Knjiga A5 Moli Srca

Marko Kovaevi
MOLITVA SRCA
------Razmatranje o mistinom kranstvu---Hvalospjev vjere
Kako zadobiti Boga
O postojanosti
Izrecivo i Neizrecivo
Zagreb, Travanj 2008.
laksman-fin - 4.indd 1
2.4.2009 23:44:57
Autor: Marko Kovaevi
Kompjuterska obrada teksta: Martina Kovaevi

Prijelom teksta: Aleksandra epovi
Izrada naslovnice: Jerko Prebeg
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 669414.
SBN 978-953-99958-3-4
Tiskano u vlastitoj nakladi
Naklada 120 primjeraka
Zagreb, 2008.
2.4.2009 23:45:18
Posveeno
svima onima koji misle ili ele misliti kako Bog misli i
ljubiti kako Bog ljubi te uivati mir kojeg Bog uiva u sebi!!
2.4.2009 23:45:19
Uvod
Prije svega elim se zahvaliti i podrati onog koji je uzeo ovu

knjigu u svoje ruke te se ovim putem, ovom knjigom, elim obratiti
irem itateljstvu i onima koji ele na dublji i cjelovitiji nain shvatiti i
upoznati mistino Kranstvo. Ovo je knjiga molitve i uzdizanja duha k
Bogu te ovim putem elim ohrabriti itatelja da ostavi prostora u sebi da
knjiga potakne njegov molitveni i duhovni ivot. Knjiga je prvenstveno
namijenjena mladim itateljima te onima koje Krist naziva batinicima
Kraljevstva Nebeskog, to jest onima koji ele misliti kako Bog misli i
ljubiti kao to Bog ljubi te tako zadobiti trajan mir u srcima spoznajui
Kristovo vjeno svijetlo putem molitve srce i kontemplativnog ivota.
Hvala vam to ste spremni na promjenu i neka nova buenja.
2.4.2009 23:45:19
Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA
2.4.2009 23:45:19
1. Vjera i znanje
Vjera se odnosi na stvarnosti koje ne vidimo, ona je vjerovanje u

stvarnost duhovnog, koje nije direktno i izravno izloeno naim osjetilima
i oima ve je ta stvarnost vjere skriveni dio ivota, misterijski dio ovog
svijeta. Vjera je dakle nadosjetilno i nadnaravno kuanje i prihvaanje
Bojih znamenja i sakramenata na putu posveenja u Bogu. To se tie
osjetilnog samo djelomino jer nadilazi mehanizme naeg razuma, to
je nadosjetilno dranje u krepostima istoe i posveenja i svojevrsnog
zarunitva s Bogom, odabranikom naeg srca. Vjera je jedno stanje
duha koji se odluio na put principa istine i sakramenata dok je znanje
neto sasvim drugo. Znanje je primarna rtva poradi vjere i koncept i
forma takozvana ematizacija stvarnosti koja nam prua sigurnost iako
esto zastrani u razne ideologije. Znanje je svojevrsna sebesvijest o
granicama sebe i svog svijeta naspram Boga i blinjih. Dakle, znanje se
tie definiranja granica na putu vjere , a vjera samim time pomie crte
granica u kojima opet moe nastupiti ispunjenje putem vjere. Znanje
je bedem i prva zatita svete vjere od svijeta profanosti. I znanje moe
biti sveto i hermetino kao i vjera iako je ono danas esto izloeno
profanaciji i trgovini. Prelaz iz profanog u sveto osnovno je obiljeje
nae vjere i ono se dogaa pod okriljem majke crkve. Tada i objektivni
red stvari biva zakriljen u apsolutnom, a subjektivno dobiva svoj puni
zamah i moe roditi velikim plodom. Dakle, ono to nam vjera nudi, a
posebice na primjer Kranska crkva, to je red i smisao u objektivnom
koje je esto profano, iznevjereno i kaotino. Time nastaje sklad naeg
srce koje vapi i svijeta u kojem ivimo, nastaje prava djelatna moralnost
koja se tie objektivnog stanja stvari. Vjera simbolizira Apsolutno u
okrilju Djevice Marije, dok se znanje tie objektivnog poretka i samog
Sina nastanjenog u njemu.
2.4.2009 23:45:19
Nae vjerovanje posjeduje jedan peat Boji na sebi i stoga to nam

je Bog na nain radosti ili neke druge kreposti uniao u duu pa opeatio
nau vjeru mi znamo kroz svetost naeg srca koje plamti da je to to
vjerujemo doista istina te da predmet nae vjere doista opstoji-- kako
bismo mi reklinegdje na nebu. Stoga se vjera tie nebeske providnosti,
sakramenata i obezgranienja naih pogleda, dok znanje esto nosi
kljueve zemaljskih stvarnosti onih podruja koja moemo sami shvatiti
i objasniti kada god nae srce trai objanjenje. Moda je vjera upravo
ivot radi ivota samoga, ivot bez obrazlaganja i definiranja zato se
radi ba to to se radi. Stoga se ona tie preputanja u nepoznato, ne bi li
se poznata stvarnost obezgraniila u jedno. No vjera postaje prava vjera
tek po srcu koje nosi znamenja od Boga po kojima je vjera pouzdana.
U vjeri se otvaraju duhovne i ne vie tjelesne oi koje se odnose na
stvarnost koja je za nas skrivena, koja je za nas misterij i samim tim
otajstvo Boje volje. Zapravo, otajstvo Boje volje je upravo podruje
vjere kada imamo osjeaj da smo drani u niemu, a ipak nas blagi
lahor providnosti vodi ija potvrda je plam naeg srca koje se otvara za
sjedinjenjem sa otajstvima zarunice duha, nebeskom Majkom.
Sva njena vremenita i vjena njenost obznanjena je kroz Svetoga
Duha koji poiva u njoj po ljubavi njenog Sina, Isusa Krista, roenog,
umrlog i ukrslog gospodina.
Bit vjere je upravo nadilaenje prolaznog i propadljivog u rtvenoj
preputenosti za svetost i rast nae ljubavi te uzdizanje duha i sabiranje
u jedno. Bitan dio vjere je i volja za duhovni rast, no ipak volja je
naspram vjere nesavrena jer ne prihvaa sve kao dio Boga ve secira i
uzima samo korisne fragmente. Naa volja spram Boje volje hoe re
da je njegova nesavrena pa onda mi preuzimamo breme svoje volje i
odbijamo njegovu volju, a vjera je savrena tek kada prihvatimo sve
kao volju Boju ija je manifestacija neopisiva ljubav. Volja dakle, kao
transcendental ne moe nita uiniti bez vjere jer naa volja je nita
naspram njegove volje jer sve je On po vjeri koja prihvaa sve kao
njegovu volju. Volja se odrie poradi svog ogranienog znanja u strahu
8
2.4.2009 23:45:19
Razmatranje o mistinom kranstvu
od smrti. Volja odrava i esto razara dok samo vjera ima mo i kvalitet
stvaranja. Vjera je ivot u znanju o neznanju o tome da nai mentalni
mehanizmi uvijek zakau pred misterijem Boga te da se razumom Bog
potpuno i dokraja ne moe spoznati ve se samo moe slutiti o njegovoj
svemoi i ljubavi. S druge strane volja hoe re da smo mi apsolutni te
jednaki Bogu ime se onda odriemo zajednitva te ivimo kao oznaene
skupine koje ree i tek povremeno se spanaju s blinjim a zapravo
mrze blinjeg i one sretnike koji su u vjeri i zatiti Majke Boje i Oca
Nebeskog. Tu se, za tu mrnju prema drugima esto koristi krinka imena
Bojeg i nekog tobonjeg zajednitva ,a kada bismo prihvatili i Djevicu
Mariju kao svoju dobronamjernicu i zatitnicu tek tada bi sve krinke i
maske pale. Tako je poesto naa volja podvojena jer prihvaamo samo
Sina Bojeg kada se trai izlika tobonjeg zajednitva, a sve drugo to
zahvaa vjera a u to sve vjeruje upravo naa Majka na nebu odbijamo
kao nepoeljno. Zapamtimo da je ista vjera pod okriljem jednote duha
i istinskog zajednitva koje nema u sebi urbu, dok je volja i znanje
podvaja jer secira i ematizira ono to je sveto, a to smo mi sami i treptaji
naeg srca naspram bezuvjetnog zahtjeva istoe. No i ispoljavanje svoje
volje kao i vjere je put do Boga iako je upravo razlika to je vjera Boja
stvarnost, a volja naa zemaljska stvarnost. Pravi bezumnici su oni koji
se odriu vjere proglaavajui sebe Bogovima zbog svoje ovosvjetske
sigurnosti te koriste svoju volju pratei raznorazne ideologije i prolazna
znanja ne bi li nam pokazali pravi put, a nemojmo zaboraviti da se i
ideologije koriste pod izlikom imena Bojeg i kojekakvih postraninih
uvjerenja.
Po Isusu Kristu i Ocu Nebeskom u Duhu Svetom Boja volja je
postala savrena tek u vjeri i potpunoj ljubavi kroz krilo i milost nae
zatitnice Djevice Marije, ije puteve samo Sin zna. A tko smo mi da
sebe proglaavamo sinovima Bojim kada i sveto pismo govori da smo
svi tek njegova ustreptala djeca koja trae njegovu pravdu i milost. Onaj
tko se ponizi biti e najvei u kraljevstvu nebeskom- kae gospodin- te
je stoga upravo poniznost kvaliteta kojom moemo biti njemu blizu.
2.4.2009 23:45:19
S druge strane razum nam govori da ne bismo trebali u sve vjerovati

ve samo ono to na um moe shvatiti. Time dolazimo do bazine
injenice da vjera odgovara na pitanja srca i temeljnog odreenja naeg
ivota, dok nas razum vodi u smjeru onoga to vie i nema znaaj kao
misterij i otajstvo Boga ve neto to se predstavlja kao definirano znanje.
Stoga, upravo razum barata s definiranim i formiranim miljenjem koje
se zatvara u samo sebe i kome se automatski i nebo ponad nas zatvara,
definirajui sebe kao neto statino, dok vjera eli samo jedno, a to
je preputanje i zahvaanje u cijeli ivot sa nadom da je sve to je je
od Boga proizalo dobro, te da sve moe doista biti oslonac u naem
duhovnom i krepostnom ivotu.
Meutim pogledajmo zapravo, to je ivot. ivot je promjena u ivljenju
bitka koji se odraava promjenama i rastom ivota u naem duhu. No kako
onda pomiriti razum i srce, znanje i vjeru? Razum obrazlae vjeru i ini
samo onaj jedan mali skok u sigurnost i hladovinu poinka u duhovnom
zajednitvu kada oi upiremo u svijet i svoje blinje i na tren zaboravljamo
na beskraj naih slutnji u nebo i vjeru to se odmara u zakutcima naeg
srca. Razum, dakle slui da bi se odredila mjera providnosti nama dane
ljubavi od Boga, meutim ta prividna sigurnost naeg uma nije trajna
utjeha ve samo mentalni uitak koji moe postati put u najdublju
nesigurnost, potresenost i put zatvaranja srca. Time hou zapravo re da
znanje moe i ima tu mo da ugui plamen vjere srca kroz to to on hoe za
sebe se odrediti izvan svekolikog ivota. Iz bitka u kojem poiva beskraj
njenosti i pouzdanja kroz vjeru nemogue je pobjei putem razuma
ve samo putem srca jer srce putuje s Bogom, a um putuje sa svijetom.
Razum je dakle medij komunikacije nas sa svijetom i obrazlaganja vjere
drugima. Znanje dakle progovara o definiranim injenicama, utvrenim
formama objektivnog koja smjera da postane apsolutno. No apsolut se
ne moe dosei kroz znanje ve samo kroz vjeru. Beskraj je nemogue
do kraja spoznati ve se onkraj njegove slutnje u njega treba vjerovati.
Duh tako putem vjere prodire naprijed svojim svijetlom u podruje tame
i time definira znanje o tom podruju. Vjera se moe odrei razuma, ali
razum se odrei vjere ne moe i ne smije nikada. To je stoga to je vjera
10
2.4.2009 23:45:19
uvijek ispred razuma i kada nam se desi onaj mentalni zamah i uvid u
neku istinu putem uma nesmijemo si umiljati da je to konana istina ve
kada smo ispunjeni znanjem trebamo pustiti vjeru da se otvori ivotu i
pomakne granice spoznatoga pa e nam i znanje biti vee, ako dopustimo
vjeri da djeluje a da se razum ne zatvori u samog sebe.
Znanje, dakle samo utvruje injenice i teren koji je ve prije osvjetlen
svijetlom vjere ispunjava poretkom i kvalitativnom strukturom. Vjera je
svijetlo koje prodire u mrak, a znanje rije koja to podruje odreuje i
sortira tako da se tom podruju uvijek moemo ponovno vratiti ukoliko
neka dua trai pomo. Znanje koje se zatvara u sebe i svoju imanenciju
moe vrlo lako postati ideologija. Ideologija je zatvoreno znanje bez
vjere o emu e biti rije u sljedeem poglavlju. Znanje i razumnost
nam pruaju sigurnost- to se ne moe poreiali ako se zatvori u sebe
moe dovesti do propasti jer dakle vjera dovodi do znanja. Ona znai
otvaranje za primanje sakramenata Duha Svetoga koji poivaju u majci
crkvi. Samo ono znanje koje je potvreno iskustvom nae srce moe
zastupati i to je duhovno znanje kojega je opeatio na ivot. Sva druga
znanja koja nisu iskustvom potvrena su kvazi-znanja. Znanje tako
dolazi sa iskustvom ivota i uenjem toga to nam ivot prua.
No kada je u pitanju sam Bog u odnosu na nae srce i razum moe doi
do sukoba unutar nas samih. No zato je to tako? To je zato to naa dua
najee dolazi u sukob sa samom sobom ukoliko je Bog pretjerano u
naemu umu. Rekli smo ve da podruju srca pripada Boanska vjera, a
podruju razuma Boansko znanje. No Bog ima svoje prvenstvo i prvotni
poloaj u srcu tako da kada se srce eli izliti prema samoj sebi ili Bogu
doe u sukob sa onim Bogom kojega uvamo u razumu, to je stoga to
Bog ne trai nae znanje i razum ve nae srce. Time hou re da srce
uvijek treba biti jae od uma, a Bogu je rezervirano samo mjesto u naemu
srcu. Srce se dakle bavi duhovnom nadnaravnom stvarnou i u njemu
se isto obznanjuje, dok se razum bavi naravnom prirodnom stvarnou.
Razum je podruje znanja o realnoj stvarnosti, realnom bitku, dok je srce
podruje vjere u nadnaravnu stvarnost, nadnaravni bitak.
11
2.4.2009 23:45:19
Ukoliko je Bog na analogan nain i u umu i u srcu dolazi do sukoba

izmeu srca i razuma. Drugim rijeima, srce se moe posvaati sa
razumum kada se Boga priznati mora, jer to Boje moranje je uvijek u
umu, srce samo od sebe tei i vapi za Bogom i bez uma.
Tako je dakle nae srce prirodno postavljeno naspram Boga da na
spontan nain tei k svom izvoru dok umu nedostaje te spontanosti, um
je prisiljen za razliku od srca moranjem priznavanja Boga. Jasno je
da sva neposrednost izvire iz srca i vjere dok razum na posredan nain
sortira i vae za sebe. Predstavimo to sebi sa dvije najpoznatije osobe
iz evanelja, Judom i Isusom. Juda predstavlja um koji eli za sebe
matrijalne elje i ne predaje se te izdaje gospodara srce, a Isus predstavlja
srce koje je izdano i predano za Boga. Dakle, srce kroz vjeru na spontan
nain eli priznati Boga za svog gospodara i bez zakonom naloenog
imperativa naemu umu. Stoga je um uvijek dualan i posvaan jer ne
ivi u Bojoj stvarnosti, ve grabi i hoe za sebe izmisliti neku svoju
posebnu stvarnost, poput Jude Ikariotskog. Zato je vjera uvijek vea i
iznad znanja, i ukoliko bi se dogodilo da se znanje uzoholi i postavi iznad
misterija ivota i otajstva njegove nedokuive volje, tada odmah treba
snage znanja stiati, razum umiriti i ui u podruje vjere i sluati svoje
srce. Samo je Bog sveznanje, a to njegovo sveznanje mogue je dostii
samo pomou vjere. Budui da je svako znanje u naoj dui vremenito i
nestalno, ono mora rasti u vremenu, a samo naa vjera u ivot preputanja
nepoznatim podrujima moe proizvesti jedno pravo iskustvo iz ega
onda sljedi pravo znanje. ak bismo mogli rei da je razum i znanje
u sukobu s vremenitim i konanim stvarnostima, te da ga vjera srca
uspostavlja sklad izmeu vremenitosti i vjenosti. Kao to sam rekao,
na razum daje sigurnost u razluivanju izmeu vjenog i vremenitog,
propadljivog i Boanskog, te putem iskustva se treba odluiti za ono
vjeno i prinjesti plod due i srca Bogu svemoguemu.
Nije li pomalo udno da danas mnogi obiteljski vjernici iako se
zaklinju imenom Bojim i evaneljem ne ive ivot vjere. Mnogi znaju
citirati lijepe pasuse iz svetog pisma no upravo ti samoprozvani Bogovi
12
2.4.2009 23:45:19
zaboravljaju da se skoro na svakoj stranici evanelja spominje snaga i

mo vjere. Doista, Isus Krist govori u evaneljima o vjeri koju imamo
nasljedovati od njega. Evanelja su u prvom redu navjeenja radostne
vjere u Sina,Isusa Krista , Boga Oca i svog blinjeg. To je doista
zapanjujue kako se ljudi odriu vjere poradi znanja i lane sigurnosti.
Ako malo bolje prouimo evanelja vidjet emo doista da i sam Sin
Boji govori nama o otajstvima vjere. Ta otajstva vjere trebaju svi
nasljedovati, a ne svojatati i na svoj slobodan nain interpretirati pismo
i zakljinjati se njime. Snaga vjere u kojoj je Bogu sve mogue sr je
svetog pisma te ako nasljedujemo propise pisma trebamo svakako znati
da je sredite evanelja otajstvo vjere. Vjera i ljubav je dakle sredite
evanelja te osnovno dostojanstvo Isusovog kraljevstva. Bez vjere
smo nita, bez vjere kao da ne postojimo. Vjera je osnova ovjekovog
odnosa sa Bogom i blinjima. Poesto imamo vjeru u Boga, ali u blinje
nemamo. Pomalo je apsurdno da kvaliteta sudionitva u vjenom ivotu
na toliko mjesta je spomenuta u evanelja i od samog Boga ,a mi je ne
vidimo i ne prihvaamo iako nam Bog upravo govori da e nam biti
onako kako vjerujemo. Ponavljam, vjera je osnova i jednota ne samo
prema uspinjanju k Ocu Nebeskom vjerujui u njega i blinje. Jer kakva
je naa vjerapitam ja vasako u Boga vjerujemo, a u blinje svoje
ne vjerujemo. Vjera je jednota jer tek onda kada prihvatimo sve to je
Bog nama dao kao zajedniki ivot u zajednici obitelji, vjernika.. tek
onda moemo rei da smo dostojni njega, ukoliko vjerujemo u njemu
najdrae bie, ovjeka.
Jedno, ta divna i skrivena rije naratajima otajstveno spominjana
u Svetom Pismu ivi meu nama da bismo i mi postali jedno. Doista
jedno je vjena istina i Bog, a sve ostalo je prolazno i drugotno. Jedno
prijanja uz jedno, istinu privlai istina. Jednota je osnovna odlika Sina
Bojeg te kroz svoju jednotu koju on uiva s Ocem Nebeskim on bi htio
da i mi u njemu postanemo jedno. Doista, jednota je cilj i nastojanje
svih duhovnosti i religija. Mogli bismo rei da je stanje jednote duha
temeljno nastojanje naeg ivota i jedini stvarni cilj naih ivota. Nije
potrebno biti jako uman pa da se vidi pa i kroz povijestda je doista
13
2.4.2009 23:45:19
nastojanje da naa dua postane jedno temeljno skriveno nastojanje

svake osobe kroz itavu povijest ovjeanstva. Jednota se moe postii
jedino na nain da mi prionemo uz jednotu pomou vjere pa je to i glavna
svrha svih svetaca koji su ivjeli u Kristovoj ljubavi. Tako mi postajemo
jedno za jedno, uskrisavamo sami sebi i za same sebe, tako da nikada
nismo sami, a zna se tko je tu priu zapoeosam Boji sin-- Isus Krist
temeljna je jednota naih ivota i put da i mi u njemu postanemo jedno,
dakako uz milost i blagoslov Blaene djevice Marije. Ponavljam, da
neto moe postati jedno samo ako prione uz jedno, a to jedno nam je
ve dano na nebesima kao predivan primjer utjelovljenog Boanstva,
Sina Bojega te svih svetaca koji su imali tu milost da prionu uz Boga
i postanu zauvijek jedno u njemu i s njim. Onaj uenik to je prionuo
na grudi naega gospodina na posljednjoj veeri htio je biti jedno s
gospodinom-- prema svjedoanstvu predaje auktora evanelja radi se
vjerojatno o sv. Ivanu apostoludok je Juda dan kao primjer podvojene
jednote i onoga to ne eli postati jedno. Zaista, jedno je jedina prava
duhovna duhovna elja nae due. Naravno, onaj koji ne eli da mi
postanemo jedno u gospodinu, je avao, djelitelj i raspriva, diablo,
ovjekoubica od poetka. Njega treba svladati kroz molitvu, rtvu svete
mise te primajui duhovno vodstvo od uitelja sveenika. Odricanje od
svega to nema kvalitet jednote uvjet je za tu jednotu. Primjer toga je
post i molitva kada se naa dua sabire i odrie svijeta ne bi li prionula
uz jedno srce
Jednota duha je dakle sabiranje ili sublimacija nae due u jedan
istinski duh koji se onda kroz Sina prikazuje Ocu i stapa sa njim to jest
uzdie se i uzlazi k svom izvoru. Jedno privlai jedno i tada se snage
znanja stiavaju a vjera srca je potpuna i to je put u sigurnost. No s druge
strane ljudi nisu jedno pa osim to se borimo protiv naeg uma i svijeta
u kojem je avao prisutan, borimo se i protiv svojih blinjih koji nas
na tom putu cimaju i kuaju ne znajui odreenje koje smo si utvrdili.
Tada i ako smo na putu stapanja s jednotom u vjeri, glas svijetovnog
zajednitva uvijek je prisutan koji nas zove da se vratimo u njegovu
letargiju i ponovno spavamo u svijetu tog preputanja prosjenosti i
14
2.4.2009 23:45:19
duhovnoj slabosti. Stoga trebamo biti jaki i ustrajati na putu posveenja

i ne mijenjati zacrtani put ve revno i u snazi duha prionuti uz zadane
nam duhovne strogosti i odricanja pa e i milost jednog dana biti vea.
Na tom putu rije treba uvati te je upravo smisao odricanja jaanje
nae duhovnosti u rijei. Zadanom i odreenom rijei mi obeavamo i
zaklinjemo samu milost da se spusti meu nas sa nebesa i onaj tko zna
uvati rije svoju i blinjeg uvijek je jak i dakle po postojanoj rijei na
duh jaa u vjeri.
Sada je dolo vrijeme da raskrinkam jednu veliku avlovu spletku na
ovome svijetu. Naime ve u knjizi Promatranje opisao sam i definirao
to je to filozofija apsurda, danas. Apsurd je dakle logos koji ponitava
samog sebe, rije koja zove svoj izvor da sve rastvori. Slikovito, apsurd
je logos, to jest Sin, koji proklinje Oca i eli da se taj udalji i sve ponovno
rastvori. On je zagovaranje nihilizma i kaosa i mnogi revni ideolozi i
vjernici tu pojavu osuuju. Veina starijih i tradicionalnih revnih katolika
boje se apsurda, to je normalno za njih budui da apsurd ostavlja za
sobom konsekvence kaosa i nereda. No nije li jednako tako apsurdno
da su oni sami u svojevrsnom apsurdu jer ako osuuju one kod kojih
Sin proklinje Oca, a oni su sami u slinom stanju jer danas je tradicija
preuzela miljenje da Sin proklinje Majku. Dakle ovi jedni apsurdni
ljudi novoga svijeta proklinju Oca, a ovi u tradiciji ideologije proklinju
Majku. Tim ideolozima smeta novonastali apsurdni kaos, a ve su sami
nesavreni jer u isto vrijeme psuju njih i psuju za sebe najveu svetinju,
Majku Boju. Mene od tog osobno prolazi jeza jer jedni proklinju svog
Oca ,a drugi proklinju svoju Majku. Dananje stanje ideologija je takvo
da je na meti zapadnog svijeta Majka Boja koju ljudi psuju zbog nekih
osobnih nesrea. Dakle, jedni su se odrekli Oca , a ovi su se zauvijek
odrekli Majke. Kakve to moe konsekvence ostaviti danas u svijetu
istinskih batinika koji ljube i svog Oca i svoju Majku dok s druge strane
ideolozi i anarhisti proklinju Oca i svoju Majku. Konsekvence su takve
da je pravu vjerniku zajednicu danas teko nai jer veina su se odrekli
Boanstva Oca i Majke te oni psuju i grde svetinju majku Boju, koja ni
za ta nije kriva. Naprotiv, Majka Boja nikoga ne osuuje i sve beskrajno
15
2.4.2009 23:45:19
ljubi. Ona je kraljica sunca koje bezuvjetno izgara i ljubi itav svijet i
tek kad se ti dotini skupovi ideologa predaju njenoj milosti i zatiti i
priznaju njenu ljubav tek tada ima anse da budemo dostojan primjer
svima drugima. Drugim rijeima, da bi se dostiglo nebo, sigurnost i
srea danas se koriste strana sredstva proklinjanja drugih. Zapamtite da
a ma ba svatko tko proklinje djevicu na indirektan nain proklinje svog
blinjeg. Jer osobina Majke je zajednitvo, a ti nitkovi i goropadni likovi
osuuju zajednitvo u krilu Majke Boje. Ponovit u jo jednom da onaj
koji proklinje Djevicu proklinje svoje blinje, a Kristova zapovijed je
ljubi blinjega kao sama sebe. Upravo stoga se ta ljubav moe ostvariti
samo kroz okrilje prihvaanja ljubavi Oca nebeskog i nebeske majke
Djevice Marije.
Upravo stoga se i javlja temeljni povijesni i teodicejski problem
opravdanja Boga suelice postojanja zla u svijetu, gdje se vodi sudski
spor u kojem znanje ustaje na vjeru i optuuje je, dakle Boja svemo
ljubavi u vjeri optuena je od strane Boje mudrosti. Oito je dakle
da se to znanje na kraju krajeva mora spustiti i predati bezuvjetnoj i
sljepoj vjeri Djevice Marije jer samo kroz nju nas Bog uskrisava do Oca
Nebeskog, jer tako hoe njen Sin jedinoroeni Oev Sin. Sigurno je
jedno, da emo svi prije svoje smrti i uzaaa proi kroz vrata Djevice
Marije. Neka nam se ona smiluje po njenom Sinu Isusu Kristu i sretne i
blaene nas dovede u Nebesko Kraljevstvo. Amen.
16
2.4.2009 23:45:20
2. Istina i Ideologija
Ovdje emo nastojati prikazati i objasniti to je to istina, a to je to

ideologija. To su dva pojma tako blizu jedan drugome, a opet tako daleko.
Ideologija je sistem ideja, predodbi, pojmova izraen u razliitim
oblicima drutvene svijesti (u politici, moralu , nauci, umjetnosti,
religiji). Ideologiju odreuju u krajnjoj liniji uvjeti materijalnoga
ivota drutva te je ona odraz drutvene egzistencije i, sa svoje strane,
aktivno djeluje na razvitak drutva te stoga postoji napredna idelogija
koja pomae drutvu i reakcionarna ideologija koja spreava istinsku
svijest drutva. Ideologija je ope prihvaen sustav miljenja uglavnom
objektivnog usmjerenja bez iskustvene potvrde. Drugim rijeima,
ideologija je nagaanje to jest neto to je ope prihvaeno u masi
drutvenog miljenja. Ideologija je esto neki stav pojedinca ili skupine
o odreenoj temi i odreenom pogledu na ivot koji nije iskustvom
potvren. Ona je esto preuzeto miljenje od drugoga, ili nam je nastoje
priljepiti zajedno sa neim drugim, onako usput. Ideologija je rezultat
djelominog opredjeljenja za neto, ona je izgovor i tjenja nama
samima kada mislimo da smo nepogreivi te da su sva naa uvjerenja
istinita. No nije tako, te nisu sva naa uvjerenja istinita. Stoga sve to mi
moemo je vjerovati u istinu koja je iskustvom ljubavi pronaena. Istina
je iskustvom potvrena injenica, dok je ideologija neto u to ni mi
sami nismo sigurni. Idelogija je najee opravdanje za odbijanje neega
to je vremenito, na to smo se opekli. Istina je jedna, i ona je takva da
prihvaamo da sve to je iz Boga proisteklo je dobro, istina je jedno i
istina je vjera u cjelinu dobra. Ideologija s druge strane oznauje neto
iz te cjeline kao nepoeljno i strano. Stoga svaka vea ideologija ulazi u
sukob s drugim ideologijama jer ne sagledava cjelinu. Istina se nikada
ne bori sa samom sobom, a idelogija je posvaana sa samom sobom.
Ideologija je najee proizvod neznanja u osjeaju da nam neto fali,
17
2.4.2009 23:45:20
no da nam to i ne treba jer je to neto loe i nepoeljno. Svaki ovjek s

obzirom na to to je stavljeno ispred njega moe postupiti na dva naina.
Ili e to neto nastojati, spoznati razumjeti i shvatiti ili e to neto to
je stavljeno ispred njega nastojati odstraniti i uniti. Iz tog odbijanja u
neznanju nastaju sve ideologije jer one hoe re da to neto nije dobro
samo zato to to neto ne razumijemo. Tako je ideologija esto odbojan
stav i gaenje prema nekoj istini.
Istina je neto to svi odobravamo i to nastojimo, ili bismo trebali
nastojati, postii. No, to je ona zapravo? Ono to kaemo moe se
kritizirati na mnogo naina, a kritika zbog neizricanja istine samo je
jedan od njih. No, ini se da je neizricanje istine na neki nain u osnovi
svih neuspjeha. Filozofi esto kau da je istina poklapanje misli ideja sa
stvarnou.
Kada istinu spoznamo tada za nju elimo svjedoiti, elimo je izrei
, a neki su spremni ii tako daleko da su spremni umrijeti radi istine.
Zapravo tek tada kad spoznamo istinu tek tada istinski i moemo umrijeti
jer pravo umiranje je umiranje u istini, po istini i za istinu. Neizricanje
istine moe znaiti da mi sami nismo sigurni u istinu dok s druge strane
neizricanje moe znaiti ili da se bojimo odgovora ili da bjeimo u
uvanje nae privatnosti i nastojimo se duhovno osigurati. Istinu treba
znati rei u pravo vrijeme i pravoj , samo onoj osobi koja je dostojna te
istine. Na neki nain istina je sve dok se manjak istine sastoji u tome da
odriemo od savrenstva bitka. Bitak je savren i on je istina i istina je
ta koja dri bitak u ivotu za nas. Tako bismo mogli rei da je svaka la
zapravo izdvajanje i seciranje bitka na dualno , a istina je sagledavanje
cjeline te potpuno prihvaanje bitka u cjelini.
Sama rije idejnost povezana je s grkim izrazom ideja, od kojeg
se esto izvode koriteni termini poput ideologije ili idealizma. Ideologija
se razlikuje od idejnosti jer oznaava nazor ili skup nazora, ideja, koje
su nesumnjivo nekako naslovljene na volju i osjeaj, ali prije svega
spadaju u misaonu oblast. Idejnost meutim odreuje uglavnom stanje
volje to jest njenu vjernost ideji ili ideologiji, koja se smatra istinskom,
18
2.4.2009 23:45:20
spremnost dosljednog ostvarenja te iste. Ideologija smjera na tvorbu

idejnosti; u praksi zadobiva mo time to se nau ljudi koji se trude oko
njezina utjelovljenja u ivot te stoga ideologija moe postati vrlo mono
misaono oruje odreene mase ljudi. Stav poniznosti dri ovjeka
u razumnoj podreenosti prema ideji ili prema ideologiji. Da bi ova
podreenost bila razumna, sama ideja mora bitno stajati iznad ovjeka.
ovjek koji snano osjea veliinu takve ideje jest ponizan ovjek.
Veliinu ideje, njezinu nadreenost, osjea ovjek koji je savjesno nastoji
ostvariti. Upravo tada se uvjerava da ga ideja objektivno nadvisuje, da
svi ini koji smjeraju na njezino utjelovljenje donose samo djelomine
rezultate. Pojedinac koji je bezidejno i utilitaristiki nastrojen tada e
govoriti o neivotnosti ideje ili nekakva naela, koje iz nje proistjee.
Takvi bezidejni pojedinci bez svoje idejne originalnosti vjerojatno e
se prikloniti nekoj fanatinoj ideologiji koja je opeprihvaena u masi
drutva. Tako e njegova idejna neplodnost dovesti do toga da e i druge
i sebe svojom sljepom ideologijom odvesti u lano miljenje i propast.
Takva gesta ima sluiti zakrinkavanju vlastite slabosti, bespomonosti
ili lijenosti. Takva spremnost za ponienje velike ideje poradi toga to
joj ovjek ne moe odoljeti dobila je je u posljednje vrijeme naziv:
ressentiment. Ressentiment u sebi skriva uvijek nedostatak poniznosti, a
izraava se ili bezidejnou ili bijegom u plitke ideologije, u priznavanje
povrnosti. Ponizan ovjek, meutim, umije se jednako u teoriji, kao i u
praksi, pomiriti s tim da ga ideja nadvisuje. Nekako joj je ak zahvalan
na tome jer ga to zadrava budnim, u tenji, u traganju.
Na nau alost danas je svijet u ropstvu ideolokog miljenja koje
nije potedilo ni velike religije poput kranstva. Istinske ideje i istina o
pravom odnosu moralnog zakona u svijetu naspram apsoluta naruena
je lanim idejama i ideologija. Upravo te ideologije pokazuju da njih
zastupaju pojedinci koji nemaju snage uvidjeti svoje zablude i sami
istesati svoju istinu i put do nje. Dobro je umrijeti za pravu ideju, ali
ako ovjek nema uvid u prave principe istine i nije natkriljen pravim
istinskim idejama tada njegova smrt i rtva doista nema smisla. Pitanje
je koliki smisao ima naa rtva na ovome svijetu ako ne znamo njen
19
2.4.2009 23:45:20
svrni smisao. rtva ima vii svrni smisao u izvoru, i smisao umiranja
za princip je poznavanje izvora . Danas smo praktiki bombardirani
ideologija koje zamuuju na osobni pogled na ivot i vode masu ljudi
u propast. Rijetki su pojedinci koji su nakon spoznaje izvora prihvatili
istinu za svoj ivot. No to je doista alostna injenica da ljudi danas ne
znaju svrni smisao svoje rtve. Ideologija nikada ne slui nebeskom
izvoru ve ona nastoji stvoriti novi svijetski i lani zakon. Ona je i vrsta
suenja i proglaavanja nas samih bogovima koji onda odluuju i sude
blinjima. Na meti ideolokog miljenja pod njenim ljutim napadima
danas je ponajvie boanstvo nae Nebeske Majke . Ponekad je njena
energija neshvatljiva i udna pa ljudi nju psuju zbog nemira u svojoj
dui i osuuju je zbog dananjeg kaotinog stanja. S druge strane
nebeska majka nikoga ne sudi, a ideologije parcijalno prihvaaju ivot,
ne prihvaaju cjelinu i sude svoje blinje. No zar je Bog sudac i ideolog?
Ne, ve upravo suprotno on je cjelina i svemo ljubavi. Takvo je to
dananje stanje svijesti drutva koje se sve vie dijeli u ideoloke skupine
koje se pozivaju na Boga u svrhu ostarivanja svojih sumanutih ciljeva.
Doista, ako itate ovo tada se zapitajte da li vaa rtva slui nekoj lanoj
ideologiji ili je pak vaa rtva istinska te slui istinu i svoj izvor koji je
vei od nas i koji nadilazi svaku ideologiju. Kada biste sluili svoj izvor
tada bi i svaka ideologija bila uklonjena no opet ponavljam ljudi danas
neznaju svrni smisao svojih rtvovanja pa upaduju u razliita ideoloka
strujanja.
To je strano robstvo ovjeanstva u osuivanju onoga to ne razumiju
i priklanjanje raznim ideolokim kvazi-znanjima. A istina je da za svaki
na pokret i rtvu kroz rad doista postoji svrni smisao u izvoru koji u
sebe privlai istinu. Pa se vi sad zapitajte da li to to ivite ima predokus
cjelovitosti i prihvaanja Boga, to jest izvora. Jer prihvati Boga znai
prihatiti sve to je on stvorio i ivjeti cjelinu a ne ideologiju.
Ideologija to ne prihvaa jer je parcijalna i samim time negira na izvor
jer negira sve to je on dao i zato je kobna mada osigurava sporadinu i
kratkotrajnu sigurnost.
20
2.4.2009 23:45:20
Prava zapovijed za dokinue ideologije bila bi da ivimo sebe. Ljudi

se u tolikoj mjeri identificiraju sa neim to oni sami nisu ve neto
drugo. ivjeti sebe znai ne poistovjeivati se sa sjenom svijeta i ne
sljediti druge ve svoj izvor. ivjeti sebe znai ne umiljati si neku
revolucionarnu ulogu ne veliati svjetsku refleksiju ve odgovorno
priati svoju istinu iz svog srca i ne imitirati neto drugo. Isus je bio
Bog, jer je ivio Boga i blinjeg. On je svoju ulogu odigrao savreno, a
mi moramo nasljedovati tu njegovu slinost izvoru ako ve sami nismo
spoznali izvor i odgovorno biti svjestan istine o sebi. ivjeti sebe i ne
umiljati si neki drugi identitet i tada sigurno vie neemo posrnuti ,a ako
i posrnemo uvijek se moemo ugledati na Bojeg Sina koji nas pridie
da ivimo sebe. Pasite Jaganjca svoga najbolje to znate, krepite izvor
ljubavlju i srea vam je zajamena. Ako ste spoznali istinu tada prionite
svojim biem u rad ljubavi i rtvujte se za preivljavanje nae svetosti,
za preivljavanje ovog napaenog ovjeanstva koje naalost vie ne
zna i ne eli ivjeti sebe.
U konanici istinu moemo izjednaiti sa Boanskim osjeajem za
pravdu ili primarnim impulsom savjesti. Drugim rijeima istina je uvijek
osjeaj koji dolazi iz ljubavi prema Bogu to je naelo koje sljedi naa
dua u sljeenju principa onog koji je uvijek iznad nas kao Duh Istine
ili Svevinji Otac Nebeski. S druge strane postoji nii apekt osjeaja
koji se vee uz nae nie sebstvo ili ego i zove se emocija. Da bi ovjek
postao Bogu slian mora sljediti svoj osjeaj za pravdu zaboravljajui
svoj ego te nadii emocije ili ih kroz molitvu preobraziti u duhovno
svijetlo. Istina je zapravo uvijek primarni osjeaj koji se izjednaava sa
Boanskim impulsima u naim srcima dok je la uvijek letimina emocija
ili vezanost za prolazno. Iz osjeaja se budi hrabrost i duhovna volja
dok se iz emocija budi strah,neznanje i mlakost. Nadalje kada ovjek ne
odustane od svojeg nieg ja on robuje svojim emocijama i tada on ne
ivi uistinu svoj Boanski ivot. Tim sljedom emocije u naem ranjenom
umu stvaraju stavove negativne ili pozitivne. Stavove je potrebno imati
da bi se moglo opstati u ovom svijetu psihikog presinga jer onaj koji
nema nikakav stav je poput Boga a takav esto zavrava pribijen na
21
2.4.2009 23:45:20
kri poput njega iz jednostavnog razloga to je pod presingom tueg

mentalnog sklopa. Stoga emocije poznaju dva smjera i to onaj prema
gore da se preobraze u istinske Boanske osjeaje pravde i pratanja te
onaj smjer prema dolje kada se pretvaraju u negativne stavove prema
blinjima i openito svijetu. Iz toga sljedi da su zapravo stavovi povezani
sa ideolokim lanim razmiljanjima i svojevrsni ovoji i barijere u
ljudskoj psihi pomou kojih se um brani od svojih viih osjeaja i ne eli
se predati i preobraziti u ljubav i svijetlo. U konanici samo dvije stvari
postoje a to je ljubav kao jedina realnost i njegova mudrost koju jo
moemo nazvati Boanskim osjeajima. Ovdje se vidi da ovjek mora
otro razlikovati osjeaj od emocije jer jedno se vee uz Boga, a drugo
uz prolaznu stvarnost. Veina ljudi na mjesto osjeaja njeguju negativni
stav koji je esto nabijen mrnjom i stoga ljudi stradavaju i pravda je na
izdisaju. Negativni stavovi su esto oni koji u konanici i same svoje
vlasnike dovode do propasti jer istina se kad tad razotkriva i uvijek
ima onih koji nadilaze nie emocije te provode Boansku pravdu na
ovome svijetu. Takvi duhovni giganti mole neprestano u svom duhu da
se nie emocije i negativni stavovi preobrate u svijetlo, Boanski osjeaj
i mudrost. Stoga da bismo prionuli uz istinu i jednako tako pobijedili
negativne stavove ovoga svijeta neka nam Bog pomogne i u naa srca
trajno upie svoju ljubav i mudrost kroz molitveni ivot ,jer u konanici
jedina istina je ljubav. Da tako i mi inimo da nam se srca predaju kroz
molitvu za druge neka nam sama mudrost pomogne. Amen
22
2.4.2009 23:45:20
3. Molitva Srca
Molitva srca jedna je od najplodnijih i najsnanijih molitvi mistinog

kranstva. Ona svoj izvor, bljetei korijen i vjerodostojnost uzima iz
Svetog pisma. Molitva Srca je dakle Biblijska molitva koju Kranski
mistici i duhovni poetnici koriste ve stoljeima na putu prosvjetljenja i
sabiranja u jedno te kontemplacije mistinog jedistva sa Bogoovjekom
Isusom Kristom. Ona potie iz pravoslavne tradicije u kojoj su
istoni Oci svjedoili snagu i djelotvornost molitve te je predavali
svojim uenicima monasima i duhovnim laicima i hodoasnicima.
Postoji u tradiciji istonih crkvenih Otaca itava jedna knjiga zvana
Dobrotoljublje u kojoj su saete tajne i opisi uda te molitve, po
svjedoanstvu svetaca. Znakovito i pouno knjievno djelo o Molitvi
Srca je knjiica Ispovijest ruskog hodoasnika koja na lijep nain
otkriva praksu i primjenu molitve srca te njenu snagu. Ispovijest je
pria o starijem ruskom hodoasniku koji obilazi crkve i samostane
diljem stare Rusije u potrazi za vjenom i neprestanom molitvom.
On trai nain da bude neprestano u molitvi jer tako pie u Bibliji:
Neprestano molite. Na putu susree jednog stareca sveenika koji mu
otkriva kako moe neprestano moliti Boga te ga inicira u ponavljanje
molitve to on radostno i voljno prihvaa. Hodoasnik nam tako u toj
knjiici otkriva tajne Molitve Srca. Nakon nekog vremena sve mu se
poinje mijenjati zahvaeno Kristovom ljubavlju poinje izgarati u
molitvi te ubrzo njegovo srce pone samo od sebe moliti. Dakle, cilj
molitve srca je svaka krepost i izljeenje koje dolazi od samog Boga te
da ona prome i um i duu te da usrdno molei i ponavljajui tu molitvu
Svetog Pisma ona sama zaivi u srcu te da srce samo od sebe poinje
molitvu. Naravno u poetku e dolaziti kunje i tekoe no bitno je ne
odustati jer ve nakon nekoliko dana prakticiranja molitve srca aspirant
e moi osjetiti pozitivne rezultate te e se osjeati kako mu tijelo biva
23
2.4.2009 23:45:20
zahvaeno Kristovom svjetlou. Molitva Srca je molitva svijetla jer

putem te molitve Krist nam predaje svijetlo i lijei eventaualne psihike
i tjelesne rane. Doista onaj koji provede par sati dnevno u molitvi srca
osjetit e da se sjedinjuje sa snagom i svijetlou koja dolazi sa izvora.
Putem te molitve zaivjet e osoban susret s Sinom Bojim te e aspirant
postati pravi uenik Isusa Krista. Isus Krist uje svaki vapaj naeg srca
i bolje zna nas nego mi sami sebe pa e aspirant postati nasljedovatelj
njegove ljubavi i biti zasigurno zadivljen snagom Bojeg dodira.
Molitva srca je molitvena tehnika kojavjerujte midaje sigurne
plodove jer svaki kutak tame nae due bit e s vremenom osvijetljenj
i proet Kristovom ljubavlju. Molitva Srca je molitva osloboenja i
zaljeenja koja svoj izvor ima u Svetom Pismu. Uz nju uenik Isusa
Krista moe moliti molitvu nebeske slave koju mu toplo preporuujem
jer je molitva nebeske slave molitva presvetom Trojstvu i nadovezuje
se na Molitvu Srca. Molitva Srca je transcendentalni dragulj mistinog
Kranstva i put sabiranja u jednotu Presvetog Srca Isusova. Doista
onaj koji ne posustane na tom putu molitve preobrazit e se u isto
nebesko svijetlo i nasljedovati ljubav te biti oien u naruju Sina
Bojeg. Postoje tolike duhovne tehnike, mantre istonjake meditacije
ali sve one polaze izvana ili u pojedinoj sferi tijela no molitva srca je
molitva cjeline jer ona je molitva i vanjskog i unutarnjeg budui da
zaziva Boga iz srca koji je upisan u svaije srce te samim tim dotie i
lijei i unutranje i vanjsko, i duevno i duhovno.
Na karizmatik veleasni Zlatko Sudac molio je ovu molitvu za itavo
vrijeme svog studija Bogoslovije te je putem ove molitve i raznih drugih
pobonosti postigao trajno stanje jednote s Sinom Bojim. Ova molitva
otvara duu na spontanu predanost srca i ljubav za sve.
Kada uenik krene u ovu molitvu neka se to bolje opusti duboko
diui a poeljno bi bilo zapaliti svijeu i malo tamjana te poeti
mentalno ponavljati molitvu srca, a kasnije kada se duevna sfera lii
afekata vezanih uz ime Boje neka ponavlja potiho u sebi. Ovo u vezi
afekata namjerno spominjem jer zazivanje imena Bojeg trebalo bi biti
24
2.4.2009 23:45:20
lieno afekata. Aspirant poetnik uvijek uz ime Boje vee neke svoje
osobne afekte stoga bi izgovaranje i zaziv Boga trebao biti spontan,
dubok i neutralan. Afekti su prisutni uvijek kada je um nemiran pa ga
treba obuzdati i oistiti svoj zaziv od afekata i niih emocija. Takoer
postoje prepreka u vidu toga da ako pretjerano uemo u pobonost
prema Sinu Bojem zanemarit emo Oca ili izvor postojanja i moglo bi
nam se pomalo zatvoriti nebo te je stoga tu Nebeska Molitva koja otvara
nae osjete i ud za osjeaj i prisutnost povezanosti ne samo sa Sinom i
Duhom Istine ve i sa Ocem Nebeskim.
Ovo je molitva Srca: Gospodine, Isuse Kriste Sine Boji (Udah),
Smiluj mi se (Izdah)
Molitvi Srca zajedno sa Nebeskom Molitvom u poetku treba posvetiti
sat dva i to ujutro i naveer prvih mjesec dana izmoliti do 10 krugova,
svakih mjesec dana dodajui pet krugova vie tako da bi treeg mjeseca
trebalo moliti ve 20 krugova, a petog mjeseca 30 krugova. Tada e
ve molitva spontano unii u srce te se moe prema vlastitom osjeaju
poveati usrdnost moljenja. Kroz to vrijeme kako se uenik aspirant
bude duhovno istio potrebito je da promjeni i svoje svakodnevne navike
i podloi ih zavjetu istoe. Bitno je da usljed loih grenih navika ne
doe do podvojenosti u ueniku te bi trebalo polako ulkoniti grene
ovisnosti poput uzimanja opojnih sredstava, bluda i nezakonitog seksa,
kockanja i jedenja mesa. Licemjerno je ljubiti Boga i ljubiti grijeh stoga
treba pripaziti jer cilj uzdignua duha u molitvi je ljubav, ozdravljenje
putem ienja ne samo duhovnog putem molitve ve u svakom pogledu
polako se odricati od loih navezanosti. Preporuam moliti na indijsku
brojanicu japu(108) od stosam zrnaca to je jedan krug ili na klasinu
krunicu(54) dva kruga kao jedan.
Kada nastupe kunje u vidu raznih mentalnih slika i zastranjenih
ideja, radi sabiranja misliti o tome to i koga se moli te ako je potrebno
prei na usmeno ponavljanje. Nakon nekog vremena usne e same
poeti aptati molitvu no tek onda kada budu uklonjeni svi afekti vezani
uz Boga osim ljubavi. Inae kod poetnika je afektivnost uvijek prisutna
25
2.4.2009 23:45:20
pa je potrebno uzdii duh u podruje iste sabranosti i predanosti bez

afekata. Jedini afekat koji se vee uz ime Boje je predanost.
Slike i eme tokom molitve mogu pomoi ,ali tek onda ako
spontano dolaze. Nije dobro za vrijeme ove molitve previe fantazirati
i stvarati razne pobone slike ve se samo prepustiti ponavljanju
molitve. Transcendiranje i uzdizanje duha u shvaanju ljubavi Krista
i Trojstvenog Boga poeljno je za vrijeme ponavljanja molitve no ipak
jedini afekt koji se vee uz ovu molitvu je neutralna i duboka predanost
Bogu. Ponekad odreena misao koja se vee uz molitvu moe izazvati
bujicu energetskog protoka. esto je to sluaj da se udo dogodi kada
najmanje to oekujemo i kada se najmanje svojim silama trsimo. To je
stoga to Krist zna najbolje to nam treba pa dakle ne bi trebalo stvarati
neke usiljene nakane tokom meditacije jer Krist najbolje zna gdje nam
treba njegov dodir i njegovo svijetlo. Tek uz nebesku molitvu najtoplije
preporuam da se razmatraju otajstva i povezanost i sljed samog
Trojstva.
Nebeska Molitva je meditacija na izvor i Trojstvo te je to kontemplativna
molitva koja jako dobro ide uz molitvu Srca. Kontemplacija nebeske
slave stoga slui da osjetimo ne samo Sina Bojeg koji nas ljei ve da se
poveemo s njegovim izvorom na nebesima Ocem i Duhom Istine. Bilo
bi dobro sjetiti se za vrijeme molitve svih onih ljudi kojima smo dragi
i tada osjetiti kako su ipak svi oni samo ljudi a ne Bogovi te da svi nai
ljubljeni blinji su ogranieni u ljubavi te se ogledaju svi u beskrajnoj i
negranienoj ljubavi Kristova Srca. Njegovo srce je sve, te je on u svima
i svi su djelii njegovog neiscrpnog srca jer je Kristovo srce ogledalo i
odraz savrene ljubavi za sve.
Molitva Srca i molitva Nebeske Slave

Moliti na japa brojanicu od 108 zrnaca( dva kruga krunice).
26
2.4.2009 23:45:20
Nakon svaka 4 kruga molitve Srca izmoliti i u duhu ponavljati ovu

molitvu Nebeske Slave:
1. Slava (udah) Ocu, (izdah) koji me (udah) Stvorio (izdah)

2. Slava (udah) Sinu, (izdah) koji me (udah) Uzljubio (izdah)
3. Slava (udah) Duhu Istine (izdah) koji me (udah) posvetio i
proistio.
Ovu molitvu nebeske slave prije i poslje svaka 4 kruga molitve srca
ponoviti 20-30 puta te obratiti panju na opisani osjeaj molitve.
1. Pri slava Ocu zamisliti neto to je vee i iznad zvijezda, sunca i
zemlje. Osjetiti beskraj duha i osjetiti iznad sebe poelo i izvor stvaranja
samoga sebe. Transcendentirati svoju osobnost onkraj beskraja.
2. Pri slava Sinu, zamisliti si i predoiti jezgru svih srdaca na
svijetuposebice preporuenihkao jedno Kristovo Srce te osjetiti
istou koja moda u subrai jo nije osvijetena, svijest kolektivnog
Kristovog Srca majke crkve na zemlji te osjetiti se kao dijete u naruju
te ljubavi. Tada osjetiti samoga sebe kao jedno, nezavisno od Oca biti
Krista i posvjestiti si njegovu istu krv.
3. Zatim pri slava Duhu, osjetiti sva ta Kristova Srca kao se izljevaju
po ovoj zemlji, postaju jedno te se vraaju u srce te se zatim uzdiu k
Ocu. Zapravo zamisliti iskru duha svetog u svakom kao apsolutno dobru
supstancijalnu sr.
Bitno je kod molitve nebeske slave transcendentirati svijest te osjetiti
poelo vee od nas samih, osjetiti duh beskraja i najvanijenjegov
izvor.
27
2.4.2009 23:45:21
Nakon svakog etvrtog kruga molitve srcaGospodine Isuse Kriste

Sine Boji, Smiluj mi semoliti nebesku molitvu 20-30 puta.
Kod molitve Srca osjetiti i shvatiti Kristovo batinstvo u jednoti kroz
istou sljeenja ljubavi Oca te shvatiti da postajemo nalik Sinu Bojem
u onoj mjeri koliko se odriemo svijetovnih grijeha.
Za kraj najtoplije bih vam preporuio ako elite osjetiti snagu nebeske
molitve otiite je moliti u neki park ili u osunanu umu te ponavljajui
zaziv Oca predoiti si kristalno plavo nebo, pri zazivu Sina predoiti
si ljubav i toplinu sunca i krvi Kristove duboko u dui, a pri zazivu
Duha Svetoga zamisliti si bjelinu u dui i oko nje. Pravu snagu nebeske
molitve osjetiti ete tek tada. Za razliku od nebeske molitve molitvu
srca ipak bi bilo bolje moliti u skrovitosti svoje sobice kasno naveer do
spavanja i rano u jutro. Amen.
2.4.2009 23:45:21
4. Prepreke na putu
MO-- esta prepreka na putu je tenja za zadobivanjem mistinih

moi u smislu da se svojim snagama trsimo da nam Bog da neku
nadnaravnu snagu i osjeaj nadmoi nad drugima. U tom smislu svaka
mo je zapravo egoistina projekcija Boanske moi to jest milosti koju
mi vlastitom eljom i aluzijom o njoj projiciramo i spreavamo u onom
presudnom momentu kada bi se milost trebala izliti na nas da dobijemo
neke djelie moi. Stoga ta elja za moi je zapravo shematizacija milosti.
Nakon savladavanja te sebine elje za moi uvijek sljedi izljev milosti te
je stoga odricanje od nakane moi zadnja prepreka do stanja iste milosti.
Kada nas Bog ljei kroz molitvu mi osjeamo njegovu silnu mo kojom
nas zakriljuje no ta njegova mo je zapravo milostna ljubav a mi bismo
poput kakve male ivotinjice htjeli uhvatiti tu njegovu neshvatljivu mo
ljubavi i postati ta njegova mo. Meutim ta njegova mo stoji u odnosu
sa njenou i mi bismo htjeli postati veliki suci i monici i u tome mi
zapravo imamo motiv da krademo Boju milost ne bi li stekli od njegove
milosti neto sebinih moi za kontrolu drugih. S druge strane Boja
prisutnost nam je uvijek potrebna iako mi zahtjevanjem moi zapravo
sebe proglaavamo Bogovima. Bog je uvijek vei od nas pa je stoga
potrebna poniznost za primanjem njegove milosti, a ne uzdizanje iznad
drugih. Ako ne ostanemo u milosti i preemo u strogost moi obuzet e nas
velika gorina suenja i pretjeranom strogou emo naruiti sklad naeg
srca i ostalih srdaca. Moe se dogoditi da i neslavno svrimo i izgubimo
mo kada drugi postanu ljubomorni na nas. Ako nas blinji proklinje
nikakva mo osim ljubavi ne moe nam pomoi. Naa jedina mo mora
biti mo milostne ljubavi u tome da sve jednako ljubimo. Doista sve
ljubiti jednako je najvea Boja zapovijed te za to nije potrebna nikakva
mo osim milostne ljubavi i tada kada sve ljubimo jednako i Bog nas
ljubi ; toliko potrebni sklad u naem srcu nee se nikada naruiti ako sve
29
2.4.2009 23:45:21
ljubimo jednako. Mo secira te ona stvara dualnost i remeti sklad jer se

uzdiemo iznad drugih srca i uzoholjujemo se i time tetimo skladnosti.
itav svijet je jedno srce te ako budemo dio tog srca zadobit emo veliku
milost i ljubav te mir. S druge strane ako njegovom milou i steknemo
neku Boansku mo tada je trebamo dati i potroiti za dobrobit blinjih.
Mudrost je potrebna ukoliko imamo mo i snagu ljubavi da nekog drugog
ispunimo i zaljeimo. Mo se nesmije koristiti kao poput strogosti i u
mrnji ve u skladu milostne ljubavi blinje ojaati te im predati snagu
ukoliko je sklad njihovog srca naruen. Stoga i milostna ljubav i utljiva
i stroga mo slue u jednu svrhu a to je sklad i jedinstvo svih srca.
LJUBOMORA-- Ljubomora je jedan od najteih i najgorih afekata,

ljubomora uvijek spreava ljubav da ivi i da se izlije na blinje.
Ljubomora ili zavist je osjeaj koji svi ponekad imamo no neki ju poput
cvijeta gaje trajno. Zavist je osjeaj ili bolje reeno stanje duha kada
vie ne volimo sebe pa stoga i ne moemo sve jednako ljubiti te onda
iz nas sijevaju gromovi mrnje i zavisti na one koji su svojim snagama
zasluili milost od Boga. Zapamtite da ljubomora ubija, i to ovjek
ovjeka, dok jedino pratanje i ljubav oprata. Sve jednako ljubiti to
neka bude zapovijed naega srca. Ljubomora je prisutna kod drugih ljudi
i to kod onih ljudi koji nemaju vjeru u Boga ve vjeruju kako u svoju
propast tako i u propast drugih. Ljubomorni ljudi su dakle ljudi bez vjere
u Boga te to su oni koji prisvajaju sva dobra od Boga na sebian nain.
Takvi ljudi esto i lau a takve koji lau sami sebe i blinje ubijaju.
Stoga je zavist jedan od najteih i najaih negativnih afekata. S takvim
ljubomornim ljudima bez vjere treba biti mudar te se u susretu s njima
uzdati u Bogoovjeka Isusa Krista. Jedini lijek protiv tih negativnih
afekata je ljubav koja prata u pogledu toga da sve jednako ljubi. Sve
jednako ljubiti i ne izgubiti vjeru u sklad srca ovog svjijeta neka bude
na imperativ. Sklad za kojim tei nae srce-- a da nismo ni svijesni
njegove potrebe-- ako ne moe naa ljubav postii tada e Boja ljubav
stvoriti sklad ako se uzdamo u njega. Tako neka svako misli na svoje
30
2.4.2009 23:45:21
srce i ne ide protiv njega jer i zavisni ljudi su ljudi samo u njima nije
osvijetena ljubav ve kako Krist kae oni ne znaju to ine pa su stoga
u nevjeri i neznanju iako i oni spadaju u kolektivni duh svijeta i sklad
naeg srca. Stoga sa ljubomornim i zavistnim ljudima treba biti vrlo
oprezan i ne podati se njihovoj zlobi. Ljubomoran ovjek gori je od
monika iako oba prisvajaju na sebian nain Boje darove i njegovu
stvarnost ljubomoran ovjek ne samo da ubija sebe ve i druge. Takav
jedan individuum misli da je sve njegovo pa je i pohlepan te uzima ono
to nije njegovo te jo k tome je sklon i lai
STROGOST I PROSLAVLJENJE-- Strogost je jako dobra vrlina

ako je u slubi ljubavi prema Bogu. Strog treba biti prema samome sebi
a ne prema drugima. Stoga strogost moe poluiti jaku milost i ljubav. U
mene je upisana iskonska elja za strogou u smislu odricanja grijeha
i slabosti te prijanjanja uz istinu. Strogost moe biti jako ljepa vrlina
kojom mi sebe nitimo a veliamo Boga no strogost iz potrebe za time
da druge podloimo sebi je kobna. Strogost ima jednu jedinu funkciju a
to je da i milost i sebesvijest bude vea no netreba ii u takvu strogost
koja e nas odvesti u bezdan. Strogost neka budu odmjerena i neka
bude u onom zajednitvu gdje je prisutna vjera jer strogost bez vjere u
Boga je nikakva. Strogost dakle mora biti na unutarnji duhovni osjeaj
posveen tesanju u istini i odricanju od slabosti, ali ne radi strogosti sebe
odvesti u propast ve se znati u milosti jednakih i nagraditi slavljem.
Svaka rtva je rtva u strogosti iz ljubavi i zasluuje svoje proslavljenje
u jo veoj milosti. Slavlje moe nastupiti tek u istinskoj milosti u plamu
naeg srca opeaenog istinskom rtvom. Proslavljenje dolazi samo
od Boga i njegove milosti a ako smo u drutvu takvih batinika ve
ovdje na zemlji kao i na nebu tada smo uz istinsku rtvu zasluili radost
i proslavljenje jer eto nakon mukotrpnog puta ukazalo se svijetlo na
drugoj strani. Onda neka radost bude potpuna i proslavljenje istinsko
jer tek kada osjetimo odricanje u pravoj strogosti i rtvovanju tek tada
kada se krv i znoj upie u nae dlanove kada toliko molimo Boga da nas
31
2.4.2009 23:45:21
on podie i ljei te kada smo potpuni tek tada moe doi radost. Mnogi
tu radost uvaju za onaj svijet iako su u mogunosti da se udrue i odu
u samostane i vjerske zajednice gdje e biti sa svojim i sebi slinima.
Radovati se na ovoj zemlji bijede i straha doista je rijetkost danas meu
ljudima te takvi sretnici su odabrali nain ivota u odricanju te su u
zajednitvu sa sebi slinima. Radovati i slaviti moe samo onaj koji
je spoznao Boga i smisao rtve, a smisao rtve je uskrsnue na ivot
vjeni i trajno proslavljenje. Slavlje mora biti odreeno za trenutak kad
je doista borba sa knezom ovoga svijeta gotova i kad nas Bog jo vie
proslavi uskrsnuem i ivotom vjenim.
SKLAD-- Sklad je najvea potreba naeg tijela i srca. Sklad se

ostvaruje prema sebi i blinjima . Trajni sklad na ovome svijetu je donio
Sin Boji svojim naukom i rtvom na Kriu iako neki nemaju veze s tim.
Svako mora prihvatiti sklad kolektivnog duha ovog svijeta pa bio on
okruen i najgorim demonima, on treba jedno, oprostiti i pomou rijei
Boje istinske ovladati kaosom ovoga svijeta te spoznati da je sklad
iznad svega jer Bog nas sve jednako ljubi pa stoga i mi moramo sve
jednako ljubiti. Sve jednako ljubiti a grenicima oprostiti. Mrziti grijeh
ali greniku oprostiti. Sklad je tako najvea potreba naeg tijela jer ako
idemo protiv drugih idemo protiv samih sebe i to je velika istina. Stoga
sklad u Bogu neka bude rtva izmirnica za svakog. Neka nas mlado
sunce s visine obasja svojom ljubavlju i neka svatko ima miran san.
Jednoga dana svako lice vidjet e slavu neba i nee vie biti potreba za
skretanjem u prazninu i stranputice ovoga svijeta da nas utjee. Jednog
dana svak e moi biti nagraen za svoju istinsku vjeru u ljubav ne samo
kada uzaemo na nebo ve i ovdje na ovoj napaenoj zemlji. Amen.
32
2.4.2009 23:45:21
5. Sedam glavnih grijeha
1. Oholost Oholost je stanje duha kada nema stanja poniznosti

prema Bogu ve se osoba uznosi-- iako je grena-- u neke imaginarne
visine te time dobija osjeaj da je bolja od drugog. Oholost je zapravo
stanje nevjere kada sebe proglaavamo Bogovimo zbog velikog znanja
mislimo da nam je sve poznato te da su sve staze poznate i time postajemo
oholi u svojem racionalnom gledanju na svijet. To je stanje duha koje
nije otvoreno za milost jer se ne eli poniziti i sluiti Boga ve milost
takvog zaobilazi jer misli da moe sam bez Boga. Oholost ne prihvaa
sakramente svete crkve te misli da je u nekom povlatenom poloaju u
odnosu na Boga.
2. krtost krtost je ak prisutna kod prosvijetljenih ljudi jer to je
stanje duha kada onu milost koju nam je Otac nebeski predao ne elimo
izliti na svoje blinje te mislimo da je Bog jedino nama Otac. Sve
jednako ljubiti najvea je zapovijed, a krti ljudi ne ele u svom ponosu
ljubiti svijet. krtost je tako ak pozitivna osobina jer krt ovjek ne
voli svijet toliko da bi mu dao neto od sebe ve uva odreen dar za
sebe ili za one za koje on misli da su dostojni njega. S druge strane ako
nahranimo gladne i napojimo edne zasluit emo veliku milost jer sve
treba jednako ljubiti pa ako sve ljubimo na jednak nain nee biti mjestu
krtosti. To je stanje duha est sluaj kod onih koji imaju jaku ljubav
ali ih je svijet nekako povrijedio ili malo ujeo. Oni koji su u svijetu i
vie puta su ujedeni od drugih, nema anse da sve jednako ljube ve
takvi ljudi na bjesomuan nain trae zatitu vie ne mogavi izraziti
afekte i osjeaje vezane uz trajan osjeaj nevolje i nesigurnosti kojima
su izloeni u ovom grubom svijetu. U tom stanju trajne nevolje javlja se
krtost kojom ne ubijamo samo druge ve i same sebe jer ne gledamo
sve na jednak nain ve smo toliko zatvoreni duevno da vie ne znamo
33
2.4.2009 23:45:21
kome se moemo obratiti jer se bojimo da emo biti povrijeeni. Tada

krtost caruje naim duhom te iako nas djeca pozdravljaju, iako nam
blinji priaju o svom nutarnjem ivotu mi ne elimo s nikim priati
i nikome se obratiti ve smo toliko duhovno zatvoreni da kuhamo u
sebi i tada dolazi da doista vie i nemamo duhovnog blaga kojeg bi
mogli s drugima podijeliti.
3. Bludnost Bludnost je po mom miljenju najtei grijeh jer to je
duhovna bolest kada se ne obraamo Bogu ve praznini. U bludnosti
nai osjeti izgube kontrolu i poinju divljati u svijetu praznine te
stvarati razne bludne slike koje se onda ljepe na nae tijelo i kao avet
nas zaskau. Bludnost je stoga stanje duboke duhovne podvojenosti
kada na sustav toliko aberira da traimo momentalnu sreu u varljivim
svijetovnim osjetima koji nas veu te postajemo robovi takvih bludnih
slika i osjeaja. Bludost je stanje duha kada smo toliko nesretni s naim
odnosom s Bogom da zakljuujemo da nas on ne voli pa poinjemo
raditi protiv svetosti time to bludniimo. Mi sami smo svetost pa koje
li ironije da u bludnosti namjerno izlaemo svoj duh neistim pobudama
praznine ovoga svijeta te od svoje svetosti koju Bog od nas eli radimo
lakrdiju i preputamo se niskim strastima i bludnim ovisnostima. Utjehu
valja traiti inei odricanje prema stvarima i bludnim slikama u strogosti
prema samima sebi pa e i milost i nagrada providnosti biti vea, no
ljudi imaju slabu volju pa podilaze traei utjehu u kaljui ovoga svijeta
te raznim matrijalnim stvarima koje nas samo ine nesretnim i praznim.
To je zatvoreni krug iz kojega se izvuku samo oni koji imaju jaku volju
i elju da se odriu svijetskog zavodnitva. U duhovnoj onostranosti
postoje svijetovi bludnih podruja koje se veu na odreene kanale
naega tijela i to je takozvani plastini svijet bluda koji je po avlovom
direktivom te oni koji su u bludnosti lutaju tim bludnim duhovnim
vodama koje sisaju iz njih snagu te ih ine trajnim robovima svojih
podivljalih bludnih elja. Taj bludni plastini svijet je velika kaljua i
ropstvo kojeg kada jednom postanemo dio teko je uzdii se k Bogu
te se treba dugo istiti od takvih neistoa, dakle posljedice bluda tako
slatke, a u konanici tako gorke ostavljaju trajne posljedice u matrici
34
2.4.2009 23:45:21
naeg duhovnog tijela. Veliki povjesniar religije francuz Mircea Eliade

napominje u svojim djelima da je suprotnost duhovnog svijetla svijet
spolnosti, a i u idovskom misticizmu podruje spolnih organa toliko
osjetljivo na pobude duhovnih slika odgovara arhetipu neovisnosti te
je stoga u spolnosti upisana ovisnost o svijetu, a svijetlost due je s
druge strane slobodna od svijeta slika i bludnosti. Dakle ako elimo
ljubiti svijetlo i postati dio njega moramo se odrei spolnosti to jest
ovisnosti o plastinim slikama bludnosti. Slike bluda posjeduju straan
magnetizam jer to je animalni magnetizam nitavila i praznine no ako
je nae svijetlo i volja dovoljno jako moi emo postepeno unii u
podruje duhovne istoe. Stoga treba biti mudar jer prei u animalni
magnetizam je vrlo lako ali to ostavlja dugotrajne posljedice i ini tetu
u naem duevnom sustavu i potrebno je dugo vremena da se izae iz tog
plastinog svijeta. Magnetini svijet bluda je zapravo ivotinjski svijet
bez istinskog svijetla u kojem se ovjek sputa na najniu razinu svijesti.
U iskonskom svijetu Bog je posjedovao svoj samosvijesni magnetizam
no budui da je Bog stvorio konaan svijet u njemu je dolo do obrtanja
iskonskih polnih napetosti tako da je lake prihvatiti magnetini naboj
praznine nego neutralni naboj Boga. Kao to sam ve objanjavao polne
napetosti ljubavi i praznine u svojim dosadanjim knjigama vidi se da
je lake prionuti uz fiziku stvarnost nego uz duhovnu stvarnost a to je
stoga jer je stvaranjem svijeta dolo do obrtanja iskonskih odnosa jer
stvorenja izniu iz fizike stvarnosti te je u njihov duhovni sistem utisnut
magnetizam praznine jednako kao i zajednike ljubavi stoga je bludnost
zapravo duhovno neznanje o iskonu postojanja koje je Sin Boji izmirio
u sebi. Stoga je Krist izmeu ostalog doao da bi izmirio na odnos s
Bogom te ponitio teret istonog grijeha.
4. Zavist Vidi prethodno poglavlje knjige
5. Neumjerenost u jelu i piu Ovo je moda najbezazleniji grijeh
iako moe ostaviti teke posljedice po nae fiziko zdravlje. Ta vrst
bolesti je zapravo isto tako nadomjetanje depresivnog osjeaja praznine
u naoj dui koju onda nastojimo pokrpati i popuniti hranom i piem.
35
2.4.2009 23:45:21
Vedski vainavski spisi koji objelodanjuju duhovnost iskona postojanja

govore da je kontrola jezika najbitnija za duhovni napredak. Na jezik
moe podivljati te trpati u sebe sve i svata budui da je osjet jezika
najsuptilniji fiziki osjet. Radi se o uivanju kad treba i kad ne treba te
tek kad se razvije osjet istinske duhovne gladi ne naeg eluca ve srca
tada treba uzeti od majke prirode ono najbolje to jest hranu koja dolazi
sa sunca a ne konzumirati nezdrave umjetne supstancije i stimulanse.
Neumjerenost za hranom se javlja uvijek kada nam doe neki impuls
izvana pa se stoga moramo kontrolirati u svezi toga to nam se nudi na
konzumiranje jer kada ovjek jede on ima osjet da je vie iv pa je stoga
primarni impuls gladi tenja za stvarnou majke prirode te je i to jedna
vrst kompromisa. Iako --kako kae naa stara zagrebaka dama ui
Jelinek-- ljubav ide kroz eludac. Stoga na eludac moe biti prepreka
na putu do sree te moramo vriti kontrolu toga to stavljamo u usta i
kada i kako jedemo. Moja sestra doe umorna s posla ita novine i trpa
u sebe ,a u isto vrijeme ne zna ta trpa tako da ako elimo biti zdravi
trebamo biti svijesni da prava hrana dolazi sa sunca. Stoga nam je Bog
dao kravu koja daje nama tako drage mlijene proizvode te u sto imamo
dobro povre, voe, sjemenke i itarice. Svako jedenje i ubijanje ivotinja
spada u grijeh neumjerenosti o jelu i piu te tenja za mesom svakako
oznaava nae neznanje misterija krvi ivotinjske i one ovjeje jer te
dvije krvi nije dobro mijeati. elja za jedenjem mesa oznaava nau
slabost jer postajemo poput ubijenih ivotinja. Znanstveno je dokazano
da kada u klaonicama krenu ubijati ivotinju ona 5 minuta prije svoje
smrti puta u stanicu negativni endorfin to jest zapis straha i gra kojega
mi onda i ne znajui za sudbinu jadnih ivotinja konzumiramo. Ja sam
udan ovjek jer suosjeam sa svim stvorenjima. Primjerice dok sam
bio u komuni papa Jovani u Metkoviu hranio sam i istio tri svinje
koje je kasnije trebalo zaklati. Sjeam se kada je iznenada u bespue
starog samostana na planinama Metkovia doao doktor veterine s
aktovkom noeva te je kastrirao svinje dok su ih druga dvojca drala.
Svinje su isputale stravian zvuk, iako sam ih gledao kako uriniraju i
u isto vrijeme jedu osjeao sam laganu bol u leima kada sam im se
pribliio. Zanimljiv obred je kada za kolinje ispeu svinju sa jabukom
36
2.4.2009 23:45:21
u ustima te to djecu zbunjuje. Ta zato jabuka u ustima re peene

svinje? Nemojte se ljutiti zbog mojih ivopisnih opisa tih zgoda no ja
sam bio ak dvije godine vegetarijanac na poetku svog duhovnog puta.
Neopisiva je snaga prirodne hrane kada se ona posveti na suncu i ispuni
toplinom sunca. Znale su mi vibrirati sve ljezde u tijelu kada bih u miru
sjeo u vrt i pruio hranu nebu i onda je sa zadovoljstvom uzeo u tijelo.
Doista malo ili manje jesti te potivati zdravu hranu koja dolazi sa sunca
i osjeati enormnu prisutnost snage i punine prirodnih darova danas je
doista rijetkost, a neumjerenost u jelu i piu je takoer manifestacija
praznine u ljudima to jest neznanje o otajstvima prirode i Boga.
6. Srditost To je duhovno stanje velike revnosti za druge to
jest afektivnost usljed jake senzibilnosti. Srditost se javlja kod onih
senzibilnih i revnih vjernika koji bi htjeli da je svijet drugaiji nego to
ga je Otac stvorio. Takvi osjetljivi ljudi nisu zadovoljni sa drugima te
bi ih htjeli mijenjati ali ne uspjevaju pa su srditi. To to su osjetljivi je
pozitivna vrlina no tu senzibilnost treba usmjeriti na prave ljude ,a ne
lupati glavom o zid i pokuavati mijenjati neke stvari koje se nedaju
mijenjati. Oni su srditi jer misle da su im drugi ljudi neto skrivili a
zapravo su si sami krivi. Taj sljed duhovnih osjeaja je takav da ovjek
prvo osuuje druge ljude, onda osuuje sebe i na kraju oprata samom
sebi. Svaka srditost je afekt nekakvog nedostatka te propusta usljed ega
nije sve po naoj volji. Mnogi ljudi nisu sretni pa su onda srditi to nije
onako kako bi oni htjeli. Najbolji lijek za srditost je strpljenje te je bolje
moliti za to to bismo htjeli promjeniti nego biti srdit. Moda nam je
Bog dao puno sakramenata i milosti pa smo to potepali nekako pa smo
srditi na okrutan svijet koji nas osuuje no u tom presudnom asu treba
se predati Bogu jer on nam moe zaljeiti tu srditost. Mnogi ljudi srditi
su jer su nekako ranjeni u dui. Teko je biti ljubav u ovome svijetu i
ostati sasvim zdrav jer ljubav je za ovaj okrutan svijet samo bolest. Naa
ljubav je upuena na Boga zato to ljudi nemaju dovoljno snage zatititi
svoje blinje od zla. Naalost ljubav u ovome svijetu je bolest i patnja
jer tako je malo prilika da nam se srce otvori prema blinjem. Doista
svaku priliku treba najbolje upotrijebiti za istinsku ljubav jer tako je
37
2.4.2009 23:45:21
malo prilika da nam se srce istinski otvori. Srditost naruava sklad naeg
srca jer kada se deremo na druge, sami sebi nanosimo tetu jer svi smo
jedno srce pa stoga treba zadrati svoj mir i strpljiv biti sve dok se stvari
same od sebe ne promjene.
7. Lijenost To je duhovna bolest koja je najprisutnija danas
kod mladih ljudi. Iako moda meu njima ima meneera, trgovaca te
profesionalnih vojnika lijenost je poast ljudi koji nemaju cilja pred sobom
te nemaju volje jer ne znaju to zapravo oni hoe od ivota napraviti.
Lijenost je tako stanje rezignacije i jedne nezdrave neutralnosti spram
realnosti. Filozofija njemakog idealizma zajedno s Kantom govori da
postoje stupnjevi radnog odnosa u refleksiji sa realnou koji se uzdiu
do istog duha to jest iste duhovne radnje, u domeni apsolutnog duha,
kako hoe rei Hegel.Po Hegelu ta ista duhovna radnja apsolutnog
duha je filozofija. Kao to moemo vidjeti duhovnicima sveenicima
moemo zamjeriti da oni nita ne rade osim to slue svetu misu no
njihova radinost je vremenom takoer istesana i uzdignuta do iste
radnje duha do transcendentalnog ideala tako da je za njih prirodno
da vre takav apstraktan posao. Stoga politiki ustroj drave poznaje
stupnjeve rada koji su u refleksiji sa cijelinom bitka i postojanja
odreenog drutva i radnih usmjerenja. Dakle, cilj rada je ista duhovna
djelatnost ili kako Kant hoe rei prebivanje u transcendentalnom idealu.
Taj transcendentalni ideal radinosti istog duha treba dostii. Platon je
u svom djelu Drava u smislu svog idejnog i filozofskog idealizma
napisao legendarnu reenicu da je savrena drava ona u kojoj svatko ini
svoj posao. Kada bi bilo tako da svatko ini svoj posao ne bismo imali po
cestama beskunike, narkomane i skitnice koji besciljno plutaju u masi
ljudi traei uzemljenje i neki posao. Bitno je napomenuti da svako bie
po svojoj naravi tei prema nekom radu u ovom univerzumu te ako ne
zna to mu je initi te je neodluan tada moe doi do rascijepa linosti u
kojem on sebe mui mentalno radei u svojoj glavi bez stvarnih osnova
odreene radinosti. U masi ljudi takvih je puno iji rad naalost postaje
muenje samih sebe. Stoga je rad imperativ u domeni praktinog uma
koji po naravi same prirode i ustrojstva svijeta proizlazi iz ivota kao
38
2.4.2009 23:45:21
takvog. Stoga treba znati na kojem stupnju radinosti je naa narav jer
nema smisla obavljati apstraktni duhovni i spiritualni rad ukoliko nismo
proli nie stupnjeve radnog odnosa. Dakle, rad je sama narav ljudskog
duha i poluga nae volje u refleksiji sa realnou u kojoj kroz tu istu
stvarnost dolazi do refleksije duha naspram stvarnosti te samoostvarenja
u tome da se na najviem stupnju vie nita ne radi osim to se prebiva
u istoi duhovnog ideala koji je i izvor i cilj postojanja. Stoga je svrha
svakog rada samoostvarenje u spiritualnoj domeni istoga duha te ako
svatko radi svoj posao u dravi nee biti potrebe da se radi neto u
emu muimo sami sebe. Treba napomenuti takoer da kada ovjek i
ne radi on zapravo radi te time dolazimo do munog zakljuka da se
individua zapravo ne zna odmoriti jer je prisiljena od drugih stalno neto
raditi. Lijenost kao duhovna bolest nerada zapravo je protest protiv te
podvojenosti u naravi ovjeka koji radi i mui sebe. Stoga e lijeni ljudi
rae u neznanju to zapravo treba raditi biti u distanci spram stvarnosti
jer ne ele muiti same sebe. Ako tako mogu rei bolje je biti lijen nego
pogrenim radom muiti sebe i druge. Dakle, lijeni ljudi zapravo trae
duhovno vodstvo jer ele da njihov rad ima smisla jer svi ljudi po naravi
tee prema radu. S druge strane Vainavska znanost govori da je vrhunac
rada predano sluenje Boga i svojih blinjih. Vainavski duhovni spisi
takoer govore da je ovjekov rad razapet izmeu poticaja i reakcije to
jest izmeu stalne mentalne igre u kojoj nas esto neto drugo potie na
reakciju. No kada bismo imali Boga na prvom mjestu tada bi nas njegova
ljubav poticala na reakciju u vidu predanog sluenja tada bi svaki izvor
radinosti i poticaj na djelovanje dolazio od njega, od Boga. Isus Krist u
evanelju na toliko mjesta ukazuje na potrebu radinosti te je njegov itav
nauk zapravo sistem za radinost koju uvijek nagrauje Otac Nebeski.
Stoga treba raditi da bi se spoznalo Boga te u onim odlunim asovima
oputenosti nakon estitog rada vapiti za njegovim kraljevstvom. Dakle
radinost je rtva koja po samoj naravi tei prema proslavljenju i odmoru
u naruju Oca nebeskog. Amen.
39
2.4.2009 23:45:22
40
2.4.2009 23:45:22
6. Sedam darova Duha svetog
1. Mudrost To je duhovni dar razabiranja prave stvarnosti ivota

to jest razluivanje dobrote iskona, prijanjanje uz njegovu istou te
promatranja dobrote u svijetu i prijanjanje samo uz kreposti i vrline u
duhovnom ivotu. Mudar ovjek se ne povodi za prolaznim vrijednostima
ovoga svijeta ve on trai trajne vrline koje proizlaze iz iskona postojanja.
Mudar ovjek zna da se sve mijenja te trai postojanost u toj promjeni.
On prijanja uz principe neba koje je spoznao i koji su od vjenosti
upisani u njegovo duhovno tijelo. Mudar ovjek ne rasipa snagu ve
je razborit i pronicljiv te zna kada moe djelovati te promjeniti neto
u sebi i svojim blinjima. On je veinu vremena pasivni promatra i
kontemplativac Bojeg mira te prima poticaj za duhovnu djelatnost u
svijetu samo od svog izvora. On je spoznao istinu i djeluje u njenoj
slubi kada vidi da mu se otvara mogunost zdrave duhovne djelatnosti
na sebi i svojim blinjima. Mudar ovjek je uitelj istine i ljubavi. On se
skriva od svakodnevnog svijeta i njegove profanosti time da se povlai u
svoju nutrinu u osami se gradei za zajednitvo s Bogom. Mudar ovjek
se vie ne obraa svijetu ve samo svome izvoru koji je vei od njega
samog te on bira trenutke kada se njegova dubinska ljubav moe potpuno
razotkriti drugome. On batini u sebi svijetlo i unutarnji mistini svijet
duha i kontemplacije te samo formalno ivi u svijetu jer on je izvan
svijeta i njegovih zakonitosti. Mudrost je dakle duhovni dar razabiranja
vjenog od propadljivog te prihvaanje prave stvarnosti. Mudar ovjek
nikada ne vidi zlo jer za njega je Bog ista dobrota koja svemu daje
smisao te je stoga on tvorac duhovne dimenzije u kojoj on podrava
Boje svijetlo i ivi u njemu.
42
2.4.2009 23:45:22
2. Razum Dar razuma je transcendentalna stvarnost samosvijesnosti

sebe naspram svega drugoga. Dar razuma je transcendentna stvarnost
poivanja u samom sebi u svome jastvu te razvijanje sebesvijesti u kojoj
ovjek prijanja uz Boga u svome razumu. Dar razuma hoe rei da je
pojedinac shvatio principe Boje te da ih sljedi dosljedno uz pomo
svog razuma koji razabire istinu od lai. Dakle u daru razuma ovjek
je sebesvijestan to jest svijestan istine te k sebi privlai istinu a odbija
la te se time njegova dua posveuje. Ve je Sv. Augustin u svom
noolokom dokazu za Boje postojanje izjednaio nalaenje istine u
razumu sa nalaenjem Boga. Stoga je razum podruje i fluid due u
kojemu se ogleda istina te se u razumu dogaa susret izmeu Boga i
ovjeka. Razum je time podruje objavljivanja Boje rijei i njegovog
svijetla sa reperkusijama istine koja svoje konano prebivalite dobija
u srcu. Stoga je razum podruje koje odluuje uz koju istinu e srce
prionuti. Razum odluuje, a srce sljedi ono to razum odlui. Razum je
uvar i vratar srca jer u podruju razuma se odluuje i prikazuje istina te
prema osjetu koji izvire iz srca ono e privui u sebe istinu , a odbaciti
la. Stoga je razum podruje takozvanog duhovnog istilita koje u
sebesvijesti prijanja uz Boju ljubav te ju upuuje u srce gdje ona nalazi
svoju trajno poivanje i plodno tlo. Razum je u takozvanoj graninoj
energiji to jest nalazi se izmeu Boanske i matrijalne stvarnosti. Dakle
razum je razapet izmeu duha i materije i njegova uloga je da bude vrata
izmeu stvarnosti i Boga.
Kada imamo dar razuma ne gravitiramo vie prema prolaznoj
stvarnosti te ne inimo vie iste greke ve smo upueni na istinu. Taj
dar nas definitivno odljepljuje od materije i upuuje na vjeni duh. Dar
razuma zaduen je za jaanje u rijei te polako naa rije postaje istinsko
duhovno tijelo. U razumu mi odluujemo koliko svijetla za nau duu
elimo te nas on svjetuje o istini o Bogu budui da je on u graninom
podruju izmeu Boanske i matrijalane fizike stvarnosti.
42
2.4.2009 23:45:22
3. Savjet Duhovni dar savjeta je transcendentalna stvarnost

poniznosti pred misterijem Boje zajednice u kojoj mi aktivno djelujemo
te se preputamo vodstvu sveenika ili duhovnika te smo i sami
spremni voditi druge i savjetovati ih. Duhovni dar savjeta je spremnost
da prihvatimo u poniznosti i otvorenosti savjet svog duhovnog voe
koji nam eli najbolje te je to stanje duha u kojem smo s jedne strane
dareljivi u duhu a s druge istinoljubivi. Savjet e primiti samo onaj koji
je ponizan i kojemu je sinulo svijetlo jer on zna da su svi ljudi jedno
srce te se preputa toj zemnoj i nebeskoj ljubavi te je spreman otii na
kri radi istine. Takav otvoren i preputen pojedinac sve gleda kao jedno
no mudar je i oprezan od koga e primiti duhovni savjet te kome e se
otvoriti na svome duhovnom putu.
4. Jakost Duhovni dar jakosti proizlazi iz samospoznaje o
duhovnom putu na kojeg se pojedinac aspirant- uenik uputio. To je
dar u kojem je jastvo spoznalo pravu Boansku stvarnost te on nikada
nee odustati od sljeenja Boanskih principa jer sada zna put natrag
Bogu. Stoga je duhovni dar jakosti transcendentalna stvarnost koja
se odrie nie energije to jest matrijalne. Vainavski duhovni spisi
govore da u ovome svijetu postoje tri vrste energije i to ona duhovna
neposredna Boja, zatim granina energija u kojoj je ovjekov svijet te
ona matrijalna. Dakle, to nam hoe re da samim tim to je ovjeanstvo
u podruju granine energije ipak ima priliku uzdii se na ist Boanski
nivo i poi putem samospoznaje odbacivi matrijalnu stvarnost. Stoga
treba iskoristiti ovaj ivot u ovom tijelu radi spoznaje Svevinjeg jer
tko zna kada e nam se opet ukazati ovako povoljna prilika da putem
samospoznaje konano iziemo iz ovog mukotrpnog kruga raanja i
umiranja. Duhovni dar jakosti se tie onih trenutak kada se odriemo
nie stvarnosti a bezuvjetno tangiramo prema svom izvoru. Onaj koji
zna odakle dolazi i tko ga je stvorio je opeaen i jak ovjek koji se uz
pomo snage svoje volje da ne posustane, sigurno vraa kui k Bogu.
Dakle, dar jakosti se tie duhovne volje samospoznate osobe koja eli
samo jedno a to je da se oisti od grijeha putem sublimacije svoje volje
nad stvarnou da se u duhu uzdigne do svevinjeg. Jakost je momenat
43
2.4.2009 23:45:22
nae duhovne volje koja sublimira i podinjava nie aspekte prirodne

energije i postaje jedno u sebi. Stoga je jakost dvosmjerni put sublimacije
energije iz prirodne stvarnosti te iz iskona postojanja, u svrhu jaanja
naeg jastva i samim tim ljubavi prema Bogu.
5. Znanje Znanje je vrlo suptilno i osjetljivo podruje ljudskog
ivota. Znanje je duhovni dar u kojem ovjek prepoznaje odlike i osobine
to jest idejne sklopove koji proizlaze iz iskona postojanja. Znanje je
tako ponekad veliko breme koje moe dovesti na temeljni osjeaj vjere
i ljubavne zanesenosti prema Bogu, u surove obrasce i otuenje. Znanje
je dakle vie duevan dar nego duhovan te ono nam daje sigurnost a
nadasve mogunost komunikacije unutar ovjeanstva. Meutim onome
ko je iskonski pokvaren nikakvo znanje ne moe pomoi da postane
dobar jer taj je u sri zao i samim tim je u trajnom neznanju. Svatko tko
krene duhovnim putem samoostvarenja po naravi svoje duhovne due
tei za znanjem ali ne nekim prolaznim znanjem ve vjenim. Tako da
imamo dvije vrste znanja i to vjeno znanje ili duhovno blago mudrosti
i prolazno propadljivo ovosvjetsko znanje. Sjeam se kada sam prije
3 godine prvi put poljubio kri u svojoj sobi te tada sam idua 3 dana
lutao gradom po gustom snijegu zaobilazei terase i stolove zadimljenih
studentskih kafia te pjevao pjesmu: O! O! Da Bog da crko rock and
roll kad ga svatko svira inae poznatu Komunistiku pjesmu iz prolog
reima. Tada se nakon 8 godina duhovnog ivota i prouavanja svetih spisa
toliko znanje implantiralo u moj um da sam imao osjeaj da sam hodajua
knjinica, no gdje je tada bila vjera. Vjera je uvijek korak ispred znanja
te ona je zapravo glavna osobina ljubavi. Znanje moe biti bremekao
to rekohno ono je put prema Bogu jer smo mi njegova djeca, a tolika
su njegova djeca postali on sam ostavivi nam usput putokaze kako se
vratiti njemu. No postoji jedan velik problem u vezi znanja. Naime, ako
znanje ne dolazi sa izvora tada je ono neautentino i nevjerodostojno. Ako
ovjek nije spoznao svoj izvor, to jest ono to Krist opisuje kao nebesko
kraljevstvo tada njegovo znanje nije vjerodstojno. Znanje bi trebalo biti
ili direktna samobjava iskona ili posredna objava iskona postojanja od
strane svetaca i proroka. Dakle, znanje nuno proizlazi iz izvora koji
44
2.4.2009 23:45:22
je vei od nas samih i u koji se ono vraa i utjee na kraju ivota te

znanje bi trebalo osvjetliti put do Boga. Meutim postoje neposredna
Boanska znanja to jest duhovne znanostipoput vainavske znanosti-u kojima se iskon samoobjavio ovjeku te takvo znanje spaja ovjeka sa
Bogom i na imanentan i transcendentan nain. Drugim rijeima znanje
samo po sebi prvenstveno je impersonalno meutim pravo personalno
znanje govori da Bog nije bezlian ve da je i osoban te stoga takvo
savreno znanje opisuje ne vie ljudski svijet ve Boanski svijet i
odlike samog Boga. Impersonalna i personalna strujanja prisutna su u
svim religijama od idovstva, kranstva i hinduizma. Primjerice Isus
Krist je tokom ivota razvio toliko jak ljubavni personalni odnos sa
svojim Ocem da ga je zvao Tatica, Adonaj ili Oe. Isus Krist je imao
realan, ist i neposredan odnos sa Iskonom postojanja to ga je uinilo
jedinstvenom i neponovljivom prilikom u povijesti ovjeanstva. Da je
taj ovjek bio tu meu nama i toliko razvio svoju osobnu personalnu
ljubav prema tvorcu zvui nevjerojatno. Koliku samo slatkou moe
pruiti personalna ljubav prema Ocu Nebeskom nemogue je opisati
rijeima, a on je imao savreno znanje jer je toliko vjerovao u Oevu
ljubav da je radi nje bio spreman umrijeti. To je jedinstven dogaaj u
povijesti ovjeanstva ni jedan drugi ovjek nikada nee moi iskazati
toliku vjeru u iskonsku personalnu ljubav tvorca. Mi tu ljubav moemo
samo nasljedovati i teiti prema njoj svijesni toga da nikada neemo
posjedovati apsolutno znanjeosim po uskrsnuute da emo uvijek
biti Boja djeca ili jo bolje njegovi prijatelji. Stoga u ovom paragrafu
zakljuujem da apsolutno znanje za nas malene ljude je nedokuivo
te se apsolut dosee samo putem vjere koju imamo nasljedovati od
Bogoovjeka Isusa Krista.
6. Pobonost Pobonost je duhovni dar sakramentalnog znaaja
u kojem aspirant-uenik u u ozbiljnom i svetom ozraju vri rtvu kroz
razne sakramentalne ine svom stvoritelju. On je predan u svojem vrenju
obreda za posveenje njegove due. Pobonost pretpostavlja ozbiljnost
i poniznost u predanosti vrenja raznih strogosti i pokora kojima se eli
osvojiti Boja milost. Taj duhovni dar predstavlja onaj trenutak kada smo
45
2.4.2009 23:45:22
shvatili da svaka istinska rtva ima svoj odraz u srcu koje izgara kada se
iskreno predaje svom izvoru. Pod tim pojmom misli se esto na obrednu
pobonost u zajednitvu ili u skrovitosti. Kranstvo poznaje duboku i
kompleksnu liturgijsku sveanost slavlja i rtve putem svete Mise kroz
koju se na posredan nain preko Krista slavi Otac Nebeski kroz strogosti
i pokore da bi se zadobio duevni mir i milost da se u odreenom trenutku
shvati Otac nebeski. Pobonosti u Kranskoj vjeri su preteno duboko
rtvujue te se kroz te pobonosti na sakramentalni nain posveuje
ovjeja dua i duhovno tijelo. Marijanske pobonosti su u poetnika
mentalne i posredne no ako ljubav i molitva Djevici Mariji postane
duhovna i neposredna tada moemo osjetiti veliku svetost u sebi, a ta
Marijanska pobonost dosee vrhunce na Sv.Misi. Kristov put je malo
tee slijediti jer on pretpostavlja ozbiljnu dosljednost i odricanje svega
to nije njegova domena, njegovog duha istine. Tu ima nekih duhovnih
predjela za koje krani misle da su vraji. Nije uzalud jedan velik mistik
rekao da je vrag roen sa Kranstvom. Stoga je kranstvo religija koja
velia Krista kao duhovnu duu koja vlada i sebi potinjava matrijalnu
stvarnost i kao duhovnost sama po sebi ne dosee neposredno slavlje
Ocu nebeskom. Taj manjak slavlja pokuao je promjeniti reformatorski
pokret Martina Luther koji je ogolio itavu pobonost na dosljedno
sljeenje svetog pisma u malim zajednicama koje svoje uporite ima u
snazi samog duha istine. Poznato je da se Luther itavog ivota bojao
da je njegov Otac avao te ga je esto nou proganjao osjeaj da ne
slui Boga ve avla. Stoga je i reformatorska pobonost pribjegla
krajnosti moljenja za darove duha svetoga zanemarujui istinsku radost
u neposrednoj pobonosti Ocu nebeskom. S druge strane Katolicizam
pozna pravu duevnu borbu protiv avla to jest dijeli ljudsku stvarnost
na tri dijela duhovnu i duevnu i tjelesnu i to sve u Boanstvu Sina
Bojega koji svemu osim duhu istine mora rei vrsto ne. Pravoslavna
tradicija pozna dugotrajnu i lijepu liturgijsku i neposrednu pobonost
prema Majci Bojoj te u njihovoj tradiciji ima istinskih bisera pobonosti
i svetaca koji su kroz Marijansku pobonost dosegli iznimne duhovne
visine. Iz pravoslavne tradicije dolazi i tradicija poniznih monaha koji su
prakticirali molitvu srcu, koju izlaem u ovoj knjizi. No Hinduizam kao
46
2.4.2009 23:45:22
najstarija ozbiljna svjetska religija nastoji svemir i ovjeka prikazati na

cjelovit nain. Bitna odrednica Hinduizma je mnotvo Polubogova koji
su potinjeni i stvaljeni u duhovnu hijerarhiju sve do samog Stvoritelja.
Hinduizam ima jednu vrst panteistike pobonosti te se kod njih obredi
vre smjerno vlastitom usudu to jest Karmi. Sama pobonost i
obredni ini svih religija isto po vrlini su impersonalni to jest bezlini
meutim vainavska duhovna znanost koja proizlazi iz veda govori
da se u spoznaji Oca Stvoritelja ili poela iskona postojanja, vie ne
moraju vriti nikakvi rtveni obredi, to jest sama ljubav prema iskonu
postojanja je dovoljna i jedina rtva u toj duhovnoj znanosti. Vainavska
personalna znanost je znanost o samom prapoelu kao Svevinjoj
Boanskoj Osobi koja trai i daje samo jedno , a to je ljubav i predanost.
U impersonalnim strujanjima istoka i zapada Bog je bezlian to jest
on je apsolutni duh. No u vainavskoj duhovnoj znanostikako ree
moj dobar prijatelj bhakta Dragan Podvorecsadrani su i personalni i
impersonalni pogledi u jedan cjelovit sustav koji na prvo mjesto stavlja
ne poluboga, ili sina Bojeg Isusa Krista ve samu Svevinju Boansku
Osobu ili Oca Nebeskog. Stoga se u vainavskoj duhovnosti ne polae
toliko primat obreda jer po njihovom shvaanju obredne rtve se vre
samo u svrhu da zadovolje nekog poluboga. Vainavska znanost je pravi
biser Indijske duhovnosti jer daje cjelovit sistem za samoostvarenje. U
Kranstvu nikad nije sigurno dali emo spoznati Oca nebeskog dok je u
vainavskoj filozofiji to vrlo sigurno jer se svaki duhovni in posveuje
svom izvoru te se Bog sam po svojoj volji obznanjuje apirantu-ueniku
koji sljedi naela, propise i zavjete istoe. To mogu posvjedoiti
vlastitim iskustvom jer me ta duhovnost dovela najblie do stvoritelja.
Malo je udno to u kranstvu ima tako malo istinskih Krana, no to je
zato to je Kranstvo najzahtjevnija religija budui da se vema oslanja
poglavito na Boanstvo Sina Bojeg koji je zapravo vrlo strog. Trebamo
napomenuti da Kranstvo ima 3 imena za Boga dok Vainavska znanost
u sebi ima 900 imena za Boga, to je velika razlika. Krani na alost
vie ne itaju Bibliju te ne sljede Kristove principe te sam stoga ja u ovoj
knjizi opet izloio pred vas nauk o Deset Zapovijedi bojih kojeg bi svaki
istinski kranin trebao sljediti. Stoga je bitna smjernica kranstva da
47
2.4.2009 23:45:22
se brine za duevni svijet, to jest nadduu Krista putem kojeg se prinose

obredne rtve dok u vainavskoj filozofiji glavna smjernica je duhovni
svijet koji proizlazi iz Oca nebeskog. Drugim rijeima tu vie nisu
potrebne obredne rtve ako se batini ljubav prema Ocu nebeskom, te
se itav duhovni svijet stavlja u slubu ovjeka i budi se ona istinska
radost koja u svemu stvorenom vidi odraz Oca Nebeskog. Upravo taj
odraz iskona postojanja bitan je za ovjekovu sreu jer ako ovjek misli
cjelovito i pozitivno to jest tako kao da je sve proizalo iz Oca Nebeskog
onda ovdje nema mjesta zlu. S druge strane Kranski svijet je donekle
proklet jer jednako tako koliko promatra odraz nebeski i odraz Kristov
jednako tako gleda njegov zemni odraz u uasima i krvoproliima ovoga
svijeta. Ja sam roen i ivim u Kranstvu no nikada neu priznati odraz
Boga kao odraz uasa ovoga svijeta. Ako smo spoznali Boga, tada to
vie ga slijedimo na jednak nain prepoznajemo njegov odraz kako na
zemlji tako i na nebu, i nema vie mjesta kismetu koje je kranstvo
preuzelo sa sobom i koje vue Boga u lopovskoj torbi izdajnika ve vie
od 2000 godina. No kao to Shakespear kae: Cijeli svijet je pozornica.
Samo je pitanje da li e to biti Boja pozornica ili od nekog drugog. . No
ipak na kraju napominjem da onaj koji je izgubljen u ovakvom surovom
svijetu te misli da mu neto fali neka se obrati gospodinu Isusu Kristu,
najveem Bojem poslaniku koji je ikada hodio ovim svijetom i on e
mu dati neki novi svijet ljubavi i pratanja, a moda ga dovede i do onog
tko je iznad svih nas, onom tko je jedno od uvijek, te u sebe privlai
jedno, a to je Bog i njegova ljubav od iskona.
Moj profesor filozofije o Bogu, Nikola Stankovi koji predaje na
KBF-u veli da po filozofskom miljenju-- kojeg je usvojilo kranstvo
transcendentalno iskustvo je netematsko iskustvo bitka. To vam
naprimjer znai ovo. Ja sjedim u kafani pijem pivo i okreem prstom
pepeljaru te zapravo dok okreem u krug pepeljaru ne znam to radim.
Na tom primjeru treba traiti smisao obreda i pobonosti jer ako od svega
ponemo raditi obred ili ritual zasigurno emo poludjeti, s druge strane
djeca rade neto a da ne znaju to zapravo rade i time imaju netematsko
iskustvo bitka. Stoga kada se bitak putem simbola i obreda tematizira
48
2.4.2009 23:45:22
onda on postaje opasna riblja juha da tako kaemkoja moe dovesti

pojedinca do ludila jer priroda i stvarnost egzistira sama po sebi i bez
ovjeka, ali ovjek ju tematizira i prerauje po svome pa ona pone
divljati. Zato treba njoj oprezno pristupiti, a ne ju puniti simbolima
kroz dvosmislenu komunikaciju. Svaki obred tako sam po sebi je ist i
moe biti netematiziran ukoliko ga provodi onaj koji je spoznao iskon
postojanja. Tematiziran obred ili ritual je potreban kod onih koji nemaju
vezu sa iskonom te se oni putem obreda zapravo spiritaulno veu uz
fragmente tvorca. Kako u idovstvu lijepo Bog za sebe kae: Ja jesam
onaj koji jesam. To jest onaj koji radi to to radi zato to je jestvujui,
te ne pridaje tome poseban smisao i znaaj, ba poput malenog djeteta.
Dakle Bog ne tematizira stvarnost ve bezgranino u svojoj neposrednoj
jednostavnosti ljubi nas kao i itavu svoju kreaciju, bez nekog posebnog
smisla ve bezuvjetno i bezgranino.
7. Strah Boji To je duhovni dar u kojem se toliko ljubi Boga da se
osjea potovanje pred njegovom svemoi ljubavi i svojevrstni strah od
njegove neizmjernosti. Bog je beskonana svijetlost koja je jaa od nae
zemne malene svijetlosti te ako ovjek spozna i osjeti jainu njegovog
svijetla on zasigurno mora osjeati strahopotovanje pred njegovom
neizmjernou. On takoer iz te spoznaje zna da je odgovoran pred njim
za to to ini od svog ivota. No ako osjeamo njegov beskraj, tada
jednako koliko moemo osjetiti beskraj svijetla i njegove ljubavi jednako
tako svijesni smo njegove participacije na beskraju njegove tame i
nitavila koje zapravo nije on, ali iz tog nitavila je stvorio stvarni svijet.
Dakle, duhovni dar straha Bojeg je zapravo svijesnost o mogunosti da
njegovo stvorenje prione uz njegovo beskrajno svijetlo i ljubav ili pak
posrne u vjenu tamu. Stoga se strah javlja kao rezultat izbora i slobodne
volje ovjeka da sam odlui u koji od dva suprotna beskraja e se vratiti.
No zapravo ovjek je blie Bogu jer ima rije koja moe postati blaena
i tako stvoriti potpuni sklad izmeu beskraja svijetla i nitavila i od
toga stvoriti svojevrsnu duhovnu komediju. Ve od 3 godine imao sam
suoenja u snovima i na javi sa tim njegovim nitavilom i prazninom.
Uvijek bi sanjao isti san kako putujem prema sreditu svemira i nailazim
49
2.4.2009 23:45:22
na tamni masivni disk enormnih razmjera koji svojom veliinom i masom

zadaje bol mome tijelu. Taj golemi crni disk koji se rotirao i usisavao u
sebe sve dao mi je osjeaj nemoi i svojevrsnog straha Bojeg. Taj san
sam sanjao preko 20 puta te bih u pola noi uvijek pohrlio k roditeljima
u zagrljaj. S druge strane preko dana me pratio neopisivi sjaj neba i
svijetla koje je proimalo svaku stanicu moga tijela. Stoga ve kad sam
bio malo dijete Bog je pred mene stavio izbor gdje elim ii u ovom
ivotu i iz te bezuvjetno darovane slobodne volje koja se neposredno
moe odluiti za nitavilo ili beskraj svijetla i ljubavi zapravo se u toj
mogunosti javlja strah. Najee ljudi krenu u ivotu nekim treim putem
te se zapravo nikada definitivno ne odlue izmeu ta dva neodgodiva i
bezuvjetna izbora. Strah Boji je stoga duhovna kategorija takozvane
neroene ljudske volje koja zapravo prebiva u graninoj Bojoj energiji
koja ima pred sobom dva izbora. Jedan masivne tame i drugi izbor
beskrajnog bljetavila i topline i naravno ovaj trei put blaenstva.
Onaj koji je barem jednom transcendentirao svoju ogranienu zemnu
osobnost onkraj beskraja zasigurno je osjetio veliko strahopotovanje
pred njegovom neizmjernou. Stoga mi u toj spoznaji Boga ne moemo
uhvatiti, izmjeriti i zadrati jer njegovo lice je divlje i neizmjerno poput
proljetnog vjetra. Dakle strah se javlja kao produkt ljudske normalnosti
da planira i odreuje te stvara slike. S druge strane znanost mjeri i rauna
putem matematikih jednadbi i time lagano obuzdava strah ljudski
pred beskrajem Bojeg postojanja. No trebalo bi doista potpuno hrabro i
odgovorno suoiti se sa njegovim beskrajem i neizmjernou. Taj teak
a zapravo tako jednostavan zadatak za nas je uinio Sin Boji koji se
potpuno sam i odgovorno kao Oev jedinoroenac suoio sa njegovom
beskrajnom prazninom. No meu nama ima odabranih koji se ve po
roenju pripremaju za taj zahtjevan poduhvat suoenja sa beskrajem
praznine i takvi su zapravo duhovni ljudi i mistici. Oni sami bez pomoi
nekoga drugoga kao Boanske iskre ili preni krumpirii se bacaju u
tamu vatre postojanja iz koje ih po uskrsnuu vadi Otac Nebeski, Otac
beskrajne ljubavi i svijetla, no jednako tako bratski prijatelj beskrajne
tame i nitavila. Veliina ovjejeg strahopotovanja upravo proizlazi
iz vrijednosti veliine moralne vrednote izbora izmeu Boga svijetla
50
2.4.2009 23:45:22
i njegovog brata tame. Stoga strah boji je odraz iskonski neroene

ovjeje volje stavljene pred njegove dvije --ponekad tree blaene i
oiene vjenosti koja se mora odluiti, ali konana odluka zapravo
ne postoji jer unutar sklada postojanja svih dua ljubav sama od sebe
odluuje za Boga to jest sama od sebe umire slikama ovoga svijeta i
postaje blaena, no ljubav je naa primarna kvaliteta kojom mi moemo
ljubiti sami sebe i pobijediti nitavilo dok je njegova primarna odlika
neizmjernost u koju se uljeva rijeica nae iste ljubavi poput rukavca u
to beskrajno bljetee i blaeno svijetlo. Amen.
xxx
51
2.4.2009 23:45:23
52
2.4.2009 23:45:23
7. Vjera u sv. pismu
Sr svetoga pisma jest novi nauk o ljubavi i vjeri Isusa Krista koji
dopunjuje i ispunjava stare zakone. Vjera je otajstvena sr evanelja
jer i u njegovom sreditu blista ona njegova vjena zapovijed: Sve
je mogue onom koji vjeruje. No zaudo nauk milostne vjere u snagu
ljudskog prijanjanja uz Boje principe zanemaren je ak i od najrevnijih
krana. Budui da veina goropadnih kunih vjernika zapravo ne
vjeruju u milost Majke Boje koja po pismu nasljeduje arhetip sljepe
vjere oni se odriu otajstva vjere. No vjera zahtjeva jedan drugi princip,
a to je da se sve jednako ljubi. Svi su ljudi razliiti, a opet po Boanskoj
iskri jednaki i zapravo svaki ovjek ivi od vjere. Navlastito onome
u to vjeruje on oekuje podrku i vjeru svojih blinjih i ako blinji
vjeruju u njegove vjerske principe tada on moe izrasti u velikog sveca
Bojeg. S druge strane nevjera ubija ivot i njegovu tenju da se ostvari
kroz talente koje je Bog u svakog usadio. Takoer se javlja odreena
vrst sumnje u onog tko se zaklinje svojom vjerom jer ljudi zapravo vie
vjeruju i podsvijesno oekuju zlo nego dobro. Poglavito vjera moe biti
osobna jer je apsolutna vjera zapravo Boje svesavreno znanje i mir u
njegovom poivanju u svemoi ljubavi. Osobna vjera nemoe sama jer
se ona ostvaruje kroza zajednitvo. Vjera je prvo uvstvo koje proizlazi
iz iste i uzajamne ljubavi. Tako ako promotrimo to se dogaa u
zajednikoj ljubavi dvoje ljudi vidjet emo da oni ustvari vjeruju u neto
to nije od ovoga svijeta, ali ih ta obostrana vjera izgrauje da mognu
sami se suoiti sa svijetom. Vjera koja se realizira u ljubavi mukarca
i ene ima za rei da oni jedno drugo toliko ljube da se meusobno
idealiziraju te putem uzajamne vjere postiu svemo ljubavi. Onom tko
je istinski zaljubljen u Boga ili Blinjeg, ima toliku vjeru koja proizlazi
iz ljubavi da mu je sve mogue jer je na prvo mjesto stavio otajstvo
ljubavi pa njegova vjera moe biti toliko jaka da pobijedi i suoi se
53
2.4.2009 23:45:23
sa svim nevoljama svijeta. Kristova ljubav prema nebu i otajstvima

Oca bila je toliko jaka i vjerodostojna da je njemu praktiki sve bilo
mogue upravo zbog jake i nepokolebljive vjere. Vjera ima za re da
ovjek koji vjeruje jako ljubi Boga teei postati jedno s njime i nita
ga nee poljuljati, no ako ljubi Boga tada ljubi jednako i ovjeka pa
ga onda ljudska nevjera ubija. Tako plemenita elja kao to je vjera da
se postane jedno u Bogu i s njim nikada ne bi trebala biti prezrena od
svijeta. No ovjek ne ivi samo od ljubavi neba ve i od ljubavi zemlje
pa oekuje podrku za svoje plemenite ciljeve. Temeljna muka Isusova
lei to se njegova zemna i nebeska ljubav i vjera razdijelila. Evo, na
primjer ja vjerujem da je sve mogue onome koji vjeruje u svoju i Boju
istinu, no naalost nemam nikoga da me podri u mojoj vjeri jer moji
blinji vie ne vjeruju u takve ideale. tovie cilj moje plemenite vjere
je samo jedan, a to je da postanem jedno u ljubavi Bojoj no ljudi oko
mene su nevjernici pa kako onda da naem snage kada svi sumnjaju.
Doista dananji svijet kvazi- kranske vjere je zatrovan sumnjom koja
je toliko jaka da se ovjek postepeno odrekne zajednitva te postane
ogoreni samac koji kudi u svojoj gorini nebo. Malo je zaudno da
gotovo na svakoj stranici svetog pisma Krist spominje vjeru koju imamo
nasljedovati od njega, a dananji krani sa prezirom gledaju na svemo
vjere jer ona je otajstveno prisutna kod Djevice Marije jednako koliko
i kod njenog sina. Ono po emu je Krist bio iznad nje i drugih bilo je
znanje no kod njega je od znanja uvijek bila vea vjera i pouzdanje u
prisutnost njegova Oca. Zaista ono to vjerujemo ostvarit e se te svaki
ovjek ima pravo vjerovati u osobnom i apsoltnom smislu jer te dvije
realnosti se sjedinjuju u ljubavi. Osobna vjera je neraskidivo u vezi sa
apsolutnim Bojim otajstvima te svaka vjera nastoji proslaviti Boga.
No zato mi ljudi sumnjamo, zato ne moemo dopustiti svom blinjem
da se pupoljak vjere u drugima rascvjeta. Vjerojatno stoga to ni sami
nismo sigurni u to to vjerujemo te budui da su se na ovome svijetu zbila
tolika zla mi zapravo vie ne vjerujemo u Boga , a jo manje u blinjeg
ve sumnjamo i ta sumnja iz dana u dan raste tako da je zajednika
vjera izgubila smisao pa se ljudi povlae u svoje unutranje svijetove
sumnje, gorine i goropadnosti ne doputajui drugima da dou blizu.
54
2.4.2009 23:45:23
Naravno vjera o kojoj ja priam ne podrazumjeva razliite zastranjele

ideologije ve vjeru u ljubav kroz koju moemo postati jedno. Vjerovati
da je u ljubavi sve mogue te da vjera u ljubav iako nadrealna i ponekad
samo fikcija je jedina stvarna tenja nae due koja nam zbog svoje
nestvarnosti slama srca. Doista onaj koji je spoznao principe neba i koji
nije ideolog, je pravi vjernik jer njegova vjera je autentina. Meutim
takva vjera trai da je netko podri da nije sama te da se u obostranom
zajednitvu proslavlja. Kad vjerujemo u princip providnosti tada znamo
da je sve savreno te da nasile promjene i mentalno silovanje drugih
nije potrebno. Nebo formira ovjeka i njegovu vjeru, a ne zemlja iako i
zemlja moe pomoi. Postoji autentina i zastranjena vjera te stoga to
mi ne znamo da li je izvorna vjera u ovjeku ili umjetna to jest lana
mi smo spremni svaiju vjeru kao produkt valstite sumnje dokonati i
unititi
Ovdje emo razloiti nauk vjere u svetom pismu poglavito sluei se
Ivanovim i Matejevim evaneljem.
Odgovori im Isus: Razvalite ovaj hram i ja u ga u tri dana
podii. Rekoe mu na to idovi: etrdeset i est godina gradio se
ovaj hram, a ti e ga u tri dana podii? No on je govorio o hramu
svoga tijela.
Ivan 2:20
Isus ovdje predskazuje mo svoje vjere koja ima nadii stari zakon i
putem vjere predati svojima hram svoga tijela. idovi se ude kako je
to mogue no Isusova vjera ih zbunjuje jer i sami nisu sigurni u ta da
vjeruju jer nisu spoznali Boga. S druge strane Isus u snazi svoje spoznaje
Oca nebeskog ima jaku vjeru da e ga Otac uskrisiti.
Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ete vjerovati kad
vam budem govorio nebesko?... Ta Bog nije poslao Sina na svijet da
sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
55
2.4.2009 23:45:23
Tko vjeruje u njega, ne osuuje se; a tko ne vjeruje ve je osuen

to nije vjerovao u ime jedinoroenog Sina Bojeg.
Ivan 3:12,17-18
Ovdje Krist jasno daje na znanje da se svijet ima spasiti po njemu
smjerno vjeri koju batini prema Nebu koje alje Isusa na svijet. No
to je s onima koji nisu u svijetu, to je s njegovim anelima. Na alost
nebesko batinstvo koje dolazi na ovaj svijet, svijet nije u stanju razumjeti
ni shvatiti. Njegovi aneli nebeski u budunosti nee se trebati prisjeati
Kristovih djela poput ovosvjetskih ljudi. Ne! Oni e ga znati jer dolaze
od njega i on ih alje na svijet radi etve, te e u njih ve od vjenosti
biti upisani njegovi principi i u vjeri e biti nepokolebljivi. Ipak Krist
kasnije predskazuje ta e takvima poradi njihove iste vjere biti najtee
jer e ih ljudi izopavati i sablanjavati se nad njima te im nee podati
slave i vjere.
Ivan odgovori: Nitko ne moe sebi uzeti nita ako mu nije dano s
neba...
... Uistinu onaj koga Bog posla Boje rijei govori jer Bog Duha ne
daje na mjeru...
Iv 3:27,34
Ovdje Ivan Krstitelj predskazuje da svo duhovno blago dolazi s neba
u spoznaji Oca te njegovi aneli smjerno vjeri i Boanskom duhu govore
o istini u vrstoj vjeri koja je preteka za ovaj svijet jer nebo duha ne
daje na mjeru. S druge strane svijet vae i mjeri duh i vjeru te secira
Boga i analizira. Boji aneli donose i navjetaju vjeru koja je cjelovita
i istinita jer im je Otac naloio da sve jadnako ljube ,ali oni pate u ovome
svijetu jer svijet nije jedno u duhu.
..Ja vas poslah eti, ono oko ega se niste trudili; drugi su se
trudili, a vi ste uli u trud njihov.
Ivan 4:38
56
2.4.2009 23:45:23
Ovdje Krist hoe naglasiti sklad svih srca u vjeri koja zahvaa i druge.
Doista trud etalaca anela Bojih i ljudi ovoga svijeta je jednak jer ima
utemljenje u Kristu. Meutim oni iako rade jedni za druge u svai su jer
aneli navjetaju i vie nego Krist, a etaoci ovoga svijeta ne znaju svoje
porijeklo te su nesigurni u sebe jer ne znaju izvor postojanja te su samim
tim malovjerni, to jest u sve sumnjaju dok im se ne dokae. Ipak zar se
vjera mora dokazati u vremenu jer vjera je izvanvremenska stvarnost.
Vjera je duhovna i transcendentalna kategorija koju imaju samo jedni, a
to su oni koji znaju svoje sveto porijeklo i oni koji slue njegovu istinu.
Ljudi ovoga svijeta se boje takvih neustraivih vjernika i anela pa ih
predaju na sud svijeta.
Kad je uo da da je Isus doao iz Judeje u Galileju, ode k njemu

pa ga moljae da sie i ozdravi mu sina jer ve samo to nije umro.
Nato mu Isus ree: Ako ne vidite znamenja i udesa, ne vjerujete!
Ivan 4:47,48
Isus sam po sebi nije prorok ve Sin Boji, ali u svijetu poradi vjere
drugih preuzima ulogu proroka te ini znamenja i udesa. Kada bi bila
dovoljna samo ljubav da ljudi uzvjeruju on bi tako inio, meutim poradi
svijeta da se obznani snaga svakome i poradi toga da svi uzvjeruju on
ini udesa. Istinska vjera stoga ne trai dokaz, jer ona ne trai svoje
slave ve slave onoga koji ju posla na svijet. Vjera je sama po sebi
najdublja bivstvujua odlika nebeskih anela, no ako se oni ne predstave
kao Kristovi poslanici nitko nee vjerovati u njih. Stoga aneli zajedno
sa Kristom ine udesa poradi jednog cilja: da ljudi uzvjeruju u nebesko
kraljevstvo. No ipak Krist ovdje hoe re kako je savrena vjera ona koja
svoju snagu i vjerodostojnost ne uzima od dokaza, udesa i znamenja
ve ona naprosto jest , ali nije od ovoga svijeta. Stoga to istinska vjera
i nije od ovoga svijeta ona ne trai svoju podlogu u svijetu, vjera ima
utemeljenje u beskrajnoj snazi duha koji izlazi od Oca.
57
2.4.2009 23:45:23
Isus im odgovori: Otac moj sve do sada radi pa i ja radim. Zbog

toga su idovi jo vie gledali da ga ubiju jer je ne samo krio subotu
nego je i Boga nazivao Ocem svojim izjednaujui sebe s Bogom.
Ivan 5: 17-18
Isus je u savrenom skladu s Ocem Nebeskim jer sljedi njegov beskraj
ljubavi te stoga vjeruje u Oca koji zajedno s njim djeluje i posveuje
svijet svojim djelima. Sklad duha neba i zemlje ini zajednitvo Oca i
Sina. Sin Isus Krist ako i neto ne zna on vjeruje da e mu Otac-- koji
sve znato obznaniti. Stoga njegova vjera vie nema utemeljenja u
svijetu, iako on za pravednou svijeta neprestance vapije on nasljeduje
ljubav Oca te u njegovom naruju zna i vjeruje da ga je poslao On pa je
njegova vjera nepokolebljiva. Iz toga se vidi da je Kristovo utemeljenje
u nebu neoborivo te je stoga on uvijek u savreno samospoznatoj vjeri
koja hoe i za sebe i za blinje ono najbolje. Budui da je u Ocu on je
potpuno miran te slobodan , a tu slobodu u spoznaji Oca putem vjere u
ivot vjeni htio bi dati i drugima.
..Vi istraujete Pisma jer mislite po njima imati ivot vjeni. I ona
svjedoe za mene, a vi ipak neete da doete k meni da ivot imate...
Ivan 5:39-40
Ljudi ovoga svijeta vjeruju u pisana pravila, zakone i ideologije,
a u ivu rije koja dolazi od Oca ne vjeruju. Iako pisma svjedoe o
Sinu Bojem ljudi rae sluaju mrtva slova nego ivu rije koja im se
obznanjuje. Svatko ko dolazi k Kristu mora imati vrstu vjeru u njega i
odbaciti pisane zakone i ideologije te osjetiti ljubav Duha svetoga, Duha
istine ija svetost i ljubav nadilazi svaki pisani zakon-- pa i evaneljei
daje istu i direktnu ljubav neba jer navijeta kroz istu vjeru ljubav
Oca nebeskog putem njegovog anela poslanika. ak i onaj koji je
znalac pisma nije nita jer Otac trai istu vjeru i tovanje ive rijei a
ne propisa i obrazaca.
58
2.4.2009 23:45:23
..Ta kako biste vi vjerovali, kad traite slavu jedni od drugih, a

slave od Boga jedinoga ne traite!...
Ivan 5:44
Ovdje evanelista opet spominje vanost vjere iju svemo nauava
gospodin Isus Krist. On ovdje hoe re da ljudi nisu ponizni pred
Bogom zato to ga ne poznaju pa stoga ne trae njegovu slavu ve slavu
i priznanje od ljudi. Traiti Oca nebeskog u njega vjerovati, njega kroz
ljubav prema blinjem proslaviti to bi trebao biti cilj. No ljudi danas
ive u neznanju i nevjeri pa kako bi onda mogli slaviti Boga kad ni same
sebe ne poznaju. Stoga onaj koji i nije spoznao svoj izvor moe slaviti
barem njegova Sina i biti ponizan. Slaviti propadljivo nije cilj evanelja
ve ljubiti izvor, to jest Boga. Onaj koji vjeruje zapravo zna da ga je
Otac stvorio i iz te spoznaje sljedi da se samo njemu podlae. Drugi
ljudi trae prolaznu i fragmentiranu slavu ivei podvojeno u otuenju
od svog izvora. Bogu je sve mogue govori Krist, a kako ne bi bilo
mogue onome koji u njegovu ljubav vjeruje.
Odgovori im Isus: Djelo je Boje da vjerujete u onoga kojega je
on poslao!
Ivan 6:29
Djelo Boje nije ovosvjetski rad i naprezanje mentalnih miia ve
predanost u vjeri da postoji Bog i njegovi aneli u krilu Majke Boje
aneoske kraljice koji silaze na svijet i koji bez vjere svojih blinjih ne
mogu nita uiniti. Doista Otac alje svoje anele na svijet da se svijet
spasi po njima inei im dobra dijela. No ljudi vie vole propadljivi
zemaljski plan nego nebeski plan iste ljubavi i utemeljene vjere. tovie
ljudi ubijaju one koji dolaze sa neba jer ne ele sluiti Boga ve svoja
osjetila i zato to ive u neznanju. Meutim Bog im iznova i iznova
prua ansu da se spase po njegovim anelima i dakako njegovom
jedinoroencu. Tko odbija takvu priliku nije nita drugo nego otpadnik
u ovome svijetu. Drugim rijeima nebo se eli proslaviti i na zemlji, no
to zemlja ini, ona ak u ime Boje ubija njegove batinike i nije li to
apsurdno da ljudi nemaju ni malo vjere u ljubav u one koji dolaze od
59
2.4.2009 23:45:23
Oca navijestiti nam osloboenje i spas kroz dobra dijela i najvee djelo
vjeru u Boje anele i njegove poslanike i proroke koji samo Boju
slavu trae. Slava je Boja postati jedno u njemu, ali izgubljeni ljudi
ovoga svijeta iako im se prua prilika da postanu jedno s njim kroza
vjeru u njegova Sina i anele, oni to ne ele ve radije prijanjaju uz
propadljivo ovosvjetsko nego uz vjeno nebesko.
..Zaista,zaista, kaem vam: tko vjeruje, ima ivot vjeni.!
Ivan 6:47
Onaj tko ima ivot vjeni jedno je u Bogu zahvaljujui svojoj vjeri koja
snagom svoje ljubavi prilazi Bogu i postaje jedno s njime. Sama vjera
dakle, je takva stvarnost koja je vea od smrti i po kojoj ljudska dua dolazi
u sjledinjenje s Boanskim duhom vjerujui da postoji nebeska pravda i
utjeha. Onaj tko vjeruje moe pobijediti svaku nevolju pa i bezdan, onaj
tko vjeruje ima utemeljenje u Bogu, Ocu nebeskom, stvoritelju bia i
jedinom potrebitom kojem se uzdie naa dua postajui jedno. Doista
vjera je tenja da se postane jedno u ljubavi s Stvoriteljem.
U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: Ako je tko
edan, neka doe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!..
Ivan 7:37-38
Svatko je edan pravde i istine, no samo rijetki i odabrani imaju snage
pristupiti Bogoovjeku i njegovim anelima zato to se boje da se njihova
la razotkrije te su rae voljni dalje biti u svojoj matrijalnoj iluziji nego
prii potocima ive vode koju daje Otac po svom Sinu Isusu Kristu.
e je afekt vjere koja nigdje u svijetu ne moe utaiti svoju potrebu
ve samo nebeskom ljubavlju. Krist je otvorio vrata neba i dao pristup
svojima k svom Ocu koji jedini moe utaiti nau e za sjedinjenjem u
duhovnoj ljubavi.
Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete, Djela to ih ja
inim u ime Oca svogaona svjedoe za mene. Ali vi ne vjerujete jer
niste od mojih ovaca...
Ivan 10:25,26
60
2.4.2009 23:45:23
..Ako ne inim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako

inim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i
upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.
Ivan 10:37-38
Krist ovdje govori o tome kako sve da i on uini najvee udo,
nevjernik ostaje nevjernik u neznanju, dok samo njegovi aneli vjeruju
i ine u snazi njegove vjere. Doista njemu je sve mogue jer vjeruje te
ini velika djela u ime Oca, no tko e znati napaeno srce gospodinovo
da povjeruje u njega. To za ovaj svijet nije dovoljno, pa je Krist poradi
vjere i ljubavi u narod i svog Oca bio spreman otii na Kri samo da bi
mi povjerovali da eli izbavljenje ovjeka. Oito je nevjera ondanjeg
naroda kao i danas velika pa aneo ili jedinoroenac Boji mora biti
pribijen na kri da bi se definitivno iskuala njegova vjera te da bi kroz
njegovu slavu, krv, znoj i muku svijet doista spoznao da nam se na svijet
od Oca sputa i dolazi u nae domove istinska ljubav koja se ne uzda u
svijet ve u svoj izvor koji je vei od svih nas.
Ja sam uskrsnue i ivot; tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet
e. I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada...
Ivan 11:25-26
Krist govori ponukan Lazarovom smru, kojega e ubrzo uskrisiti
snagom svoje vjere u svemo Oca nebeskog. Ovdje Krist jasno kae da
onaj koji vjeruje u njega ima kljueve ivota vjenoga. Sve da i ne dolazi
od Oca, ali se pokaje za svoje grijeh taj e ovjek primiti principe vjere
u Boga sljedei njegovu ivu rije te ui u ivot vjeni iako nije spoznao
Oevu ljubav. Drugim rijeima, Krist je doao sve spasiti i grenike
i pravednike koji vjeruju u njega. No naalost njegovi aneli i obini
ljudi grenici nisu sasvim jednaki jer jedni slave Boga neposredno, a
drugi posredno i naueno. tovie pitanje je da li se od grenika moe
napraviti vjernik jer jednako kao to u njemu tinja svjetlo duha jednako
tako tinja svijetlo zavisti koje ustaje na one koji su uzdignuti k Ocu.
61
2.4.2009 23:45:23
A Isus povika: Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u

onoga koji me posla. Ja-Svijetlostdooh na svijet da nijedan koji u
mene ne vjeruje u tami ne ostane.
Ivan 12:44-46
U ovom pasusu razotkriva se Isus potpuno jer govori da je on sam
svijetlost koja dolazi od Oca te onaj koji vjeruje u njega slavi njegova Oca
te ga njegov Otac nee odbaciti u tamu nego e shodno vjeri u njegova
Sina sve iako nije spoznao znanje neba u vjeri uskrsnuti po Oevom
jedinoroencu Isusu Krist. No kakvu mi vjeru danas imamo. Vjerujte mi
da od vremena Kristova do danas vjera ljudi je ostala ista ako ne i manja.
To je zato to ljudi grabe sve vee znanje o Misteriju ivota ,ali vjera je
iznad znanja jer ona u poniznosti velia vjenost onkraj ovog prolaznog
svijetovnog ivota. Slaviti i vjerovati u Oca zapovijed je Kristova jer on
ga ljubi na neizreciv nain. Pa kako bismo mi mogli izrei njegovu ljubav
kad je on vie od rijei, svijetlost ljubavi skrivena za ovaj svijet. Upravo
ta neizrecivost i poivanje u samosvijesnosti ljubavi Stvoritelja Isusa
potie da do kraja tu neizrecivost i otajstvo neba koje ljubi, on obznani
ljudima. Oevu nizrecivu ljubav Krist je dakle uspio predati nama kada
je on, najvei pravednik u ovom svijetu bio sramotno pribijen na kri.
Tada se neizreciva ljubav neba potpuno obznanila zemlji.
uli ste da je reeno: Ljubi svoga blinjega, a mrzi neprijatelja. A
ja vam kaem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da
budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima...
Matej 5:43-45
Postati nalik na Oca nebeskog znai sve jednako ljubiti, ili u sve jednako
vjerovati jer tako i Otac nebeski ini. Doista, praslika ovjekove vjere je
vjera i princip neba na koje se Sin Boji neprestano ogleda. Ljubav dakle
mora postati trajno stanje duha prema svima. Zapravo, poanta toga je da
ako neto ljubimo vie, neto manje naa svijest e postati isprekidana,
a ako sve ljubimo jednakoak i one koji nas mrzetada e svijest
dobiti snagu iz cjelovite ljubavi te e vjera postati jedna ljubav koja slavi
62
2.4.2009 23:45:23
stvoritelja jer on je trajna i neprestana svijest ljubavi iju neprekinutost

bismo i mi morali nasljedovati. Ako sve jednako ljubimo na putu smo da
postanemo jedno, no ako seciramo ljubav naa svijest e patiti i postati
isprekidana.
..Ti naprotiv, kad posti, pomai glavu i umij lice da ne zapaze
ljudi kako posti, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj koji
vidi u skrovitosti, uzvratit e ti.
Matej 6:17-18
Ovo je vrlo vaan pasus evanelja jer tu se obznanjuje sama narav
vjere. Vjera ne trai profanost i javnost, vjera je sama po sebi skrivena
jer je osobna narav srca skrivena i sama dua ovjeja ako se profanira i
izvjetai ona gubi svoju snagu. Drugim rijeima, snaga vjere proizlazi
iz dubine osamljenog srca koje u tajnosti moli i vjeruje u ljubav. Dananji
svijet je od Boga uinio trgovinu te je malo onih istinskih trenutaka
povuenosti u osamu kada smo sami s Ocem nebeskim. Upravo ta
zatajnost i samoa je potrebna da bismo okusili prave plodove vjere.
Ako razvikujemo svoju vjeru svima i svakome tada ona gubi snagu.
Ne bismo trebali ni dokazivati svoju vjeru drugima, nego crpsti snagu
iz onih posveenih trenutaka kada se u osami direktno obraamo Ocu
nebeskom i molimo njegovu milost.
Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da
ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.
Matej 7:6
Ovo je vrlo ozbiljno uputstvo vjernicima jer naa vjera ukoliko se
profanira i previe obznani u vidu neke forme znanja tada i znanje i vjera
gube znaaj ako nam svetost nae vjere popljuju demoni ovoga svijeta.
Stoga treba pripaziti kome se obraa ovjek i s kim govori o svojoj vjeri.
Bezvjernici ne vjeruju u nita i spremni su svaku vjeru rastrgati jer su
se prodali surovoj realnosti svijeta. Oni nastoje svaku vjeru poniziti i
podloiti je svojoj bezvjernoj demonskoj prirodi.
63
2.4.2009 23:45:24
Kae mu: Ja u doi izljeiti ga. Odgovori satnik: Gospodine,

nisam dostojan da ue pod krov moj, nego samo reci rije i izljeen
e biti sluga moj...
Matej 8:7-8
Ovo je primjer obostrane vjere izmeu Isusa i rimskog satnika ,
savrene vjere, jer satnik ne treba nikakve dokaze, djela i uda jer on
ve vjeruje te eli uti samo rije da povjeruje. To je ista vjera koja ne
trai dokaze ve jednostavno jest te ivi od rijei
Isus mu kae: Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje
mrtve.
Matej 8:22
Isus trai od nas ivu vjeru te prijanjanje uz ivot, a ne smrt. Onaj koji
vjeruje sljedi Isusa te bira svoje blie drutvo jer svaka vjera u mo smrti
nije njegova vjera, njegova je vjera u ivot vjeni. Dok mnogi ljudi aluju
te su spremni iz svoje zemaljske alosti otii i u grob za pokojnikom Isus
nam navjeta ivot vjeni po vjeri u uskrsnue. Ovo mogu potkrijepiti
vlastitim primjerom. Naime ljubav koju sam batinio prema svojoj baki,
Bojoj svetici, da sam na njenom sprovodu toliko jecao i plakao da sam
bio spreman otii s njom u grob, a bilo je toga dana na sprovodu vedro
nebo, sunce je sijalo i ptice su pjevale. No ne. Ja sam toliko tugovao
da su od tada ptice oko mene zanijemile jer sam se zaklinjao svojim
ivotom , ali nisam tada jo znao o postojanju uskrsnua, nisam do onda
to jo doivio pa sam tugovao do beskraja. Iako sam ljubio svoju baku
jednako kao i samog Boga i njenog sina htio sam da to njegovo sjeme
iste ljubavi ne propadne pa kako i ne bih tugovao kada boji svetac
naputa ovaj nevjerni i surovi svijet. Moja vjera bila je duboko povezana
s tom enom jer me ona opeatila istom i bezuvjetnom ljubavlju koja
je vea od smrti. No ini se da sam je jedino ja istinski poznavao pa
sam stoga alovao. To je bio prvi i zadnji sprovod na kojem sam bio,
no smjerno mojoj alosti ostavio je dubok udarac svijetlu moje due.
Danas znam da je moja vjera proizlazila iz iste ljubavi te ene i nikoga
jo na svijetu osim Boga nisam naao dostojnim i dovoljno poniznim
64
2.4.2009 23:45:24
te iste vjere. Stoga ja danas znam da je ona zadobila po svojoj ljubavi

kraljevsko mjesto na nebu, no ne samo tamo ve trajno i u mom srcu kao
odraz i nasljedovanje iste ljubavi samog Isusa Krista.
A kad ue u kuu, pristupe mu sljepci. Isus im kae: Vjerujete
li da mogu to uiniti? Kau mu:Da, gospodine! Tada se dotae
njihovih oiju govorei: Neka vam bude po vaoj vjeri.
Matej 9:28-29
Isus ne moe sam od sebe nita uiniti ako to nije Oeva volja i ako
narod ne vjeruje u njega. Stoga on trai istu vjeru u narodu, jer onaj
ko vjeruje i ako umre ivjet e. Smjerno vjeri svoga naroda Isus i danas
iz duhovnog svijeta ulazi u nau stvarnost inei djela osloboenja i
zaljeenja smjerno naoj vjeri. Stoga je onom koji vjeruje sve mogue,
a Krist je upravo onaj u kojemu se odraava na vapaj za izljeenjem te
beskraj nae vjere pronalazi feedback u njegovom premilostivom srcu
koje smjerno naoj vjeri ini uda u naim ivotima. No kada bi ljudi
vjerovali da postoje oni koji ve po roenju imaju takvu istu vjeru,
ozdravljali bi nas i ljudi. No to moemo kada je naa vjera u blinjeg
labilna. Na alost svijet jo nema taj uzvieni stupanj svijesti u svemo
ljubavi smjerno vjeri pa je jedini sigurni put obratiti se gospodinu koji
je najmilostiviji i pozna dubine svakog srca koje svoj temelj vjere ima u
njemu. Svemo ljubavi je dakle jedino mogue ostvariti ako se vjeruje,
jer kolika je naa vjera jaka smjerno tome jaka je ljubav. Dakle svaka
vjera se izljeva i pretvara u ljubav prema Bogu i blinjem. Bez istinske
vjere nemogue je zadobiti ljubav. Ljubav se otkriva samo onima koji
vrsto i nepokolebljivo uzvjeruju u ivot.
U ono vrijeme ree Isus: Slavim te, Oe, Gospodaru neba i
zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima...
Matej 11:25
Nauk vjere u Isusa Krist i onog koji njega posla objavljen je
prvenstveno malenima i poniznim ljudima, posebice djeci. Ne treba neka
silna umnost da bi se povjerovalo u ljubav i ivot vjeni. tovie Bog se
65
2.4.2009 23:45:24
upravo obznanjuje u onim trenucima kada uspijemo ugasiti na mentalni

aparat te se predati njemu iskrenog i raskajanog srca. Djeca koja previe
ne mudruju ve vjeruju u ivot i dolaze s neba najblia su otkrivanju
tajni kraljevstva nebeskog. S druge strane umni ljudi nagaaju o Bogu
jer se boje predati istoj vjeri te njihov um se nikad ne iskljuuje i ne
znaju poivati na Oevom dlanu.
Kad doe esti, nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata. U
deveti sat viknu Isus jakim glasom: Eloi, Eloi lama sabakthani!
to znai: Boe moj, Boe moj zato si me ostavio! Kad to ue
neki od prisutnih, rekoe:Pazi zove Iliju! I otra jedan te nakvasi
spuvu octom, nataknu je na trsku te mu je dade da pije. I ree:
Stanite, da vidimo hoe li doi Ilija da ga skine! A Isus viknu
jakim glasom iizdahnu. Uto se hramski zastor razdera na dvoje,
odozgo do dolje. Stotnik koji stajae prema njemu, kad vidje da tako
izdahne, ree: Uistinu, ovaj ovjek bijae Sin Boji!
Marko 15:33-39
Ovo je vrhunac vjere Boje kada Sin Boji u smrtnoj muci krvavo biva
pribijen na kri on prata svojim krvnicima i zaziva Oca da sve spasi.
Isus ak i u asu svoje smrti moli Oca da oprosti razularenom narodu
koji ga je razapeo. On time i na najveem dnu svog postojanja uzdie
svoj duh kao duh istine k Ocu. On u tom trenutku razapinjanja gleda
na svoje tlaitelje i u njima vidi iskru duha. Ovdje se vidi da je Boja
vjera dosegla vrhunac jer upravo Kristova vjera oprata u tolikoj mjeri
da se u samom inu razapinjanja na golgoti budi Duh Sveti i proslavlja
u Sinu koji je i na samom dnu pakla i dalje ostao vjeran Ocu nebeskom
i time zaokruio itav svemir u svojoj vjeri i pratanju. Doista boji duh
se izjednaio sa ovjejim u muci golgote jer svemogunost Kristove
vjere u svemo ljubavi pobjedila je pakao i ak i u njemu pronala onu
cjelinu za kojom on vapi. Zaista taj in pratanja je vrhunac vjere na
ovoj zemlji kada se duh boji razlio zajedno sa njegovom presvetom
krvlju i pokazao put kako se ak i najvei pakao moe nadvladati.
66
2.4.2009 23:45:24
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one

to su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to
kvoka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste..
Matej 23:37
U ovom poglavlju se dakle vidi da sveto pismo obiluje porukama
nasljedovanja vjere te da je vjera osnova koja pokree nau ljubav. Poput
ljubavi i vjera je obostrani princip koji ne moe bez drugoga. Zapravo je
vjera glavna kvaliteta ljubavi koja eli postati jedno. Ustvari cilj naeg
ivotao emu e bit rijei kasnijeje da postanemo jedno u ljubavi.
Samim time doi e do toga da nam svijest nije vie isprekidana jer
cilj ljubavi je jednota Boja to je i namjera i odredite svih duhovnih
pravaca i religija. Bez vjere smo raspreni , a s vjerom se sjedinjujemo i
svijest nam se toliko sabire i koncentrira u jednotu, da je doista onom koji
vjeruje i jedno je u ljubavi Bojoj je sve mogue. No dananji vjernici,
pa i oni koji nose evanelje u svojim srcima ne ele vjerovati da e se
svi spasit. Ne! Oni ekaju neko bolje sutra te se zapravo boje suoiti sa
svijetom. Takvih ljudi ima puno na ovome svijetu koji su nasljedovatelji
evanelja i Sina Bojeg ,ali ne vjeruju. Oni proklinju djevicu Mariju
zbog nemira u svojoj dui za to nju krive, a ona nikoga ne sudi ve
neshvatljivo vjeruje u svoga Sina. Marijina poruka iz Meugorja na
pitanje jednog duhovnika dali e se i pripadnici drugih duhovnosti
spasiti bila je da ona ne gleda religiju ve ona gleda svako srce smjerno
njegovoj ljubavi i vjeri. Doista, bez vjere smo nita. Samo vjera moe
dati ivot vjeni i pobijediti bezdane ovoga svijeta,a tu vjeru gotovo na
svakoj stranici evanelja navijeta Isus Krist. Jer ljubiti svoga blinjeg,
prvenstveno znai vjerovati u njega, vjerovati u ivot vjeni i nau vjeru
koja smjera samo jedno, a to je postati jedno u gospodinu.
67
2.4.2009 23:45:24
68
2.4.2009 23:45:24
8. Izrecivo i neizrecivo (Vjera i apsurd)
Iako je naizgled nemogue pronai vezu izmeu vjerskih principa i

principa apsurda, veza i te kako postoji. Apsurd postoji od kad postoji
ogoljela surova zemaljska egzistencija ovjeka koji pokuava neto
promjeniti u svijetu , ali ne uspjeva. Apsurdna filozofija je nastala
krajem 19. i poetkom 20 st. kao egzistencijalni misaoni pogled koji
mudruje u svojoj nemoi da promjeni svijet. Duhovna situacija apsurda
je dakle osjeaj nemoi individue da se na kreativan i izvoran nain
izrazi i pokua neto promjeniti stoga je bazina situacija osjeaj
nemoi i poljuljane vjere koja kao da vie i izaziva svojom apsurdnom
pozicijom na svijest zajednice. No kako emo vidjeti apsurd ima svoju
djelominu svrhu, a to je provokacija osobne vjere naspram sumnje
i hladnoe svijeta, on dubinski nema svoje realno utemeljenje ve
samo kao pozicija uzdrmane i ranjene, pa i bjesne vjere.
Definicija apsurda je dakle da je to logos koji ponitava samog
sebe naspram izvora koji se priziva da sve rastvori. No tik prije skoka u
rastvaranje logosa i besmislenog svijeta javlja se jedan drhtaj ranjene i
dubinski utemeljene elje za vjerovanjem u Boanstvo samog ovjeka
koji je ostavljen u nevjeri blinjega i upuen na odnos s Bogom. Apsurd
dakle eli povratiti boanstvo samog ovjeka time da se rtvuje u logosu
i daje besmislu pravo da bi povratio u stvarnosti vjeru i kada ona nema
oitih dokaza. Dakle iz toga se vidi da apsurdna filozofija vri protest nad
znanjem na utrb vjere koja je ograniena na logos, a njegovo svijetlo je
odbacila u svojevrsnom sintatikom kazalitu. Apsurd je protest protiv
glume i simbolike neizrecivosti ljubavi koji hoe na kraju prije nego
to se baci u egzistencijalni bezdan samo jedno, a to je vjera. Apsurdni
filozofi su svijesni da je jedina ljudska realnost realnost vjere te oni stoga
protestiraju protiv tvorca koji je postavio ljubav i samu vjeru u podruje
neizrecivosti. Apsurdni filozofi su veinom oni kod kojih je korijenski
69
2.4.2009 23:45:24
osjeaj vjere toliko nepodran i ranjen da oni krajnjim silama apsurdne

filozofije besmisla izazivaju vjeru, te se time potpuno odriu njene
izrecivosti jer je za njih to uinio netko drugi. Stoga moemo rei da
apsurdna filozofija ima u sebi svrhu da izaziva nevjeru svijeta te svojim
postavkama eli izazvati reakciju i pozitivno oitovanje vjere. Apsurd
stoga nikad nije bio niti e biti dubinska filozofija ve on samo povrinski
i postranino nastoji prorediti podlogu i poticaj za rast vjere. Tim poticajem
odreenog osjeaja besmisla eli se izazvati reakcija, no ta reakcija pozna
i neuspijeh u osjeaju gaenja i odbojnosti. Na taj nain je apsurd osudio
samoga sebe pred Bogom da bi za tog istog Boga koga negira probudio i
spustio u blinjeg. Reakcija na apsurd moe biti slijepa i jaka vjera koja
je stvorena na plodnom tlu filozofskog jezika, ali s druge strane moe
biti osuena od onih u koje je uperena. Stoga je apsurdan ovjek zapravo
veliki vjernik jer on odbacuje smisao Boanske vrhovne instance te daje
i stavlja vjerska pitanja u realne ljudske okvire. Apsurdan ovjek osuuje
Boga koji je ostavio ovjeka da bi istog tog Boga postavio u zemaljske
realne okvire izazivajui vjeru koja stremi ovjeku kao ovjeku bez
nekog Boga. On odbacuje ideju Boga i stvara svoju apsurdnu sistematiku
razmiljanja da bi odvratio ovjeka od iluzorne vjere u Boga ve time
izazvao vjeru u svoje egzistencijalno postojanje ljudskog Boga.
Svaki apsurd dakle ima uzvienu svrhu da se povjeruje u ono to
stoji iza njega ,a to je neizreciva ljubav koja se ne moe dokazati. Stoga
to ovjek sebe ne moe do kraja izrei i dokazati svoju opstojnost i
apsolutno utemeljnje svoga srca, on pribjegava apsurdu da bi ponitio
svoju neizrecivost turim besmislom koje se onda ne moe nikako
povezati s njim dubinski. U takvom stadiju apsurdni filozof odustaje od
napora da iskae i dokae svoju ljubav ve on besmislom i apsurdnou
koja se nikako ne moe vezati uz njegovu neizrecivu ljubav izaziva i
trai ono malo zrno svemogue vjere. Jedini istinski uzrok postojanja
apsurdne filozofije je neizrecivost ljubavi koja je utamniena u dubinu
bez ikakve mogunosti da se do kraja izrazi i transformira i oznai
drugoga. No ipak djelatna rtva te sam in djela ovjeka koji se rtvuje
za drugog vea je od apsurda.
70
2.4.2009 23:45:24
Dakle, pozicija ovjeka koji rijeima nastoji izrei ono neizrecivo je

bazini ljudski apsurd. Prikaimo to slikovito na nama svima znanom
primjeru Sizifa. Sizifov kamen je ljudska komunikacija koja nastoji
izre rijeima neizrecivo, dakle kamen je rije. S druge strane sam
Sizif predstavlja vjeru koja gura u visine kamen rijei da bi se rije ili
kamen opet strovalio na svoj poetak bez dovrenja djela. To je apsurd,
dakle bazini odnos neizrecivosti vjere koja predstavlja Sizifa i njegov
kamen ili komunikacija koja ponitava sama sebe, to jest ponitava
vjeru. Kao to moemo vidjeti i sam Sin Boji bio je razapet u ovom
nastojanju da do kraja izrekne Oca i njegovu vjeru te ga je parcijalna
izrecivost dovela do toga da je neizrecivo izrekao kao djelo i to rtveno
djelo svojim dragovoljnim pribijanjem na Kri. Stoga sama slika Sizifa
koji se razapinje usljed svoje vjere i rijei koja ju izdaje i ponitava, je
rtveno djelo neprestanog uspinjanja u vrhunce izrecivosti da bi onda
otpoinuo u samom sebi i svojoj vjeri i neizrecovosti. Stoga apsurd je
apsurdan odnos svijetla(vjere) i rijei( znanja) koji nastoji sebe do kraja
objelodaniti no ne uspjeva jer svaki put kada pokua ponitava samog
sebe. Sv. Dionizije kae da svi koji hoe izrei Boga imaju krivo, jer oni
ne izriu nita o njemu, oni meutim koji nee njega da izriu, ti imaju
pravo, jer nijedna rije ne moe Boga izraziti; on meutim zacijelo izrie
samoga sebe u samome sebi. Sv. Augustin kae: to se o Bogu izrekne to
nije istinito; to se meutim o njemu ne izrekne, to je istinito.
Apsurdna filozofija ili egzistencijalizam ima svoje korijene u
propalom danskom sveeniku Kjerkegaardu, zatim u Schopenhaueru,
Nietzcheu, Sartru, Kafki i Camusu. Filozofija apsurda uinila je velik
utjecaj na duhovna i inteluktualna strujanja 20. stoljea koje je zapalo u
krizu besmisla. No upravo iz te krize besmisla mogue je izai jednim
nainom kojeg su apsurdni filozofi previdjeli, a to je utnja u djelatnoj
rtvi koja svojim postojanim umiranjem na kriu ovoga svijeta opeauje
druge i jaa vjeru. No ako smo ba svi obiljeeni poput jadnog Sizifa tada
bismo trebali prestati raditi protiv samih sebe ve se sabrati i neizrecivost
ljubavi sauvati odmjerujui rije. Po ovom bi se moglo zakljuiti da je
cijela ljudska globalna komunikacija putem sintakse i simbola upravo
71
2.4.2009 23:45:24
besmislena jer hoe izrei nemogue. Hramski zastor izrecivosti i

neizrecivosti Boje razderao se na Isusu Kristu, Bogoovjeku koji jedini
po svom imenu, ivotom i smru povezuje neizrecivo i izrecivo, vjeru i
znanje te Boga i ovjeka.
Analitiki gledano apsurd je verbalno stanje izmeu pojedinaca
kada dolazi do kolizije rijei ili sudaranja rijei i njihovog ponitenja
to jest do dubinskog izvora vjebanja transa kolizije logosa naspram
njegovog rastvaranja sve do duhovne dubine ili izvora. Apsurd je stoga
besmislenost govora, to jest trans u prianju sa namjerom ponitenja
samoga sebe. No on je po svom sudaranju izvan sebe, na pola puta da
postigne koliziju unutar sebe u jezinom stanju blaenstva u kojem se
apsurd povlai unutar sebe i ovlateno i svijesno potpuno u sebi ini
istinsku radost u razrijeenju i otputanju slika vezanih uz rije. Stoga
je blaenstvo zapravo ono stanje koje svi trebaju dostii jer ono je
daleko izvornije od transa apsurdnog govora. Stoga kada blaenstvo kao
sistem komunikacije sa izvorom izae izvan sebe ponukan apsurdnim
elementima on moe postati zlokoban za ovjeka. Apsurdni govor od
blaenog govora treba otro razlikovati jer jedan je u sebi ,a drugi izvan
sebe.
itav na ivot svodi se na to da svim silama pokuavamo izrei neto
to je neizrecivo, neto to je u dubini u srcu. Stoga je odnos izrecivosti
i neizrecivosti apsurdan meutim jedini nain da se neizrecivo iskae
je djelo. No Mudrac ne izrie sebe dok govori ve izrie samo ono to
on nije jer je toliko mudar da zna da sebe i da hoe ne moe do kraja
izrei, a ne moe ni od sebe poeti, tako da pria uvijek samo ono to
on nije. To je poznat put u teologiji koji se naziva via negationis, to jest
put nijekanja. Kako kae Meister Eckhart, Otac nema imena jer je on
ista svijetlost no jedina rije koju on raa i koja ga opisuje je njegov
jedinoroenac. Stoga Eckhart govori da Otac neprestano raa svoga
Sina to jest logos . Kada ga on u sebi raa tada je to njegovo blaenstvo,
a kada ga raa izvan sebe tada ga samo opisuje. Drugim rijeima, slavlje
opisuje rtvu koja u samoj sebi moe postati blaena. Svako opisivanje
72
2.4.2009 23:45:24
Boga putem stvaranja slika je nitavno jer duh se neprekidno mijenja

pa kako bi bilo kakav opis mogao izraziti njegovu beskrajnost i nau
e za njim. Stoga kad opisujemo Boga mi njega zapravo ponitavamo
u sebi jer zapamtite da ista vjera nikada ne opisuje Boga jer ona je
blaena u samoj sebi. Jedina svrha koja postoji u izricanju Boga je
iskanje vjere od drugih, ali onda je ta vjera suprotna njegovoj volji. Jer
vjera trai drugoga, dok volja trai samu sebe. esto to bude sluaj da
ljudska vjera-- koja znajte obuhvaa i duh zemlje i duh neba i obuhvaa
jednotu Sina Bojeg i Sina ovjejegposustane, jer zemlju i nebo
gleda kao jedno. To je taj na kranski kismet koji prihvaa Isusa Krista
nad razlomljenim nebom i zemljom Golgote i kojeg mi vjerno svaki
dan proivljavamo kao u kazalinom komadu. S druge strane ako naa
vjera ne moe postati potpuno jedno obuhvaajui duh i neba i zemlje
barem se volja moe izotriti. No to je Nebo bez zemlje i to je Bog bez
drugoga, on je sam i nitavan osim u svoj volji. Iz toga sljedi da volja nije
zemaljska duhovna kategorija ve nebeska koja se odrie svijeta i vjere.
Jedina njegova stvarna i prava vjera je da je on u svom blaenstvu eli
drugoga uz sebe. Vjera Bogu ne treba ve je on daje radi nas, budui da
je on u potpunosti posjeduje. Jedini ovjek koji je uspio izrei beskrajnu
ljubav Oca nebeskog bio je Isus Krist i to u utnji golgote. On nije bio
u kontradikciji jer je itava njegova neizreciva slava bila rtvovana
i time je on zapravo nadiao samoga sebe i svoj ivot utisnuvi se u
Oevo krilo svojom krvlju. Ta neizreciva ljubav nadila je samu sebe te
potpuno unitila svoj ego ostavljajui samo ljubav za nas, ljubav Boju
ije djelo je vee od svake rijei osim sebe same. Time je uspostavljen
sklad izmeu Oca i Sina u Duhu Istine.
Svaki filozofski sistem u svojim putevima i stranputicama smjera
samo jedno a to je da glorificira neizrecivost koju je nemogue izrei.
Mogli bismo rei da to je izrecivost kompliciranija to ona vie aludira
na bogatstvo i prokletstvo neizrecivog. Upravo ta neizrecivost tjera nas
na ivot jer Bog i njegova ljubav je nepojmljiva pa se tako mi itav ivot
trsimo i trudimo i kotraljamo onaj kamen Sizifove rijei ija skrivenost
u dubinama ostaje neizreciva, mistina i tajanstvena. Na ivot je tako
73
2.4.2009 23:45:24
odnos neizrecivosti i izrecivosti koja je esto uzaludna i pomalo apsurdna

no onog trenutka kada nastupi iskreno djelo predanosti tada nastaje tajac
u onom arkom svijetlu sutona i tek tada neizrecivo se donekle izrie.
Neka nam gospodin pomogne da se putem bezuvjetne rtve ljubavi
uspijemo do kraja izraziti silinu nae ljubavi. Amen.
74
2.4.2009 23:45:24
9. Dosezanje jednote
Izgleda da je dosezanje jednote cilj svakog zemnog ivota koji smjera

prema nebeskim krajevima te otajstvo Boje volje koje se ima ispuniti
u nama. Otajstvo Boje volje to jest njegova ponuda ivota vjenog je
jednota. Oh, ta slatka rije jednota, naratajima prisutna kao Trojstveni
Bog spustila se iz oeva krila u obliku svoga jedinoroenca da bi smo i
mi postali jedno u Ocu po Sinu. Tko je doivio kraj i ispunjenje jednote
? Koji mukarac i koja ena je doivjela ispunjenje jednote, pitam ja
vas. Postoji put jednote ,jednota sama te jedno koje smjera to postati.
Doista onom koji osjea u nekom predjelu Bojeg Kraljevstva jednotu
taj itavim svojim biem biva privuen u tu jednotu. Kada zemni ovjek
shvati da je jednota u Bogu tada svim svojim krepostima i snagama
tangira da postane jedno u njemu. Kada Isus kae da je on istina, put i
ivot on zapravo hoe re da je on jedna istina, put jednote i ivot koji
smjera postati jedno. U jednoti smo roeni u jednoti nastojimo ivjeti
i u jednotu nastojimo unii. Jednota je Bog, ona je bila , jeste i bit e.
Jednota je na poetku, sada je i biti e u vjenosti.
Boanstvo Isusa Krista zajedno sa trojstvom savrena je jednota to
jest nebeski odraz zemne stvarnosti koja se eli ugraditi u Boga i postati
jedno. Kada ovjekova dua zbog pritisaka zemne stvarnosti ili pod
utjecajem grijeha padne i razlomi se na dvoje tu je i dalje Sin Boji
koji nudi i stvara jednotu u naim duama. Teko je pitanje da li se svi
ljudi raaju kao jedno ili postoje neke razlike izmeu Bojih anela i
obinih ljudi. Budui da ljudsko stvorenje spada pod takozvanu graninu
bievnost razapetu izmeu duhovne i matrijalne stvarnosti ono ima
priliku izabrati da li e se sabrati i postati jedno u svom nebeskom odrazu
ili se pak razdijeliti i podati matrijalnoj stvarnosti. Aneli Boji budui
da dolaze direktno iz Oeva krila opeaeni su nebeskim principima
75
2.4.2009 23:45:24
i oni su oduvijek s Ocem jedno pa samo provizorno nasljeduju zakon

jednote iako se neki od njih pobune na stvarni pisani i ueni zakon
svijeta. Svima je usaen zov savjesti da se dua odrekne propadljivog
i prione uz vjeno i uz krepost volje i vjere te spoznaje ljubavi boje
svaka dua ima priliku sabrati se u jedno.
Putem slobodne volje dua ima mogunost ivotnog izbora te se mora
odluiti za neki rad na zemlji jer se time razrijeuje nebeska stvarnost.
Kada ovjek odlui ta eli da njegova osobnost ini na ovoj zemlji on
se automatski razrijeuje od rasipanja te moe postati jedno. Tek kada
Bog otkljua okove neznanja ovoga svijeta dua dobija priliku da se
sabere ali tek kada ima odreeno uzemljenje tek tada moe mirno ivjeti
u skrovitosti svoj ivot dvije naravi i to one ljudske i one Boanske.
Svaki istinski mistik ne prestaje ivjeti u svijetu te obavljati neku
zemnu dunost. Iako se on davno odrekao svijeta on ivi sa svijetom
u pomirenju tako da moe zadobiti nebesku plau. Svaka zemna
osobnost stoga ima svoje uporite na nebu u duhovnoj stvarnosti. Da
bi se postalo jedno u putovanju duhovnog samostvarenja potrebito je
ivjeti u nekom provizornom obliku sluenja na zemlji. Pravi duhovni
ljudi su poput iskusnih ribara, prionuli su uz Boga te postaju jedno u
nebeskim skrovitostima svojih malih sobica i samostana dok u svijetu
vre djelatnost predanog sluenja i privlaenja svojih zemnih poznanika
ka otajstvima neba. Postoje brojna svjedoanstva da su mnogi sveci
postajui jedno u ljubavi Bojoj odradili svoju duhovnu rabotu te se opet
vratili u svijet ne bi li iz tog svijeta odabrali svoje sljedbenike i zalutalim
ovcama izraelskim ukazali na put jednote Boje. Krist se i ovako i onako
vraao svom Ocu, samo je bilo pitanje da li e otii sam ili e itav svijet
privui prema duhovnosti i nebu. Njegovo otajstvo je bilo da svaka dua
postane duhovna i Bogu posveena pa moemo vidjeti da je Kristova
duhovnost danas i ovo i ono, i istina i la. On je zajedno sa apostolima
ostavio nama jedan itav duhovni program samousavrenja. Taj program
je zemna stvarnost koja se odrijeuje i raa u dui dvije stvarnosti onu
nebesku i zemnu. Anelima bojim ne treba nikakav program jer oni
neprestano sluaju Oev apat neposredne ljubavi u svojim srcima. Za
76
2.4.2009 23:45:25
te anele koji su ve po roenju proizali iz krila Oevog i njegove

jednote zemni put jednote moe biti odbojan, teak pa i koban no u
konanici svako biva privuen u svoju jednotu samo je pitanje da se
prepozna prava iskonska jednota upisanih neposrednih principa u srce i
onih naknadno upisanih. Ipak nisu svi ljudi isti jer aneli Boji dolaze na
svijet sa iskonskom jednotom dok kod drugih rasprenih ovaca izraelski
jednota biva neto to se naknadno dogaa pa ak bismo mogli rei da se
jednota u ovom svijetu implantira tako da nastaje veliki ok kad se sudare
ove dvije jednote; zemna i nebeska iskonska. Implantacija jednote neto
je to zadaje enormnu bol utjelovljenim anelima jer dok drugi samo
nagaaju i osjeaju na putu miris jednote, ovi aneli doista znaju za
iskonsku jednotu. Pa kada im svijet oduzme tu jednutu iz samo jednog
razloga, naime poradi spasenja cijelog svijeta tada oni pate jer iako su
oduvijek u jednoti oni tu ulu moraju ponovno proi sa svim ljudima
koji nemaju pojma ta je to jednota. Taj put za anele nebeske koji su
oduvijek po roenju uivali jednotu moe biti vrlo krvav i mukotrpan.
Jedno jest neto istije nego dobrota i istina. Dobrota i istina ne
dodaju nita, no u mislima pridodaju. Jedno naprotiv ne dodaje nita jer
je ondje gdje Bog jest u samome sebi, prije nego istie u Sina i Duha
Svetoga. Zapravo jedno je nijekanje nijekanja i odricanje odricanja.
Jedno znai ono emu nije nita pridodato. Sva stvorenja nose u sebi
jedan dio nijekanja i odricanja a to znai da analogno neto hoe i neto
nee, jedino Bog sve hoe. Meutim to nije pravi realni odnos budui
da sama analogija smjera postati jedno kao Bog koji je dakle u istom
odnosu sa ostalim budui da to on nadilazi. Zato ja kaem da je on
nijekanje nijekanja jer je apsutno jastven to jest samodostatan. Stvorenja
s druge strane smjeraju postati jedno sa njim iako je on i bez stvorenja
jedno on hoe da i njegova stvorenja putem evolucije i razvoja ugledaju
se na njega te postanu jedno. Pravo roenje poinje sa razdijeljenjem
na dvije Boanske naravi i stvarnosti. Iako sam ja roen u vjenosti u
samom Bogu kao njegovo jedno ja sam se morao razdijeliti poradi toga
da postanem kao druga stvorenja pa i uz njihovu prisutnost ponovno
povratim jednotu. Dva puta sam roen; jednom u vjenosti kada sam
77
2.4.2009 23:45:25
bio vie jedno nego to je boanstvo jedno, te drugi put u svijetu kada
sam kroz boanstvo postajao jedno. Dakle jedno pripada vjenosti i
samom Bogu, dok drugo pripada Boanstvu i kategorijalnoj stvarnosti
. Ja sam stoga iz iste transcendencije uao u imaneciju te se razdijelio
i spustio sa nebesa iako mi je to jedno pod nogama ja uzlazim ponovno
iz imanecije u transcendenciju. Bog je ta vjena transcendencija dok je
boanstvo imanentna kategorija. Kod tog prelaza ostaje trajan udarac
na dui koja je morala napustiti jednotu vjenosti da bi se utjelovila
kao boanstvo. Nikada se nesmije zaboraviti na to doba kada je onaj
koji dolazi u svijet prebivao u naruju Oca. Stoga je dubinski arhetipski
osjeaj gorine to Sin hoe ii dolje u imanenciju i vie je njegova odlika
slika Boanstva dok sama transcedencija predstvlja jednotu koja je Bog.
Poput prispodobe o razmetnom sinu iz pisma jedan Oev sin smjera ii
dolje u svijet i rasipati zaboravljajui jednotu dok drugi Sin trajno ostaje
u Oevoj kui. Ako je Bog odricanje odricanja tada to znai da je on
sveprivlaan to jest sva stvorenja privlai u sebe i po sebi. On je ostavio
biljeg ivota u svakom stvorenju tako da je u konanici i imanentan i
transcendentan. Meutim ono to ovjek ima je Boanstvo iako je ono
samo slika i prilika jednote i Boga ono ostavlja Boga trajno u svijetu.
Teizam tvrdi da je Bog stvorio svijet i da je u njemu ostao, a deizam tvrdi
da ga je stvorio i napustio. I jedna i druga tvrdnja je tona jer Bog ostaje
ako ne ve u samom Sinu kojeg poraa onda barem u Boanstvu. Onaj
koji zna Boga nije u njegovom boanstvu ve je on jedinoroeni Sin pa
mu Boanstvo netreba kao to Otac ima ivot u sebi tako je i Sinu dao da
ima svoj ivot i to jedan kao prosljed jednote, meutim boanstvo nema
jedan ivot u sebi ve mnotvo ogranieno razliitih i jednakih ivota.
Stoga je pravi jedinoroenac beskrajno jedno i beskrajno razliito dok je
stvorenje ogranieno razliito i jedno. Smisao Boga je dakle ista jednota
jednako koliko i razliitost dok je smisao Boanstva ograniena jednota
i razliitost. Stoga ja kaem da je Boanstvo samo imitacija Boga koja
opstoji kao ono to ga nije spoznalo i ne zna njega meutim voli ga i
vjeruje da bi postao njemu slian. Stoga Sin kada biva roen od Oca
odlazi to dalje od Oca da bi ga i u samom dnu njegova bitka traio i
opet naao te ivi takozvani ivot bez Boanstva to je veliko otajstvo,
78
2.4.2009 23:45:25
dok onaj drugi Sin u vidu Boanstva kao imitacije ne eli otii od njega
iako nije s njim ve s njegovom sjenom jer je proizaao iz njega ali nema
ivot u sebi ve izlazi iz sebe, a ne iz Oca. Taj drugi sin preko Boanstva
lamentira na Boga u kontemplaciji njegove kue i ne eli se izliti u bitak.
Sin koji ostaje u kui predstavlja arhetip uma dok hrabri Sin predstavlja
arhetip Duha Svetoga ili Duha Istine. No za Boga ako osjeamo elju i
namjeru njegovog jedinoroenca oba su sina jednako vana.
Jednota na ovome svijetu je stanje blaenstva jer vrhunac
kontemplativnog ivota je blaeno gledanje to jest to je odricanje
njegovih slika i promatranje njegovog beskraja. Jer on toliko ljubi da je
na pomalo paradoksalan nain njegova tenja za ljubavlju jednaka kao
i tenja za slobodom. Stoga on svog jedinoroenca oslobaa od samoga
sebe i raa ga naizgled u vremenu i bitku. Bog ne eli isto ve razliito
te on samoga sebe oslobaa od nitavila raajui svoga Sina da bi on
imao potpunu radost u duhu istine to jest duhu slobode. Ako je Bog
zarobljenik nitavila on ne bi imao mo iz nitavila stvoriti svijet. Ne on
je bie koje je u prolom eonu i ciklusu cijelog svemira dovrio svoju
samospoznaju i rastvorio svemir u sebi i samodostatan je to jest on je
zarobljenik svoje vlastite svesvijesti , a jedino ga njegov jedinoroenac
moe osloboditi. Takoer njega odlikuje arhetipski motiv takozvanog
primata postojanjao emu e biti rije kasnije. Budui da su to dvije
najvee moi i odlike arhetipskog svijeta ja kaem da je on vezanje koje
oslobaa to jest njegova ljubav je tolika da je on dao potpunu slobodu
od sebe. On ne eli isto kao to ni Sin ne eli isto ve razliito, jedino
to Sin dakle isto eli je isti Otac ali boanstvo eli replicirati i stvoriti
njemu slino i time ograniiti. Stoga je njegovo jedino ogranienje to
ne moe stvoriti samog sebe ali tu prepreku i zadovoljtinu njemu dao
je njegov jednoroenac koji se jedini vinuo natrag u njega. Da li iz toga
sljedi da je arhetip boanstva zapravo slika onog zlog demijurga koji
se bori sa jedinoroencem te mu ne da izie iz Oca i vrati se u njega
ja ne znam. Ipak ostaje injenica da je Boanstvo svojevrstan zakon
svijeta kojeg je i sam Isus htio. Da li je on pomou nekog svog privatnog
demijurga pobijedio velikog i pravog demijurga prosudite sami.
79
2.4.2009 23:45:25
Jedan uitelj govorio je da nije udo to su vlati trave toliko razliite

ve zapravo da je udo koliko su sline. To nam hoe re da ovjek u
svojoj tenji za jednotom iskona trai jednotu i gleda jednotu i u bitku.
Kada se ta jednota pone secirati ovjek oboli stoga on treba uz sebe
imati projekciju jednote jer ako je jedno ne samo iznad njega ve i ispod
njega on zasigurno uiva najveu sreu jer tada je sve On i nema nita
to nije proizalo iz njega. Stoga ako nas Otac oslobodi doista emo biti
slobodni, no ako nas samo Sin dri tada emo zajedno sa njim u bitku
primjeivati njegovog demijurga to jest Boanstvo ega ili uma koji se
posvaao sa sreom iskona. Vjerujte mi da na svijetu uz sveto pismo
postoji pismo koje oslobaa a to je pismo neposredne spoznaje Oca
koje moemo pronai negdje daleko u vainavskoj znanosti koja smatra
da i materijalni i duhovni svijet proizlazi iz Boga te ako se uspijemo
vinuti u te visine iskonskog uzroka i njega prelijemo u sve tada e doista
pred nama biti vjena jednota kako u svijetu, tako i izvan svijeta.
Mi postajemo dakle jedno u vjenosti koja je imanentna i transcendentna
te sve to ja u svojim molitvama molim za blinje je to da oni zadobiju
postojanost. Tek uz tenju i vrlinu postojanosti mi smjeramo postati
jedno. itao sam u nekoj medicinskoj knjizi da je uzrok psihoze i
shizofrenije kod mladih zapravo zbunjujue ponaanje njihovih blinjih
te stoga ja imam samo jednu molitvu, a to je da svi zadobiju postojanost.
Vrlina postojanosti nas vraa u jednotu i negira bezdane svijeta. ovjek
hoe jedno, biti postojan da bi po svojoj postojanosti postao jednak Ocu
nebeskom i uistinu se vinuo tamo odakle je doao.
Sada emo ovdje jo malo progovoriti o zarunici duha. Naime kada
je Bog stvarao svijet, stvorio ga je po svojoj najvioj savrenosti, da bi
imao biti zarunica jedinoroenom Sinu. Poto je Sin to dobro spoznao,
htio je on izai iz svoje tajne riznice vjenog oinstva u kojoj je snivao
vjeno neizreen unutra ostajui. U prvom poetku prve istoe tamo je
Sin razapeo ator svoje vjene slave i stoga je iziao iz svevinjeg, jer
je htio uzvisiti svoju prijateljicu koju mu je Otac od vjenosti zaruio,
da bi je vratio natrag u ono svevinje od kojeg i po kojem je ona dola.
80
2.4.2009 23:45:25
Stoga je on dakle izaao, doskakutao kao srndai i podnio i podnio

svoju muku iz ljubavi; a nije on izaao tako da ne bi htio ui sa svojom
zarunicom u svoju odaju. Ta odaja je skrivena i tiha tama skrivenog
oinstva. Ondje gdje je on izaao iz svevinjeg, tamo on htjede opet ui
sa svojom zarunicom u onom najistijem i htjede joj objaviti skrivenu
tajnost svoga skrivenog Boanstva gdje on poiva sam sa sobom i
sa svim stvorenjima. Dakle ovdje se radi o takozvanom arhetipskom
odnosu primata postojanja jer on se toliko zanio u svojoj mudrosti da
je htio otkriti da li je nitavilo dostojno toga da bude u odnosu sa njim
tada je on sebe prepustio u vlastiti zaborav stvorei svijet u kojem e
njegov sin u vremenu nadii vrijeme i vrijeme dovesti njemu kao trajnu
zarunicu. Boja zarunica je stoga imanentna vjenost vremena koja
je u njemu transcendentna. On je htio da njegov sin posreduje izmeu
njega i zarunice da bi se stopio s njom u arhetipskom odnosu primata
postojanja. Kada je gledao u nju nije vidio nita onda ju je ugledao u
sebi kao sliku i blaeno umro te odredio da stvori svijet iz kojeg e
njegov jedinoroenac vratiti sebe i dovesti nju k njemu. Zarunica nije
mogla postati jedno u njemu osim po Sinu koji ju je odabrao da bi se
on s njom stopio u sebi jer on je jedno koje je vjeno samo, a ovako je
po Sinu dobio zarunicu. Tu postoji jo jedan arhetipski odnos , a to je
primat Bojega blaenstva i njegove samospoznaje jer njemu je dakle
zarunica trebala da bi dovrio svoju samospoznaju jer kada je stvarao
svijet zaboravio je na sebe te je njegov Sin morao doi i izai da bi ga
proslavio nad nitavilom. On je Sina znao ali zarunicu nije poznavao,
a ovako putem Sina ju je upoznao i vratio u sebe da bi samom sebi
dokazao da ju je on u konanici stvorio i blaeno umro radi nje. Ona
mu stoga na oltaru neprestano iskazuje ast budui da je bio prije nje. U
svijetu on nije prije nje ve iz nje iznie jednako kao i iz samoga sebe,
no u vjenosti on je bio prvi. Stoga transcendentalno on je iznad i prije
a imanentno je iza kao Sin koji na putu svoje samospoznaje stvara i
odrava njegovu transcendenciju i postojanje unutar stvarnosti.
Bog biva Bogom kad sva stvorenja izgovaraju: tu biva Bog. Kad sam
ja jo stajao u dnu, na tlu, u struji i vrelu jednote, nije me nitko pitao
81
2.4.2009 23:45:25
kamo hou i to inim, tu nije bilo nikoga tko bi mene pitao. Kada sam
meutim potekao, tada rekoe sva stvorenja:Bog. Tu se odma stvorila
neka gorina jer bitak vie nije bio jedno sa mnom ve se razdijelio, a
kada sam ja prije razdijeljenja bio u Bogu promatrao sam bitak u veoj
svrnosti nego on sam. Pitam se nije li etva za jaganjca trebala biti
bez razdijeljenja moga bivstva na Boga i boanstvo, jedno savreno
i jedno ogranieno. Ta gorina je stoga to itav svijet Boga ui, oni
kau sjeam se tog i tog ovjeka. No moj Bog nije u vremenu jer ja ne
samo da ga se sjeam kao drugi putem boanstva, ja ga poznajem kao
princip,jednotu i osobu. Nemogu ostaviti svog Oca i njegove principe i
prihvatiti samo Sina bez Oca jer su Otac i Sin jedno. Pismo ljepo kae
da taj dan samo Otac zna. Pa kako bismo mi ljudi svojim snagama se
usprotivili providnosti i Majci Bojoj prisiljavajui na Boga. Iz toga se
javlja moja najvea gorina to je Bog u ovom svijetu sve vie poprimio
zakon demijurga u ono konstantnom silovanju i moranju prihvaanja
Boga, silovanju naeg uma.
No vidite dragi itatelji meni je Boanstvo uinilo jednu malenu
nepravdu. Naime, poradi svoje elje da spasi svaku zalutalu ovcu
Izraelsku on je meni ponudio jednotu kada sam ja ve bio u jednoti te
sam i prije njegove slatke i drage ponude bio oduvijek jedno s njim. Ja
sam snivao dubok san dok je on za mene stvarao, ja sam gledao njega
dok je svijet bio izvan njega, ja sam ga ljubio i prije nego je on mene
javno uzljubio. Ja sam bio na rubu slutnje u njegove zakone dok je on
raunao ja sam matao i pjesme pisao. Ja sam postojao prije njega dok
je on u svijetu razdijeljen bio. Ja sam ga vidio kao jedno kad jo nisam
bio u svijetu. Dakle, budimo postojani sve jednako ljubei da bismo
zadobili jednote ako ne ve putem srca koje se samo od sebe predaje
onda i putem uma odredimo si zavjete istoe i prizivajmo njegovo
sveto ime da nas spasi od avla i ovosvjetskih nevjernika. Naa duhovna
situacija je toliko teka i zamraena jer osim to se moramo boriti protiv
demijurga, kneza ovoga svijeta, borimo se i protiv samih sebe, jer znate
jedno nam nedostaje, a to je vjera. Amen
82
2.4.2009 23:45:25
10. Otkuda zlo?

to vie promatram svijet dolazim do jednog zakljuka ,a to je da su
ljudi sami krivi za zlo koje proivljavaju. Naime u svaije srce je usaena
elja prema Bogu i istini i duhovnom vjenom nepropadljivom blagu,
duhovnom ivotu. Naa srca su na neposredan nain direktno spojena
sa Bojom providnou, sa nebom no mi ne elimo sluati zov naih
srdaca ve se preputamo sudbini, koja je bez nae odluke i opredjeljenja
vrlo esto kobna. Zbog nekog sentimentalizma koji je prisutan u ovom
naem kranskom podneblju mi nemamo jaku i odreenu volju ve
zaboravljamo na na odnos s Svevinjim te plutamo po ovosvijetskim
predjelima poput kakvih ameba ili dementnih bia potpuno uronjeni u
zaborav bez toliko potrebne postojanosti, Doista bez postojanosti mi
smo nita, a ako zadobijemo postojanost tek tada moemo rei da smo na
dobrom putu da se saberemo u jedno. Svako bie po naravi tei da postane
jedno te da se sabere i stopi s Bogom. ovjek tu ima povlatenu poziciju
jer je on bie samosvijesti koje moe spoznati istinsku Boju prisutnost
u sebi i svijetu te moe ako eli ubrzati svoju spiritualnu evoluciju. Ne
moemo i ne smijemo optuiti Boga za zlo u stvorenjima i svijetu jer je
njegova ljubav tolika da je on vezanje koje oslobaa stvarajui ljudsko
bie koje je u potpunosti pozvano da putem slobodne volje odlui kako
e ivjeti. Naa slobodna volja je proizala iz tolike Boje ljubavi da
nas je on oslobodio od samoga sebe i svog boanstva i stvorio nas u
bitku u kojem smo mi samo zahvaljuju njemu jednako u njemu i izvan
njega. O toj Bojoj ljubavi pri stvaranju stvorenja pisao sam u prolom
poglavlju ove knjige no bitno je naglasiti da ovjek nije ostavljen sam
budui da mu je u srcu utkana direktna veza s njegovom providnou to
jest iskonom postojanja jednako kao i s njegovom zemnom stvarnou.
Na ovjeku je da se odlui uz koju stvarnost e prionuti, da li onu zemnu
ili onu nebesku.
83
2.4.2009 23:45:25
Vainavska znanost nam govori da je ljudsko bie u ovom svemiru

stavljeno u takozvano granino postojanje, to jest graninu energiju
koja nije ni isto duhovno ni potpuno materijalna ve je pozvano da se
opredjeli. Po miljenju Vainavskih duhovnih spisa kada se bie odlui
predati Svevinjem tada mu se ovaj sam obznanjuje te ljudsko bie
doivljava stanje iste izvanumne svijesti o iskonu postojanja. Kada se
desi ta spoznaja ovjek zna u potpunosti svoje sveto porijeklo te uvia
da je itav svijet na Bojem dlanu te da je Bog kao iskon postojanja
zapravo sveprivlaan i ne samo da ponekad intervenira u ljudski ivot ve
neprestano zaziva ovjeka u srcu koje je direktno spojeno sa njegovom
providnou. No jo nismo odgovorili na to muno pitanje: Odakle zlo
u svijetu.
U proloj knjizi Promatranje opisao sam u detalje svoj metafiziki
nauk koji se tie i pitanja postajanja zla. Tamo sam razradio metafikoduhovni nauk u kojem sam govorio o samostalnom uzroku per se kao
iskonu postojanja i njegovog bia ija savrenost dobrote je smjerna
motusu to jest bezgraninoj promjeni u svakom pogledu. Ukoliko
bie uspostavi transcendentalni odnos sa iskonom postojanja unutar
relativnosti bitka u djelatnosti tada se povezuje najvie sa najniim, to jest
ukoliko je motus to jest promjena savrena i pod Bojom supervizijom
tada ne bi trebalo biti zla. Stoga zakljuujem da je zlo ustvari lienost
promjene koja stvara paralelne nesavrene dimenzije unutar kojih vladaju
neki drugi zakoni od Bojih. U Bojem svijetu vlada samo jedan zakon,
a to je zakon ivota kao savrenog motusa ili promjene koja proizlazi
iz iskona, koji je u biu i u kojeg se sve vraa. Naime providnost je
savrena i sve se deava prema providnosti koja je sveprivlana, tako da
providnost ili iskon postojanja nije nas ostavilo same ve sve to postoji
--pa i mije proizalo iz tog poetka. Moj metafiziki nauk oslanja se
na eminentne filozofe zapadne i istone tradicije te u njemu govorim o
trojstvu koje je jedan Bog koji se ostvaruje kroz ovjeka. To je sinteza
metafizikog i teolokog nauka u jedan sveobuhvatni znanstveni model
i nacrt. Prvi dio trojstva je Otac ili onaj koji savreno miruje u sebi ili
samostalni uzrok per se koji stvara odrava i unitava neovisno o svem
84
2.4.2009 23:45:25
ostalom. To poelo nalazi se na poetku stvaranja u vjenosti i moemo

ga zamisliti kao Boga ili Oca nebeskog. Iz njega se izlila zemna stvarnost
koja ima kvalitetu motusa u supstanciji ili jezgri bia ija promjena to je
savrenija to je vie slinija izvoru i nasljeuje njegov princip. Ta jezgra
je u ovjeku, taj motus je u ovjeku te to je savreniji to je vie slian
prapoelu, praslika iskona je sin Boji, svemogui Krist, zlatno sunce
koje sve odrava. Tree u tom sljedu je dovrenje u bitku, to jest bitak
sam kao Bog i njegova bit koja se djelatnom refleksijom precrtava u
jezgru ovjejeg srca. Dakle to je taj trojstveni Bog koji stvara, odrava
te djeluje ili razara. To je i kransko trojstvo Otac Sin i Duh sveti.
Duh istine je djelatna transcendentalna kategorija ljubavi izmeu Oca
i Sina koja sve opet vraa na iskon postojanja. Ovdje je stoga vano
shvatiti termin motusa ili savrene promjene jer savrena promjena je
transcendentna, a to je vie motus ili promjena liena svoje kvalitete i
bitnosti time je i mogunost za javljanje zla vea. Dakle zlo u svijetu je
zapravo lienost motusa ili promjene, neto to se odbija vratiti k Ocu te
ulazi u paralelnu astralnu dimenziju gdje negira Oca i vegetira na bitku
poput razlagaa ili kakve amebe. Sve se dakle savreno mjenja smjerno
svojoj vezi s iskonom postojanja. Za ovjeka je stoga najvea srea i
najvee dobro ako spozna taj izvor i stavi se u njegovu slubu kroz
djelatnost u bitku.
Jo jedan razlog postojanja zla postoji. Naime ako bie poprimi
jastvenu afekciju i sebe proglasi stvoriteljem tada se ne eli vie
mijenjati i odbacuje stvoritelja. To je ta naa kranska ateistika oholost
samoprozvanih Bogova koji nemaju svog Oca ve misle da su sami
sebe stvorili. No ne samo da se proglaavaju Bogovima ve i prisvajaju
bitak i proglaavaju ga mehanikom svojinom a ne Bojim djelom.
U Vainavskoj znanosti koja na neposredan nain obznanjuje tajne
tog iskona i apsolutnog znanja govori se da obina znanost analizira
elementarne odlike matrijalne prirode ali ne moe shvatiti tri uzvienije
odlike: um, inteligenciju i lani ego. Lani ego je onaj koji kae: Ja i
moje: Stoga je nae jastvo veliko samo ukoliko se stavi u slubu Oca
ali ako proglasi sebe samodostatno tada odbacuje ljubav Oca i stvara
85
2.4.2009 23:45:25
nesreu to jest prekida motus i tvrdi da je motus dovren u ovjeku te

time odbija ljubav i sveprivalnost Oca nebeskog kao i sve principe i
zakone koje je On stvorio. To je ta naa kranska ateistika stvarnost
u kojoj nam zbog straha od gubljenja sigurnosti mi radije ulazimo u
hladovinu imitacije i rezignacije nego predanja Ocu Nebeskom. ovjek
nije niti e ikada biti savren i nepogreiv ukoliko se ne stavi u motus
i prihvati sveprivlanu Ljubav neba, stoga on sebe proglaava Bogom
ili polubogom iako svijestan da je grean, ta grenost samoprozvanog
Boga postaje s vremenom njegova najvea gorina i prokletstvo koja
i druge vodi u propast i zamrauje im pristup k vrhunskoj istini. Krist
je govorio da nas Otac sve jednako ljubi no ipak mi odreujemo ko e
osjetiti tu njegovu ljubav, mi smo kljuari neba i istovremeno suci koji
dre druge u lai jer se igramo Bogova i ne elimo da se svi oslobode
te da postanu jednaki, jer upravo ta jednakost za sve je odlika Oca. Mi
posjedujemo dakako neke fragmente Oca no toliko smo se uzoholili; jer
pismo kae-to gleda trun u oku brata svojega najprije izvadi balvan iz
svoga oka-- kae evanelje i dobro kae.
I dobro i zlo dakle proizlazi iz slobodne volje i tri su njegova lana
razloga: prvi je lienost promjene drugi je afekcija jastva ili lani ego
a trei razlog je jednostavno neznanje o apsolutu. Moda je najbitniji
razlog zla upravo navedena afekcija jastva to jest onog bia koje je sebe
proglasilo nepogreivim i tako odbilo postojanje vrhunaravnog zakona
svevinjeg. Iako na ovome svijetu postoji i savreno apsolutno znanje i
savrena i apsolutna ljubav ljudi ipak bivaju zavedeni iluzornim te ive
u ropstvu programiranog misleeg Boga. Napominjem budui da imam
desetgodinje duhovno i filozofsko znanje i iskustvo da to sve to nam
treba za spoznaju moemo pronai samo na dva mjesta; u svetom pismu
to jest Kristovom nauku i vainavskom nauku ili znanosti o Krini,
ta dva znanja o apsolutu su istobitna, sve ostalo je nevjerojodostojna
duhovnost i labavo znanje. Miljenje o Bogu neto je sasvim razliito od
iste svjesnosti Boga. Vjerujem da ste barem jednom u ivotu bili istinski
zaljubljeni te znate da taj osjeaj nije afekcija ve kvaliteta neposredne
svijesti. Naalost veina Krana samo misli u umu da su zaljubljena i
86
2.4.2009 23:45:25
istinski bivstveni osjeaj to jest neposredna svijesnost ljubavi njima je

strana. Dakle ljubav je svijesno predanje, svijesnost koja nije mislea
ve bivstvujua.
Naravno za zlo jo moemo optuiti samog dualnog demijurga, to
jest avla o kojem Krist govori. Njegov dolazak u ovaj svijet i stvaranje
je za nas je nepoznanica no on na nau alost postoji u onostranome
svijetu i hrani se na naoj energiji i svojom egzistencijom ubija u nama
nau vjeru u Oca. Stoga ,a ma kako da susret sa demijurgom bio koban
i neugodan mi unato njemu moramo zadrati vjeru u Oca Nebeskog
jer demijurg mrzi Oca jer je on pali aneo te nastoji samo jedno, a to je
unititi nau vjeru i pouzdanje u Stvoritelja koji nas alje na ovaj svijet.
Stoga se moramo oboruati znanjem o apsolutu i nasamariti demijurga,
tog lukavog zlikovca. Krist ga imenuje kao broj jer demijurg je car
dualnosti i svakog dualnog pogleda, a upravo ta dualnost je ono to nas
ubija.
I zapadna filozofska tradicija pozna dugotrajni napor da se odgonetne
odakle zlo u svijetu. Ovdje emo ukratko preletjeti preko tih vodeih
filozofa zapadne tradicije. Ve se Platon uhvatio u kotac tog pitanja
kada je govorio da savrenu dravu trebaju voditi filozofi te dao prikaz
dravnog sustava nalik na kastinski indijski sustav. Platon je govorio u
osnovi da bi drava bila savrena kada bi svatko u njoj radio svoj posao.
Ti rani grki filozofi bili su zbog svojih otroumnih kritika na meti
politiara. U novoj eri Neoplatonizam spominje mistinu emanaciju
ili svijetlo sa izvora koja to vie se dijeli i pada u stvarnost postaje
dualna inertna i iskvarena. Time je neoplatonizam svalio krivnju zla
na Boga kao emanaciju koja je zapostavila svoje stvorenje i potpuno
ignorirao mogunost slobodne volje. Kasnije Sv. Augustin govori o
tome da je nemirno nae srce koje luta sve dok se ne smiri u gospodinu.
U novovjekovnoj filozofiji pitanje zla je gorue pitanje te filozofi
svaki kroz svoj sistem nastoje odgovoriti na to pitanje. Sa Laibnitzom
i njegovom Teodicejom je nastalo filozofsko utemeljnje tog pitanja.
Njegova Teodiceja je opravdanje Boga suelice zlu u njegovu stvorenju
87
2.4.2009 23:45:26
te on razlikuje tri vrste zla: metafiziko zlo koje se poistovjeuje s

ogranienou i promijenjivou svega stvorenoga; zatim moralno zlo
koje proizlazi iz metafizikog jer konana stvorenja imaju ogranienu
spoznaju iz koje proizlazi zabluda i loa inidba; i na kraju fiziko zlo u
prirodi. To je zapravo vrlo povrno analiziranje tog problema
U svojim prolim filozofskim djelima pisao sam mnogo o odnosu
praznine i ljubavi, o odnosu praznine i iskona. Zbog obrtanja iskonskih
polnih napetosti i odnosa, praznina to jest tama kao aspekt Boga u
stvarnosti je vie magnetina od svijetla. U poetku je Bog stvorio svijet
blaeno zaboravljajui samog sebe nad prazninom iz koje je stvorio ovaj
svijet i sva stvorenja. Unutar tog svijeta dakle ugradio je sebe kao iskru
duha u odnosu na prazninu koja je sad zadobila svu svoju magnetinost.
Ta njena magnetinost postoji iz jednog razloga, da bi se njegov bitak
beskonano protegnuo i razvio sve do ovjeka koji je samospoznajom
uvidio primat njegove ljubavi nad prazninom i vlastitom voljom se
odaleio od magnetitzma praznine. Budui da je praznina u poetku iz
statinog prela u dinamino stanje ona je zadobila plastinost i postala je
oslikana putem stvorenja. Tu se dakle nazire jo jedan razlog postojanja
zla a to je animalna dinaminost praznine koja je sve do samosvijesti duha
u ovjeku zadobila odreen plastini svijet u podsvijesti onih stvorenja
koja su u neznanju i kod kojih je praznina ne vie bila jedna ve trojstvena
jer se u svijesti poela vrtjeti u krug. Dakle uzrok zla u svijesti je kada
praznina postane sama sa sobom u sukobu prvo kao statina i drugo kao
dinamina kolektivno atavistika eventualno tree njeno bivstvo postoji
samo u magijskim obredima i tada praznina postaje trojstvena. Ona je
ono od ega duhovno slab i neosvijeten ovjeka bjei i ega se strai te
tako u tu svoju prvobitnu iskonski istu prazninu ili tamu utiskuje svoje
slike straha, no on bi je samo trebao rasvijetliti svijetlom vjere. Ipak takav
jadan i slab ovjek od svoje praznine stvara svoj problem pa joj takorekui
daje ivot, slui zmiju bjeei od nje, a u isto vrijeme na takav nain je
hrani svojim strahom. Tu pomae samo vjera i njeno svijetlo koje moe
otjerati taj plastini mrak. Jer tama sama po sebi nije loa, u njoj nema
nita, no ona se ponaa poput virusa im osjeti strah ona dobiva ivot te
88
2.4.2009 23:45:26
raste u plastinoj sferi, no ako dosljedna ljubav bude uperena u nju, ona
moe biti privremeni prijetelj ovjeka. S druge strane ako ostaje u svojoj
primarnoj statinoj matrici kojoj ju je Bog namijenio ona od ovjeka
moe uiniti takorei zmaja. No to je vuji put i oponaanje Boga.
Ako ovjek kontrolira zmajsku energiju postaje hladan, samoiskljuiv i
nastran. To je polje na kojem magijske prakse uspijevaju iz zmaja koji
stoji kao napeti luk izmeu dobra i zla, postii da se iz prirodne hladne
struje paraznine ine djela ija je svetost upitna, konanica nepoznata.
Taj plastini mrak ili oivljena zmija, iako otputena kroz neki aspekt
matrijalnog ivota ostaje i vreba iz podruja nesvijesnog da kad tad
zaskoi nekog jer ona posjeduje jednu mo , a to je magnetizam. No taj
magnetizam trebao bi pripadati Bogu, a ne praznini. Stoga se tu radi o
obrtanju iskonski polnih napetosti to dodue pridaju razne okultne moi,
no to u konanici nije dio Bojeg plana. Sakralna psihologija dr. Junga te
moja iskustva kau da ta praznina ili taj zmaj s kojim se ovjek prije
ili kasnije poigrava je smjeten u ljudskoj kolektivnoj podsvijesti te ga
ovjek prima s roenjem takorei istog i statinog, no mogui su neki
poremaji i disharmonije ako roditelji djeteta ve bjee od toga, ta na
taj nain prenose strah na svoje dijete. To je zapravo ono to u crkvenim
krugovima, teolozi nazivaju istonim grijehom. U kasnijim godinama
taj podsvijesni segment sve se vie iz podsvijesti die u aktivnu svijest.
No ako ta osoba nije voena nadsvijeu o ljubavi i istini te nuno upada
u grijeh, taj segment poinje pucati pa ga na kraju zamijeni matrijalna
matrica ili svijet objektivnih opeprihvaenih simbola, bez upitnosti da
li su dobri ili loi.
Dakle, u tom iskonskom smislu praznina je sama po sebi bezazlena i
statinajer ju je Bog prihvatioa problem poinje ako se ona pone
vrtjeti u krug. Tako ako ovjek jednom ispadanjem iz edenskog vrta
svog djetinjstva svoju osobnu prazninu zamijeni sa kolektivnom, onda
nastaju problemi jer u kolektivnom nesvijesnom je upisana grandiozna
povijest praznine i njenog magnetizma. ovjek stoga moe doivjeti
psihofiziki slom te se slomiti u svijetu, a samo ga Bog moe podii jer
on je pobjednik nad prazninom u svom svetom imenu.
89
2.4.2009 23:45:26
No u konanici moramo otkriti jedan veliki misterij a to je da zlo u

Bogu zapravo ne postoji ve je ono samo privid koji sutinski ponekad
ovija sr koja je proizala iz apsoluta i koja je neutralna no ivotno
pozitivno nabijena. To hoe re da zlo nikada ne moe biti supstancijalno
ve je sama sr svake supstancije i apsolutno i imanentno Duh Sveti.
Stoga je najvee Kristovo djelo da on nikada nije vidio sr bia ili
supstancije kao zlo ve je za njega zlo bilo samo njegov vanjski ovoj
i akcident. To se najbolje vidi u golgotskoj muci kada je Krist oprostio
grijeh i neznanje naroda ipak supstancijalno u svemu gledajui bit koja
je Duh Sveti, a zlo samo kao akcident ili ovoj na supstanciji koja je u
sri uvijek apsolutna i dobra. To je taj njegov Duh Istine koji je u svemu
vidio odraz Svevinjeg Duha te je stoga njegova vjera bila najvea jer u
niemu srno nije vidio zlo kao bit bia ve je u svemu vidio kao bit bia
i njegovu najdublju supstancijalnu sr duha svetoga. Stoga nasljedujui
Krista moemo zakljuiti da zlo zapravo ne postoji supstancijalno jer i iza
najveeg stvarnog zla se krije makar najmanji djeli Apsolutnog Duha,
Duha Svetoga koji izvorno nema nikakve veze sa zlom ve je zlo samo
duhovni ovoj koji nikada ne moe postati supstancijalan ili stvaran. To
je vrhovni apsloutni Duh Istine, Kristov Duh koji je u svemu stvorenom
kako dobrom tako i zlom vidio supstancijalnu iskru Duha Svetoga kojim
je Apsolut; Svevinji proeo itavu stvarnost i tako je u konanici uinio
putem Kristove vjere ponovno svojom. Kae se da je Duh Istine zapravo
ljubav Oca i Sina ili drugim rijeima Krist koji prihvaa sve to je Bog
stvorio kao svoju duhovnu iskonsku realnost, realnost koja je po Kristu
postala apsolutno dobra jedinstvena Oeva po cjelovitosti u koju se Krist
svojim Imenom i Krvlju potpuno ugradio i postao Duh Sveti, proizaao
iz apsoluta prva i krajnja realnost, Alfa i Omega.
Neka nam Bog pomogne da nasljedujemo tu Kristovu cjelovitu vjeru i
u svemu stvorenom vidimo odraz stvoritelja i njegovog Duha istine, Duha
Svetoga u kojemu nema nikakvog Zla jer je neroen, vjean, neutralan
i ist kao najvea potencija i mjesto gdje se susree Boja imanencija i
transcendencija. Apostoli esto napominju da trebamo mrziti grijeh no
voliti grenika neka nam Bog pomogne da tako i mi inimo. Amen
90
2.4.2009 23:45:26
11. Smisao djelatne rtve
Bez obzira to ja pisao o tome, djelatna rtva ostaje i nadalje najvei

misterij.No to je to Bog zapravo uinio kada nam je poslao svog
jedinoroenca da svim posrnulim ovcama Izraelskim ponudi spasenje
u svom imenu i djelu? Krist je najvei i zaokrueni primjer i smisao
djelatne rtve jer itavo njegovo postojanje se rtvovalo da bismo mi
bili opeaeni njegovom ljubavlju. Djelatna rtva je dakle in istog,
nedvosmislenog i bezuvjetnog predanja u cilju toga da opeatimo svog
blinjeg istom ljubavlju. O toj rtvi Krist progovara kada govori:
Nema vee ljubavi od ove, ta tko poloi ivot za prijatelje svoje. Kao
to sam i do sada pisao jedini nain da se izree i iskae neizreciva
ljubav naeg srca je djelatna rtva, to jest predanost u injenu rtvenih
djela. Kada inimo rtvena djela mi ukazujemo na jedno, a to jedno
je ljubav koja je jaa od smrti, koja je vea od stvarnosti i koja je kao
jedno dostojno cjeline. rtvenim djelom ukazujemo u najveoj tiini
one golgotske muke na neizrecivost ljubavi, njezinu jednotu koja je
obuhvatila cjelinu te nema drugog naina da drugoga dotaknemo i
opeatimo istom ljubavlju. To je Krist kao arhetip spasitelja uinio za
nas te ako se ugledamo na njega u dubini plaemo od ljubavi jer smo
dirnuti njegovim rtvenim djelima. Postati jedno, to jest cjelina, mogue
je samo putem predanosti. Mnoge duhovne tradicije spominju predano
sluenje Ocu nebeskom i ljudima, no tu se posebice izdvaja Vainavska
znanost ija sr je predano sluenje Svevinjoj Boanskoj Osobi Krini.
U Krista je roena savrena cjelina i transcendentalna poruka predanog
sluenja jer on je bio Boji, Oev najmiliji Sin koji se do kraja nama
predao da bi nam bio istina, ivot i put k Ocu, pa sljedei njegov primjer
ovjek moe postati doista velik ako se rtvuje po njemu ,ali ako je
spoznao Oca nebeskog tada se treba njemu predati i ostaviti Krista za
druge kojima je potreban, onima koji ipak nisu spoznali Oca. Porazna je
91
2.4.2009 23:45:26
injenica da se ljudi danas rtvuju a da neznaju smisao rtve jer itav na

drutven ustroj rada je usmjeren na predanu rtvu ali oni ne znaju zato
se rtvuju. Djelatna rtva tako moe biti savrena ljubav ,ali i savren
put u propast ako ne znamo njen smisao ili je uvjetujemo. Ponavljam
da svaka predanost mora biti bezuvjetna i ista inae je nitavna te ne
vrijedi ni piljivog boba. Vainavska znanost na beskrajno mnogo mjesta
govori o smislu djelatne rtve, te ukazuje da se u predanosti ne smijemo
vezati za rezultate i posljedice ve bezuvjetno se predati. Svako predanje
koje je uvjetno ne vrijedi nita, bolje je za ovjeka da ne izigrava rtvu
ako doista istinski nije spreman za taj teak posao. Taj najtei posao na
ovome svijetu uinio je za nas Sin Boji jer njegova ljubav je bila tolika
da je on umro radi nas, da nas dovede k Ocu.
etiri su spiritualna duhovna komplementarna svojstva ija povezanost
dovodi do savrenog ivota. Prvi je volja koja stvara, drugi element je
ljubav koja nas krijepi, trei element je djelatna rtva, utnja ivota i smrt,
a etvrti je cjelovit ivot ili uskrsnue. Prvi je neutralan, drugi je oinski
i aktivan, trei je pasivan i tajnovit kao djelatna rtva, a etvrti je aktivno
savrenstvo to jest cijeli ivot koji se onda opet vraa u volju i ljubav. To
je transparentni odnos primarnih kvalitativnih oznaka Bojeg gornjeg
spiritualnog doma koji se neprestance vrti u krug . Dakle bez smrti nema
ivota i uskrsnua, ali taj ivot kroz djelatnu rtvu uskrisava samog sebe
u podruju cjelovitosti. Ovaj odnos sam prikazao i slikovito. Osobina
djelatne rtve je stoga ona majinska tiina napaenog i predanog srca
za svoga Sina koji uskrisava u cjelovitost. Kada sam bio mali plavokosi
djeak promatrao sam napaene ruke svojih blinjih, kada sam svoju
baku pitao zato ima uljeve na nogama ona mi je rekla da je ona takva
i nije vie nita rekla, no nije ni trebala rei jer ja sam vidio u njoj preko
njenih rana tu Kristovu neizrecivu ljubav. Doista malo onih izabranih ima
priliku da ih dotakne ne samo bezuvjetna rtva Boga, ve i bezuvjetna
rtva ovjeka. U oima Boga, onako kako Bog misli, stvarna prisutna
djelatna rtva ovjeka ima mnogo viu vrijednost nego Boja rtva. Ja
sam imao tu privilegiju i svojevrsno prokletstvo da sam doivio i jednu
i drugu ljubav, iako je za moje spasenje potrebno samo jedno jer drugo
92
2.4.2009 23:45:26
ljudi preziru. Vidite dragi ljudi da je porazna injenica da mi Krani

vie volimo Boga nego ovjeka, to treba ispraviti i blinjega ljubiti
jednako kao Boga jer tada emo nasljedovati savreni sklad, jer sklad je
najbitniji Boji naum u nama. Vjerojatno je taj sklad predanosti za sve,
najsavreniji u Vainavskoj religiji gdje se sve odvija u istom skladu
ljubavi za sve, smjerno providnosti ili iskonu postojanja.
U intimnoj svezi arhetipa rtve je arhetip slavlja jer pravo slavlje
dolazi tek nakon prave rtve. Cilj ljudskog ivota je srea i proslavljenje
Boga u nama no do tog eljenog stadija moe se doi tek nakon vrenja
strogosti i djelatne rtve. Vrenje strogosti na niem je transcendentalnom
poloaju jer iz toga proizlazi zadobivanje milosti, a iz djelatne rtve
prosljeduje neposredno slavlje. Dobro je postaviti pitanje dali je to isto
slavlje mogue ve u ovom zemaljskom ivotu ili se ono zadobije tek
po uskrsnuu i onostranom ivotu. Kranstvo je poprilino radikalno
i rigorozno po tom pitanju jer vjeruje da ova zemaljska stvarnost nije
dio Boga te da nema slavlja sve do uskrsnua. Moemo primjetiti taj
kranski radikalizam rtvenih prilika na kojeg upuuju mnogi sveci koji
su se u svijetu beskompromisno rtvovali odbijajui okrijepu slavlja.
Kao to rekoh ne treba mijeati milost i slavlje jer milost je otajstvena
transcendentna kategorija koja se zadobiva u krilu Majke Boje i Duha
Svetoga, dok je slavlje neposredno izvantematsko transcendentalno
iskustvo koje postoji poglavito u podruju istobitnosti s Ocem Nebeskim.
Savren primjer tog odnosa je naa kranska sveta misa. Ljudi dou
na nedjeljnu misu, okupe se u poniznosti te recitiraju misne molitve
skrueno tada izlaze ispred crkvenih vrata i odjednom na njihovim
licima je osmijeh, sunce arko sije, uje se dijete, auti jure, pokoja ena
zapali cigaretu pa onda krenu domovima gdje je na stolu vrua peenka,
tada legnu pred televizor i utonu u dubok san i tako sve zaborave. Dakle
na kranski odnos i osjeaj za rtvu i slavlje jo je uvjetovan i inertan
bez nekog posebnog osvjeenja istog i svijesnosti tog vrhunskog
odnosa. Mi stoga veinom kao kranska zajednica nismo jo spremni
na neposredno duhovno slavlje i blaenstvo jer nam vema nedostaje
spoznaja Oca nebeskog. Bez spoznaje Oca nema istinskog slavlja, te to
93
2.4.2009 23:45:26
to nam kranstvo za sad nudi je prihvaanje otajstvenih rtvenih prilika

Oevog Sina koji je dakle sveprisutna rtva koja postoji radi oputanja
mentalnih blokada i istinske izvanumne spoznaje Oca Nebeskog i tek
tada istinsko slavlje moe nastupiti i to ve na ovoj napaenoj zemlji.
No vidite da naa sveta Biblija zapravo ne razotkriva duhovnu pozadinu
Kraljevstva Nebeskog tako da za nas krane okupljanje u neposrednom
izvanumskom slavlju i nadalje ostaje utopija i onostrana kategorija. To
neposredno slavlje i odlike Kraljevstva Nebeskog o kojem nam je Krist
tako malo i tajanstveno priao nalaze se u religiji Oca, a to je vainavska
Znanost religija i duhovnost koja na neposredan nain govori o Ocu
i prosljedujuem istom i neposrednom slavlju. Te dvije duhovnosti
na najkoncizniji i sakralni nain opisuju primarni odnos neba i zemlje
odnos slavlja i rtve, djelatne rtve. Neka nam gospodin pomogne da
pronaemo istinski put za proslavljenje naih rtvenih nakana. Amen.
94
2.4.2009 23:45:26
12. Predanje, stapanje i sjedinjenje
Sjedinjenje je vie od stapanja, sjedinjenje je trajno bivstvo duha koji

se ugradio i sjedinio s Bogom ili sa samim sobom, to jest sa svojom
srodnom duom. Stapanje je prolazna i partikularna osobina duha koji
je poprimio neki od podoblika sjedinjenja. Za stapanje je potrebno
dvoje , a za sjedinjenje je potrebno jedno. Oh, ta slatka rije sjedinjenje
i njene trajne reperkusije na duevnu sreu ovjeka. Duhovno je ovjek
potpuno izgraen poradi sjedinjenja jer nae je duhovno tijelo tako
satkano da neprestance vapije za sjedinjenjem u sebi u vidu blaenstva
ili neke druge duhovne kreposti. Sjedinjenje je duhovna transcendentna
kategorija, dok je stapanje duevna transcendentna kategorija. Prva
faza tog duhovnog uzleta je predanje, zatim sljedi duevno stapanje pa
duhovno sjedinjenje. To su zapravo tri glavne faze na ljubavnom putu
ovjeka i predanje je prva faza kada ovjek otputa svoje obrambene
mehanizme poradi stapanja sa srodnom duom ili pak sjedinjenja s
Bogom.. Druga faza je stapanje kada ovjek potpuno izlazi u susret
drugome te dolazi do duevne kolizije njihovih srdaca. Trea faza je
dakle sjedinjenje kada doista ovjek postaje jedno s Bogom. Poetak
tog uzleta je svijesno predanje te sve to ja zapravo elim je predati se.
No kome da se predam od ljudi kada su svi nesavreni, no ipak vie
znai, onako kako Bog misli, predati se srodnoj dui nego njemu. Doista
istinskog predanja u ovome svijetu ima tako malo, no zato je to tako?
Zato to se ljudi boje predati jer predanje podrazumjeva da ponitimo
na veliki ego te da nedvosmisleno prionemo uz Boju rije. Postoje dva
naina slijeda naih umnih misli-kako ree moj dobri prijatelj Roman
Brnadai to rekreativni i kreativni. Rekreativni sljed misli nije predanje
ve povlaenje u shematizaciju znanja te rastvaranje naih djeolovanja.
Rekreativno je analiziranje naih misli bez kraja te se na taj nain
branimo od toga da na ego i njegovo uzoholjeno znanje padne niice
95
2.4.2009 23:45:26
pred Boja stopala. Moram priznati da ja te svoje rekreativnosti u ovom

ivotu imam i previe. S druge strane kreativnost je prava imanentna
stvarnost koja putem ive rijei u predanju smjera postati istinska i
transcendentna. Iz toga sljedi zakljuak da mi u veini vremena zapravo
ne ivimo ve vegetiramo u podruju lane rekreativnosti i tek samo
ponekad nas struja Boje rijei povede u pravu kreativnost. Stoga je
potrebno predati se to jest postati kreativan, no u isto vrijeme zadrati
svoje blaenstvo. Jedina zamka istinskog blaenstva je dakle da ono
tangira prema rekreativnosti to jest prolosti. Stoga svi blaenici moraju
ipak prihvatiti predanje i postati kreativni, i ipak ne stalno rezignirati
poput likih medvjeda. Kada se jednom stanje blaenstva dostigne
tada duh iz tog iskona mora krenuti odluno naprijed u istu krativnost
inae moe doi do nekih zlokobnih nuspojava blaenstva.
Predanje je dakle stanje duha koji naputa svoj ego te se baca u
naruje Boga ili srodne due. Mi ljudi tako rijetko se istinski predajemo
iz jednostavnog razloga to nas je strah to e ostati od nas kada ode na
ego tako da su doista rijetki trenuci u naim ivotima onog istinskog
predanja. Postoji jo jedan razlog a to je vezanje naeg duha uz iluzorni
osjeaj bolesti koji nas onda prijei da postanemo sjedinjenji s Bogom.
Naime velika veina naeg kranskog puanstva nije spoznala Oca
Nebeskog, pa se ne ele predati jer nemaju tu konanu spoznaju. Odlika
spoznaje Oca je potovanje, poniznost i ljubav prema svima. No glavna
odlika spoznaje Oca Nebeskog je spoznaja da je svaka bolest iluzorna
te da ne postoje bolesti u Svevinjem tako da su ti ljudi drani u aci
raznih ovosvjetskih uvjerenja, ideologija i napose religijskih mitologija.
Mit moe biti dobar za arhetipski razvoj duha no ova naa kranska
mitologija je uzela u naim srcima i previe prostora koji je inae
rezerviran za Oca i ljubav. Naa religijska mitologija govori mnogo te je
treba napustiti i predati se Isusu Kristu ako vema nismo spoznali Oca.
No na Bog Isus Krist iako je Bog on je i mitologija koja sa sobom uvijek
nosi onog prevaranta Judu sa torbom novaca. Pitanje je uope da li bismo
mi krani mogli zamisliti nau vjeru bez tog arhetipa izdaje, to jest Jude.
Imam puno prijatelja koji nalaze izgovor za svoju inertnost i rezignaciju
96
2.4.2009 23:45:26
u tom arhetipu te im je on zapravo izgovor da ostaju u svojoj ljenosti te se

ne ele predati. To je ta naa mitologija koja uvijek trai izdajnika da bi
onda na umjetan i isprogramiran nain mogla visjeti na Kriu. Govorim
vam o onom osjeaju da gotovo na svakom kranskom sastanku ili
skupu nakon nekog vremena druenja netko mora preuzeti ulogu Jude.
Mi krani kao da tog Judu oekujemo da nam olaka predanje i izbor
za Boga. Malo je onih istinskih vjerskih sastanaka kada se ve i nakon
dva- tri sata Juda ne ukazuje inae za nas njegovo ukazanje ima jednaku
vrijednost kao ukazanje samog Isusa Krista. No ipak glavni razlog
uskraenja predanja ostaje gorina da nas je Otac ostavio te onaj osjeaj
da nam neto fali to neki drugi moda ima. Iz toga moemo zakljuiti
da se u konanici ljudi ne predaju zbog ljubomornog i zavistnog ega.
Imam jednog prijatelja kranina koji vjeruje u Djevicu Mariju i njenog
Sina, no Oca nije spoznao. Njegov strah i strepnja je toliko akumulirana
da postaje sve vie ljubomoran, pa ak mi i otvoreno ponekad lae. Kod
njega sve je vie prisutan osjeaj ljubomore na one kojima je Otac dao
sve. Vrlo sam zabrinut za njega iako se on gotovo nikada ne eli predati,
ve uvijek izgovor za svoje povlaenje trai u arhetipu izdajnika. Stalno
se u svom neznanju okomljuje na ostale vjere i duhovne pokrete pun
ljubomore te ak ga je strah djece. Vidite to kod njega je kontradiktorno
jer iako nije spoznao Oevu sveprivlanu ljubav on bi barem mogao
shvatiti njega kroz djevicu Mariju, jer Djevica Marija ljubi poput Oca
pripadnike svih religija, duhovnosti i rasa. Moramo znati da nam Otac
nije svima jednako dao ve nam je dao onoliko koliko smo tokom ivota
zasluili duhovnim aspiracijama, ljubavlju i svetou unutranjeg ivota
koji se nije dao tako lako prodati u profanost. No ipak svima nam je
Otac dao Isusa Krista da bi svi mogli na put za svoje predanje iako je
najvea sloboda u naruju Oca, Krist nam daje mogunost da se predamo
po njemu jer je on veza izmeu neba i zemlje.
Djevica Marija je kraljica sunca, male djece i beskunika te onih
u svijetu zanemarenih. Njezino duhovno podruje je samo imitacija i
predio neba, meutim njena slinost s Ocem je jaka jer ona poput njega
sve ljubi i prihvaa. U njenom predjelu neba kojeg ja nazivam Ostrvom
97
2.4.2009 23:45:26
milosti nalaze se oni koji su bili na duhovnoj stranputici kao i rtve

nasilja ovoga svijeta. Tamo sve odie ljubavlju sunca i tamo naa Majka
prihvaa pripadnike svih religija i duhovnosti te svih onih koji su poput
nje zadobili milost da ljube Sina Bojeg iako ga ne znaju. Taj njezin
predio neba je dakle vrlo slian onom Oevom vjenom kraljevstvu te
ak i za izgubljene due ima nade na tom Marijinom ostrvu.
Nakon istog i sranog predanja moe nastupiti duhovno stapanje
pa sjedinjenje. Stapanje je spontan in duha, dok je sjedinjenje poslje
svijestan in due. Iz toga dakle slijedi da je duhovan in spontan
i neposredan dok je duevan in svijestan i voljan. Stapanje je dakle
prirodna odlika prirode i bitka u kojem ivimo. Poslje predanja naa
duhovna podruja sama od sebe na neposredan nain smjeraju jedna
prema drugoj i to je stapanje duha. U samoj prirodi kao Bojoj imanenciji
upisan je princip stapanja jer se u njoj sve krajnosti susreu, no u njegovom
transcendentnom podruju nakon prirodnog duhovnog stapanja moe
nastupiti voljno sjedinjenje. Mnogi duhovni spisi opisuju da je stapanje
izmeu mukarca i ene slino stapanju i sjedinjenju s Bogom. U knjizi
Mistik Davida Torkingtona koji je inae sveenik lijepo je opisano
da su sveenike kunje u zarunitvom s Bogom sline kunjama u
dubokim ljubavnim branim vezama. Kunje na putu sjedinjenja takoer
su dobro opisane u spisima svetog Ivana od Kria. Budui da nikada
neznamo kada nam u naem stapanju prijeti takozvana mistina tamna
no due mi moramo voljno biti spremni ne posustati na putu predanja
Bogu ili srodnoj dui te nadrasti spontano stapanje kada dou krize te se u
konanici voljno sjediniti. To sjedinjenje dakle na kraju proizlazi iz nae
slobodne volje koja se unuta kunjama mora odluiti za jedno pa ak i
na posredan nain da bi na kraju doivjela sjedinjenje. Dakle, moemo
zakljuiti da se predanje tie otputanja obrambenih mehanizama naeg
ega, stapanje zatim se tie tog neposrednog duhovnog predanja u duhu
istine, a posljednje je sjedinjenje koje je dakle voljno, na neki nain
posredno i tie se uzlaska u Oevo Kraljevstvo putem sjedinjenja sa
Sinom Bojim.
98
2.4.2009 23:45:27
13. Batinstvo i uenje rijei.
Batinstvo rijei odnosi se na one koji su istom djelatnom Kristovom

rtvom svojih blinjih prijatelja opeaeni duhom nebesa. Takvi su ve
po roenju dubinski roeni u Bogu te nose sjeme istoe koje konano
proklija negdje u kasnoj mladosti kada im se konano na spontan nain
srce otvori i u njega na definitivan nain unie Boja svijetlost. Takvih
batinika na ovome svijetu je zaista malo jer oni su od vjenosti izali
iz Oeva krila nosei u sebi peat duhovne istoe. Ti batinici ive u
skrovitosti svoj mladenaki ivot bez razularene profanosti sve dok ih
definitivno nebo ne opeati vienjima i spoznajom kada oni potpuno
prionu uz duhovno blago samog Isusa Krist ili drugih svetaca te ulaze
u Sionsku mudrost vjenog znanja i vjere gdje prebivaju na lahoru
ljubavi i predanja duhovnim dobrima. Ti batinici toliko ljube Boga
da im ne trebaju ovosvjetski dokazi o njemu ili profanirano znanje
jer oni u svojoj dubini iskonski ive u Bogu. Oni ga toliko ljube da
razmiljaju poput njega u istim nebeskim principima, toliko su opijeni
istinom koja je oduvijek upisana u njihova srca da postaju veliki sveci,
sveenici karizmatici te monasi i duhovni isposnici. Ti batinici naizgled
ive u svijetu profanosti, no u dubini batine tajnu istinu o Bogu koji je
svetinja i koji se obznanjuje u skrovitosti smjerno providnosti. Batinici
beskrajno vjeruju u sve te sve jednako ljube jer tako hoe njihov Otac
na nebesima. Oni su zapravo Boji aneli koji imaju u sebi vjeni Mir
upisan od Oca Nebeskog, vjenu ljubav danu od Sina Bojeg Krista te
vjenu svetost jer neprestance prebivaju u duhu istine. Njih odlikuje
to da su najmanji i najponizniji jer toliko ljube Boga da znaju to se
njihova osobnost vie umanjuje to e Bog u njima biti vei te su stoga
oni kraljevi nebeskog prostora i oni daju beskrajno mnogo duevnog
prostora bljinjima ne bi li u njihovim srcima izniknuo Boanski cvijet
ljubavi iz iste providnosti. Oni se ne svrstavaju u koncepte i okvire
99
2.4.2009 23:45:27
ateistikog svijet jer znaju da je Bog vei od ovjeka, oni su najponizniji

aneli koji slave svog Oca na nebesima te jednako kao on ljube njegovo
najmilije stvorenje, ovjeka. No batinici vrlo esto doivljavaju
slinu sudbinu poput najveeg batinikanjihovog ljubimcate budu
esto dovedeni pred sud grubog ovosvjetskog razmiljanja pa bivaju
razapinjani i progonjeni te stoga veina njih postaju duhovni majstori
ili pak muenici; istokrvne rtve prinosnice Bogu Ocu svemoguem.
Batinici gledaju svijet duhovnim oima te u svemu vide djeli Boga jer
za njih sve biva u konanici privueno njegovom ljubavnom svemoi.
to se tie obraenja batinici su roeni kao Boji obraenici te se oni u
rijetkim prilikama obraaju ovjeku, u veini oni se neprestance obraaju
Bogu. Ako i doe do svjetovnog obraenja tada za batinika obraenje
mora biti u najveoj skrovitosti jer je za njih Bog ponajprije svetinja.
Oni ne ele prodati tu svetinju u bescijenje jer su toliko privreni Bogu
da uvaju svoje srce tek za one odabrane providne trenutke. Batinike
odlikuje mirnoa, poniznosti te srameljivost jer njih na nepojmljiv
nain u nutrini srca draka ljubavni odnos s Bogom. Mnogi batinici su
u mladosti na margini drutva ivei u svojim unutarnjim Boanskim
svjetovima ljubavne mate i neprestanog zazivanja Boje ljubavi tako da
se rijetko profaniraju i razotkrivaju kao odabrani. To su esto autistina i
hiperaktivna djeca koja imaju utljivu i posebnu prirodu nalik anelima.
Oni i jesu aneli jer ih je Bog odabrao da posreduju njegovu istu ljubav
na ovoj zemlji
to se tie obraenja u ovome svijetu postoje dva naina obraenja i
dvije vrste obraenika. Jedan nain je providno i neutralno te spontano
obraenje koje se naziva providno obraenje. To providno obraenje je
iskonsko navlastito i trenutno obraenje kojeg zadobivaju tek rijetki.
O toj vrsti obraenjakako pie u svetom pismusamo Otac zna te
je to obraenje u dosluhu s providnou ono pravo obraenje koje kod
batinika dolazi kao ista rije duha iz Nebeskog Kraljevstva. Takvo
obraenje ima dakle poticaj u samom Ocu kao njegov spontani izljev
i raanje njegovog sina Krista u naim duama. To obraenje iji dan i
100
2.4.2009 23:45:27
as samo Otac zna ne moe se namjestiti ili isprogramirati. Druga vrst

obraenja je ono plansko posredno i uvjetovano obraenja koje nema vie
blizak odnos sa provienjem ali ga uspostavlja samim inom obraanja.
Ta druga vrsta obraenja je vremenska i afektivna kategorija duha koji
da bi poluio rezultat mora Boga uiti i voljno ga postii jer ga ta druga
vrsta obraenika iskonski nema u svom srcu. U istinskom obraenju Bog
je po roenju uniao i uzeo najdublji temelj i korijen ljudskog srca, dok
posredno obraenje oznauje postraninu afektivnost koja se vremenski
trudi da zadobije i prenese Boga iz svog uma u srce. Istinsko obraenje
je dakle transcendentna kategorija istog izljeva duha i predanja Bogu
prema dahu providnosti, dok je drugo obraenje vremenska imanentna
kategorija afektivna to jest reakcionarna vrst predanja. Ta druga vrst
obraenja u veini sluajeva je isforsirana i isprogramirana to samim
time vri kontradikciju nad svetou jer to obraenje nije povezano s
providnou nego je uvjetovano. Nakon te druge vrste obraenja ovjek
esto mora na mjesto svoje due prihvatiti neku religijsku ideologiju
koju mu novonastali neprovidni Bog namee. Dok u istinskom obraenju
Bog uzlazi tamo gdje ve je bio, u afektivnom obraenju uzlizi tamo
gdje nije te ispunjava staru prazninu i stvara novog ovjeka.
Kroz svoje dugogodinje promatranje duhovnih procesa u ljudskom
biu uvidio sam da postoje dvije dijametralno razliite skupine
obraenika. esto mi u zadnje vrijeme prilazi jedan tip ljudi koji kae
da je itavog ivota bio grean, nije imao mira, lutao je po stranputicama
ivota, imao je razularenu i bahatu mladost, nije potivao svetinje, esto
se svaao. Openito taj tip ljudi mi kae da nije imao u sebi neki mir te
da je lutao drutvom sve dok iznenada nije jednog dana doao u crkvu
ili neku molitvenu zajednicu te osjetio mir i uvstva koja nikad do tada
nije osjeao, pa se obratio. Takav tip obraenika mi tvrdi da sve to je
inio do svog obraanja je bilo krivo i pogreno, ali kad je Bog doao
donio je neki novi mir. Drugi tip ljudi u koje spadam i ja govori ovako.
Roen sam u Bogu te sam oduvijek osjeao onaj iskonski mir, puno
sam prebivao u prirodi te shvatio njen znaaj za duh, ve u najranijim
godinama ivota opeaen sam Kristovom rtvom,vidio sam sve
101
2.4.2009 23:45:27
jednako, molio sam anele za mir i lak san, puno mi znae moji snovi,
ako su me psovali i napadali ja sam mirno to prikazao Kristu, patnja
me uinila jaim, nikada nisam podilazio svijetu te sam neprestance
prebivao u providnosti, vjerovao sam uvijek u Oca nebeskog iju sam
prisutnost osjeao svuda oko sebe, do mog obraenja je dolo spontano
te je Bog doao tamo gdje sam ga ja oduvijek iekivao, no moja ljubav
prema Bogu je bila takva da sam sve jednako ljubio. Ova prva skupina
dakle tvrdi da je do njihovog obraenja sve bilo grijeh, dok ova druga
skupina tvrdi da je obraenje bilo prirodni prijelaz na viu stepenicu. I
jedna i druga skupina je jednaka po samom inu obraenja no u jednih
se radi da su oni batinici Boga koji su oduvijek bili u njemu, a u ovih
drugih se radi da su oni Boga trebali nauiti i sebe potpuno ponititi jer
je itav njihov proli ivot bio grijeh. Pravi batinici obraaju se ve u
najranijem djetinjstvu no to to njih razlikuje od drugih je da oni imaju
od poetka unutarnji odnos s Svevinjim i providnou, dok su drugi
kasnije zadobili taj odnos s njim jer su se radikalno udaljili od njega te
ih zapravo iznenadi kakva moe biti Boja ljubav.
Moramo znati i biti svijesni da su veina dananjih vjernika samo
oni koji ue rije, a ne batinici rijei kojima je izravno providnost dala
rije. Uenje rijei je jedan posredan, esto afektivan i mukotrpan put
do obraenja. Kod tih obraenika rije se doslovno implantira u um ne
bi li onda mogla zaposjesti srce. Drugim, rijeima oni Boga primaju
izvana na nain da ih se ui o Bogu s kojim su naalost zbog matrijalnih
elja raskinuli odnos. Istinski batinici nikada nisu raskinuli svoj odnos
s Svevinjim pa su oni i rije jedno jer neprestance u srcu uvaju svoje
kraljevsko mjesto za Boga. Oni koji rije ue bivaju dakle izvana
potaknuti da im se srce obrati, onako prema nalogu i zakonu kranske
politike dok istinski batinici neprstanom oslukuju providnost i obraaju
se smjerno toj providnosti. U veini sluajeva batinici se ni ne obraaju
ovjeku jer su spoznali Oca nebeskog te znaju da ovjek nije Bog jer je
pogreiv, ve se oni tada direktno obraaju Ocu Nebeskom poput samog
Krista. Oholost ovog naeg zapadnog podneblja je u tome da ovjek
proziva sebe Bogom iako je grean on misli da nema Boga iznad njega.
102
2.4.2009 23:45:27
To je najmranije ateistiko stajalite onih individua koje bjee u lanu

sigurnost te ak koriste neke dravne i politike instance da bi prezentirali
svoju svemo i sveznanje. Bog je dakako savren i ponajvie nepogreiv
pa kako bi onda mogao ovjek sebe prozvati Bogom kada je oito da
nijedan ovjek nije nepogreiv. Iako se ini da mi krani ljubimo svog
Boga vjerujte mi da je ak 80% kranskog naroda zagrezlo u oholi
ateizam jer ne ive u ljubavi Oca nebeskog ve po zakonima svijeta
samoprozvanih Bogova. Tim svojim stavom i voljom ti ateisti nitkovi
prijee drugima put do Boga jer koriste ak i crkveni zakon da bi sebe
proglasili apsolutnim i nepogreivim entitetima.
Isus Krist jest Sin Boji meutim moramo znati da je najvei Svevinji
Otac Nebeski. Krist u dananje vrijeme naalost sve manje postaje
put k Ocu ve najvea prepreka do Oevog kraljevstva upravo zbog
zastranjenja kranskih ateista koji po Kristu sebe prozivaju Bogovima.
Ti samoprozvani Bogovi poeli su prijeiti put do Oca jer su se toliko
uzoholili da sa prezirom gledaju na druge vjere i duhovnosti, psuju
najveu svetinju nau Majku Djevicu Mariju u ijem krilu su naa
nevina i ista mala djeica. Ti ateisti iako nose Kristovo svijetlo izgubili
su kontakt s providnou i ive u lanoj sigurnosti dravnog politikog
zakona koji je ogrezao u svojoj pomami za moima. Vidite dragi moji, da
mi krani zapravo samo rijetko traimo Boga jer mi u veini sluajeva
traimo mo. Ateistike krane je toliko opila ta ohola elja za moima
da oni vie ne vide tko je najmoniji, tko je izvor svake moi i kome se
u konanici treba predati. Uzvienost Vainavske znanosti koja vjeruje u
Oca Nebeskogo emu sam na ponekim mjestima ove knjiice pisao
je upravo u tome da vjernik ne trai moi ve monoga, onoga koji je
izvor svega pa tako i moi. Vidite dragi moji da mi toliko ne ludujemo
za moima ve oboavamo izvor moi, monoga Oca Nebeskog tada bi
zadobili sve moi u njemu, a najvea mo je ljubav prema Svevinjem.
Ne samo da bismo zadobili sve moi u tom savrenom odnosu sa
providnou ve bi nam bile nadodane i ostale duhovne kreposti te ne
bismo prijeili put k svevinjem drugima. Sama odlika ljubavi Svevinjeg
je ta da je on sveprivlaan te da On sve u konanici privlai u sebe.
103
2.4.2009 23:45:27
Ipak u ovome svijetu glavni razlog afektivnog reakcionarnog obraenja

jest bolest due ili pak grijenost due. To hoe re da nae due usljed
raznih duevnih bolesti trae Boju pomo i zaljeenje pa onda zavape
za istim. Doista Krist je najvei lijenik ali njegov Otac je jo vei iako
Krist poput sunevih zraka oplakuje nae tijelo putem molitve. Doista
Krist je blagotvorno sunce koje na Oevom Nebu krui i obasjava
nae tijelo inei da svaka duevna bolest biva zalijeena u prirodnom
okruenju. On je nama dao svoje duhovno tijelo koje nas moe odbraniti
od zla i uiniti nas novim ljudim. Tako da Krist osim to je Sin i Oeva
mudrost on je i duevni ljenik. Veina dananjih obraenja kod onih koji
ue rije dogaa se zato to njihova duevna tijela bolesna pa ih Krist
svojim ranama i duhom Svetim zaljeuje. Molitva Srca koju sam opisao
u ovoj knjizi je direktan put za izljeenje putem kontemplativne molitve
te doista ako usrdno molimo tu molitvu Krist e nas sa 100% sigurnosti
zaljeiti i neemo vie biti bolesni, no potrebno je pokazati malo volje,
odlunosti i predanja. Razlog naih duevnih bolesti je jednostavan,
naime bolest je rezultat gubitka ljubavnog odnosa sa Svevinjim, to jest
gubitak kontakta sa providnou. Upravo radi toga je Krist ovdje da
uspostavi sklad i tu davno izgubljenu vezu sa nebom, da uspostavi sklad
i batinika rijei i onih koji ue rije, i nebeskog i zemnog svijeta. No
ipak njegova glavna misija je jedno a to je ivot vjeni i put nasljeenja
odnosa sa Svevinjim, koji je sveprivlaan. Neka nam Bog pomogne da
tako i mi zadobijemo istinski put u providnom, izvornom i spontanom
obraanju Ocu nebeskom koji jedini zna taj dan i as. Amen.
104
2.4.2009 23:45:27
14. Deset zapovijedi Bojih
Deset zapovijedi Bojih nekako su uvijek tu negdje u sjenovitoj

hladovini kranstva iako ih se malo tko striktno dri jer one zapravo
i nisu misao kranstva ve idovstva ali kranstvo je nasljedilo taj
Mosijev nauk o udorednom ponaanju vjernika tako da su na neki
nain eksplicitno utkane u Bibliju. To je stari zakon kojeg je Krist
doao ne ukinuti nego ispuniti a nalazi se u petoknjiju ili idovskoj
tori kao sri onoga to je prorok Mojsije primio na brdu Sinaj. Mojsije
vjerojatno shvaajui nevjerojatnu mo i nauk egipatskog sveenstva
htio je dokinuti samoivost egipatskih faraona i njihovih piramida pa
je traio jedinstvenog Boga koji mu se obznanio kao Jahve. Taj Jahve
iako je postao novi Bog idova postao je kasnije neshvatljiv misterij za
Kranstvo jer su idovi u njemu gledali arhetip strogog suca koji sve
vidi i smjerno tome odreuje sudbinu ljudi. No Mojsije je vjerojatno
egipatski nauk hermetizam-- koji je kasnije zakamufliran kao Kabala-htio sakriti u svojoj Tori ne bi li evolucijski idovski narod sam doao do
tog strogog Boga putem udorednih zakona. Mojsije je zasigurno znao
to je egipatski Hermetizam i kakvu on oholost samoprozvanih Bogova
moe donjeti pa je to nastojao ponititi u svojoj Tori iako je evidentno
da se on zapravo nikada u dui nije odrekao tog velebnog hermetikog
znanja no vjerojatno je htio stvoriti neto ponizniju religiju i ponizniji
narod od onog egipatskog koji je stoljeima ugnjetavao idove pa je
napisao za dananje vrijeme vrlo primitivne zakone i krvne obrede koji
su imali skinuti ljagu sa tog njegovog Boga za kojeg je on toliko izgarao.
Mojsije je vjerojatno povijesni lik koga je revnost najvie izjedala pa je
iako praktiki nepismen izloio je niz obrednih zakona ija je glavna
smjernica deset Zapovijedi Bojih. Budui da su Krani danas-- kada se
Mojsijev hermetizam i kabala uvode na iroka vrata duhovnostigotovo
zaboravili i potisnuli njegovih Deset Zapovijedi u orsokake povijesnih
105
2.4.2009 23:45:27
stratita i anale duhovnosti ja opet iznosim te zapovijedi budui da samo

Kranstvo ima tako malo udorednih odredba a mnogi se pozivaju na
te zapovijedi i danas ele proiriti Kransko znanje. Mojsijevih Deset
Zapovijedi ako se ozbiljno shvati moe biti sustav davanja primata i
legimititeta Bogu danas kada u kranstvu sve manje vrijede odredbe
moralnog ivota.
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene.

U ovoj prvoj zapovijedi se oituje sutina vjere u jednog Boga; vjera
u jednoga Boga naziva se monizam. Monizam je dakle vjera u jednog
Boga koji se manifestira kroz zakone, obrede i samu vjeru. Ovdje se vie
implicira na vjeru u tog Boga nego u prenoenje njegovog znanja jer
znanje je prihvaanje cjeline, a vjera se tie jednote. Vie nego u drugim
duhovnostima i religijama taj monizam je ovdje u kransko-idovskoj
vjeri posebno naglaen. Svrha tog monizma openito je tenja da se vjera
sabere u jedno, u jednu projekciju ljubavi, u jednog stvoritelja te da se ne
ide stranputicama mnogobotva. Dakle, svrha toga je ono sabiranje duha
i njegova sublimacija kroz postojanost vjere u jedno da bi se ovjek svim
svojim silama i umom i srcem i tijelom stopio i ugradio u tu jednotu.
Drugi posebni znaaj tog radikalnog monizma i moda najvaniji
je to to su se u ona vremena kada je pisana Tora u svijetu posebno
isticale poganske mnogoboke religije u kojima su se vrile krvne rtve
polubogovima. Mojsije je htio dokinuti animizam i panteizam te ukazati
da se ne smije proljevati krv za ivotinjske i prirodne pseudo-bogove
ve treba rtvu prikazati jednom Bogu koji je Apsolutan duh, to jest
stvoritelj. Kasnije e Isus Krist idovski Mesija i zaetnik kranstva
tu zapovijed konano dovriti kada e samog sebe dati pribiti na kri i
svojom svetom krvlju svezati sve astralne duhove i demone te obznaniti
kroz tu istu krvnu rtvu Duha Istine. Stoga svi krvni obredi imaju svrhu
proienja podnebeskih prostora i zemlje, a dolaskom Krista ta krvna
rtva je izvrena u svojoj punini jer Krist nije dao svoju krv nekakvom
duhu ve jednom Bogu, svom Ocu na nebesima.
106
2.4.2009 23:45:27
Ova zapovijed dakle implicira na monistiko shvaanje Boga kao

Apsolutnog duha ili pak precrtanog jastva u ovjeku. Pravilno shvaanje
bi bilo da je taj Bog uvijek iznad ovjeka, negdje na nebesima no kao
to danas vidimo vjernici su tu zapovijed krivo protumaili mislei da
je ovjek Bog, to jest da je nepogreiv i apsolutan. Iako mi u velikoj
mjeri moemo puno participirati na Bogu jer smo njegova djeca, ipak
sama spoznaja nije dovoljna da bismo se toliko uzoholili i prozvali se
apsolutnim. Ova zapovijed stoga moe biti krivo shvaena ako mislimo
da se naziv Bog odnosi na neke mone individue. Mjera nae jednakosti
s Bogom je mo nae ljubavi i ni jedna druga mo ne dolazi u obzir jer u
konanici jedina mo je mo ljubavi; iz toga proizlaze sve druge odlike
i moi koje ponekad moemo zadobiti samo su proistjecanje iz ljubavi.
Danas smo svjedoci da vjernici ponekad imaju vie Bogova poput
onih divljih idova koji su izlili zlatno tele pod Sinajem na sramotu svog
revnog izbavitelja Mojsija. Ako smo se odluili za Boga i eventualno ga
spoznali i susreli tada naravno da emo biti cijeli njegovi. No ako samo
nagaamo i ako nam je ego napuhan matrijalnim imetkom tada nema
tog Boga da nas odvrati od pogrenog puta jer Bog je vrhunski ljubavnik
koji ispunjava sve nae elje. Stoga ono u to vjerujemo to emo i dobiti,
no ako elimo i jedno i drugo tada neemo dobiti nita, otii emo
praznih ruku. Moja najvea gorina je ipak ta to znam kako i to je Krist
dubinski htio i mislio, kakvog je on duhovnog vjernika htio od ovog
napaenog naroda te da ipak nije u potpunosti sve privukao k sebi kako
nam je rekao; i to me dubinski vrlo jako dira. Krist je na ovu planetu htio
donjeti duhovnu revoluciju i preobraziti sve ljude u istinske klanjatelje
u duhu istine, htio je od nas stvoriti mudru, a ne budalastu djecu. On je
donio istinsko znanje i istinsku vjeru no mi to ne elimo nasljedovati jer
smo se vezali uz lanu sigurnost i komfor kojeg donosi dravni zakon.
Porazna je injenica da danas farizeja i oholih pismoznanaca ima sve
vie i to poglavito u Kranskom podneblju. Kristov vjernik je postao
dvolino stvorenje koje slui i novcima i Bogu, postao je glumac koji
se u svijetskom zavodnitvu pomame za prolaznim uitkom ne eli do
kraja rtvovati za ljubav. Najvei kranski teolog 20 st. Karl Rahner
107
2.4.2009 23:45:27
rekao je esto citiranu izjavu: Ili e krani postati istinski mistici

ili e kranstvo propasti. Doista Karl je potpuno ispravno to rekao
jer duhovno blago i kreposti dananjeg kranina su poraavajui a to
je zato to je podvojenost prosjenog kranina enormna. Ova prva
zapovijed hoe ukazati na jedno a to je nadilaenje svih oblika dualnosti
jer dualnosti su kobne, hoe ukazati da je jedno potrebno iz ega pristjee
sva ljubav, mudrost i svetost i ovjek s s tim jednim ima suobliiti i to
nam treba biti trajno ufanje.
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.

U idovska rana vremena vjernici i sveenici su se toliko bojali Boga
da njegovo ime Jahve nisu smjeli izgovarati javno, ve su ga oslovljavali
na simbolian nain kao tetragramaton. Danas smo svjedoci da se ime
Boje izgovara na profan, a ne svet nain. injenica je da je zapadni
svijet Boga toliko profanirao da je od njega stvorio trgovinu i javnu
kuu. Ime Boje je najvea svetinja koja u odabranih neprestano prebiva
u srcu, a u onih drugih prebiva u umu. Pomalo je udno da mi Krani
Boga zazivamo iskreno samo onda kada nam je teko, kad nam je ivot
ugroen ili kada neto od njega traimo i to odraava hirovitost i nejednotu naeg duha. Trebalo bi konstantno prebivati u rijei Bojoj putem
molitve srca koju sam izloio u ovoj knjiici, neprestano zazivati Boga u
duhu putem molitve ali i initi sveta i bezgrena djela smjerno zazivu. Ne
moemo oekivati da e nas Bog usliiti ako nam grijesi ostaju isti, ako
ne pokaemo malo volje za udoredan ivot. Ako zazivamo Boga i dalje
inimo iste pogreke i grijeh, tada smo ipak dvolini. Ne kae se uzalud
u narodu: Pomozi si i Bog e ti pomoi. Ipak istoa naeg duha prije
samog zaziva i vapaja znai da u duhu ne bi trebao biti nikakav pretrjeran
afekt ili postranini poticaj ve sam impuls mora doi iz dubine naeg
bia. Meister Eckhard je lijepo rekao da je bolje imati bivstvujueg nego
misleeg Boga a to znai da treba Boga ivjeti srcem, a ne tijelom ili
umom. To takoer znai jedno; naime ako Boga zazivamo na profan
nain tada ne potujemo Oca koji u skrovitosti raa svog Sina to jest
108
2.4.2009 23:45:27
rije, tada ne shvaamo da je ime Boje utkano u samu providnosti koja

nas sve vodi. Tako moe doi do silovanja providnosti ako nas um mui
to se tie zaziva Boga. Jedini poticaj za zaziv Boga mora doi iz same
providnosti ili od Oca na nebu, inae je zaziv afektivan i lien veze sa
Ocem. Naalost mnogi su izgubili tu suptilnu vezu sa providniu tako
da oni zazivaju Boga bez osjeaja ve zato jer se to mora. Zapamtite da
se nita ne mora, Bog nije na nita prisilio ovjeka nekim moranjem
ve je ostavio svoje ime u najveoj visini providnosti i u najveoj nizini i
dubini one golgotske dragovoljne djelatne rtve samovoljnog pribijanja
na Kri da bi ga ljudsko srce samo i na spontan providan nain pronalo
u sebi. Bog je dakle potonuo na samo dno srca i od tamo se on javlja
jer ivi u najveoj dubini srca i najveoj visini neba; traiti ga negdje
drugdje izvan srca je besmisleno i kontradiktorno.
Jedan od glavnih razloga i uinaka zaziva Imena Bojeg je otputanje
grijeha, to jest otputanje naih mentalnih slika. Svaki istinski zaziv
ini da na mjesto slike doe ta zazvana volja svjetlosti. Ime Boje je
donositelj svijetla u nae duevne i tjelesne mehanizme jer to je istinska
i jedina rije koja moe opisati u potpunosti uvstva naeg srca. Kao to
sam do sada pisao itav na ivot je vjeni trud na iskaemo nae srce
koje je neizrecivo, da iskaemo ono nepojmljivo a to je ljubav. Jedini
nain da iskaemo to neizrecivo koje nas goni i razgoni u ivot i bitak je
da malo zastanemo i imenom Bojim iskaemo neizrecovog iz dubina
naih srdaca. Krist je taj put, istina i ivot koji je skinuo veo tajne i
neizrecovosti sa Bojeg bia te nam svojom istom krvlju putem svoje
djelatne rtve napravio stazu i most izmeu Neba i Zemlje. itav njegov
ivot je bio zapravo jedna istokrvna djelatna rtva koja je uskrsnula po
svojoj transcendentalnoj istoi to jest predanosti u naim srcima.
Najvei problem umnih pekulatora je to to pokuavaju Boga uhvatiti,
to je nemogue jer on je nevidljivi i neuhvatljivi duh. Ti znanstvenici
i mentalni pekulatori nastoje tako svojim dubokim promiljanjima
izrei neizrecivo, izrei Boju prazninu kao statinu. Moramo znati da
je Boja priroda samo prividno statina, ona je toliko dinamina poput
109
2.4.2009 23:45:28
divljeg nonog vjetra da ju je nemogue obznaniti osim po Sinu Bojem

Isus Kristu. to vie oni nastoje pekulirati to je Bog i njegovo ime
dalje od njihovih srca jer pekulacija hoe re ono to je neizrecivo na
statiki nain ljudskom duhu koji je izrazito dinamian. Time bi oni
htjeli uhvatiti Boga u svom mentalnom trenutku no to je nemogue jer
Bog je jedno koje je cjelina i tu cjelinu mogue je izrei u srazmjeru
oinske predanosti i majinske djelatne utnje. Stoga je evidentno da
se Bog u konanici i definitivno moe izre samo pomou dinaminosti
i stavljanja u motus, to jest ivor i promjenu a naposljetku konano i
trajno kao rtvena tiina u kojoj se participira na Bojem unutarnjem
prostoru u kojem on prebiva. Upravo to davanje prostora drugima da
u tom prostoru u najdubljoj tiini svetoga duha nikne Boanski cvijet
njegova imena odlika je mudrih i velikih duhovnih individua. Bog nam
je dao bezgranino mnogo vremena i svog prostora te svi istinski mudraci
nasljeduju tu njegovu odliku kada svom blinjem daju dubinskog
prostora i vremena da se Bog prema providnosti na sponatan nain u
njima probudi
3. Spomeni se, da svetkuje dan Gospodnji.

Dan gospodnji, koji je to ustvari dan? To je dan kada je Bog otpoinuo
u svom stvaranju i zapao u dubok san i divljenje nad svojom kreacijom.
To je dan kada i mi moramo otpoinuti, smiriti se i sjetit njega koji je na
nebesima. Kod idova taj dan za sveanost oputanja je subota, abat,
njihov sedmi dan. Kod nas krana to je Nedjelja kad smo u obiteljima
zajedno, kad je sredite euharistije i taj dan bismo trebali posvetiti
samo Bogu Ocu koji nas sve hrani svojom rijeju i odrava. Tog dana
neka traju meditacije, oputanja i molitve, neka ljudi budu zajedno.
Dan Gospodnji je njegovo zajednitvo vjere u kojoj on ljubi samoga
sebe i spoznaje samoga sebe jer stvorio je svijet iz iskona sa jednom
namjerom; da ne bude vjeno sam nego da ljubi samoga sebe i drugoga
kroz zajednitvo. To nam hoe rei da on toga dana uiva u samome
sebi kroz mnotvo stvorenja,kroza zajednitvo, te toga dana zaboravlja
110
2.4.2009 23:45:28
na brige i probleme i poiva u samome sebi, u svojoj ljubavi. Sjetiti se

njega i postati svijestan njegova duha u malenima i velikima, spomenuti
se imena Bojeg, spomenuti se ljubavi, spomenuti se mudrosti i biti u
duhovnim aspiracijama. Posvetiti taj dan beskrajnoj srei to nas je Bog
oslobodio iz samoga sebe u sebi, odluiti se za njegovu mudrost te biti
sabran i miran poput mirnog jezera.
No danas kao da se ljudi vie ne znaju opustiti u Bogu i vjerovati
u njegovu svemo po njegovom jedinoroencu. Nas krane obino
zatekne nedjelja u brigama i problemima no tog dana trebamo znati da
smo stvoreni na Boju sliku i priliku i postati potpuno Boje stvorenje,
nasljedovati njegovu ljubav i mudrost. Danas kao da ljudi vie nemaju
tu mirnou i spontanost djeteta koje jedino zna za Oca nebeskog.
Postati poput male djece i tada emo vidjeti kraljevstvo nebesko-kae
Krist. I doista Ocu su najblia mala djeca jer kod njih nema mentalnih
pekulacija ve ona na spontan nain shvaaju i ive ljubav nebesa.
Kod malenih je prisutna savrena spontanost duha svetoga kojeg oni
udiu poput kakvog divljeg proljetnog vjetra i tada otpoinu u majinom
zagrljaju i sigurnosti svojih hrabrih oeva i vladaju svijetom odraslih.
Mnogi ljudi rade previe i ne znaju se vie dobro odmoriti ve su u
stalnom gru i strepnji za sutra. Krist nam stoga govori da je svakome
danu dosta njegova zla te da Otac hrani i oblai i ptice na granama te da
se sutra samo brine za sebe, i to je doista tako. Pa zato bismo mi onda
trebali intervenirati u tu providnost kada je ta providnost savrena, jedino
samovoljni ovjek koji sebe proziva Bogom se usprotivi toj providnosti
i hoe po svome pa remeti harmoniju koju Bog neprestance stvara. Kada
bismo se samo znali opustiti i sve prepustiti u njegove ruke tada bismo
bili najsretniji, blaeni i istinski slobodni.
4. Potuj oca i majku, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji.

Kad ujem ovu lijepu zapovijed uvijek mi srce zaigra te se sjetim
kako je moj otac Miljenko znao govoriti meni kroz moju mladost
111
2.4.2009 23:45:28
aforizam; Umiljato janje dve matere sisa. Volim to zajednitvo po Kristu

ali kako da prihvatim njih i njihove grijehe kad u konanici oni ne
razmiljaju kao Bog. Krist nam u evaneljima govori da ima sposobnih
za brak, onih koje je svijet onemoao u tome, te onih koji se sami
spolno onemoe poradi kraljevstva nebeskog. Drugim rijeima oni koji
tangiraju prema kraljevstvu liavaju se spolnosti i za njih ova zapovijed
ne vrijedi jer oni su duhovni isposnici koji se odriu obiteljskih veza
poradi potpunog predanja Ocu Nebeskom. Puno mladih u ova dananja
vremena ne potuju ovaj zakon jer evolucija znanja i tehnologije u ova
vremena posebno je dola do isticanja, a mladi kao vjesnici promjene
i novog zlatnog doba ustaju na tradiciju i rue sve to je staromodno
to starije ljude duboko dira. Dananji roditelji i starije osobe nali
su se na pragu nove tehnoloke znanstvene ere i teko im je prihvatiti
tako brze promjene. No moramo znati da su u ovom i prolom stoljeu
sve hermetike i duhovne tajne obznanjene javnosti tako da je dolo
do strahovitog ubrzanja ljudske spiritualne evolucije. To je dovelo do
sveope individuacije i polaganog zamiranja drutvenih zajednica;
danas je ovjek ovjeku vie no ikad vuk i stranackako ree filozof
Thomas Hobbs. U onim drutvenim zajednicama koje su preostale, slabe
su duhovne snage jer duhovni mistici i mudraci su sve vie na margini
drutva povlaei se iz novonastalog evolucijske guve. S druge strane
rastu mistine oaze u ovome svijetu poput New Age komune Findhorn,
mistinog naselja u alpama zvanog Damanhur, kranskih i vainavskih
hramova te raznih crkvenih komuna i izgleda da te oaze mira dananja
mlade sve vie primjeuje. ini se da su mladi toliko danas bombardirani
informacijama i spoznajama da ne znaju za to se moraju odluiti pa u
veini sluajeva poinju sve mogunosti negirati to dovodi do njihove
indivuduacije i neutralne pozicije spram ideologija. Religijski programi
se vie ne potuju jer si individua stvara svoj subjektivni i osobni splet
ideja otro supratstavljajui se svijetskim ideologijama. Tako je i dolo
do radikalne individuacije u kojoj mlad ovjek sam upravlja svojim
ivotom odbacujui kransko zajednitvo, druenje sa potlaenima
te obiteljsku tradiciju. Velike i bogate obitelji danas su pred raspadom,
krvno srodstvo je izdalo samo sebe, mnogi kreu sumnjivim putevima i
112
2.4.2009 23:45:28
ini se da u svijetu sve vie moemo primjetiti dvije skupine ljudi; oni
koji radikalno naputaju dravne i religijske udoredne sisteme te onih
koji su duboko potlaeni od grubih drutvenih zakona. Zbog uglavnom
ideolokih usmjerenja naih zajednica mlade obuzima sve vei bijes i
revolt na ideologije koje vledaju svijetom. Mladi trae put za realizaciju
svoje istine i svojih ideja. Mjerilo njihove plae postaje koliina slobode,
moi i ne-identiteta i duevnog zdravlja. Upravo tenja da se zadri
dobro duhovno zdravlje je glavni motiv koji dananju mlade dri u sve
veoj rezignaciji, oni ele zadrati svoje dostojanstvo pa ne ulaze u sve
brutalnije dravne aparate. Oni mirno gledaju, promatraju i svjedoe
kako svijet ide svom kraju i znaju da ne mogu utjecati na svijet koji je
sam odabrao da ode u svopu propast.
to se tie obiteljskih odnosa mlade vie ne odreuje usmjerenje
njihovih roditelja, javljaju se priproste obitelji u kojima ima izuzetno
napredne duhovne djece. New Age znanstvenici imenovali su tu novu
generaciju djece Indigo djeca. Ta djeca navodno vide prolost i
budunost, telepatski komuniciraju sa duhovima i prirodom te razvijaju
parapsiholoke sposobnosti koje ljudska rasa nikad do sad nije imala. Oni
su izuzetno nadarena, trae posebnu panju, izraene su ekstrasenzitivnosti
i esto su to hiperaktivna i autistina djeca- to jest djeca na margini
drutva. Oni se nikada zapravo i ne uklapaju u standardne obrasce
ve su posve okrenuti duhovnoj zbilji te esto komuniciraju i zazivaju
Anele. Takva djeca su esto pod enormnom prisutnou duha i ljubavi
Djevice Marije koja je i inae poznata koja najvea zagovornica malene
djece no kod odraslih ta veza sa duhom prirode ve je davno zagubljena.
Kod takve djece postoji odreena duhovna kvaka ili svojevrsni duevni
proces kojeg mogu iz svog iskustva posvjedoiti. Naime ako su djeca
esto u prisutnosti familijskih 0sastanaka odraslih tada nesvijesno
participiraju na simbolinom jeziku odraslih koji ima izuzetno jak
psihiki naboj i taj naboj djeca nesvijesno, ali eljno registriraju u
dubini svog duh, nazovimo to primalni impuls spirita. Zbog toga se u
njima i prije odrastanja smjerno tim nabojima odraslih razvija odreena
skrovita spiritualna evolucija jer dijete u svom duhu svjedoi cjelinu
113
2.4.2009 23:45:28
koji se sastoji i od ivota i od smrti. No kada jednom nastupi pravo to

jest jezino obraenje djece tada ti svi podsvijesni naboji iz djetinjstva
isplivaju na povrinu budne svijesti i dijete moe osjetiti tada u svom
duhu izuzetno spiritualno ubrzanje evolucije i psihike snage, ija jaina
i snaga je smjerna primalnom impulsu spirita. Zapravo tek kad se taj
obrat dogodi dijete postaje samostalno i jednako odraslima te je sasvim
spremno i potrebito osamostaljenja i vlastitog odnosa s Bogom. Tada na
tren zamire jednota da bi ponovno duhovno uskrsnula u Isusu Kristu,
javlja se roenje u vatrenoj koljevci duhovnosti i tada prestaje velianje
odraslih i dijete je spremno za istinski odnos s pravim ocem i majkom,
Ocem i Majkom na nebesima.
5. Ne Ubij!
Ova zapovijed vrlo je stroga i direktna te nam govori jednostavno
a toliko direktno da ne smijemo nikoga ubiti iako su u ona davna
Mojsijeva vremena idovski vjernici i sveenici klali ivotinje ova
zapovijed zapravo govori da ne smijemo liiti ivota nita to je ivo, to
jest ono bie koje je pod upravom Oca i kojem Otac daje sjeme. Budui
da Otac svemu daje svoje sjeme , a majka priroda to isto sjeme u svojoj
koljevci prirode prima ne bi trebalo ubijati ni nedune ljude u ratovima
ni nedune ivotinje u klaonicama. to se tie hrane priroda i sunce nas
je opskrbilo sa pregrt voa, povra, mlijeka i raznih itarica tako da
nema ni govora o proljevanju krvi ivotinja. Krv zapravo oznauje duha
svetoga koji ima vlast svezati po svojoj istoi elementarne duhove, to
je krv ia to je i duh ii. Dakle, na krv se arhetipski vee Duh Istine
i jedini izgovor za proljevanje krvi mogu biti neki najsvetiji religijski
obredi u svrhu proienja kolektivne svijesti ovjeanstva. U Mojsijeva
vremena obrednim krvnim rtvama prinosnicama su htjeli zadovoljiti,
apsolutnog duha, Jahvu, te oistiti astralne sfere od zlih duhova. No to je
bilo u ona davna vremena kad su ljudi bili na nioj stepenici duhovnog
razvoja, bili su primitivni i trebao im je neki medij da stupe u kontakt
s nebesima. U tom smislu zanimljiv je rani idovski obred Brit Mila;
114
2.4.2009 23:45:28
obred obrezanja. Naime 13 dana od djetetova roenja uz prisustvo

sveenika, roditelja i kumova stvarao se krvni zavjet obrezanja i primanja
u idovsku zajednicu. Moemo si misliti kakve je sve utiske primao
krsni kum djeteta dok je gledao kako se sa djetovog trbuha proljeva
mlaz krvi tek obrezanog djeteta. Danas u Kranstvu ipak nema takvih
emotivnih spektakla ve se dijete krsti svetom vodom u ime Trojstvenog
Boga, dok se u protestantskim zajednicama vjernik od glave do pete
uranja u obredni bazen. To potapljanje u vodu simbolizira Isusovu smrt
i uskrsnue te se tako stvara trajni zavjet o udorednom ivotu.
Ubijanje ivotinja i proljevanje ivotinjske krvi u klaonicama je
svakako neprikladno i pogreno. To masovno klanje ivotinja dovelo
je do zagaenja svijesti i psihotinog neuravnoteenog podsvijesnog
stanja tih jadnih bia koje utjee i na nau psihu. Naime, znanstveno je
dokazano da prije nego u klaonicama krenu ubiti ivotinju ona to osjea
te si ne moemo ni zamisliti kakva je psihotina nervoza zaposjedne prije
nego je zakolju. ivotinja tada isputu u svoju krv negativni zapis straha
koji je memoriran za vrijeme klanja u njenoj stanici i ovjek kasnije to
energetski negativno meso jede za svojim obiteljskim stolom. Posebno je
muno kada u klaonicama ubiju najsvetiju ivotinju koja nam daje toliko
dobra, kada krenu ubijati kravu. Krava nam daje mlijeko, sir i ostale
mlijene proizvoda bez kojih je zdrav ivot gotovo nezamisliv. Krava je
i najmirnija i najia od svih ivotinja pa je velika pogreka ubijati nju.
Ova zapovijed se posredno moe vezati uz onu Kristovu: to Bog
zdrui, ovjek neka ne rastavlja. Drugima rijeima to je u prirodi
na intiman nain zdrueno s Bogom, ovjek ne smije rastavljati. To
se posebice odnosi na zaljubljene muko-enske parove koji ako su u
istinskoj ljubavi, to jest ako ih je Bog zdruio tada ne smiju biti razdvajani
od nikoga. Rastavljanje je zapravo in analiziranja zaljubljenog odnosa
mladih od strane odraslih i moe uiniti veliku tetu psihi ovjeka. Sve
u ovome svijetu tei prema zaboravu to jest sjedinjenju te je sasvim
pogreno intervenirati u taj vrhunski plan Boje providnosti, stapanje je
stoga neto to se na neposredan i prirodan nain odvija no kada ustajemo
115
2.4.2009 23:45:28
protiv takvog stapanja tada ustajemo protiv samog Bog. Isus Krist nam
hoe re da je ljubav najisa i iskonska kada se stapaju dvoje ljudi u
svom ljubavnon zanosu. Takva ljubav koja je krhka poput najnjenijeg
cvijeta ne bi trebala biti unitavana od oholih i ogorenih odraslih ljudi
koji ne znaju to je to zaljubljenost. Ubijanje ljudi i ivotinja je stoga
najvei zloin i ustajenje protiv providnosti
Za ubijanje, individua ne samo da odgovara pred Bojim najstroim
sudom, ve biva trajno prokleta i od prirodnog zakona. Stoga ova
zapovijed dolazi od samog Boga jer njemu inimo najveu uvredu bilo
ubijajui druge na indirektan nain, bilo ubijajui sami sebe. Ako moramo
umrijeti neka to bude samo u ljubavi i duhu svevinje providnosti, svako
drugo liavanje ivota je najvea uvreda Bogu i proklinjanje ovjeka.
Neka nas zlokobni duh ubojstava i suicida trajno zaobie. Krist je svima
dao ivot vjeni pa to onda rei koliko njega srdi ubojstvo njegovih
najmilijih, njegove djece, sveca i katolikih muenika.
6. Ne sagrijei bludno.
U pradavna vremena idovska mitologija vrlo ivopisno opisuje
kao jedan od glavnih razloga ovjejeg pada bludnost. Naime idovski
misticizam na arhetipski nain govori da prije nego to je Adam bio s
Evom, bio je s prilenicom Lilit s kojom je na bludan nain prosipao
svoje sjeme u bezakonju i kao rezultat tog njegovog bludnog ina Lilit
mu je izrodila 5 zlih duhova. Ova mitologija na koju upuuje Gerhom
Scholem-- najvei strunjak za idovski misticizam 20 st.govori da je
uz krv, najjai ljudski energetski medij plodno sjeme na kojeg se veu
elementarni duhovi i iz ega se raaju njihove legije. Stoga je Mojsije
htio ukazati na svetost spolnosti i njezinu veliku problematiku vezanu s
neistim silama te je htio ukazati na imperativ ienja tih nebeskih sfera
u potivanju Jahvinog zakona. Proljevanje sjemena je stoga in najveeg
grijeha i teke bludnosti ako nije pod kontrolom apsolutnog duha te moe
odvesti ovjeka u duhovnu propast jer na bludno izgubljeno sjeme se veu
116
2.4.2009 23:45:28
negativni duhovni entiteti koji nakon nekog vremena poinju opsjedati

bludnika. Danas smo svjedoci toga da je bludnost ope prihvaena stvar
te lijenici i doktori medicine ak preporuuju masturbaciju kod mladih
govorei da je to neto najnormalnije, ali ne znaju da je to avlova igra
i njegovo najvee bojno polje na kome on ubire najvie jadnih rtava.
Veina posjednua negativnih i zlih duhova proizlazi iz ina razuzdane
bludnosti i nekontroliranog proljevanja sjemena tako da je ova zapovijed
vrlo legitimna i odreena.
Bludnost je stoga najtei grijeh protiv svetosti same i opaina koja
ostavlja duboke i dalekosene posljedice na istou duha. Upravo ta
tenja za bludnou suprotna je svetosti jer se u bludnosti na namjeran
nain obeauje svetinja duha kojeg nam je udahnuo Stvoritelj.
Bludnost je izopaeno koketiranje sa bezdanskim svijetovima i
animalnom prazninom. Bludnost je ponitenje sakralnog poretka
stvari i devijantan odnos s stvarnou. U bludnosti se najjae osjea
magnetizam i animalni karakter praznine jer to je openje s umjetnim
vjetakim svijetom u cilju ponitenja uskrsnua i ivota vjenoga. U
tom procesu individua seksualno svrava s fragmentima stvarnosti i ne
eli prihvatiti cjelinu koja je Bog. Magnetizam bludnih slika je enorman
zbog obrtanja iskonskih polnih napetosti gdje primat sveprivlanosti vie
nema Bog nego njegova izdiferencirana i animalna stvarnost. Stoga je
svako spiritualno nastojanje teko i zahtjevno jer dok god se na duh ne
proisti u samoj svetinji on tangira dolje u stvarnost umjesto da se vrati
svom izvoru. Stoga je ovjek doao dok kraja evolucije jer je spoznao
da ima slobodnu volju i dvije stvarnosti za odluiti se kamo e poi, dali
e poi natrag Bogu u vjeri cjeline, ili e pekulirati poput znanstvenika
i biti vjeni rob praznine, ili drugim rijeima prihvatiti apsolutno znanje
ili se podati parcijalnom znanju.
Ljubavni odnos je neto to je priroeno i Svevinjem gospodinu no
kod ovjeka se radi o tome da je zastranio u atavistiki svijet. Svako
stvorenje na svijetu ima svoj spolni par i poantna je da se vrste ne mijeaju.
U idovskom misticizmu spolno podruje je oznaeno arhetipom
117
2.4.2009 23:45:28
neovisnosti te se stoga na podruju spolnog ivota treba rezignirano

zadrati neutralan stav i odrei se spolnosti. Prava odluka mora dolaziti
iz podruja iznad spolnosti a to je podruje srca ili arhetipa sklada.
Stoga se u ljudskom tijelo odvija neminovan i snaan okraj izmeu srca
koje tangira prema istoj ljubavi, predanosti i skladu cjeline te podruja
spolnosti koje odreuje sve nae ovisnosti i polne napetosti kao i bludni
plastini svijet astralnih vampira i duhova. Spolnost i razuzdana bludnost
nije neto to se moe preko noi promjeniti. Ne! Obuzdavanje spolnih
apetita trai vrijeme i strpljivost te snagu nae volje da se odrekne svega
to je bludno i nedostojno same svetosti; svetoga duha ili istokrvnog
saveznitva s Bogom. U konanici za sjedinjenje je potrebno potpuno
odricanje od spolnog ivota, jer spolnost je imanentna i vremenska
kategorija dok je odnos izmeu Boga i ovjeka transcendentan. Naa
dua je stoga roena i stvorena za direktan nedualni odnos s Svevinjim,
te zato dua nema polni nagon jer je jedna i jednistvena na sliku i priliku
Boga koji je takoer jedan i jedinstven, jer u konanici jedno biva
privueno jednim i to je transcendentni odnos, dok kod spolnih igara traje
vjena dualnost u kojoj caruje dualnost i podvojenost svijeta praznine.
Stoga treba svoju duu potpuno posvetiti izvoru na nebesima jer tamo je
na vrhunski i jedini ljubavnik, ispunjavatelj svih naih elja.
7. Ne ukradi.
Ovaj propis je jo jedna odredba Mojsijeva duhovnog udorea te
kao i prethodne zapovijedi nastoji posvetiti narod i dokinuti profanost
te usmjeriti na potivanje jednog Boga Jahvea, apsolutnog duha. Ova
zapovijed hoe na indirektan nain ukazati na prihvaanje providnosti
koja jedina moe dovesti ovjeka do duhovnog blaga putem iskustva
te stoga zapovijed hoe rei da ne treba krasti od drugih bilo mudrost
bilo dobra jer e nas providnost svakako nagraditi svakim dobrom ali
kada budemo spremni i dostojni nositi Boje darove. Kraa zapravo
govori o nevjeri ovjeka koji ne vjeruje u providnost od koje dolazi
svako dobro ve eli od svog blinjeg ukrasti mudrost ili imetak kojeg
118
2.4.2009 23:45:28
bi mu ipak Bog kad tad ionako dao da se uzda u njega i vjeruje da

je njegova ljubav najvea. Ova zapovijed nam dakle govori da treba
znanje, mudrost i ostale boje darove primiti direktno od Boga ,a ne
krasti od drugih. Svima nam Bog daje koliko moemo primiti na naem
putu te ako elimo vie od toga tada zapravo pokazujemo da nemamo
prisan odnos s Stvoriteljem ve se uzdamo u ljude i njihov imetak te
tako krademo od drugih. Kraa oznaava najee osobu koja istinski
niti nije nikada bila na pravom duhovnom putu te osobu koja nikada
zapravo nije ni okusila istinske blagodati primanja duhovnih darova
od Oca. Takva osoba ustvari duhovno vegetira na svojim blinjima te
uzima tua dobra potpuno nesvijesna za svoju osobnu duhovnu realnost.
Takva neosvijetena osoba je poput kakvog psihikog vampira jer krade
Boansku energiju od drugih, ona nema snage i dar duhovnog razuma da
se prikopa na vii resurs energije, na priodne izvore poput drvea, mora
sunca i neba. To je najee dubinski prestraena osoba koja je odbacila
vrhunsku ljubav i duhovno sazrijevanje pod okriljem providnosti te su
je ljudi vjerojatno ujeli svojim zlim jezicima pa ona sada ispoljava
karakteristika ovjeka koji se utapa u vlastitoj vodi zapomaui i
panino zazivajui Boga za pomo. Osoba koja krade vie nema Boga
u srcu ve umski i prisilno u gru razmilja o Bogu tako da joj nitko
ne moe pomoi. tovie ako joj netko i priskoi u pomo ona ga sa
sobom povue na svoje egzistencijalno dno. Svi se sjeamo arhetipskog
primjera krae kod Jude apostola koji se toliko uzoholio da je mislio da je
do kraja poznavao Krista pa se odnosio prema njemu zamiljajui u umu
kakve bi sve financijske koristi mogli imati apostoli kada bi zakraljilji
njega. Kraa sama po sebi je dakle vrlo naglaen i moan arhetip kojeg
nije lako zauzdati jer se vee uz matrijalna dobraprvenstveno novacprema kojima naalost naa svijest u ovome svijetu tangira
8. Ne reci lana svjedoanstva.

Ovaj zakon se odnosi na uvide u istinu i otajstva Nebeskog Kraljevstva
te na njihovu vjerodostojnost ako je mjerilo toga direktno iskustvo
119
2.4.2009 23:45:28
Bojeg bitka. Naime tek kad je prisutno direktno iskustvo Bojih

otajstava moemo rei da su ta otajstva vjerodostojna. Nije dovoljno
znati ili nauti neto od drugih vema je potrebna znanje primiti preko
iskustva jer samo kroz iskustvo ivota Bog se direktno obznanjuje. Stoga
se lano svjedoanstvo odnosi na one kojima znanje nije sluga ljubavi
prema blinjima i Bogu ve odredba manipulacije i manifestiranja lane
moi. Onaj koji govori lana svjedoanstva zapravo razotkriva da ne
ivi u Bogu ve je posredno pod utjecajem svjetovnih programskih
obrazaca te je toliko zaslijepljnen svijetom da njegovo iskustvo ivota
vie niti nema neku providnu vrijednost. Budui da je kod izabranih
veza izmeu direktnog ivotnog iskustva i providnosti stalna i puna
ljubavi oni imaju istinita svjedianstva jer ih Bog Otac zauvijek opeati.
Kod drugih ta veza sa providnim Bojim vodstvom je davno zagubljena
negdje u ranom djetinjstvu kada su odluili svojevoljno da ne ele
vie biti djeca Boje ve djeca svijeta. Kunje koje se javljaju ve u
ranoj mladosti su najvee kada primamljivost i lani sjaj matrijalnog
svijeta odraslih mami malene da izau iz svoje kukuljice nevinosti te
odbace svoju istou i povezanost s nebom poradi lanih ovosvjetskih
zadovoljstava. Mnoga djeca tada pokleknu jer ili im je kri unutranje
patnje preteak ili pak zavodljivost svijeta prevagne pa ostavljaju Boga i
kreu u nov ivot lanog sjaja. Oni odabrani nikada ne ele odrasti osim
u duhovnom smislu da postanu mudraci monasi i mistici, odabrani su
zauvijek djeca Boja jer njihova ljubav prema Kristu je tolika da e oni
uz pomo svojih vjernih anela preutjeti i podnijeti najveu patnju i
nesreu samo da doekaju pravednost svog Oca u koga beskrajno vjeruju
i da doekaju njegovo kraljevstvo.Takvi odabrani nee nikada dati lana
svjedoanstva o svom duhovnom stanju ve ako nee imati nita za rei
tada e utjeti i ekati da se ispuni pravednost nad njima. S druge strane
oni drugi mladii bit e jako zavedeni lanim sjajem svijeta odraslih
i raznim ulnim uitcima, razuzdanou i opom profanou ponitit
e svetinju svog Boanskog tajanstva i prekinuti svoj dubinski odnos s
providnou poradi brzog uspjeha i dobitka na raun svoje profanosti.
Takvi e tada neto od Boga tek naizgled dobiti no izgubiti e puno vie,
izgubiti e svoju djeju nevinost i zauvijek ponititi mogunost da se
120
2.4.2009 23:45:28
rode u vatrenoj koljevci duha. Kada shvate kakva su lana zadovoljstva

zadobili i to im je nudila providnost postat e gori od pelina i poeti
lano svjedoiti jer su izgubili svoju providnu vezu. Oni koje vie ne
okruuje daak duha svetoga nemaju vie odnos s Bogom Stvoriteljem
i trajno su prinueni da robuju grubim i nemilosrdnim mehanizmima
ovoga svijeta.
Oni odabrani koji su spoznali princip i izvor postojanja te se potma
ugradili u njega, oni e svjedoiti istinu i umirati radi nje. Oni e biti
svijetlost svijetu jer e njihova ljubav prema svevinjem rasti iz dana u
dan. Njihova svjedoanstva bit e puna ljubavi i duha svetoga no grub
ovosvjetski poredak izrugivat e se nad njih i smatrati ih ludim. Svaki
takav odabran prije ili kasnije e se razoarati u svijet i shvatiti da nitko
nema ui da uje i oi da vidi onu istinu koju oni hoe obznaniti. Tuna
je injenica da ovaj svijet vie ne zanima istina o nebeskom kraljevstvu
i njegova otajstva. Ljudi rae ive uljuljani u svoju sugurnost dravnog
poretka te su se predali zakonima svijeta i odbijaju prihvatiti zakone
neba. Takav sukob izmeu te dvije stvarnosti raste svakodnevno i uzrok
je svih revolucija i ratova. Jer svi ratovi su zapoinjali u obiteljima a
revolucije su imale za cilj uspostaviti nebesku dravu na ovoj zemlji,
to nikome do sad nije uspjelo te su rtve velike i na strani odabranih
ratnika i na strani ovosvjetskih ratnika.
9. Ne poeli tueg enidbenog druga.

eljeti tueg enidbenog druga je u svakom pogledu pogreno i
amoralno no u Mojsijeva vremena ovaj zakon je bio posebno naglaen
upravo zbog tendencije ondanjeg idovskog puanstva prema bludu
i razvratnitvu. Kae se da je za vrijeme cijelog pohoda kroz pustinju
idovski narod umro i ponovo se rodio u zakonu i redu kojeg je Mojsije
naglaavao te da je Mojsije uspio zauzdati bludnost i razvratnitvo svog
naroda te ga usmjeriti na jednog Boga, Jahvu. Bludnost je svakako jedan
od najteih grijeh a idovi pod jarmom Egipatskih faraona nauili su
121
2.4.2009 23:45:28
se raskalaenom i razuzdanom ivotu no poslje pokore i pustinjskog

pohoda njihovo stanovnitvo je bilo desetkovano i nauili su cijeniti
i ono najmanje to im je Bog dao. Ovaj zakon se odnosi na kontrolu
poudnih osjeaja prema tuoj eni ili mukarcu. Kada je jednom Bog
Jahve ozakonio branu zajednicu ona je postala najvea svetinja koju je
nadgledao sam Bog. Budui da se sve u prirodi svodi na polne odnose
pa tako i kod ljudske zajednice, spolnost je za Jahvu najvea svetinja
koja ne smije biti niim skrena stoga i ovaj zakon ukazuje na svetost
brane zajednice.
U prolosti svi vei ratovi su nastajali ili zbog obiteljskih svaa ili pak
zbog nevjere branih drugova. Kada Bog zdrui mukarca i enu ovjek
to neka ne rastavlja-veli Krist. To znai da su brane zajednice svetinja
ali ako postoji elja za rastavom onda jednako tako to mora biti obavljeno
kroz obred i pisani zakon sveenstva i crkve. Danas smo svjedoci da se
ozakonjuju bludni homoseksualni odnosi kao i poligamija u kojoj su
oskvrnute svetinje brane zajednice. Krist je rekao da svatko ko je s
poudom pogledao tuu enu ve je s njom u srcu poinio preljub. Stoga
se treba odrei bludnih elja za oskvrnuem svetinja muko- enskih
odnosa. Ako je ena Boja to jest ako se zavjetovala Ocu nebeskom
i Kristu poput asnih sestara tada taj zavjet treba izrazito i dosljedno
potivati odnos posveenika i zarunika kao Boga i ne kriti svetost
veze odnosa mukarca i ene . Naalost danas smo svjedoci da su sve
prave ljubavi tune jer dravni zakon i njihovi ljubomorni blinji ne
shvaaju dubinu ljubavnog odnosa izmeu mukarca i ene pa ih osuuje
i preziru pa ak i ubijaju svojim surovim ovosvjetskim zakonima. U
knjizi Mistik Davida Torkingtona opisan je sveeniki put ovjeka
ije su kunje u odnosu predanosti prema Bogu zapravo bile jednake
kunjama koje su imali njegovi roditelji u branoj zajednici. U knjizi je
lijepo opisano i usporeeno uzdizanje k Bogu kroz svetaki ivot jednog
sveenika jednako kao i kunje onih koji razvijaju odnos s Bogom kroza
svog branog druga
122
2.4.2009 23:45:29
10. Ne poeli nikakve tue stvari

Ova zapovijed zapravo hoe re da su sva dobra po Ocu savreno
dobro raspodijeljena te da ne treba traiti tue ve sabirati i jednako
raspodijeliti svoje blago. U Mojsijeva vremena bilo je mnogo lopova
i razuzdanih ljudi koji su grabili tue, a danas to se toga tie situacija
je jo gora jer ljudi grabe Boju imovinu svakodnevno. Kada bismo
samo shvatili da je sve u ovom univerzumu Boje, a mi da smo samo
posrednici izmeu svijeta i Boga bili bi u savrenom skladu s Nebom.
Jer Bog nam je dao savrenu planetu na kojoj u principu ne bi trebalo
biti lopovluka, siromatva i neimatine; kada bismo sve predali u Boje
ruke vidjeli bismo da plodova zemlje i drugih dobara ima dovoljno za
sve bez raslojavanja drutva na bogate i siromane. Ovaj zakon kao i
onaj proli opetovano govori da se treba prikljuiti na providnost i iz
nje crpiti svoju snagu, znanje i istinu a ne se poput vampira hraniti na
energiji drugih. Oni koji nemaju kontakt s providnou ne osjeaju da
sva dobra dolaze od Boga te onda oni misle da je itav svijet njihov a ne
Boji. Upravo Ateizam i njegovi pobornici proglaavaju sebe Bogovima
prisvajajui i otimajui sva naa dobra od Boga i blinjih. To je naa
najvea bolest, ta egoitina ateistika svijest koja grabi sve za sebe i
neda drugima da doe do onih darova koje nam je svima Bog ponudio.
Vainavski duhovni spisi govore da je jedna od najsuptilnijih iluzornih
matrijalnih elemenata takozvani lani ego, to jest ona svijest koja se
krivo identificira sa stvarnim svijetom mislei da su dobra njena a ne
Boja. Taj lani ego u naoj kranskoj ateistikoj svakodnevnici postao
je normalna stvar, no pravi kranski mistici su oni koji su svijesni
sveprisutne Boanske svijesti te je za njih Boja i individalna svijest
jedno. Da bi Boanska svijest i individualna svijest postala jedno treba
odbaciti lano poistovjeivanje sa iluzornom energijom, shvatiti da
sve proilazi iz Boga te uvidjeti istinu da su nae due samo djelii u
cjelovitoj svijesti apsolutne totalnosti Svevinjeg. Stoga ne poeliti nita
tue znai zadrati jedinstvo samosvijesti i ne prisvajati ono to je od
Boga ili blinjeg stvorenja ve pustiti da providnost ili Otac Nebeski
kroz vrijeme i bitak izvri najpravedniju i najsavreniju raspodijelu
123
2.4.2009 23:45:29
dobara i imetaka. Zadrati spontanost i neposrednost djeteta koje sve

jednako ljubi i nita ne prisvaja neka bude na ideal u osloboenju i
zadovbivanju cjelovite svijesti. Amen
124
2.4.2009 23:45:29
15. Kristove zapovijedi
Ljubi gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom

svojom i svom pameti svojom.
Ova zapovijed starog zakona na lijep nain hoe re da se svim
svojim snagama trebamo dati Bogu. Ta zapovijed hoe re da treba prvo
Boga spoznati. Ako vema nismo spoznali Oca zasigurno znamo Sina
te mu se moemo predati. Mnoge duhovne kole poput istonjakih
impersonalnih strujanja i katolikog asketizma govore o mrtvljenju
osjetila i nadilaenju osjetnog. No ovjeka upravo osjeaj ini potrebnim
Boga i osjeaj je taj od kojeg ne treba bjeati. Time nam Krist zapravo
hoe re da ne trebamo silovati svoje tijelo, duu i duh ve svega sebe
staviti u ljubav Boju i predanje. Stoga onaj koji podvaja svoj duh od
svojih tjelesnih osjetila zasigurno ini nad sobom silovanje koje ga moe
odvesti u propast. Ljubiti Boga znai ne odbaciti svoju osobnost ve svu
svoju osobnost predati njemu i staviti je u slubu njemu. ivot je stvoren
za uivanje ali ne za matrijalno uivanje stoga sebe ne treba dati svijetu
ve jednom Bogu. Naa svijest se uruava u samu sebe ako se predaje
svijetskim zavodnitvima jer matrijalni svijet je dualan i u njemu nema
anse da se naa svijest ujedini. Jedino sabiranje svijesti i dosezanje
jednote mogue je kada svoju svijest usmjerimo na jedno na nebesima,
na jednog Boga, jednu nadsvijest koja je izvor nae individualne svijesti.
Zakon refleksije svijesti govori da ako pronaemo Boga kao svoj uzrok
na poetku postojanja kao iskon svega tada moemo ljubei njega i
predajui se njemu svim svojim snagama postepeno vidjeti njegov odraz
u svim biima i tako postii jedinstvo svijesti i sve vidjeti kao njegovo.
Zapravo taj zakon refleksije kae da sve to ima poetak ima i svoj kraj to
jest sve to je nad nama bit e i pod nama. Taj zakon refleksije je zapravo
ono to Krist misli kada kae: Kako je na nebu, tako i na zemlji. Cilj
125
2.4.2009 23:45:29
svih duhovnosti je sabiranje i fokusiranje svijesti u jedno, no to jedno ne

moemo nai u svijetu ve samo u duhovnim nebeskim prostranstvima.
Upravo ta pretjerana askeza i razne kvazi meditacijske tehnike u cilju
mrtvljenja osjeaja i totalnog zatupljenja najvea su zabluda duhovnosti
istoka i zapada. Bog nas eli potpune i cijele, mi elimo sveg njega i on
eli sveg nas te stoga nema razloga za mrtvljenje tijela i osjeaja ve
ih se samo treba staviti u slubu Bogu. Tada emo i svojim osjetima
moi osjetiti Boju ljubav i blizinu. To je istina koju nam Krist govori te
koja je jednako tako izuzetno naglaena u vainavskoj znanosti o iskonu
postojanja. Stoga je askeza velika zabluda duhovnosti jer time ovjek
mrtvi dio sebe iako Bog hoe sveg ovjeka asketa pretjeruje i bjei od
svojih osjeaja. Sve to trebamo je ljubav kojom moemo svoja osjetila
svoj duh i duu staviti u slubu Bogu. Stoga je predano sluenje i bhakti
kod vainava vrhunac duhovnosti jer je to cjelovito zahvaanje u ljubav
Boju i najii odnos s Svevinjim i ono to Krist zapravo hoe od
nas. Ono to kvazi duhovnjaci i askete ne znaju je da uz fizika osjetila
postoje i duhovna osjetila, kao to postoje tjelesne oi postoje i duhovne
oi no oni to nikada nisu osjetli jer nisu razvili svoju ljubav prema Bogu
na pravilan i cjelovit nain. Amen.
Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe!

Toliki ljudi su danas prestraeni jer ne ive svoj ivot ve glume neto
drugo to nisu oni sami. I na prijatelj vl. Zlatko Sudec navodi kako je
osnovni uzrok ljudske nesree gluma no ako ivimo svoj ivot-jedan
i neponovljiv u cijelome svemiru- tada smo zasigurno zadovoljni sa
samima sobom te sretni. Samo onaj tko je pronaao sebe ili Boansku
iskru u sebi moe biti sretan i zadovoljan, a samo sretan ovjek moe
ljubiti drugoga kao samoga sebe. Ljubav prema blinjima je kao neprestan
i neiscrpan blagoslov koji se dogaa dok god ovjek die i ivi. Ljubav
je osnovna pokretaka snaga svijeta koja jedina ima mo stvoriti ivot
to jest oivjeti drugoga ili ga blagosloviti. Stoga onaj koji je spoznao
ljubav Oca nebeskog ne moe nita drugo initi nego ljubiti sve jednako
126
2.4.2009 23:45:29
i blagoslivljati. Onaj koji blagoslivlja ini obostranu milost u svijetu jer

ne samo da daje drugima blagoslov ve istovremeno blagoslivlja sve
oko sebe. Stoga je ljubav jedina neiscrpiva sila u ovome svemiru, jedini
perpetum mobile koji nikada ne moe presuiti ako je u poniznosti.
Mnoge zapadne kole nagaaju koja je to primarna rije ili osobina Oca
Nebeskog no oni koji ive gore na nebu gdje se raa nepresuno svijetlo
iskona znaju da je ta kvaliteta zapravo poniznost. Poniznost je ta odlika
Boga tvorca i njegove ljubavi jer on u poniznosti umire sam sebi da bi
se ponovno u samom sebi rodio i uskrsnuo. Poniznost je ljubav koja
bilo gdje da je smjestimo u tijeluod glave do peteuskrisava samu
sebe u slavu jer je svijet stvoren tako da se rtvena poniznost proslavlja
neprestano u Bogu. Poniznost je primarna Boanska odlika Isusa Krista,
poniznost je sam Isus Krist te stoga Vainavska znanost nije daleko
od istine kada kae da je primarna odlika zrele duhovnostipredano
sluenje.
Zakon refleksije govori da ovjek ono to vidi nad sobom vidi
i precrtava i pod sebe. Iznad nas su Boanski principi a pod nama je
Boanska vjera. Zakon refkeksije govori da ukoliko Sin spozna Oca
tada sve biva stvoreno od Oca, a ta vizija jedinstva Oeve stvarnosti
pod nama je vrhunska vjera to jest ljubav Oca i Sina kao Duh Istine.
Stoga nam zakon refleksije razotkriva pravu jedinstvenu narav Duha
Svetoga, kao ljubavi Oca i Sina koji u svemu ispod sebe vidi odraz i
neunitiv Duh Oca. Samo onaj aspirant koji je spoznao Oca moe
istinski shvatiti to je zapravo taj Duh Istine, svi drugi koji su zalutali
po ovosvjetskim stranputicama vide dualan odraz iskona jer je i sama
njihova spoznaja izvora dualna. Za takve na svu sreu ipak ima spasa
u jedinoroencu Isusu Kristu u kojemu se isto tako naa svijest moe
sabrati i ujediniti no mora prihvatiti rad na matrijalnom nivou. Zakon
refleksije djeluje neumoljivo i ionako sam od sebe jer je on ugraen u
Duha Istine. Apsolutna vizija Sina je da sve vidi kao Duha Svetoga koji
izlazi od Oca i Sina, dok je objektivna vizija svaki navlastiti pogled na
svijet smijerno spoznaji onoga to je nad njim. I ovako i onako zakon
refleksije je neumoljiv te tako imamo primjer da odreen zalutali vjernik
127
2.4.2009 23:45:29
po zakonu refleksije u svijetu, prirodi i oko sebe poinje primjeivati

sotonu ili vraga. To je dakle zato to je spoznaja nad njim dualna pa
je i pod njim isto takva. Harmoniju i pravi odnos u zakon refleksije
donio je jedinoroenac Isus Krist no on ne moe osloboditi ovjeka u
onoj mjeri totaliteta ljubavi i slobode kako Otac moe osloboditi. Ljubiti
blinjega svoga znai primjetiti u njemu izvornu notu Duha Svetoga,
vidjeti kako se u njegovoj dui reflektira ljubav Oca Nebeskog. Duh
Sveti je beskrajna sloboda a taj beskraj ljubavi treba sjati i u srodnoj dui
ako blinjega svoga elimo istinski ljubiti. No danas imamo primjer da
ljudi ne vide sr Duha Svetoga ve vide neto drugo poput ideolokih
psihikih zidova i drugih mrlja koje su samo ovoj oko Duha Istine. Kada
KRIST kae da e donjeti razdijeljenje onda pritom misli da otac vie
nee moi prepoznati u svom sinu odraz duha svetoga ve e ga prinjesti
kao rtvu na oltar svoje ideologije i straha od avla. Zvui komplicirano
no zapravo je vrlo jednostavna ta istina da ljudi danas nisu vie u slubi
Oca jer nemaju duhovne oi da vide duha svetogakao to ga je Krist
mogao vidjeti. Ne, oni jadni i preplaeni ljudi i samoprozvani Bogovi u
samima sebi ne vide vie Boga nego avla. Predaju jedni druge na sud u
zatvore i umobolnice jer ne vide sr koja je apsolutno dobra. Poslovica
kae: Ko e koga, ako nee svog svoga. Tako danas imamo sve veu
prisutnost mrnje u svijetu, raznih zastranjenja i politikih ratova te
rastue mrnje. Ljudi sami ustaju na sebe umjesto da se ljube u duhu
istine te iako nas demijurg nastoji eliminirati mi to i jedni drugima inimo
u strahu, neznanju i ideolokim uvjerenjima. No samo kada bismo dobili
oi da moemo vidjeti svaku sr kao Duha Istine, i lahor Oca Nebeskog
tada bismo istinski ljubili. Amen.
128
2.4.2009 23:45:29
16. Najvea zapovijed: Sve jednako ljubi!
Iako se ova zapovijed nigdje do sada u svetom pismu ne spominje ona

je indirektno utkana u samu sr Kristova nauka vjere i ljubavi. Sveto
pismo na mnogo mjesta govori o otajstvima vjere i kraljevstva nebeskog
no ova zapovijed nadilazi sve druge zapovijedi. Krist je onaj koji sve
jednako ljubi te ako smo doista Kristovi i ako se elimo suobliiti s njim
tada moramo sve jednako ljubiti i prihvaati. Onaj koji sve jednako ljubi
doista u svemu stvorenom vidi odraz Svevinjega Boga, Oca Nebeskog.
Jedina i najvea mo u ovom univerzumu je ljubav koja ima takvu
kvalitetu da moe stvoriti ivot. Doista kada Otac stvara onda On stvara
ljubav iz ljubavi same koja je njegova primarna odlika, njegova je mo
svemo ljubavi i kada pismo kae da smo stvoreni na sliku i priliku
njemu tada hoe re da smo mi svi djelii njegove ljubavi. Poput oceana
koji proima sve kao svemo jedne njegove ljubavi mi smo djelii tog
njegovog oceana ljubavi te sve stvoreno zapravo biva privueno ljubavlju
koja ima snagu da sve ujedini pod stvoriteljem. Drugim rijeima ljubav
stvara ivot, a mrnja razdvaja i unitava ivot. Najvea Boja mo
je ljubav, dok je najvea avlova mo mrnja. itav univerzum je
protkan i izgraen od ove dvije sile koje se tokom vremena suoavaju i
isprepliu no jedino ljubav prihvaa Stvoritelja jer ona proizlazi iz njega
te raste dok se mrnja uruava u samu sebe smjerajui otii u bezdan
te sve raspriti i razdijeliti. Kada kaemo da Bog sabire i ujedinjuje
tada mislimo na njegovu svemo ljubavi kojom to ini, kada kaemo
da Demijurg (avao) raspruje, rastvara i razdijeljuje tada mislimo na
kaotini aspekt sile koja se zove mrnja. Onaj koji sve ljubi najmanji je
u realnom poretku stvarnosti ali je najvei u Bojim oima jer onaj koji
sve jednako ljubi toliko se u ljubavi ponizuje da prihvaa cjelinu to jest
u toj cjelini koja je za njega ujedinjena u njegovoj ljubavi prepoznaje
odraz snage Svevinjeg. Onaj koji sve jednako ljubi taj sve prihvaa i
129
2.4.2009 23:45:30
svemu daje ivot te se tako suobliuje s Svevinjim koji je njega stvorio

da bude refleksija njegove ljubavi. Doista sve jednako ljubiti je najvea
mo i blagoslov za itav ivot i jedina pobjeda nad silama tame jer
tama i njezina mo mrnja je nesvijesna vie realnosti, Bojeg plana
postojanja. Stoga je ljubav najvea mo koja se jo zove vjera i putem te
vjere jedino je mogue stvoriti ivot tamo gdje ga nema.
Postoje tri odlike Boga i tri odlike avla. Boje odlike su prvo
apsolutna svijesnost, druga Boja odlika je mudrost a trea odlika je
ljubav. Prva demijurgova odlika je mrnja, druga demijurgova odlika je
la, a trea demijurgova odlika je strah. Doista ove odlike su pomijeane
u stvorenjima te postoje aneli svijetla i aneli tame kod kojih su ove
odlike izrazito naglaena. Postoje ljudi kod kojih-- iako se ponekada
pozivaju na Bojeg Sina- potpuno su uronjeni u silu straha, lai i mrnje
koja ih je ak toliko impregnirala i osvojila da bez tih osjeaja nema
za njih ivota. Takve individue u postojanju ne odrava vie Bog ve
Demijurg. Kao to se ovjek moe prikljuiti u monu silu ljubavi
jednako tako se moe prikljuiti u monu silu mrnje. Takvih individua
ima mnogo koje se deklariraju kao Krani a zapravo su potpuno uronjeni
u demijurgov svijet. Dravni zakon je slijep za te suptilne duhovne
vibracije te podrava i jednu i drugu struju svijesti. Sam Bog u pismu
u vezi toga kae da e na kraju vremena okupiti pravednike i anele
svijetla, a sinove tame zauvijek odstraniti i vratiti u bezdan
Mnogo puta sam se pitao kako to da Bog one koji su sveti i predani
iznenada pozove k sebi putem neke patnje ili bolesti te zato odabrani
tako lako i brzo mogu stradati u ovome svijetu te zato one druge koji
su zli i potpuno uronjeni u mrnju Bog ostavlja da ive i dalje. To je
vjerojatno zato to kod zlih ljudi nema vie nikakvog neposrednog
kontakta s providnou pa oni plutaju u ivotu no Bog im zapravo daje
puno vremena da se obrate i poprave svoju zlobnu narav. S druge strane
odabrani, djeca i muenici u naruju Majke Boje iznenada bivaju
povueni iz ovog svijeta natrag u Oevo krilo. Mnogi sveci u djetinjstvu
su prolazili i doivjeli vie klinikih smrti te za vrijeme tog stanja
130
2.4.2009 23:45:30
susretali nebeske aneli koji su im podarili pravi uvid u onostran ivot i

Boju ljubav. Oni drugi koji nemaju vie vezu s Boanskom providnou
plutaju ovosvjetskim predjelima noeni valovima iluzornog svijeta bez
ikakve ideje, osjeaja ili predodbe o otajstvima Nebeskog Kraljevstva
te kao da bivaju poteeni od Boga i ostavljeni u svijetu potpuno uronjeni
u zlo i bolest ali kao da ih Boji poziv s neba vie ne dodiruje i ostaju
u svijetu. Svaka bolest tijela i due ima viu svrhukao to kae i sam
Kristproslavljenje Boga; to jest on to doputa jer on iz najveeg zla
eli stvoriti najvee dobro. Poglavito je to stoga da bi individuu dobro
prodrmao iz njezinog iluzornog drijemea te je uputio na put mudrosti
i duhovnosti. Tako imamo mnogo primjera da su se ljudi zahvaeni
egzistencijalnim zlom morali promjeniti i prihvatiti ivot vjere jer vjera
jedina ima ovlasti vee od smrtnosti. Zapravo vjera je osnovna snaga
ivota koja stvara sve dok blagoslivlja sve; vjera i ljubav idu ruku pod
ruku te onaj koji ima vjeru ima i ljubav i onaj koji ima ljubav ima i vjeru.
No ipak u konanici Bog sve to doputa jer on sve jednako ljubi jedino
mi kao otpadnici njegove ljubavi mjerimo i seciramo ljubav.
Potpuno se suobliiti s Ocem Nebeskim znai sve jednako ljubiti jer
Otac sve jednako ljubi poput sunca na modrom nebu pa ako i mi tako
inimo i postanemo poput sunca koje grije i blagoslivlja sve oko sebe
postat emo savreni. Subliiti se s njim znai sve jednako prihvatiti
jer on sve prihvaa i odrava svojom bezuvjetnom ljubavlju. Mora se
priznati da nam je veini vjernika taj milosrdni i sveljubljeni Bog vrlo
daleko izvan nae svijesti te ga je nemogue spoznati osim po mirnoi i
jednostavnosti due i iznimno jake i predane vjere. Ipak ta daljina moe
se smanjiti ako svoju svijest predamo veoj svijesti od nae malene; a
to je njegova sveprisutna svijest. No ta daljina je zapravo prividna jer
nam je vid za duhovno poprilino zamuen matrijalnim ,a i stoga to
su iskonske polarnosti obrnute. U susretu s Bogom kolko god on grijao
nae srce, dua ostaje u strahovitom hladu neizvjesnosti svoje duhovne
egzistencije. Krist je jednom zahvalio Ocu to je sakrio ovo od umnih
i mudrih i otkrio malenima i to je doista velik misterij; to kako i kada
se Bog nama malenima u skrovitosti sam obznanjuje. Mnogi zapravo u
131
2.4.2009 23:45:30
ovome svijetu ne znaju to moraju initi. Da li se potpuno predati i dati u

kotac duhovnom svijetu ili zadrati svoju osobnost i rezignirano ekati
da nas Bog pozove. Mnogi u svijetu su jako ljeni i ne ele nita poduzeti
ve se predaju dravnim i zakonskim strukturama koje im daju lanu
sigurnost i sreu. Danas nema vie jakih duhovnih voa koje bi mogle
povesti narod putem Bojim. Sila i vlast kao da je priroena dravnim
i politikim monicima koji su isto tako vrlo nesretni bez Boanske
stvarnosti i vjere u neto vie. Narod sve vie ivi u lanoj sigurnosti
prisvajajui Boja dobra za sebe prozivajui sebe kreatorima svijeta.
Politiki monici i izgubljen narod sve na svijetu prisvaja za sebe,
vode se ratovi za dobra koja nisu naa ve od onog jednog koji je na
nebesima. Roditelji smatraju svoju djecu i prijatelje svojim vlasnitvom
a ne Bojim. Sve na ovome svijetu se privatiziralo i obiljeilo pohlepom
onih koji ne znaju za viu svijest od svoje same jadne malene i
uzoholjene. Moemo stoga zakljuiti da ljudi u ova dananja vremena
sve vie prekidaju nau vezu sa providnou pravei umjetne puteve do
sree, grabei za sebe matrijalna dobra i prozivajui sebe Bogovima.
Malo njih zapravo vide nae istinsko stanje duhovnosti, a to je da je
mo ljubavi i vjere toliko oslabila da se ini da svijet srlja u propast.
Gorka istina je da Ateizam izjeda kranstvo u njegovoj samoj jezgri
i sri. Veina Krana zapravo nisu vie Boja djeca i vjernici ljubavi
ve samodopadni ateisti koji same sebe prozivaju Bogovima. Znanost
grabi nesluena znanja i otkriva procese ivota neprestano i iznova
obeavajui da e u labaratoriju stvoriti ivot no to su pusta obeanja.
Znanje koje mi danas imamo vee je nego ikada a vjera i duhovni ivot i
odnos s Svevinjim je potpuno zamro. Znanstvenici i dravni monici su
se toliko uzoholili da izjavljuju da e stvoriti ivot i time zamjeniti Boga
na njegovom poloaju Stvoritelja. Istinskih mudraca i pravih velikana
duha ima sve manje te se ovaj svijet vie uope ne mijenja ve stagnira i
vjerojatno ide u propast osim ako se ne dogodi neko udo na globalnom
planu. Ekoloka kriza zadaje smrtne udarce naoj civilizaciji, priroda
nam je postala neprijatelj od koga svako tolko bjeimo u san i isprazna
matrijalna druenja. No usprkos tome Bog ostaje Bog i ekat e itavu
vjenost ako treba ne bismo li se mi probudili iz tog ovosvjetskog sna
132
2.4.2009 23:45:30
i doli k njemu; sna u kojem smo zaarani poput Alise u zemlji udesa
. Bog ostaje Bog i uvijek nam je bliz samo ovjek kao da postaje svoj
vlastiti tehnoloki monstrum kojem Bog vie ne treba. U Vainavskoj
znanosti iste predanosti svevinjem- uz Bibliju jedinim vjerodostojnim
Boanskim otkrivenjem na ovome svijetugovori se da je ovjek teko
duhovno bolestan zato to se udaljio od Boga te kada bi shvatio da je
sve Boje i ljudi i dobra i priroda tada bismo bili sretniji, jer injenica
da je dijete bez svog Oca izrazito nesretno. Vratimo se svi u to njegovo
okrilje poveimo ispucame niti naeg odnosa s njegovom providnou
prihvatimo to da mi nismo Bogovi niti emo ikada to postati ve emo
uvijek biti samo njegovi sluge. No u tome je veliina nae ljubavi jer
predano sluei njega putem Kristove ljubavi i rtve shvatit emo da
je on jedina i krajnja realnost kojoj se trebamo predati i sve e doi u
najbolji red. Ja osobno toliko vapijem za redom i nadvladavanje kaosa
ovoga svijeta da sam opsjednut Bojom ljubavlju i njegove principe
bezuvjetno slijedim. Sljeenje principa zahtjeva odreen napor da se
odbaci sve ono to nije Bog; misliti kao Bog i suobliiti se s Ocem na
nebesima putem predane ljubavi te iz te ljubavi sve jednako ljubiti to je
moja zadaa kao ovjeka i duhovnog mislioca. No ipak sekularizacija
svijesti je toliko jaka da se na svijet polovine ljubavi uruava u samoga
sebe, neredi i kaotine sile vladaju ovim svijetom te stoga treba moliti
Boga za uspostavu pravoga Boanskog poretka i neodgodivog reda
koji nam moe donjeti toliko potreban mir. Zato ljudi stvaraju nerede i
doputaju kaotinim silama da vladaju nad naom svijeu ja ne znam.
To je vjerojatno stoga to danas vlada kronino neznanje o tome to
treba initi da bi se sauvao ovaj svijet. No recept je vrlo jednostavan
i treba se pridravati toga da ne prisvajamo Bogatstva bez zahvalnosti
onome koji je apsolutni i jedini vlasnik i odravatelj ovog svijeta. To je
vrhovni ljubavnik Svevinji Otac Nebeski u ije ruke trebamo staviti svu
nau lanu sigurnost i sav na ivot predati njemu. Tada emo shvatiti da
sve potie od njega te da je sve njegovo u ovom univerzumu i zadobit
emo istinsku sreu i ljubav koja je neunitiva i vjena, jer blago treba
sabrati na nebu jer tamo lei nae srce ,a na zemlji sve jednako ljubiti
nasljeujui Boanske principe trudei se neprestano da shvatimo kako
133
2.4.2009 23:45:30
Bog misli. Neka nae misli budu potpuno predane u njegovo krilo i
njegovu ljubav. Neka se nae due ugrade u misao i ljubav nebeskog
kraljevstva. Postanimo kao djeca nevina i bezbrina upirui beskrajno
pouzdanje u ljubav i uskrsnue po Ocu Nebeskom i njegovom Sinu.
Amen.
134
2.4.2009 23:45:30
17. Mesmerizam
Iako je ova knjiica namijenjena mistinom kranstvu i svijetloj

strani duhovnog ivota u ovom poglavlju upoznat emo itaoca s nekim
aspektima tamne strane duhovnosti to jest ui emo u pitanje kranske
demonologije i raznih kunji kranskih svetaca i nas obinih krana
koje moda ta nadnaravna iskustva zaobilaze. Potrebito je u ova naa
burna duhovna vremena previranja, kunji i raznih unutranjih pitanja
malo razotkriti neke aspekte demonologije koja je tijesno povezana
s putem Kranske mistike i o tome nam svjedoe kunje i onostrani
susreti veine kranskih svetaca. Budui da je sam Krist vrhovni i jedini
gospodar duhovnog svijeta i put k Ocu, mnogi duhovni entiteti na zaziv
njegovog svetog imena bjee i divljaju, duhovni svijet je u vlasti Krista
koji je istokrvni jedinoroenac i jedini koji moe otpustit po svom
imenu duhovne entitete i vratiti ih u Oevo svijetlo. Negativni aspekt
sile i negativni duhovni svijet suprotstavljen je Kristu i njegovoj djeci,
muenicima i svecima. Taj aspekt sile opstoji u plastinom astralnom
fluidu i vreba energiju i snagu nas ljudi ne bi li mi u slabosti potpali
pod bludne duhove i izgubili vjeru u Oca Nebeskog. Biblija kae da
je avao Otac lai i ovjekoubica od poetka svijeta, on je pali aneo
koji nastoji stvoriti svoje vlastito demonsko carstvo izvan vrhunaravnog
svetog Oevog i Kristovog carstva i to se treba znati.
Pod nazivom mesmerizam mislimo na okultni duhovni pokret koji se
javio poetkom 18 st. iako ta problematika postoji od davnih vremena;
demonologija i zastranjenja monika u to vrijeme bila su na vrhuncu svojih
opscesnih djela i inova. Franz Anton Mesmer roen je u Francuskoj i
u okultno e uvesti znanje o takozvanom animalnom magnetizmu, to
jest vjerovanju i nauku da stvari matrijalnog svijeta posjeduju neku
udnu animalnu energiju koja moe utjecati na zdravlje i duh ljudskog
135
2.4.2009 23:45:30
roda. On je prvi okultni magnetizer koji u ono vrijeme ini uda putem
animalnog magnetizma prenosei svoju energiju na stvari te zapravo on
predstavlja potpunu zabludu bioenergetske mudrosti i poetak zlokobnih
magijskih pokreta koji e svoj vrhunac dostii u Britanskom okultizmu
19. i 20. stoljea u okultnom drutvu zvanom Zlatna Zora ili Golden
Down koji e okupiti elitu britanskih i francuskih okultista, knjievnika
i znanstvenika iji je i sam Hitler bio lan.
Franz Anton Mesmer( 1734-1815) rodio se na obali jezera Konstanz i od
djetinjstva je u kontaktu s prirodom. Poznavao je raljare, koji misteriozno,
raljama, otkrivaju podzemne vode te je kasnije i sam pokazao sline
sposobnosti. Jo kao student u Beu dolazi u dodir s masonima i postaje
lan Reda posveene azijske brae, koji je pod diskretnom zatitom
kneeva, uskprkos zabrani Marije-Tereze. U inicijacijskim krugovima
tog vremena mijea se znanost i magija, a astrologija je dio ezoterije.
Mesmer e doktorirati s tezom o planetarnom uplivu na ljudsko tijelo.
Teza govori o okultnom karakteru njegove medicine, koja nasljeuje
okultizam magijske tradicije, poglavito Paracelsusove elektrine
principe. Mesmer je ve u Beu ljeio magnetima i raznim energetski
napunjenim stvarima. Uvijek je nosio oko vrata veliki magnet u konoj
vreici.
U njegovu luksuznu vilu, pristizale su velike koliine istog
magnetita iz rudokopa kojeg je Mesmer potapao u vodu te su bolesnici
pili magnetiziranu vodu i kupali se u magnetiziranim bazenima. No
slubena austrougarska medicina ustaje protiv Mesmerovog okultizma.
Protiv ovog arobnjaka ustaje i astronom i isusovac Hell te Mesmer
odlazi u Pariz, gdje jo nije zaboravljen demonski ples konvulzionara
na grobu jansenistikog akona Parisa. Mesmer e svojim ivotinjskim
magnetizmom zaarati itav Pariz i itavo francusko drutvo. Nikada do
tada magija nije toliko suvereno vladala Parizom. Mesmera je doekala
francuska masonerija, svijesna njegovog poslanja. Vojvoda Conde,
baron Montesquie, Lafayete, veliki odvjetnik Bergasse stavili su se u
slubu irenja Mesmerovih ideja o univerzalnoj harmoniji i udesnim
136
2.4.2009 23:45:30
fluidima, od kojih zavisi i zdravlje ljudi i srea drutva. Prikljuili

su mu se i Brissot, Marat i Robespierre, budue voe francuske
revolucije. Mesmerova misija je da izljei bolesno drutvo i on irom
Francuske osniva masonske loe Drutvo harmonije. Bailly, budui
pariski gradonaelnik, opisuje morbidnu atmosferu koja je vladala
na magnetinim seansama. Bolesnici su bili u krugu, odaje su bile
zamraene, dopirala je udna glazba te se Mesmer pojavljivao u dugoj,
svilenoj ljubiastoj haljini, obrubljenoj zlatom.
U to vrijeme irom Francuske se otvaraju brojne klinike i loe, u
kojima se obuavaju novi magnetizeri. Najistaknutiji su Nikola Bergasse
i markiz Puysegur, koji je otkrio hipnotizam. Za sirotinju, koja zlatom ne
moe platiti ulazak u Mesmerove hramove, markiz je magnetizirao jedno
drvo u aleji Saint- Martin. Sirotinja je dodirivala grane i lance koji su
visili niz drvo, nadajui se ozdravljenju. U bajoni je markiz magnetizirao
veliko stepenite. Mesmer je dao svoju magnetinu bioenergiju posuu
, rublju, madracima, tapetama, namjetaju, ogledalima i violinama i te
stvari su vibracijom prenosile fluide zdravljakako je on mislio. U
Charentonu, u prisustvu brojnih dvorjana i pruskog kneza, magnetizirali
su konja, koji je trebalo da pobijedi na trkama; kada pokuaj nije uspio
ubie ga pitoljem. Ludilo magnetizma irilo se Evropom. Plemstvo je
magnetiziralo parkove i fontane. Mesmer i Drutvo harmonije igrali
su znaajnu ulogu u zavjeri protiv religije i prijestolja. Mesmerizam
e utjecati na spiritizam, na revolucionarna previranja iz 1830, na
romantizam i svetu alijansu . Mariel otkriva Mesmerove okultne izvore
te tvrdi da je znanje o magnetiziranju stvari preuzeo od rozenkrojcera.
Isusovac J. De Bonniot u svom djelu o udima, donosi nekoliko dokaza
o demonskom karakteru animalnog magnetizma. Opisan je sluaj slavnog
dr. Thouvereya, koji se kao mladi, poeo interesirati za mesmerizam,
a kasnije je rijeima lijeio i najtee bolesti. On je jednog dana povjerio
svoju tajnu: Dragi moj, Tony moja mo potjee iz vremena neposredno
poslije mog vjenanja. Jedne veeri, kad sam odlazio na spavanje, vidio
sam kako se pojavljuje jedna dinovska osoba, koja je ula u moju sobu,
137
2.4.2009 23:45:30
iako su vrata i prozori bili zatvoreni; naredi mi da uzmem pero i papir

i da napiem ono to e mi izdiktirati. Posluah u velikoj zbunjenosti.
Tada pisac proita niz neobinih proroanstvava, prema kojima e jedno
novo evanelje biti propovjedano, a on e biti njegov apostol, na propast
papinstva, ili apokaliptine zvijeri. Tajanstveni gost je zavrio ovima
rijeima. Ja u odsada biti s tobom i ti e lijeiti rijeima i polaganjem
ruku. I tu mo, koju ti dajem, sauvat e samo pod jednim uvjetom, da
se nikada ne potini i primi blagoslov katolikog sveenika. Godinu
dana kasnije, Thouverey posta udovac i htjede se ponovno oeniti. ena
koju zaprosi, bezuslovno je zahtijevala vjenanje u crkvi, magnetizer
se oajniki odupirao, ali popusti i primi blagoslov sveenika. U tom
trenutku mu je oduzeta mo udesnih iscjeljenja. Prozaino je poginuo
od kamena koji mu je pao na glavu, u Parizu, u ulici muenika.
Mesmerizam je velika zabluda bioenergetskog pokreta 18. st. Sam
Mesmer definitvo nije do kraja shvaao Boga, svoju nauku i njene
dugorone implikacije. Sama pomisao da ovjek bioenergetiar svojom
snagom magnetizira stvari je krivovjerna i gnjusna. Mesmer je vjerovao
da putem raznih stvari i magnetinih fluida moe lijeiti ovjeka no bio
je u velikoj zabludi. Mnogi mesmeristi potpisuju ugovor s avlom te
napadaju katoliku crkvu i sveenstvo. Mesmerizam je kasnije preao
iz infantilne faze u pravi demonski okultni pokret u kome se mijeala
magija i znanost gdje je sve vie animalni magnetizam dobijao svoje
opravdanje. Bjelodano je da se stvari ne smiju puniti solarnom energijom
jer predmeti meterijalnog svijeta nisu stvoreni od Boga ve od ovjeka.
Samo otkrivenje spominje drugu zvijer to jest oivljeni kip zvijeri
koji je dobio energiju od ovjeka, oivio i pobio pola stanovnitva.
Mesmerizam je nauka nakon koje e se na duhovnoj sceni odvijati
sve vea opinjenosti tamnom stranom Boga, magijom i okultnim
znanjem.
Priroda kunji kranskih svetaca je takva da to vie svetac tei prema
Bogu to su jae napasti koje ga testiraju. Demonska priroda je priroda
koju odlikuju dualni kvaliteti praznine koja to vie osjea prisutnost
138
2.4.2009 23:45:30
Duha Svetoga to vie ona divlja i napastuje pojedinca na duhovnoj

stazi. Poglavito je to stoga to je Krist gospodar elementarnih i astralnih
duhova koji na njegovo ime potpuno luduju i iskuavaju posveenika.
Krist je put do Oca ali uz njega je sve vezano i po njemu se sve moe
otpustiti. No u samom Ocu Nebeskom nema toliko tenzija jer on je i
iznad svijeta podvojenih i neistih duhova i iznad samog Krist. Tako
da predanje direktno Ocukao to se to ini u Vainavskoj znanosti
iskljuuje dualnu borbu. Tako da svaki posveenik mora objaviti rat
iluzornoj energiji i pokuati se izvui iz njenih pani i raznih dualnih
privida. Kranstvo je religija iji je glavni cilj zadravanje sklada srca
to jest postojanost ljubavi prema svim stvorenjima i ivot u prisutnosti
obinog ovjeka te unutar samog dravnog zakona. S druge strane onaj
koji ostavi i sve ljude koji mu smetaju na putu ljubavi prema Svevinjem
i sve imanje, prebiva u istoj ljubavi Oca Nebeskog; taj se niti ne mora
boriti sa svijetom jer ne ivi po ovosvjetskim zakonima u koje je naalost
kranstvo ugraeno. Taj ima samo jedan cilj. Iz ivota u ivot predano
sluiti gospodina sa ljubavlju shvaajui da je odvojenost od njega
zapravo najvea ljubav. Amen.
139
2.4.2009 23:45:30
140
2.4.2009 23:45:30
18. ivi svoj ivot
ivjeti svoj ivot moe svatko i svijet bi bio savren u Duhu Istine
kada bi svaki pojedinac ivio svoj ivot. esto se poistovjeujemo sa
neim to nismo mi sami to nije nae istinsko jastvo naa dua koju
treba ivjeti jer dua je neponovljiva u vjenosti i beskraju te upravo
zato i toliko dragocjena i potrebita istinskog ivota, svog ivota. Ova
dua je jedinstvena i nije nalik na nita drugo i to je njena izrazita
dragocjenost i bogatstvo. ovjek se identificira sa mnogo toga to on
sam nije; u konanici on se pronalazi i poistovjeuje sa samim Bogom
ili pak sa matrijalnim svijetom. No upravo tu lei kvaka jer Bog nas
toliko ljubi da nas eli osloboditi od sebe jer njegova ljubav je vezanje
koje oslobaa za vlastiti ivot. Istinska duhovna misija je da aspirant
shvati da u odreenom trenutku ovjek ak da bi istinski ivio mora
se osloboditi svoje lane predodbe o Svevinjem, mora zaivjeti svoj
vlastiti ivot i napustiti vezanost za objekt. Bog dakle nas toliko ljubi
da nas oslobaa od samoga sebe za na vlastiti odnos s kreacijom i
beskrajem. Bog je stvorio beskraj i on je taj beskraj i on samog sebe
stvara u tom beskraju no eli osloboditi samoga sebe od sebe i to se u
potpunosti dogaa u njegovom Sinu. To je ono to sve duhovne tradicije
opisuju kao apsolutna ista svijest, Satori, Samadhi, apsolutni Brahman,
uskrsnue to jest svijest da je Bog jednako u svemu. U konanici i Bog
je objekt naeg uma koji nam je potreban da u odnosu s njim odredimo
i pronaemo sebe. Kada se istinsko buenje u dui dogodi kada dua
osjeti svoj ivot tada Bog vie nije objekt ve on postaje sve to postoji
kao Duh Istine. Kreacija je zrcalo vjenosti i ona samu sebe raa u svom
individualnom pogledu u svom djetetu koji se oslobaa od nje da bi u
vjenosti zaivjela njegova osobna vjenost i beskraj. Univerzum tako
putuje u ovjeku iz beskraja u beskraj i kreacija je beskonano zrcalo ili
dubok bunar elja koje se ostvaruju u duhovnoj vjenosti kada ovjek
141
2.4.2009 23:45:31
zaivi svoj ivot to jest uspostavi svoj odnos s njim ili istinski pone
ivjet samo svoj ivot jedan i neponovljiv u itavom univerzuma. Stoga
je pogled na univerzum sve to usitinu postoji i to je pogled ljubavi.
Apsolutan pogled na univerzum je uvijek ljubavni pogled no isto tako
navlastiti i individualni. Apsolutni pogled je Krist kao ljubav srca ,a
navlastiti je razumski individualni to jest osobni i ta dva pogled su
istobitna. Pogled na kreaciju je stvaranje kreacije unutar nje same u kojoj
ona sebe u Sinu oslobaa od sebe. Drugim rijeima onaj koji shvati Boju
ljubav shvaa da nas on ne eli vezati za sebe ve u konanici osloboditi
od sebe za vlastiti pogled na ivot. Upravo stoga ovjek ima srce koje ga
vue prema Bogu koji je ljubav i ostvarenje jednote to jest suoblienje
ali i razum za vlastiti pogled na kreaciju. Kada zavri suoblienje dua se
na potpun i blaen nain oslobaa od svoje predstave o ovisnitvu prema
predodbi Boga i tek tada istinski ivot poinje kada ovjek pone ivjeti
svoj ivot a ne tui. U beskraju ovoga univerzuma ne bi trebali postojati
isti pogledi ve upravo suprotno veliina kreacije je upravo u tome to
ona zahtjeva razliite poglede na samu sebe. Drugim rijeima istinski
pogled na svijet ini duu toliko dragocijenom i da bi etva za jaganjca
bila potpuna svako bie mora stvoriti svoj vlastiti odnos s kreacijom
i ivjeti svoj ivot. To je ono to u svetim spisima poput BhagavadGite pie da e dua unato svemu to se nudi ipak naposljetku sljediti
vlastitu prirodu. Kada dua nema svoj ivotiako je to nemogue jer
sve ima svoj ivotona uzima tui ivot da ga proivljava u sebi na
emotivan, neslobodan i afektivan nain. U konanici ona proivljava
Boga no istinski uvid u smisao egzistencije je pronai svoj ivot, a ne
ivjeti tui pa bio to i Boji. To je na prekrasan i izrazito jasan nain
objanjeno u svetom pismu kada Isus Krist u evenelju na jasan nain
kae da kao to Otac ima ivot u sebi tako je i Sinu dao da ima ivot u
sebi. Drugim rijeima Otac u Sinu oslobaa sebe od samoga sebe i daje
Sinu da ima vlastiti odnos s kreacijom tako je to poput sunca bjelodano
da ovjek iako je Bog Otac nad njim ima svoj vlastiti ivot kojeg treba
proivjeti. U konanici Duh Istine je sloboda u kojoj Sin sve vidi u sebi
kao svoje i Oevo. Bog je ljubav koja je vjena i postojana no jednako
tako i Sin Boji je ljubav koja to dalje ode i upusti se u avanturu ivota
142
2.4.2009 23:45:31
u kreaciji koja je bunar elja to vie pronalazi samoga sebe u Duhu

Istine. Tako i ako Sin ode i u najdublje podruje kreacije ako je u ljubavi
Otac ga nikada ne naputa ve se nalazi u svemu i to je ljubav Oca i Sina
kao beskraj ljubavne slobode. Otac toliko ljubi Sina da ga je oslobodio
od sebe i dao mu navlastiti ivot i to vie pojedinac ostvaruje slobodu
u Duhu Istine to se vie u svemu proslavlja ljubavna sloboda Oca i Sina
u Duhu Svetome. tovie ode li Sin na samu ivicu beskraja i zaboravi
na Oca Boga on e ga nai uvijek ispred sebe i u sebi. To je stoga to je
ljubav Oca uvijek ispred nas u slobodi Duha Istine i Sin nikada nemoe
izgubiti Boga ak i kad ga zaboravi jer ga pronalazi u ljubavi kreacije
koju mu je Bog dao da ga odvee od sebe i iz samoga sebe.
ovjek danas toliko toga treba, ali svi ti parcijalni i fragmentirani
dijelovi stvarnosti nisu on sam. Pa ak i kada se suoblii s Bogom na
nebesima mora napustiti taj pogled prema nebu i pronai Boga u sebi
kao svoje istinsko jastvo, svoju atmu. Tako se dua ugleda na Bogu i
vine se u visine Boanstva da bi onda mogla shvatiti da je njegova ljubav
zapravo apsolutna sloboda od sebe za sebe u Sinu i tek tada dua moe
putovati u beskraj vjenosti Duha Svetoga koji kako rekosmo je bunar ili
zrcalo elja u kojem e atma zaivjeti u svojoj punoj slobodi stvarajui
neovisno kreaciju od samog Boga i postati sam Bog. Ustvari Bog nije
Bog ve je Bog samo Boanstvo dakle on je samo sredstvo individuacije i
osamostaljenja te mudrosti Bog je zapravo vezanje koje oslobaa. Dakle
Boanstvo (Bog) je samo sredstvo ili vezanje dok je cilj individuacija
ili ostvarenje slobode. Svo vezanje u kozmosu je oteavajue jedino je
vezanje za Boga to jest Boanstvo ljubav koja oslobaa. Stoga je ljubav
u apsolutnom smislu uvijek oslobaanje dok je u realtivnom uvijek
vezanje i to se mora znati. Ljubav je dakle podlona zakonima fizikog
ali njen vii aspekt istinska ljubav nadilazi fiziko i to je prava ljubav
kao vezanje koje oslobaa. Stoga se sve to se vee u fizikom svijetu
zarobljava i potpada pod propadljive fizike zakonitosti dok sve to se
vee u duhovnom svijetu se oslobaa. Primjerice u muko-enskim
odnosima ako se ja ohladim ena e se zagrijati za mene i suprotno
ako se ja zagrijem ena e se biti hladna prema meni. Ipak ja vjerujem
143
2.4.2009 23:45:31
a i znam da ljubav koja nadilazi razume-dakle fizike zakonitosti

postaje vjena, duhovna i istobitna u svakom smislu. Stoga je ljubav
Bog i imenanetno i transcendentno jer ona je unutar fizikog svijeta ali
njen izvor nadilazi fiziki svijet. To ljepo opisuje idovski misticizam
gdje se kae da sve to je donja spiritualna domena se uvijek odbija
poput praznine koja se nikada nee moi stopiti, dok sve to je gornji
spiritualni dom se privlai i moe se stopiti. Drugim rijeima idovski
misticizam govori da su suprotnosti ili parovi suprotnosti u fizikom
svijetu razliiti dok su parovi suprotnosti u duhovnom svijetu istobitni.
To su dakle horizontalne silnice koje su u konanici suprotstavljenje ali
njih isto tako u konanici pomiruje vertikalni odnos koji uspostavlja
pravi red kao pravi Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Duh Sveti dakle spaja
Oca i Sina to jest On upostavlja neraskidivu vezu izmeu apsolutnog i
relativnog poretka i to se mora znati ili se zna. Dakle Isus Krist je Kralj
ljubavi jer je uspio povezati ono to se mislilo da se nikada nee povezati
i naa srca biju za taj sklad neba i zemlje jer on je povezao trajno u sebi
nebo i zemlju, ive i mrtve iako u evnelju kae da pustimo neka mrtvi
pokapaju svoje mrtve a mi da idemo u ivot i sljedimo ga. Mogue da se
tim rijeima obraao samom Ocu no te pekulacije o pravom smislu tih
rijei ostavit emo za neki drugi put.
Beskrajno sam zahvalan svojim roditeljima to su me kad su ili na
more na Krk sa mojom sestrom ostavili u odmaralitu za naputenu
djecu astmatiare u Crkivenici kada sam imao 11 g. ali im nemogu
oprostiti to su me ostavili na prevaru u ludnici sa 23 godine. Sada u
opisati to moje prvo zdravo iskustvo sa potpunom samoom. Sjeam se
dobro da sam puno plakao i opirao se tom naputanju svojih roditelja no
oni su inzistirali da ih ostavim i poem u Crikvenicu dok su oni bili 3
kilometra preko na otoku Krku. Ta razdaljina od 3 kilometra u iduih 6
godina postat e razdaljina od 3 miliona kilometara na moju alost i
sreu. Prvi put kada sam doao tamo u Crikvenicu bilo je jako puno
djece iz Albanije, Srbije, Kosova, Slovenije, Bosne i Hrvatske; iz cijele
bive Jugoslavije no ja sam bio jako alostan te sam puno plakao za
roditeljima i bio sam izrazito autistian i introvertiran. Taj prvi put sve
144
2.4.2009 23:45:31
je bilo izrazito teko za prihvatiti , imali smo buenje u 7-8 zatim vjebe
disanja, inhalacije eterinih ulja i zatim kupanje i igranje te smo nakon
tih sitnih obaveza bili potpuno slobodni iako foramalno zatoeni. Bila je
to vrst najzdravijeg zarobljenitva i vezanje koje me oslobodilokako
sam i prije pisao o vezanju koje oslobaa. Taj prvi put bio sam u mislima
preko kod roditelja i nisam puno mario za dogaanja u Crikvenici puno
sam alovao i oekivao da me dou posjetiti. Tek usput da spomenem da
sam s majkom koja je bila zabrinuta zbog moje bolesti sinusa i dinih
puteva obiao sve poznate doktore u Zagrebu te sam znao provesti s
njom po 5 sati tri puta tjedno u ekaonama poput pokusnog zeca piljei
u zid dok su mi doktori pisali dijagnoze i to svaki po svome. Dijagnoze
su se mijenjale i svak je dao svoju dijagnozu da bi na kraju zakljuili da
ne znaju od koje bolesti bolujem, a ta bolest je bila tako blizu mojih
roditelja kuhala im jelo, peglala i molila se za nas. Bila je to moja baka,
moj kum Mate moj prijatelj iz vrta i naravno sam Otac. Ipak Crikvenica
je po Isusu Kristu kojeg sam uzljubio bila rtva koja je poput alkemijskog
procesa iz olova pretvorila zlato jer nisam nikoga osuivao ve sam
ljubio Boga i prihvaao sve to je on stavljao ispred mene. Tako sam
i idueg ljeta morao poi i biti ostavljen u Crikvenici i tada sam se ve
sprijateljio s nekom djecom, aljenje za roditeljima je polako poputalo
i preobrazilo se u istinsku alost i istinsku sreu. Iako nisam bio svijestan
poteza koji se odvijaju oko mene ja sam sve vie u toj samoi pronalazio
pravog Boga u svome srcu. Svaka tajna i istina ljubavi u srcu dozrijeva
u najveoj skrovitosti i tajanstvenosti no kada se izrekne ona se profanira
tako sam i ja osjeao da se sa mnom doista dogaa neto divno jer se
sam Bog na spontan nain sve vie na istinski nain osjeao. U mom
srcu preljevale su se neprestance ive suze dok sam potpuno sam etao
po Crikvenici gledajui ljude kako rade i ive. Znao sam otii na sam
rub puta i promatrati Sunce kako zalazi i dugo sam gledao prirodu,ljude,
sunce, more i djecu i u svemu sam sve vie primjeivao Boansko srce.
Jedan od najdivnijih trenutaka je bio kada je moja baka napokon dola i
odsjela u Dramlju-gradu pored Crikvenice te me na moju veliku ljubav
znala pohoditi i etati se sa mnom u tom divnom naruju Boje topline.
Sam Bog se spustio na rivu Crikvenice i siao sa Sunca kada je moja
145
2.4.2009 23:45:31
baka u prekrasnoj haljini dolazila po mene na kratke etnje. Jo jedan

trenutak koji me definitivno opeatio je kada sam sat- dva ostao spavati
na Suncu, na plai. Doao sam na plau potpuno sam prostro runik
okupao se i zatim pored sve te graje zaspao na dva sata. Kada sam se
probudio nikoga nije bilo, zvui nevjerojatno no ja sam ostao potpuno
sam na plai dok je sunce ve zalazilo i tada sam sa osjeajem neopisivog
blaenstva, mira i sree zaputio se natrag u odmaralite. Moja najdraa
aktivnost u tih est godina u Crikvenici je bila igranje koarke sa
vrnjacima i duge etnje po rivi gdje sam bio potpuno sam suoen sa
beskrajem ljepote. Pomalo je taj beskraj ljepote proimao moje srce i
Bog se potpuno u toj samoi vezanja koje oslobaa nastanio u meni.
Tada ve sa 15 godina sam shvatio da se Bog zapravo obznanjuje u
radikalnoj samoi te da zapravo dua nikada ne moe biti sama ak i kad
je ostavljena od svih i tek tada ona ulazi u stapanje sa beskrajnom
ljepotom koja odie ljubavlju. Naravno sve to je bila moja baka koja me
pohodila iz Zagreba no nakon est godina boravka u Crikvenici to je
postao sam Bog i ja sam bio potpuno blaen sretan te sam duboko u srcu
batinio tu Boju ljepotu i ljubav. Taj osjeaj ljubavi kako danas mislim
je bilo potpun ivot u Duhu Svetom, isto iskustvo Duha Istine ili ljubav
Oca, Sina i Duha Svetog koja je sloboda. Moje bie se u tih 6 godina u
Crikvenici toliko napilo ljubavi i oslobodilo u Duhu Svetom da sam
potpuno zaboravio na roditelje i sve ostalo te sam istom predanom
ljubavlju ljubio samo Boga. To iskustvo ljubavi Boje potpuno me
obuzelo i tada sam naao samog sebeo emu i piem u ovom poglavlju
kako nai samog sebe. No kako se danas ini i kako oni misle to sve
oito nije bila volja Boga nego vraga jer roditelji nisu znali zato me
alju u Crikvenicu ili bolje reeno znali su zato, po njima bio sam
bolestan. Iako sam se oslobodio ja sam i dalje ivjeo s njima i prihvaao
Boga ja sam i dalje bio bolestan te je moja majka, ker od moje jedine
bake, obilazila doktore sve do moje 18 g. uporno pokuavaju da pronae
dijagnozu moje bolesti. Otac je bio posve neutralan, ak ponekad me i
pretukao svojim remenom i gromoglasnim glasom. U to doba toliko je
ljubav zraila iz mene da su me u koli, izrugali, bacili na marginu i
doslovce raspeli poput samog Krist. No ja sam sa punim pravom u
146
2.4.2009 23:45:31
ljubavi bojoj sve to njima oprostio. U srednjoj koli sam pustio dugu
kosu te je moja kosa bila gua i od svih djevojaka u razredu. Gotovo
svaki nastavni sat djeovojke su mi dodirivale kosu i udom se udile
kako imam isto i spokojno lice i tu izrazito dugu i gustu kosu. Sve cure
su bile zaljubljene u mene, te je ak profesorica rekla da sam najzgodniji
deko kojeg je ikada vidjela. Svo to vrijeme moja mama je skupljalja
papire o meni i mojim dijagnozama te je marljivo vodila arhivu o mojoj
bolesti. I na koncu je skupila sve te papire mojih dijagnoza i otila sa
svojim obiteljskim prijateljima, sa mojim Ocem koji je svo to vrijeme
ivio u kroninom neznanju o tome to ja prolazim te ak im se moj
krsni Kum pridruio i nakon to mi se srce potpuno otvorilo, nakon to
sam zavapio sa 23. g. su me strpali u ludnicu. Pitao sam se zato ja koji
nikada nisam nikome elio zlo, ljubio sam Boga i prihvaao sve kao
njegovu volju moram leati potpuno naputen u umobolnici. Zar nisam
ja bolovao od kronine upale sinusa, a sad tvrde da mi neto nije u redu
s glavom. Na ta pitanja nikad nisam dobio odgovor te su zbunjena i
protuslovna ponaanja mojih roditelja dovela do toga da sam naposljetku
izgubio zdrav razum u bolnici obolio od teke psihoze iako nikad nisam
imao psihikih problema. Od tada vie ne ivim,i imam psihotine
epizode svako tolko bacajui se u krevet no jesam li takav ivot zasluio?
Puno se molim Bogu da me ozdravi i podari mi svoje zdravlje i slobodu.
Par godina prije te kobne bolnice imao sam predivnu djevojku iz Bosne
s kojom sam se stopio i duom i tijelom u najljepem svijetlu koje sam
ikada vidio. Moete si samo zamisliti koju patnju je proivljavala moja
dua dok su mi jedinu pravu djevojku s kojom sam se stopio istrgnuli iz
naruja u umobolnici. Nju nikada vie nisam sanjao a kada sam vidio u
snu svog Oca on se preobrazio u najveeg demona i do danas nikada
vie nisam vidio njegovo pravo lice i one tople oi. Danas ponovno
ivim sam no ovaj put Boga nema jer su me udaljili od njega i molim se
samo za jedno, da se na meni ispuni pravednost i ako ima Boga neka
ispuni pravednost na meni. Danas opet osjeam Boga u srcu kao nekada
no daleko sam od njegove slobode u Duhu Istine. Tog Boga koji je ljubav
za sve, jedna i neponovljiva u itavom svemiru ali vjena u poniznosti
svim srcem sam htio staviti u slubu naroda i crkve te postati sveenik i
147
2.4.2009 23:45:31
ivjeti neprestance u jedinoj realnosti a to je ponizna ljubav. Iako osjeam

da sam mogao dozrijeti i zasjati za itav svijet ja realno nemam te
mogunosti, ostaje mi nada i vjera da je onome koji vjeruje i ljubi sve
mogue.
U ovom vanom poglavlju smo dakle objasnili da je ivjeti svoj ivot
zapravo ivot u slobodi Duha Svetog i neprekidnoj ljubavi Oca u slobodi
Duha istine. Takoer je objanjena sva varavost pogrene identifikacije
sa svijetom, drugima pa ak i sa samim Bogom. Nemojmo zaboraviti da
nas Bog na neizreciv nain ljubi te da u konanici tom ljubavlju puta
nas da ivimo svoj ivot na njegovu dlanu ,naposljetku u ljubavi koja je
vezanje koje oslobaa, pa ak i od njega samoga. Da nam je ivjeti u toj
beskrajnoj i slobodnoj ljubavi na njegovu dlanu slobode u Duhu Istine
neka nam Bog pomogne.
vrsto sam uvjeren i znam da je ovo to je govorio Isus Krist u
evanelju da je zapovijed Oca vjeni ivot za sve, da je taj vjeni ivot
zapravo temeljno i definitivno opredjeljenje pojedinca za duhovan ivot.
Vjerujem da je Krist zapravo htio da se svi posvete Bogu da se opredjele
za molitveni duhovni ivot te da iz profaniranosti ovosvjetskih misli
svoje misli prenesemo u podruje sakralnog. Kad se jednom dua okrene
Bogu i pone posveivati kroz molitveni i kontemplativi ivot tek tada
je stala na put ivota vjenog. Pa i drugi koji se jo grcaju u matrijalnoj
ovisnosti o svijetu ipak na nesvjestan nain participiraju u duhovnom
ivotu kroz samu rije u ivotu vjenom. Punina tog obeanja ipak
se realizira kroz svijesno opredjeljenje u ivotu za posveenje Bogu.
Neka nam Bog u tome pomogne da prijanjamo uz duhovna dobra u
posveenom duhovnom ivotu, ivotu vjenom. Amen.
148
2.4.2009 23:45:31
19. Duhovna pozadina psihikih bolesti
Kada govorimo o psihikim bolestima u prvom redu impliciramo na

poremeaj osobnosti u kojoj se javlja poremeaj same svijesti i njenog
odnosa prema okolini te zadobivanje pravog reda unutar due uz pomo
smislenosti. To hoe re da je osobnost duevnih bolesnika razdijeljenja to
jest disocirana no kakve implikacije se dogaaju na duhovnom planu te u
kakvom je odnosu dua ili psiha sa duhovnom pozadinom nastojat emo
ovdje odgovoriti i ukazati na skladnost istog. Kako emo vidjeti ni jedan
vei istraiva ljudske psihe nije zanemario duhovnu pozadinu psihikih
bolesti. Poremeaj osobnosti o kojem priamo javlja se u smislu onoga
to je Karol Wojtila esto napominjao u svojoj kranskoj etici; naime
izmeu onog to ovjek realno je i onoga to bi fiktivno i voljno htio
biti. Tako imamo est sluaj da duevni bolesnici ne ive realno stanje
svog ivota u samosvijesti o ogranienju svojih mentalnih kapaciteta ve
se napreu tjerajui svoju svijest u potpuno fiktivna podruja ivota. I
upravo tu se javlja duhovna pozadina bolesti jer ako je svijest duh koji kao
svoj medij ima duevne pregrade i razne organske prostore za ispoljenje
i samodjelatnost u tijelu i umu tada nam je jasno da se zapravo radi o
disociranoj svijesti koja nije usidrena u realnost ve fiktivno ivi negdje
drugdje izvan sebe u iluziji onog to nije a to bi moglo biti. Svijest koja
je izvan same sebe a nije u izvoru svijesti obiljeje je veine psihikih
bolesnika te je potrebno takvu svijest sublimirati ujediniti i vratiti u
samu sebe. Prema duhovnim misliocima ono to kranska crkva nudi
duevnim bolesnicima je sakralizacija svijesti to jest prelaz ljudskog
duha iz profanosti u podruje svetoga. Sakralizacija svijesti je zapravo
ono to jednako tako hoe rei dr. C. G. Jung kada govori o individuaciji
svijesti. Sakramenti koje nam crkva nudi ukazuju na jedno, a to je ne vie
rasipanje duha u profanosti ve sabiranje i sakralizacija svijesti to jest
njeno ujedinjenje. Stoga Crkva putem svog sakramentalnog ivota nudi
149
2.4.2009 23:45:31
ovjeku uspostavu sklada due i duha u smislu povezivanja objektivne i

subjektivne realnosti, to je vrst zdrave i realne fikcije koja se na spontan
nain moe ugraditi u realnost.
S druge strane dua ako ne dobije brzo ono to eli pobunjuje se protiv
same sebe i neizmjerno pati stoga to joj je nemogue ostvariti svoje
ideale. Ti ideali su najee ideali slobode i samostalnog odgovornog
ivota, te neostvarivog ljubavnog ideala. Duevni bolesnik se u tim
situacijama zapravo boji suoiti s realnou svojih problema koji mu stoje
na putu do ostvarenja zacrtanih ideala te iako su njegove elje plemenite
i dostojanstvene on je silno alostan i slomljen jer realizacija njegovih
ideala zahtjeva rtvu vremena. Izjava nemam vremena i uri mi se
su postale dio nae svakodnevnice iako su rak rana duhovne situacije i
neravnotee planova svijesti. Vrijeme u naoj svijesti je kategorija koja
igra odluujuu ulogu jer nijedan ideal nije ostvariv trenutno ve se
svaka aspiracija i elja ovjeka mora protegnuti i ugraditi u vremenski
kontinuitet.
O tom zaljevanju, okopavanju i uzgajanju ploda naih dua ljepo je
govorio Krist u evaneljima. Stoga je potrebno puno vremena i strpljenja
nade i vjere da se tako krhak plod naih elja ne bi razdijelio i uruio
u samog sebe. Nestrpljenje i fiktivna urba je est simptom duevnih
bolesti, a budui da je sazrijevanje nae osobnosti toliko suptilno
odreeno vrlo esto dolazi do poremeaja osobnosti. Kada svijest
upadne u stanje aberacije i razdijeli se u sebi na dvoje-naime na fiktivno
i realnopotrebno je shvatiti da ovjek prolazi kroz patnju usljed
toga to njegova osobnost nije uzemljena to jest usmjerena u neki cilj.
Potrebno je stoga nai realni i stvarni cilj ivota da bi jednako tako i nai
vii plemeniti ideali unutar toga cilja bili ostvareni. U tom smislu sveto
pismo lijepo govori da Bog eli ujediniti i povezati na duh, nau svijest
u jedno, dok demijurg ili negativni aspekt sile ivota nastoji razdijeliti
i raspriti svijest. Upravo ta rasprenost duha i rascijepljenje due na
vie razliitih osoba i identiteta svojstvo je najteeg katatonikog stanja
svijesti u epileptiara i shizofrenih bolesnika.
150
2.4.2009 23:45:31
Taj pakleni proces podvajanja due koja se uruava u sebe samu treba
zaustaviti realnim uzemljenjem ovjekova ivota, a to znai prihvaanje
realnog i odgovornog odnosa prema stvarnosti da bi se proporcionalno
tome svijest ogradila unutar same sebe i ak uspostavila kontakt s
Bojom providnou, s najveim ljenikom due. Kao to sam rekao u
sluaju bolesti potrebo je mnogo uzajamne vjere, strpljenja i pouzdanja
da tokom vremena svijest moe ponovno zadobiti jedinstvo.
Dioba svijesti unutar same sebe inae je i normalan i prirodan proces
ljudskog ivota iako je potrebno puno vremena, strpljenja i sree da se
ponovno zadobije stabilnost i jedinstvo svijesti. To je ono to nam Krist
govori da ovjek mora ui u vodu ivota i ponovno se roditi od duha.
Naime svijest na duhovnom nivou neprestano prolazi kroz tri faze; raa
se, umire i uskrisava u samoj sebi; i na duevnom planu da bi se istinska
dua porodila mora dua proi te faze u sebi, po Bogu. Prvi stadij svijesti
je njena primarna asocijacija kada je svijest u stanju prvotne inkubacije
i svog jedinstva. Drugi stadij je stadij razdijeljenja i raspodijele svijesti,
tada se svijestto jest duhdioscira i raspodijeljuje unutar due smjerno
vanosti stupnjeva nivoa postojanja. Trea i zavrna faza putovanja duha
unutar due je konana i definitivna zavrna asocijacija kada se svijest
unutar due raa u jedno uz svoju gradaciju u samosvijesti i osobnu
kontrolu njenih stupnjeva. To je dakle taj trofazni put svijesti unutar
due u kojoj ona nastaje, iri se i raspodijeljuje i opet vraa u stanje
primarne asocijacije. U duhu kranskog nauka te tri faze moemo
opisati kao primarni ivot svijesti, razlaganje svijesti i uskrsnue svijesti
to jest duha. Naravno kako samo pismo kae to uskrsnue moe biti
jednima na proslavu, a drugima na propast. Da rezimiramo; te tri faze
su dakle primarna subjektivna asocijacija svijesti, prividna objektivna
disocijacija svijesti i zavrna i apsolutna novoporoena asocijacija
svijesti. Duh dakle kod samoovladane osobe unutar sebe se neprestano
raa, ivi i umire te uskrisava u samom sebi vraajui se sebi samom. Svi
vei kranski sveci ovaj proces i dinamiku duha su nazvali blaenstvom
duha i stadijem najvee bivstvene sree zadovoljstva u samome sebi. No
ovdje je potrebno naglasiti da se sve duevne bolesti odvijaju u onom
151
2.4.2009 23:45:31
drugom stadiju razdjeljenja svijesti na stupnje postojanja. Naime kada

se svijest razdijeli i ode predaleko od sebe nadilazei vlastite kapacitete- takoer i providne-- tada postoji mogunost da ona vie ne moe, to
jest zaboravlja put natrag sebi u svoju primarnu asocijaciju svijesti. Tada
naalost moe doi do toga da svijest ostane zarobljena izvan sebe tako
dugo da postoji mogunost da u njen izvor doe neki drugi strani entitet,
neka druga duhovna osobnost. Upravo u tom kriznom stadiju dolazi
do raznih duhovnih posjednua, gubitka kontrole nad sobom i pucanja
osobnosti. Stoga je za taj drugi stadij duha neophodna Boja pomo, to
jest prepustiti se i opustiti se da Bog kao apsolutna i nadnaravna svijest
pokae izlaz iz krivih puteva nae svijesnosti. To znai ono to veina
Krana kae, da prije svoje male smrti svijest Boga stavlja na prvo mjesto
koji je onda uzdie, ljei i vraa u ivot. Stoga stupnjevito razlaganje
svijesti u drugom stadiju ima samo jednu svrhu , a to je staviti Boga ili
vrhunaravnu svijest tamo gdje joj je mjesto, naime na prvo mjesto. Boga
staviti na prvo mjesto znai nadati se blaenstvu kada e on osloboditi
samoga sebe od sebe no neprestano misliti i biti svijestan da mi nismo
Bogovi ve samo djelii njegove sveprisutne svijesti iji izvor je on sam
kao iskon postojanja i nasljedovanje istine, sree, blaenstva i ljubavi.
Imanentni strunjaci ljudske psihe govore na mnogo naina o ovoj
potrebi da se svijest ujednini u sebi. Tako primjerice dr.Amen kae da
je osnovni problem dananjeg ovjeka to je izgubio svoje sredite, to
ne zna gdje je stoer i centar njegove svijesti. Viktor Frankl osniva
terapeutskog sustava pod nazivom logoterapija bio je jednim djelom svog
ivota zatoenik nacistikih logora pa je imao u toj nezgodi povlasticu da
moe indirektno promatrati procese u ljudskoj dui kada se suoava sa
najveim nevoljama. U tim uvjetima on je shvatio da potlaeni idovski
narod ima jaku nadu u duhovni smisao svog ivota te da kroz patnju
oni trae Boga i suobliuju se s njim. Tada je on zakljuio da ovjeka
pokree volja za smislom, a taj jedini smisao patnika u logoru je Bog,
Krist. Zanimljivo je napomenuti kako su osobe koje su najvie pridonijele
razvoju moderne psihologijeCarl Gustav Jung i Sigmund Frojd
prouavale parapsihologiju. Frojd je na kraju ivota napisao pismo u
152
2.4.2009 23:45:31
kojem je pisalo da da je mogao iznova proivjeti svoj ivot, ne bi ga

posvetio psihoanalizi ve bi ga posvetio parapsihologiji. Siegmund Frojd
je individuaciju sveo na problem seksualnog ivota te je sve gledao kroz
prizmu seksualnosti zakljuivi da je podsvijest iskonski zaokupljena
samo seksualnim tenzijama. Njegov drug i prijatelj psihoanalitiar C. G.
Jung nije se slagao s njim ve je izradio svoj vlastiti sistem objanjavajui
da je pozadina podsvijesne psihe zapravo arhetipska i duhovna. Pri
njihovom posljednjem susretu Frojd se potpuno razotrkrio svom mladom
i znatieljnom prijatelju kada mu je rekao da mora putem svoje psihoanalitike teorije zatiti ljudsku rasu od nadirueg blata okultizma. To
je bio kraj prijateljstva dva velika psihoanalitiara Frojda i Junga. No
Jung je poao korak dalje i sav svoj ivot posvetio podsvijsnom ivotu
due tvrdei da je naa podsvijest dubinski i iskonski prepuna arhetipova
osobnosti koja imaju u konanici sakralni karakter. Jung je najdublje
uao u podruja parapsihologije znanstveno je obrazlaui ,a u svojoj
autobiografiji pod nazivom Sjeanja, snovi , razmiljanja Jung pie
da se psiha prirodno proiruje u sfere gdje ne vladaju vrijeme i prostor.
Drao je da su izvanosjetilne percepcije psihi, koja djeluje iznad dosega
fizikih osjetila, prirodne. Slino je Jung govorio i pri opisu kolektivnog
nesvijesnog. Izjavio je kako postoji stalna svemirska veza meu svim
idejama, djelima i mislima s kojom se ovjek moe uskladiti i na koju
moe utjecati. Dakle iako su bili strunjaci ortodoksne psihoanalize ovi
strunjaci su svojim duhom prodrli iza vela stvarnosti i pronali uzroke
duevnih bolesti u duhovnim i uzronim sferama postojanja.
I Frankl je tvrdio da je podruje ljudske podsvijesti prepuno
religioznih elemenata no Jung je svoj sustav radikalno razradio u smjeru
parapsihologije i duhovnosti podsvijesti iznaavi svoju osnovnu teoriju
individuacije koja je po mom miljenju najblia stvarnoj istini. Naime
Jungova teorija kolektivnog nesvijesnog i teorija individuacije govori
duboke i znamenite istine. Jung govori da je itavo ljudsko duhovno i
psihiko nastojanje zadobivanje istinske individualnosti to jest to je put
individacije ili ienja i sabiranja jastva u jednu svijest i jedno jastvo.
Jung je tvrdio da su u kolektivnom nesvijesnom pohranjeni takozvani
153
2.4.2009 23:45:32
Boanski arhetipovi koje ovjek odigrava na pozornici ivota. Potrebno

je proivjeti sve razliite arhetipe; razliite arhetipske osobnosti; te ih
svijesno asimilirati u svijest i razrijeiti njihov podsvijesni energetski
naboj da bi se jastvo proistilo te da bi proces individuacije bio dovren.
Jung je tvrdio da je individuacija najbitniji psiholoki proces ljudske
due to je zapravo slino sa duhovnim fenomenima proienja jastva
putem svete katolike mise. To je proces koji se mora prihvatiti, ako
ne ljudska podsvijest e aberirati i uruiti se u samu sebe. Dakle, taj
enormni duevni naboj koji se krije u ljudskoj podsvijesti potrebno je
razrijeiti i svijesno proivjeti inae se on uruava u samog sebe. Ta
arhetipska energija ako se potiskuje i ne prihvaa moe ui u stanje
divljanja. Stoga je individuacija proces u kojem jastvo nadvladava i
proivljava svijesno svoje uloge i osobnosti ne bi li samu sebe razrijeila
kolektivnog nesvijesnog naboja te se proistila i postala jedno. Dakle
duhovne pozadine psihikih bolesti su vrlo realne i stvarne te svaki
duevni bolesnik mora prihvatiti da je njegova svijest dio jedne vee
i dublje tajanstvene boanske svijesti koja referira na sakralni nain
sa stvarnou. Svako negiranje vieg duhovnog plana postojanja ini
u konanici svaku duu nesretnim, te je jedini put do ozdravljenja
prihvaanje vjere u Bog ili viu svijest predanje Svevinjem i prihvaanje
da je vrijeme potrebno da bi se postigao svekoliki sklad u ljudskoj psihi.
Duevnog bolesnika ne treba mentalno silovat jer on to ve sam sebi
radi jer u veini sluajeva znanje i umnost ne pomae ve neposredna i
iskrena ljubav i vjera.
U konanici kada govorimo o bolesti, moramo znati da je zapravo
jedina bolest ona iz neznanja o Bogu ili apsolutu tako da automatski
sa spoznajom Boga spoznajemo da u njemu nema bolesti. Apsolutni
duh identian je apsolutnom znanju i kada dostignemo njegov misterij
dobijamo istinsko znanje u kojem shvaamo da bolest ne postoji. Stoga
je bolest najvea iluzija u ovome kozmosu te ona zapravo ne postoji kada
ovjek spozna ocean svijesti po sebi ili Boga kada spozna. Ponavljam
jo jednom da bolest ne postoji, jedina bolest je neznanje o Bogu, kao
svijesti koja nadilazi svaki razum. Apsolutni duh nemogue je spoznati
154
2.4.2009 23:45:32
umom ili raciom, on se spoznaje tek kada duh nadie razum i susretne
se sa samim sobom u oceanu svijesti po sebi. Tek kada umine um tek
tada nastupa prava spoznaja onog to je iznad uma kao statini Duh
Boji. Jedini i krajnji doseg naeg uma u spoznaji je meditacija na
trojstvenog Boga Oca, Sina i Duha Svetog i kada se to do kraja spozna
nastupa pravo znanje o Bogu. Jednak put tog uzdizanja duha postoji i
u istonoj duhovnoj tradiciji gdje se kae da je krajnji domet spoznaje
naeg uma spoznaja trojstva kao- postojanja, svijesnosti i blaenstva ili
sat-cit-ananda. Na laiki zapadnjaki znanstveni nain moemo Boga
predstaviti sebi kao etri ogledala koja su zapravo tri ogledala i koja u
samim sebi stvaraju beskraj ivota reflektirajui svijetlo. Sigurno da ste
se u djetinjstvu igrali na taj nain sa ogledalim te tada kad se postave dva
ogledala jedno nasuprot drugom moe se primjetiti da jedno reflektira
drugo sve do beskraja. Tako poput suprotstavljenih identinih ogledala
Boanski ocean svijesti putuje unutar sebe.
Jedini strah kojeg ovjek osjea je zapravo strah od otrih oblika unutar
kreacije, kozmosa no u spoznaji apsoluta dostie se spoznaja da su svi
oblici unutar ovog svemira lani. Tako krajnja spoznaja oceana svijesti
po sebi je da unutar njega postoje razliiti oblici no da su svi oni lani te
da je jedina istina Duh koji nema oblika koji proima kreaciju kao ocean
svijesti po sebi. Ponavljam jo jednom; Svi oblici su lani, oblici ne
postoje. Sve forme unutar postojanja su zapravo sjena Apsolutne forme
jedino je apsolut istiniti oblik a svi ostali oblici ratrkani po svemiru su
samo plagijat Apsolutne forme ili oblika. Stoga svaki strah nestaje kada
se transcendentira formalni svijet i obezgranii kao Duh po sebi ili ocean
svijesti po sebi. Stoga zakljuimo da je jedino postojanje to jest oblik,
oblik apsolutnog duha po sebi kao onog koji je svijestan sebe i blaen u
sebi. Spoznaja Boga identina je znanju o Bogu i kada se on spozna tada
vie nema mjesta za bolest. Ona je samo zgrena energija iji protok
je zaustavljen iz jednostavnog razloga, naime zbog neznanja o Bogu.
Vjera je ta koja je kao arobni most Boje milosti na putu iz neznanja u
znanje i stoga vjeru treba hvaliti i podravati jer bez njenih kljueva duh
nikada ne spoznaje samog sebe, a sa vjerom lako i spontano. Amen
155
2.4.2009 23:45:32
Ipak svaka duhovna bolest poznaje u sebi princip aberiranog alfa

stanja due. Alfa stanje due javlja se onda kada u ovjeku doe do
razdijeljenja svijesti na psiho-somatski i duhovni sklop to jest kada se
deava primarna razdioba svijesti u toku otvaranja ljezdanih vorova
ili peata kako otkrivenje hoe rei. Alfa stanje duha prisutno je od
roenja ovjeka no to stanje iz svoje inkubacije prelazi za vrijeme
krtenja ovjeka u vatrenoj koljevci duhovnosti u svoje aktivno stanje.
Drugim rijeima alfa stanje duha je jedinstveno i izvorno stanje
ljudskog duha unutar vlastite psihe i budi se uvijek kada ovjek doe
u svoj prvi doticaj sa duhovnou. To izvorno stanje duha javlja se i
budi iz svog stanja inkubacije uvijek onda kada jedinka doe u doticaj
sa spiritualnim ivotom, kada zapone njeno buenje unutar nje same
za duhovan ivot. Alfa stanje duha je titraj koji ravnomjerno i prirodno
vibrira i sljedi ljudski dah te spaja psiho-somatsko i tjelesno sa duom
to jest to je izvorno jedinstvo due, duha i tijela koje spaja na udah i
izdah. Psiho-somatsko to jest duevno i tijelesno povezano je sa duhom
putem alfa-stanja duha u kojem je prisutno jedinstvo svijesti i njen
vlastiti ivot unutar nje same bez izvanjske pomoi Boga, boanstva,
religije ili bilo kojeg sustava ili programa unutar svijesti. To stanje je
zapravo izvoran ivot due unutar nje same i optok duha u jedinstvu
kroz sve sfere postojanja naeg organizma, taj optok alfa-stanja direktno
je povezan sa ljudskim respiratornim sustavom i procesom disanja u
kojem udah i izdah poznaju jedinstvenu i neprekinutu fluktuaciju unutar
tijela. Kada ovjek izgubi svoj izvoran i prirodan ritam disanja kada
se poremeti fluktuacija unutar psihosomatskog i ono aberira dolazi do
puknua i smrti alfa stanja, to je zapravo mala smrt izvornog ljudskog
daha Bojeg te tada nastupaju svi mogui poremeaji unutar ljudskog
psihikog sistema. Kada alfa.stanje aberira izvorni duh se uruava u sebe
i psihosomatsko te je potrebno tada prihvatiti pomo putem obraanja
Bogu da zacijeli to izvorno stanje duha i podari svoju novu fluktuaciju.
Iako je to izvorno stanje gotovo nemogue nadomjestiti bilo im drugim
pa i Bogom jer sve izvan izvornog alfa-stanja je plagijat pa ak ako i
sam Isus Krist zaposjedne unutranjost due to je bljeda kopija izvornog
alfa stanja ljudskog duha.
156
2.4.2009 23:45:32
Ljudski reproduktivni spolni organi i ljezde su direktno suprotstavljeni

alfa stanju i neprestano svojim trofaznim tjelesnim punjenjem- i
pranjenjem ugroavaju alfa stanje. Drugim rijeima svaka bolest se
javlja kao aberacija spolne svijesti i alfa.stanja. U tom smislu je Frojd
imao pravo kada je rekao da je sve u ljudskom duhu odreeno borbom
seksualnosti i primarnog alfa stanja. Zapravo izvorni sustav ljudskog
duha poznat kao alfa-stanje aberira kada se poremeti i raspukne vor
ljudske reproduktivne ili seksualne svijesti te ta seksualna svijest ue u
stanje divljanja te tako kida i unitava izvorno jedinstvo ljudskog duha
ili alfa-stanje. Kada se to dogodi i vor na dnu kraljenice gdje su spolni
organi i anus se rascijepi tada ljudska svijesti gubi svoje uzemljenje i
prestaje biti usidrena u sebi ve se podie u vie sfere svijesti na kaotian
nain sve dok se ta divlja poremeana i aberirana seksualna energija ne
podigne u alfa-stanje gdje je zbaca sa njenog trona i tada sistem svijesti
potpuno aberira. Drugima rijeima alfa-stanje kontrolira seksualnu svijest
i dri je svijesno i prirodno pod kontrolom no kada se poremeti odnos
i reproduktivni vor se raspukne i aberira tada se alfa-stanje razdijeli
i pomijea unutar sebe i takorei izlije iz same sebe po stranputicama
ljudske svijesti. Ona je uvijek u sebi no kada se razdijeli i raspukne tada
nema tog Boga da je vrati u nju samu jer ona postaje zarobljenik svoje
aberirane seksualnosti. Poremeaj i smrt alfa-stanja je stoga uzrok svih
duevnih bolesti u kojima se javljaju duevne smetnje smjerno punjenju
i pranjenju ljudske spolne svijesti koja je raskinula svoj primarni odnos
sa alfa stanjem. Tada se podivljala seksualna energija mora svako tolko
osloboditi jer vie nema svoju pravilnu usidrenost u alfa-stanju. Ako
je u ovjeku to alfa-stanje uniteno on mora svoju seksualnu energiju
oslobaati kroz neke druge kanale tijela te ako se ona toliko akumulira
unutar spolnih vorova i seksualne svijesti tada ue u stanje kaosa unutar
sebe jer je izgubila svoj primarni odnos sa viom sferom svijesti ili
alfa-stanjem te tada nastupaju svi mogui tjelesni poremeaji i duevne
bolesti. Stoga je kontrola i sublimacija seksualne energija imperativ za
na zdrav ivot jer kada se spolna svijest raspukne i podivlja tada nema
tog ljenika da povrati zdrav odnos izmeu alfe i spolnih organa. Sve
religije i duhovnosti samo su imitacija i plagijat koji nastoji nadomjestiti
157
2.4.2009 23:45:32
alfa-stanje i sve one potpadaju pod sferu i reim spolne svijesti koja
nikada do kraja ne moe biti divinizirana ili boanska jer je spolna
svijest imenentna, trofazna i podlona vremenu dok je Boanska svijest
alfa stanja transcendentalna i jedinstvena. Drugim rijeima kada se mir i
statinost nepokrenutog ljudskog duha izmjea sa kaotinim i podivljalim
silama reproduktivnog sistema ovjek vie nemoe uspostaviti sklad
unutar svoje svijeti te tada ne zna gdje mu je glava a gdje mu je rep i
samo Bog moe donekle uspostaviti novi sklad, mir i red u dui.
Ljudski reproduktivni sistem ima sjedite u podsvijesti ( malom
mozgu i kraljenici) zajedno sa sakralnim elementima unutar nje gdje
se vodi neprekidna borba izmeu sakralnog i animalnog ili seksualnog.
Kada alfa-stanje umre ono se razdijeli i urui u sferu ljudske podsvijesti
odakle interferira u poremeenom odnosu sa spolnom i sakralnom
svijeu. Borba izmeu dobra i zla, izmeu Boga i vraga kako kau
teolozi -zapravo se odvija kao sukob i susret sakralnog i animalnog (
seksualnog) unutar podsvijesti dok je iznad tog vremenskog dualiteta
pravi Bog koji je miran u aktivnoj nadsvijesti kao alfa-stanje. Duhovne
kole istoka i zapada seksualnu spolnu mo opisuju kao zmiju. Tako
imamo u Bibliji u stvaranju ist mitoloki primjer buenja spolne
energije kao spoznanja dualiteta dobra i zla. Zmija ili spolna mo nudi
Adamu i Evi jabuku sa drveta spoznaje dobra i zla te se tada njihova
svijest razdijeljuje na dvoje na sakralno i animalno-seksualno. U Bibliji
se nigdje ne spominje alfa-stanje ni u drugim duhovnim tradicijama te
se ne zna to je bilo dalje za Boanskom svijeu prvih ljudi koji su
kuali zabranjeni plod. Alfa-stanje svijesti ili Boanska svijest u svim
tradicijama je prekrivena velom tajne i misterija. S druge strane imamo
izrazit primjer iz Indijske tradicije poput impersonalne Advaite da se
za boljitak spirutalne evolucije aspiranta seksualna mo ili Kundalini
akti mora sublimirati kroz proces involucije ili podizanja u vie sfere
sve do tjemena gdje se pasivni muki aspekt Sile sjedinjuje sa enskim
aktivnim aspektom sile zvan Kundalini akti. Indijska duhovna filozofija
za razliku od zapadne kranske nastoji prikazati kako sublimirati i
kontrolirati seksualnu mo i energiju. Tantrikim sustavima indijske
158
2.4.2009 23:45:32
joge upravo je cilj kontrola seksualne moi ili kundalini akti te je bolje
da mi kontroliramo nju nego da nas ona preuzme i zaposjedne i dri pod
svojim kaotinim reimom. Kod psihiki bolesnog ovjeka seksualni
aspekt sile, zmija iz Edenskog vrta ili Kundalini akti nalazi se u
disfunkcionalnom i poremeenom odnosu sa viom svijeu te se kod
psihikih bolesnika ona na kaotian nain kree kroz tijelo traei izlaz
te se krivo referira prema napuknutom viom svijeu ili alfa-stanjem
due. Tako imamo primjer da kod psihikih bolesnika psihoza se javlja
u vremenskim intervalima smjerno akumulaciji njihove seksualno
psihike energije koja se putem psihotinih poremeaja prazni jer ne
moe proi na latentan nain kroz alfa-stanje. Latentnost seksualne snage
je njeno pranjenje nakon nekog vremena i ako njena latentna snaga se
ne transformira i uzdigne kroz sublimaciju putem alfa- stanja ona puca
u ljudskom tijelu i trai neki drugi esto koban smjer svoje realizacija
i pranjenja. Stoga zarobljena kaotina i neasimilirana svijest ne moe
drugaije izai nego kroz pranjenje putem psihotinih poremeaja te
onda ona putuje i mijenja organe u tijelu u nastojanju da se oslobodi
te mijenja smjer. Sjeam se da kada sam obolio od kriobolje da sam
morao ii kod fizijatra na vjebe za lea no on nije mogao locirati
poremeaj te se energija vrzmala od organa do organa traei izlaz iz
tijela i razrijeenje. as me bolio jedan dio tijela as drugi iz razloga
to bolest zahvaa tijelo u cijelini ne birajui organ ve podobno mjesto
za svoje odrijeenje. Iz tog primjera sam shvatio da zgrena energija
ili bolest putuje poput zmije po organima traei organski medij
putem kojeg e se najlake razrijeiti i izai van. S druge strane zadrati
aktivno i zdravo alfa-stanje due je neizmjerno bogatsvo i srea jer tada
energija dolazi tamo gdje joj je mjesto i nema pogrenih fluktuacija u
podsvijesti. Da ponovimo jo jednom da se podsvijet aberiranog alfastanja referira sa svijeu putem sukoba u njoj i suprotstavljenih sakralnih
i animalnih-seksualnih tenzija u njoj koje se nadmeu u vremenskim
intervalima i trae svoje razrijeenje u pranjenju u duhovnoj dui ili
pak putem spolnih kanala putem izbacivanja sjemena. Stoga neka nam
Bog pomogne da tranformiramo svoju potisnutu i aberiranu seksualnu
energiju i transmutiramo je u isto Boansko jastvo. Amen
159
2.4.2009 23:45:32
TEMATSKO ISKUSTVO KAO GLAVNI UZROK STRAHA

Filozofija o Bogu kaosmjer filozofije koji dobrano zalazi u religiozne
vode govori da je transcendentalno iskustvo zapravo netematsko iskustvo
bitka. Ako malo dublje zaemo i promotrimo psihopatologiju svijesti
koja se uruava u sebe tada ovi filozofski aksiomi mogu malo pripomoi
da nam bude jasnije to se to zapravo dogaa sa psihotinom svijeu
koja se uruava u samu sebe. Naime transcendentalno iskustvo kao
netematsko iskustvo bitka gotovo je jedini nain da se nadie psihotina
epizoda. Kada kaemo netematsko iskustvo bitka to se zapravo dogaa
onda kada neto radimo podsvijesno ali svijesno ne pridajui tome inu
neki poseban bremeniti smisao. Primjerice ja sjedim u kafiu za stolom
u debati koja me duevno optereuje te iznenada poinjem prstom vrtiti
pepeljaru ili igrajui se s kutijom cigara. Ne pridaju tome poseban
tematski smisao moj um se poinje zapravo nesvjesno odmarati te
zapoinje transcendentalna igra koja e me nakon 5-6 minuta potpuno
opustiti. Tako moemo re da je transcendentalno iskustvo zapravo
netamatsko iskustvo bitka kod kojeg se odvija spontana igra svijesti
bez simbolinih interpretacija. S druge strane svaka psihoza starta tamo
gdje je svijest ve zasiena i preoptereena tematiziranjem stvarnosti
te pribadanjem smisla i simbola onome to se radi i govori. Tako se
esto dogaa da psihotik nemoe vie podnijeti preveliko tematiziranje
svojih ina i svoje due u konanici te on uvijek u trenu svoje krize
pribjegava netematskom iskustvu bitka kao nainu da se izvue iz
svoje psihotine epizode. Sama stvarnost je toliko zasiena jezinim
simbolima i tematiziranjem da to jednog psihotiara naprosto izluuje
te on mora naposljetku ipak izgradaiti svoj unutranji i svijet i osoban
odnos s stvarnou te tako pobjei iz ope profanacije svijeti i openito
analiziranja i tematiziranja naih ina. Sama stvarnost je toliko gruba i
mehanika gotovo matematika da doista samo najvei umovi uspiju
nadmudriti zamke koje stoje na naem ivotnom putu i prolazom kroz
ovu dolinu suza a kako je tek teko onima koji boluju od duevnih bolesti.
160
2.4.2009 23:45:32
Psihopatologija svijesti je takve naravi dakle da je njen jedini izlaz

nadilaenje tematskih ina i prelaz u podruje transcendentalne svijesti
koja ne pridaje i ne vidi tragove i znakove u stvarnosti te zato upravo
primjerice slikanje vodenim bojcama toliko oputa um kao primjer
razrijenje prevelikog pritiska na nau psihu. To stanje transcendentalne
svijesti je zapravo ono to mistici nazivaju mistina ekstaza ili svijest u
sebi i po sebi. To je onaj osjeaj bleene jednote kada na duh ima svoju
pravu poziciju a to je pozicija unutar due u njoj samoj gdje ona poiva
u sebi i gdje je nikakav tematski nered ne moe poljuljati i ugroziti.
Neka nam Bog pomogne da prebivamo neprestano u sebi zajedno s
Svevinjim. Amen
161
2.4.2009 23:45:32
162
2.4.2009 23:45:32
20. Velika zabluda civilizacijelani autoritet.
Naa itava zapadna civilizacija poiva na osnovi principa nae velike

zabludelanog autoriteta. itave drave ustrojene su na principu lanog
autoriteta iji korijeni lee u religijskim i politikim zabludama lanog
autoriteta. Sudstvo, kolstvo, policija, zdravstvo i crkva sve to je pod
domenom lanog autoriteta. Krist je govorio o sebi kao onome koji e
donjeti i poslati nama Duha Istine, Duha Svetoga ili Duha osloboenja i
pogleda u beskraj ljubavi koja ivi sama od sebe i u sebi bez intervencije
nas samih, bez intervencije lanog autoriteta. Taj Duh Istine bi trebao
biti apsolutna volja boja i jedini impuls za ivot kojeg treba slijediti.
No ipak danas je duhovna situacija vremena prestrana jer mi sami sebe
prozivamo Bogovima i tako spreavamo da Duh Istine djeluje u naim
ivotima i vodi nas u Oevu ljubav.
Lani autoritet nas nesvijesno formira i odreuje kroz itav ivot
putem raznih monih grupacija ovoga svijeta koje su na sebe preuzele
ulogu samoprozvanih Bogova i apsolutnih vladara svega to postoji. To
je zapravo svijet magije, i najmranijeg ateizma koji izjeda samoga sebe
i negira Duha Istine i sam ivot u cilju kontrole iz sebinog interesa. To
je posebno prisutno kod onih monika koji proklinju druge a na meti tih
goropadnih monika posebice je zarunica Duha, naa presveta majka
Djevica Marija koju ljudi proklinju i psuju te grde zbog nekih osobnih
propusta i mana. Zbog principa lanog autoriteta ljudima je navuen na
oi crni film kroz kojega ne uspijevaju uvidjeti pravu istinu. Ta istina
je da smo robovi ovoga svijeta te da ovjek nije niti e ikada biti kao Bog
iako se ljudi podlau dravnim monicima, monici dugorono nemaju
te ovlasti da na sebe preuzmu ulogu apsolutnih vladara ovoga svijeta.
Biti kao Bog i doi do Boga moe se samo u poniznosti i shvaanju da
je sve njegovo te da je on stvorio ovaj svijet, da je prvo stvoreno nebo
163
2.4.2009 23:45:32
a tek onda zemlja. Stoga je najvea zabluda to neprestano podlaganje

malog ovjeka institucijama koje preuzimaju lani autoritet kao vladari
svijeta u cilju kontrole svijesti drugih sebi podloenih. Jedina osoba
koju svi trebaju traiti i samo njemu se podloiti je samo Svevinji Otac
Nebeski koji je jedini izvor sree i puta u zlatno doba jednakosti na ovoj
izmuenoj zemlji. Samo onaj koji je spoznao tog Oca ne nebu zna da su
svi pod njim jednakopravi to jest punopravni. Samo onaj koji je spoznao
svoj izvor zna da postoji vea svijest od ove nae malene ljudske, a to
je Boanska svijest koja je neprestano nad nama. Tu svijest apsoluta
treba neprestano traiti, oslobaati se u njoj, biti u njegovoj prisutnosti
i njemu se vratiti. No ipak svijet je u ropstvu zakona lanog autoriteta i
doista je malo onih koji se uspiju osloboditi iz tog ropstva i vidjeti istinu
koja oslobaa um od samoga sebe.
Budui da u dui postoji vie boansko sebstvo i nie zemaljsko
sebstvo kod ovjeka dolazi do sukoba izmeu njegove vie i nie
prirode. Ono to Krist opisuje kao avla je zapravo nae nie sebstvo,
na ranjeni ego ili lani autoritet koji sebe proziva vladarom i Bogom.
No vie sebstvo je blaeno sebstvo i moramo ovdje napomenuti da sve
to nije blaeno sebstvo, sve to jest izvan blaenstva duha jest avao
to jest isprogramirani lani autoritet. Vainavska znanost o poelu na
poseban nain raskrinkava taj lani ego, to jest lani autoritet i govori
da je lani ego najvea prepreka do stanja istinskog blaenstva i pravog
odnosa s realnou i Svevinjim. Tamo se to definira kao ona svijest
koja se lano identificira sa svijetom. Lani ego je onaj koji kae Ja
i Moje te stoga je najvea opsjena neto prisvajati za sebe kada je sve
Boje. U tome je i uzvienost Vainavske filozofije to sve predaje u
ruke Boga i ivi u sebi, u Duhu Istine samo po Ocu Nebeskom. Sina
Bojeg Krista danas svi svojataju i koriste u cilju kontrole drugih slabih
i potlaenih te iako je on vjerojatno jedini put k Ocu, pomalo je ironino
da ga strukture danas koriste samo radi toga da bi sprijeile na odnos s
Ocem te nas tako trajno drale u ropstvu.
Surova je injenica da revni krani proklinju razne magijske sekte
a i sami se zapravo duboko bave magijom te raznim ritualima nastoje
164
2.4.2009 23:45:32
pokrpati svoje duhovne rupe. Krani koji ljube Djevicu Mariju nikada
ne pomiljaju razmiljti na ritualan i magijski nain. Naa zapadna
civilizicija i onaj njen dio koji nije osvijestio u dubini istinsku ljubav
Krista za sve mora odluiti te je na prekretnici ili razmiljati na
magijski nain te lanim autoritetom proklinjati blinje ili razmiljati
na marijanski nain u milosti ljubavi za sve. Ako im neto u drutvu
smeta ako im smeta ta neposrednost i malenost neka samo odu negdje
drugdje. No oni nemaju snage za to jer su kronino vezani za dravne
strukture bez kojih ni njihov lani autoritet ne bi postojao. Vjerojatno
vam je jasno da je poanta molitvenog ivota postojanost u Duhu Istine te
da danas ipak s druge strane rastu vjerski i politiki ratovi te proganjanja
i napose paklena dvolinost koja ubija samu bit vjere u jedno. Ili jednota
ljubavi Oca nebeskog ili dualnost i dvolinost svijetskog zavodnitva
te lanog autoriteta. Primjera lanog autoriteta danas ima bezbroj no u
toj umi kontrole navest emo samo neke od primjera te velike zablude
nae civilizacije. Primjerice kada mladi ovjek dolazi u neku duhovnu
kolu na zapadu on se mora potpuno podloiti lanom autoritetu u vidu
nekog samoprozvanog voe, pod ijom paskom ostaje tako dugo dok ne
shvati da je i taj autoritet samo ovjek te da se ne razlikuje od njega jer
je jednakopravan s njim pod kapom nebeskom. Ironino je da ovjekov
duhovni razvoj ide smjerno njegovoj slici i predstavi o svemoi lanog
autoriteta. Meutim onaj koji je spoznao izvor znade da su svi pod
njim jednaki te onda trai savrenu zajednicu gdje su svi jednakopravni
pod Bogom. Takvih istinskih zajednica koje funkcioniraju jedino pod
Oevom paskom, a ne paskom i naelima lanog autoriteta, u ovome
svijetu takvih savrenih zajednica ima zaista malo. Tko uspije nadii
glavni program i veliku zabludu zapadne civilizacijelani autoritet
taj je tek tada spreman na istinski odnos s Svevinjim. Sve dok se on
obraa blinjemu kao Bogu, kao da je iznad i apsolutan i savren nije
spreman za istinski odnos s Bogom. Samo je Bog na Nebu svesavren a
mi smo kao ljudi nesavreni i puni grijeha pa i ako doivimo svojevrsno
iskustvo njegovog svijetla ipak nismo Bogovi jer smo nesavreni i puni
grijeha. Bog je transcendentalna i apsolutno idejna kategorija dok ovjek
spada pod promijenjivu i nepostojanu prirodu koja je puna grijeha. No
165
2.4.2009 23:45:32
budui da ovjek od ovjeka koji nije spoznao ne prima pozdrava i slave

on hoe podloiti tog prosjenog ovjeka svom autoritetu pa makar
bio taj autoritet i laan. Tako naalost imamo primjer da se itave ete
duhovnika i sveenika regrutiraju u crkvi samo poradi jednog motiva
da bi njihov ranjeni ego primio slavu putem svoga poloaja u dravi
i crkvi te tako uz pomo lanog autoriteta podloio druge sebi. To je
zapravo primjer iznuivanja slave od svijeta i digniteta od ljudi koji nisu
spoznali iskon pa onda podaju slavu putem raznih dravnih pokreta.
Moda je ova moja besjeda teka no ja ne elim uvrijediti one prave
duhovnjake koji nemaju lanih motiva za svoje posveenje u duhovnom
ivotu. Oprostite mi ako su ovo tvrde besjede ne elim rei nita protiv
pravih sveenika, Marijanaca, a najmanje bih elio uvrijediti boanstvo
jedinoroenca Isusa Krista, ali ovo je istina i ako je malo tvrda i direktna
oprostite mi no Bog mi je naloio da govorim istinu i tako u initi dok
god diem. Naravno ima onih koji svoju slavu ne trae od ljudi ve samo
od Boga i takve posveenike izrazito potujem jer je veina svijeta pa i
duhovnog pod paskom i programom lanog autoriteta.
Sve dok se obian ovjek obraa blinjemu autoritetu kao da je on
apsolutan i nepogreiv i iznad njega, sve dotle on je u iluziji i nije
spreman za istinski odnos s Bogom. Vrhunaravni zakon bi bio da smo
svi pod kapom nebeskom jednakopravni ili punopravni. Sve ostalo osim
jednakosti pred Bogom-- u smislu da je onom koji vjeruje sve mogue
sve ostalo je la i spletovi programa lanog autoriteta. Primjerice prije
nekoliko tjedana na TV-u sam gledao kapelana iz svoje upe sv.Bla
kako dri razgovor u nekoj vjerskoj emisiji nekog nadobudnog i voditelja
koji je od svoje lane revnosti sav zajapuren u licu. Bilo mi je izuzetno
zabavno sluati kapelana kako se igra u svom duhu sa programom
lanog autoriteta pred voditeljem koji mu je podilazio kao da je sam
Bog na sceni te mu podilazio poput kakvog psa. Kapelanova igra bila
je toliko oita da sam i sam nakon nekog vremena prasnuo u smijeh.
Nakon nekog vremena zajapureni voditelj poeo je drhtati u transu
lanog autoriteta od strahopotovanja pa onda izvalio salvu kritika na
drugog lana emisije kao onog koji je slab i podreen. I inae je primjer
166
2.4.2009 23:45:33
da vjernici kada sretnu sveenika ili nekog poznatijeg lana drutva

ponu drhtati i tresti se kao psi te iz njih kao da izbijaju neki duhovi koji
se tresu pred lanim autoritetom. itava drava je toliko isprogramirana
lanim autoritetom da ostali drhte i strepe kada e pored njih proi kakav
lani dravni predstavnik ili nadreeni samoprozvani Bog. Oni osjeaju
u svojim srcima strah i strepe jer su svijesni da su podloni dravnim
organima te ipak ih uzbuuje ta igra i to podilaenje iako znaju da je sve
to samo lana predstava.
Ipak najvea zabluda lanog autoriteta u duhovnosti zapada bez
premca je duhovnost ezoterije i New Agea u kojoj tokom posljednja dva
stoljea prevara lanog autoriteta dosee svoj vrhunac. Od amanizma
do reikija i kabale do svih ostalih novodopskih tehnika voe tog kvazi
duhovnog pokreta ine od mladih ljudi totalne budale igrajui se sa
njihovim ivotima putem raznih lanih doktrina. Budui da sam i sam
bio neko vrijeme pristalica tog pokreta znam tono o emu se tu radi,
a radi se o tome da ovjek putem zatupljivanja i totalnog podlaganja
postaje poput trske na vjetru. Malo je onih koji u toj umi ponuda za
dolazak do Boga uspije zadrati zdrav razum i svoj odnos s Svevinjim.
Dat u ovdje primjer amanizma u kojem je na najlaki i najdublji nain
izraena igra lanog autoriteta.
U amanizmu mladi u zreloj dobi dolazi u skrovitu pusto nekog brda
okruenog umom, vjetrom i vatrom koju za njega pali aman. aman
mu ne otkriva sve o sebi ve upravo suprotno dri mladia kao psa na
uzici dajui mu razne otrovne trave i gljive propovjedajui mu o doktrini
duhovnog svijeta dok taj mladi njega promatra kao da je Bog. Kako e
kasnije na svoju alost otkriti aman nije Bog ve sam vrag no ta kobna
spoznaja desit e se tek onda kada mladi izgubi svoj zdravi razum.
To je amansko uenje posebno popularizirao tajanstveni panjolski
pisac Carlos Kastanjeda o kojem su mi uporno priali godinama moji
pomraeni prijetelji iz ezoterinih krugova. Da bi se doivjelo susret
s duhovima i izmijenjena paranormalna stanja mora ovjek biti dobro
opijen s otrovnim gljivama i izotriti svoj pogled tako da vidi duha u
167
2.4.2009 23:45:33
vjetru i vatri. No mladii koji dolaze amanu na kraju shvaaju da se

radi o najveoj opsjeni i iluziji koju je stvorio njihov nadrogirani um.
amana gledaju za vrijeme svoje spiritualne ekstaze kao samog Boga
koji se utjelovio u pustoi brda, ume i tajnovitih vatri. Mladi potpuno
podilazi okreui se za 180% sve dok ga ne obuzmu zli duhovi amana
te shvati da je skrenuo s uma i potpuno izgubio svoj zdravi razum. Tada
spektakl dostie svoju kulminaciju jer aman umire od smijeha dok gleda
kako se mladi mui u svom umu. Ta muka je stoga jer je zamijenio u
svom umu odnos s Bogom i providnou za odnos s samim vragom u
ovjeku. No aman mu nee pomoi ve e priekati da njegov mladi
prijetelj totalno ne skrene i pone pucati u sebi. Tada mladi napokon
shvati da je ivio najgoru nonu moru obraajui se ovjeku kao da
je sam Bog te odlazi shvaajui svu odvratnost igre lanog autotriteta.
Najvee zlo koje se za njega moe dogoditi na kraju je da skroz izgubi
svoj odnos s Svevinjim. Kako emo kasnije vidjeti i sam Isus Krist je
itav svoj mesijanski put izrazito zazirao od lanog autoriteta. Naalost
u New Agu je to gotovo pravilo da mladi uenik eljan ljubavi i znanja
dolazi nekom lanom preverantu koji od njega uzima novce i dri ga
kao svoga psa i medij za svoje izopaene zle duhove. Iako je pozitivna
crta New Age-a kontakt s prirodnom snagom tu se kriju i mnoga druga
zla kojih mladi ovjek nije upoznat.
Kristov odnos prema lanom autoritetu na najii nain razotkriva i
pokazuje put kako nadii svoj nii ego te pobijediti opeprisutnu zabludu
lanog autoriteta. Veliina Krista upravo je u tome to se on itav ivot
predavao samo Ocu Nebeskom te u poniznosti je zadobio krunu svijetla
kao Krist-pomazanik jer je sve ljude gledao kao dionike istog velikog
srca ovjeanstva. Prisjetimo se da je Krist i u vremenima kunje odbacio
lani autoritet samog sotone othrvavi mu se svojom svetom rijeju.
Krist je dakle priznavao za Boga samo svog Oca Nebeskog i nikakva
druga vlast nije dolazila u obzir. U tome se i oitovala njegova hrabrost
i samospoznata strogost koja je zasjala u najveoj milosti samog Oca
Nebeskog, serafa i anela. Meutim Krist je bio u poniznoj ljubavi prema
ovjeku te mu je htio ukazati na put k svom Ocu te je za taj poduhvat
168
2.4.2009 23:45:33
trebao izrei najveu svetinju Oca Nebeskog ovome svijetu. Ta svetinja

ostaje neizreciva za vrijeme dok se njegovo sebstvo potpuno rastoilo
u Duhu Istine postavi jedno i jedino srce ovjeka na utnji gologote.
Tamo se dakle Boji autoritet potpuno oitovao nitei sebe u rtvenoj
poniznosti Golgotske muke. Tada se neizrecivo potpuno iskazalo kao
djelatna rtva Kristova koja je opeatila i usmjerila ovjeanstvo za
itav eon. Iz toga se outilo da je jedini autoritet rtva Kristova i njegova
djelatna poniznost koja ivi u svijetu da bi po njoj narataji dobili put
prema nebu i peat ivota vjenog i zalog uskrsnua u najdubljoj dubini
Duha Istine gdje Krist daje svoj ivot za nas da bi izrekao neizrecivo
i da bi se hramski zastor razderao nad njim. Time je Bog u ovjeku
zadobio mjesto gdje se moe odvijati jedini autoritet nad drugime kao
njegova svojevoljna rtva u Sinu i proslavljenje u Ocu. Krist je iziao iz
slave Oca da bi postao njegova rtva prinosnica i vjeno sunce beskrajne
ljubavi iznad nas te zatim po uskrsnuu proslavio sebe kod Oca koji eto
hoe i na zemlji da ivi jednako kao i na nebu.
Poniznost je kategorija koju treba razviti do kraj u Bogu i Duhu Istine
ljubei svog blinjeg kao samoga sebe, no uz svijest da postoji izvor svih
nas koji je jedini autoritet i koji je vei od nas i nad nama. Oslobaati se
u Ocu, Sinu i Duhu Svetome to neka bude naa zadaa. Lani autoritet
je onaj ovoj na Duhu koji nam ne da sagledati cjelinu slobode Duha
istine, Duha oevog. A namjera toga duha je da sve oslobodi od samoga
sebe po Sinu koji je ljubav i onaj koji jednako kao i Otac ima ivot u
sebi. Neizrecivo je mogue izrei samo djelatnom rtvom a ne lanim
autoritetom i tada ostaje ljubav u naim duama za svu vjenost. Ta
ljubav je poniznost i predano sluenje-kao to ljepo govori sveto pismo
i Vainavska Znanost. Ta ljubav je jedina realnost koja sve ljubi jednako
i ne pravi razlike u Duhu jer Duh Istine je sve jer on je Boja Apsolutna
sloboda od samoga sebe. Da nam je ljubiti istinu neka nam Bog pomogne.
Amen.
Za kraj rekao bih da ono to katolika crkva nudi moe biti put do
Oca Nebeskog te sakramenti koji se dogaaju u naoj svetoj majci crkvi
169
2.4.2009 23:45:33
sigurno se odvijaju uz odreen autoritet, taj autoritet pripada samo Bogu.

Postoje tri opcije koje mladi ovjek prolazi u svom duhovnom ivotu.
Prvi je onaj iste vjere koji je natei i dogaa se pod direktnim vodstvom
providnosti i Djevice Marije, drugi put je onaj u kojem se djelomice
oituje znanje jednako kao i vjera. Taj drugi put za razliku od prvoga
je neopredjeljen, trnovit i nepostojan. Trei je konano ivot istog
znanja koji je privlaan i zamaman te jednako plodan kao i put vjere,
iako je putem znanja sigurnije hoditi. Put vjere implicira suradnju nae
nebeske majke u neposrednom zahvaanju u otajstva duhovnosti crkve,
izmeu ta dva puta treba se pronai jer lebdjeti i vegetirati djelomino
i as u znanju, as u vjeri moe biti stresno i pogubno za na duhovni
ivot. Stoga treba odluiti ili neposredna i naivna vjera ili bremenito i
izdefinirano znanje. Onaj koji osjea poziv za sudjelovanje u svetim
sakramentima crkve neka prihvati vodstvo crkve, ali neka zna da postoje
dobri i ponizni sveenici te pogreni zavedeni lanim autoritetom. Tada
ako ostane u njoj osjetiti e nakon nekog vremena udo koju rtva moe
od sebe napraviti na Slavu Boga Oca. Amen.
170
2.4.2009 23:45:33
21. Neke strelovite molitve

Strelovite molitve su kratke molitvene formule koje nas vrlo brzo mogu
dovesti u Boju nazonost i uzdizanje duha k Bogu. U tim molitvama
kao da je prisutna neka transcendentalna analogija i vrlo esto princip
precrtavanja izvanjskog u unutranje i unutranjeg u izvanjskog u cilju
proirenja svijesti to jest uzdizanja duha k Bogu. Cilj svake strelovite
molitve je transcendentalno proirenje svijesti to jest zahvaanje u svijest
koja nadilazi programe naega uma. Stoga moemo rei da je molitva
zapravo duhovno osloboanje od blokada i pregrada u duhu koje smo si
sami nametnuli. Strah se javlja iz neznanja i kao nemogunost protoka
Boanske svijesti kroz na duevni sistem te stoga treba putem strelovitih
molitvi osloboditi duh od bezizlaznog gra u kojeg esto na duh upada.
Ovdje navodim kratke molitvene formule iz Ivanova evanelja jer ovdje
se oituje direktna objava trojstva te neraskidiva sveza Oca, Sina i Duha
Svetoga.
Oe! Ti si u meni i ja sam u tebi... (autorova opaska)
Ovo je jedna od najjaih molitvi koja je vrlo duboka i transcendentalna,
ali je moemo na lak i prirodan nain posvijestiti i osjetiti u svom duhu.
U ovoj molitvi prisutan je princip istovremenog precrtavanja svijesti. To
jest kada kaemo u duhu Oe, ti si u meni tada moramo prvo osjetiti
Oca kao mir i istu svijest koja poiva izvan granica svijeta onkraj samog
kozmosa i beskraja kao isto nepokrenuto, stabilno i mirno u sebi te
jednako tako u najdubljoj dubini same nae due, naeg osobnog duha.
Kada tako osjetimo povezanost i jednotu s onim to je onkraj svega
jednako u nama kao i izvan nas osjetit emo istu transcendentalnu
svijest i tada moemo osjetiti i unutranjost svijeta i ja sam u tebito jest osjetiti da je otac stvorio svijet i da je dalje prisutan u njemu,
kao Duh Istine. Taj odnos najdubljeg( Sina) s najviim (Oca) moemo
171
2.4.2009 23:45:33
predoiti kao dva trokuta ili idovsku zvijezdu gdje je svijest koja je u
nama kao obezgraniena na ivici donjeg trokuta, a svijest izvan nas to
jest svijest Oca na ivici gornjeg trokuta. Taj model dva trokuta koji se
dodiruje u sredini kao i jednakost na ivicama mogue je primjeniti u
svim molitvama jer tako emo lake infinirati ili obezgraniiti svijest.
... Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve to sam ini..
Ivan 5:20
Ova molitva govori o Trojstvu koje stvara sam ivot te o ljubavi Oca
i Sina koja je Duh Sveti. Otac ljubi Sina utoliko to raa samoga sebe
u Sinu da bi u njemu oslobodio sebe od sebe te se prelio u slobodu
Duha istine. Sin je dostojan Oca ukoliko prihvaa sve to Otac stvara
i to je Duh Istine, beskraj slobode Duha kojeg je stvorio Otac a koji u
Sinu ima svoju puninu i proslavljenje. Otac dakle ljubi Sina na nain
da ga oslobaa u samome sebi i od samog sebe da bi ga proslavio u
vremenu ija transcendentna kategorija je Duh Sveti. Sve u Ocu jednako
je prisutno i u Sinu jer Otac tako hoe da proslavi svoju ljubav u Sinu
te da on zadobije puninu svetosti kroz Duha Istine. U ovoj molitvi treba
samo osjetiti prisutnost te trojstvene ljubavi, osjetiti prisutnost Oca i
znati da je Oeva volja iznad svega te prisutna i u Sinu.
.. Jer kao to Otac ima ivot u sebi, tako je dao i Sinu da ima
ivot u sebi..
Ivan 5:26
Osjetivi prisutnost vee svijesti od svoje ljudske propadljive ovjek
moe shvatiti da je Otac onaj koji beskrajno nadilazi individualnu
svijest iako je sr svijesti Sina istobitna onoj Oevoj ako se oslobaa u
Duhu Istine, duhu slobode. Otac je stvorio svijet i sve to ivi, meutim
jednako tako dao je i Sinu jednakopravnost u stvaranju ivota te stoga
Sin ima potpunu slobodu, meutim tek kada osvijesti svoj izvor koji
dolazi od Oca Nebeskog. Sin moe ii u dva smjera. Moe se uzdizati k
Ocu i oslobaati svoju svijest u jednoti njegova izvora, i taj put mistici
nazivaju Via Kontemplativa. Iz toga sljedi drugi put zvan Via Aktiva
172
2.4.2009 23:45:33
to jest oslobaanje u predanosti svemu to je Bog stvorio kao Duhu

Istine koji oslobaa Boga od samoga sebe.
..Ja sam pastir dobri, pastir dobri daje ivot svoj za ovce
svoje..
Ivan 10:11
Ovdje rije Ovca reprezentira ovcu duha Svetoga za kojega Isus
daje ivot jer Otac je sve stvorio i sve hoe pa da Sin postane savren
mora ljubiti jednako poput Oca sve to je pod njim. Ova molitva nam
hoe re da sve trebamo jednako ljubiti i dati ivot svoj za istinu ljubei
sva Boja stvorenja. Tako ljubiti moe samo cjelovita osoba koja osjea
konstantnu i neprekinutu ljubav u sebi nalik na samo sunce na nebu.
Pastir dobri vidi u svemu stvorenom odraz jednog srca, onog Oevog i
onog Sinovljeg koje je jedno u Duhu Istine, a upravo taj Duh istine govori
da su nae ovce nai blinji, neizostavni dio tog Duha Svetoga koji
prebiva u svima nama kao onaj koji eli savrenstvo u slobodi ljubavi od
samoga sebe. Kae se da ljubav ne misli na sebe, ve upravo suprotno,
da ona sebe potpuno zaboravlja i ostavlja za druge ili Duha Svetoga.
Time je i sam Bog sama ljubav jer hoe putem ljubavi osloboditi samoga
sebe od sebe. Ljubav je dakle sredstvo i nain kojim Bog oslobaa sebe
samoga u Duhu Istine raajui svoga Sina koji da bi bio savren mora
sve jednako uzljubiti.
.. Zato me i ljubi Otac moj to ja dajem ivot svoj da ga opet
uzmem..
Ivan 10:17
Predati svoj ivot znai biti potpuno obuzet ljubavlju Duha Istine i
samo onaj koji ga potpuno preda u vidu djelatne rtve moe rei da je
ispunio cilj ivota. Poloiti ivot svoj za prijatelje svoje to je ono to
je Krist za nas uinio u potpunom vidu djelatne rtve. Malo je onih
odabranih koji su uspjeli poput Krista to uiniti, no moramo znati da je
to najvee Kristovo udo. Jedino i najvee udo Isusa Krista je dakle
djelatna rtva koja je izmamila suze i aljenje ne samo itavog kozmosa,
173
2.4.2009 23:45:33
itavog duha Istine, ve i samog Oca Nebeskog koji je od onda odluio

svoju djecu u Krist obasipati nepresunim suzama i milostima ljubavi.
Otac upravo i zato ljubi Sina jer Sin hoe oeva Duha istine, duha
osloboenja i spreman je radi te cjelovite ljubavi doslovno umrijeti.
Samo radi istine je ovjekov ivot ispunjen neunitivima vrednotama. A
istina je ljubav koja oslobaa samu sebe od sebe, i predaje se u beskraju
Duha Svetoga sa ijih se krajeva taj Duh vraa k Ocu nakon beskrajne
avanture postojanja.
..Otac je u meni i ja sam u Ocu..
Ivan 10:38
Ovo je zasigurno najaa i najdirektnija molitva u kojoj se oituje jedna
svijest mira i konzistencije duha u nama. Sve ove strelovite molitve biti
e puno jae ako se zaziv i molitva obavlja u prirodnom okruenju jer
tada se najbolje osjea Duh istine, Duh osloboenja. No ukoliko nam
okolnosti ne doputaju da budemo u prirodnom okruenju za vrijeme
molitve jednako tako treba osjetiti i u skrovitosti sobice. Napominjem
da su neke molitve izrazite pogodne u dodiru sa majkom prirodom, dok
neke nisu te su namijenjene za molitvenu skrovitost naih sobica.
..Tko vjeruje u me; ne vjeruje toliko u me, nego radije u onoga
koji mene posla..
Ivan 12:44
Budui da je Sin istobitan s Ocem sa razlikom da je u Ocu proslavljenje
,a u Sinu djelatna rtva vidi se da Krist hoe svojom istinom i rtvom
i mudrou ukazati da postoji izvor na nebesima koji je vei od svake
individualne due pa i od samog Krista. Taj Otac je neizreciv jer ga
je nemogue mentalno shvatiti i definirati njegovu slobodu i ljubav
meutim itav na ivot morao bi biti kontemplativni odnos i razgovor s
tim Ocem na nebesima. Krist ovdje hoe uputiti na nevidljivu duhovnu
stvarnost koja je skrivena obinim oima, uvidjeti da iza svakog naeg
pokreta stoji neunitivi duh Oca Nebeskog i to neka bude naa zadaa.
U ovoj molitvi hoe se ukazati da je Otac jednota koja u sebi okuplja
174
2.4.2009 23:45:33
individualno, on je jedan na nebesima kao izvor svega pojedinanog i

onaj koji primjeti tu svijest iznad sebe nadilazi individualno i spaja se
na jedinstvenu izvornu svijest Oca. Krist u tom smislu kae da gdje su
dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime tu je i on s njima.
..Neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da radim kako mi je
zapovijedio Otac..
Ivan 14:31
Sin ljubi Oca jer je Otac vei od Sina. Otac je izvorno poelo, princip
i izvor svih principa. Da bi se svijet promijenio Sin jasno daje do znanja
da ljubi Oca te da je Krist onaj koji dolazi od Oca te ivi u njegovoj
ljubavi. Pravi autoritet je jedino Otac Nebeski i s njime treba zadobiti
personalan odnos kroz molitvu tako da na kraju sve bude reflektirano
u Ocu. O zakonu refleksije ve sam pisao kao direktnoj i jedinoj svezi
neba i zemlje u kojoj ono to je iznad ovjek postaje i u njemu i ispod
njega. Krist je donosioc jednote ljubavi i cjelovitog zahvaanja u misterij
ivota putem toga da direktno sputa milost Oca u cjelinu postojanja.
..Kao to je Otac mene ljubio tako sam i ja vas ljubio..
Ivan 15:9
Onaj koji je spoznao iskon postojanja u sebi ima samo ljubav, jednaku
ljubav za sve. Takav pojedinac Krist i ako eli suditi on zazire od suda
jer shvaa da je sve jednako u ljubavi Oca. Ljudi sami sebe sude jer
odbijaju ljubav onoga koji milost sputa s neba. Onaj koji prebiva u
Ocu prebiva i u Duhu Istine, jer Duh Istine je jednaka ljubav za sve koja
oslobaa svako bie da bude to to samo je. Onaj koji shvati da ga Otac
neizmjerno ljubi,raa i oslobaa u sebi taj eli osloboditi i druge koji su
pod njim, one koji nemaju direktnu vezu s njim. Stoga je Krist most i
put koji spaja Nebo i zemlju u svojoj ljubavi. Onaj koji eli osloboditi to
jest dati ivot vjeni svemu. Takav mistik nikada ne proklinje svijet ve
ga neprestano Blagoslivlja svojom rtvom. rtva se jednako i obostrano
proslavlja i u Ocu i u Duhu Svetomu te je stoga Krist onaj koji je vratar
i svijetlo svijeta i jediniroenac neba.
175
2.4.2009 23:45:33
..Oe, doao je as! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi

tebe..
Ivan 17:1
Ovo je dio Kristove molitve na posljednjoj veeri njegove sveenike
molitve koja je nabijena izuzetnom snagom i svetou.
..Sve je od tebe to god si mi dao..
Ivan 17:7
Krist je onaj koji ima potpunu i savrenu svijesnost o Bogu te on iz
tog autoriteta zna da sve to postoji je dobro jer sve izlazi od Svevinje
Boanske osobe, Oca nebeskog. Krist zna sva otajstva Boja i svijestan
je da Bog posjeduje beskrajnu milost za svoju djeicu. Ovu molitvu
treba moliti u istoj svijesnosti da je sve pod iskonom postojanja Bog
te da sve to je ivot je dio milosti ljubavi Svevinjeg koja oslobaa
svojom milou. Kroz ovu molitvu treba zadobiti duhovne oi i sve
stvoreno gledati kao Duha Svetoga i ne gledati u ovoj duha i njegove
akcidente ve u samu njegovu Sr kao vjeni Duh Oca koji je razliven
po svijet. Otac se obznanjuje u Sinu u potpunosti te stoga Sin proslavlja
Oca u Duhu Svetome, duhu osloboenja i jednote ljubavi. Ovdje je opet
na vidjelu zakon refleksije koji govori da je Krist spoznavi Oca putem
sebe potpuno izlio i ugradio tog Oca u stvarnost kao jedinstvo ljubavi
Duha Svetoga. Stoga je sve na ovome svijetu savreno jer je Bog stvorio
svijet i sve to izlazi iz njega je savreno dobro. Tu cjelinu i istinu svega
treba uvidjeti kroz kontemplativan ivot razmatraju ljubav i ivei
jedinstvo Oevog Kraljevstva.
.. Sve moje pripada tebi, sve tvoje pripada meni..
Ivan 17:10
Ova divna molitva govori o jedinstvu Oca i Sina. Ovdje treba mislito
o Sinu kao onom kojeg je rodio Otac i zapravo se Otac sam poraa
u Sinu kao njegova neponovljiva dua koja je dosegla cilj spiritualne
kozmike evolucije i sama postala jednaka Ocu Nebeskom. Isus je do
176
2.4.2009 23:45:33
tada bio Sin ovjeji i ljudska dua no sada postaje istobitan Ocu jer
sve proizalazi iz Oca. To sve poput one emanacije neoplatonista biva
sputeno iz jezgre Oca u jezgru Sinu i u njemu biva inkubirano. No sve
to je izvan Krista u kozmosu takoer pripada Kristu kao Duh Istine
jer Krist je toliko uzljubio Oca da je sve Oevo bilo njegovo jednako u
njemu i pored njega.
.. Ja sebe samog posveujem za njih, da i oni budu posveeni
istinom..
Ivan 17:19
Isus je definitivno bio ovjek molitve i kontemplacije iako je djelatna
ljubav za njega bila najvee zapovijed. On je itav svoj ivot sluao
bilo Oca koji mu je progovarao u Dui o istini rtvene ljubavi. Krist je
neumorno sljedio Oeve principe no htio je posvetiti sebe za nas pa je
Oca posebno molio za ovjeanstvo i opstanak svog brata ovjeka. Dakle,
iako on nije traio nita posebno od Oca budui da mu je ovaj sve dao on
se htio zavjetovati za ivot vjeni i istinu koja je bila u njemu. Iako je on
umro na kriu njegova istina i ljubav te djelatna rtva ive i danas meu
nama. Imamo primjer i meu nama hrvatima da jedan ovjek postaje
potpuno svijetlo Boje u sebi po Bogu te da ipak neto trai od Boga. To
je na karizmatik i sveenik njenog marijanskog srca koji je za vrijeme
itavog svog studija bogoslovije molio molitvu srca navedenu u ovoj
knjizi. Danas on predaje kristovo svijetlo koje je postao on sam te iako
mu nita ne treba jer sve milosti ima on takoer poput Krista moli za
sveenika zvanja mladih ljudi. Ta njegova molitva doprijela je do srca
veine hrvata te ovom knjigom svjedoim za to. Dakle iako Sin Boji
sve ima on ipak moli za svijet i druge da i sami budu tamo gdje je on. U
istom duhovnom svijetlu blaenstva i miru koji nadilazi svaki razum.
Krist je u meni, i ja sam u Kristu... (autorova opaska)
Ovo je doista najaa strelovita molitva u kojoj treba predoiti Krista
u njegovoj punini ljubavi osjetiti da je on u mojem srcu i da sam ja u
njegovom te da su ta dva srca istobitna ili barem nastoje biti. Ovo je
177
2.4.2009 23:45:33
molitva precrtavanja koja daje takozvani oslonac u Bogu. U svim ovim

molitvama Bog je kao poluga i oslonac naeg individualnog srca kojeg po
Bojem srcu vjernik moe lako transcendentirati. Ta snaga duha svetoga
u ovoj molitvi moe se vrlo lako osjetiti ako zamislimo i osjetimo Krista
duboko u nama i sebe duboko u Kristu. Kada jednom uspostavimo vezu
s Bogom on nas vie nikada nee napustiti i u vremenima kriza, patnji i
raznih strahova ove nas molitve mogu dovesti natrag k sebi.
178
2.4.2009 23:45:33
22. Via kontemplativa i via aktiva-put mistike
Via kontemplativa i via aktiva dva su susljedna naina i puta mistine

duhovnosti te zapravo istobitno nastojanje svakog duhovnika. Mnogi
duhovnici na taj nain opisuju svoje duhovno djelovanje i rabotu.
Monasi, sveenici, isposnici, mistici pa ak i laici prolaze svoj duhovni
put u kontemplativnoj radinosti jednako koliko i u aktivnoj radinosti.
Svaka askeza poznaje svoje otputanje putem aktivnog duhovnog ivota
u zajednici. I sam Krist kada je bio zasien gomile naroda odlazio bi
na maslinsku goru i u skrovitosti se molio i kontemplirao Boje misli
u sebi. U razgovorima koje sam vodio sa svojim duhovnim voama za
vrijeme svog studija teologije mnogi su mi ispovijedali svoje nastojanje
da poveu racio sa vjerom, da poveu svoj vjerski ivot sa znanjem
i racionalnim obrazlaganjem. Imao sam prilike gledati njihov skrovit
samostanski ivot te uvidjeti da se moj duhovan ivot ne razlikuje puno
od njihovog. Svaka dua tei za kontemplativnim ivotom u skrovitosti i
izolaciji kada se moe svijesno i molitveno uzdii k Svevinjim. Moemo
ak rei da nam taj kontemplativni odnos u toliko potrebnoj skrovitosti
prua izrazite i jake naslade za kojim itav ivot teimo. Temeljno
nastojanje svakog mistika i duhovnika je zadobivanje mira due kroz
ljubavni odnos s Stvoriteljem te oslobaanje u njegovoj ljubavi. Moram
priznati da je taj impuls kod mene posebice naglaen jer od kada sam
stupio na duhovnu stazu osama me privlai poput najjaeg magneta. Tada
iako se ini da smo sami mi nismo sami jer u najveoj tiini osame Bog
se vrlo rado obznanjuje svojoj djeci. Zapravo Bog nas nikada ne naputa
ali mi naputamo njega kada odlazimo u matrijalna podruja ivota no
kada se vratimo u svoju skrovitost moemo razviti jak personalni odnos
s njim, putem unutarnjeg razgovora, predanja , meditacije i molitve.
Nevjerojatna je injenica da je Krist svoj personalan odnos s Ocem
Nebeskim razvio do najveeg savrenstva obraajui mu se rijeima
179
2.4.2009 23:45:34
poput: Aba Tatice Adonaj Oe. I kada bi Krist odlazio u masu

naroda sa maslinske gore on bi uvijek zadravao sveprisutnu svijest
Oca u sebi. Dakle u Kristovu ivotu bili su izrazito naglaeni putevi
kontemplacije i putevi aktivne radinosti koje ako elimo biti savreni
moemo primjeniti u vlastitom duhovnom ivotu.
Kontemplativni ivot odvija se u najveoj skrovitosti i osami naih
sobica kada u nama gori izrazita enja da se uzdignemo k svom
Stvoritelju. Moramo znati da je Bog u naem srcu direktno spojen s
nama tako da moe uti svaki glasi i treptaj naeg srca. Kontemplativni
ivot je dakle na birani as kada svojevoljno transcendentiramo ustaljeni
ivot gorui eljom za obraanjem i druenjem s Bogom. Zapravo naa
dua samo trai prijateljstvo a budui da nam je Bog najvei prijetelj i
iznad je svega drugoga moemo osjetiti jaku nasladu druei se s njim.
No kontemplativan ivot trai svoju potvrdu u aktivnom ivotu pa nakon
svakog dubinskog susreta s Svevinjim moramo znati zadrati u sebi
podruje koje je rezervirano samo za Boga. I kada odlazimo u svijet
moramo u sebi zadrati i ostaviti prostor rezerviran za Oca Nebeskog te
nikada ne zaboraviti vrhunske naslade koje imamo u skrovitosti. Impulsi
koji dolaze za kontemplativni i aktivni ivot nesmiju biti postranini ve
izvorni impulsi nae due. Taj zov za osamom ne treba odgaati ve
treba sluati svoje srce i kada je prilika povui se od svijeta i predati se
njemu putem kontemplativne meditacije.
U proloj knjizi Promatranje pisao sam da je promatranje taj
kontemplativni vid ivota putem kojeg moemo doi u dodir sa naim
viim sebstvom. Meutim ako samo promatramo a ne djelujemo
promatranje duha moe postati najvea opsjena i put u propast. Stoga
moram naglasiti da kontemplativni ivot ne opstoji bez realnog djelatnog
rada ili via aktive u kojoj moramo iznai neki provizorni oblik posla
iz razloga da bi na duh dobio vrsto uzemljenje. Ako pretjerujemo
u kontemplaciji odlebjet emo i biti posebno ranjivi za ona druga
negativna strujanja koja nisu nama potrebna. Kroz itavu ovu knjigu
provlai se poanta djelatne rtve te stoga iz tih napomena treba uvidjeti
180
2.4.2009 23:45:34
da kontemplativi ivot trai uzemljenje i aktivan realan ivot. Osim

toga Bog nas nije stvorio samo za sebe,ve nas je stvorio za zajednitvo
i za druge ljude. Ako ikada dostignemo prosvijetljenje trebamo znati
da smo svi dio jednog srca ovjeanstva kojemu treba itav ivot biti
vjeran i sluiti mu radi obostrane dobrobiti. Primjer aktivnog ivota
u duhovnosti je karitativan rad s drugima koji su potrebiti pomoi,
zajednita, ozdravljenja i druenja. Tek u susretu sa rtvenim prilikama
ovog svijeta na duhovan ivot zasjat e u punini. To je stoga to Bog ne
trai samo nae jastvo ve i nae osjeaje. Aktivan duhovni ivot daje
neprocijenjivo blago suosjeanja sa onima koje ivot nije tedio, s onima
koji su u nevoljama i bolestima. Putem suosjeanja na duh e postati
istinski bogat te shvatiti da Boga jednako tako moemo nai u najveim
visinama raja kao i najdubljim podrujima patnje i takozvanog pakla.
Da bismo postali slobodni u duhu moramo prigrliti sve jednako, ali se ne
vezati za plodove djelatne rtve ve gledati onkraj stvarnosti u duhovne
dimenzije. Tek tada na kontemplativan ivot zasjat e u punini i onda
emo biti sretni i blaeni jer smo prihvatili cjelinu ovjeanstva, to jest
jedno srce koje jednako bije za Boga u svakome. I sam Krist iako je bio
Bogoovjek htio je sii dolje k nama i suosjeati s nama te se suobliiti
u osjeajima sa naim nevoljama. On je time zadobio kraljevsko mjesto
u srcu ovjeanstva jer je postao sama cjelovita ljubav. Da bismo i mi
tako inili treba sve jednako ljubiti ali se pritom ne vezati ve uvijek
revno ii naprijed u nove duhovne izazove i nove blagoslove. Samo onaj
koji ljubi Boga jednako kao i ovjeka moe rei da je cjelovit te na putu
savrenstva. U takvom duhovnom ivotu zadobit emo oi da vidimo
Duha istine te se u ljubavi prema beskrajnom duhu ljubavi moemo
naposljetku osloboditi i sa punom zadovoljtinom uzai na nebo k Ocu,
tamo odakle smo i doli. Amen.
181
2.4.2009 23:45:34
182
2.4.2009 23:45:34
23. Egzoterino i ezoterino kranstvo, seksualna

alkemija
Kranstvo kao i druge duhovnosti i religije poznaje svoj objavljeni

javni vid slube rijei kao i svoj tajni, skriveni otajstveni i sakralni
vid slube u skrovitosti. Egzoterino se javlja kao objavljeno u svijetu
putem moralnih zakona i objektivno, egzoterino kranstvo je otvoreno
svim ljudima, ono je vanjsko i objektivno dok je ezoterino onaj sakralni
i mistini dio njenog ivota koji se odvija u tajnosti i nije dostupan
svima. Mjesto gdje se egzoterino i ezoterino kranstvo interferira i
usklauje je sveta euharistija i ona je nadnaravna okrijepa i kranskim
misticima kao i obinim laicima i priprostom puku. Sveta euharistija
spaja unutar samog kranstva nebeske i zemne prilike te u njoj se
dogaa sublimacija velikog djela u kaleu spasenja koji je proliven za
sve jednako za posveenika mistika kao i za laika. U kaleu spasenja u
kojem kruh i vino spasitelja naeg gospoda se putem transupstancijacije
preobraava u tijelo i krv istinski je susret neba i zemlje te mistine
i laike duhovnosti. To je zapravo sveta kranska alkemija u kojemu
prvosveenik ini veliko djelo i pretvara olovo u zlato. To je vrhunac
i veliko djelo posveenja u Duhu istine po Ocu Nebeskom i njegovim
anelima. U svetoj kranskoj euharistiji pronai emo itav svijet i nebo
kao jedno, i ortodoksni i i sakralni red stvarnosti i objektivno i apsolutno,
i egzoterino i ezoterino ili mistino. Ta pretvorba dogaa se na viim i
niim razinam i putem nje je zapravo jedino mugue uskrsnue i uzlazak
do voljenog Krista i suoblienje s njim. to je posveenje u rijei jae
i odreenije sakralnou i voljom to je jai i blii posveenik nebeskim
otajstvima. Sveta euharistija unutar same sebe se odvija na izvanjski
nain i dubok unutranji spiritualan. Sveta posuda ili kale je Boanski
um i srce u kojem se odvija veliko djelo posveenja u jedinstvu neba
i zemlje. Oe na je najizvornija i najmonija molitva koja postoji
183
2.4.2009 23:45:34
u univerzumu i putem tog zaziva ini se veliko djelo, a veliko djelo je

zapravo jedinstvo svih srdaca, pomirenje Kaina i Abela ili izjednaenje
i jedinstvo neba i zemlje.
Sveta euharistija je dakle sredite svijeta u kojemu se odvija veliko
djelo pomirenja Jude i Isusa pod nebeskom kapom Oca nebeskog na iji
oltar dolazi Marija Magdalena, Kristova zarunica i neprestano mu se
klanja kroz rtvene prilike. Sveta Misa je dakle susret Krista i njegove
Marije koju on nastoji putem velikog djela uiniti i zarunicom Oca. To
je mjesto gdje se na definitvan nain Marija poklanja Ocu Nebeskom,
putem njegovog jedinoroenca Isusa Krista. Tako u crkvi nevina, predana,
naivna i vjerna Marija Magdalena kao skup okupljenih vjernika dolazi
pred oltar Oca i njegovog jedinca Isusa Krista da bi je ovaj posvetio
svojom boanskom snagom, to je definitivan susret vjere i znanja, susret
solarnog i lunarnog aspekta svijeta, susret Krista i Marije. Stoga je sveta
euharistija neprestano i opetovano vjenanje izmeu Marije Magdalene,
Kristove zarunice i samog Krista gdje se na sakralan i svet nain na
oltaru zaziva nebo i naa nebeska Majka se predaje i preobraava u
tijelo Kristovo klanjajui mu se na oltaru zbog njegove silne slave. To je
aspolutni sklad izmeu svijetovnog i sakralnog, izmeu egzoterinog i
ezoterinog i put kojim se jastvo naroda pozlauje i posveuje.
Misteriji tajnih duhovnih kola gnostikog kranstva prisutni su od
starina. Iako se nalaze u svijetu ezoterine kole su izvan svijeta, na samoj
margini i tajnosti. Kako rekoh mjesto gdje se tajanstvenost gnostikog
i profanog kranstva dogaa i susree je sveta Euharistija. Malo njih
zapravo zna da je zapravo molitva koja sadri sva najmonija otajstva
uz Oe, na ona u kojoj se krije sva mudrost neba i zemlje a glasi: Po
Kristu i s Kristom i u Kristu, tebi Bogu Ocu Svemoguem u jedinstvu
Duha Svetoga svaka ast i slava, u sve vijeke vjekova. Tko prokljuvi
ovu molitvu taj doista zna krajnji cilj posveenja u Bogu. Ovdje pod
mo podrazumjevam samo mo ljubavi, svaka druga mo osim ljubavne
moi za mene je iskljuena. Dva najjaa negativna arhetipa koja treba
apsolvirati u ljubavi i razrijeiti u njoj su arhetip izdaje i arhetip uma,ega
184
2.4.2009 23:45:34
ili sotone. Doista kontrolirati arhetip izdaje je teko ali jo tee je iskljuiti
arhetip uma ili Sotone. Samo onaj koji potpuno u Kristu nadvlada ova
dva kobna arhetipa moe rei da je doista Sin Boji. Naravno ta dva
arhetipa nadvladao je i sam Krist i zbog toga je morao popiti u i ocat i
biti pribijen na Kri. No naa sudbina nemora biti ista jer na posljednoj
veeri je otkriven otajstveni znaaj i kasnije se hramski zastor razderao
nad Kristom, egzoterina i ezoterina podruja neba i zemlje okupljena
su tada pod jednim zajednitvom Pashe ,posljednje veere. Profano i
Sakralno se ujedinilo u jedan sklad na posljednjoj veeri. Naravno sam
Krist je morao pretrpiti muku jer je prekrio sveti savez i Skrovitost
Oeve Crkve i obznanio izdao otajstva neba. Krist je zato vrata i prolaz
koji povezuje nebo i zemlju, koji u sebi okuplja i djeicu, i svoje ovce
i svoju janjad. Nije zalud pisano da e janje lei uz orlia, past e lavi
i tele zajedno. Ezoterina crkva u skrovitosti Oeve ljubavi nazivana
od nekih i bijelim bratstvom nikada nije prestala djelovati iako djeluje
u viim sferama njen brat blizanac je egzoterina ovosvjetska crkve i
te dvije crkve okupljene su u jednoj Kranskoj na Svetoj Euharistiji.
Ezoterina kranska crkva ili gnostika crkva manji je krug i skup koji
se nalazi od vijeka skriven u profanom, opeprihvaenom i objektivnom
krugu egzoterinog miljea. Onaj koji je pravi posveenik mora svoju
vjeru prenjesti iz sfere profanog u sferu sakralnog te dvije sfere
pomiruje Isus i sveta euharistija. On e sve manje traiti slavu, potporu
ili novce od drugih ve e sve vie prijanjati uz Boga na nebesima i
stvoriti svoj vlastiti ljubavni odnos s njim. Upravo stvaranje ljubavnog
odnosa sa Svevinjim u prijateljstvu i povjerenju put je kojeg svaki
istinski mistik posveenik mora proi. Tek kada iskuenik stvori svoj
vlastiti pristup u kojem njegovo srce na spontan i predan nain gori za
svog ljubljenog spasitelja tek tada je istinski stao na stazu mistinog
kranstva. Skrovit, mistian ili ezoterian pristup kranstvu dakle
temelji se na tajni i otajstvima koje se ne razvikuju i oglaavaju svakome
ve samo ponekad onim odabranim koji za tu istinu imaju dovoljno srca
i ljubavi. 80 % mistinog i ezoterinog se odvija kada mistik budno
sanja te prima direktnu objavu ljubavi od Bojih anela preko noi
putem lucidnog sanjanja. Lucidno sanjanje je svijesna komunikacija
185
2.4.2009 23:45:34
sa duhovnim svijetom, anelima i Kristom te majstorima ezoterinog

mistinog kranstva. San je krucijalni momenat naeg duhovnog
ivota i ako putem sna se ne ostvari komunikacija sa nebeskim sferma
i razgovor u intimusu due sa viim aneoskim sebstvom tada ovjek
ipak ne dolazi u potpunosti i nije spreman za mistian ivot. Istinski
mistik je vizionar kojemu se obznanjuje prolost, sadanjost i budunost
tokom lucidnog sanjanja, on je u saveznitvu sa bijelim bratstvom
uzalih kranskih majstora. Roenjem u vatrenoj koljevci duhovnosti,
posveenik dobiva pristupnicu za tajni krug velikog bijelog bratstva na
viim nivoima postojanja. Bijelo bratstvo zapravo je zajednica uzalih
majstora mudrosti koji su dosegli Kristovu svijest, bijelo bratstvo je krug
anela koji su uzali i u slavi su Oca kao njegovi djelatnici i etaoci za
spasenje potrebitih dua. Naravno carica svih anela je Djevica Marija
i njena milost je neto to poglavito uva svakog mistika, najvie malu
djecu. Mnogi aspiranti grad bijelog bratstva nazivaju Shamballom te
ga smjetaju u skrovite i nedostupne predjele Tibetanskih planina gdje
se okupljaju u crkvu ljubavi i mudrosti uskrsli majstori ovog svijeta.
Mnogo se govori da je Krist zapravo bio neko vrijeme lan legendarne
drube Esena koji su bili predani mistici ivei posveenim ivotom
daleko od ostalog svijeta. Navodno je i sam Sv. Josip bio lan Esena te
predao svoje znanje Kristu. Sam naziv Krist daje se posveeniku koji
je postigao samorealizaciju i ostvario kozmiku svijest. Krist je ime za
duu svemira , to je ime za ljubav. Sam Isus postajao je Kristom kroz
posveen mistian i skrovit ivot u predanju svom Ocu. Za vrijeme
kunji u pustinji kada je nadvladao tri kunje uma ili sotone te krtenja
na rijeci Jordan Isus je postao Krist kada mu je doista jastvo postalo
potpuno Boje. Pojava Ivana Krstitelja takoer je znakovita za mistino
kranstvo jer je Krstitelj svjedoio za mladog Krista kada mu je Duh
Sveti siao na glavu u rijeci Jordan. Krstitelj zapravo predstavlja brata po
Bogu onog koji u tajnosti svjedoi za Krista te je neprestano u kontaktu s
njim. Sve tajne duhovne kole bilo idovske, grke ili egipatske poznaju
da svaki mladi posveenik ima svog duhovnog vou, anela uvara.
Vodstvo je izrazito bitno za mladog mistika te on mora znati kome
moe potpuno vjerovati. Bijelo bratstvo uzalih majstora, mistinog
186
2.4.2009 23:45:34
ezoterinog kranstva neto je to daje jaku nadu posveeniku i njegov

trajni oslonac na duhovnoj stazi. Ezoterina kranska crkva je dakle
skrivena i tajanstvena crkva prosvijetljenih adepata koji tajanstveno
djeluju u svijetu i u doticaju su sa velikim bijelim bratstvom koje je
izvan profaniranosti objektivnog svijeta te oni ponekad zalaze u profano
da bi privukli mlade talentirane anele iz svijeta i uveli ih u otajstva
gnoze i znanja i ljubavi o gospodu. Mjesto gdje se susreu ti majstori sa
profanim svijetom je sveta euharistija. Sveta Euharistija povezuje u sebi
egzoterinu i ezoterinu crkvu, skrivenu i javnu crkvu.
Sve duhovnosti i religije ovog svijeta u svojim spisima naglaavaju
enormnu vanost seksualne transmutacije i naina na koje se tajne nae
spolnosti razotkrivaju u naem duhovnom ivotu. To je jaka boljka
kranstva jer ono izrazito malo govori o vanosti i prisutnosti spolne
moi u duhovnom ivotu. Za razliku od dogmatinog kranskog nauka
gnostiko i mistino kranstvo ipak govori o tajnama spolnosti iako
preuzimajui znanje iz drugih duhovnih nasljea poput hinduske,
egipatske i nordijske. Potrebno je rasvijetliti Boanskim znanjem i
spoznajom to podruje naeg bia te uputiti aspiranta u naine i principe
kako obuzdati tu enormnu prisutnost spolne moi u svijesti te je
transmutirati u vie sfere naeg bia. Sve tradicije spominju seksualnu
alkemiju kao krucijalni momenat vjenanja onog to je u stvarnosti
razdijeljeno na polove. ak i sama Biblija u postanku hoe razotkriti
tajnu spolne moi ili zmije iz Edenskog vrta te njen odnos i impuls
s kozmikom svijeu. U stvarnosti sve stvoreno proimaju principi
involucije i evolucije, kreacije i rekreacije, gibanja prema poetku
i gibanja prema kraju te unutar i posrijed savrenog mirovanja koje
regulira stvaranje. Zakon evolucije i involucije govori da je sve stvoreno
iz duhovnog izvora te da se sve u taj izvor vraa. Miljenje da ivot i
duh nastaje iz materije je potpuno pogreno iako spolna mo materije
moe biti izrazito naglaena, gruba, sirova i agresivna u konanici sve
to evoluira evoluira iz duhovnog poela i duhovnih principa. Jedino
bie koje moe rastvoriti stvarnost te evoluciju vratiti u njen izvor je
ovjek kao primarno duhovno bie i radnik duhovne samospoznaje. To
187
2.4.2009 23:45:34
rastvaranje i povratak na izvor zove se involucija za razliku od evolucije

koja tei ii dolje to dalje od izvora te stvoriti to vee mnotvo u kreaciji
dok involucija smjera prema jedinstvu kozmike svijesti ili vraanju u
jedinstvo oceana svijesti po sebi. itava evolucija je pod kontrolom
spolnih seksualnih zakona te da bi se desio proces involucije ili povratka
svijesti u njen izvor mora se zauzdati i podii zmijska snaga ili spolna
mo od njenog krajnjeg dna postojanja i razrijeiti i asimilirati prema
apsolutu. Istina je da duh vlada nad materijom ali materija je ovijena
zmijskom snagom spolne moi koja je divlja i varljiva. Istinski mistici su
vrsni krotitelji zmije seksualnosti te takve individue su ili u doivotnom
celibatu ili pak u savrenoj branoj zajednici. Dakle involucija je povratak
i buenje zmijske snage koja je evolucijom zaspala u svojoj najdoljnoj
sferi-- oko ovjeje trticete se ona raznima duhovnim tehnikama
podie kroz sredite spinalnog lenog sustava, ivanih meridijana
natrag na svoj izvor. Involoucija je svijesni duhovni rad na sebi u cilju
transmutacije i podizanja seksualne zaspale moi. Duh Sveti je zapravo
savrena i pomirena seksulna energija, duh sveti je potpuno divinizara
spolna mo koja je putem Krista dobila Boanski karakter. Meutim
izvan Krista spolna mo je dualna i trofazna pa je mogue nju osjetiti
kao izrazito povoljnu i dobru silu te kao negativnu. Spolna zmijska
mo dakle posjeduje svoj dobar i zao karakter te ovisno o posveenosti
aspiranta ona mu moe sluiti ili moe podivljati i kontrolirati ovjeka
punei ga negativnim nabojima. Trofazni sitem seksualnosti nalazi se u
ljudskom umu kojeg kontrolira izvorni Boanski duh u alfa stanju. Ako
ta seksualna mo aberira i izgubi svoju pravilnu usidrenost u tijelesnim
ljezdama tada ugroava alfa-stanje duha te dolazi do velikog mjeanja
energija u kojima nastaje kaotino kretanje spolne moi te ona u svom
kaotinom aspektu eli zbaciti alfa-stanje duha sa njegovog trona. U
konanici ostaje pitanje da li emo mi kontrolirati zmiju spolnosti ili e
ona kontrolirati nas, od te zmijske snage nemogue je pobjei, ona se
mora zauzdati i transmutirati.
Praktiki je nemogue u ovom dobu razvratnosti, bluda i demonskog
karaktera zadrati zdravu seksualnost te biti trajno u celibatu. Put
188
2.4.2009 23:45:34
duhovnosti pozna dva pristupa to se tie nae seksualnosti. Put istog

celibata ili bramaarije te put bijele tantre, savrenog braka u kojemu
se transmutira seksualna energija. Kranstvo je izrazito zapostavilo
seksualni aspekt ivota i sile te kroz kransku povijest nemamo nikakvo
praktino znanje o zmijskoj spolnoj moi. S druge strane sve velike
duhovne tradicije i kole polau izrazitu pozornost na problem kontrole
seksualne energije. Mnogi sveenici i monasi mistinog kranstva se
odluno odriu svoje seksualnosti kao da je seksualnost sam avao.
Nakon nekog duljeg vremena ako se spolna mo ne koristi i ako se ne
podigne u vie centre, spolne ljijezde atrofiraju i odumru no ako se
nakon nekog vremena koriste --no u istoi- tada se ta energija jo nekako
moe iskoristiti. Da li je bolje da spolne ljezde potpuno atrofirajukako
rade sveeniciili je bolje iskoristiti tu energiju putem savrene veze
sa srodnom duom, putem savrenog braka, prosudite sami. Primjerice,
spolni organi vl. Zvjezdana Linia potpuno su atrofirali zbog spolne
nemoi te je on 2002.g dobio tumor na anusu ili maru pa je morao na
hitnu operaciju u Australiju. Iz toga se vidi da odricanje spolnosti moe
biti kobno i po ivot opasno te monasi i mistini kranski posveenici
moraju biti mudri i shvatiti svoju spolnost te ju onda asimilirati i
razrijeiti. To to je Zvezdan prolazio 2002. g sada prolazi danas pravi i
legendarni karizmatik na vl. Zlatko Sudac. Sudeva energija je toliko
profinjena i ista na je on potpuno nadiao svoju spolnost, no spolnost
je njegova fizika realnost od koje on ne moe pobjei tako da na kraju
e morati pokuati razumjeti tu energiju koja je i dio njega jednako kao
i svih nas. Nedavno je Vl. Zlatko imao problema sa titnjaom te je
boravio nekoliko dana u Bolnici Sestra Milosdrdnica u Vinogradskoj
dok su ustreptali vjernici strepili za njega aljui mu molitvene strelice.
Osamdeset posto sam siguran da su svi zdrastveni problemi vezani uz
sveenike i mistike prouzroeni zatomljenom i atrofiranom seksualnou.
Kod Vl. Zlatka radi se o tome da je njegova seksualna energija usljed
usrdnog i revnog molitvenog ivota otila vrlo visokosve do grlano
ipak nije u potpunosti razrijeena, daj Boe da on shvati taj problem
svoga tijela i odluno zauzme stav o spolnosti. On najbolje zna to Bog
od njega hoe te nema potrebe da se ja mijeam u njegov privatan ivot,
189
2.4.2009 23:45:34
ali sam ovdje htio ukazati na openiti problem seksualnosti pa ak i

kod najveih ljudi i mistika. I sam Krist je morao zauzdati i shvatiti
svoju spolnu zmijsku mo te ak neki gnostiari priaju da je seksualnu
alkemiju on neko vrijeme prakticirao sa svojom zarunicom Marijom
Magdalenom. Ipak Krist je na savreni nain kontrolirao zmijsku energiju
te ona nikada nije kontrolirala njega, zbog ega je i bio Sin Boji. Ta
silna psihika mo koju je on kontrolirao u sebi putem svoje iste ljubavi
nije se raspuknula na Golgoti kako su drugi htjeli, ve se putem Golgote
toliko sublimirala da je njegova spolna mo postala iz zmije Golub, to
jest on je i u najveoj muci mogao razlikovati u sebi Oevo i spolno. U
asu razapinjanja Zmija spolne moi potpuno je poraena od Krista te
postala milostni i pratajui Golub Duha Svetoga.
U istonoj duhovnoj tradiciji poznat je put bramaarije ili celibata to
jest seksualne apstinencije. Sa istoka takoer dolazi prakticiranje tantre to
jest seksualne alkemije. Tantrizam je prisutan i u idovskom misticizmu
i u gnostikom kranstvu. Istona hinduska tradicija spolnu mo naziva
Kundalini akti ili zmijskom spolnom moi koja je procesom evolucije
zauzela poloaj sklupane zmije u podruju trtice. Hinduistika duhovnost
nastoji na prirodan i spontan nain probuditi tu uspavanu ensku snagu
te je podii putem meditacija, raznih joga vjebi, pjevanja devocionalnih
pjesama, prema krajnjem mukom aspektu (iva) koji se nalazi oko
tjemena. Indijski duhovni sistem bogat je mantrama koje na fakirski
nain pjevaju kozmiku pjesmu enskom aspektu sile, kundalini akti
ne bi li se desio proces involucije to jest njezinog podizanja i vraanja na
izvor gdje se muki i enski aspekt sile sjedinjuju u kozmikom orgazmu
gdje nastaje malo stvaranje novog svemira. Dok se Kundalini akti
podie prema svom izvoru ona neminovno prolazi kroz centre svijesti,
kola ivota, akre ili ljezde. Svaka ljezda i svijetlosno kolo ivota
posjeduje svoju vlastitu stvarnost i kozmiku zadau tako da u konanici
nije toliko jednostavno zavladati sa Kozmikom zmijom jer ona moe
izmaknuti kontroli aspiranta i stvoriti bolest ukoliko joj je prolaz zakren
karmikim smeem. Stoga svi bramaariji i isposnici u celibatu nastoje
zadrati sjeme isto i neproliveno i transmutirati iz sjemena mentalnu
190
2.4.2009 23:45:34
i duhovnu snagu te tim pokorama zavladati sa Kundalini akti. Bitno

je napomenuti da se sjeme ni pod kojim prilikama ne smije troiti i
izbacivati putem onanije ili bludnosti. Animalna strana ovjekovog
duha mora biti pod potpunom kontrolom vie kozmike svijesti. ivot
savrenog braka u kojemu se prakticira bijela tantra govori da se sjeme
pod svaku cijenu mora sauvati. Mistino Kranstvo i gnoza za razliku
od ortodoksnog kranstva strogo napominje da je krv i sjeme svetinja
te da se mora transmutirati i uvati. Gnostiko kranstvo opisuje to se
tu zapravo dogaa te koje su istinske smjernice nae seksualnosti. Bijela
tantra i bijeli magovi ni pod koju cijenu nee ispustiti sjeme ve e svoju
odabranicu enu voljeti duom a ne spolnim organom. Bijeli tantrik e
biti na najveoj kunji da izbaci svoje sjeme u vulgarnosti i bludu rasula
ali nee posustati ve e pobijediti svoje nie sebstvo i svoj animalni
nagon preobraziti u kozmiku ljubav. Bijeli tantrik e razvijati Kristovu
svijest neprestano i odricati se tjelesnog zadovoljstva i pranjenja
solarne lunarne energije iako e biti sjedinjen sa enom on nikada nee
proliti svoje sjeme ve e se neminovno njegov orgazam odvijati na
viem planu. On e podii svojevoljno svoju Kundalini akti iz donjih
svijetova i preobraziti je u Kozmiku svijest iste ljubavi. Lunarni
enski aspekt sile tako e stalno biti pod kontrolom mukog solarnog
aspekta sile i sjeme nee biti proliveno. Za razliku od pozitivnog bijelog
tantrika, crni magovi i crna tantra nastoji opiti sa bludnim duhovima
te proljevati svoje sjeme u opcesnom i razvratnom drutvu, te izvrgnuti
ruglu seksualnu mo i njen vii smisao Savren Brak. Kundalini e kod
crnog tantrika otii dolje u podzemne svijetove i formirati takozvani
vraji rep koji e samog tantrika odvesti u bludni astralni svijet iz
koga nema povratka. Bijeli tantrik ni pod koju cijenu nee ispustiti svoje
sjeme pa bio i u najveem iskuenju dok e crni tantrik formirati avolji
rep iz razloga to mu kundalini nee ii involutivno gore, ve e ii dolje.
Danas ima jako puno ljudi sa tim avoljim repom bludne seksualnosti,
njihova spolna mo je teko aberirana i bolesna te im sva snaga odlazi u
podzemene svijetove i avolji rep. Ako kundalini tako ode prema dolje
u koljena i noge, aspirant je teko bolestan i gotovo niko ga ne moe
izljeiti. Jedini ljek je spolna suzdranost ili bramaarija te se nesmije
191
2.4.2009 23:45:34
dopustiti da naa spolna snaga ue u stanje kaosa. Spolnu snagu poput

alkemijskog procesa treba preobraziti od poude u istu ljubav, od sirovog
olova k sjajnom zlatu kozmike svijesti. Sam osjeaj sirovog i bludnog
seksa je odvratan je tada ovjek smatra svoju prilenicu samo za objekt
svoje poude koja kad se isprazni ostavit e ga praznog i punog bijesa
i tako e se roditi mrnja zbog spolnog nezadovoljstva koja e i enu i
mukarca odvesti do propasti. Suprotno tome pravi aspirant e u svojoj
eni vidjeti boginju seksualne alkemije te e je potivati u najveeoj
dubini srca te nee razvratno svriti sve dok sa njom ne postigne savren
kozmiki odnos. Seksualnost je dakle i najvea svetinja i najvee
prokletstvo, seksualnost je hodanje po otrici noa i protest protiv Boga
i za Boga. Seksualnost je svetinja i pravi mistik oboavat e svog partner
poput boanstva i ostvarenja svoje ljubavi. Neka nam Bog pomogne
da shvatimo ovaj moralni zakon ednog posveenog ivota i neka na
ljubavni ivot postane svetinja i ista sakralna radnja, otajstvena i ista,
predana i zahvalna.Amen
192
2.4.2009 23:45:34
24. Siromatvo u duhu - krajnji cilj duhovnosti

Siromatvo u duhu misao je koja se javlja kada Isus govori o
blaenstvima na gori ponad Jeruzalema. Govor na gori najznaajniji
je dio sinoptikih evanelista i sredite evanelja dok u Ivanovom
evanelju svjedoimo direktnu objavu. Govor na gori zapoinje upravo
najznamenitijom izjavom i objavom: Blago siromanima duhom jer
njihovo je kraljevstvo nebesko. Tu Isus jasno daje do znanja kakvo
stanje duha mora biti da bi se blagoslov i otajtstvo blaenstva dostiglo.
ovjek mora biti potpuno ist i ispranjen od svega a ponajvie bogatstva
i imetka te bilo kakve druge fikcije ili umiljaja. On mora nastojati
postati jedno u sebi putem odricanja ili bolje zaboravljanja sebe i svog
malenog ega koji moe narasti do paklenih veliina ukoliko se ne stavi
pod kontrolu. Siromatvo u duhu zapravo je onda kada ovjek ponad
sebe ima samo svoj duh te kada isto tako u sebi proivljava otajstvo
blaenstva. Takav ovjek nema vie svoj ego ve je za ivota sebi umro
i svojim pogrenim umiljajima o svojoj veliini i znaenju. On si tako
pridaje mnoge osobine kroz svoj uma koje ga prijee da uspostavi
transcendentalni odnos i uspostavi susret duha sa duhom. Siromatvo je
stanje kada ovjek ne posjeduje nita ve ivi samo od Duha Svetog. To
stanje mora biti izrazito dubinsko jer siromatvo duhom se odvija samo
u srcu koje ima bistar pogled da privue u sebe duha svetog, siromatvo
u duhu se dakle odvija samo u srcu i samo po srcu koje je izgubila sebe
to jest navezanost ,a prigrililo ivu rije i odreklo se fikcije ,umiljaja i
slike. To stanje o kojema Isus govori i navjeta u svojom ivom rijeju
je stanje duha koji vie ne izlazi iz sebe a da ne zna povratak u sebe, to
stanje je ono koje je trajno u sebi u duhu i po duhu. Kada je siromatvo
duhom izvan sebe tada se ono ponaa vrlo slino kao verbalna igra u
apsurdnom govoru i to moe biti vrlo kobno ukoliko se to odvoji izvan
duha negdje u stranputicama ljudske svijesti. S druge strane blaenstvo
ili siromatvo u duhu je uvijek u sebi, u duhu, u srediti u srcu. Tada
193
2.4.2009 23:45:35
duh iz sebe izlazi iz sebe da bi doekao zarunicu duha svetoga te je na

najslavniji naina zajedno sa sobom uveo u odaje svoga srca gdje se duh
na blaen nain kroz te tri faze proslavlja u sebi. Dakle to o emu ja sad
govorim je bivstvo susreta duha sa duhom, u sebi kroz rije koja je kao
nositelj koji vodi zarunicu duha preko pragova svijesti u slavu svoga
srca gdje duh u punini osjea slavu Oca nebeskog njegove Boanske
igre i sree u kojoj On, izlazi iz sebe te umire za sebe te uskrsava u
slavi svojega duha koji je zapravo neunitiv i vjean. Onaj koji to doivi
mrtav je ovjek,mislim mrtav za svijet i njegove umiljaje i fikcije. On
je trajno stao u sebi jer je shvatio u potpunosti Boansku lilu ili igru te
sada se proslavlja u vlastitom srcu iskonska srea na kojoj on participira
na iskonskoj srei Svevinjeg. Blaenik je doista spoznao Boga te zna
kako je bilo na poetku. On je kozmiku dramu razrijeio za sva vremena
jer je mrtav za umiljaje i slike. Prikaimo to sebi sa najznamenitijom
prispodobom iz evanelja o razmetnom sinu. Dva su sina, jedan stariji
koji stalno ostaje u kui te ne mrda od kue svoga Oca dok drugi umire
izaavi iz sebe u bitak, u svijet. Ovaj koji ostaje u kui arhetip je uma,
dok ovaj koji izlazi od Oca je zapravo arhetip Duha Svetog. Sin u kui
nikada ne spoznaje Oca jer mu je pogled zaumen budui da se ve na
sve navikao i u svojoj ljenosti ne eli izai i napustiti rodnu kuu. Drugi
Sin izlazi dakle iz kue, izlazi od Oca te se baca u bitak ili svijetsku
pozornicu ivota te kada doista osjeti da se udaljio od Oca on sada
pronalazi duha Svetog na ivici ivota, svoje kozmike drame te se na
doista slavan nain sa nepisivim bogatstvom duha vraa u svoju rodnu
kuu k Ocu. A to Otac tada radi? Ona priptravlja najveu gozbu i slavi
hrabrog Sina koji se sam sebi vratio nakon to je pio sa mnogih izvora,
nakon to je upoznao sam lani sjaj svijeta on je sa svojim neustravim
duhom obogatio i proslavio svog Oca i svoju rodnu kuu, pa kako tek
onda Otac proslavlja svog hrabrog Sina. On pripravlja gozbu za njega
dok onaj drugi njemu spoitava i kritizira da gdje je pravednost budui
da je ovaj uvijek bio vjeran Ocu a ovaj ga je napustio. No to je veliina
Oca jer on nikada ne moe napustiti svojeg hrabrog Sina budui da je
s njim u Duhu i po Duhu pa ak i kada ode na samu ivicu puta ona
pobjedniki vraa svog i Oevog duha natrag k Ocu koji mirno svjedoi
194
2.4.2009 23:45:35
i eka u kui da mu pravi Sin donese svoje isto Duhovno bogatstvo u

kuu, zapravo da vrati samoga sebe k sebi. Sin je tu samo putnik koji
ini to na slavu svoga Oca jer on izlazi iz sebe da bi vratio samoga sebe
u sebe. To je dakle otajstvo i misterij trojstva i jedinstvo neunitivost i
vjenost Duha Svetog.
Mitoloke prie vrlo su vane za komparativno studiranje religija te
se one nalaze u svim duhovnostima, u hermetizmu posebice kao i u
svim religijama svijeta. Mitoloke prie su tu da probude na arhetipski
ivot te da osvijetle ono to je Jung u svojoj doktrini nazivao kolektivno
nesvijesno ovjeanstva. Za ovo poglavlje jedna od meni najdraih
arhetipskih mitolokih pria je legenda o Kralju Arturu i vitezovima
okruglog stola. U toj legendarnoj prii sredite je potraga za izgubljenim
svetim Gralom i to je zapravo konaan i definitivan cilj svakog ljudskog
ivota. Pria zapoinje tako to Merlin na dahu Zmaja ili nesvijesnog
prirodnog i arhetipskog pretvara starog Kralja Uthera u drugu osobu
da bi on mogao lei sa voljenom kraljicom svog protivnika. Uther
Merlinovom Magijom promjeni lik u svog protivnika te zane djete sa
kraljicom Ursulom iz ijeg se mistinog odnosa raa Artur koji kasnije
postaje kralj. Pred kraj svog ivota Uther stari kralj starog svijeta ipak
biva pobjeen te zabija svoj ekskalibur kojeg mu je dao Artur u stijenu;
stijena predstavlja arhetip zemlje dok sam ma predstavlja arhetip
zraka. Time je zapeaeno stvaranje to jest povezan je element zraka sa
zemljom time to je ekskalibur zapeaen u stijeni. Tada Merlin prorie
da e onaj koji izvue ma iz zemlje biti budui kralj, te odmah pogleda
svog mladog uenika Artura mislei da je on taj koji e povezati nebo i
zemlju, arhetipski ili magijski mitoloki svijet sa realnou i zemljom.
Artur odrasta uz Merlina te kasnije zaboravlja svoj identitet i kraljevsku
krv bivajui tienik nekog kozara. Na zemlji uz stijenu neprestano se
odvijaju viteki dueli ne bi li pobjednik mogao imati priliku da pokua
izvaditi ma iz zemlje. Na kraju sasvim sluajno mladi Artur posve voen
provienjem uspije izvui pomalo naivno ma iz stijene. Tada on postaje
kralj i gradi svoj grad na brdu zvan Camelot dok njegova pulusestra
Morgana izuava zanat vjetice kod Merlina. Morgana sva ljubomorna
195
2.4.2009 23:45:35
na Artura i vitezove okruglog stola uspije zavesti Merlina i otkriti tajnu

zmaja, ime Merlin gubi svu svoju snagu i biva zaleen u svojoj kripti.
Za to vrijeme Artur se eni sa kraljicom Guinever te se bori sa izuzetno
hrabrim vitezom Lancelotom. Treba napomenuti da je Artur arhetip
Krista, Morgana predstavlja lukavu zmiju edenskog vrta kao Arturova
sestra, merlin ovdje dri arhetip anela uvara, vitezovi okruglog stola
su zapravo apostoli, najdrai Arturov vitez Prcival predstavlja Sv. Ivana
evanelistu dok hrabri mladi vitez Lancelot predstavlja arhetipski lik
Sv. Marka Evaneliste. No da vidimo to dalje sljedi sa tom priom...
Dok je Artur zaokupljen svojim gradom i zemljom oko njega, njegov
prvi vitez Lancelot poinje svoj skroviti i tajanstveni ljubavni odnos
sa Guinever. Budui da je Kralj zapravo ne moe istinski zadovoljiti
Guineverkoja ovdje predstavlja arhetip Marije Magdalenete se ona
u tajnosti ljubi sa Lancelotom. Kada Artur zapazi nage i u ljubavnom
odnosu Guinevir i nepopravljivog romantiara Lancelota on upravo
pone kipjeti od bjesa zabivi svoj ekskalibur ponovno uz zemlju ime
ranjava svog mentora Merlina pravo u kimu dok njega lukava Morgana
pretvori u oledinu zaznavi za tajnu zmaja. Tu je kljuan dio filma jer
Artur tu gubi svoju zemlju dok ga ljubomora prema Lancelotu i Guinever
naprosto izjeda. Lancelot se kaje to je prevario kodeks asti prema
vitezovima te se povlai i postaje obian seljak iako sa ivom ranom,
Guinever sva nesretna odlazi u samostan u asne sestre te se zareuje
i svo to vrijeme briljivo uva ma Exkalibur. Dok Arturovo carstvo
bez njegovih prijatelja ulazi u tamno doba, lukava morgana Arturova
polusestra zane s Arturom incestuoznog Sina Mordreda koji voen
sljepim bijesom svoje Majke nastoji eliminirati Artura, svog Oca. Artur
sav jadan i pomraenog uma i kraljevstva shvaa da je jedini izlaz iz
krize ako njegovi vitezovi uspiju pronai sveti gral Kristov. Kroz deset
godina vitezovi okruglog stola lutaju zemljom uzdu i poprijeko te biva
jedan po jedan eliminirani od Morgane i njenog lanog Sina. Nakon
mnogo vremena vitez Prcival, najodaniji vitez Artura pronae sveti
gral. Scena je sljedea Prcival se utapa u rijeci i u rijeci izae iz rijeke
te se popne do Dvora na kojem ga sam Bog pita koja je tajna Grala.
196
2.4.2009 23:45:35
Prcival odgovara tono kada kae: Ti si boe, tajna Svetog grala. Sada
Prcival ozaren i sretan jae k Arturu s Gralom, kojeg ovaj u bunilu ipak
nekako uspijeva ispiti, tek ojaani gralom vitezovi Okruglog stola kreu
u konani obraun sa zlim vanbranim djetetom Morgane i Artura da
bi vratili zemlju ekskaliburu. Nekim udom Merlinov duh opet oivi
te zbaci Morganu, dok se Arthur nalazi kod Guinever koja mu vraa
sjajni ma Exkalibur. Za vrijeme borbe je magla te pred kraj borbe kada
se ini da je Artur izgubio iznenada se pridruuje Arturov stari prijatelj
Lancelot, nepopravljivi romantiar i najai vitez, te vitezovi uspiju
svladati protivniku vojsku, no Lancelot je smrtno ranjen od stare rane
koju si je nanio nehotino sam ,dok je bio sa Guinever te preklinje na
izdahu Artura da mu dopusti da umre kao vitez okruglog stola. Film
je nabijen izuzetnom dinamikom praen uz legendarnu operu Carmina
Burana. Tada dolazi legendarna scena kada Artur tjei Lancelota kad
mu kae da ne samo da je vitez okruglog stola, ve je i puno puno vie
od toga. Zadnja scena nakon toga je kada se Artur na bojnom polju
konano na kraju susretna sa vanbranim sinom Mordredom te jedan
drugog propiknu maevima. Sunce je na zalazu a exkalibur je u rukama
propiknutog i umirueg kralja, Artur polako umire uz suton ali moli
zadnju elju od Prcivala, svog najmlaeg viteza da uzme exkalibur
nae mirno jezero te ga baci u jezero. Prcival opet dva puta ponavlja
istu stvar, ali kad mu Artur izriitio naredi da to uini on s neskrivenim
aljenjem baca na kraju filma ma. To je ujedno najlegendarnija scena
filma jer dok exkalibur leti prema jezeru iz njega izlazi vila jezera da ga
dohvati i uzme k sebi. Uz legendarnu muziku vila uzima elskalibur dok
Artur noen svojom barkom sa tri bijele djeve na njoj putuje na puinu
ususret sutonu. To je kraj ovog legendarnog, mitolokog filma koji je
meni jedan od najdraih. Openito iz mitova i bajki mogu se nauiti
mnoge istine i skrivene tajne. Mora se na kraju rei da je sve izvan
blaenstva je avao, sve izvan blaenstva je usiljeno. To je i sam Artur
shvatio jer iako je bio kralj on je bio pljen svojeg ega te je i on grijeio
kada umiljen sebe uzdizao kao jedinog autoriteta nad zemljom. to se
tie na to da je sve osim blaenstva ili siromatva u duhu vrag misli se u
prvom planu na intenciju ili namjeru ili pkaniranje. Siromatvo u duhu
197
2.4.2009 23:45:35
ne poznaje namjeru ili planiranje ve se ono dogaa spontano jer tada

duh ivi u sebi i po sebi. Sve ostalo je djelomino dio boga,djelomino
nije, samo siromatvo u duhu u potpunosti ivi Boga.
Kako da netko pronae izgubljeni sveti gral?
Prvo ovjek mora izbaciti iz sebe sve prolazno sve vremenito da bi mu
to vremenito moglo sluiti. On mora ponajprije zaboraviti sebe i izgubiti
sebe kao linost te pustiti da duh sam od sebe govori. On mora zaboraviti
svoju namjeru i planiranje jer sve to to si on umilja o sebi je zapravo
iluzorno, jedina istina je Duh po sebi i u sebi. as blaenstva se nemoe
namjestiti on je spontan, um treba potpuno iskljuiti, u blaenstvu vie
nema pameti, nema razuma, slika zapravo nema niega osim rijei koja
se stapa sa samom sobom u sebi u duhu. Bolestan ovjek ili onaj koji
stalno pria o bolestima i jadikuje nemoe nai sveti gral, on mora biti
jako sretan toliko sretan da rije naprosto eksplodira u njegovoj dui
i poniti sve lane slike. Bolestan ovjek nikada ne nalazi sveti gral
zato to je bolest uvijek umiljaj due. Svijest kod ispijanja svetog grala
mora biti u sebi, to je najtee tee nego ljubiti boga, no zapravo jednako.
Primjerice bolestan ovjek dri svoju svijest na periferiji izvan sebe zato
to je opsjednut mislima o svom zdravlju no treba napustiti svaku sliku
o bolesti. On nesmije nabijati sebe slikama i potencirati svoj duh prema
van, ve treba se povui u svoj duh i namamiti sliku da poe s duhom
u centar svijesti u sebi gdje e rije na blaen nain rastvoriti i unititi
sve slike. Smisao boga u nama je da on ponitit lanu vezanost za sliku
i to je mogue samo na dva naina izlaskom iz sebe pomou imena
bojeg i ulazak u sebe pomou ispijanja svetog grala, na oba naina se
postie jednak uinak, Bog uvijek ponitava lanu sliku putem zazivanja
njegovog imena no u blaenstvu ovjek postaje Bog zato to je Bog duh
u sebi i po sebi. Ne postoji znanje o blaenstvu ono se dogaa poniznima
i onima koji su spremni umrijeti sebi. Blaeni siromasi duhom ili u duhu
jer njihovo je kraljestvo nebesko-taj citat zapravo govori da ovjek koji
hoe sveti gral mora biti bez ikakvih bogatstva mora biti bez iega osim
svog duha i ljubavi prema bogu u poniznosti. On se mora predati, on
198
2.4.2009 23:45:35
mora umrijeti da bi uskrsnuo, on mora izgubiti sebe i svoj lani ego da

bi prasnuo u duhu u sebi, on mora zamijeniti svoju duu za duh, mora
izgubiti svoju prolaznu duu da bi se nanovo rodio u duhu. Onaj koji
ispija sveti gral osjea neopisivu sreu u podruju grla gdje je smijeten
duh, on participira na srei iskona, on ima iskustvo neopisive sree je
participira na iskonskoj radosti i srei. On zna kako se bog osjeao dok
je stvarao svijet te da je sve zapravo igra njegovog duha koji je on sam
bez toga da mu se drugo pridaje. Blaenstvo je dakle jedno bez drugoga,
to je to, to je ivot koji se raa u svojoj vlastitoj smrti iz koje oskrsava,
to je smrt konana i definitivna smrt ega koji umire u ovjeku da bi se
ponovo porodio na ist nain u duhu. Postati nita da bi Bog mogao
unii sa svojom blaenom slavom, postati nitko i nita poniziti se i
vratiti na poetak u izvor duha, postati smrt da bi se moglo oskrsnuti,
umrijeti sebi i svom egu, poniziti se, zaboraviti na sebe, umrijeti sebi
i svojim slikama i fikcijama, zaboraviti na bolest i muku, vjerovati u
svemo duha i ivota koji nas dri u niemu. Onaj koji ispija sveti gral,
zapravo kae ne moja ve tvoja volja on sebe niti da bi providnost
ivjela u njemu te da bi bog proao kroz njega i nastanio se sa svojim
duhom u njemu. Samo onaj koji je sebe oistito od fikcija onaj koji je
ist moe ispijati sveti gral. Ukoliko nije ist a doivi malo blaenstva
tada je mogue da se njegove neiste misli okrenu protiv njega. U malo
blaenstva na ego moe biti toliko ugroen i ranjen da on nastoji svim
silama opravdati sebe i ponovno vladati te moe doi do nekih kobnih
nuspojava samo ukoliko ovjek nije ispraznio sebe od grijeha. Tek kad
nadie grijeh ili svoj koncept o grijehu on moe biti blaenik. Ego bi
htio vladati svijetom i drugima. ON BI HTIO VLADATI, ali onaj koji
ispija sveti gral svu vlast daje duhu to jest bogu i njegovoj providnosti.
Blaenik zazire od slave i vlasti, on ne eli nikakvu vlast jer je postao
najmanji i umro sebi da bi se ponovo rodio. Istinskih blaenika zaista
je vrlo malo, ali ih ima te veina njih osjete ponekad sveti gral samo na
jednu sekundu, kroz jednu rije vrlo kratko to je malo od blaenstva to
je zapravo tek umsko blaenstvo. No sa te umske stanice jedne rijei
mogue je proizvesti ak 30 sekundi neprestanog ispijanja svetog grala
u samom sreditu duha. Uzmimo primjer padobranstva, u padobrantvu
199
2.4.2009 23:45:35
je najbitnije to to mali padobran otvara onaj veliki i pravi padobran.

S malim padobranom ovjek ne ne moe lebdjeti u zraku no kada se
nakon malog padobrana otvori veliki onda se sve mijenja i ovjek moe
zadrati se u zraku itavih nevjerojatnih 30 sekundi dok ne dodirne
zemlju. On osjea toliko uzbuenje i sreu zbog svog podviga da je
izvan sebe od sree i tada moe njegovo uzbuenje se okrenuti protiv
njega. U blaenstvu nesmijemo brkati sreu i uzbuenje. Stoga mora se
znati kad blaenstvo prestaje i vratiti se sa neba na zemlju. Treba znati
prepoznati as blaenstva jednako kao i njegov zavretka, u suprotnom
ovjekove neistoe se okreu protiv njega. Neka nam Bog pomogne da
nadvladamo sve prolazno ili greno te uemo u vjeni momenat blaene
sree siromatva u duhu.
200
2.4.2009 23:45:35
25.
Zavrna rije
Ovo je ve moja trea duhovna knjiga i vrlo sam radostan to sa itateljima

mogu podijeliti svoje znanje, iskustva i nadanja. Pisajui ovu knjiicu puno
sam se promjenio jer je nisam pisao samo za sebe ve i za druge. Mistino
Kranstvo nalazi se u duhovnoj zrelosti sagledanja cjeline preko ovoja
matrijalnih energija i naslaga ispod ega se krije vjena duhovna dua. Svaka
dua je dubinski duhovna i predodreena za samospoznaju sebe i Boga no ako
ne prihvati svoj osoban i skrovit odnos s Svevinjim jako je nesretna i bolesna.
U ovom vremenu velikih previranja potrebno je puno ovakvih duhovnih
ljekova koji e nas ohrabriti da smo na pravom putu istine i ojaati nam volju.
Potrebno je vjerovati u svoje snove te svoje misli prenjesti iz profanog u sveto
i sakralno. Dok sam pisao ovu knjigu sagledavao sam vjenu istinu u sebi i
iz nje su proizala ova razmatranja mistinog kranstva. Doivljavao sam
ak napade od nekih entiteta koji su me htjeli odvratiti od ovog puta no ja
vjerujui u istinu ipak sam podijelio s vama ovo razmatranje o mistinom
kranstvu. Sredite ove knjige ipak je molitva srca koju i sam prakticiram
dugo vremena te bih je preporuio svima koji vape za Isusom Kristom i
zaljeenjem svoje due. Takoer po prvi put predstavljam Nebesku Molitvu
koja ima utemeljenje u apsolutnoj istini te daje izuzetnu snagu. Najvei teolog
20 st. Karl Rahner rekao je esto citiranu istinu: Ili e krani postati istinski
mistici ili e kranstvo propasti. Doista Bog je najvea svetinja i njegovo
presveto srce je jako osjetljivo na titraje nae due uvijek spremno da se izlije
na nas i posveti nas i proisti nas. U ova vremena globalizacije i i sve veeg
protoka informacija putem masmedija potrebno je nai svoj istinski put k
Bogu, posvetiti se Svevinjem i iz profaniranosti prenjesti svoj duh u otajstva
sakralnog i svetog, posveenog ivota.
BOG VAS SVE BLAGOSLOVIO

Marko Kovaevi 9.4. 2008
Autoru knjige moete se obratiti putem e-mail pisma:
orah.lakshman@yahoo.com
201
2.4.2009 23:45:35
HVALOSPJEV LJUBAVI
Kada bih sve jezike ljudske govorio

I aneoske
A ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei
Ili cimbal to zvei
Kad bih imao dar prorokovanja
I znao sva otajstva
I sve spoznaje;
I kad bih imao svu vjeru
Da bih i gore premjetao,
A ljubavi ne bih imao-nita sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
I kad bih predao tijelo svoje da se saee,
A ljubavi ne bih imao
Nita mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikoduna,
Dobrostiva je ljubav,
Ne zavidi,
Ljubav se ne hvasta,
Ne nadima se;
Nije nepristojna,
Ne trai svojer,
Nije razdraljiva,
202
2.4.2009 23:45:35
Ne pamti zlo;
Ne raduje se nepravdi,
A raduje se istini;
Sve pokriva ,sve vjeruje,
Svemu se nada , sve podnosi,
Ljubav nikada ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut e.
Jer djelomino je nae spoznanje,
I djelomino prorkovanje.
A kada doe ono savreno,
Uminut e ovo djelomino.
Kad bijah nejae,
Govorah kao nejae,
Rasuivah kao nejae.
A kada postadoh zreo ovjek,
Odbacih ono nejako.
Doista, sada gledamo kroz zrcalo,
U zagonetki,
a tada licem u lice!
Sada spoznajem djelomino
A tada u spoznati savreno,
Kao to sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
-to trojeAli najvea je meu njima ljubav.
Kor 1:13
203
2.4.2009 23:45:35
ZAHVALE
Od srca zahvaljujem prabhu Jerku Prebegu na pomoi oko izrade

naslovnice. Zahvaljujem svojoj vjenoj ljubavi i zatitnici baki Ivanki.
Zahvaljujem roditeljima i ostalim lanovima obitelji. Zahvaljujem
sestri Martini na toplini i istoi njenog srca te uputstva koja mi je
davala u vezi tehnike izrade knjige i naina upravljanja kompjuterom.
Zahvaljujem Daiti dasu na korisnim savjetima kao i prabhu Nitjanandi
iji sam vjeni dunik. Zahvaljujem svim lanovima Iskona i Gaudiya
Matha. Zahvaljujem svim kolegama na studiju te svom dobrom prijatelju
Miroslavu Muiu koji je uvijek bio tu negdje kad sam prolazio krize.
Od srca zahvaljujem katolikom sveenstvu vl. Zlatku Sudcu ije ruke
su me probudile iz duhovnog drijemea, takoer zahvaljujem mons.
Danielu Labau koji me krstio te profesoru Ivaniu na suradnji oko teme
duhovnosti. Zahvaljujem i svojoj najdraoj Dubravci to mi je dopustila
da je volim, posebno hvala Maurizziu, vrnjaku iz djetinjstva iji osmijeh
blista vrlo visoko u meni.Posebno hvala i monahu eljku tajduharu koji
mi je pruio sigurno utoite u danima nevolje te s kojim sam doekao
prve zore te mu vjeno hvala to me i dalje provocira svojim duhovnim
istinama.Od srca zahvaljujem prijetelju Krei jer ima isto i djetinje
marijansko srce koje me svojom predanou neprestano osvaja i kojeg
vidim u sebi.Zahvaljujem kolegama na studiju Marku kemberu, Ivani
Fridl, Ivanu Molnaru, Petri na neposrednosti te hvala svim profesorima
i sveenicima sa Isusovakog samostana na Jordanovcu. Hvala i obitelji
Krolo na suptilnoj njezi. Hvala i svima onima koji su mi bili sve u
mladosti i djetinjstvu, zahvaljujem obiteljskim prijateljima , majstorima
i svojim vrnjacima.
Va vjeni prijatelj
Marko Kovaevi
204
2.4.2009 23:45:35
BILJEKA O PISCU
Marko Kovaevi roen je 20.1.1977. g. u Zagrebu. Studira pri

filozofskom fakultetu Drube Isusove u Zagrebu. Uz to pie filozofske
lanke i crtice, dosad je objavio duhovnu knjigu Sveti Mir, filozofsku
knjigu Promatranje, zbirku pjesama Put prema nebu, te pie i romane
i pripovjetke.
Ve u ranim godinama doivljava duboka duhovna iskustva te je
na spontan nain uveden u svijet vjere i uz svoje bake Ivanke poinje
molitvu i odlazak u crku. U mladosti prolazi kroz teke bolesti te
ima razna mistina iskustva suoenja s matricom praznine to e
kasnije postati okosnica njegova rada. Sa 18 godina biva privuen sa
unutranjim svijetovima knjievnosti, pie filozofske crtice te s 19 g.
poinje pisati pjesme koje svjedoe o istini i ljubavi prema Bogu, prirodi
i djevojkama. Njegova prva zbirka pjesama Put prema nebu saima
petnaestogodinji knjievni rad i svjedoi o mladenakoj enji ali i
dubini duhovne zrelosti. Sa 22 g. poinje se aktivno baviti duhovnou
te u tim godinama poinje njegov spiritualni rad na sebi, no u 24 g.
doivljava duevni i kreativni slom iskusivi svijet tame te razoaravi
se u djevojke. Nakon toga upisuje studij na Jordanovcu gdje uz pomo
prijatelja i duhovnika zaljeuje svoje duevne rane te vraa nadu i
vjeru u ljude ipak svo to vrijeme neumorno piui i radei na svom
samorazvitku. Njegova knjiga Promatranje svjedoi o desetgodinjem
duhovnom iskustvu. Profesionalno se bavi glazbom svirajui gitaru te
se bavi skladanjem svojih pjesama. Povremeno dolazi na kranske i
vainavske molitvene grupe te prouava vjerodostojne duhovne spise uz
silnu elju da pomogne zalutalim duama i izbavi ih iz ropstva neznanja
i uvede ih u svijetlo mudrosti i vjere u istinu.
205
2.4.2009 23:45:35
LITERATURA
1. Biblija: Kranska sadanjost, Zagreb, 2001.

2. Kovaevi, Marko: Sveti Mir, Zagreb, 2004
3. Kovaevi, Marko: Promatranje, Zagreb, 2007
4. Ispovijest ruskog hodoasnika, KS, Zagreb, 2004
5. Wojtyla, Karol: Temelji etike, Verbum, Split, 1998.
6. Augustin, Aurelije: Ispovijesti, KS, Zagreb, 2002.
7. Torkington, David: Mistik, Teovizija, Zagreb, 2008.
8. Eckhard, Meister: Knjiga boanske utjehe, Naprijed, Zagreb,
1989.
9. Bhakti Tirtha Swami: Vodstvo za doba vie svijesnosti, Harinama press, Zagreb, 2002
10. Bhakti Tirtha Swami: Duhovni Ratnik V, Hari-nama press,
Zagreb, 2004.
11. Eliade, Mircea: Mefistofeles i androgin, Fabula Nova, Zagreb,
2004.
12. Glavurti, Miro: Satana ( Uvod u demonologiju), Beograd,
1978.
13. Kant, Immanuel: Kritika istog uma, Matica Hrvatska, Zagreb,
1984.
206
2.4.2009 23:45:35
14. Hegel, Fridrich: Fenomenologija Duha, Naklada Ljevak,

Zagreb, 2000.
15. Platon: Fedar, Naklada Juri, Zagreb, 1997.
16. Platon: Drava, Naklada Juri, Zagreb, 2004.
17. Bhaktivedanta, Abhay Charan: Bhagavad Gita- kakva jest,
Iskcon, Zagreb, 1994.
18. tajduhar, eljko: U potrazi za izgubljenom sreom, Zagreb,
2004.
19. Aun Weor, Samael: Savreni brak, AGEA, Zagreb, 2008.
20. Swami, Sacinandana: Nektarski Ocean Svetog Imena, Iskcon,
Zagreb, 1999.
207
2.4.2009 23:45:36
SADRAJ
Uvod ........................................................................................... 5
1. Vjera i znanje ........................................................................ 7
2. Istina i ideologija ................................................................ 17
3. Molitva srca ........................................................................ 23
4. Prepreke na putu ................................................................. 29
5. Sedam glavnih grijeha ........................................................ 33
6. Sedam darova Duha Svetoga .............................................. 41
7. Vjera u Sv.Pismu ................................................................ 53
8. Neizrecivo i izrecivo ( Apsurd i vjera) ............................... 69
9. Dosezanje jednote ............................................................... 75
10. Odakle zlo? ......................................................................... 83
11. Smisao djelatne rtve .......................................................... 93
12. Predanje, stapanje i sjedinjenje .......................................... 95
13. Batinstvo i uenje rijei .................................................... 99
14. Deset zapovijedi Bojih .................................................... 105
15. Kristove zapovijedi ........................................................... 125
16. Najvea zapovijed: Sve jedanko ljubi! ......................... 129
208
2.4.2009 23:45:36
17. Mesmerizam ..................................................................... 135

18. ivi svoj ivot ................................................................... 141
19. Duhovna pozadina psihikih bolesti ................................. 149
20. Velika zabluda civilizacije-lani autoritet ........................ 163
21. Neke strelovite molitve .................................................... 171
22. Via kontemplativa i via aktiva-put mistike ....................... 179
23. Egzoterino i ezoterino kranstvo,seksualna alkemija . 183
24. Siromatvo u duhu - krajnji cilj duhovnosti ..................... 193
25. Zavrna rije ...................................................................... 201
Hvalospjev ljubavi .................................................................. 202
Zahvale .................................................................................... 204
Biljeka o piscu ....................................................................... 205
Literatura ................................................................................. 206
209
2.4.2009 23:45:36
BILJEKE
210
2.4.2009 23:45:36
BILJEKE
211
2.4.2009 23:45:36

Knjiga A5 Moli Srca

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga A5 Moli Srca

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Marko Kovaevi

Zagreb, Travanj 2008.

Autor: Marko Kovaevi

Kompjuterska obrada teksta: Martina Kovaevi

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Prije svega elim se zahvaliti i podrati onog koji je uzeo ovu

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Vjera se odnosi na stvarnosti koje ne vidimo, ona je vjerovanje u

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Nae vjerovanje posjeduje jedan peat Boji na sebi i stoga to nam

Razmatranje o mistinom kranstvu

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

S druge strane razum nam govori da ne bismo trebali u sve vjerovati

Razmatranje o mistinom kranstvu

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Ukoliko je Bog na analogan nain i u umu i u srcu dolazi do sukoba

Razmatranje o mistinom kranstvu

zaboravljaju da se skoro na svakoj stranici evanelja spominje snaga i

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

nastojanje da naa dua postane jedno temeljno skriveno nastojanje

Razmatranje o mistinom kranstvu

duhovnoj slabosti. Stoga trebamo biti jaki i ustrajati na putu posveenja

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Razmatranje o mistinom kranstvu

Ovdje emo nastojati prikazati i objasniti to je to istina, a to je to

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

no da nam to i ne treba jer je to neto loe i nepoeljno. Svaki ovjek s

Razmatranje o mistinom kranstvu

spremnost dosljednog ostvarenja te iste. Ideologija smjera na tvorbu

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Razmatranje o mistinom kranstvu

Prava zapovijed za dokinue ideologije bila bi da ivimo sebe. Ljudi

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

kri poput njega iz jednostavnog razloga to je pod presingom tueg

Molitva srca jedna je od najplodnijih i najsnanijih molitvi mistinog

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

zahvaeno Kristovom svjetlou. Molitva Srca je molitva svijetla jer

Razmatranje o mistinom kranstvu

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

pa je potrebno uzdii duh u podruje iste sabranosti i predanosti bez

Molitva Srca i molitva Nebeske Slave

Razmatranje o mistinom kranstvu

Nakon svaka 4 kruga molitve Srca izmoliti i u duhu ponavljati ovu

1. Slava (udah) Ocu, (izdah) koji me (udah) Stvorio (izdah)

Nakon svakog etvrtog kruga molitve srcaGospodine Isuse Kriste

MO-- esta prepreka na putu je tenja za zadobivanjem mistinih

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

ljubimo jednako. Mo secira te ona stvara dualnost i remeti sklad jer se

LJUBOMORA-- Ljubomora je jedan od najteih i najgorih afekata,

Razmatranje o mistinom kranstvu

STROGOST I PROSLAVLJENJE-- Strogost je jako dobra vrlina

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

SKLAD-- Sklad je najvea potreba naeg tijela i srca. Sklad se

5. Sedam glavnih grijeha

1. Oholost Oholost je stanje duha kada nema stanja poniznosti

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

kome se moemo obratiti jer se bojimo da emo biti povrijeeni. Tada

Razmatranje o mistinom kranstvu

naeg duhovnog tijela. Veliki povjesniar religije francuz Mircea Eliade

Marko Kovaevi - MOLITVA SRCA

Vedski vainavski spisi koji objelodanjuju duhovnost iskona postojanja

Razmatranje o mistinom kranstvu

u ustima te to djecu zbunjuje. Ta zato jabuka u ustima re peene