Professional Documents
Culture Documents
Kratki Pojmovnik Kognitivne Lingvistike
Kratki Pojmovnik Kognitivne Lingvistike
UDK 81'37
81'367
81'373
81:1
Pregledni rad
Primljen 6. svibnja 2010., prihvaen za tisak 17. svibnja 2010.
Valja napomenuti kako u ovaj rad nisu ukljuene sve teorije za koje je karakteristian kognitivni pristup, ve se u njemu ponajprije elaboriraju i kontekstualiziraju pojmovi vezani uz teoriju prototipova, teoriju konceptualne metafore i metonimije te kognitivnu gramatiku R. Langackera (1987, 1991). S druge strane, temeljni pojmovi vezani uz konstrukcijske gramatike A.
Goldberg (1995) i W. Crofta (2001), kao i oni vezani uz kritiku teorije konceptualne metafore
uoblienu u teoriji konceptualne integracije (Fauconnier, Turner, 2002), nisu ukljueni u ovaj
rad. Ipak treba naglasiti da je za spomenute konstrukcijske gramatike takoer karakteristian
kognitivni pristup s obzirom na njihov nain poimanja odnosa jezinih struktura i struktura
ljudskoga uma, kao i to da se kognitivna gramatika R. Langackera kao model opisa jezine
strukture moe svrstati u red konstrukcijskih gramatika u irem smislu.
hrvatistika
Meu formalne pristupe gramatikom opisu moemo svrstati glosematiku L. Hjelmsleva i Danske strukturalistike kole (Hjelmslev, 1980), algebarsku lingvistiku (Zsigmond, Mihly, 1976; Partee, Meulen, Wall, 1990),
ameriki strukturalizam Bloomfieldova tipa (Bloomfield, 1933) i druge
sline pristupe, a najpoznatiji i najutjecajniji, pa samim time i prototipni formalni pristup, jest transformacijsko-generativna gramatika koju je 1957.
utemeljio Noam Chomsky svojim djelom Syntactic Structures. To se djelo
danas naziva ranom teorijom generativne gramatike, koja je u narednim desetljeima doivjela brojne i temeljite izmjene.
Temeljno je polazite transformacijsko-generativne gramatike injenica da svaki ovjek na osnovi konanoga broja strukturnih obrazaca proizvodi
beskonaan broj gramatiki ovjerenih reenica. To znai da govornik na temelju ogranienoga broja reenica koje je uo apstrahira pravila pomou kojih stvara (generira) nove reenice, pa tako i one koje nikada prije nije uo, a
zadatak je gramatike upravo opisivanje toga sustava pravila na osnovi kojih
se proizvode sve i samo ovjerene reenice nekoga jezika. Tu mogunost
Chomsky naziva jezinom sposobnou2 (engl. language competence), usporeujui ljudski um sa strojem koji neprestano generira nove reenice na temelju ogranienog broja obrazaca koji su mu dani na uvid. Takav pogled na
ljudski um uklapa se u okvire racionalistike filozofske misli (R. Descartes,
B. de Spinoza, G. Leibnitz), prema kojoj se ovjek raa s odreenim sposobnostima, a do spoznaje dolazi racionalnim promiljanjem.
Treba luiti jezinu sposobnost kao sposobnost stvaralake upotrebe jezika, dakle kao rezultat, od jezine moi koja govorniku kao uroeni fenomen omoguuje ovladavanje stvaralakom upotrebom jezika.
10
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Gramatika
R. Langacker (1987: 489) definira gramatiku kao strukturirani inventar
konvencionalnih simbolikih jezinih jedinica. Ta definicija podrazumijeva
da je gramatika ureen sustav, a ne puki popis, tj. da su gramatike kategorije odreene meusobnim odnosima, a obiljeje konvencionalnosti proizlazi
iz simbolike naravi jezinih jedinica i injenice da je veza izmeu njihova
fonolokoga i semantikoga pola (vidi dolje) rezultat dogovora.
Drugim rijeima, gramatiku ine oni vidovi kognitivne organizacije na
kojima poiva govornikovo poznavanje jezinih konvencija. U skladu s tim,
R. Langacker definira kognitivnu gramatiku kao model opisa utemeljen na
jezinoj uporabi (vidi gore) i pritom naglaava vanost prouavanja simbolinoga i semantikoga aspekta jezinih jedinica koje se tradicionalno analiziraju samo sintaktiki. On zapravo znaenjsku komponentu postavlja u sredite gramatikoga opisa, koji se u generativnim okvirima pokuavao strogo
formalizirati, tvrdei da je jezik u svojoj prirodi simbolian (pritom je kljuno napomenuti da se gramatika ovdje ne odvaja od leksika, tj. oni ine kon11
hrvatistika
tinuum). Pored toga, dodaje, gramatika nam omoguuje tvorbu kompleksnijih izraza i znaenja, poput sintagmi, fraza i sloenih reenica, a to ne bi
bilo mogue bez ukljuivanja konceptualnog aparata kroz koji u gramatiku
uvodimo i svoje znanje o svijetu.
Neke od temeljnih pretpostavki kognitivne gramatike:
Jezik je dio ljudske spoznaje i on je u interakciji s ostalim kognitivnim sposobnostima kao to su pamenje, percepcija i dr.
U gramatici se kroz iskustvo reflektira shvaanje i spoznaja svijeta.
Gramatiki oblici nikad nisu znaenjski prazni. Postojanje gramatikih jedinica uvjetovano je potrebama konceptualnosemantike naravi.
Gramatiku ini poznavanje jezinih konvencija (pravila) koje je utvrdila jezina zajednica.
Gramatiki opis zahtijeva pristup utemeljen na uporabi, a gramatika
u skladu s tim prua govorniku na raspolaganje razliite strukture
koje mu omoguuju da u konkretnom uporabnom kontekstu izrazi
svoje vienje situacije (npr. izbor izmeu pasiva i aktiva ovisi o
tome eli li se konceptualno istaknuti trpitelj ili vritelj radnje).
Jezine jedinice
Kao to je ve napomenuto, za R. Langackera (1987) jezik je sustav
jedinica simboline naravi. On u jeziku razlikuje tri vrste jedinica: fonoloke, semantike i simbolike. Jedinice su za R. Langackera strukture manjega ili veega stupnja kompleksnosti kojima je govornik ovladao i rabi ih
automatski, bez dvojbi i razmiljanja o njihovu sastavu. Tako je primjerice
govornicima hrvatskoga jezika sasvim jednostavno izgovoriti glas budui
da je on za njih ostvaraj poznate jedinice na fonolokoj razini, no govornici
engleskoga ili japanskoga morali bi se za izgovor istoga glasa prilino potruditi i pritom aktivno razmiljati o tome kako srednji dio jezika postaviti na
srednji dio nepca, a tek onda zrak iz plua usmjeriti prema toj prepreci.
Fonoloke jedinice jesu one jedinice koje se vokaliziraju. One su
izgovorene u nekom jeziku, materijalizirane. Mogu biti i vee od samoga glasa (slogovi, rijei, poznate fraze), a bitno je da ih govornici
proizvode automatski, bez napora i razmiljanja o njihovu ustrojstvu.
Semantike jedinice jesu one jedinice koje konceptualiziramo, tj.
koje se ostvaruju u prostoru predodbe. To su sadraji koji su povezani s materijalnim ostvarajima jedinica. Nova predodba zahtijeva
napor od onoga koji njome ovladava, kao i nova fonoloka jedinica.
Primjerice, kada dijete pokuava shvatiti to je slon, posebnu pozornost posveuje velikoj surli, velikim uima i teini. Kada koncept
12
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
slona jednom postane integrirana semantika jedinica, te se sastavnice automatski pojavljuju kao cjelina, a ne kao skup dijelova.
Simbolike jedinice spoj su fonolokih i semantikih jedinica.
U kognitivnoj gramatici simbolike jedinice oznaavaju i leksike i
gramatike strukture (budui da se leksik i gramatika, kao to je ve
napomenuto, meusobno ne odvajaju, ve tvore kontinuum). Jedan
od najjednostavnijih primjera simbolike jedinice jest morfem.
Jednostavne simbolike jedinice integriraju se u sloene jedinice, pa
tako jezik sadri opsean inventar konvencionalnih jedinica veega
ili manjega stupnja sloenosti.
Takoer je bitno napomenuti i da se gramatike strukture u kognitivnoj
gramatici, za razliku od strogo formaliziranih pristupa, a s obzirom na ukljuivanje semantike i pragmatike, odnosno govornikova znanja i iskustva u
gramatiki opis, promatraju kao kategorije koje su ustrojene prema radijalnom principu, odnosno utemeljene na efektu prototipa (vidi kognitivni pristup kategorijama). Stoga je bitno pojasniti i koje su odlike kognitivnoga
pristupa kategorizaciji te po emu se taj pristup razlikuje od objektivistikoga pristupa.
13
hrvatistika
Vano je napomenuti da ipak nisu sve kategorije ustrojene na temelju efekta prototipa ujedno i radijalne, ve se prirodne kategorije u tom smislu iskljuuju.
5
Vidi vie o tome u Lakoff (1987).
14
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
15
hrvatistika
Znaenje
Budui da je najvaniji razlikovni kriterij izmeu formalnih i funkcionalnih pristupa gramatici upravo ukljuivanje semantike (i pragmatike) u
opisni model, pogledajmo kako se znaenje uklapa u kognitivni opis. Prema
kognitivnoj definiciji znaenje ine leksikalizirana konvencionalizirana konceptualna ustrojstva utemeljena na individualnom iskustvu i uvjerenjima.
Drugim rijeima, iako je znaenje konvencionalizirano, ono je ipak utemeljeno na iskustvu pojedinca pa je isto tako donekle i individualno. Postoje tri
pristupa prouavanju znaenja koje spominje John R. Taylor u svojoj knjizi
Cognitive Grammar (2002):
Odnos jezik svijet. Prouavanje meuodnosa jezinih izraza i
predmeta koje ti izrazi oznauju u stvarnosti (odnos jezik svijet)
ogranieno je samo na fizike entitete, pa je stoga nedovoljno. Takav je nain prouavanja znaenja dobar kada se odnosi na konkretne entitete, pa se zato pojam jastuk moe semantiki opisati na taj
nain (neto ili jest jastuk ili nije), no pojam izraajnost, koji budi
razliite asocijacije u umu svakog govornika (pa netko moe pomi-
16
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Profil
Zapitamo li se koje je znaenje rijei ki, bez gledanja u rjenik rei
emo da pojam oznaava ensko ljudsko bie koje ima bar jednog roditelja.
Nitko od nas ker nee zamisliti kao osobu bez majke ili oca jer je sam
pojam keri usko vezan uz pojam roditelja. Uostalom, iako je ki doista
ensko ljudsko bie, ipak se razlikuje od pojma bake, majke, usidjelice ili
sestre, koji takoer oznaavaju enska ljudska bia. Dakle, rei da je ki
ensko ljudsko bie tona je, ali nepotpuna definicija.
Definicija kojom se pojam odreuje iskljuivo kao ono to jest, bez
ukljuivanja njegove funkcije ili drugih vanih znanja, naziva se profilom
nekog pojma. Taylor (2002) kao primjer navodi pojam hipotenuze. Hipotenuza je najdua stranica pravokutnog trokuta, no elimo li odrediti znaenje
rijei hipotenuza, ne moemo ju iupati iz njezine okoline i promatrati
zasebno. Sama po sebi hipotenuza je tek ravna crta, kao to je to i duina i
pravac. Sadraj rijei otok takoer je nemogue konceptualizirati bez neposrednog konteksta, to bi u ovom sluaju bila voda koja ga okruuje sa svih
strana. Njegova najua definicija bila bi dio kopna, ali bi tada otok bio lako
zamjenjiv s poluotokom ili bilo kojim komadom zemlje pribline veliine.
Iako je konceptualni fokus na profilu, on ne ini cjelokupno znaenje, kao
17
hrvatistika
to to kod otoka ne ini komad zemlje bez okolne vode, koja predstavlja
njegovu bazu.
Baza
Baza je neposredni kontekst bez kojega je nemogua konceptualizacija
nekog pojma. Profil i baza vrsto su i nerazdvojivo povezani budui da
druga razina prua prvoj neophodan interpretacijski okvir. Promotrimo ve
spomenuti primjer keri. Keri bi baza bila roditelj jer bez roditelja ki je
samo ensko bie, dok nam je tek u kontekstu roditelja jasno da je rije o
potomku. Ako analiziramo primjer hipotenuze, njezina bi baza bio pravokutni trokut, jer bi bez njega hipotenuza bila samo ravna crta, no u kontekstu
pravokutnog trokuta ona je najdua stranica toga trokuta koja stoji nasuprot
pravom kutu. Koliina informacija koje prua baza kljuna je za razlikovanje
jednih pojmova od drugih (u primjeru hipotenuze baza je ono to hipotenuzu
razlikuje od ostalih ravnih crta).
Vano je istaknuti da profil i baza ne ine znaenje rijei u meusobnoj odvojenosti, nego do cjelovitog znaenja dolazimo tek kombiniranjem
profila i njegova najueg interpretacijskog konteksta baze (slika 1.).
Slika 1.
Domena
Domena je iri interpretacijski kontekst koji se aktivira prilikom konceptualizacije odreenog pojma, a taj kontekst ovisi o iskustvu i znanju o
svijetu. Reeno je da znaenje pojma ine profil i baza i bez njihove kombinacije nemogue je razumjeti pojam, no treba razlikovati bazu od domene.
Dok je baza nuna i nezaobilazna za predodbu samog pojma, domena je
ire podruje znanja koje se aktivira u ljudskoj svijesti pri pomisli na neki
pojam i esto se razlikuje od govornika do govornika. Tako e se uz pojam
18
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
soli kod veine aktivirati domena kulinarstva jer sol promatramo primarno
kao zain hrani, dok e se kod kemiara vjerojatno aktivirati domena kemijskih spojeva pa e on, primjerice, pomisliti na postupke izdvajanja anorganskih soli i sl.
Domena je, dakle, kontekst u koji smjetamo pojam na temelju individualnog znanja i iskustva. R. Langacker (1987) domene dijeli na temeljne
i apstraktne.
Temeljne su domene one koje su univerzalne jer u njima nastaje cjelokupno ljudsko iskustvo, pa ne postoji ni konceptualizacija izvan njih. R.
Langacker temeljnim kognitivnim domenama smatra prostor, vrijeme, razliite ljestvice poput, primjerice, temperaturne i sl. Apstraktne domene slue
kao podloga za konceptualizaciju drugih pojmova, no mogu se svesti na
temeljne.
J. Taylor (2002) razlikuje primarne i sekundarne domene. Primarne
se domene prve aktiviraju pri pomisli na neki pojam, pa se tako pri pomisli
na Ronalda Reagana najprije aktivira domena amerikih predsjednika (jer to
je ono po emu je Reagan iroj javnosti najpoznatiji), a tek potom, kao
sekundarna domena, aktivira se domena amerikih glumaca (po emu je
Reagan iroj javnosti znatno manje poznat). Suprotna je situacija, primjerice,
kod Dolpha Lundgrena: tu se najprije aktivira domena glumaca, dok se tek
uz vei kognitivni napor moe (samo kod simpatizera i znalaca) aktivirati i
domena kemijskih inenjera ili poliglota (Lundgren govori pet jezika i
doktorirao je 1982. godine). Ve je spomenut primjer soli, gdje je primarna
domena kulinarstvo, a sekundarna kemija. Pritom o iskustvu pojedinca i
znanju o svijetu ovisi koja e se domena prije aktivirati. Pri pomisli na Dinu
Dvornika najprije se, primjerice, aktivira domena glazbenika, no kod osoba
koje znaju da je Dvornik kao dijete glumio u televizijskoj seriji Nae malo
misto moda e, uz neto vei kognitivni napor, biti aktivirana i domena
glumaca. Ovisno o iskustvu, u poetku njegove glazbene karijere spominjanje Dine Dvornika ukljuivalo je kod dijela govornika aktiviranje domene
glumaca, sve dok javnosti nije postao poznatiji po svojoj glazbi, pa je
domena glazbenika preuzela ulogu primarne domene.
Okvir
Okvir je razina znanja o svijetu koja je nadreena domeni. On predstavlja mreu (matricu) razliitih domena koje se redom aktiviraju i ine
ukupnost znaenja. Zato tek aktiviranjem domene amerikih predsjednika i
domene glumaca dobivamo ukupnost znaenja Ronalda Reagana. U sluaju
kuhinjske soli takvu mreu domena ine kulinarstvo i kemija zajedno, dok
kombinacija domene kantautora i humanitarca ini, primjerice, okvir u sluaju Gibonnija.
19
hrvatistika
Budui da znaenje u kognitivnoj gramatici podrazumijeva konceptualizaciju, a konceptualizacija je pak utemeljena na vizualizaciji, to implicira
strukturiranost cjelokupne ljudske predodbe na prostornim principima, u
nastavku emo vidjeti na koji su nain u tom opisnom modelu ustrojeni
konceptualni prikazi gramatikoga znaenja.
Trajektor
Kada je u pitanju konceptualni prikaz jezino kodiranoga scenarija, pojam trajektor (engl. trajector) rabi se u kognitivnoj gramatici kako bi se
istaknula relativna profiliranost jednog elementa scenarija u odnosu na druge. Osim konceptualne istaknutosti, trajektoru je esto svojstvena i dinaminost (to je vidljivo iz samog naziva). Langackerov (1987) pojam trajektora
odgovara pojmu figure L. Talmyja (2000), koji se takoer odnosi na konceptualno istaknuti element scenarija, tj. na lik prvoga plana. U primjeru kljuevi na stolu kljuevi su trajektor, dok je stol orijentir. Kljuevi su manji i
lake ih je premjestiti s jednog mjesta na drugo, a budui da su kodirani
nominativom i imaju funkciju reeninoga subjekta, konceptualno su
istaknutiji i na razini oznaenoga scenarija predstavljaju trajektor, odnosno
lik prvoga plana. Zbog toga je na slici 2. trajektor kao profilirani dio iskaza
prikazan deblje otisnutom krunicom u odnosu na tanje otisnuti lik drugoga
plana, tj. orijentir.
20
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
trajektor = kljuevi
tr
or
orijentir = stol
Slika 2.
Orijentir
Orijentirom se (engl. landmark kod Langackera (1987)) naziva onaj lik
koji ima ulogu referencijske toke prema kojoj se vrednuje poloaj, kretanje,
veliina ili koje drugo svojstvo trajektora. Orijentir je u prostornim kontekstima najee statian i veih dimenzija. Ve je u prethodnom potpoglavlju
prikazana narav odnosa trajektora i orijentira pomou konceptualnog prikaza
jednog konkretnog primjera, ali ne kodi navesti jo koji. U primjeru lopta
ispod stola stol je konceptualno potisnut u drugi plan, veih je dimenzija i
smanjene dinaminosti, pa kao takav primarno sugerira poloaj konceptualno istaknute lopte, iz ega proizlazi da je stol orijentir, a lopta trajektor
(slika 3.). Da je zbog svoje masivnosti, statinosti i veliine stol konceptualno predodreen za lik drugoga plana, tj. za ulogu orijentira, pa mu samim
time i na sintaktikoj razini tee moe pripasti uloga subjekta, jo je oitije
ako se promotri reenica Stol je iznad lopte koju teko moemo zamisliti u
komunikaciji jer zbog svojih ve navedenih osobina stol obino slui kao referencijska toka prema kojoj se vrednuje poloaj nekog manjeg predmeta, a
ne obrnuto. U tom je primjeru oit utjecaj naravi ljudske konceptualizacije i
enciklopedijskoga znanja na gramatike odnose budui da je teko zamisliti
kontekst u kojemu bi statian i masivniji element scenarija doao u poloaj
reeninoga subjekta nautrb manjeg i pokretljivijeg elementa.
21
hrvatistika
orijentir = stol
or
tr
trajektor = lopta
Slika 3.
Sumarno skeniranje
Pojam sumarnosti u kognitivnoj se gramatici najee rabi kako bi se
prikazali nominalni profili, tj. kako bi se definirala razlika izmeu nominalnih profila i temporalnih relacijskih predikacija (vidi dolje). Sumarno
skeniranje ukazuje na narav nominalnih profila kao statinih predikacija
(predikacija = znaenje), a naglaava se njihova ukupnost odnosno cjelovitost. R. Langacker (1987) usporeuje sumarno skeniranje s promatranjem fotografije. Dok promatramo fotografiju, um sve njezine sastavnice procesuira
istovremeno, odnosno fotografija se poima kao cjelina.
Sekvencijsko skeniranje
Nasuprot sumarnom skeniranju kojim se naglaava cjelovitost nominalnih profila, pojam sekvencijskoga skeniranja rabi se kako bi se istaknula procesna narav situacije. Takvim se uvidom naglaava dinamian odnos meu
razliitim fazama procesa koji se konceptualizira kao niz odsjeaka povezanih u vremenskom slijedu. Kao to je sumarno skeniranje usporedio s fotografijom, R. Langacker (1987) sekvencijsko skeniranje usporeuje s filmom,
tj. slikom u pokretu. Dok su kod fotografije sve sastavnice promatranog enti22
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Verbalna fraza On je otiao od kue prikazana je sekvencijski. Naglasak je na tijeku procesa, a isprekidane crtice oznaavaju identinost njegovih sudionika u razliitim vremenskim odsjecima. Time je, naravno, profilirana vremenska domena (prikazana strelicom s oznakom t).
Slika 4.
hrvatistika
vanjskim granicama. Da bismo stvari uinili jasnijima, nominalni profil moemo objasniti na primjeru imenice kamp. Ona oznaava omeeno podruje
u prostornoj domeni, a tu omeenost omoguuje zbijenost i povezanost entiteta koji ju ine atora ili kamp-kuica, koji svojom meusobnom povezanou profiliraju kamp kao cjelovito i omeeno podruje. I gore prikazanom
shemom sumarnoga skeniranja (slika 4.) moe se oprimjeriti pojam nominalnog profila. Njegov odlazak od kue nominalni je profil jer se njime ne istiu
pojedini dijelovi, odnosno faze radnje, ve cjelovitost i zavrenost samog
ina. Prema tradicionalnoj podjeli na vrste rijei, nominalni profili odgovaraju imenicama.
tr
trajektor = knjiga
atemporalna relacijska
predikacija na
or
orijentir = polica
Kako ne bi bilo zabune, ponovimo da je predikacija samo drugi naziv za znaenje i nema
veze s predikatom kao sintaktikom kategorijom.
24
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
hrvatistika
temeljnim razinama kategorizacije maksimaliziran je broj relevantnih obiljeja kategorije, a minimaliziran broj redundantnih obiljeja. To znai da se
u komunikaciji, u skladu s naelom ekonominosti, sluimo pojmovima koji
posjeduju dovoljan broj razlikovnih obiljeja da se izbjegnu nesporazumi, ali
ne posjeduju prevelik broj razlikovnih obiljeja nevanih za komunikaciju.
Tako emo, primjerice, poznaniku prilikom sluajnoga susreta u gradu vjerojatno rei da smo krenuli kupiti tenisice, a ne da idemo kupiti obuu (to bi
se odlikovalo manjkom relevantmih informacija) ili da idemo kupiti starke
(to bi sadravalo za kontekst usputne komunikacije redundantnu informaciju o vrsti tenisica koje elimo kupiti). U tom smislu pojam tenisice pripada
temeljnoj razini kategorizacije obue jer maksimalizira broj relevantnih, a
minimalizira koliinu redundantnih obiljeja (slika 6.).
Slika 6.
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Konceptualna metafora
Nakon 1956. i Jakobsonova rada Two Aspects of Language, and Two
Types of Aphasic Disturbances javlja se interes za prouavanje metafore s
lingvistikoga, a ne samo s knjievnoteorijskoga aspekta. Taj je interes osobito porastao nakon 1980., kada su George Lakoff i Mark Johnson objavili
knjigu Metaphors We Live By u kojoj je uspostavljen vrlo precizan metodoloki aparat namijenjen lingvistikom prouavanju metafore. Tri su osnovne
teze od kojih polaze Lakoff i Johnson. Prvo, metafore su sveprisutne u svakidanjem jeziku i ne smije ih se ograniiti samo na literarne kontekste. Drugo, metafore u svakidanjem jeziku pokazuju visoki stupanj koherentnosti i
sistematinosti. Tree, metafore nisu samo figure govora nego i nain miljenja. U kognitivnoj se lingvistici bitno razlikuju konceptualne i konvencionalne metafore.
Konceptualnu metaforu najlake je definirati kao kognitivni mehanizam pomou kojeg se teko dostupni (apstraktni) entiteti konceptualiziraju
preko lake dostupnih (konkretnih) entiteta. Vano je naglasiti da se konceptualnom metaforom povezuju slini elementi dviju razliitih domena, izvorne i ciljne. Formula preslikavanja kod metafore glasi x je y, ali ona nije reverzibilna, tj. preslikavanje ne moe tei obrnutim smjerom (slika 7.).
IZVORNA DOMENA
CILJNA DOMENA
Slika 7.
27
hrvatistika
Kako funkcionira konceptualna metafora, vidljivo je na brojnim primjerima iz svakodnevnog ivota. Kad je netko zaljubljen, spreman je boriti
se za neiju ljubav, svakomu u ljutnji moe prekipjeti, a zna se i da u dobrom
drutvu vrijeme brzo proleti. Svaki put kad se upotrijebi koji od tih konvencionalnih metaforikih izraza, u umu se odvija proces kognitivnog povezivanja dviju domena zbog odreenih slinosti, tj. analogija ije uspostave
zapravo nismo svjesni. Ljubav se kao apstraktan pojam konceptualizira preko domene borbe, odnosno rata. Slinosti koje se mogu prepoznati jesu postojanje suparnika ili razliitih nevolja na putu do ostvarenja cilja osvajanja
teritorija, odnosno voljene osobe. Konceptualna metafora u pozadini tog
konvencionalnog izraza jest LJUBAV JE RAT, pri emu je rat izvorna
domena pomou koje se objanjava tee dostupan pojam, a ljubav je ciljna
domena odnosno pojam koji se eli konceptualizirati. Izraz prekipjeti esto
se rabi kada se eli naglasiti da je netko ljutit, bijesan, pa se apstraktno stanje
bijesa konceptualizira preko konkretnog stanja koje se manifestira i izvana, a
to je stanje pretjerane vruine koje proizlazi iz porasta temperature. Aktivirana je konceptualna metafora BIJES JE VRUINA, tj. podmetafora BIJES
JE VRUA TEKUINA U ZATVORENOJ POSUDI, pa se na taj nain
bijesna osoba konceptualizira kao posuda u kojoj kljua voda. Kao to se
voda koja predugo kljua u posudi ponekad prelije i moe predstavljati opasnost za one koji se nau u blizini, tako i emocije (tj. bijes) ponekad izau na
vidjelo kroz postupke osobe koja ih proivljava. Vruina je ovdje izvorna, a
bijes ciljna domena. Vrijeme je takoer teko dostupan koncept i ne moe se
izravno doivjeti pomou osjetila, pa se konceptualizira preko konkretnog
entiteta fizikog objekta koji se kree. Konceptualna metafora koja slui
kao interpretacijski okvir za konvencionalni izraz vrijeme je proletjelo glasi
VRIJEME JE OBJEKT KOJI SE KREE. Ovdje je vrijeme ciljna domena
odnosno koncept koji se eli objasniti, a objekt koji se kree predstavlja izvornu domenu jer se od njega polazi u pojanjavanju i predoavanju tee
dostupnog koncepta.
Konvencionalna metafora (metaforiki izraz) frazeologizirana je struktura kojom se govornici pojedinog jezika svakodnevno koriste, a da pritom
uglavnom nisu svjesni injenice da je upotrijebljeni izraz metaforian. Konvencionalna metafora specifian je pojam u odnosu na konceptualnu metaforu, koja mu je nadreena, tj. shematina. To je vidljivo i iz primjera konceptualne metafore GLEDANJE JE DODIRIVANJE, kojoj odgovaraju sljedei
konvencionalni izrazi: ne mogu skinuti pogled s nje, skidam te pogledom,
kad bi pogled ubijao, oinuti pogledom i sl. Iz primjera je vidljivo da su to
gotovi frazemi s ustaljenim znaenjima, a moe ih se smatrati konkretizacijama konceptualne metafore koja se nikada ne izgovara.
Lakoff i Johnson (1980) konceptualne metafore dijele na sljedei nain:
Orijentacijske metafore one su koje proizlaze iz temeljnih prostornih, odnosno orijentacijskih odnosa. Neke od osnovnih koncep-
28
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
hrvatistika
Konceptualna metonimija
Metonimija je kognitivni mehanizam pomou kojega se koncepti povezuju ne samo zbog slinosti nego i zbog kontinuiteta, tj. meusobnoga preklapanja izvorne i ciljne domene. Za razliku od konceptualne metafore, kod
koje se preslikavanje nuno odvija izmeu dviju razliitih kognitivnih domena, konceptualna metonimija ukljuuje samo jednu kognitivnu domenu koja
se sastoji od dvaju dijelova aktivne zone (engl. active zone) i pokretaa
(engl. vehicle). Aktivna zona jest onaj dio domene koji se aktivira pri konceptualizaciji nekog pojma koji moe imati vie znaenja i biti protumaen
na vie naina. Drugim rijeima, aktivna je zona ono podruje domene na
koje se metonimijskim iskazom cilja odnosno koji se eli oznaiti. Kada se
usporede reenice ula je glasovir i Obrisala je prainu s glasovira, jasno je
da se nisu aktivirale iste zone. U prvom sluaju misli se na glasovir kao instrument i aktivna je zona zvuk. U drugom sluaju aktivna je zona vanjska
povrina predmeta. S druge strane, pokreta se najjednostavnije moe objasniti kao ono to se imenuje kada se eli aktivirati neka ciljna domena.
Opa formula metonimije glasi X za Y, a postoje tri tipa metonimije:
CJELINA ZA DIO, DIO ZA CJELINU te DIO ZA DIO.
Slika 8.
30
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Slika 9.
U svakodnevnom se govoru esto moe uti Engleska umjesto Ujedinjeno Kraljevstvo, to je metonimija tipa DIO ZA CJELINU (budui da je
Engleska dio Ujedinjenog Kraljevstva, kao i kotska, Wales te Sjeverna
Irska). Metonimiju tipa DIO ZA CJELINU prepoznajemo, primjerice, i u
iskazu dosadila su mi jedna te ista lica, gdje je lice dio koji oznaava cijelog
ovjeka, kao i u izrazu odljev mozgova, gdje mozak kao dio predstavlja
inteligentnog ovjeka kao cjelinu.
Slika 10.
hrvatistika
rino stablo, a ne jelke ili plastina drvca? Iako postoji svijest da je ono pod
im se nalaze boini pokloni, primjerice, jelka, vrlo je esto pitanje to ti je
Djed Boinjak ostavio pod borom? Dobar primjer toga metonimijskoga tipa
moemo pronai i u domeni lijekova protiv bolova. Ako nekog boli glava,
prijatelji e mu savjetovati da popije aspirin. Ako prijatelji nisu studenti
medicine ili farmacije, pod aspirinom podrazumijevaju bilo koji analgetik
(analgin, voltaren, plivadon), a koji e se od njih u svijesti interpretatora
pojaviti kao aktivna zona, ovisi iskljuivo o individualnom iskustvu i
sklonostima.
Literatura
Aristotel 1992. Kategorije, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Berlin, Brent / Kay, Paul 1969. Basic color terms: their universality and evolution, Berkeley: University of California Press.
Bloomfield, Leonard 1933. Language, New York: Henry Holt.
Chomsky, Noam 1957. Syntactic Structures, The Hague / Paris: Mouton.
Croft, William 2001. Radical Construction Grammar: Syntactic Theory in Typological Perspective, Oxford: Oxford University Press.
Dik, Simon C. 1978. Functional Grammar, Amsterdam: North-Holland.
Dik, Simon C. 1989. The theory of Functional Grammar, part 1, Dordrecht:
Foris.
Fauconnier, Gilles / Turner, Mark 2002. The Way We Think: Conceptual
Blending and the Mind's Hidden Complexities, New York: Basic Books.
Goldberg, Adele E. 1995. Constructions: A Construction Grammar Approach to
Argument Structure, Chicago: University of Chicago Press.
Heider, E. Rosch 1972. Universals in Color Naming and Memory. Journal of
Experimental Psychology, 93, str. 10-20.
Hjelmslev, Louis 1980. Prolegomena teoriji jezika, Zagreb: Grafiki zavod
Hrvatske.
Jakobson, Roman 1956. Two Aspects of Language, and Two Types of Aphasic
Disturbances. Fundamentals of Language (ur. Roman Jakobson, Morris
Halle), The Hague: Mouton & Co, str. 53-82.
Lakoff, George / Johnson, Mark 1980. Metaphors We Live By, Chicago:
University of Chicago Press.
Lakoff, George 1987. Women, Fire, and Dangerous Things: What Categories
Reveal about the Mind, Chicago: Chicago University Press.
Langacker, Ronald Wayne 1987. Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 1:
Theoretical Prerequisites, Stanford, California: Stanford University
Press.
Langacker, Ronald Wayne 1991. Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 2:
Descriptive Application, Stanford, California: Stanford University Press.
32
Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike
Partee, Barbara / ter Meulen, Alice G. B. / Wall, Robert Eugene 1990. Mathematical Methods in Linguistics, Dordrecht: Kluwer.
Talmy, Leonard 2000. Toward a Cognitive Semantics. Volume I. Cambridge
MA: MIT Press.
Taylor, John R. 2002. Cognitive Grammar, New York: Oxford University Press.
Van Valin, Robert D. 1997. Syntax: Structure, Meaning and Function, Cambridge: Cambridge University Press.
Van Valin, Robert D. 2001. An Introduction to Syntax, Cambridge: Cambridge
University Press.
Wittgenstein, Ludwig 1969. Filosofska istraivanja, Beograd: Nolit.
Zsigmond, Hardy / Mihly, Solyom 1976. Pristup modernoj algebri, Zagreb:
kolska knjiga.
33