MAGLA

''Mislim, dakle postojim'', rekao je Dekart. Misliti je radnja koja nas izdvaja od onih koji ne
mogu i ne znaju misliti. Misliti i razmišljati, logično je, dovodi nas do situacija da imamo
svoj stav, rezon i zapažanje. Upravo je ta sposobnost, imati svoj stav o nečemu, osnova za
stabilno psihičko zdravlje. Jedna od komponenti neophodnih za mentalnu stabilnost je
potencijal da osjećamo da imamo autonomiju svoga stava, da imamo slobodu da želimo i
mislimo ono što nam je blisko razumu i što se ne protivi otkucajima našeg srca i moru mirne
savjesti.

Meleki su rekli: ''Mi ne znamo ništa osim ono što nas je naš Gospodar naučio.'' A mi ljudi
svoje znanje ocjenama, diplomama, ekspertizama dokazujemo. To je ono znanje koje se u
knjigama uči, na tabli korigira, u sveskama zapisuje i arhivira.

Sokrat je poslije ispijanja otrova sam za sebe rekao: ''Znam da ništa ne znam''. Malo je nas
koji za sebe mislimo da ne znamo, kompetentniji se od meleka i Sokrata osjećamo.

Kur'anska uputa je objavljena onima ''koji razmišljaju'', ''koji razum imaju'' koji ''postoje'' a
meleki nisu. Misliti i razmišljati je radnja koja nikad nije završen proces, koja uvijek iznova
počinje i traje i stalno do drugačijih rezultata dolazi.

Upravo oni, koji svoj razum koriste, u mentalni kavez upadnu kad shvate da se drugi njima
poigravaju, da se njihovim stavovima manipuliše i da ih neko za svoje kreativne egzibicije
koristi.

Imati autonomiju svoga stava podrazumijeva ne pustiti u svoju avliju onoga ko nas u
mentalne kaveze zatvara. Tu počinje briga o mentalnoj higijeni u kojoj je najbitnije
dezinficirati svoj život i sredinu od onih koji nam unose toksine. Udaljiti od sebe one koji
vrijeđaju naš intelekt, koji nas spuštaju na nivo instinkta, provociraju u nama negativne
osjećaje, pokreću u našem srcu brige za koje rješenje nemamo, i ponižavaju našu
inteligenciju.

Kao što postoji školsko znanje, postoji i nevidljivo i diplomama nepotvrđeno znanje. To je
znanje o kojem meleki pričaju svome Gospodaru. A kod ljudi je to znanje koje nosimo u srcu.
Znanje srca se osjeća kao nadahnuće od Milostivog. Znanjem srca postiže se svijest o Njemu
Svemogućem. ''Mene ne može obuhvatiti cijeli svemir, ali može srce iskrenog vjernika'',
poručuje nam naš Gospodar. Kada se srce otvori, čujemo i osjetimo, oku nevidljive ajete koji
nam šapuću Istinu.

Srce iskrenog vjernika spoznaje Stvoritelja. To je srce koje se čisti zikrom i glanca
pokajanjem, a smiruje povjerenjem da Stvoritelj samo dobro daje i šalje svome robu. To je
srce koje rado, kao Ibrahim u vatru ulazi, jer zna da vatra u poslušnosti Njemu ne prži. To je
srce koje se sa Izvora umiva i osjeća da je u svemu dobro, makar mu se i otkucaji ubrzali i
makar mu se i vidici zamaglili.

Valjda je zato srce vjernika razlog da se bihuzurenje njegovo sa rušenjem Kabe upoređuje? I
zato nam Poslanik a.s. poručuje da je došao da nas nauči da ničije srce ne bihuzurimo, da
svako pored nas i zbog nas rahat živi i duboko diše. Uznemiriti srce, koje je za spoznaju
Stvoritelja zaduženo i spoznajom zauzeto, rana je čiji ožiljci sami od sebe nestati neće. A
kada se sa srcima drugih poigravamo mi njihovu vezu sa Gospodarom ispitujemo. Mi u njima
izazivamo emocije koje ih guše a koje ih na dovu podstiću i naše postupke u kamen sjećanja
urezuju. ''Ljudi će zaboraviti šta ste rekli, zaboraviti će šta ste uradili, ali nikada neće
zaboraviti koje ste emocije u njima izazvali.'' (M. Angelou)

Čuvajmo čistim svoja srca da bi Istina do njih došla, i unosimo radost u tuđa srca da nas po
lijepom poznaju i prepoznaju. Kratka je ova dunjalučka priča koju mi u svoje knjige pišemo, i
nije vrijedno ni jedan dah potrošiti u kockanju niti sa svojim niti sa tuđim emocijama.

Uzmimo sebi u ovim maglovitim danima, ono što nam je dostupno od školskog znanja. A
svaku lekciju zalijmo vodom sa Izvora. Vodom koja nije tekla kroz korito i koju nije zaprljalo
mulje insanstva. Vodom koja izlijeva svijetlost u srce koje se smiruje, jer znamo da ni jedan
matematički algoritam i ni jedna formula ne može i ne zna složiti mozaik bez Njegove
dozvole. Tako ćemo koristeći školsko i srčano znanje, misliti, znati i neupitno vjerovati da
''Poslije teškoće dolazi olakšanje.'' (94:5-6).

Amra Hodžić

"Nemoj hodati iza mene, možda te neću vidjeti.

Nemoj hodati ispred mene, možda te neću slijediti.
Samo hodaj pored mene i budi mi prijatelj."
A. Kamij