poetka pedesetih godina proizlazi i osnivanje
Gradske galerije suvremene umjetnosti (sadamuzeja) 1954. godine;ideologija grupe:drutvena angairanost
(borba protiv preivjelih shvaanja)zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti jedinstvo iste i primijenjene
umjetnostiukidanje tradicionalne uloge umjetnika (proirenje prostora umjetnike slobode - jedino eksp. rad
vodi do kreativnosti)zalaganje za suvremene vizualne komunikacije;ali Exat nije ostvario nijedan svoj sintezni
projekt zbog duhovne i materijalne realnosti poslijeratne Jugoslavije;
apstrakcija koju su oni zagovarali bila je najradikalniji iskorak u osvajanju slobode,
zato to se u najveojmjeri razlikovala od svega dotad poznatog;umjetnici exata nisu do
svojih prvih apstraktnih slika dolazili postupno: jednim potezom oslobodili su sesvake
referencije na predmetni svijet;prvi puta se nudila sasvim originalna opcija: slika se vie
nije shvaala kao prizor, kao scena, ve kaoobjekt u svojoj fizikoj pojavnosti; to e
biti najuoljivije kod Srneca;
IVAN PICELJ (1924-)
racionalna gradnja slike; nema sluajnosti;u prvom planu uvijek je forma (boje su utiane); dominacija crne i
bijele;spontana geometrija; nije sklon organskim sklopovima; umjereni automatizam;
Kompozicija X, 1954.
Kompozicija 54, 1956.
- izveo je tada najradikalnije minimalno platno u hrvatskom slikarstvu
do 1961. radi geometrijske apstraktne slike (Exat)1961. - godina promjene (Nove tendencije)
jedan od utemeljitelja Novih tendencija;od 1961. radi reljefe u drvu (Povrine)
po naelu serije/niza strukturalnih jedinica - ti reljefi su samostalniplastini objekti - odabrane elemente forme
slae u globalne forme po principu permutacione igre;bavi se i grafikim dizajnom;objavio je 4 mape grafika,
skulpture, reljefe u drvu, objekte u metalu;
"Kompozicija XL-1"
jedno je od najznaajnijih djela iz razdoblja njegova djelovanja na podruju slikarstva strogoorganiziranih
geometrijskih planova;
VLADO KRISTL (1923-2004)
1943. naputa ALU i odlazi u partizane, radi za Agitprop;1950. prvi boravak u Parizu; sudjeluje u raspravama
u stanu Ivana Picelja u kojima se stvaraju teorijske pretpostavkeza Exat;1953. izlae s Exatom, a nakon
sudjelovanja na rijekom Salonu 54, odlazi u ile (otac mu je bio trgovac vinom);1959. nakon povratka u
Zagreb postaje crta animiranog filma Kraa dragulja; u Prakoj postavlja izlobu 12pozitiva i negativa;1960.
radi animirani film agrenska koa, 1961. Don Kihot;1962. izlae Varijante i varijable, snima kratkometrani
film General i stvarni ovjek koji ne uspijeva proi partijskucenzuru i zbog toga naputa Hrvatsku; jedan od
35
pionira geometrijske asptrakcije i jedan od prvaka Zagrebake kole crtanog filma;najblii Picelju po strogosti
organizacije geometrijskih planova;vrlo male i vrlo velike slike;
Prije egzila 1943-1962., izloba, veljaa 2007. Umj. paviljon
osobine njegova radikalizma i izrazite individualnosti dole su do izraaja
posebno u njegovim slikama s kraja 50-tih u seriji bijelih i crnih monokroma;pribliava
se slici kao objektu brisanjem i iskljuivanjem boje sa slikanog polja; serijom
monokromnihdjela Pozitiva i Negativa iz 1958. i 1959. maksimalno e sliku pribliiti
tautologiji; slika je samopredmet lien svake iluzije;
rani crtani film Don Kihot, 1961. njegovo najslavnije djelo;beskompromisno stajalite prema totalitarnom
reimu bila je njegova moralna konstanta;
u Njemaku se preselio nakon to je zabranjen njegov animirani film iz 1962. General i stvarni
ovjek;
ALEKSANDAR SRNEC (1924-)
najplodniji i najraznolikiji;lirizam; utjecaj Miroa i Moholy-Nagyja;1953. konstruira prve kinetike objekte:
Prostorni modulator
serija crtea i slika koje nastaju od 1950-1953., a koje se mogu razumjeti kao uvodna elaboracija za
djeloProstorni modulator, 1953. u kojemu je prvi put razbijena opna prostora
kao iluzije te je realan prostorukljuen u korpus djela; slika je tu u punom smislu
postala objekt;
1956. zapoinje eksperimente s pokretnim skulpturama i reljefima;od 1962. posveuje se lumino-kinetikim
istraivanjima (
Luminoplastika I
), a od 1968. problematici cjelovitogambijenta;1974-77. ponovo radi kinetike skulpture u visoko poliranim
kovinama;
BOIDAR RAICA (1912-1992)
prijelaz u istu apstrakciju, uz zadravanje odreenih lirskih znaajki; blago nijansiranje, blage linije, mrlje;u
arhitektonsko-urbanistikoj djelatnosti istiu se: kola u Mesievoj (1953), stambena zgrada u
Vukovarskoj (1953),dvije stambene zgrade na Savskoj (1954), poslovni objekt Jadran-filma (1956), paviljoni
Mainogradnje (1956) iNjemake (1964) na Velesajmu;povratak figuraciji poetkom 70-tih
19. video-umjetnost Dalibor Martinis, Sanja Ivekovi te Ivan Ladislav Galeta pioniri
su video medija i eksperimentiranja samim medijem.
Rad Sanje Ivekovi ujedno je vaan u kontekstu shvaanja pop-kulture unutar
ikonografije svijeta ena.
Na granici likovne umjetnosti i izvedbene umjetnosti ovog razdoblja nemogue je ne
spomenuti Tomislava Gotovca, vodeeg umjetnika happeninga i performansa.
Gorki uvela, predstavnik linije drutvene angairanosti Nove umjetnike prakse,
pokuava povezati umjetnost i svakodnevni ivot u kakvom je politika primat
ispitivanja. Jedan je od poznatijih njegovih radova Komadi crvenog trga posveen
dobrim komunistima, pri emu se koristi poznatom tipografijom politikog sistema, na
taj nain ujedno i kritizirajui sistem i udaljavajui se od njega.
36
U zatiju oko 1973. godine novi zamah u umjetnosti pruaju Boris Buan, koji
sudjeluje i u ranijm izlobama koje interveniraju u prostor grada, te eljko Bori.
Boris Buan podie suvremene spomenike pojmu (La, Fach idiot=Stil) uz
propitivanje poloaja umjetnika i pop-kulture.
eljko Bori u sredite svog rada postavlja aktualizaciju autora.
21. Enformel
IVO GATTIN
biografija
38
(Split, 1926 Zagreb, 1978) Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1953. Od
1963. do 1967. djelovao u Milanu, gdje je radio ilustracije za enciklopedije, pastele, gvaeve i
grafike. Na prvoj izlobi 1956. godine u Zagrebu predstavio se nadrealistikim slikama, a od 1956.
zapoinje istraivanje u duhu informela. Eksperimentira s novim tehnikama (paljenje, frotairanje,
dekolairanje) i materijalima (vosak, pijesak, smola, ica). Odustaje od klasinog formata slike. Bio
je prvi slikar informelist u Hrvatskoj. U crteima i grafikama takoer se sluio paljenjem i trganjem
materijala. Nakon prekida u radu 1967, ponovno umjetniki djeluje od 1976. Njegove informelne
slike spadaju u vrhunska djela informela u Hrvatskoj.
Bez naziva
39
URO SEDER
biografija
uro Seder (Zagreb, 1927) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. u klasi
A. Mezdjia, gdje je 1953. zavrio specijalku za slikarstvo M. Tartaglie i 1981. postao docent, a
1983. profesor. Bio je lan grupe Gorgona (1959 1966). U toj fazi slikao je u znaku informela
nefigurativne slike, u poetku koloristiki bogate, potom monokromne. Od 1976. godine okree se
ekspresionistikoj gesti i kromatici. Jedan je od zaetnika nove slike u hrvatskoj umjetnosti 1980ih. U razdoblju 1982 1990. izraajnost njegovih slika naglaena je otvorenim koloritom i
ekspresivnom figuralikom, od 1991. gustim ekspresivnim premazima. Tiskana mu je zbirka poezije
Otac iz lonca (Zagreb 1978). Dobio je nagradu za ivotno djelo Vladimir Nazor 1986. (vidi grupa
Gorgona)
radovi
Svjetlo u crnom 1
ulje na platnu
89x116 mm
1963-00-00
40
EUGEN FELLER
Eugen Feller (Split, 1942) je samouk. Umjetnou se poeo baviti 1957. Izlae od 1959. U poetku
1960-ih godina, radei Malampije, slike reljefnih povrina i monokromnih struktura gustim
nanosima gipsa, afirmirao se kao jedan od najradikalnijih predstavnika informela u suvremenom
hrvatskom slikarstvu. Po lienosti predmetnog sadraja i uporabi neslikarskih materijala i tehnika
blizak Ivi Gattinu. U novijem razdoblju blizak je minimalizmu i apstrakciji. Od 1969. ivi u Italiji.
Bavi se crteom i grafikom.
41
http://bs.scribd.com/doc/25706550/Umjetnost-20-st-u-Hrvatskoj
Hrvatska arhitektura
Ukljuivanje hrvatske arhitekture u napredna europska kretanja poveo je arhitekt Viktor Kovai koji
istupa protiv historicizma i zastupa ideju da arhitektura mora biti individualna i suvremena, ali i
praktina i udobna. Programatski je ova ideja najranije primijenjena na vili Frange Mihanovi (1910.)
na Rokovu peroviju u Zagrebu, koja svojim jednostavnim oblikovanjem, lienim ukrasa i funkcionalnom
organizacijom revolucionarno anticipira razvoj moderne arhitekture. I druge Kovaieve projekte
odlikuju suzdranost, istoa, odmjerenost, te reduciranost znakova historicistike arhitekture
(monumentalna palaa Burze u Zagrebu, 1924.).
Od tridesetih godina, djela "Zagrebake kole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim djelima
svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznaajnijih
struja, funkcionalistike i organike arhitekture. Od brojnih predstavnika istie se utemeljitelj ope
umjetnike skupine Zemlja Drago Ibler i najosebujniji Stjepan Plani.
42
Drago Ibler je 1929. objavio manifest s naelima djelovanja Grupe Zemlja u kojemu istie: Treba ivjeti
ivotom svoga doba i treba stvarati u duhu svoga doba. Suvremeni ivot proet je socijalnim idejama i
pitanjima kolektiva, a umjetnik ne moe stajati izvan kolektiva, jer su umjetnost i ivot jedno.
Stjepan Plani je svojim brojnim objektima zaduio antologiju moderne arhitekture i utjelovio novu sliku
Zagreba. Svaki projekt obiljeuje neka nova misao: vila u Kozarevoj ulici stupnjevito prilagoena tlu
(1931.), drveni aki dom (1934.), kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu(1935.), tzv.
Okrugla vila s radijalnim pregradama na Prekriju (1935.), Zgrada Napretkove zadruge (1936.). Plani
se borio za slobodu arhitekata da sadraje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu,
vjetru i vidiku, te za ope socijalne i humanistike ideje u kulturi stanovanja.
Moderna se arhitektura u Zagrebu javlja ve poetkom dvadesetih godina, relativno rano, potvrujui
se sama svojom vrijednou i ustrajnim djelovanjem pedesetak naprednih, angairanih i sposobnih
arhitekata koji su misao moderne arhitekture prenijeli u nau sredinu i ostvarili je opsenim i znaajnim
djelom. Nova je generacija graditelja prekinula s besmislenou eklekticizma posveujui osobitu
panju konstruktivnim i funkcionalnim elementima arhitekture.
U Europi je to vrijeme radikalnih promjena u pristupu arhitektonskoj problematici. Arhitektonska
zbivanja u svijetu nisu mimoila Zagreb, kuda pristiu oduevljeni
Nove su zasade sigurno preuzimale vodstvo, a borba se nastavljala na misaonom planu i u praksi,
gdje je trebalo izboriti oivotvorenja nove arhitekture, novog humanizma. Tome se ne moe oduprijeti
ni arhitektonska kola iz koje od 1923. izlaze prvi diplomandi.
Tako se u Zagrebu odjednom stvara koncentracija arhitekata izvanrednog formata, arhitekata koji ve
u prvim svojim radovima deklariraju prihvaanje naela moderne arhitekture i koji sami stvaraju ta
naela. Zahvaljujui njihovu djelovanju, Zagreb u svega nekoliko godina postaje jedno od
ravnopravnih i vodeih zbivalita moderne arhitekture u Europi. Arhitekti su se usmjerili problemima
grada i urbanim aspektima industrijskog drutva, a svojim oblikovanjem prikljuili su se razvoju
europske avangarde smatrajui arhitekturu i urbanizam drutvenim zadacima.
Dvadesetih i tridesetih godina napredni arhitekti u Zagrebu djeluju u nekoliko grupacija, neki
43
samostalno, a neki u gradskim slubama. Grupa oko arhitekta Drage Iblera, tzv. Zagrebaka kola,
djeluje od 1926. do 1935. i ona znai istinski poetak novoga razdoblja arhitekture, a arhitektonska
situacija postaje znaajan kulturni inilac u naoj sredini.
Tu su i arhitekti okupljeni u grupi Zemlja, arhitekti u Radnoj grupi Zagreb, arhitekti koji su radili
zajedno u vlastitim projektnim biroima i vie samostalnih projektanata.
U grupi oko Iblera bili su Plani, Kauzlari, Horvat, Bon, Pogaj, Gali i drugi. Njihovo se djelovanje
ostvarilo kao napredna humana misao i estetski doseg vremena.
Svojim shvaanjem da je arhitektura umjetnost i da mora izvirati iz ivota svoga vremena, Ibler
omoguuje bolje razumijevanje veza arhitekture s tezama grupe Zemlja, u kojoj znaajnu ulogu ima
prisutnost arhitekata. Meutim, ono to je arhitekturi i likovnim
umjetnostima u Zemlji zajedniko, vie je socijalne nego umjetnike prirode. Arhitekti, lanovi
Zemlje koja je djelovala od 1929. do 1935. bili su: Horvat, Ibler, Kauzlari i Plani, a kao gosti na
izlobama sudjelovali su Gali, Gombo, Piman, Strii te Radna grupa Zagreb. Program Zemlje
kao grupacije bio je socijalno angairano djelovanje koje se je u raznim podrujima likovnog stvaranja
pokazivalo na razliite naine.
Kao samostalni projektanti rade: Albini, Denzler, Kliska, Kauzlari s Gomboem, Neumann, Lwy,
terk, Plani i drugi. Drutvena aktivnost arhitekata manifestira se energinim istupanjima u strunom
tisku, knjievnim i arhitektonskim revijama, zajednikim izlobama itd. Program i koncept koji su
zagrebaki arhitekti iznosili odreuje mjesto i ulogu arhitekture u drutvu, njenu socijalnu i etiku
komponentu, a rjee je rije o formalistikoj prostornoj artikulaciji kojom bi se taj program ostvarivao.
Sadraji do tada smatrani drugorazrednim zadacima ubrzo poprimaju vanu ulogu u razvoju prostorne
misli. kola, tvornica, stadion, bolnica, pota izazivaju podjednak interes, a drutvena narudba
reprezentativnog objekta gubi privlanost.
Sve intenzivniji razvoj grada inicira potrebu za stvaranjem urbanistikih slubi pa se tih godina javljaju i
veliki urbanistiki natjeaji. Urbanistiki prijedlozi u veini su sluajeva ostali neizvedeni zbog
opedrutvene situacije, koja oito jo nije bila zrela da do kraja iznese i realizira jedan veliki
urbanistiki zahvat, kao npr. regulaciju grada Zagreba. Na regulaciji grada radili su Strii, Antoli,
Neidhardt, Zemljak i Hribar.
Dvadesetih godina poinje se izgraivati prostor nekadanjeg sajmita, istono od Drakovieve i
juno od Martieve ulice, planira se dananji Trg rtava faizma te blokovi oko trga s ulicama
Rakoga, Boidara Adije i Voje Kovaevia, a tridesetih godina Lenjinov trg i okolne ulice, te se
produuje i izgrauje Ulica socijalistike revolucije.
Svojim ostvarenjima, zagrebaka arhitektura toga razdoblja jasno je pokazala shvaanje itave jedne
generacije arhitekata da mora po svemu odgovarati svojim humanim zahtjevima i svome stvaralakom
potencijalu. Funkcija i funkcionalnost, koja se stalno spominje i provodi, znae ovdje estetski
funkcionalizam i kreativni konstruktivizam, koji obuhvaaju jedinstvenu metodu stvaranja, ali specifinu
za svaki pojedini zadatak. U svakoj koncepciji arhitektura je odgovarala humanizmu novoga vremena i
zahtjevima suvremenog ivota. Te misli, novi graevni materijali i tehnika nosili su i adekvatnu novu
prostornu misao ostvarivanu i pokazivanu ravnoteom kompozicije volumena i proelja s prostornim
sklopom unutranjosti koji u zajednikom funkcioniranju oivotvoruju najvrednije postavke moderne
44
Od tridesetih godina, djela "Zagrebake kole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim
djelima svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznaajnijih struja,
funkcionalistike i organike arhitekture. Od brojnih predstavnika istie se utemeljitelj ope
umjetnike skupine Zemalja - Drago Ibler i Stjepan Pani koji je svojim brojnim objektima
zaduio antologiju moderne arhitekture i utjelovio novu sliku Zagreba. Svaki projekt obiljeava
neka nova misao: vila u Kozarevoj ulici stupnjevito prilagoena tlu 1931.g.,drveni aki dom
1931.g., kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu 1935. g., te Okrugla vila s
radijalnim pregradama na Prekriju 1935.g., zgrada Napretkove zadruge 1936.g. Pani se borio
za slobodu arhitekata da sadraje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu, vjetru
i vidiku, te za ope socijalne i humanistike ideje u kulturi stanovanja.
Drago Ibler
Drago Ibler (Zagreb, 14. kolovoza 1894. - Novo Mesto, 12. rujna 1964.), hrvatski arhitekt, sveuilini
nastavnik i teoretiar arhitekture. funkcionalizam
Arhitekturu je studirao na Technische Hochschule u Dresdenu. Nakon toga 1921., otiao je u Pariz i
pridruio se skupini arhitekata iz kruga Le Corbusiera i L'Esprit Nouveau, zatim je nastavio studije
na Dravnoj Umjetnikoj Akademiji (Staatliche Kunstakademie) u Berlinu (1922. - 4.) i studiju njemakog
arhitekta Hansa Poelziga.
Nakon tog razdoblja studija i usavravanja Ibler projektira zgradu Zavoda za osiguranje radnika (1923.), prvi
projekt moderne funkcionalistike arhitekture u tadanjem Zagrebu i Jugoslaviji. Zatim sa zagrebakim
kolegama istomiljenicima (Dragom Galiem, Mladenom Kauzlariem, Stjepanom Planiem i drugima),
izmeu 1925. - 1935. radi na osnivanju takozvane Zagrebake kole, neformalne grupe arhitekata,
zastupnika modernistikog pravca u arhitekturi, koji su eljeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim
tradicionalistikim ostavtinama (ukrasi, dekorativne fasade). Njegov socijalni i drutveni angaman, doveo
ga je na elne pozicije grupe Zemlja, koju je uz umjetnike istomiljenike osnovao 1929. u Zagrebu. U isto
vrijeme Ibler radi kao arhitekt na brojnim natjeajima, ali slabo prolazi, radovi su mu u veini sluajeva
odbijeni. Jedan dio odbijenica svakako se desio zbog konzervativne sredine, koja nije mogla prihvatiti nova
modernistika (i puristika) shvaanja arhitektonske ljepote, a dio toga iao je i zbog Iblerovog oiglednog
45
lijevog politikog angamana, koji se osobito vidio kroz javne istupe grupe Zemlja. No Ibler nije bio bez
prihoda, realizirao je projekte za brojne manje privatne vile u Zagrebu, Koruli, nekoliko industrijskih
objekata i zgradu radnikog osiguranja u Skopju (1932.), u kojoj je prvi put primijenio neke nove ideje Le
Corbusiera, izmeu ostalog i njegove prozore na vrpci.
Od 1926. Ibler radi kao profesor na Zagrebakoj Akademiji likovne umjetnosti, na netom osnovanom Odjelu
Ahitekture, koji djeluje do ratne 1941. Nakon toga Ibler radi na enevskom Sveuilitu kao predava
arhitekture. Nakon svretka rata vraa se u Zagreb, i ponovno predaje na Akademiji (Odjel Arhitekture). Iza
rata ublaio je svoja radikalna i puristika shvaanja o istoi moderne arhitekture, tako da njegovi poratni
projekti imaju i isto dekorativne ili skulpturalne dodatke, bez obzira na funkciju. Puno radi, ali mnogo toga
ostaje samo na papiru poput projekta za beogradsku Operu(1948.), zgradu jugoslavenske veleposlanstva
u Moskvi (1959.), Titove zagrebake rezidencije ( 1961. - 4.). No pored tih nerealiziranih, ostaje dosta
ostvarenih Iblerovih projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u Martievoj, Smiiklasovoj i Vlakoj ulici. Od
svih tih objekata njegov Drveni neboder(1958.) iz Martieve, ostat e valjda Iblerov trajni zatitni znak u
njegovu rodnom gradu.
Iblerov tekst iz manifesta grupe Zemlja ( 1929.) - Treba ivjeti ivotom svoga doba i treba stvarati u
duhu svoga doba. Suvremeni ivot proet je socijalnim idejama i pitanjima kolektiva, a umjetnik ne
moe stajati izvan kolektiva, jer su umjetnost i ivot jedno.
Znaajnija ostvarenja
47
48
49
Zdenko Strii
Zdenko Strii (Bjelovar, 29. rujna 1902.. Braunschweig, 1. studenog 1990.), hrvatski arhitekt.
Zdenko Strii roen je 29. rujna 1902. godine u Bjelovaru no gimnazijske dane provodi u Zagrebu. Nakon
mature 1921. godine Strii odlazi na studij arhitekture u Dresden, gdje e boraviti do 1923. godine. 1924.
gododine Strii odlazi na kolovanje u Pariz intenzivno se posvetivi crtanju i slikanju. Tada nastaje itava
serija crtea parikih veduta, portreta mukaraca i ena. No Striieva opijenost efemernim boemskim
ivotom umjetnikog Pariza vrlo brzo presahnjuje budui da ve 1925. godine odlazi u Berlin gdje na
Akademiji upisuje studij arhitekture kod glasovitog arhitekta Hansa Poelziga.
50
Budui da u Njemakoj nakon Prvog svjetskog rata dolazi do naglog priliva stanovnitva u vee gradove,
sredinom 20- ih godina njemaki arhitekti se sve vie okreu ka novom formalnom repertoaru socijalne
stambene izgradnje koju e karakterizirati tenja ka ekonominosti i racionalizaciji gaevinskih tehnika te
novim tlocrtnim oblicima stanova, naselja i gradova. Iz tog je razloga 1927. arhitekt Mies van der Rohe, tada
voditelj njemakog Werkbunda, okupio oko sebe tim od niza eminentnih arhitekata a meu kojima je bio i
Poelzig sa svojim ateljeom. Okupljeni arhitekti su dobili zadatak da uz veliku izlobu razliitih tipova kua
zajedniki projektiraju i naselje Weisendorf kraj Stuttgarta, prototipa buduih stambenih naselja. Neka od
weisendorfskih iskustava, od kojih posebno valja istaknuti zamjenu zanatskih metoda graenja novim,
industrijskim metodama te oblikovanje ambijenata prema zahtjevima novog naina ivota ostaviti e trajan
trag na Striievom radu. Kako je te godine Strii morao otii u Maribor na odsluenje vojnog roka,
suradnja s Poelzigovim ateljeom se prekida ali samo na kratko vrijeme budui da ve 1928. gododine s njim
radi na projektu berlinskog kinematografa i kazalita Babilon.
U isto vrijeme Strii se uz oblikovanje stambene izgradnje poinje baviti i problematikom unutranjeg
ureenja stanova projektirajui kompletan pratei namjetaj a to e tijekom njegovih iduih projekata
prerasti u ustaljeni postupak. U duhu weisendorfskih iskustava i temeljnih naela CIAM-a (Congres
Internationaux d Architecture Moderne), Strii e 1929. godine raditi na oblikovanju Bulowplatza,
stambenog naselja kraj Berlina s kompleksom od sedam stambenih zgrada s dvije stotine stanova i
prateim namjetajem. Iste godine u suradnji s Josipom Pimanom sudjeluje na projektu izgradnje kupalita
Bavice i regulacije Firula u Splitu. Godinu poslije Strii u suradnji s arhitektom Hansom Holzbauerom radi
projekt kantine upravne zgrade I. G. Farbenindustrie u Frankfurtu na Majni. Sama upravna zgrada izvedena
je prema projektu Hansa Poelziga. No ono to e Zdenka Striia uistinu uiniti poznatim i priznatim
arhitektom diljem svijeta nije kako bi se oekivalo njegovo bavljenje problematikom suvremenog stanovanja
ve rad na organizaciji modernog kazalita.
51
1930. godine. ukrajinski grad Harkov raspisuje veliki meunarodni natjeaj, jedan od najznaajnijih u
povijesti svjetske moderne, za novu zgradu kazalita. U Striievom u projektu kazalite je zamiljeno kao
centralna graevina s osnovnom tendencijom proimanja i meusobnog povezivanja scene i prostora za
publiku. Striievom radu dodijeljena je jednakovrijedna prva nagrada koju dijeli s Alfredom Kastnerom i
autorskom skupinom Kolektiv (J.P. Afanasssjev, W.P. Kostenko, M. A. Mowschowitsch, R.M. Friedmann,
J.A. Steinberg). Projekt nije nikada izveden budui da u to vrijeme u tadanjem Sovjetskom
Savezu zapoinje era Staljinove vlasti koja e propagirati krajnje birokratiziranu socrealistiku izgradnju.
Slinu sudbinu doivjeo je i kasniji Striiev projekt zgrade Opere u Beogradu (1948.) ija osnova, iako je
utemeljena na harkovskim iskustvima predstavlja daljnji pomak u promiljanju i oblikovanju centralnog
kazalinog prostora te njegovog stapanja s okolnim prostorom inei time sa njim jednu skladnu i
nerazdvojnu cjelinu.
Zdenko Strii- Idejni projekt stambneno- poslovnog kompleksa u Ilici, Zagreb (1931.)
52
izgradnje jednog oblinjeg stambenog naselja. Strii je ondije takoer izradio i projekt zgrade muzeja
u Malmu.
Zdenko Strii- Maketa stambenog naselja Trenjevka za Prvu hrvatsku tedionicu, Zagreb
(1935.)
Nakon povratka u domovinu Strii se u potpunosti posvetio problematici projektitanja novih stambenih
naselja te izradbi regulatornih osnova- stambeno naselje Vrhovec u Zagrebu (1933.) i eljezniarsko
naselje u Sarajevu (1934.). Njegov najznaajniji projekt iz tog razdoblja je stambeno naselje Trenjevka
(1935.) za Prvu hrvatsku tedionicu. Ovo naselje koje ine nizovi tipiziranih, skromno dimenzioniranih
jednokatnica u zelenilu, namjenjenih srednjem graanskom sloju, svojom arhitektonskom idejom i
urbanistikom koncepcijom odgovara svim naelima moderne arhitekture. Do poetka rata Strii e izmeu
inih raditi regulatorne osnove Suaka i Novog Sada te pregradnju dubrovakog hotela Excelsior a 1940. i
adaptaciju zagrebakog hotela Milinov (dananji hotel Dubrovnik). Do realizacije nekoliko veih projekata
koje je Strii pripremio za izvedbu nee nikada doi zbog rata. Poetkom rata Strii je kao asnik
jugoslavenske vojske dospio u njemako zarobljenitvo. Nakon povratka iz uznitva sve do kraja rata Strii
se uglavnom bavi interijerima i umjetnikim obrtom.
Stjepan Plani
Stjepan Plani (Zagreb, 27. prosinca 1900.- Zagreb, 26. prosinca 1980.), hrvatski arhitekt.
Jedan je od najznaajnijih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljea, koji je najvie djelovao na podruju
Zagreba, ali je zapaena ostvarenja ostavio i u drugim dijelovima Hrvatske (akovec, Kalnik, Poega,
Jadranovo, Novi Vinodolski, Vis).
Plani 1920. godine zavrava Dravnu tehniku kolu u Zagrebu te poinje raditi u arhitektonskom birou
Rudolfa Lubinskog, a nakon odsluenja vojnog roka prelazi u graevinsku tvrtku Ivanevi i Wolkenfeld gdje
radi do 1927. godine kada otvara vlastiti arhitektonski biro koji obavlja manje poslove. Istovremeno sa
radom u vlastitom birou pohaa arhitektonsku kolu Drage Iblera koju zavrava 1931. godine. Tijekom
1930ih sudjeluje u vie velikih natjeaja na podruju Zagreba od kojih se posebno istiu oni za Sokolski
dom ('30 - '31), Bolnica na alati, idovska bolnica ('31.) i Tomislavov dom ('34-'35).
53
Uz sudjelovanje na natjeajima za vee projekte, projektira i mnoge obiteljske kue od kojih se posebno
istiu dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekriju (1935.) i vila Cuvaj u
Zamenhofovoj ulici.
Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s radom i projektiranjem,esto u dravnoj slubi, ali zbog izmjenjenih
okolnosti nije u mogunosti sudjelovati u izgradnji i nadzoru svojih projekata koliko i prije. Poseban je peat
dao u poslijeratnoj izgradnji Novakove ulice u kojoj je izmeuostalih graevina 1966. projektirao kuu-kocku
obloenu ljubiastom opekom. U mirovinu odlazi 1970. godine, ali nastavlja s projektiranjem kua,
uglavnom vikendica na jadranskoj obali.
Dobitnik je nagrade za ivotno djelo Viktor Kovai.
Znaajnija ostvarenja
Zgrade
Stambeno - poslovna zgrada "Vakufska palata", Banja Luka, Ulica Marije Bursa, 1938
Kue
Kua Spitzer je bila najkvaliteniji primjer stambene arhitekture iji znaaj prelazi lokalne arhitektonske i
urbanistike okvire. Bila je vrhunski programatski primjer internacionalnog stila ije je stanje do te mjere devastirano da
je gotovo nemogue naslutiti sve njezine izvorne kvalitete.
Lavoslav Horvat
Akademik Lavoslav Horvat roen je 27. rujna 1901. godine u Varadinskim Toplicama, a nakon
zavrene graditeljske tehnike srednje kole u Zagrebu i trogodinje prakse u arhitektonskom
ateljeu Rudolfa Lubynskog, upisao je kolu za arhitekturu profesora Drage Iblera u Kraljevskoj
55
56