Izlaganje koje slijedi naao sam meu fra Mladenovim papirima poslije njegove smrti.

Izgleda da je ono bilo

izreeno u Torontu negdje 1976. godine. Donosimo ga ovdje u cijelini (uz neke gramatike preinake) jer ono
oslikava prilike, rad i uspjehe ove hrvatske zajednice tog vremena, kao i njegove poglede, nain djelovanja i
ciljeve. Ovaj tekst e mnoge podsjetiti na njihovo osobno djelovanje u preporodu zajednice, a povjesniarima e
posluiti kao izvor u prouavanju prolosti Hrvata u New Yorku i ire.

ULOGA HRVATSKE KATOLIKE UPE U IVOTU HRVATSKE NASEOBINE

U NEW YORKU I OKOLICI
Teko je tono odrediti, kada su Hrvati poeli u New York dolaziti, ili bolje, kroz New York prolaziti. Svaki
doseljenik, koji je - koncem prologa i poetkom ovog stoljea dolazio u SAD morao je proi kroz New York,
ispod kipa Slobode na otoiu ELLIS u newyorkoj luci, gdje je bila karantena, tj. vrijeme, dok lijenik ne
ustanovi zdravstveno stanje useljenika, da im tek onda zdravima lijenik dozvoli pristup na ameriko tlo.
Tako su veliki valovi hrvatskih iseljenika preko New Yorka prelazili, da se smire u Pennsylvaniji, Ohiju,
Michiganu, Illinoisu ili kojoj drugoj saveznoj drzavi SAD. Tako, na pr. samo u mjesecu veljai godine 1910.
preko otoia ELLISa prelo je 3206 Hrvata, koji su se registrirali kao takvi. Naalost, Hrvata je prolo jo
mnogo vie, no oni su bili registrirani kao Austrijanci ili Talijani. Nakon karantene tek maji broj ljudi ostajao je
u New Yorku, a oni koji ostadoe uglavnom su dosli iz Istre, Hrvatskog Primorja, sa otoka Krka, Loinja, Oliba
itd. Sa svakog otoka barem po netko. Bilo je, dakako, useljenika i iz drugih krajeva Hrvatske, ali u manjem
broju. S poetka naseljavanja pa sve do krize u SAD Hrvati su se u New Yorku naseljavali na zapadnoj
strani ovog velegrada, u samoj luci. Tako se hrvatska naseobina nalazila, uglavnom, izmeu 9. avenije i 12.
avenije (tj. Same luke) te izmeu 44. i 51. ulice. Danas su Hrvati raspreni po N.Y. I okolici.
Kratka povijest hrvatske katolike upe u New Yorku
im je u N.Y. Prispjela vea skupina Hrvata, osjeala se i potreba osnivanja hrvatske upe. I doao je
vl. IRCA ve poetkom ovog stoljea. U N.Y. je bio oko godinu dana, hodio je od vrata do vrata, od jednog
Hrvata do drugog i traio naina, kako bi osnovao hrvatsku upu. Tada, naalost, nije naao dovoljan broj
zainteresiranih. Ovdje treba imati na umu, da su Hrvati u to vrijeme bili zaraeni razliitim negativnim i
ruilakim idejama. Prije Listopadskog prevrata ili, kako je zovu Oktobarske revolucije, osjeao se pogubni
utjecaj komunizma, a ubrzo zatim i jugoslavenstva. Jest komunizma i jugoslavenstva meu Hrvatima na ovom
kontinentu. Vl. irca nije uspio. Drao se evaneoske: "Ako vas ne prime u jednom gradu, otresite prainu sa
svojih sandala i idite u drugi grad." Tako je nakon 2 godine i otiao. Nakon njega doao je mladi franjevac
FRA IRINEJ PETRIEK (koji je jo zdrav i io u samostanu na Drexelu). Ovaj je bio uporniji. Sakupio je ono
zdravih i potenih njujorkih Hrvata to se dalo skupiti, te je za 21.000 dolara kupio jednu staru luteransku
crkvicu na 50. ulici. Tako je hrvatska upa otvorena: 16. studenog 1913. Neto kasnije otvorena je, ispod
crkvice, dvorana. Godine 1931. kupljena je stambena zgrada pokraj crkve te su u upu mogle doi asne sestre.
To je povijest poetka hrvatske njujorke upe, koja je itavih 55 godina ostala na poetku, rekli bismo
slobodno "u povojama" i to iz dvostrukog razloga: 1) zbog vanjskih smetnji i 2) zbog neke unutranje
"zavezanosti" i straha i sveenika i upljana.
1) Izvanjske smetnje. Kako spomenusmo, Hrvati su poetkom stoljea, bili dobrano zaraeni
komunizmom i panslavizmom, a onda jugoslavenstvom, i to je najvie koilo razvoj upe. U Nyu
Hrvati su imali svoj odsjek komunistike partije, kojoj je stalno bio jedan od glavnih ciljeva: unitenje
hrvatske upe. Oni su imali svoje redovite sastanke, imali su novine-dnevnik ("Radnik"), dijelili su ih
besplatno, a svoju centralu su imali na 14. ulici (East) itd. Bili su, jednom rijeju, vrlo dobro
organizirani. Ne samo da su ili od kunih vrata do vrata, od broda do broda, od radilita jednog do
drugog, te dijelili komunistike novine i irili propagandu, nego su ak ili tako daleko, da su
nedjeljom organizirali tri skupine ljudi s base-ball tapovima, te je jedna skupina stajala pred crkvom,
a druga na prilazima 50oj ulici, te su fiziki prijeili narodu prilaz crkvi. Ima jo ivih lanova KP iz
te generacije. Tako smo pred sam Boi, fra R. I ja posjetili gu ANU MATOI, iz Opuzena, koja je
bila dugogodinja tajnica KP, te nam je u interview-u za radio GLAS HRVATSKE KATOLIKE
UPE SV. IRILA I METODA U NY otkrila za javnost! - nain rada i svu podlost komunista u to
vrijeme. To je, svakako, bila najvea zapreka razvoju hrv. upe u NY.
2) Unutranje zapreke (strah sveenika i upljana od rizika). ivei u uvjetima, kako smo ih djelomice ve

opisali, pod pritiskom straha od komunistike silovitosti, njujorki Hrvati-katolici jedva da su se

usuivali izii na ulicu. Crkva se jednostavno bojala izii u javnost. Od straha su se kako se rekne
povukli u sakristiju i nastojali sauvati ono malo to su imali. Prijei u napad to im ni na pamet padalo
nije. Isto tako mjesni biskupi nisu nikada imali razumijevanja prema njujorkim Hrvatima, a i drugdje
su ga imali malo i premalo. Amerika crkva je vrsto stajala na stajalitu da se svaki useljenik (pa tako i
Hrvat) imade to prije "amerikanizirati" tj. Zaboraviti na svoju nacionalnu pripadnost. upu su
vrednovali po godinjem INCOME-u i po broju vjernika koji nedjeljom redovito dolaze na misu.
Vladajui se po tim kriterijama, bilo je malo izgleda da bi naa upa mogla krenuti naprijed i da bi
mogla odigrati u hvatskoj naseobini onu ulogu, koju je Krist Crkvi dao da je u svakom narodu izvri. Treba iskreno rei, da ni sveenici nisu imali incijative ni pronali izlaza iz tog or-sokaka. Nacionalna
upa se shvaala kao i svaka druga (mjesna) upa, u kojoj na sveenika spada da ueno propovjeda,
dobro ispovijeda, djecu krtava, a mrtve pokopava. Dunost traenja izgubljenih kao da nije bila
prisutna u njihovoj svijesti. Ovakav smireni- nain rada je siguran, i tu je teko pogrijeiti
jednostavno zato jer se radilo malo. U NY je bilo dovoljno dobrih vjernika, koji su htjeli i mogli
izdravati jednog sveenika i onu malu crkvicu. Ali, pitamo se mi danas, zar smo mi tu samo zato? Neke bojaljive incijative, koje su bile vrlo dobre, propale su u vodu. Zato? Nemojte se zauditi to u
rei, da u naim izvanrednim prilikama demokratski postupak nije uvijek upotrebiv. Tako, npr. Pred
30 godina su upnik i nekoliko upljana svakako htjeli kupiti zemljite za picnic. Taj park je stajao onda
13.500$, i bilo je dovoljno novca, ali kad se o tome raspravljalo na sjednici onda su nadglasali oni
koji su bili zadovoljni "sadanjim" stanjem, ONI KOJI SU SE BOJALI RIZIKA. Obrazloenje vam je
ve poznato: "Tko e se za to brinuti", "to nije sigurno" i sl. Sada taj komad zemlje stoji pola milijuna
dolara. Da su ga onda kupili a sada prodali, koja bi to bila korist! Osim toga, mogli su tu imati pic-nic
svake subote ili nedjelje, imati zabave, zaraivati novac, i ulagati ga u neto novo i korisno. I, TO JE
NAJVANIJE, bili bi zadrali ljude na okupu, jer bi se bila sagradila i kakva dvorana. Na ovaj nain ,
izgubili smo itave generacije Hrvata u New Yorku i za Crkvu i za narod. Stoga, kad sam splanirao
kupovanje HRVATSKE ZEMLJE, onda mi je jedan stariji iskusni upljanin (gosp. Ilija Soldo) , koji je i
pred 30 godina bio za kupovanje spomenutog zemljita rekao: "Mali, uti i kupi. Ne kazuj upljanima i
ne sazivaj sjednica, jer e te unititi. Ve, kad kupi, sazovi upljane i reci im kupio sam." - Taj strah
od novoga, koji se vidi u samo jednom primjeru o kupovini zemlje, drugi je glavni razlog, zato upa
nije mogla napredovati i razvijati se, poput nekih drugih upa u SAD. Vi ete se zauditi kad vam
reknem da su pred 10-15 godina i sami sveenici raspravljali o tome kako bi upu, kao onu koja ne
moe ivjeti potpuno zatvorili i napustili, jer se gotovo smatralo da joj je teta dati jednog sveenika.
Bilo je, osim spomenutih, dakako i drugih razloga neuspjeha u Nyu, no ovdje ne bih duljio, nego -to
moemo kasnije u razgovoru raspravljati. I U DRUGIM UPAMA, smatram, RAZLOZI NEUSPJEHA
SU SLINI.
TO SMO u posljednih 8 godina postigli u hrvatskoj upi u NYu?
O tome radije nebih govorio, jer sam uz taj uspjeh vezan i ja osobno. No, da ne duljim s tim
ispriavanjima, - htio bih prenijeti vam neto od tog iskustva, a uostalom, radi toga sam -na va poziv danas
meu vama. No, da vam prije svega reknem rije ili dvije o sebi. Kad sam odluio postati fratar, odluio
sam to poglavito zato, jer sam bio uvjeren da svom Hrvatskom narodu mogu najvie koristiti ba kao sveenikfranjevac. Tog sam uvjerenja i danas. Dobro sam znao to me eka i mirno sam prihvatio sve to fratarski ivot
sobom nosi, prije svega: ivot s braom i zajedniki rad sa svojim narodom. To prihvaam i danas, i veeras.
Znao sam, da u nailaziti i na nerazumijevanja, pa i na podvale, pa ak i mrnju, a i na neuspjehe. To znam i
danas, i veeras. I ipak se niega ne bojim, i nisam razoaran jer sam u fratre iao s jasnom slikom o vlastitoj
budunosti, i ta mi je slika jasna danas i veeras. Kad naiem na nerazumijevanje i podvale, nisam razoaran,
jer to sam oekivao. Ni Krist, na uitelj, nije bio bolje sree. im su ga dobro upoznali vidjevi da je
opasan ubili su ga. - Nakon reenja, Starjeinstvom me poslalo u Ameriku. Nisam ja traio, ali nisam ja ni
odbio. Kad sam 68. poslan u NY za kapelana, znao sam da je to najgora od svih naih upa, nisam ni prigovorio.
Pokojni moj stric, fra Ljubo u onoj svojoj kavanici na Drexelu, ree mi: "Kad ti mater uje da si u NYu, njoj e
to biti veliko a Tebi kako bude". Kad sam 2. rujna 68. doao fra Vitomir Naletiliu za kapelana, naao sam
tronu crkvicu, malu neureenu dvoranicu pod njom, bez potrebih sredstava za rad, bez namjetaja, bez prilike
za odmor, - a u upi oko 150 200 ljudi. Fra Vitomi, vjerojatno zbog odmakle dobi nije se usuivao ulaziti u

nove akcije, ali imao je dovoljno razumijevanja prema meni i nije mi smetao raditi. to sam ja poduzimao, on je
prihvaao. A meni je to, za poetak, bilo taman dosta.
Prvo to smo organizirali bio je HRVATSKI RADIO SAT. Jugoslaveni su veimali jugoslavenski, Srbi
srpski radio-sat, a mi Hrvati nismo imali svog hrvatskog radio-sata. Ljudi su pokuavali nekoliko puta, nu nisu
se uspjeli sloiti. U veljai 69. sazvao sam na sjednicu sva drutva i istaknutije pojedince da osnujemo
opehrvatski radio sat koji nee pripadati niti jednoj organizaciji ili drutvu ili pojedincu, nego Hrvatima Nya.
Dolo je na sjednicu samo 16 ljudi. I: odluili smo poeti, poeli smo i nastavili. R-sat sada ima nekoiko stotina
lanova, proirio je vrijeme, kupio vlastitu kuu. To je sada solidna ustanova koja je od neprocjenjive
vrijednosti: vie nijedan Hrvat u NY ne moe zamisliti NY bez hrvatskog R-sata. Osnivanje R-sata bila je
prigoda u kojoj su sve 4 politike organizacije sjele za isti stol, i uvjerile se da Hrvati misle isto i ele isto i hoe
isto: SLOBODNU HRVATSKU te da neke sitnice ni ne treba spominjati, a kamo li -zbog njih od brae
Hrvata stvarati neprijatelje. To je bio put, kojim smo doli i do zajednike odluke da se 10. travanj, ve 69.
godine slavi zajedno sve organizacije zajedno. I svi su uvidjeli, da je to dobro, te je ubrzo osnovana
SREDINJICA HRVATSKIH DRUTAVA. Tako sada sve opehrvatske i zajednike nastupe organizira
SREDINJICA, tj. sva drutva zajedno.
Kao sveenik, ljudi su me u NYu primili izvanredno srdano. Stekao sam njihovo povjerenje, jer su se
vrlo brzo uvjerili da sve to radim radim za ope dobro, odnosno nae zajednike interese, a ne za svoju neku
osobnu korist. Ljudi su se poeli brzo okupljati uglavnom zbog osobnog prijateljskog odnosa prema meni.
Nastojao sam stii i stiem, svugdje gdje se Hrvati okupljaju, na utakmici i zabavi, na krstitkama i svatovima,u
sprovodu i baru. Sebe sam postavio tako, da pripadam svakome, ali na iskljuiv nain NIKOME. Stoga nisam
lan niti jedne organizacije, ali sam kao sveenik na sastanku svake organizacije. Tko me god pozove, Hrvat ili
"jugoslaven", ja idem. Nikad nikome nisam reako: neu doi, niti da neu doi jer ne dolazi u crkvu, niti ga
pitam (odmah) da li ili ne dolazi u crkvu. To je ljudima imponiralo i led se ubrzo poeo topiti. Mladi su poeli
dolaziti u crkvu, a onda su oni doveli svoje prijatelje, te su tako nae puke mise u NYu postale prave narodne
manifestacije. Imate divnih primjera POVRATKA ljudi u crkvu, i to onih koji nisu nikad dolazili ili su bili
neprijatelji. A sada su u crkvi svake nedjelje i sigurni dobrovoljci za svaki rad.
Kad su se ljudi okupili, trebala nam je vea crkva, a dakako i dvorana. U biskupiji smo traili bezbroj
puta ali uvijek isti odgovor: vas nema mnogo, neete veu crkvu mo izdravati itd. Odrali smo, radi dobivanja
crkve, 20 sjednica, s biskupijom izmijenili 97 pisama i mnogo delegacija, dok konano nismo uspjeli.
Posluio sam se evaneoskom metodom: kucajte i otvorit e vam se. Stoga sam u biskupiji malo pomalo
upoznao sve ljude, od vrata do vratara do kardinala Cooka. Organizirali smo nekoliko velianstvenih vjerskih
manifestacija, pa su onda vidjeli ODJEDNOM da nas ima i koliko nas ima, i da su to mlade obitelji, i da ima
mnogo mladei, - pa su uvidjeli, da nam je potrebita prostornija crkva. No, to nije ilo brzo. - Prvo smo dobili
veliku dvoranu, koja je bila zaputena. Nju smo preuredili, i za to potroili oko 180.000 dolara. Ta dvorana,
HRVATSKI CENTAR, postala je uistinu stjecite i sredite njujorkih Hrvata. OD dana kad je Hrvatski Centar
otvoren, 24. listopada 1971. pa do danas, ja ne znam da li se ita opehrvatskog dogodilo, a da to nije bilo u
Centru. Narod se nauio, da nakon puke mise ide na razgovor u Centar, a ne odmah kui. Tu popiju kavu, kupe
novine i knjigu. Netko popije rakiju pa zapjave gangu, netko plee, dok drugi trae stan ili posao; mnogo se
poslova obavi poslije puke mise i sveenici su tada, par sati s narodom u Centru, i tada i oni obave mnogo
posla. Tako, za njujorke Hrvate crkva vie nije samo mjesto zadovoljavanja nedjeljne vjerske dunosti, nego
mnogo vie. Kad bi to bilo mjesto za nedjeljnu dunost i nita vie, onda bi mnogo naih ljudi tu dunost
izvrilo u oblinjoj crkvi, a nebi prevaljivali desetke milja do nae crkve, rano ustajali i kasnije se kui vraali.
Njujrokim Hrvatima Centar je Domovina, i sve to je izgubio upa mu mora dati, stvarajui takvo ozraje, u
kojem se on domovinski osjea. Koliki samo ekaju, kad e doi nedjelja, da se sretnu s braom Hrvatima?
Koliki samo ive tri dana od uspomena a druga tri dana od iekivanja HRVATSKE NEDJELJE? Tako je
mnogima, pa i nama sveenicima psiholoki lake podnijeti ocjepljenost od Domovine, od korijena na ijem
stablu bismo trebali- u normalnim uvjetima ivjeti. Tu i takvu atmosferu treba da stvori svaka naa upa u
iseljenitvu.
Osjeala se u NY, zbog velegradskog naina ivota, potreba za izletnitvom, za jednim sastajalitem na
otvorenu i istu zraku. im sam 72. imenovan upnikom, odlui smo se Leon i ja na to, iako smo u Queensu
prije svega kanili kupiti Centar, jer tamo ivi veliki broj Hrvata. No, kako je to druga biskupija, nismo iz
tehnikih razloga smjeli nita kupovati dok ne rijeimo problem glavne crkve u centru Nya. Tako, dakle, da ne
gubimo vrijeme, kupili smo zemlju 21. svibnja 73. Od centra grada udaljena je 29 milja (43 ekera). Na zemlji

kanimo napraviti: pic-nic, Staraki dom, djeiji vrti itd. Osim ovo dvoje zadnjespomenutih drugo je ve
ostvareno. Kod svega toga fra Leon Gali bio mi je, do nedavnog odlaska u ikago, desna ruka. Zemlja je
uskoro postala centar okupljanja. Svake subote dobrovoljci, svake subote mnogo njih istilo je teren, sjeklo i
cijepalo drva. Jedne subote 407 ljudi. Hrvati su poeli - odnekud nicati kao gljive iza kie. Pojavili su se i oni
koji nikad u crkvi nisu bili. Amerikanci su snimili film, i pokazuju ga kolskoj djeci, da vide to moe uiniti
jedna slona zajednica. Prolog pic-nica dvojica amerikih padobranaca spustili su se na nau zemlju, nama na
radosno iznenaenje. Uvjern sam da kad Zemlja bude potpuno ureena da e se broj aktivnih Hrvata u Nyu
podvostruiti. A to nam je prvenstveni cilj (HRVATSKO NASELJE...). Mnogi nai grlati no neaktivni Hrvati
napravili su nam dosta neprilika svojom nesmotrenom kritikom, no na nju se ne obaziremo. Nama je ZEMLJA
vana osobito iz psiholokih razloga, jer se kod Hrvata budi ponos, jer imamo neto svoje s im se elimo
identificirati, - onda ljudi dolaze... Uz Hrvatski radio sat, imamo ve neto vie od 2 (ili je 4) godine i upski
GLAS HRVATSKE UPE pola sata tjedno: ujemo vijesti iz upe i domovie,razmiljamo o Crkvi i molimo,
estitamo krtenima i vjenanima, alujemo radi pokojnika itd. Plaenih oglasa ne primamo da nebismo
nakodili HRVATSKOM R-satu, koji ivi od narudbi.
Osim radio programa, najvaniji dogaaj rekao bih da je otvaranje HRVATSKOG TV PROGRAMA od
sredine prosinca 75. On je utorkom u 9 i pol do 10 naveer. Osim vijesti iz upe i domovine, filmova,
evaneoskih razmiljanja, kulturnih programa itd. Imamo i nekoliko minuta na engleskom, gdje se ukratko
predstavimo pod pitanjem ZNADETE LI TKO SU TO HRVATI?
Sve te i druge, nae pothvate upljani pomau i moralno i materijalno. Bez njih, dakako, ne bismo mogli
gotovo nita. - Do sad smo se organizirali, da tako reknem, iznutra a sada se ve pomalo poinjemo otvarati
prema vani.
U naem unutarnjem ivotu hrvatske upe od neprocjenjive pomoi su nam nae hrvatske franjevke, koje
obavljaju mnotvo poslova i u crkvi i u upi, i u koli, i na radiju i na TV. U upi djeluje hrvatska kola
KARDINAL STEPINAC (hrv. jezik, zemljopis, pjevanje, plesovi, vjeronauk), pa TAMBURICA, pa folklorna
grupa odraslih sve to pod imenom i zatitom HRVATSKOG KULTURNO UMJETNIKOG DRUTVA
KARDINAL STEPINAC. Ono nastupa na svim javnim proslavama, a nastupalo je vie puta i za Amerikance,
nastupilo je i na TV i dobilo nagradu gradonaelnika Nya kao najbolja grupa itd.
U jednu rije: preko pukih misa, radija i TV, javnih nastupa, sastanaka u H. Centru i svih drugih manjih
sastanaka i svih osobnih kontakata mi nastojimo stvoriti suvremenu nacionalnu svijest i pobuditi ponos kod
Hrvata na same sebe. Mi ne elimo da Hrvati ostanu samo sa hrvatskim osjeajem u srcu, jer nam je predobro
poznato da, iako je nacionalni osjeaj po sebi dobar, da on ako se ne razvije, ako ne preraste sebe i ne postane
nacionalna svijest, da je on vrlo esto velika opasnost. Taj zastoj u razvoju razlog je, zato se tako lako dolazi do
razoaranja, raznih intriga i mnogih drugih negativnih pojava, koje vam, zacijelo, nisu nepoznate; mi smo
uvjereni, da treba danas mnogo isticati upravo tu razliku izmedu nacionalnog osjeaja i svijesti, i tu svijest
razvijati. Nama se ini, da sni mi u NYu u tom smislu udarili zdrave temelje i neto postigli. No, to je dug
posao, i veoma teak. Mnogo Hrvata iz Istre i sa nekih naih otoka kod kue su govorili talijanskim jezikom i
nikad nisu imali razvijenu hrv. nacionalnu svijest. Zato dok mi njih nauimo da se ne boji rei da je Hrvat
proe i vrijeme i troe se snage. Vi ste u Torontu drugo vi znate da ste Hrvati i sada bi trebalo samo
nadograivati odnosno taj ogromni nacionalni kapital iskoristiti u hrvatske svrhe.
Nain rada Kako?
Mi sveenici imamo prednost pred civilima da moemo lako doi do ljudi. Tu postoje razne mogunosti
za dodir. Svatovi, krtenja, sprovodi, blagoslov kua..., dakle, razni sluajevi bilo veseli ili alosni. Zatim, mi
u New Yorku napravili smo tisue socijalnih usluga.
Prijevodi papira na engleski
Traenje poslova
Smjetaj novodolih
Polaganje oferskih ispita oko 2500 ljudi
Zatvori
Bolnice
Ludnice
itd.
Telefon je vrlo vaan. Mi nekada primimo po 200 250 telefonskih naziva dnevno. Mi fratri u New Yorku

idemo uvijek s rizikom. Poznamo dosta dobro ljude i zato se i ne bojimo novih akcija. Mi ne alimo svoje
vrijeme , ni zdravlje, ni ivce, a znamo koju god akciju poduzmemo da emo imati barem tisuu ljudi uza se, a to
je dovoljno da akcija ne propadne. A im uspije jedna akcija, onda ljudi dobivaju moralnu sigurnost za daljnje
radove i nova poduzea.
U svemu tome iamo dovoljno ivaca i strpljenja, tako da nikada ne reagiramo na prigovore, bilo da
dolaze od pesimista, bilo da dolaze iz neke zavisti i nerazumijevanja, bilo od otvorene mrnje i javnih napada i
na radiu i u novinama sa jugoslavenske srane. Tako uvijek nai upljani skau u nau obranu, a mi nikada.
Mi moemo istaknuti da smo meu velikm brojem upljana razvili svijest odgovornosti i zajednitva.
Shvatili su da su oni upa i da upa raste i razvija se samo onoliko koliko oni hoe i koliko oni naprave. Zato
kada s njima govorite vidjt ete da oni govore uvijek MI, mi smo napravili, mi trebamo to uiniti itd.
Svakako jedna velika prednost u nas u New Yorku je da imamo odlian upni tim. Imamo 4 sveenika i
3 sestre. asne sestre franjevke iz Bijelog Polja vuku jedan ogroman teret u upi. Rad s djecom, s drutvima,
probe, kuanstvo, crkva, na radiu, televiziji itd. To su neprocijenjive usluge upi. Od nas sedmero uvijek netko
ima u kui. Tako nai upljani su sigurni kada god zovu na telefon netko e odgovoriti; kad god zovu netko e
doi kuu blagosloviti itd. Dakle, vana je ta sigurnost vjernika u upno osoblje.
Zatim, mi svi imamo jasnu ideju to mi hoemo. Mi ne ivimo negdje u oblacima i ne znamo to
hoemo. Mi od ideje, od cilja, ne ostupamo ni za dlaku. Traimo kako je najlake doi do cilja, ali cilj ne
mijenjamo. Na cilj je pronai svakog Hrvata u New Yorku. Do svakoga doi, pokuati skupiti sve Hrvate
zajedno. Svima pruiti i kranske i hrvatske vrijednosti i koji god ele to ve mogu bilo u crkvi, na televiziji,
radiju, telefonu, posjeti....Nitko vie nema isprike da nema prigode.
Mi jo elimo napraviti jedan jaki centar u Queensu. Tako bi bila jedna upa, a tri centra Manhaten
centar grada, Hrvatsko zemljite u New Jersiju i Dom i centar u Queensu. Tako onda Jugoslaveni i konzulat
ne e moi ni pisnuti. Jednostavno bit e im prekasno pokuati bilo to organizirati. Biti e paralizirani potpuno.
Eto naeg cilja. Zato su nam svi vani Sve prihvaamo sve pojedince sva drutva. Sve a opet nam nitko
nije toliko vaan da bismo na opi interes rtvovali ili pojedincu ili drutvu. Ovako stvorena zajednica odgaja i
pojedince i drutva da svoje pojedinane interese usklade sa zajednikim interesima.
Zato Crkva sve to radi?
To je prigovor sa strane neprijatelja, t.j. Slubene jugoslavenske vlade, a i nekih krana koji smatraju da
smo mi sveenici samo zato da molimo krunicu i pokopavamo mrtve.
Budui da mi nemamo svoje hrvatske drave koja bi se brinula za hrvatske iseljenike, ja pitam sve: Tko e ako
neemo mi?!