Ceps Kiseljak Konačna Verzija - Web

ISSN: 2303 - 8462
DRUTVENA I TEHNIKA
ISTRAIVANJA
ASOPIS ZA DRUTVENE I TEHNIKE STUDIJE
Godina II, br. 1, juli/srpanj 2016. godine
ENERGETIKA
KRIMINALISTIKA
PROMET
POSLOVNA EKONOMIJA
ZATITA NA RADU I ZATITA OD POARA
Izdava/ Publisher:
Visoka kola CEPS Centar za poslovne studije Kiseljak
College "CEPS Center for Business Studies Kiseljak
Za izdavaa/ For the Publisher:

Pred. V Mirzo Selimi, direktor
Urednitvo/ Editorial Board:

Glavni urednik/Editor in Chief Mirzo Selimi, MA; Dr. sc. Zenaid elmo; Dr. sc. Velibor
Peuli; Dr. sc. Vjekoslav Vukovi; Dr. sc. Tomislav Staji; Mirza Kulenovi, MA; Demal
Cinac, MA; Nermin Pali, MA; Dajana Mrnjavac, MA.
ISSN: 2303 7709
Adresa urednitva/Address: Ulica Josipa bana Jelaia bb, 71 250 Kiseljak
asopis izlazi dva puta godinje. Sadraj i saeci radova dostupni su na Internet adresi:
www.ceps.edu.ba
RIJE UREDNIKA
Potovane itateljice i itaoci,
pred Vama je novo izdanje asopisa "Drutvena i tehnika istraivanja" Visoke kole CEPS
Centar za poslovne studije iz Kiseljaka u 2016. godini. U ovom broju asopisa obraene
su sljedee teme:
1. Huliganstvo, kriminal i kaznena politika,
2. Mikroipiranje Prevencija kriminaliteta ili krenje temeljnih ljudskih prava i
sloboda,
3. Primjena DNK analize u rasvjetljavanju krivinog djela tekog ubistva,
4. Reakcija na zloupotrebu opojnih droga,
5. Radikalne kriminoloke teorije i teorija bijelog okovratnika mogunost primjene u
sluajevima analiziranja organizovanog kriminala,
6. Nasilje u porodici u praksi CJB Banja Luka,
7. Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda iskazana u odlukama Ustavnog suda FBIH,
8. Fenomen aktivnog starenja u procesu kreiranja javnih politika u BiH,
9. Finansijske aktivnosti svjetske banke u uslovima ekonomske krize,
10. Detekovana evazija poreza u Republici Srbiji,
11. Strategija upravljanja ljudskim potencijalima osnovni pojmovi,
12. Posebne mjere u kontroli koncentracija u konkurencijskom pravu EU i BiH,
13. Uticaj Meunarodnog monetarnog fonda na ekonomiju BiH,
14. Odravanje tehnikih sistema sa primjenom specijalnih maziva, tehnologija i tehnika
podmazivanja.
Uporni u naem opredjeljenju i tenji ka izvrsnou, uvjeren sam da e ovi radovi osnaiti
daljnju afirmaciju asopisa, uiniti ga atraktivnijim za potencijalne autore i itatelje te tako
pomoi poveanju dosega i relevantnosti u meunarodnom akademskom okruenju.
S radou i ponosom na uinjeno, prvi broj za ovu godinu preputamo prosudbi naih vjernih
itatelja, autora, recenzenata i saradnika.
Koristim priliku da pozovem dosadanje, sadanje i budue saradnike da alju svoje priloge
za novi broj koji je planiran za tampu krajem ove godine.
Glavni urednik
Mirzo Selimi, MA
SADRAJ:
HULIGANSTVO, KRIMINAL I KAZNENA POLITIKA .................................................. 1
MIKROIPIRANJE PREVENCIJA KRIMINALITETA ILI KRENJE TEMELJNIH
LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA ..................................................................................... 13
PRIMJENA DNK ANALIZE U RASVJETLJAVANJU K. D. TEKOG UBISTVA ....... 23
REAKCIJA NA ZLOUPOTREBU OPOJNIH DROGA .................................................... 32
RADIKALNE KRIMINOLOKE TEORIJE I TEORIJE BIJELOG OKOVRATNIKA MOGUNOST PRIMJENE U SLUAJEVIMA ANALIZIRANJA ORGANIZIRANOG
KRIMINALA ...................................................................................................................... 45
NASILJE U PORODICI U PRAKSI CJB BANJA LUKA................................................. 60
ZATITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA ISKAZANA U ODLUKAMA
USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BIH ........................................................................... 70
FENOMEN AKTIVNOG STARENJA U PROCESU KREIRANJA JAVNIH POLITIKA
U BOSNI I HERCEGOVINI............................................................................................... 78
FINANSIJSKE AKTIVNOSTI SVJETSKE BANKE U USLOVIMA EKONOMSKE
KRIZE ................................................................................................................................. 87
DETEKOVANA EVAZIJA POREZA U REPUBLICI SRBIJI ......................................... 95
STRATEGIJA UPRAVLJANJA LJUDSKIM POTENCIJALIMA ................................. 107
POSEBNE MJERE U KONTROLI KONCENTRACIJA U KONKURENCIJSKOM
PRAVU EU I BIH ............................................................................................................. 119
UTICAJ MEUNARODNO MONETARNOG FONDA NA EKONOMIJU BOSNE I
HERCEGOVINE ............................................................................................................... 146
ODRAVANJE TEHNIKIH SISTEMA SA PRIMJENOM SPECIJALNIH MAZIVA,
TEHNOLOGIJA I TEHNIKA PODMAZIVANJA ....................................................... 155
CONTENTS:
HOOLIGANISM, CRIME AND PUNISHMENT POLICY ................................................ 1
MICROCHIPPING CRIME PREVENTION OR VIOLATION OF FUNDAMENTAL
HUMAN RIGHTS AND FREEDOMS............................................................................... 13
THE ROLE OF DNA EXPERTISE IN THE DISCOVERY OF THE CRIME OF
AGGRAVATED MURDER ............................................................................................... 23
REACTION TO DRUGS ABUSE ...................................................................................... 32
RADICAL CRIMINOLOGICAL THEORIES AND THEORIES OF WHITE COLLAR POSSIBILITIES OF APPLICATION IN CASES OF ANALYZING ORGANIZED
CRIME ................................................................................................................................ 45
DOMESTIC VIOLENCE IN PRACTICE OF THE PUBLIC SECURITY CENTER
BANJA LUKA .................................................................................................................... 60
PROTECTION OF HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS
EXPRESSED IN DECISIONS OF CONSTITUTIONAL COURT OF THE
FEDERATION OF B&H .................................................................................................... 70
PHENOMENON OF ACTIVE AGING IN THE PROCESS OF CREATING PUBLIC
POLICIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ............................................................... 78
FINANCIAL ACTIVITIES OF THE WORLD BANK IN THE CONDITIONS OF THE
ECONOMIC CRISIS .......................................................................................................... 87
STRUCTURE OF EVASION IN REPUBLIC OF SERBIA .............................................. 95
STRATEGY OF HUMAN RESOURCE MANAGEMENT BASIC CONCEPTS ....... 107
MERGER REMEDIES IN THE COMPETITION LAW OF EU AND B&H.................. 119
IMPACT OF INTERNATIONAL MONETARY FUND ON THE ECONOMY OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA ..................................................................................... 146
MAINTENANCE OF TECHNICAL SYSTEMS WITH THE APPLICATION OF
SPECIAL LUBRICANTS, TECHNOLOGIES AND TECHNIQUES OF LUBRICATION
........................................................................................................................................... 155
DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA
HULIGANSTVO, KRIMINAL I KAZNENA POLITIKA

HOOLIGANISM, CRIME AND PUNISHMENT POLICY
STRUNI LANAK
Msc Maja Ili

Saetak:
Svedoi se estim medijskim izvetajima o neredima i nasilju koje prati sportske

dogaaje u dravi. Masovne tue na terenu i van njega, koje rezultiraju desetinama
povreenih navijaa predvoenih voama navijaa, postale su svakodnevnica u
okruenju. Meutim, to je samo nus pojava drugih mnogo dubljih problema koje
pogaaju druvo, a jedna od njih je i huliganstvo. Uruene drutvene norme i vrednosti
kao i devijantna kultura meu mlaom populacijom, predstavljaju glavni uzrok i problem
koji proizilazi iz veze izmeu huligana, politike i kriminala.
Kljune rei: nasilje, neredi, navijai, sportski dogaaji, voe navijaa, huliganstvo,
politika, kriminl.
Abstract:
Evidenced by frequent media reports about the riots and the violence that
accompanies sporting events in the country. Mass beats on and off the court, resulting in
tens of casualties "fans" led lads, have become commonplace in the region. However, this
is just a "side effect" of other much deeper issues that affect society, and one of them is
hooliganism. Ruined social norms and values as well as the deviant culture among young
people, the main cause of the problem arising from the relationship between hooligans,
politics and crime.
Key words: violence, riots, fans, sports events, cheerleaders, hooliganism, politics,
kriminl.
1. UVODNO RAZMATRANJE
Danas je popularno biti lan neke navijake grupe koja sa izvornim znaenjem tog
pojma nema dodirnih taaka, ve predstavlja sinonim za devijantnu subkulturu. Sa druge
strane, opta drutvena i politika situacija u zemlji, zaokupljena mnotvom problema pre
svega nemogunou zadovoljenja osnovnih ivotnih potreba koje je drava obavezna da
omogui svakom njenom lanu, stvara nezadovoljsvo i frustraciju kod svih graana,
prvenstveno mlae populacije pred kojom je tek ivot. Oni to svoje oseanje ispoljavaju
javno u vidu revolta prema dravi i drutvu meutim na sasvim pogrean nain, pogrenim
Asistent za uu krivino pravnu oblast, - Departman za pravne nauke Univerziteta u Novom Pazaru
E-mail: majagrujic13@gmail.com
sredstvima i neadekvatnom mestu. Nasilje na sportskim dogaajima je vrlo dobro poznata

pojava u svim drutvima i dravama. Ali, odlune i civilizovane drave i njeni graani
koji aktivno uestvuju u stvaranju i regulisanju odnosa u drutvu, odavno su reile ovaj
problem. Veina uzroka koji izazivaju ovuz pojavu, javlja se u razliitim periodima, i
deluju kod nas, u zemljama naeg okruenja ali i ire. Naa drava i drutvo trenutno
prolaze kroz kritian momenat suoavanja sa ovom pojavom koji zahteva od nosioca
politike vlasti odluno reagovanje. Poueni inostranim iskustvima i praksom suzbijanja i
prevencije nasilja na sportskim dogaajima, naa drava moe i mora reagovati na pravi
nain. Na osnovu onoga to smo mogli do sada da vidimo, izgleda da ona za to nema snage
ili kako nam se sve vie ini, ne eli da reava probleme iz ko zna kojih razloga. Ovakav
odnos drave prema ovom problemu pogaa sve graane a istovremeno alje lou sliku i
poruku u svet koji je odavno prevaziao ovaj stupanj civilizacijskog razvoja. Zato je
neophodno da nadleni organi reaguju i pokau odlunost da stanu na put ovoj pojavi, u
suprotnom moe se oekivati dalja eskalacija i produbljivanje i stvaranje novih problema u
drugim drutvenim oblastima ivota. U ovom radu, pokuaemo da razmotrimo opte
manifestacije nasilja na sportskim priredbama, iskustva i preporuke stranih drava i
meunarodnih organizacija u suzbijanju i prevenciji ovog problema.
2. ZAKONSKA REGULATIVA
Normativno regulisanje oblasti sportskih priredba uraeno je sa vie zakonskih
akata od kojih se neki javljaju kao glavni a drugi kao sporedni. Republika Srbija je u
poslednjoj deceniji donela niz zakonskih i podzakonskih akata kojima je po uzoru na
uporedno zakonodavstvo i preporuke meunarodnih institucija i propisa uredila ovu oblast.
Pored zakonske regulative nadleni organi su doneli i niz akcionih planova i platformi
kojima se sprovode u delo pomenuti zakoni i preporuke.
Narodna skuptina Republike Srbije donela je novi Zakon o sportu 31. marta 2011.
godine. (Zakon o sportu, Slubeni glasnik RS, br. 24/11 i 99/11) U lanu 1. ovog zakona
istaknuto je da se pored ostalog njime ureuje i organizovanje sportskih priredbi. Ova
oblast regulisana je u samom poglavlju. Prema lanu 157. stav 1. ZS, organizator sportske
priredbe je obavezan da osigura nesmetano i bezbedno odravanje sportske priredbe i
preduzme potrtebne bezbednosne mere za spreavanje nasilja i nedolinog ponaanja na
sportskim priredbama, u skladu sa zakonom i sportskim pravilima. Nadleni nacionalni
granski sportski savezi duni su da svojim sportskim pravilima (statutima i pravilnicima)
urede mere za spreavanje nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama koje se
organizuju u okvirima njihove ingerencije. (Zakon o sportu, l. 102, st. 1, ta. 8)
Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama koji
je donet 2003. godine i menjan 2007. i 2009. godine, predstavlja prvi zakonski tekst u
Republici Srbiji koji se odnosi direktno na ovu oblast regulisanja. (Zakon o spreavanju
nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama, Slubeni glasnik RS, br.
67/2003, 101/2005, 90/2007, 72/2009, 111/2009) Zakonodavac je imao nameru da na
jedan sistematian nain unese sve preporuke i pravna reenja meunarodnih organizacija i
uskladi regulative po uzoru na uporedno zakonodavstvo. U lanu 1. istaknuto je da se ovim
zakonom utvruju mere za spreavanje nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim
priredbama i u vezi sa sportskim priredbama, kao i obaveze organizatora i ovlaenja
nadlenih organa u sprovoenju mera. Zakonom se propisuju obaveze organizatora koje
moraju biti preduzete u cilju obezbeenja normalnog i mirnog toka sportskog dogaaja i
2
spreavanja nasilja i nedolinog ponaanja. Organizatori su prema navedenom zakonu

duni da preduzmu niz mera organizacionog i bezbednosnog karaktera, koje emo navesti
kasnije u drugom delu rada. Kako bi se preduzele odreene mere u cilju spreavanja
nasilja, zakonodavac je najpre u samom zakonu odredio sam pojam nasilja i nedolinog
ponaanja na sportskim priredbama i odredio nadlenost organa za sprovoenje mera. U
daljem tekstu zakona propisane su obaveze sportskih saveza, drutva i organizacija u cilju
preventivnog delovanja i smanjenja rizika od izbijanja nasilja i nedolinog ponaanja,
zatim mere koje se preduzimaju, a kao jedna od najbitnijih stavki predvieno je
organizovanje redarske slube. Nakon toga zakonodavac je propisao mere koje se
preduzimaju na sportskim priredbama poveanog rizika (obaveze organizatora), i na kraju
mere koje preduzimaju nadleni dravni organi u cilju spreavanja nasilja. Za nepotovanje
propisanih mera zakon predvia novane kazne za sportski savez, organizaciju, klub ili
drugo pravno lice ukoliko ne preduzme propisane mere u cilju obezbeenja sportskog
dogaaja. Prekrajne kazne predviene su i za fizika lica koja se ne pridravaju propisanih
zabrana i remete normalno odvijanje toka dogaaja.
Krivini zakonik u lanu 334a RS predvieno je krivino delo Nasilniko
ponaanje na sportskoj priredbi ili javnom skupu. (Krivini zakonik, Slubeni glasnik
RS, br. 85/2005, 88/205, 107/2005, 72/2009, 111/2009 i 121/2012) Radnja krivinog dela
sastoji se u fizikom napadu ili fizikom obraunu sa uesnicima sportske priredbe ili
javnog skupa, vrenju nasilja ili oteenja imovine vee vrednosti prilikom dolaska ili
odlaska sa sportske priredbe ili javnog skupa, unoenje u sportski objekat ili bacanju na
sportski teren gledaoce ili uesnike javnog skupa predmete, pirotehnika sredstva ili druge
eksplozivne, zapaljive ili kodljive supstance koje mogu da izazovu telesne povrede ili
ugroze zdravlje uesnika sportske priredbe ili javnog skupa, zatim neovlaenom ulaenju
na sportski teren ili deo gledalita namenjen protivnikim navijaima ili izazivanju nasilja,
oteenju sportskog objekta, njegove opreme, ureaja i instalacije, ponaanjem ili
parolama na sportskoj priredbi ili javnom skupu koje izazivaju nacionalnu, rasnu, versku ili
neku drugu mrnju ili netrpeljivost zasnovanu na nekom diskriminatornom osnovu usled
ega doe do nasilja ili fizikog obrauna sa uesnicima. U stavu 5. predviena je
odgovornost slubenog ili odgovornog lica koje pri organizovanju sportske priredbe ili
javnog skupa ne preduzme mere obezbeenja kako bi se onemoguio ili spreio napad, pa
usled toga budu ugroeni ivot ili telo veeg broja ljudi ili imovina vee vrednosti. U lanu
89b predviena je mera bezbednosti Zabrana prisustvovanja odreenim sportskim
priredbama koju sud moe izrei uiniocu krivinog dela kada je to radi zatite opte
bezbednosti neophodno. Ova mera izvrava se na taj nain to je uinilac krivinog dela
duan da se neposredno pre poetka vremena odravanja odreenih spotskih priredbi lino
javi slubenom licu u podrunoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj stanici, na
podruju na kojem se uinilac zatekao i da boravi u njihovim prostorijama za vreme
odravanja sportske priredbe.
Zakon o prekrajima u lanu 55a kao jednu od vrsta zatitnih mera propisuje meru
Zabrana prisustvovanja odreenim sportskim priredbama koja se sastoji u obavezi
uinioca prekraja da se neposredno pre poetka vremena odravanja odreenih sportskih
priredbi lino javi slubenom licu u podrunoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj
stanici, na podruju kojem se uinilac prekraja zatekao i da boravi u njihovim
prostorijama za vreme odravanja sportske priredbe. (Zakon o prekrajima, Slubeni
glasnik RS, br. 101/2005, 116/208 i 111/209) Ova mera slina je meri bezbednosti koju
propisuje Krivini zakonik ali razlika izmeu ova dva zakonska reenja je u prestupu koji
3
je uinilac izvrio, odnosno da li se radi o krivinom delu ili prekraju. Na ovu oblast
regulisanja primenjuje se i Zakon o okupljanju graana. (Zakon o okupljanju graana,
Slubeni glasnik RS, br. 29/2001, 101/2005) Primena ovog zakona odnosi se pre svega
na navijake grupe i time doprinosi smanjenju rizika od nastanka nasilnih i nedolinih
ponaanja van terena.
3. POJAM HULIGANSTVA
Huliganstvo je termin koji opisuje ponaanje koje kri pravila, drutvene norme,
bontona, zakona i opte destruktivno ponaanje. Koren rei huligan, tj. huliganizam, vodi
poreklo iz Engleskog jezika i u vezi sa njenim nastankom postoje mnogobrojna
objanjenja.(Etymology
dictionary.
(online)
Dostupno
na:
http://www.etymonline.com/index.php?term=hooligan) U jednoj verziji, na osnovu
policijskih izvetaja iz 1898. god., u Engleskoj, re huligan vezuje se za ime jednog od
kriminalaca iz ozloglaene trolane bande Huligan- Hudlum - Larkin. U drugoj verziji sam
termin huliganstva dolazi po Irskom prezimenu Huligan, a pojavljuje se u Velikoj Britaniji
krajem HV veka, a opisuje devijantno ponaanje i nain ivljenja ulinih bandi koje su
sainjavali. Takoe taj termin je opte prihvaen i opisuje ponaanje kod pojedinaca i
skupine ljudi koji se svojim destruktivnim ponaanjem ne uklapaju u drutvene norme i
zakone te vandalizuju svoju okolinu. Takva vrsta ponaanja danas se pripisuje navijakim
grupama iz razliitih sportova i to najee ekipnih kao to su: fudbal, koarka, rukomet i
hokej. Zakoni koje kre huligani su oni opti zakoni te je za njihovo krenje vezano:
- vreanje po rasnim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili grupe;
- fiziki neredi i nanoenje lakih ili tekih telesnih povreda koje mogu imati i
smrtnih ishoda;
- uznemiravanje javnih i privatnih svojina;
- uznemiravanje javnog reda i mira;
- ugroavanje opte sigurnosti upotrebom nedozvoljenih sredstava kao to su
upotreba baklji, petardi i ostalih lako zapaljivih naprava koje se mogu smatrati
pirotehnikim sredstvima i tako dalje.
Fudbalski huliganizam prikazan je kroz brojne dokumentarne materijale kao to su: ID,
Green street hooligans, Football factory, The firm, ianje. Tu su takoe i mnoge knjige
kao to je: Ispod ekia, The football factory i druge.
4. NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA
U poslednjih dvadeset godina, na geoprostoru nekadanje Jugoslavije, na
sportskim, naroito fudbalskim utakmicama, desili su se brojni oblici nasilja navijakih
grupa. Veina ovih nereda su tako drastini da poprimaju karakter najteih krivinih dela.
Nasilno ponaanje fudbalskih gledalaca, poznato kao huliganizam, svetski je fenomen
otkad je fudbal postao poznat. Decenijama su navijai izazivali nemire i na terenu i van
njega u skoro svim zemljama u kojima se igra fudbal. Razvoj ove subkulture doveo je do
nasilja van stadiona. Posledice divljanja navijaa su brojne. Materijalna teta koja se pri
tom prouzrokuje je velika. Gotovo uestale pojave su lake i tee povrede, pa i smrt
navijaa. Osim ekstremnih navijaa, stradaju i redari, policajci, mirni navijai, gledaoci na
tribinama koji ne pripadaju navijakim grupama, ali i sluajni prolaznici, i to zbog toga to
4
do nasilja navijaa dolazi pre, za vreme i posle fudbalskih utakmica. U nasilju navijai
pred sobom rue sve, a iza sebe ostavljaju obeleenu okolinu, polomljena, pa i zapaljena
putnika i teretna vozila, autobuse, polomljene trafike i prodavnice, prevrnute kontejnere,
kante za otpatke i drugo. To znai da se u jednom trenutku celokupna urbana sredina
pojavljuje kao nezatieno polje, arena gde se nasilje i agresija, ukljuujui i paniku, sa
stadiona prenosi u prostor i preoblikuje u optegradski problem. Neretko se izazivanje
opteg haosa i pometnje koristi i za vrenje brojnih imovinskih krivinih dela, na primer
krae iz trgovakih i drugih objekata. Ovakvu sliku prenose televizija i tampa, to
predstavlja jo jedan od velikih problema, koji daje snagu i kao da prua podrku tim
ekstremnim grupama, stavljajui ih u prvi plan u odnosu na sportski dogaaj koji se ili
zavrio ili tek predstoji. Dakle, mediji esto, kako bi poveali svoj tira, huligane, njihova
dela, i slobodno moemo rei vandalizam, veliaju, ne razmiljajui da na taj nain, daju
lanu sliku maloletnim osobama, stvarajui u njihovim glavama, od huligana i vandala,
tzv. heroje, odnsono idole. Ti mladi, nezreli ljudi, imaju snanu elju, da jednog dana budu
na tom snimku, da budu ti koji e davati intervjue i biti sasluvani od strane organa reda,
samo zarad toga, da bi neko njih nazvao kraljevima asfalta, ili herojima. Oni esto
dovode do toga da se nasilje smatra uobiajnim i normalnim, a publika se sve vie
navikava na nasilje.
Najbrojnije i najnasilnije su navijake grupe najpoznatijih klubova: Crvene Zvezde,
Partizana, Dinama, Hajduka, Sarajeva, Slobode i drugih. Navedeni a i drugi klubovi, na
svoja gostovanja vode armiju navijaa ije putovanje finansiraju iz budeta kluba. Nije
tajna da su navijai ovih klubova obasuti raznim privilegijama. Na elu klubova esto su i
lica iz kriminalne sredine i pripadnici, pa i voe organizovanih kriminalnih grupa i
izvrioci najteih krivinih dela. Upravo to predstavlja jo jedan od velikih problema.
Za vreme utakmica, osim sportske, izmeu klubova na terenu odvija se i druga
utakmica - utakmica izmeu navijaa na tribinama. Ona ni malo nije prijatna i ne zavrava
se bez posledica. Sport tako postaje oblast koju vie prate novinari crne hronike nego
sportski novinari.
5. VEZA IZMEU HULIGANA, POLITIKE I KRIMINALA
Srpski huligani su tesno povezani sa politikim akterima. Dok se nasilniko
ponaanje engleskih huligana vezuje pre svega za konzumiranje alkohola, dogaaje na
fudbalskom terenu i sukobe sa protivnikim navijaima, u Srbiji je ono esto u funkciji
politikih predstavnika i njihovih lidera. Pored manipulacije navijaima, u sportu ili u vezi
sa sportom snano je prisutna i politika manipulacija jer i navijai su simpatizeri ili
lanovi politikih partija i deo birakog tela. Navijai i navijake grupe su izuzetno aktivni
i organizovani kada su u pitanju javni skupovi koje uglavnom organizuju desniarske
organizacije i tada je njihovo prisustvo izuzetno zapaeno, s obzirom na brojnost,
agresivnost, organizaciju, kompaktnost i nain ispoljavanja nasilja.
Na teritoriji Beograda poslednjih godina nije odran ni jedan znaajniji politiki
skup u kojem uee nisu uzeli navijai. Prilikom odravanja politikih skupova, na snazi
je dogovor o meusobnom nenapadanju i maksimalnoj meusobnoj toleranciji.
Naruavanje reda, nasilje i druge delikte tada izazivaju ili vre zajedno, uestvovajui u
njima bez obzira na klubsku, odnosno navijaku pripadnost.
Veze izmeu politike i sporta na naim prostorima poinju zloupotrebama navijaa
od strane politiara u vreme raspada SFRJ, kada su oni tretirani ne kao nacionalisti ve kao
5
patriote, a samo navijanje je imalo karakter predvojnike obuke. Fudbalski navijai su u

srpskom drutvu imali politiku ulogu od poetka devedesetih kada su iz njihovih redova
regrutovani dobrovoljci za uee u jugoslovenskim ratovima. Svakako da je jedan od
najpoznatijih karijernih kriminalaca, a kasnije i lider paravojnih formacija, bio eljko
Ranatovi Arkan, koji je takoe bio i voa navijake grupe Delije, najvatrenijih navijaa
Crvene Zvezde. On je kasnije osnovao i Srpsku dobrovoljaku gardu, regrutujui
dobrovoljce i iz redova navijakih grupa. Od Slobodana Miloevia, pa nadalje, politiki
lideri su stvarani i promovisani na stadionima. I ovo je jedan od razloga zato je vlast
obazriva i okleva da osudi navijako nasilje.
Navijai su imali istorijsku ulogu 5. oktobra 2000., u srpskoj varjanti revolucije, i
svrgavanju reima Slobodana Miloevia, usled ega smatraju da su stekli kredit za svoje
kasnije aktivnosti. Ekstremni navijai Crvene Zvezde, Partizana i Rada su tog dana meu
prvima upali u Parlament, razoruali policajce u PS Stari grad, podmetnuli poar, poinili
vie kraa i oteenja javne imovine i izvrili druga krivina dela. Pored toga valja
primetiti da su neke voe navijaa bile u obezbeenju pojedinih politikih lidera, a
pojedinci su i sami postali politiari. Osim toga, navijake grupe se esto koriste kao
glasake maine, te je stoga politiari ozbiljno raunaju na njih na znaajan izvor glasova i
esto ih tite od krivinog progona i javne osude. Pa se zbog toga i dogaa da imamo dosta
voa navijaa sa znatnim brojem krivinih prijava, bez pravosnanih presuda, koji se
slobodno etaju gradom, i ne prestaju sa svojim aktivnostima da prave pometnje ne samo
na stadionima ve i van njih.
Politiari su takoe to nije tajnost, esto i prisutni na funkcijama predsednika
pojednih sportskih klubova. Ova isprepletenost politike i sporta, za rezultat, pored ostalog,
ima i nasilje. Flertovanje pojedinih politikih partija sa navijakim grupama, na jednoj
strani, i neodlunost vlasti da se bori sa huliganima, na drugoj strani, podstiu i ohrabruju
nasilje. O tome govori i nedavno otkazivanje parade ponosa u strahu da nacionalistike
grupe mogu izazvati ozbiljne incidente. Vlasti u ovoj situaciji nisu bile nemnone da
spree vandalizam, ve odgovorne za stvaranje takve socijalne atmosfere. Ima pekulacije
da incidenti sa huliganima donekle odgovaraju vlastima jer odvraaju panju ljudi sa
brojnih problema sa kojima se suoava srpsko drutvo.
ak i u uslovima demokratskog poretka stadioni jo uvek ostaju najbolje mesto za
pokretanje itavog niza tema, od smene klupske uprave do napada na vladu, izraavanje
nacionalnog identiteta i irenje meunacionalne mrnje i netolerancije. Dakle, svaki
mogui dogaaj vezan za sport koristi se i politizuje do te mere da moe podstai konflikt
koji se onda ne ograniava samo na sportskom terenu, ve postaje predmet dnevne politike
u igri politikih partija. ini se da je sve vie prava priroda delovanja ekstremnih
navijakih grupa, bez obzira na tvrdnje da su njihovi razlozi rodoljublje i nacionalni
interesi Srbije, uglavnom samo pronalaenje mogunosti za ispoljavanje nasilja, i
nedolinog ponaanja, to neki navijai, odnosno veina njih, i ne sakrivaju. (Keetovi,
2011)
Neki od voa huliganskih grupa protiv kojih je policija poslednjih godina podnela
desetine prijava imaju i odreene funkcije u svojim klubovima. Uzei u obzir da su u isto
vreme, u upravama klubova i politiari, javne linosti kao i sudije, jo vie se potvruju
neke od navedenih injenica, odnosno, veze izmeu politikih lidera i huligana. Na primer
u upravi Crvene Zvezde nalazi se devetnaest navijaa, a neki od njih su osumnjieni kao
izvrioci brojnih krivinih dela. (Dostupno na: http://www.vesti.rs/Politika/Saslusan-vodjaSrpskih-navijaca.html )
6
Nije tajna da u Srbiji sport postaje ozbiljan biznis, a sportski klubovi poinju da
funkcioniu kao korporacije, pri emu se ukljuuju u doping, lairanje rezultata meeva,
finansijske zloupotrebe i slino. Pored politiara, i razni biznismeni i lica iz kriminalnog
miljea, nalaze se zajedno u upravama sportskih klubova, i postaju idoli mladih generacija,
emu doprinose shodno navedenom i masovni mediji, koji na nedovoljno odgovoran i
profesionalan nain u elji za to veim tiraom, svojim izvetavanjem. Njihove
meusobne veze se uspostavljaju, jaaju, ali se i s obzirom na veliki novac koji je u igri,
vrlo esto sukobljavaju. Uglavnom nastoje da novac poreklom iz kriminalnih poslova
ubace u legalne tokove i njime nadalje ostvaruju visoke zarade, izbegavajui konfiskaciju
nezakonito steenih sredstava. Pored kriminalnih aktivnosti, javnosti su bili poznati ili kao
voe navijaa ili po bliskim vezama sa navijakim grupama i njihovim voama. Pojedini
su kontrolisali i koristili pripadnike navijakih grupa kao masku za bavljenje kriminalnim
aktivnostima (ucene, iznude, trgovina drogom i dr.). Neki od primera su i eljko
Ranatovi Arkan u upravi FK Obili, Radoslav Trlaji Bata trlaja, potom Goran
Mijatovi Mita, u upravi FK Beanija, zatim Jusif Buli Jusa u upravi FK eleznik. Ovaj
segment nasilja u vezi sa sportskim i kriminalnim okruenjem predstavlja kompleksan
aspekt ugroavanja bezbednosti, posebno kada se ima u vidu da veina jo nije, ili nije u
potpunosti rasvetljena. Da je rukovoenje sportskim organizacijama bilo i jeste veoma
rizino potvruje i sluaj ubistva generalnog sekretara FS SCG, Branka Bulatovia, marta
2004. godine u Beogradu. (Dostupno na: http://www.navidiku.rs/magazin/zabava/brankobulatovic-zrtva-atentata_16640 ) O kriminalizaciji drutva i sporta u novije vreme govori i
nedavni primer biveg predsednika fudbalskog saveza Srbije, Zvezdana Terzia, optuenog
za umeanost u nezakonite prodaje igraa. (Dostupno na: http://sr.wikipedia.org/sr )
6. EVROPSKA KONVENCIJA O NASILJU I NEDOLINOM PONAANJU
GLEDALACA NA SPORTSKIM PRIREDBAMA
Organizovana primena nasilja od strane uglavnom mladih navijakih grupa ve
dugo nije samo spontana reakcija na deavanja na terenu, ve predstavlja u napred
planirane i organizovane aktivnosti. Sportsko takmienje i tereni koriste se samo kao
vremeniski i prostorni uslov da bi se realizovalo vlastito agresivno ponaanje i bes. Cilj te
agresivnosti nisu samo protivnike navijake grupe, nego i drugi gledaoci, klub i policija.
Huligani stalno pronalaze nove naine sukoba, pri emu je upotreba alkohola i droga sve
ea. Sve to prati i poveana sposobnost planiranja grupa huligana putem mobilnih
telefona i interneta. Dakle, moderni vidovi komunikacije se redovno i neogranieno koriste
u organizovanju i zakazivanju tua navijaa daleko od stadiona, u otkrivanju i
dojavljivanju o kretanju i akcijama policije i slino, to odgovara postupcima drugih
prestupnika u vrenju krivinih dela.
U Republici Srbiji poslednjih godina rizik nastanka stanja panike, nereda i povreda
na sportskim priredbama, usred nekontrolisanog delovanja okupljenih gledalaca, dostigao
je nesluene razmere. Najei uzronici i vinovnici bili su navijai, ali svoj doprinos
dali su i sami sportisti. Potovanje krivine i prekrajne odgovornosti poinilaca akata
nasilja pokazalo se kao nedovoljno za eliminisanje huliganstva sa srpskih sportskih
borilita. Po miljenju mnogih autora, osnovni uzrok lei u blagoj kaznenoj politici naih
sudova, ishitrenom donoenju Zakona o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na
sportskim priredbama. (Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim
priredbama, Slubeni glasnik RS, br. 67/2003, 101/2005, 90/2007, 72/2009, 111/2009)
7
Sve ovo je navelo drutvo, kako kod nas tako i u svetu, da se na ozbiljan i adekvatan nain,
pristupi to ire ovom problemu, kako bi se on spreio na najbolji nain, i kako bi u budue
na sportskim priredbama, jedina stvar bila vezana za sport, i deavanje na terenu a ne kao
danas, posle velikih meeva naih timova, u konferencijama za tampu posle utakmice se
pojavljuju umesto trenera, navijai, navijai uleu na teren nezadovoljni, skidaju
kapitenske trake, dresove igraima, i sve to postaje bitnije od utakmice, koja je trebala da
bude u prvom planu. Zbog svega ovoga doneeno je mnogo zakona kako u Evropi tako i
kod nas. Jedan od bitnijih stvari jeste i Evropska konvencija o nasilju i nedolinom
ponaanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama
(Europen Convention on Spektator Violence and Misbehaviour at Sports Events and in
Partikular
at
Football
Matches).(Dostupno
na:
http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/120.htm) Ova Konvencija usvojena je
19. avgusta 1985. godine u Strazburu. (Konvencija je ratifikovana Zakonom o
ratifikovanju Evropske konvencije o nasilju i nedolinom ponaanju gledalaca na
sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama, Slubeni list SFRJMeunarodni ugovori, br. 9/1990.)
Cilj donoenja konvencije bio je propisivanje standarda i mera za spreavanje i
kontrolu nasilja na sportskim priredbama. Konvencija je do danas ostala najvaniji sportski
dokument koji regulie oblast spreavanja nasilja na sportskim priredbama. lanom 8
Konvencije obrazovan je stalni komitet za praenje njene primene. Stalni komitet je, prema
lanu 9, st. 1, ta. c, ovlaen da daje preporuke dravama ugovornicama u vezi sa merama
koje treba preduzeti u svrhu primene konvencije.
7. OBAVEZE REDARSKE SLUBE I ORGANIZATORA SPORTSKIH
PRIREDBI I PREDLOG SAVETODAVNOG TIMA SAVETA EVROPE
U naoj zemlji mora dosta toga da se uradi po pitanju nasilja na sportskim
priredbama, da nam na to ukazuju brojni primeri kako iz prolosti tako i sadanji, ili nam
na to ukazuju organizacije iz Evropske Unije (FIFA ili UEFA). Da li e te mere biti tako
rigorozne kao u Engleskoj, ili nekoj drugoj zemlji, da li e drava da pone ovim
problemom da se bavi vrlo ozbiljno i temeljno, i na kraju da li e pravosue konano
poeti efikasnije da sprovodi zakone u delo, to su sve pitanja koja u budunosti moramo da
pokrenemo. Obaveza organizatora sportske priredbe da obrazuje odgovarajuu redarsku
slubu ili da angauje pravno lice ili preduzetnika radi obavljanja poslova fizikog
obezbeenja i odravanja reda na sportskoj priredbi regulisana je lanom 8 Zakona o
spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama, i spada u mere koje
se preduzimaju na sportskim priredbama. I organizator sportske priredbe poveanog
rizika je duan da preduzme sve uobiajne mere, ali pored toga, on ima i itav niz dodatnih
obaveza koje se, pre svega, odnose na obezbeenje odgovarajueg sportskog objekta.
Za obavljanje poslova fizikog obezbeenja i odravanja reda na sportskoj priredbi
moe se angaovati kao redar samo lice koje je prolo program Ministarstva unutranjih
poslova, s tim da ministar nadlean za unutranje poslove propisuje program i nain
sprovoenja obuke za obavljanje poslova fizikog obezbeenja i odravanja reda na
sportskoj priredbi. (Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim
priredbama, Slubeni glasnik RS, br. 67/2003, 101/2005, 90/2007, 72/2009, 111/2009.,
l. 8a i 20)
8
Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o spreavanju nasilja i nedolinog

ponaanja na sportskim priredbama iz 2009. godine propisano da je od 1.1.2011. prilikom
obavljanja poslova fizikog obezbeenja i odravanja reda na sportskoj priredbi, redarska
sluba duna da: 1) zabrani pristup objektu na kome se odrava sportska priredba licima
koja su pod uticajem alkohola ili drugih opojnih sredstava, ili se iz njihovog ponaanja
moe zakljuiti da su skloni nasilnom ili nedolinom ponaanju; 2) odvoji gostujue
navijae usmeravanjem na posebne ulaze i izlaze iz sportskog objekta i posebni deo
gledalita koji je za njih odreen; 3) obezbedi da gledalac sedi na tano odreenom mestu;
4) onemogui ulazak gledalaca na sportski teren i sprei njihov prelazak iz jednog dela
gledalita namenjen navijaima jednog kluba u drugi; 5) onemogui unoenje ili prodaju
alkoholnih pia u sportskom objektu; 6) onemogui unoenje u sportski objekat predmeta
koji se mogu upotrebiti u nasilnikim postupanjima (pirotehnika sredstva, motke, flae i
slino), odnosno kojima se moe ometati tok sportske priredbe (ogledala, laserski
pokazivai, zvuni ureaji vee snage, transparenti ili obeleja kojima se podstie rasna,
verska, nacionalna ili druga netrpeljivost i mrnja, odnosno iji je sadraj uvredljiv ili
nepristojan i slino.); 7) onemogui unoenje u sportski objekat i isticanje navijakih
simbola koji su veih dimenzija i mogu ometati rad slubenih lica, osim zastava, alova,
kapa i dresova sa obelejima kluba; 8) upozori, odnosno udalji gledaoca koji svojim
ponaanjem ili proputanjem odreene radnje moe izazvati nasilje na sportskoj priredbi,
ugroziti bezbednost uesnika sportske priredbe ili ometati njen tok; 9) ne dozvoli pristup
sportskom objektu licu kome je izreena mera bezbednosti, odnosno zatitna mera zabrane
prisustvovanja odreenim sportskim priredbama. Gledalac, odnosno grupa gledalaca je, u
svakom sluaju, duna da postupa po nalozima redarske slube prilikom obavljanja
poslova. Od 1. januara 2011. godine, redar je ovlaen, shodno lanu 86 ZSNSP, i da
upotrebi fiziku snagu ako na drugi nain ne moe da odbije istovremeni protivpravni
napad od sebe ili od drugog lica, ili napad usmeren na oteenje ili unitavanje imovine,
sredstava ili opreme. (Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim
O upotrebi fizike snage redar je duan da saini pismeni izvetaj koji e sadrati sve
podatke od znaaja za ocenu opravdanosti i pravilnosti upotrebe fizike snage, i da ga
podnese organizatoru najkasnije 24 asa od upotrebe fizike snage. Taj izvetaj organizator
je duan da dostavi nadlenoj policijskoj upravi najkasnije 48 sati od upotrebe fizike sile.
Organizator sportske priredbe snosi trokove koji se odnose na preduzimanje
preventivnih mera, mera koje se preduzimaju na sportskim priredbama i mera koje se
preduzimaju sportskim priredbama poveanog rizika, ukljuujui i trokove rada redarske
slube. Organizator moe sa Republikom Srbijom da zakljui ugovor o obavljanju
odreenih poslova obezbeenja sportske priredbe i sprovoenja odreenih mera za
spreavanje nasilja i nedolino ponaanje gledalaca koji ne spadaju u redovne poslove
odravanja javnog reda i mira. Zakonom o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na
sportskim priredbama propisano je i da se novanom kaznom od 1.000.000 do 2.000.000
dinara kanjava za prekraj sportski savez, sportsko drutvo, sportska organizacija klub
ili drugo pravno lice, organizator sportske priredbe ako : ne obrazuje, odnosno ne angauje
odgovarajuu redarsku slubu; angauje redara koji nije proao program obuke
ministarstva; redarska sluba ne obavlja poslove fizikog obezbeenja i odravanja reda na
sportskoj priredbi.
Takoe kaznom zatvora od 30 do 60 dana i novanom kaznom od 50.000 do
150.000 dinara kaznie se za prekraj fiziko lice ako ne postupi po nalozima redarske
9
slube prilikom obavljanja poslova fizikog obezbeenja i odravanja reda na sportskoj

priredbi. Za navedini prekraj fizikog lica predvieno je i da se, uz kaznu za prekraje,
obavezno izrie i zatitna mera zabrane prisustvovanja odreenim sportskim priredbama.
Sa stanovita rada, redarske slube treba pomenuti i odredbu lana 11, ta. 3
Zakona o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama kojom je
propisano da je organizator sportske priredbe poveanog rizika obavezan da odredi i
odgovorno lice zadueno za sprovoenje mera propisanih tim zakonom i saradnju sa
Ministarstvom. (Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim
Od 19. do 21. novembra 2008. godine, delegacija Stalnog komiteta Saveta Evrope za
spreavanje nasilja gledalaca bila je u konsultativnoj poseti Republici Srbiji. Kao rezultat
ove savetodavne posete Srbiji, T- RV tim predstavio je dvadesetdve preporuke u Izvetaju
o Konsultativnoj poseti Srbiji povodom primene Konvencije. Osnovna zapaanja ovog
tima bila su vezana za injenicu da nepostoji dovoljna kordinacija izmeu razliitih nivoa
javnih vlasti i drugih lica koja su nadlena za spreavanje nasilja na sportskim priredbama.
Za rad redarskih slubi od posebnog znaaja su sledee preporuke dravnim organima: da
propie specifine zakone o kontrolnim sobama stadiona; da propie specifine zakone o
oficirama za bezbednost i redarima; da paljivo razmatra osmiljavanje i primenu mera
kojima bi se osigurala kontrola gledalaca u okviru stadiona na nerepresivan nain; da
propie zakone o licenciranju stadiona i drugih sportskih infrastruktura, postavi jasna
pravila za odreivanje bezbednosnog kapaciteta na mestima sportskih takmienja i odredi
nezavisan organ za pregled stadiona. (Izvetaj Savetodavne grupe o konsultativnoj poseti
Srbiji povodom primene Konvencije, 19-21 11.8.2008., Savet Evrope, Strazbur, 6.4.2009.T-RV (2009) 3, Arhiva Ministarstva omladine i sporta Srbije)
Na sednici odranoj 3. decembra 2009. godine, Savet za spreavanje nasilja i
nedolinog ponaanja u sportu Republike Srbije odluio je da usvoji Akcioni plan za
spreavanje nasilja u sportu. Ciljevi akcionog plana su otklanjanje drutvenih okolnosti
koje proizvode ovu vrstu nasilja, kao i stvaranje svesti u celom drutvu, a posebno meu
omladinom (jer je utvreno da su najee rtve i poinioci nasilja pripadnici mlae
generacije) o tetnosti injenja nasilja, kao i predstavljanje pozitivnih uzora. Akcioni plan
je trebalo da realizuje preporuke T-RV tima Saveta Evrope, ali mnoge preporuke njime
nisu uopte obuhvaene. Za rad redarskih slubi posebno su znaajne dve planirane
aktivnosti: 1) usvajanje spiska bezbednosnih i sigurnosnih mera, po ugledu na dokumenta
Saveta Evrope, i pismeno odreenje nadlenosti, i 2) izrada Pravilnika o redarima. Trebalo
je da obe aktivnosti budu zavrene do kraja 2010. godine. One, meutim, nisu realizovane.
Razlog je jednostavan - iako je Akcioni plan usvojen pre poslednjih izmena Zakona o
spreavanju nasilja, u njemu nisu stvoreni zakonski osnovi za usvajanje planiranih akata i
njihovu pravnu obaveznost. Jedino je omogueno donoenje Pravilnika o obuci redara, a i
on je donet posle zakonom predvienog roka.
Nakon razmene pisama sa UEFA - om tokom 2011. godine, Ministarstvo
unutranjih poslova je konano donelo Pravilnik o programu i nainu sprovoenja obuke
za obavljanje poslova redara na sportskoj priredbi (Sl. Glasnik RS, br. 28/2011). Osnovna
reenja iz tog pravilnika su: 1) obuku sprovodi Ministarstvo unutranjih poslova u jednom
od centara za obuku; 2) obuku polaznika mogu vriti predavai koji imaju propisanu
strunu spremu, odnosno zvanje; 3) prijavu za obuku podnosi organizator sportske
priredbe, pravno lice ili preduzetnik koji obavljaju poslove fizikog obezbeenja, a prijava
se podnosi policijskoj upravi nadlenoj po mestu sedita podnosioca; 4) Ministarstvo
10
evidentira kandidate koji su proli obuku, izdata uverenja, odranu nastavu, odnosno
predavae koji izvode nastavu, raspored asova, spisak polaznika, dnevnik rada; 5)
osnovna i dodatna obuka polaznika sprovodi se po Pravilnikom propisanom programu
obuke lica koja obavljaju poslove redara na sportskoj priredbi; (Dostupno na:
http://www.sarbija.gov.rs/extfile/sr/165814/pz_o_privatnom_obezbedjenju00580_cyt.zip )
6) provera znanja kandidata vri se u toku obuke, pismenim i usmenim ispitivanjem i
praktinom proverom kandidata; 7) polazniku koji uspeno zavri obuku izdaje se
Uverenje o obuenosti za obavljanje poslova redara na sportskim priredbama; 8) poslove
redara mogu obavljati samo lica koja imaju Uverenje, i 9) posle pet godina od dana
izdavanja Uverenja pohaa se dodatna obuka, a ona se izvodi i u sluaju da se u postupku
nadzora uoeni propusti u obavljanju poslova redarske slube ili ako je dolo do izmene
propisa kojima su regulisani poslovi redara na sportskoj priredbi. Lica koja vre poslove
obezbeenja moraju da ispune propisane uslove u roku od jedne godine od dana stupanja
na snagu zakona. Jedino fizika lica koja su u vreme stupanja na snagu zakona zaposlena
kod pravnih lica koja vre poslove privatnog obezbeenja u neprekidnom trajanju od
najmanje pet godina mogu nastaviti rad, a zahtev za minimalnim strunim obrazovanjem
moraju ispuniti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu zakona.
8. ZAKLJUNO RAZMATRANJE
Svakodnevnim neredima i sukobljavanju navijakih grupa na terenu i van njega koja
rezultiraju desetinama povreenih i naalost u nekim sluajevima usmrenih osoba, mora
se stati na put. Demokratska je obaveza drave da reava ove probleme i omogui
normalan i bezbrian ivot svim graanima. Kao to se da videti, mnoge drave koje su
imale problem sa ovom pojavom, pokazale su odlunost i spremnost da se suprotstave.
Poueni tim iskustvima, nosioci politike valsti u naoj dravi mogu i moraju da se
suprotstvaljaju ovom problemu. Videli smo da je zakonodavac u poslednjih par godina
otpoeo sa donoenjem seta zakonskih propisa koji ureuju i reguliu ovu oblast, kao i
akcionih planova za njihovo realizovanje. Meunarodne organizacije pokazale su
spremnost da nam pomognu u ovoj borbi, predlaui niz preporuka i mera koje treba
preuzeti, ali sa druge strane su jasno stavile do znanja da nee tolerisati dalje proirivanje
problema, pre svega ukoliko se ispoljava sa inostranim elementom. Sada je red na dravi,
da pokae odlunost i spremnost da te preporke i iskustva sprovede u delo i pone sa
sistemskim reavanjem problema.
Iako vidimo pomake na tom planu, ini nam se da to nije ona reenost ka suzbijanju
koja je neophodna i to je jo bitnije kasnijoj prevecniji ovog problema. Izostaje ta
odunost i volja koja je potrebna da bi se tako duboki i sloeni problemi reili. Ostaje da
vidimo u narednom periodu kakva e biti odluka drave i nadlenih institucija kada je u
pitanju ova oblast, s obzirom da nemamo vremena za ekanje jer je ova pojava dobila
kritinu dimenziju.
Meutim istie se da zbog kompleksnog problema, nasilje na sportskim priredbama
nije mogue otkloniti samo primenom represivnih mera od strane policije, ve taj problem
zahteva sveobuhvatnu saradnju drutva, odnosno organizatora sportskih priredbi,
ukljuujui i saradnju izmeu razliitih resora i organizacionih jedinica unutar policije, u
iznalaenju to boljih preventivnih mera za suzbijanje nasilja na sportskim priredbama.
11
LITERATURA:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/120.htm;
http://sr.wikipedia.org/sr;
http://www.etymonline.com/index.php?term=hooligan;
http://www.navidiku.rs/magazin/zabava/branko-bulatovic-zrtva-atentata_16640;
http://www.vesti.rs/Politika/Saslusan-vodja-Srpskih-navijaca.html;
Izvetaj Savetodavne grupe o konsultativnoj poseti Srbiji povodom primene
Konvencije, 19-21 11.8.2008., Savet Evrope, Strazbur, 6.4.2009.- T-RV (2009) 3,
Arhiva Ministarstva omladine i sporta Srbije;
7. Keetovi, ., 2011, Huligani u Srbiji u trouglu sporta, politike i kriminala,
Beograd, Fakultet bezbednosti;
8. Krivini zakonik, Slubeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/205, 107/2005, 72/2009,
111/2009 i 121/2012.
9. Nikoli, Z., 2000, Kriminologija sa socijalnom patologijom, Beograd, Narodna
knjiga;
10. Nikoli, Z., 2012, Navijake i parapolitike grupe socijalnopsiholoki aspekti,
Beograd, Bezbednost, br. 1.
11. Vukovi, S., 2011, Savremeni pristupi i problemi u socijalnoj prevenciji kriminala,
Beograd, Bezbednost, br. 3.
12. Zakon o okupljanju graana, Slubeni glasnik RS, br. 29/2001, 101/2005.
13. Zakon o prekrajima, Slubeni glasnik RS, br. 101/2005, 116/208 i 111/209.
14. Zakon o ratifikovanju Evropske konvencije o nasilju i nedolinom ponaanju
gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama, Slubeni
list SFRJ-Meunarodni ugovori, br. 9/1990.
15. Zakon o sportu, Slubeni glasnik RS, br. 24/11 i 99/11.
16. Zakon o spreavanju nasilja i nedolinog ponaanja na sportskim priredbama,
Slubeni glasnik RS, br. 67/2003, 101/2005, 90/2007, 72/2009, 111/2009.
17. ivkovi, S., 2011, Specifinosti panike u vanrednim situacijama, Beograd,
Bezbednost, br. 3.
12
MIKROIPIRANJE PREVENCIJA KRIMINALITETA ILI KRENJE

TEMELJNIH LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
MICROCHIPPING CRIME PREVENTION OR VIOLATION OF
FUNDAMENTAL HUMAN RIGHTS AND FREEDOMS
STRUNI LANAK
Tomica Starevi, univ.spec.crim.*

Ines Jambrek Petrak, mag. iur. Et, univ.spec.crim.
Saetak:
Ljudska prava su jedno od najvanijih, bitnih pitanja politikog ivota, a moda i
ivota uope. Bez osnovnih ljudskih prava ne bi bilo ivota, odnosno prava na ivot.
Upravo navedeno je razlog to od samih poetaka bavljenja tematikom ljudskih prava i
sloboda, ljudska prava su oduvijek bila neto po emu se ovjek osjeao ovjekom, te to
znai ivjeti i biti ovjek. Zato vladajui zloupotrebljavaju ljudska prava i to se moe
uiniti da se zaustavi njihova zlouporaba? Tehnologija (danas) nudi zdravstvene i brojne
druge usluge, ali i mogunost zlouporabe svega navedenog raste zbog etikog pitanja od
zadiranja u temeljna prava i ljudske slobode. Oduzimanje privatnosti (putem nadzornih
kamera, prislukivanja bez zakonske osnove), te prisilno ugraivanje mikroipa (RFID)
ljudima prije nego li je sa svih aspekata ispitana maksimalna korisnost bez mogunosti
zlouporabe s etikog aspekta ove dubiozne tehnologije nije opravdana. S jedne strane
postoji veliki broj koristi od svega navedenog poput nadzornih kamera, prislukivanja
primjerice u svrhu sprjeavanja kaznenih djela (u dananje vrijeme posebno terorizma),
ugraivanja mikroipa, no unitavanje nae privatnosti i prava na ljudski integritet mogao
bi postati ozbiljan problem. Mikroipiranje ljudi s RFID ipovima vodi tekim dilemama
jednako kao i postavljanje kamera svuda po svijetu, prislukivanje za opu dobrobit
(osim u sluajevima predvienim zakonom, te zbog nacionalne sigurnosti). Unato
korisnosti navedenih sigurnosnih akcija i argumentima koji govore u prilog istima, ovo je
velika prijetnja za temeljna ljudska prava i slobode. Oekuje se od strunjaka na tom
podruju da pronau ravnoteu izmeu sigurnosti s jedne, i zatite temeljnih ljudskih
prava i sloboda s druge strane.
Kljune rijei: ljudska prava i slobode, tehnologija, mikroipiranje, prislukivanje,
privatnost
Abstract:
Human rights have become one of the most pressing and intractable matters of
political life, and perhaps even of life as such. We might even say that there could be no
*
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

E-mail: tomica.tomstar@gmail.com
Doktorand poslijediplomskog doktorskog studija Kaznenopravnih znanosti, Pravnog fakulteta u Zagrebu,

E-mail: ijambrekpetrak@gmail.com
13
life without human rights, without, at the very least, the right to live. This is why, from their
very beginnings, human rights have always been a way to think about what it means to be
human, and what it means to have the right both to live and to be human. Why do
governments abuse human rights and what can be done to deter and reverse abusive
practices? The technology offers important health and nonhealth benefits, but raises
ethical concerns, including privacy and the potential for coercive implantation of RFID
tags in humans before their use becomes widespread and it becomes too late to prevent
misuse of this usefull but ethically probematic technology.There is a benefit of an
implanable RFID chip but also the erosion of our privacy and a right to bodily integrity
might be a problem. Implanting humans with RFID tags is leading to some difficult
questions as well as cameras all over the world and eavesdropping. They are definitively
threats to humans privacy and the experts must consider how to balance between securitiy
and liberty.
Key words: human rights, technology, microchipping, eavesdropping, privacy
1. UVOD
Prevencija i represija su u kriminalistikim znanostima i kaznenom pravu poput
krvi i plazme u medicinskim znanostima. Meusobno se proimaju i jedna bez druge ne
idu. Koliko god ih pokuali odvajati, one i dalju ostaju nuno povezane i nerazdvojive.
Unato nekim nastojanjima prikazivanja represije bez preventivnog dijela, ili pak
prevencije bez tragova represije nemogue je, i ta dva instituta uvijek moramo gledati
zajedno, meusobno povezane. Od pamtivijeka ljudi su pokuavali sprijeiti ponaanja
suprotna drutveno prihvatljivim obrascima, s time da je svako drutvo u svoje doba imalo
vlastite obrasce ponaanja. Krenje tih obrazaca uvijek se sankcioniralo, bilo temeljem
samopomoi, koja je u nekim starijim drutvima ( negdje i danas) bila dozvoljena, ili je
pak drutvo, nekad plemenski starjeine, danas kazneni sustav i njegovi organi,
sankcioniralo prekritelje temeljem obiajnog prava, ili kasnije pisanih propisa. Iako
naizgled isto represivne sankcije, poput rezanja ake kradljivcu, sadravale su u sebi i
elemente prevencije. Kazne koje su se tada izvravale javno (u nekim dijelovima svijeta
smrtne kazne se i danas tako izvravaju), imale su i preventivni uinak i to ne samo na
uinioca, ve i na sve ostale. Naravno da ni tada, kao ni sada, represija i prevencija nisu
mogle generalno iskorijeniti ponaanja koja nisu bila drutveno prihvatljiva jer uvijek je
bilo onih koji su smatrali da nee biti uhvaeni, te spremni na rizik injenja kaznenog
djela (prekraja).
Time se moe rei da se na prevenciji i represiji, kao pokuaju utjecanja na
smanjenje kriminalnih ponaanja treba nastaviti raditi, no ne s iluzijom da e se ista ikad
moi sasvim iskorijeniti osim u tako zvanom savrenom drutvu. O savrenom drutvu
govore zagovornici Novog svjetskog poretka. Uspostavljanje takvog drutva zahtijevalo
bi duboko zadiranje u temeljna ljudska prava i slobode (zagarantirane svim suvremenim
demokratskim ustavima) pa je cijena tako zvanog savrenog svijeta odnosno Novog
svjetskog poretka ista iluzija, odnosno svojevrsna manipulacija vladajuih struktura da
zavladaju svijetom u kojem ne bi ivjeli ljudi sa svim svojim dobrim i loim stranama,
ve roboti kojima bi navedene strukture upravljale kako ele.
14
2. POLITIKA SUZBIJANJA KRIMINALITETA

Kad govorimo o politici suzbijanja kriminaliteta svakako treba imati na umu dva
aspekta: njezinu teleoloku i epistemoloku (spoznajnu) dimenziju. Prve sustavno izloene
ideje o politici suzbijanju kriminaliteta pronalazimo u djelima tako zvanih prosvjetitelja
(Horvati, Cvitanovi, 1999.).
Ideje prosvjetitelja obiljeavaju 18. stoljee, stoljee Francuske revolucije (1789).
To je stoljee raznih mislioca, filozofa, pravnika, koje opravdano zovemo prosvjetiteljima
jer, osim protivljenju feudalnog sustava, te ogoreni privilegijama Katolike crkve, eznu
za drutvenim legitimitetom, a praznovjerje, predrasude i neznanje smatraju neprijateljem
ovjeanstva. Religiju smatraju svetom kugom vjerskih praznovjerja koju koriste dobro
obrazovani redovnici kao alat protiv ljudi i njihovih slabosti u prednosti zbog znanja koji
isti posjeduju. Obinim ljudima u to doba znanje nije bilo dostupno, te stoga i govorimo o
mranom dobu srednjega vijeka. Mrano u smislu, kako ovjek ne vidi po mraku, tako i
ovjek koji ne zna, ne vidi od neznanja. Religija ide ruku pod ruku s vladajuim
strukturama ( u ono vrijeme carevima, kraljevima i sveenicima), sluei im protiv neukog
puka. Prosvjetiteljima je bilo zajedniko suzbijanje vjerskog praznovjerja i odanosti Crkvi,
instituciji monika. Odricanje svega i asketski ivot je u potpunoj suprotnosti s ljudskom
prirodom. ovjeanstvo bi se trebalo osloniti na znanje i razum, jer jedino time moe se
oduprijeti zlu. Montesquieu u svom najpoznatijem djelu L'esprit des lois (Duh zakona),
1747. godine govorei o zakonodavnoj politici, zagovara iznalaenje sredstava za
izgradnju najboljeg zakonodavstva, podrazumijevajui pod time takvo zakonodavstvo, koje
e posebno kada se radi o kaznenom zakonodavstvu sprjeavati odnosno suzbijati
kriminalitet, istodobno osiguravajui temeljna prava pojedinca (Horvati, Cvitanovi,
1999.). Politika suzbijanja kriminaliteta se ukratko moe definirati kao racionalna i
planirana organizacija drutvenih djelatnosti usmjerena na suzbijanje kriminaliteta i
delinkvencije; praktina djelatnost preventivne i represivne, pravne i izvanpravne naravi
odnosno sadraja, te istodobno samostalna znanstvena disciplina s posebnim predmetom,
metodolokim sustavom, teorijskim i praktikim dijelovima (Horvati, Cvitanovi,
1999.).
2.1. Dvije glavne orijentacije u suvremenoj politici suzbijanja kriminaliteta
2.1.1. Represija
U suvremenoj politici suzbijanja kriminaliteta su se iskristalizirale dvije glavne
orijentacije: represivna i preventivna (Horvati, Cvitanovi, 1999.). Ne ulazei preduboko
u povijesni pregled razvitka represije i prevencije kao funkcije u sprjeavanju kriminalnih
djelatnosti, ipak se mora istaknuti represivna funkcija kao prvotna funkcija na samom
poetku civilizacije. Retributivna kazna poinitelju kaznenog djela imala je funkciju iste
odmazde. U jednom od najstarijih zakonika, Hamurabijevom zakonu imamo prikazane
primjere odmazde, no i kasnije, u zakonima stare Grke (Kurtovi, 2002.). Represivna
orijentacija je u povijesnom smislu starija orijentacija, i nekada se provodila jedino i
iskljuivo kao vladajui koncept suzbijanja kanjivih ponaanja (Kurtovi, 2002.).
Represija danas, i represija nekad, nisu vie istoznani pojmovi. Danas represivna politika
ima sasvim drugaije znaenje i sadraje. Kazna vie nije jedina kazneno pravna sankcija,
individualizacija kazne je sveprisutna u kaznenopravnim zakonodavstvima veine
15
demokratskih drutava, a razvoj ideje o temeljnim ljudskim pravima i slobodama je u

velikoj mjeri izvrio utjecaj na kanjavanje uope. Iako je kazna i danas svojevrsno zlo za
poinitelja kaznenog djela kojim se on kanjava za poinjeno nedjelo, nastoji se da
kazna bude maksimalno individualizirana,
te se sve vie pribjegava tako zvanim admonitivnim (Cvitanovi, Glavi, 2012.)
sankcijama upozorenja, uvoenju alternativnih kaznenih sankcija, novanih kazni, a u
novije vrijeme za laka kaznena djela i rad za ope dobro. Uz kazne se mogu poiniteljima
izricati i sigurnosne mjere koje dodatno pomau poinitelju kaznenog djela da shvati to je
uinio. Kod neubrojivih osoba se pak kanjavanje uope ne provodi u klasinom smislu,
ve se sudi prema Zakonu o osobama s duevnim smetnjama. Lijeenje od ovisnosti,
zabrana upravljanja motornim vozilom i ostale mjere samo su neke od navedenih
zakonskih mjera koje pomau u kanjavanju.
2.1.2. Prevencija
Pojam prevencija kriminaliteta pretpostavlja ukupnost planski osmiljenih i
organizirano poduzetih mjera kojima se nastoje ukloniti ili barem smanjiti izravni odnosno
neizravni uzroci kanjivih ponaanja, pogotovo onih najteih (Cvitanovi, Glavi, 2012.).
Prevencija je svojevrsna strategija borbe protiv kriminalnih ponaanja, no tako to se takva
ponaanja razmatraju sa svih aspekata. Prilikom razmatranja uzimaju se u obzir
gospodarske, socijalne, politike i druge okolnosti u odreenoj dravi. Svi ti aspekti
promatraju se pak s gledita ne samo jedne znanosti ve interdisciplinarno, s
kriminolokog, psiholokog, pravnog, socijalnog, ekonomskog, aspekta kako bi se dolo
do pravog uvida u problematiku, te pokualo donijeti neke odluke kojima bi se direktno
utjecalo na smanjenje barem odreenog broja kriminalnih radnji odnosno kanjivih
ponaanja (bilo kaznenih ili prekrajnih).
2.2. Svrha kanjavanja lijeiti uzrok, a ne posljedicu
U dugom povijesnom razvitku drutvene reakcije na nedoputena ponaanja
pojedinaca, kazna je najstarija i danas jo uvijek glavna vrsta kaznenopravne sankcije koja
predstavlja oduzimanje ili ograniavanje temeljnih prava i sloboda poinitelja kaznenih
djela. Nekada je to bila surova, tjelesna, nehumana kazna (doba kada su se kazne
izvravale prema teini kaznenog djela, od tekih tjelesnih kazni, bievanja, torture, do
smrtne kazne iako sline kazne postoje i danas u 21. stoljeu u odreenim dravama).
Temelj odnosno pravna osnova kazne (ius puniendi) je razliito razmatrana od strane
razliitih filozofskih pravaca. Temelj prava na primjenu kazne nalazi se u nunosti i
korisnosti kazne za zatitu drutva i pojedinaca u njemu. Pitanje koje nuno povezano s
pravnom osnovom primjene kazne je pitanje svrhe kanjavanja. Na to pitanje odgovor
nalazimo u tri teorije koja svaka zasebno ima drugaiji pogled i drugaija stajalita
(argumente) za navedeno. Apsolutna teorija smisao i opravdanje nalazi u pravednoj
odmazdi. Odmazda i osveta pri tome nisu istoznani pojmovi. Dok je osveta
nekontrolirana reakcija noena mrnjom, oslobaanje potisnute agresije i ne moe
opravdati kanjavanje jer stvara zaarani krug osvetnikih radnji, odmazda je racionalna
mjera kojom se eli ostvariti pravednost (Cvitanovi, Glavi, 2012.). Relativne teorije
smisao i opravdanje kazne nalaze samo ako se njome postie odreena svrha odnosno ako
je kazna usmjerena ka odreenom cilju, a to je sprijeiti budue poinjenje kaznenog djela.
16
Ove teorije zovemo teorijama prevencije. Mjeovite ili eklektike teorije kombiniraju
zahtjeve pravedne odmazde (retribucije) i prevencije, pa kazna mora preventivno djelovati,
ali i biti odmazda za poinjeno djelo. Mjeovite teorije su nastale poetkom 20. stoljea i
danas prevladavaju u suvremenoj teoriji i praksi. One prihvaaju od apsolutnih teorija
ideju pravedne ili zasluene kazne, a specijalnu i generalnu prevenciju nastoje dovesti u
uravnoteeni odnos (Cvitanovi, Glavi, 2012.).
S obzirom na razliita teorijska stajalita koja je teko izraziti preciznom
formulom kakvu zahtijeva zakonski tekst, svrha kanjavanja se rijetko propisuje u
kaznenim zakonima, no hrvatski Kazneni zakon ipak sadrava o tome posebnu odredbu
Bojani, I., Mrela, M., 2006) u lanku 41. Kaznenog zakona. Prema toj odredbi: svrha
kanjavanja je izraziti drutvenu osudu zbog poinjenog kaznenog djela, jaati povjerenje
graana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na poinitelja i sve druge
da ne ine kaznena djela kroz jaanje svijesti o pogibeljnosti injenja kaznenih djela i o
pravednosti kanjavanja te omoguiti poinitelju ponovno ukljuivanje u drutvo(Kazneni
zakon Republike Hrvatske - Proieni tekst, Narodne novine: 126/11, 144/12, 56/15,
61/15.). Iako se suvremena kaznena zakonodavstva prilikom odreivanja kazne uglavnom
temelje na postavkama i naelima mjeovite ili eklektike teorije o svrsi kanjavanja,
moemo primijetiti da je povean represivni faktor u skoro svim zakonodavstvima.
Propisivanje stroih kazni se kroz povijest pokazalo neadekvatnim zbog toga to dovodi u
pitanje ljudsko dostojanstvo, no i zbog toga to samo zastraivanje prije dovodi do
povrata nego sprjeavanja kriminaliteta (Kazneni zakon Republike Hrvatske - Proieni
tekst, Narodne novine: 126/11, 144/12, 56/15, 61/15.). Ljudski faktor je u svim
znanstvenim disciplinama najmanje pouzdan, i najmanje predvidljiv faktor, pa samim time
i nema apsolutne garancije za maksimalnu uspjenost, te apsolutnu provedivost zakona.
Odluiti se iskljuivo za jednu teoriju, te primjenu iste, pokazalo se neuspjeno. Iz tog
razloga niti mjeovita teorija nije poluila rezultate koji se oekuju,a to je vee smanjenje
rasta stope kriminaliteta. Jedan od glavnih razloga je slian onom medicinske prirode.
Nije poanta lijeiti posljedicu nego pronai uzrok bolesti. Ovdje nemamo ljudski
organizam i uzrok bolesti/posljedicu u tom smislu, no imamo bolesno drutvo koje
takoer ima uzrok i posljedicu svoje bolesti. Navedeno pak trebamo traiti u gospodarskim
socijalnim, politikim, drutvenim, povijesnim i drugim faktorima, te nakon detaljne
analize doi do zakljuka to i kako, vezano uz kriminalitet i njegovo suzbijanje. Razliiti
pristupi, razliita gledita i razliiti oblici kriminaliteta.
Dakle, cijela problematika vezana uz porast i suzbijanje kriminaliteta kao
fenomenoloke pojave trai interdisciplinarnu analizu i pronalaenje uzroka i rjeavanja
istog kako bi se tek nakon toga eventualno pokualo rjeavati posljedice adekvatno
propisanim zakonskim mjerama.
3. TEMELJNA LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
O ljudskim pravima i slobodama pie se s raznih aspekata: filozofskih, politikih,
socijalnih, psiholokih, pravnih i mnogih drugih, to samo ukazuje kolika je vanost
ljudskih prava uope, te kako taj pojam nikad ne gubi na znaenju unato tome to se
nalazimo u 21. stoljeu kada ta problematika vie ne bi trebala biti toliko aktualna. Ipak,
rasprava o ljudskim pravima, danas moda vie nego ikad, sve je ei predmet brojnih
rasprava, kako sa znanstvenog aspekta, tako i novinarskog, politikog, te mnogih drugih.
Ljudska prava (Kurtovi, 2002.), unato osnivanju meunarodnih organizacija i zatiti koje
17
bi iste trebale provoditi, kre se i dalje, ak moda u nekim dijelovima zemljine kugle vie
nego ikada.
3.1. Legalno zadiranje u ljudska prava i slobode
Iako postavljena, te u veinu ustava i zakona ugraena, temeljna prava i slobode
esto su krena legalnim perfidnim djelovanjima vladajuih struktura pod krinkom
legitimnosti i svrsishodnosti. Nekoliko primjera izrazito opravdava gore napisano.
Primjerice, svaka dravna vlast za upravljanje drutvom, odranje reda i mira,
sprjeavanje i kanjavanje zloina mora se oslanjati na mehanizme fizike prinude kao to
su vojska, policija, razne inspekcijske i upravne slube. Te su slube od vitalnog znaaja za
dravu, a njihovo djelovanje upravo zbog osjetljivosti njihovog mogueg zadiranja u
ljudska prava i slobode mora biti izriito propisano zakonom. Kako njihove ovlasti, tako i
njihova ogranienja. Te iste slube koliko mogu biti korisne, toliko mogu biti i tetne za
normalno funkcioniranje jednog drutvenog poretka ukoliko prekorae zakonom propisane
ovlasti. Na alost, primjere prekoraenja ovlasti navedenih slubi nemamo samo u
nerazvijenim, ve i u demokratskim drutvima. Generalno govorei, to vie te slube
potuju ljudska prava i ne kre ovlasti propisane zakonom i ustavom odreenog
drutva/drave, to je vei stupanj sigurnosti i stabilnosti odreenog drutva i drave
(Vuini, Vrka-Spaji, Bjelkovi, 2003). Od velikog je znaenja da ovlatenja policije,
vojske i ostalih represivnih organa budu temeljito propisana i ureena zakonom, te da
njihovo osoblje bude na profesionalnoj razini poznavanja granica svojih ovlatenja,
disciplinirano i profesionalno osposobljeno. Policija esto, kako opravdano, tako i
neopravdano prekorauje svoje ovlasti. Upravo zbog znaaja policije za unutranju
sigurnost drave, meunarodni mir, prava i obveze policije su dodatno precizirana s dva
vana meunarodna dokumenta: Kodeksom UN o ponaanju slubenika koji primjenjuju
pravo i Deklaracijom Savjeta Europe o policiji.
Ovi dokumenti sadre dva osnovna principa koja reguliraju prava i obveze policije:
1. pravo svih pripadnika policije da odbiju izvrenje nezakonitih nareenja, posebno da
izvre prijeka smaknua, muenja ili druge oblike neovjenog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja, uz zabranu pozivanja na odgovornost zbog toga od strane
pretpostavljenog; 2. upotreba sile samo kada je to apsolutno neophodno te kada je ista u
razmjeru potrebnom za obavljanje dunosti (Vuini, Vrka-Spaji, Bjelkovi, 2003).
Upotreba sile zavisi od procjene policije i svakog konkretnog sluaja, no uvijek se moraju
uzeti u obzir sljedei inioci: 1. priroda cilja koji se eli postii djelovanjem policije, 2.
mogue opasnosti po ivot i tjelesni integritet i 3. stupanj rizika u kojem primijenjena sila
moe rezultirati liavanjem ivota (Vuini, Vrka-Spaji, Bjelkovi, 2003). U totalitarnim
reimima vladajue strukture su policiju legalno koristile za likvidacije i nestanke (bez
ikakvih provedenih sudskih postupaka).
To je bio najlaki i najbri nain rjeavanja politikih neistomiljenika. alosno
je to ne moemo rei da su iskljuivo totalitarni reimi rtve djelovanja policije u korist
vladajuih struktura to su nam pokazali primjeri iz svijeta, pa i kod nas. Policija je uvijek
bila, i uvijek e ostati represivni aparat u rukama vladajuih struktura unato tome to su
iste odabrane od strane naroda, te samim time obvezane sluiti narodu. Stvarnost je
drugaija. Zakoni se prilagode trenutku koji odgovara vladajuoj strukturi, vladajuoj eliti,
te provode kako odgovara malobrojnima. Narod ovdje ostaje nemoan gledajui kako
izabrani na legalan nain gaze svoja izborna obeanja.
18
4. MIRKROIPIRANJE
O mikroipiranju stanovnitva se u zadnje vrijeme puno pie na raznim stranicama
kako alternativnim, tako i onima znanstveno potkrijepljenim, iako puno manje. O tako
zvanoj Kontroli uma putem implantacije mikroipa ozbiljno je govorila Rauni L.L.Kilde
(Bright Light on Black Shadows, 2015) na raznim konferencijama, te u svojoj knjizi koja
je izdana nakon njene smrti (iako vie kao bestseler nego znanstvena literatura).
Osim nje o opasnosti kontrole uma javno govori i Witte Henning, kao i Magnus
Olsson, lanovi Europske komisije protiv tajnog uznemiravanja odnosno prvog
Europskog udruenja ciljanih pojedinaca (TO), rtvi elektronikog zlostavljanja, kontrole
uma. Orvelovsko futuristiko totalitarno drutvo kroz proces mikroipiranja bi ulo u
jedno od svojih zadnjih faza potpunog zadiranja u ljudska prava i slobode. O
mikroipiranju se ozbiljnije poelo pisati poetkom 2013. godine, a ponovo sredinom
listopada te iste godine kada je zakon o kojem je pisano odgoen zbog teke financijske
krize koja je zadesila Sjedinjene amerike drave. Odgaanje tako zvane BRAIN
inicijative kojom se eli potpuno preuzeti kontrola ljudskog uma nee i zaustaviti takvu
ideju koja e zaivjeti, vjeruje se kroz nekoliko godina. Ne moemo vie rei da se radi o
teoriji zavjere, ve je i slubeno potvreno ono o emu se godinama potiho govorilo, te to
e u skoroj budunosti postati stvarnost. Mikroipom se ljudima moe manipulirati da
budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani, ili pak seksualno zakoeni, te
utjecati na razne druge emocije i doivljaje utjecajem na neurotransmitere u naem
organizmu koji reagiraju na sadraje mikroipova. Bioip, struno zvan RFID (Radio
Frequency Identification Device) moe kontrolirati raspoloenje, a njime se na daljinu
moe i izazvati infarkt da izgleda poput klasine nesree/bolesti. Mogua je doslovna
mentalna, emocionalna, fiziko bioloka kontrola svakog nosioca ipa. Mikroip, u kojem
e biti ugraena radio frekvencija RFID (http://www.rfid-konferencija.net/), biti e ljudima
umetnut u svrhu kvalitetnije medicinske skrbi novog Obama Health Care zdravstvenog
zakona http://obamacarefacts.com/obamacare-microchip-implant.php) SAD-a.
Neke drave poput primjerice Virginije ve su u nastojanju da se ideja provoenja
istog zaustavi prije poetka provoenja. Biometrijska kartica (National Biometric ID Card)
(http://en.wikipedia.org/wiki/Biometrics) je kartica koja uz pomou ugraenog mikroipa,
te pomou Big brother elektronike baze podataka za praenje moe svakoga
Magnus Olsson je direktor Europske komisije protiv tajnog uznemiravanja (European Coalition against
Covert Harassment), Witte Henning je doktor znanosti i odvjetnik, roak preminule Rauni Leena Luukanen
Kilde. Witte Henning i Rauni L.L. Kilda kao lanovi uprave su se otro suprotstavili ulasku pojedinih
lanova u istu. Smatrali su da kandidati nemaju istinite i dobre namjere, te ne udovoljavaju kriterijima za
lanstvo. Rauni Kilda je svoj posljednji govor o kontroli uma odrala na konferenciji u Bruxellesu, u
novembru 2014. Idue godine, 08. 02. 2015. Rauni je umrla od karcinoma. Direktor Magnus Olsson je o
smrti koja se mnogima inila udna iznio intervju koji se moe pogledati na YouTube-u:.
https://www.youtube.com/watch?v=cIa0Xi6DG1g, 22.02.2015.
Eric Arthur Blair (25.06.1903. 21.01.1950), poznatiji je pod pseudonimom George Orwell. Bio je engleski
pisac i novinar koji je osim vrlo osebujnog opisa, to novinarskog, to beletristikog iza sebe doista ostavio
trag u ljudskoj povijesti. Njegova knjiga 1984 (Nineteen Eighty Four), koju je napisao 1949. godine je
mnoge potaknula na temu o kojoj se danas govori s odreenim odmakom u smislu da li se doista radi o
realnom prikazu budunosti ili je sve to ipak malo SF vienje svijeta. Jesu li svi orvelovski zloinci koji
ele uzeti kontrolu svjetske vlasti i svijet pretvoriti u jedan ogroman totalitaristiki poredak uistinu realni,
uistinu tako moni i hoe li svijet uskoro doista poeti sve vie izgledati orvelovski vrijeme e pokazati.
http://www.britannica.com/biography/George-Orwell
19
identificirati gdje god se ta osoba nalazila. Barack Obama je javno objavio BRAIN
inicijativu
koja
e
obuhvatiti
kompletnu
svjetsku
populaciju
(http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/102774-video-potvrdeno-mikrocipiranje-ljudi-krece2017-godine.html). O svemu do sada napisanom, mogua su razna nagaanja i vaganja
koliko je koristi, a koliko tete od mikroipiranja. Objanjenja pristalica mikroipiranja su
voena argumentima dobrobiti za ovjeanstvo, no snani su i argumenti protiv, a tiu se
uglavnom dubokog zadiranja u temeljna ljudska prava i slobode. Prema nekima cijeli taj
prijedlog podsjea na nacistike koncentracione logore gdje su se zatvorenici tetovirali s 5
znamenaka Hollerith brojeva kako bi ih se identificiralo pomou buenih kartica
razvijenih od strane IBM-a. Tiranija nacistike Njemake, kao i ostalih totalitaristikih
reimima diljem svijeta mogla bi se dogoditi ovaj put na globalnoj svjetskoj razini s
tehnokratskom strukturom na vrhu strukture moi. Europska unija kree se prema
obveznom ID sustavu za sve graane u svrhu standardizacije osobnog i on-line poslovanja
preko jedinstvenog elektronikog potpisa. Prema Europskoj komisiji, jedinstven ID
zatitio bi pristup internetu, on-line podacima i u trgovini. Ovaj prijedlog podsjea nita
manje nego na uvod u obavezno ipiranje graana, a iza ovog plana stoji mona
Bilderberg grupa.
Herman Hollerith (1860-1929) - Djeluje u SAD-u, gdje 1884. prijavljuje prvi u nizu patenata strojeva za
razvrstavanje buenih kartica. Osnovna namjena Hollerithovog stroja je bila razvrstavanje buenih kartica s
podacima o popisu stanovnitva SAD-a iz 1890. godine, jer se tamo javio problem kod popisa stanovnitva,
koje se provodilo svakih deset godina. Sam proces obrade podataka trajao je barem jo desetak godina, ime
su podaci u vrijeme izlaska bili zastarjeli, pa je Ured za statistiku, gdje je Hollerith, po struci inenjer, radio,
traio praktino rjeenje. Odabravi tadanju suvremenu tehnologiju elektromagneta, nakon vie pokuaja je
konstruirao stroj koji je to radio daleko bre i jednostavnije od dotadanjih mehanikih strojeva, te je kao
pogon koristio elektrinu energiju. Hollerith ga je nazvao sortirnim strojem, a moemo ga smatrati prvim
modernim strojem za obradu podataka. Taj stroj nije obavljao aritmetike operacije, ve obraivao podatke,
tj. zbrajao ili brojio podatke s buenim karticama. Time je zapoelo doba moderne obrade podataka.
Hollerith je iznajmio 56 strojeva Uredu za statistiku, i nakon to je obavljen popis stanovnitva 1890., est
tjedana kasnije je dobiven broj stanovnika SAD-a. To je bio izniman rezultat i dokaz da je budunost obrade
podataka mehanikim putem krenula naprijed velikim koracima. Uskoro je Hollerithova Tabulating Machine
Company nakon udruivanja s nekim manjim kompanijama 1924. preimenovana u International Bussiness
Machines, ili IBM te je poznata i danas u svijetu proizvodnje i primjene raunala.
http://www.columbia.edu/cu/computinghistory/hollerith.html,
28.03.2011.,
http://www.encyclopedia.com/topic/Herman_Hollerith.aspx
(2004),
http://inventors.about.com/library/inventors/blhollerith.htm (2016)
Bilderberki skup je naziv za neslubeni godinji skup zatvorenog tipa sa oko 200 gostiju, od kojih veinu
predstavljaju utjecajne osobe na podruju poduzetnitva, medija i politike. Prema nekim teorijama i
procjenama, jedna je od najmonijih politikih, medijskih, ekonomskih poslovnih skupina a sastaje se na
raznim lokacijama jednom godinje radi raspravljanja o budunosti svijeta. Neki grupu optuuju da potajno
vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma . lanovi skupine su
predsjednici drava, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela
poput: David Rockefellera, Henry Kissingear, Bill Clintona, Gordon Browna, Angele Merkel, Alan
Greenspan, Ben Bernanke-a, Larry Summers-a, Tim Geithner-a, Lloyd Blankfein-a, George Soros-a,
Donalda Rumsfeld, Ruperta Murdoch i drugih dravnika, visokih djelatnika NASA-e, senatora, kongresmena,
predsjednika
drava,
kraljica
i
kraljeva
(princ
Charles).
Prema:
http://www.bilderbergmeetings.org/index.php;
http://www.globalresearch.ca/the-true-story-of-thebilderberg-group-and-what-they-may-be-planning-now/13808;
http://www.bilderbergmeetings.org/index.php; http://www.bilderberggroup.net/
20
5. ZAKLJUAK
Oduvijek se teilo u drutvu uspostaviti red kako bi isto funkcioniralo i taj se red
uspostavljao kroz stoljea na razne naine. Ono to se nije promijenilo je da, oduvijek
postoje vladajue strukture drutva (nekad plemenske starjeine, danas
premijeri/predsjednici i njihovo osoblje) na jednoj, te narod na drugoj strani. Vladajui sloj
je uvijek trebao biti u slubi naroda, no zapravo nikada nije bilo tako. Uz neizmjeran
napredak tehnologije u 20. stoljeu koji se nastavio i u 21. stoljeu, vladajuoj strukturi
stoje na raspolaganju izrazito moni instrumenti kontrole ija bi zlouporaba ozbiljno
dovela u opasnost ljudska prava i slobode.
Hoe li se dogoditi da vladajue strukture (tako zvani monici 21. stoljea) izvre
finalnu manipulaciju mase, ili e narod progledati, te shvatiti da je danas znanje
doslovno nadohvat ruke pokazati e se uskoro. Ova problematika zasluuje maksimalnu
pozornost znanstvenika, pravnika, pisaca, novinara, intelektualaca, no i iroke mase
openito koja eli znati. Ustavima razvijenih demokratskih zemalja su ljudska prava i
slobode jasno deklarirana, a zakonima i pod zakonskim aktima trebaju biti takoer
precizno razraena kako bi zlouporaba istih od strane vladajuih struktura bila svedena na
najmanju moguu mjeru. Hoe li se dogoditi da vladajue strukture (tako zvani monici
21. stoljea) izvre finalnu manipulaciju mase, ili e narod progledati, te shvatiti da je
danas znanje doslovno nadohvat ruke pokazati e se uskoro. Ubiti ovjeka se moe na
puno naina. Kada ga se ne eli ubiti fiziki, onda se to ini ubijanjem ovjeka u
ovjeku, njegovim porobljavanjem, gubitkom ljudske prirode. Oduzimanje ovjekove
istinske slobode, spontanosti, kreativnosti i ostalog je svojevrsno ubojstvo. Navodi li sve
gore napisano da je pred nama jedno novo doba, tako zvani Novi svjetski poredak,
vladavina tehnokratske elite i masovno porobljavanje, ili je to ipak samo masovno
zastraivanje. Za sada je cijela tematika nedovoljno znanstveno istraena i argumentirana,
no ipak itekako vrijedna daljnjeg istraivanja. U skladu sa svime navedenim, autori su se
morali sluiti najvie raznim istraivanjima internetskih stranica od kojih su neke bile
blokirane. Postavlja se vano pitanje. Je li mikroipiranje na nain kako je tumaila Rauni
Kilda (2015) svojevrstan tabu o kojem se nitko ne usudi pisati osim novinara koji se bave
istraiteljskim novinarstvom, ili je to ipak zastraivanje mase?!? Postoje injenice koje
govore u prilog, a jo vie onih koje govore protiv mikroipiranja, tako da to pitanje trai
znanstveni odgovor potkrijepljen iscrpnim znanstvenim istraivanjem.
21
LITERATURA:
1. Bojani, I., Mrela, M. Svrha kanjavanja u kontekstu este novele kaznenog
zakona. 2006. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. Zagreb. Vol. 13.
Broj 2/2006. str. 431-449.
2. Cvitanovi, L., Glavi, I. 2012. Uz problematiku sigurnosne mjere zabrane
pristupa internetu. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. Vol. 19. Broj
2/2012. str. 891-916.
3. Dereninovi, D. et. al, 2013. Posebni dio kaznenog prava. Zagreb. Pravni
fakultet Sveuilita u Zagrebu.
4. Horvati, . 2002. Djelovanje meunarodnih organizacija u suzbijanju
kriminala. Zagreb. Sveuilina tiskara d.o.o.
5. Horvati, ., Cvitanovi, L., 1999. Politika suzbijanja kriminaliteta. Zagreb.
MUP RH.
6. Kazneni zakon Republike Hrvatske. Proieni tekst. Narodne novine: 126/11,
144/12, 56/15, 61/15.
7. Kecmanovi, D. et al. 1986. Psihijatrija. 3. izd. Zagreb. Medicinska knjiga
Beograd Zagreb.
8. Kilde, Rauna, L.L. 2015. Bright Light on Black Shadows. Georgetown.
Infonurt2. Bohdan Szewczyk.
9. Kurtovi, . 1996. Kant: moral i pravo otpora. Politika misao. Vol.XXXIII. Br.
4. str. 84-122.
10. Kurtovi, . 2002. Opa povijest prava i drave, I. knjiga. 4. izd. Zagreb.
Vlastita naklada autora.
11. Kurtovi, . 2002. Opa povijest prava i drave, II. knjiga. 4. izd. Zagreb.
12. Kurtovi, . 2005. Hrestomatija ope povijesti prava i drave. I. knjiga. Zagreb.
13. Moro, Ljiljana et. al. 2011. Psihijatrija. 2. izd. Zagreb. Medicinska naklada
Zagreb.
14. Novoselec, P., Bojani, I. 2013. Zagreb. Opi dio kaznenog prava. 4. izd.
Zagreb. Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu.
15. Stojanovi, Z. 2011. Preventivna funkcija krivinog prava. Beograd. Crimen
(II), 1/2011. str. 3-25.
16. Ustav Republike Hrvatske. Proieni tekst. Narodne novine: 56/90, 135/97,
8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14.
17. Vuini, Neboja B., Spaji Vrka, V., Bjelkovi, S. 2003. Ljudska prava za
nepravnike, Podgorica. Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i
Istraivako-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko graanstvo
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
18. Weber, M. 1999. Vlast i politika. Zagreb. Naklada Jesenski i Turk-Hrvatsko
socioloko drutvo.
22
PRIMJENA DNK ANALIZE U RASVJETLJAVANJU KRIVINOG DJELA

TEKOG UBISTVA
THE ROLE OF DNA EXPERTISE IN THE DISCOVERY OF THE CRIME OF
AGGRAVATED MURDER
STRUNI LANAK
Mladen Vukovic, MA
Saetak:
Suzbijanje kriminaliteta predstavlja stalni i veoma aktuelan i problematian dio

sveukupne bezbjednosne problematike i stanja u drutvu. Najtea krivina djela meu
kojima su ubistva i teka ubistva, kao tradicionalni oblici nasilnih krvnih delikata,
otkrivaju se najee klasinim metodama i sredstvima, iako se u savremnim uslovima
koriste nove metode i vjetaenja koje doprinose jo efikasnijem otkrivanju i suzbijanju
ovih krivinih djela. Analiza dezoksiribonukleinske kiseline (DNK analiza) predstavlja
metodu kriminalistike identifikacije uinioca najteih krvnih delikata. Shodno navedenom
u ovom radu e se prezentirati, analizirati i problematizovati primjena DNK vjetaenja u
otkrivanju i rasvjetljavanju krivinog djela tekog ubistva. Pored toga rad e sadravati
studiju sluaja iz kriminalistike prakse Centra javne bezbjednosti Banja Luku, Sektora
kriminalistike policije, gdje je na osnovu primjene DNK analize rasvjetljeno krivino
djelo tekog ubistva.
Kljune rijei: DNK, teko ubistvo, vjetaenje, otkrivanje, dokazivanje.
Abstract:
Combating crime is a constant and very topical and problematic part of the overall
security issues and the situation in the society. The most serious crimes including murder
and aggravated murder, as well as traditional forms of violent homicide, reveal the most
common conventional methods and means, although in contemporary conditions use new
methods and expertise that contribute to more efficient detection and suppression of these
offenses. The analysis of deoxyribonucleic acid (DNA) is a method of identifying criminal
perpetrators of the most serious homicide. Accordingly, this paper will present, analyze
and problematize the application of DNA expertise in discovering and clarifying the
criminal offense of aggravated murder. In addition, the work will include a case study from
criminal practices Public Security Centre Banja Luka, the Criminal Police Department,
where based on the application of DNA analysis elucidated criminal offense of aggravated
murder.
Keywords: DNA, aggravated murder, expert analysis, detection, proving.
University of Banja Luka, College of Internal Affairs - doktorand na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Novom Sadu
Ministarstvu unutranjih poslova, Uprava za policijsko obrazovanje, Visoka kola unutranjih poslova Banja
Luka
E-mail: mladen_vukovic1983@yahoo.com
23
1. UVOD
Identifikacija lica (izvrioca krivinih djela) na osnovu utvrivanja DNK profila (na
osnovu genetske kompozicije dobijene iz izuzetog biolokog materijala) predstavlja jednu
od najnovijih i najsigurnijih metoda kriminalistike identifikacije. U svjedskim okvirima
se koristi ve oko dvadesetak godina, s tim da je unazad desetak godina koristi u naoj
kriminalistikoj praksi. Kriminalistike metode identifikacije na osnovu utvrivanja DNK
profila pruaju izvanredne mogunosti u otkrivanju i dokazivanju krivinih djela. Na
osnovu DNK analize i komparacinje spornih i nespornih uzoraka veoma uspjeno su
rasvjetljavani najtei oblici nasilnih krvnih delikata. Meutim stuna javnost ne bi smjela
da izgubi iz vida domene, granice i ogranienja ovih metoda. Opasnosti od kontaminacije
biolokog materijala kao i dokazivanje relevantnosti izmeu traga i krivinog djela
predstavlja ozbiljne izazove koje organi unutranjih poslova, tuilatvo, sud i nauna
javnost moraju da imaju na umu. Od njih se oekuje da svako u svom domenu bude
maksimalno svjestan vrijednosti ali i mogunosti greaka u radu sa DNK dokazima i da
prui doprinos njihovom predupreenju. Shodno navedenom u ovom radu e se pre
prezentirati, analizirati i problematizovati primjena DNK vjetaenja u otkrivanju i
rasvjetljavanju krivinog djela tekog ubistva. Pored toga rad e sadravati studiju sluaja
iz kriminalistike prakse Centra javne bezbjednosti Banja Luka, Sektora kriminalistike
policije, gdje je na osnovu primjene DNK analize rasvjetljeno krivino djelo tekog
ubistva.
2. ANALIZA DEZOKSIRIBONUKLEINSKE KISELINE
Analiza dezoksiribonukleinske kiseline oznaava skup primijenjenih biohemijskih i
molekularno-genetikih metoda za izdvajanje molekule DNK iz biolokog traga koji moe
posluiti kao DNK uzorak, umnoavanje fragmenata odreenih genetikih lokusa iz
izdvojenih molekula DNK, elektroforetsko razdvajanje umnoenih DNK fragmenata,
detekciju razdvojenih fragmenata, utvrivanje prisutnih varijanti alela na DNK fragmentu
ili biolokom tragu (Simonovi, 2002). lanom 117. Zakona o krivinom postupku
Republike Srpske se precizira da e analizu DNK obavljati ''institucija koja posjeduje
potrebnu strunost, u smislu osoblja i opreme, da obavlja forenziku DNK analizu''. Na
osnovu preporuke o primjeni analize DNK u krivinopravnom sistemu Komiteta ministara
drava lanica Savjeta Evrope je odreeno da e se zemlje lanice zalagati za
standardizaciju analize DNK na nacionalnom i na meunarodnom nivou i to kroz
meusobnu saradnju, te da e se meunarodna razmjena zakljuaka analize DNK vriti na
nain da e ona biti mogua samo izmeu drava koje prihvataju i ostvaruju uslove
odreene ovom preporukom, a posebno u skladu sa odgovarajuim meunarodnim
pravilima razmjene podataka vezane uz krivine predmete, kao i u skladu sa lanom 12
Konvencije o zatiti podataka. Materijalni uslov za vrenje analize DNK sastoji se u
postojanju neophodne potrebe da se takvom analizom odredi identitet ili injenice da li
tragovi materija koji su otkriveni potiu od osumnjienog, odnosno optuenog ili
oteenog (Primorac i dr., 2009). Formalni uslov za ovo vjetaenje se u zakonu posebno
ne utvruje, pa treba smatrati da u tom pogledu vae opta pravila koja se inae odnose na
formalni uslov za odreivanje vjetaenja (Jeki i kuli, 2002). U cilju utvrivanja
identiteta osumnjienog, odnosno optuenog, sa njegovog tijela se mogu uzeti elije radi
analize DNK, a podaci dobijeni na ovaj nain mogu se koristiti i u drugim krivinim
24
postupcima protiv istog lica, zbog ega se nalazi tih analiza pohranjuju na jednom mjestu i
vode u posebnom registru pri Ministarstvu bezbjednosti BiH. Ovlatenje da donese
pravilnik o nainu prikupljanja i uzimanja uzoraka biolokog materijala za potrebe analize
DNK u krivinom postupku, o nainu pakovanja prikupljenog biolokog materijala,
uvanja, obrade i pohranjivanja uzoraka i dobijenih rezultata DNK analiza u BiH ima
ministar pravde BiH. Ministar pravde Bosne i Hercegovine je to i uinio donoenjem
Pravilnika o nainu prikupljanja i uzimanja uzoraka biolokog materijala za potrebe
analize dezoksiribonukleinske kiseline u krivinom postupku kojim se predvia da se za
DNK analizu u krivinom postupku prikupljaju se i uzimaju svi dostupni i upotrebljivi
uzorci spornog i nespornog biolokog materijala.
3. POSTUPAK DNK ANALIZE
Forenzika DNK analiza iz uzoraka biolokog materijala obavlja se u skladu sa
molekularno-biolokim postupcima koji su utvreni meunarodnim standardima
prihvaenim u Bosni i Hercegovini, ukljuujui preporuke Savjeta Evrope i standarde
Interpola. Interpol je takoe uspostavio Interpolov DNK protokol (Interpol DNA
Gateway), kreiran da bi olakao usporeivanje DNK profila izmeu drava lanica
Interpola. Interpol odrava bazu podataka DNK profila, a svaka joj drava lanica (nakon
usvajanja povelje kojom se osigurava njena sigurna upotreba) moe pristupiti putem
Interneta. Baza sadri vie od 69.000 DNK profila koje je pohranilo 45 drava lanica.
Naime DNK analize obavljaju institucije koje u skladu sa lanom 177. posjeduju potrebnu
strunost, u smislu osoblja i opreme, da obavljaju forenziku DNK analizu. Rezultat DNK
analiza je DNK profil koji se moe numeriki predstaviti kao niz parova brojeva, pri emu
svaki par brojeva opisuje oba alela prisutna na odreenom genskom lokusu, jedan
naslijeen od majke i drugi naslijeen od oca (Marjanovi i Primorac, 2009). Numeriki
zapis DNK profila je posebno koristan u forenzikoj genetici, jer se dva DNK profila lako
mogu uporediti. Poreenje DNK profila se vri na jednostavan nain: da bi dva profila bila
podudarna, itav spisak alela prisutnih na svim analiziranim genskim lokusima mora biti
potpuno identian. Ukoliko je potrebno brzo uporediti veoma veliki broj DNK profila, kao
to je sluaj u bazama podataka sa DNK profilima osuenih uinilaca krivinih djela,
savremene kompjuterske tehnologije se mogu lako primijeniti u ovoj oblasti. Dakle, ako
dva analizirana traga potiu od istog lica, tada na svim analiziranim genskim lokusima
moraju biti prisutne sve iste varijante (Milosavljevi i dr., 2011). Analiza DNK, kao
sofisticirana metoda i novi nauni dokaz u forenzikim naukama trai jasna pravila
uzimanja, manipulisanja, uvanja i raspolaganja uzorcima i podacima do kojih se doe
analizom tih uzoraka. Ona je najprecizniji metod identifikacije svakog traga humanog
porijekla, pa samim tim i najjai dokaz o identitetu uzorka (Modly, 2001). Ova metoda se
sve vie koristi prilikom utvrivanja identiteta nestalih lica u toku sudsko-medicinskog
vjetaenja, bilo da je rije o oruanim sukobima ili masovnim smrtnim posljedicama
usljed teroristikih napada (Primorac, 2001). Identifikacija lica na osnovu analize molekula
DNK predstavlja metodu vjetaenja kojom se istrauje sporni bioloki materijal tako to
se iz elije ekstrahuje DNK kako bi se posebnim metodama ispitali odreeni dijelovi
njenog lanca sa ciljem da se identifikuje genetski materijal pojedinca, koji je individualan i
neponovljiv (Primorac i dr., 2009).
DNK profilisanje je proces koji poinje kada se iz biolokog traga ekstrahuju
dijelovi genetskog materijala (DNK), kako bi se utvrdio genetski profil ostavioca, koji se
25
vizuelizuje i prikazuje kao numerika vrijednost, a zavrava sprovoenjem komparativne

analize sa biolokim uzorcima poznatog porijekla (ili drugim biolokim uzorcima
nepoznatog porijekla) kako bi se identifikovao ostavilac traga (ili utvrdilo uee istog lica
u izvrenju veeg broja krivinih djela) (Obradovi, 2008). Ova vrsta vjetaenja najee
se naziva metoda utvrivanja DNK otiska, ime se eli ukazati na njenu preciznost pri
izolovanju unikatnih dijelova u okviru DNK lanca i napraviti asocijacija na klasine
metode identifikacije po otiscima prstiju. Kao to ne postoje dva lica koja imaju isti otisak
prsta, ne postoje ni dva lica koja imaju isti genetski profil. Metoda je apsolutno pouzdana
pri eliminaciji nevinih lica i veoma sigurna pri pozitivnoj identifikaciji izvrilaca. Koristei
se DNK analizom nedavno su neke drave, poput panije, pokrenule meunarodni
program s ciljem pronalaenja nestale djece. SAD su pokrenule tzv. DNA innocence
project s ciljem oslobaanja lica pogreno optuenih za izvrenje krivinog djela, koji je u
posljednjih desetak godina oslobodio stotinjak lica od kojih su neka bila osuena na smrtnu
kaznu (Marjanovi i Primorac, 2009). Meutim, i pored toga to je DNK vjetaenje nova i
mona tehnologija, ona ne moe da zamijeni druge metode, npr. daktiloskopiju, vjetaenje
tkanina, tragove orua itd. Bez obzira na njenu superiornu diskriminacionu snagu, ona bi
kao tehnologija izbora trebalo da bude upotrebljena paralelno sa drugim kriminalistikim
metodama.
4. PRIMJENA DNK ANALIZE U KRIMINALISTIKOJ
CENTRA JAVNE BEZBJEDNOSTI BANjA LUKA
PRAKSI
U ovom dijelu rada prezentovaemo studiju sluaja iz kriminalistike prakse Centra

javne bezbjednosti Banja Luku, Sektora kriminalistike policije, gdje je na osnovu
primjene DNK analize rasvjetljeno krivino djelo ''Teko ubistvo'' iz lana 249. stav 1.
taka 2. koje je izvreno dana 30.08.2007. godine u Banja Luci od strane dvoje izvrilaca
koji su naknadno osueni na pravosnane kazne zatvora od 16 godina i 6 mjeseci i 15
godina zatvora. U radu e, pored opisa navedenog krivinog djela, po principu
retrospekcije, biti hronoloki prikazane sve mjere i radnje koje su preduzete od strane OSL
CJB Banja Luka, od saznanja da je izvreno navedeno krivino djelo do podnoenja
izvjetaja Okrunom Tuilatvu Banja Luka, kao it ok glavnog pretresa i izricanje presude.
5. OPIS KRIVINOG DJELA
Optueni i optuena su zajedno i po prethodnom dogovoru, u namjeri da lie ivota
oteenog iz Banja Luke i da nakon toga njegovo putniko motorno vozilo koje je
posjedovao prodaju i na taj nain sebi pribave imovinsku korist, dana 30.08.2007. godine u
veernjim asovima, doli na parking prostor u Ul. 12 beba u neposrednoj blizini
Klinikog centra u Banja Luci u naselju Paprikovac, nakon ega je optuena, koja je od
ranije poznavala oteenog, sa svog mobilnog telefona poslala SMS porku oteenom u
21:28 asova da doe na navedeno mjesto gdje ga ona eka, dok je za to vrijeme optueni
repetirao zatvara puke i ubacio metak u cijev automatske puke AP kalibra 7,62 mm,
fabrikog broja 436264 koju je prethodno donio sa sobom i koju je nabavio i drao
suprotno odredbama lana 6 i 7 Zakona o oruju i municiji, da bi oteeni stigavi na
navedeno mjesto dovezavi se svojim PMV ''BMV 750 LI'', metalik sive boje, do ulaza na
navedeni parking u 21:57 asova nazvao sa svoga mobilnog telefona optuenu koja mu je
rekla da izae i da joj prie to je oteeni i uinio, nakon ega je u trenutku kada im je
26
oteeni prilazio optueni automatsku puku uperio u oteenog te je izvrio opaljenje tri
metka u pravcu oteenog koji su pogodili tijelo oteenog nanijevi mu dvije prostrijelne
rane u predjelu grudnog koa i jednu prostrijelnu ranu u predjelu lijeve slabine sa lene
strane tijela, nakon ega je oteeni pao na zemlju okrenut licem prema podlozi, a optueni
je prio oteenom te u istog iz neposredne blizine ispalio jo jedan metak u predjelu
zadnjeg dijela glave, nanijevi mu na tj nain sveobuhvatne teke tjelesne povrede opasne
po ivot od kojih je preminuo na licu mjesta, a zatim su oboje optuenih tijelo oteenog i
automatsku puku ubacili u gepek PMV ''BMW 750 LI'', a potom su se udaljili sa lica
mjesta navedeim vozilom kojim je upravljao optueni, te su se dovezli u mjesto Boac,
optina Mrkonji Grad, na uzvienje zvano ''Dabrac'' odakle su optueni zajedno, tijelo
oteenog bacili niz liticu u pravcu kanjona Vrbasa, a vozilom su se vratili u Banja Luku i
nakon toga ga parkirali u Ul. Save Ljuboje u blizini broja 29, sa namjerom da ga odvezu i
prodaju NN licu sljedeeg dana, nakon ega je sa vozila optueni skinuo tablice i iste je
odbacio pored puta u Ul. Srpskih dobrovoljaca kod broja 13, a potom je uzeo i prisvojio
razne stvari koje su pripadale oteenom (punja za telefon, telefon, auto punja za
mobilnim telefonom, torbicu, naoale, slualice za mobilni telefon, novanik sa novcem,
lina dokumenta i paso na ime oteenog kao i pasoe lanova njegove porodice i kartice
iro rauna na ime oteenog) koje je ponio sa sobom, a iste je dana 31.08.2007. godine
predao ovlatenim slubenim licima CJB Banja Luka. Da bi se stekla cjelovitija slika o
opisanom krivinom djelu bitno je navesti i to da su optueni za vrijeme izvrenja
krivinog djela bili u emotivnoj vezi koja je zapoela tri mjeseca prije, a da je optuena
oteenog upoznala mjesec dana prije izvrenja krivinog djela na auto trkama u mjestu
Zaluani kom prilikom su razmijenili brojeve telefona. Posljednjih mjesec dana, nakon
upoznavanja optuene sa oteenim komunicirali su vie puta telefonom, a kako su
optueni planirali zajedniki ivot odvojeno od svojih porodica, a za ta nisu imali
materijalnih mogunosti i novca doli su na ideju da lie ivota oteenog i njegovo vozilo
prodaju kako bi na taj nain doli do novca koji im je bio potreban za zjedniki ivot.
Nekoliko dana prije izvrenja optueni su intenzivno planirali kako da izvre navedeno
krivino djelo, te je u tu svrhu optueni nabavio i gore opisanu automatsku puku i raspitao
se koma bi mogao i za koji iznos prodati PMV oteenog.
6.
AKTIVNOSTI
TUILATVU
POLICIJE
DOSTAVLJANJE
IZVJETAJA
Dana 30.08.2007. godine oko 22.05 asova od strane radnika obezbjeenja Klinikog
centra Banja Luka Operativnom deurstvu CJB Banja Luka je prijavljeno da je dolo do
upotrebe vatrenog oruja na parking prostoru kod Klinike za nuklearnu medicinu
Klinikog centra Banja Luka u ulici 12 beba. Na lice mjesta je upuena patrola policije
Policijske stanice Banja Luka 1 koji su po dolasku na navedenu lokaciju oko 22.10 asova
uoili tragove krvi na asfaltnoj povrini navedenog parking prostora kao i ahure. Lice
mjesta su obezbijedili do dolaska uviajne ekipe i obavili razgovor sa dvojicom radnika
obezbjeenja Klinikog centra i tri maloljetne djevojice koje su se u vrijeme izvrenja
krivinog djela nalazili u neposrednoj blizini. Sva ova lica su izjavila da su nakon to su
zauli pucnje, vidjeli njima nepoznatih dvoje lica, koji su u prtljanik PMV marke ''BMW'',
metalik sive boje, stranih reg.oznaka ubacili tijelo nekog ovjeka i udaljili se istim vozilom
velikom brzinom ulicom Jovana Rakovia u pravcu ulice Karaoreve. O navedenom je
obavjeten deurni tuilac Okrunog tuilatva Banja Luka Sinia Vranje koji nije izlazio
27
na lice mjesta, a u 23.10 asova na lice mjesta u ulici 12 beba je stigla ekipa za uviaj u
sastavu krim. inspektor Odsjeka za spreavanje krvnih delikata i krim. tehniar koji su
poeli sa vrenjem uviaja. Prilikom vrenja uviaja sa lica mjesta u Ul.12 beba pronaeni
i izuzeti pet tragova crvene boje koji asociraju na krv, poklopac baterije mobilnog telefona
''Sony Ericsson'', dioptrijske naoale, kouljica zrna i dva olovna dijela zrna metka, tri
ahure puanog metka kalibra 7,62 mm, jedna majica bijele boje sa natpisom ''Honda'',
jedan puani metak kalibra 7,62 mm. Na raskrsnici ulica J.Rakovia i Karaoreve
pronaena i izuzeta zelena staklena flaa sa natpisom ''Bavaria'' sa oteenim vrhom.
Pomenuti predmeti poklopac mobilnog telefona i staklena flaa sa natpisom ''Bavaria'' su u
skladu sa kriminalistiko-tehnikom praksom izuzeti u papirne vree i kao takve poslane
na DNK analizu. Dana 31.08.2007. godine oko 12.25 asova radnici PS Banja Luka 2 su
na parking prostoru u Ul. Save Ljuboje ispred broja 29 pronali PMV marke ''BMW 750
LI'', metalik sive boje bez reg. oznaka i na osnovu broja asije utvrdili da se radi o PMV
vlasnitvo oteenog. Na lice mjesta u 13.30 asova izala uviajna ekipa ovog CJB, te na
licu mjesta izvrila uviaj tokom kojeg su sa pomenutog vozila uzeti brisovi ruica volana,
kvaka i mjenjaa a koji su poslani na dalje DNK vjetaenje. Tom prilikom u prtljaniku
vozila je pronaena automatska puka M70 B1 bez okvira za municiju, fabrikog broja
436264, kao i tragovi zemlje, tkiva i tragovi crvene boje koji asociraju na krv, u
unutranjosti vozila ispod titnika za sunce na mjestu vozaa pronaeni dokumenti na ime
oteenog, na papuici gasa pronaena dlaka svijetle boje duine 3 cm, a na podu ispred
vozaevog sjedita svijetla dlaka duine 29 cm kao i tragovi crvene boje koji asociraju na
krv. Dana 31.08.2007. godine uviajna ekipa CJB Banja Luka u sastavu krim. inspektor
Odsjeka za spreavanje krvnih delikata i tri krim. tehniara su poeli sa vrenjem uviaja
na mjestu pronalaska beivotnog tijela oteenog na teritoriji optine Mrkonj Grad, u
mjestu Dabrac na lijevoj obali rijeke Vrbas. Zbog loih vremenskih uslova i
nepristupanog terena vrenje uviaja je prekinuto istog dana u 22.00 asova. Uviaj
nastavljen dana 01.09.2007. godine u 08.45 asova uz angaovanje alpinistikog tima
Jedinice specijalne policije MUP RS kom prilikom je iz kanjona izvueno beivotno tijelo
oteenog i preveeno u prostorije Novog groblja Banja Luka gdje je izvrena obdukcija
tijela od strane specijaliste sudske medicine eljka Karana, te izuzeta odjea oteenog,
mikrotragovi ispod naoktiju, nesporne dlake i otisci papilarnih linija oteenog. Specijalista
sudske medicine se izjasnio da se radi o nasilnoj smrti koja je nastupila usljed dejstva etiri
projektila vatrenog oruja. Sa uviajem zavreno istog dana u 11.10 asova. Pomenuti
tragovi koji su izuzeti prilikom vrenja uviaja na licu mjesta izvrenja krivinog djela i
prilikom uviaja na vozilu otzeenog su na osnovu naredbe tuioca poslani u Institut za
genetiki inenjering i biotehnologiju Sarajevo gdje je po vjetaku Dr Damiru Marjanoviu
izvrena DNK analiza spornih tragova kojom prilikom je sa staklene flae ''Bavarija''
izolovan pun DNK profil nepoznatog mukarca, a iz dlake pun profil nepoznate enske
osobe. Uporedo sa vrenjem DNK vjetaenja u Sarajevu, operativni radnici Odsjeka za
krvne delikte su na osnovu listinga baznih stanica sa lica mjesta, doli do dva pretplatnika
broja koja su bila aktivna u vrijeme izveenja krivinog djela. Nakon dobijanja ovih
informacija liena je slobode osumnjiena (kasnije i optuena) od strane radnika SKP CJB
Banja Luka, koja je prilikom prvog sasluanja negirala bilo kakvu povezanost sa oteenim
i izveenjem krivinog djela. Od iste je na osnovu naredbe tuioca uzet nesporni uzorak
bukalnog brisa koji je uz naredbu poslan u Sarajevo u Institut za genetiki inenjering i
biotehnologiju na DNK vjetaenje i komparaciju sa spornim DNK a koji je prethodno
izolovan. Takoe od strane radnika Odsjeka za krvne delikte je lien slobode njen partner
28
od kojega je takoe izuzet bris bukalne sluznice koje je poslan u Sarajevo na dalje DNK
vjetaenje i komparaciju. Vano je napomenuti da je i osumnjieni negirao bilo kakvu
povezanost sa izvrenjem predmetnom krivinog djela. Nakon izvrene DNK analize
nespornih uzoraka koji su uzeti od osumljienih i komparacijom sa spornim DNK
profilima, neposporno je utvrena potpuna podudarnost. Dana 01.09.2007. godine je
Okrunom tuilatvu Banja Luka dostavljen izvjetaj pod brojem KU-1842/07 protiv
osumnjienih za krivino djelo ''Teko ubistvo'' iz lana 149. stav 2, KZ RS, a osumnjieni
i osumnjiena su sprovedeni u prostorije Tuilatva. Nakon to je osumnjienima odreen
jednomjeseni pritvor dana 01.09.2007. godine koji je produavan, Okruno tuilatvo
Banja Luka je dana 26.11.2007. godine podiglo optunicu protiv osumnjienih pod brojem
Kt-991/07 kojom je osumnjienog optuilo za krivino djelo ''Teko ubistvo'' iz lana 149.
stav 1. taka 2. KZ RS (Sl.glasnik RS br.49/03) poinjeno u sticaju sa krivinim djelom
''Nedozvoljena proizvodnja i promet oruja ili eksplozivnih materija'' iz lana 399. stav 1.
KZ RS, a osumnjienu za krivino djlo ''Teko ubistvo'' iz lana 149. stav 1. taka 2. KZ
RS koje su poinili kao saizvrioci u smislu lana 23. KZ RS.
7. GLAVNI PRETRES I IZRICANJE PRESUDE
Na glavnom pretresu odranom dana 22.01.2008. godine, nakon itanja optunice u
uvodnoj rijei Okruni tuilac Sinia Vranje istakao je da e tuilatvo izvoenjem dokaza
dokazati da su oboje optuenih izvrilli krivina djela koja im se stavljaju na teret na nain
i pod okolnostima kako je poblie opisano u izreci optunice. Branilac optuenog i
optuene je u uvodnoj rijei istakao da je nakon pregleda svih prikupljenih dokaza tokom
istrage i u dogovoru sa optuenima odlueno da isti u cjelosti priznaju izvrenje oba
krivina djela. Nakon to je vijee saslualo priznanje optuenih od Okrunog tuioca je
zatraeno da iznese dokaze koji potkrepljuju optunicu i priznanje optuenog pa je tuilac
redom proitao i dostavio vijeu ovjerene kopije svih prethodno navedenih dokaza
prikupljenih u istrazi, na ta optueni i njehovi branioci nisu imali primjedbi niti prigovora.
Pretresno vijee je na temelju lana 237. ZKP-a prihvatilo izjavu o priznanju krivice
optuenih te utvrdilo da ima sasvim dovoljno dokaza o njegovoj krivici i da isti u
potpunosti potvruju njegova priznanja te da izvedeni dokazi nisu niim u suprotnosti, a uz
saglasnost stranaka i branioca, odmah je odran u nastavku zasijedanja glavni pretres za
izricanje krivinopravne sankcije. Pretresno vijee je optuenom za krivino djelo ''Teko
ubistvo'' izreklo kaznu zatvora od 16 godina, a za krivino djelo ''Nedozvoljena
proizvodnja i promet oruja ili eksplozivnih materija'' 1 godinu zatvora. Primjenom
odredbi o odmjeravanju kazni u sticaju i izricanju jedinstvene kazne Sud mu je odmjerio
kaznu zatvora u trajanju od 16 godina i 6 mjeseci, dok je optuenoj izrekao kaznu zatvora
u trajanju od 15 godina. Veoma je vano napomenuti da je DNK vjetaenje bio krunski
dokaz, te u sluaju da isto nije bilo sprovedeno shodno pravilima kriminalistike struke,
istraga kao i cjelokupan ishod suenja bi bio neizvjesan.
29
8. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
U naoj kriminalistikoj praksi DNK analiza se vrlo uspjeno i efikasno primjenjuje
(uz zakonsku regulativu) oko desetak godina. Imajui u vidu prilino veliki broj izvrenih
tekih nasilnih krivinih djela posljednjih godina u naoj zemlji potrebno je vriti stalnu
edukaciju kriminalistikih tehniara i policijskih slubenika o pravilnoj upotrebi DNK
analize. Kroz navedene edukacije policijski slubenici bi se edukovali o nainu izuzimanja
i uvanja DNK materijala sa lica mjesta, uzimanja DNK uzorka bukalnog brisa od
osumnjienog lica, ko daje naredbu za uzimanje, laboratorije u kojima e se vriti DNK
vjetaenje, upotreba baza DNK profila itd. Meutim stuna javnost ne bi smjela da izgubi
iz vida domene, granice i ogranienja ovih metoda. Opasnosti od kontaminacije biolokog
materijala kao i dokazivanje relevantnosti izmeu traga i krivinog djela predstavlja
ozbiljne izazove koje organi unutranjih poslova, tuilatvo, sud i nauna javnost moraju
da imaju na umu. Od njih se oekuje da svako u svom domenu bude maksimalno svjestan
vrijednosti ali i mogunosti greaka u radu sa DNK dokazima i da prui doprinos njihovom
predupreenju. Samo ozbiljnim pristupanjem u radu sa DNK dokazima moe se poveala
efikasnost dravnih organa u borbi protiv kriminaliteta kao drutveno tetne i negativne
pojave, kako u represivnom tako i u preventivnom smislu. Kriminalistike metode
identifikacije na osnovu utvrivanja DNK profila pruaju izvanredne mogunosti u
otkrivanju i dokazivanju krivinih djela to smo vidjeli i na primjeru kriminalistike prakse
Centra javne bezbjednosti Banja Luka, te njihovim uvoenjem u sudsku praksu otvoreno je
novo poglavlje savremene kriminalistike.
30
LITERATURA:
1. Jeki, Z., kuli M., 2002. Zakonik o krivinom postupku sa predgovorom,
objanjenjima i registrom pojmova. Beograd: Dosije.
2. Marjanovi, D., Primorac, D., 2009. Molekularna forenzina genetika:
Sarajevo.
3. Milosavljavi, M., Milosavljevi, D., Milosavljevi, S., 2011. Forenziko
kriminalistiki aspekti identifikacije (tragova) kostura (leeva) u segmentu
forenzike bioantropologije: Banja Luka: Godinjak fakulteta pravnih nauka.
4. Modly, D., 2001. Prikupljanje biolokih neutralnih komparativnih uzoraka
humanog porijekla za potrebe vjetaenja: Sarajevo.
5. Obradovi, D., 2008. DNK vjetaenje sa posebnim osvrtom na njegovu
primjenu kod krivinih djela protiv bezbjednosti javnog saobraaja: Beograd.
6. Pravilnik o nainu prikupljanja i uzimanja uzoraka biolokog materijala za
potrebe analize dezoksiribonukleinske kiseline u krivinom postupku, Slubeni
glasnik BiH, broj 35. od 14 maja 2007. godine;
7. Preporuka Savjeta Evrope o primjeni analize DNK u krivinopravnom sistemu
broj 92, prihvaena na 470. sjednici od 10. februara 1992. godine;
8. Primorac, D., 2001. Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu:
Zagreb.
9. Primorac, D., Butorac, S., Adamovi, M., 2009. Analiza DNA u sudskoj
medicini i njena primjena u hrvatskom krivinopravnom sistemu: Zagreb.
10. Simonovi, B., 2002. Identifikacija lica na osnovu utvrivanja DNK profila 2.
deo. Beograd: Bezbednost broj 4.
11. Zakon o krivinom postupku Republike Srpske, Slubeni glasnik Republike
Srpske, broj 01/724/12 od dana 17.05.2012. godine;
31
REAKCIJA NA ZLOUPOTREBU OPOJNIH DROGA

REACTION TO DRUGS ABUSE
STRUNI LANAK
Msc Maja Ili
Saetak:
Ova tema privlai panju svih, posebno zbog drutvene opasnosti i kriminogenog
znaaja narkomanije, koja se izraava vrenjem raznovrsnih prekraja i krivinih dela od
strane zavisnika. injenica je da uivaoci droga esto ine pronevere, razbojnike
krae, prevare, depne krae i druga krivina dela, sa ciljem da dou do materijalnih
sredstava nunih za kupovinu droge. Treba voditi rauna da su narkomani izloeni i
raznim vidovima ucene, prostitucije, odavanju tajni i dr., te da moralno, zdravstveno,
socijalno i materijalno propadaju vrlo brzo. Kao bolest i sociopatoloka pojava,
narkomanija predstavlja pre svega drutveni problem, a prema uzrocima nastanka vezana
je za pojedince i odreene odnose u pojedinim drutvenim strukturama. Zbog toga je za
njeno spreavanje i suzbijanje nuno angaovanje gotovo svih drutvenih subjekata ili
struktura, pre svega onih koji svojim aktivnim delovanjem mogu uticati na spreavanje
pojave zloupotrebe opojnih droga, naroito kod dela populacije koja se nalazi u periodu
adolescencije i ivotnog sazrevanja. Trajno uivanje droga otuujue uivaoca od realnog
sveta, inei od njega bolesnika i drutvenog parazita, nesposobnog za bilo kakav
fiziki ili intelektualni rad.
Kljune rei: opojne droge, zloupotreba, uivaoci droga, narkomanija, prekraji,
krivina dela.
Abstract:
This topic has attracted the attention of all, especially because of the social danger
of criminal nature and drug abuse, which is expressed in the performance of various
offenses and crimes committed by addicts. The fact is that '' the beneficiaries' drugs often
make embezzlement, larceny, fraud, pocket theft and other crimes, in order to obtain
material resources necessary for the purchase of drugs. Care should be taken that they are
drug addicts exposed to various kinds of blackmail, prostitution, shared secrets, etc., And
psychological, physical, social and material decay very quickly. As disease and sociopathological phenomenon, drug addiction represents primarily a social problem, and
according to the causes of the occurrence is related to individuals and certain
relationships in certain social structures. Therefore, it is for its prevention and suppression
necessarily engaging almost all social organizations or structures, especially those whose
active operation can affect the appearance of preventing the abuse of narcotic drugs,
especially among part of the population that is in adolescence and life maturation.
Asistent za uu krivino pravnu oblast - Departman za pravne nauke Univerziteta u Novom Pazaru
E-mail: majagrujic13@gmail.com
32
Persistent drug abuse otuujue Beneficial Owners of the real world, making the care and
social '' parasites', incapable of any physical or intellectual work.
Keywords: narcotic drug abuse, drug users, drug abuse, offenses, criminal
offenses.
1. UVODNO RAZMATRANJE
Krivina dela koja se sastoje u neovlaenoj proizvodnji, preradi, prodaji ili
nuenju na prodaju, ili kupovini, dranju ili prenoenju radi prodaje, ili posredovanju u
prodaji ili kupovini, ili na drugi nain neovlaenom stavljanju u promet supstanci ili
preparata koji su proglaeni za opojne droge, kao i injenica stalnog rasta broja narkomana
u svetu, predstavljaju probleme koji veoma ozbiljno zaokupljuju panju itavog
oveanstva ve dugi niz godina. Meutim, uprkos ogromnim naporima koje drave ulau,
pojedinano ili zajdniki, delovannjem kroz Ujedinjene nacije, Svetsku zdravstvenu
organizaciju, Interpol i druge organizacije, kriminalitet u vezi sa zloupotrebama droge
ostaje i dalje jedan od najveih neprijatelja savremenog oveka. Sasvim je izvesno da ne
postoji ni jedna druga sfera kriminaliteta u kojoj su organizovanost i prefesionalizam
prisutni na tako visokom nivou. Meunarodni karteli, narko sindikati i mone kriminalne
grupacije, od proizvodnje i prometa droge su napravile unosan biznis koji okuplja armije
kriminalaca, i u kojem su u opticaju ogromne sume novca. Za otkrivanje ovih krivinih
dela od izuzetne vanosti je kontinuirano vrenje kriminalistikie kontrole i preduzimanje
odgorarajuih operativno - taktikih mera i specijalnih istranih radnji, koje e omoguiti
pravovremeni dotok informacija o mestima gde se vri ilegalno uzgajanje i prerada biljaka
iz kojih se dobija droga, tajnim labaratorijama gde se proizvode sinteiki narkotici,
pravcima kretanja doge, nainima njenog skrivanja i transportovanja, mestima gde se
skladiti i odakle se distribuira za prodaju na malo. U otkrivanju i krivinom gonjenju
osoba koje su na bilo koji nain ukljuene u poslove sa zloupotrebom droga
(proizvoaima, organizatorima i finansijerima, krijumarima, mrei rasturaa i
narkomana, kao i njihovom kretanju, kontaktima koje ostvaruju i nainu ivota) poseban
znaaj imaju mere poput prikupljanja obavetenja, korienja informatora, pregleda
prevoznih sredstava, putnika i prtljaga, korienja posebno dresiranih pasa, primena
odgovarajuih sredstava i reagenasa za brzu detekciju i indentifikaciju droga, korienje
kriminalistikih evidencija, pojaani nadzor, prismotra, praenje, pretresanje, ubacivanje
prikrivenog islednika, simulovani pravni poslovi, audio i video nadzor, zatim obavetenja i
saradnja kroz slubu Interpola i dr. U fazi rasvetljavanja i dokazivanja ovih krivinih dela
velika panja se mora posvetiti samom postupku otkirvanja i obezbeenja dokaza, s
obzirom da njihov deficit predstavlja najslabiju taku u sklopu mera koje se preduzimaju
na planu njihovog suzbijanja. Naime, profesionalni kriminalci koji deluju u ovoj sferi
ispoljavaju izuzetnu opreznost, spretnost, vetinu i lukavstvo, to znatno oteava
pribavljanje dokaza o njihovim kriminalnim delatnostima. Pored toga, ak i kada su
otkriveni in flagranti delicto, oni ne priznaju izvrenje dela i pronalaze najraznovrsnije
izgovore, Iz tih razloga, utvrivanje injenica relevantinih za krivini postupak mora biti
praeno adekvatnim procesnim formama, koje e onemoguiti sve naknadne pokuaje da
se tim injenicama ospori dokazna snaga.
33
Veina drava se trudi da meunarodnom saradnjom postigne ogranienje i nadzor

nad proizvodnjom, preradom i prometom opojnih droga, i time onemogui ili bar smanji
njihovu zloupotrebu. Naa zemlja, je meu prvim u svetu ratifikovala Jedinstvenu
konvenciju o opojnim drogama (Njujork 1961), te preuzela obaveze koje iz toga proizilaze,
to je detaljnije obraeno u samom radu. U skladu sa Konvencijom, ve je 1964. godine,
donet Zakon o opojnim drogama, kao i drugi propisi koji detaljnije kontroliu, odnosno
reguliu, proizvodnju, preradu i promet narkotika. Da bi se sauvalo zdravlje ljudi, spreili
socijalni problemi i zloupotrebe droga, zakoni iz ove oblasti propisuu da se ove supstance
mogu proizvoditi, izvoziti, uvoziti i stavljati u promet samo u medicinske, veterinarske,
naune i zdravstvene svrhe, s obzirom da zavisnost od prihoaktivnih supstanci, ukljuujui
i lekove, predstavlja ogroman problem dananjeg sveta sa irim socijalnim, zdravstvenim,
ali i pravnim implikacijama.
2. ZLOUPOTREBA OPOJNIH DROGA
aferova komisija pod zloupotrebom droga podrazumeva takvu upotrebu
psihoaktivnih supstancija i u takvom obimu za koju je verovatno da e prouzrokovati
mentalnu disfunkciju i poremeeno ponaanje. (Kuevi, 1990) Meutim, narkomanija
je termin koji se nalazi u svim klasinim udbenicima, pa je i danas u masovnoj upotrebi.
Njime se oznaava strast za uivanjem u opojnim stredstvima. (Vujaklija, 1992)
Narkomanija ili zloupotreba opojnih droga je prekomerno, redovno uzimanje droge usled
ega nastaje zavisnost. (Ignjatovi, 1998) Mnogi danas smatraju da termin narkomanija
nije odgovarajui, jer predmet zloupotrebe nisu uvek narkotici (tj. opijati), zbog euforinih
efekata nekih roga, koriste i predlau termin eufomanija.
Na zakonodavac ne koristi izraz zloupotreba, ve upotrebljava termin
uivanje opojnih droga, koji je mora se priznati, neadekvatan i kao takav trebao bi biti
zamenjen drugim (moda upravo terminom zloupotreba), koji na pravi nain odlikava
stanje stvari kada je u pitanju konzumiranje psihoaktivnih supstanci, koje se ni u kom
sluaju ne moe okarakterisati kao uivanje. Svetska zdravstvena organizacija ni do danas
nije dala prihvatljivu definiciju, prilagoenu modernim koncepcijama, fenomena
zloupotrebe droga. Zbog neprciznosti i dvosmislenosti izraza abuse (zloupotreba),
WHO je odbacila njegovu upotrebu i koristi izraze tetna (kodljiva) upotreba (harmful
use) i rizina upotreba (hazard use) psihoaktivnih supstanci. (Terminology and
Information on Drugs, 1999.,UNODCCP, New York, p. 62.) Pod tetnom upotrebom
podrazumeva se takav nain uzimanja ovih supstanci koji dovodi do neposredne tete po
zdravlje fiziko ili mentalno, dok rizina upotreba samo poveava rizik nastupanja takvih
tetnih posledica. Rizinu upotrebu karakterie odsustvo psihofizikih poremeaja kod
osobe koja psihoaktivne supstance konzumira, mada su oni u budunosti izvesni i od
utacaja na javno (drutveno) zdravlje.
tetne posledice zloupotrebe droga su dvostruke, zavisno da li ovom fenomenu
prilazimo kao individualnoj ili drutvenoj, masovnoj pojavi. Sa jedne strane one dovode do
oteenja ili unitenja vitalnih ivotnih funkcija, do psihikog i fizikog propadanja osoba
koje uzimaju droge, a sa druge strane nanose se ogromne tete drutvenoj zajednici ona
postaje bolesna, destruktivna i ruinirana u onoj meri koliko je zloupotreba droga u njoj i
rasporstranjena.
Negativna dejstva na ovekov organizam, u smislu fizikih i psihikih zdravstvenih
problema, manifestuju se veoma rano, esto i nakon prvih zloupotreba. Posredno, tetne
34
posledice na telu toksikomana su razliite, i to poev od sitnih oiljaka na koi do smrti

zbog zapaljenja organa ili opte krvne zaraze. Nesterilno unoenje droge injekcijama esto
dovodi do raznih lokalnih infekcija, zagnojavanja i irenja infekcija. Sa unoenjem droge
unose se i izazivai raznih opasnih bolesti, poput side i hepatitisa. (Jankovi, 1999) Najtee
posledice narkomanije vezane su za AIDS, koji je poprimio razmere pandemije, a smatra
se da je polovina obolelih inficirana intravenskim uzimanjem droga (nesterilnim iglama).
(Bokovi, 2001) Neposredna tetna dejstva, prema klinikim manifestacijam lokalizovana
su u tkivu jetre i mozga. Delujui na centralni nervni sistem droge prouzrokuju znake
reverzibilne psihotoksinosti, a pre svega poremeaje opteg ponaanja, ciklusa budnost spavanje, percepcije, doivljavanja i potrebe za ponovljenim i stalnim uzimanjem droge.
Droge izazivaju fenomene tolerancije, fizike i psihike zavisnosti i apstinencijalnog
sindroma, a posle duge i hronine upotrebe uzrokuju mnoga mentalna i somatska
oteenja. Neki podaci ukazuju da je smrtnost u strukturi narkomana pet puta vea nego
kod njihovih vrnjaka koji ne koriste drogu. (Bokovi, 2001)
Socijalno tetne posledice zloupotrebe droga ogledaju se pre svega kroz
narkomaniju kao sociopatoloku pojavu, ali se i ne zavravaju na tome. Mnogo vei
problem od navedenog predstatvljaju nezakonite aktivnosti usmerene na nedozvoljenu
proizvodnju i trgovinu opojnim drogama, koje direktno doprinose irenju narkomanije kao
patoloke drutvene pojave. Re je o veoma opasnom obliku kriminala, koji celom drutvu
nanosi teko sagledive tetne posledice.
Narkomanija kao bolest u savremenom drutvu ne predstavlja samo nesrean,
individualan sluaj, ve sociopatoloku pojavu i svojevrstan vid otuenja oveka iz
drutvene zajednice u kojoj nije uspeo da nae svoje mesto pod suncem. Kao simptom
krize modernog drutva, ona je dvostruko alarmantna: upozorava drutvo da revidira svoje
dosadanje stavove prema egzistencijalnim potrebama mladih, a uz to je i opasna pojava
epidemijskog karaktera, koja ozbiljno naruava zdravlje velikog broja ljudi i od njih, vrlo
esto, stvara trajne invalide. (Petrovi, 2001) Prema savremenim koncepcijama
narkomanija nije jedinstvena bolest, ve niz razliitih dijagnostikih jedinica, iji je
zajedniki imenitelj droga u irem smislu, ali koje se meusobno razlikuju kako u pogledu
vrste ove supstance kao etiolokog faktora, tako i u pogledu klinike slike. Dominantna
crta narkomanije kao bolesti jeste zavisnost, koja moe biti psihika ili fizika.
Apstinencijalni sindrom karakterie, zaivsno od vrste droge i duine zloupotrebe,
mnotvo simptoma koji nastaju usled naglog prestanka uzimanja droge, i razliitog su
intenziteta u zavisnosti od njene vrste. (Alaz, 1999) Smatra se da je apstinencijalni
sindrom posledica naruavanja ve postojee ravnotee u organizmu, koja je uspostavljena
uzimanjem i dejstvom droge na njega.
Da li e jedna osoba i u kojoj meri razviti ravisnost na odreenu drogu zavisi od
interakcije tri faktora: 1) karakteristike linosti i iskustva onoga koji uzima drogu, 2)
prirode njegove ire i aktuelne socijalne i kulturne sredine, i 3) farmakodinamskih efekata
droge, koliine i uestalosti uzimanja, naina unoena u organizam i sl. (Petrovi, 2001)
Leenje narkomanije spada u najtee poduhvate u medicinskoj praksi i moe se
sprovoditi u bolnikim ili ambulantnim uslovima. Kompletan proces leenja i rehabilitacije
prolazi kroz etiri faze: 1) faza liavanja od droge, 2) faza oporavka (rekonvalescencije), 3)
faza rehabilitacije sa leenjem psihike zavisnosti i 4) produeno leenje i praenje
bolesnika. (Petrovi, 1981) Mora se priznati da ono, i pored ogromnog uspeha medicinske
nauke, ne pokazuje senzacionalne uspehe, ali s druge strane, nije ni bezuspeno. Ipak,
nezavisno od toga koja se metoda u leenju i rehabilitaciji narkomana primenjuje, mora se
35
tokom njene primene pacijentu neprekidno ukazivati na nain ivota koji nije orjentisan na
drogu. (Petrovi, 1981)
Narkomanija je fenomen koji u savremenom drutvu ispoljava dvostruki karakter: s
jedne strane ona se manifestuje kao bolest zavisnosti, a sa druge strane, imajui u vidu njen
drutveni aspekt, i kao sociopatoloka pojava. Zavisnici od opojnih droga su u sutini
neadekvatne linosti, nesposobne da postignu uspeh u bilo kojoj fazi socijalnih ili
ekonomskih napora. Stanje zavisnosti u potpunosti proima njihovo psiho-fiziko bie,
tako da im je najvei deo ivotnih aktivnosti okupiran jednom milju: kako doi do nove
koliine droge? Narkomani obino ne znaju za posao i najee ih izdrava porodica, ili se
pak snalaze kroz razne nelegalne aktivnosti. Ukoliko pre nego to ponu sa zloupotrebom
droga ne stupe u brak, retko se odluuju na taj korak, a u braku imaju ozbiljnih problema.
(Bulatovi, Mitrovi, 2002) Moe se rei da ne samo da nema srene porodice u kojoj je
jedan od lanova narkoman, ve su takve porodice potpuno osiromaene i dovedene do
ruga fizike egzistencije. Droga, bez obzira u kojoj se vrsti radi, ima svoju cenu, a
zavisnici najee nemaju novac, pa su prinueni da do njega dolaze na razne legalne i
nelegalne naine. Kada je u pitanju kriza, nema te cene kojom se nee platiti njeno
odlaganje. Nekada se vre i brutalna nasilja ne bi li se dolo do narkotika, ali najvei boj
narkomana su neagresivni i biraju lake naine da dou do novca. To ne znai da nikada ne
pribegavaju nasilju, ali se ono moe uzeti kao pravilo njihovog delinkventnog ponaanja.
(Petrovi, 2001)
U zakonske prekraje upada se samom injenicom da se poseduje izvesna koliina
narkotika, da i ne govorimo o protivpravnim radnjama koje se vre u stanju opijenosti
drogom ili da bi se do nje dolo. Zato se moe rei da je narkomanija, od svih
sociopatolokih pojava, u najtenjoj vezi sa kriminalom.
U krajnjem ishodu, zavisnici narkomani postaju teret drutvene zajednice u
sluajevima kada se upuuju na leenje, koje zajedno sa njihovom resocijalizacijom
zahteva velika finansijska sredstva.
3. MEUNARODNI
AKTI
KAO
OSNOV
NACIONALNE
KRIVINOPRAVNE REAKCIJE NA ZLOUPOTREBU DROGA
Opojne droge i ilegalne delatnosti u vezi sa njima tokom XX veka postale su
planetarni problem, a prve godine ovdog veka to potvruju. Tekoe u organizovanje i
kontroli legalne proizvodnje i prometa opojnih droga, kao i obrba u suzbijanju ilegalni
delatnosti u vezi sa ovim protivrenim psihoaktivnim supstancama semteni su u
nadlenost UN, ali i drugih organizacija i institucija meudravnog karaktera. Potpisujui i
ratifikujui konvencije i druge pravne akte iz ove oblasti, svaka drava potpisnica odrekla
se jednim delom svojih suverenih prava koja se tiu autonomnog normativnog regulsanja
ove problematike. Na taj nain je krivinopravna zatita od ilegalnih delatnosi u vezi sa
opojnim drogama, kao i problemi koji nastaju u vezi sa njima, internacionalziovana.
Danas su na snazi tri konvencije i jedan protokol, donet od strane meunarodne
zajednice, koji predstavljaju osnov donoenja odgovarajuih zakona u pojedinim
zemljama. Tim zakonima se u okviru nacionalnih pravnih sistema, reguliu proizvodnja i
promet opojnih droga. Istovremeno, oni su osnov propisivanja krivinih dela koja se
odnose na ovu problematiku.
Jedinstvena konvencija o opojnim drogama (1961) predvia dve vrste obaveza drava
potpisnica: 1) meunarodne obaveze, i 2) obaveze u pogledu preduzimanja mera na
36
unutranjem planu. (Uredba o ratifikaciji Jedinstvene konvencije o opojnim drogama,

Slubeni list SFRJ, broj 2/1964.)
U okviru meunarodnih obaveza mogu se razlikovati mere nadzora i obaveze
opteg karaktera. Za razliku od ranijih ugovora, konvencija predvia etiri grupe supstanci
koje podleu kontroli, pri emu nadzor nad proizvodnjom i prometom nije jednak za sve.
Vaan delikatan zadatak nadzora Konvencija je poverila Komisiji za opojne droge
Ekonomskog i socijalnog saveta UN i Meunarodnom nadzornom organu za opojne droge.
Fabrikacija i uvoz opojnih droga su ogranieni i mogu se kretati samo do odreene
koliine, a u pogledu obaveza koje se tiu meunarodne trgovine, Konvencija sadri optu
obavezu strana ugovornica da dozvole izvoz opojnih droga u bilo koju zemlju, ali samo
saglasno propisima te zemlje i granicama njenih ukupnih procena. Obaveze u pogledu
preduzimanja mera na unutranjem planu su brojne i zadiru u ono to se oznaava kao
unutranja stvar drave, jer se odnose i na donoenje odreenog zakonodavstva,
administraciju, preduzimanje represivnih mera i sl.
Konvencijom o psihotropnim supstancama (1971) predviene su mere za
spreavanje zloupotrebe psihotropnih supstanci, koje drave potpisnice treba da ugrade u
svoje unutranje zakonodavstvo. (Zakon o ratifikacii konvencije o psihtorpnim
supstancama, Slubeni list SFRJ, br. 40/1973) U njoj su obaveze strana ugovornica
sadvim odreene, jer se kaze da ne preduzimaju sve mogue mere, dok je u
Jedinstvenoj konvenciji to bilo izraeno u formi preporuka i elja. Meutim, najvei domet
meu kaznenim odredbama ove konvencije imaju one koje stranama ugovornicama daju
mogunost da lica, koja zloupotrebljavaju ove supstance i koja izvre krivino delo,
umesto primene kazne (ili uz nju) podvrgnu merama leenja i vapitanja. (Nikoli, 2001)
Protokol o izmeni Jedinstvene konvencije o opojnim drogama kompletira reim
procene potreba za opojnim drogama na taj nain to ga proiruje i na kulturu opijumskog
maka i fabirkaciju i sntetikih droga. (Zakon o ratifikaciji Protokala o izmenama i
dopunama Jedinstvene konvncije o opojnim drogama iz 1961, Slubenilist SFRJ, br.
3/1979) Posebno su znaajne odredbe koje se odnose na lica poinioce kanjihvih radnji
navedenih u Jedinstvenoj konvenciji, a koje su na odgovarajui nain preuzete nacionalnim
zakonodavstvima. Ona se mogu, ukoliko zloupotrebljavaju droge, podvri podebnim
merama tretmana umesto kanjavanja, ili ove mere mogu biti primenjene uporedno uz
kaznu.
Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci
(1988), poznata kao Beka konvencija, poredstavlja rezultat uvianja meunarodne
zajednice da su problemi proizvodnje i prometa opojnih droga i psihotropskh supstanci u
nedozvoljene svrhe dostigli takav rast da predstavljaju ozbiljnu opsnost za zdravlje i
dobrobit celokupnog oveanstva. (Zakon o ratifikaciji Konvencije UN protiv nezakonitog
prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci, Slubeni list SFRJ, br. 14/1990) Svesna
injenice da u suzbijanju nezakonitog prometa droga odreena sredstva imaju naglaen
znaaj, Konvencija zapaeno mesto daje zapleni, ekstradiciji, uzajamnoj pravnoj pomoi,
ustupanju krivinog postupka, a dozvoljava i ostale oblike saradnje. Znaajne su odredbe o
konfiskaciji, prema kojima svaka strana potpisnica treba da usvoji mere kako bi se
omoguila konfiskacija prihoda koji potiu od krivinih dela utvrenih u ovoj konvenciji. I
veliki broj drugih odredbi u sutini predstavljaju nova reenja.
Ako se generalno posmatraju odredbe Beke konvencije, nije teko zapaziti da su u
njoj jasno podvuene razlike izmeu dve osnovne grupe uinilaca krivinih dela u vezi sa
zloupotrebama droga: jedne koja se bavi nedozvoljenom proizvodnjom i trgovinom
37
narkkoti, i druge, koja u krajnjem sluaju predstavlja rtvu prethodne (lica koja konzuiraju
droge). Prema prvoj grupi nastoji da pojaa represiju, a prema drugoj su predviene
posebne mere kao dopuna ili pak alternativa kazni. Razume se da finaliziranje takvog
reenja pripada zemljama koje su pristupile konvenciji, preko ijih nacionalnih
zakonodavstava ove odredbe i treba da budu sprovedene u ivot.
4. RAZVOJ NAE KRIVINOPRAVNE REGULATIVE KOJA SE
ODNOSI NA SUZBIJANJE ZLOUPOTREBE DROGA U NAOJ
ZEMLJI
Krivino pravo nae zemlje prolo je kroz sve faze razvoja kao i ostala prava tog
karaktera u Evropi. Sve do donoenja Duanovog zakonika na naim prostorima je vladao
sistem krvne osvete i kompozicije, a sam Zakonik nije sadrao ni jednu odredbu o
ugroavanju ivota i tela trovanjem kodljivim materijama. Period turske vladavine
karakterisao je ivot po selima, to je onemoguavalo slabo ureenu tursku sudsku vlast u
realizaciji svoje nadlenosti, zbog ega je reakcija na izvrena krivina dela bila uglavnom
privatnog karaktera, kakva je i ostala sve do Prvog srpskog ustanka. Sa okupacijom Turci
su doneli navike i tradiciju puenja opijuma. (Obradovi, 1932) U njihovim kuama
konzumiranje opijuma i haia bilo je redovna pojava i time se gostu ukazivala ast. Nakon
Prvog srpskog ustanka i zakonodavnih aktivnosti u oglasti krivinog prava, nisu donesene
odredbe o zatiti ivota i tela ljudi ugroavanjem kodljivim i opasnim materijama uopte,
pa ni pojedinim opojnim drogama. Donoenjem Kaznenog zakonika 1860. godine izvrena
je kodifikacija dotadanjih krivinopravnih normi. U njegovom posebnom delu predvieno
je krivino delo trovanja, koje se sastojalo u prouzrokovanju opasnosti po ivot ili
zdravlje nekog lica davanjem otrova ili drugog ega to zdravlju moe koditi. (Nikoli,
2001) U radnji izvrenja ovog krivinog dela nalaze se prvi zaeci, istina posrednog,
inkriminisanja davanja na upotrebu opojnih droga. Ipak, pravne norme koje bis e direktno
odnosile na zatitu od zloupotrebe ovih supstanci nisu postojale sve do donoenja
Krivinog zakonika Kraljevine Jugoslavije, 1929. godine.
U Krivinom zakoniku (1929. god.), u glavi XXIII, propisana su krivina dela
protiv opteg zdravlja, a u paragrafu 268 kao krivino delo predvieno je nedozvoljeno
sluenje ili davanje jakih pia ili narkotikih sredstava maloletnicima i drugim licima. Ono
nije imalo svoj zakonski naziv, ali se u komentaru Zakonika iz 1938. godine naziva
ugroavanje zdravlja opijanje, a njego stav koji se odnosio na narkotike neovlaeno
sluenje belim otrovom.
Nakon zavretka Drugog svetskog rata i donoenja Ustava FNRJ 1946. godine,
dolazi do izrade niza zakonika kojima se reguliu odnosi u novoj drutvenoj zajednici.
Tako je 1949. godine ratifikovana Konvencija o ogranienju proizvodnje i regulisanju
raspodele opojnih droga (eneva, 1931 god.), kao i protokoli doneseni u Lejk Saksesu
(1946 god.) i Parizu (1948 god.). (Konvencija o ogranienju proizvodnje i regulisanju
raspodele opojnih droga, Slubeni list FNRJ, br. 4/1949) Time je Jugoslavija preuzela
obavezu dostavljanja odgovorajuih izvetaja meunarodnim organima u vezi sa
proizvodnjom i prometom narkotika. Ubrzo nakon ovih ratifikacija, FNRJ 1950. godine
donosi Zakon o oponim drogama, koji oznaava poetakk pravnog normiranja proizvodnje
i prometa opojnih droga kod nas u skladu sa meunarodno preuzetim obavezama. (Zakon o
oponim drogama, Slubeni list FNRJ, br. 16/1950) Posebnu vanost u ovom zakonu,
38
gledano sa krivinopravnog aspekta, imaju njegove kaznene odredbe, kojima se knostituie

samostalno krivino delo, a propisuju se i prekraji i prekrajna odgovornost.
Inkriminacija iz l. 17 ovog zakona predstavlja prvo i pravo krivino delo u vezi
sa opojnim drogama kod nas, a ini je lice koje u cilju zarade neovlaeno proizvodi,
fabrikuje ili prerauje opojne droge, ili koje neovlaeno prodaje ili na drugi nain stavlja
u promet, kupuje ili prenosi opojne droge. (Jankovi, 1999) Kao kvalifikovani oblik dela
zakon je u istom lanu predvideo njegovo vrenje od strane lica koje je lan krijumarske
bande, koje delo preduzima u vidu zanata ili u povratu. Njime se dakle, inkriminiu
delatnosti ilegalne proizvodnje, fabrikacije, prerade, prodaje ili na drugi nain stavljanja u
promet opojnih droga. U zakonu nije odreeno znaenje pojmova njegovog bia, iako
enevska konvencija (1931. god.) daje neke definicije u vezi njih, kao i spisak supstanci
koje se imaju smatrati opojnim drogama. Ono to je od znaaja za njegovo postojanje jeste
da ono mora biti uinjeno sa hamerom ostvarenja zarade, a ne u drugom ciju, pa bez nje
nema ni krivinog dela. l. 18 istog zakona inkriminie neovlaeno iznoenje iz zemnlje
ili unoenje u zemlju opojnih droga, to je rezultat nastojanja uspostavljanja jake
meunarodne kontrole u cilju spreavanja ilegalnog tranzita i prometa droga namenjenih
zloupotrebi.
Nakon donoenja Zakona o opojnim drogama (1950. god.), FNRJ idue godine
donosi i Krivini zakonik, u kojem natavljajui zapoetu praksu kanjavanja napred
navedenih delatnosti, lanom 208 prdvia krivino delo koje se u svom osnovnom obliko
sastojalo u neovlaenoj proizvodnji, preradi, prodaji ili na drugi nain stavljanju u promet,
ili radi prodaje kupovine ili prenoenja opijuma, kokaina, morfijuma i drugih opojnih
droga ili otrova. Pored osnovnog oblika, inkriinacija iz lana 208 imala je i kvalifiovani
oblik: vrenje ovih delatnosti u vidu zanata ili od strane vie udruenih lica. (Krivini
zakonik, Slubeni list FNRJ, br. 13/1951)
Novelacijom Krivinog zakonika 1959. godine (Krivini zakonik, Slubeni list
FNRJ, br. 30/ 1959) nije dolo do bitnijih izmena lana 208, osim ti je dekriminalizovana
kvalifikatorna okolnost u vidu zanata, koja se odnosila na vrenje osnovnog oblika dela.
Izmenama iz 1973. godine (Izmene i dopune Krivinog zakonika, Slubeni list FNRJ, br.
6/1973) ova inkriminacija je zadrala svoj raniji naziv, ali je, s obzirom da je u
meuvremenu ratifikovana Jedinstvena konvencija o opojnim drogama, pretrpela izvesne
izmene. Naime, povean je broj alternativnih radnji izvrenja osnovnog oblika dela
sledeim delatnostima: nuenje na prodaju supstanci ili preparata koji su proglaeni
opojnom drogom ili otrovom, njihovo dranje, posredovanje u kupovini ili prodaj. Dodat je
i novi stav lanu 208 (stav 2), koji kao krivino delo predvia i navoenje drugog na
uivanje opojnih droga, ili davanje opojnih droga da ih uiva to ili neko drugo lice, ili
stavljanje na raspolaganje prostorija radi uivanja. Povean je i broj kvalifikatornih
okolnosti, pa su kao nove unete izvrenje dela prema maloletniku i nastupanje naroito
tekih posledica.
Krivinim zakonom SFRJ donetim 1976. godine, u glavi XII propisana su
Krivina dela protiv drugih drutvenih vrednosti, meu kojima i dva dela iji je
zakonodavni motiv spreavanje zloupotrebe opojnih droga: Neovlaena proizvodnja is
tavljanje u promet opojnih droga (l. 245) i Omoguavanje uivanja opojnih droga (l.
246). (Krivini zakonik, Slubeni list SFRJ, br. 44/1976) Konstituisana su dakle dva
krivina dela (u odnosu na jedno prethodno), a predvieno je i da objekt radnje izvrenja
pored opojnih droga budu i psihotropne supstance. Kvalifikovani oblik u lanu 245 KZ
proiren je novim kvalifikatornim okolnostima: organizovanje mree preprodavaca i
39
posrednika i izvrenje dela sa naroito opasnom drogom ili psihotropnom supstancom, Kod
krivinog dela iz lana 246 u odnosu na lan 208 ranijeg zakona, nova kvalifikatorna
okolnost je izvrenje dela prema veem broju lica.
Krivini zakonik Srbije, donet 2005. godine, u glavi krivinih dela protiv zdravlja
ljudi propisuje inkriminacije Neovlaene proizvodnje, dranja i stavljanja u promet
opojnih droga (l. 246) i Omoguavanja uivanja opojnih droga (l. 247). (Krivini
zakonik, Slubeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009,
111/2009, 121/2012 i 104/2013, lan 246-247)
Zakonom o izmenama i dopunama KZ iz 2009. godine predvieno je novo, bolje
rei samostalno (jer nije novo) krivino delo:Neovlaeno dranje opojnih droga (l.
246-a KZ). (Jovi, 2011)
5. KRIVINA DELA KOJIMA JE INKRIMINISANA ZLOUPOTREBA
OPOJNIH DROGA U NAEM POZITIVNOM ZAKONODAVSTVU
Krivina dela ije postojanje u naem zakonodavstvu materijalizuje jedan segment
aktivnosti drutvene zajednice na spreavanju zloupotrebe opojnih droga sadrana su u
Krivinom zakoniku, glava XXIII Krivina dela protiv zdravlja ljudi. Pre zakonodavnih
promena, izvrenih aprila 2003. godine, ona su bila sastavni deo saveznog krivinog
zakonodavstva, a takvo reenje proizilazilo je iz odredbi Ustava SRJ (l. 77 i 78), kojima
se odreivala zakonodavna nadlenost federacije u bolasti obezbeenja izvrenja primene
ratifikovanih meunarodnih ugovora i konvencija. (Ustav SRJ, Slubeni list SRJ, br.
1/92, lan 77 78) inom ratifikacije meunarodnih pravnih akata iz oblasti spreavanja
zloupotebe droga, naa zemljan je istovremeno preuzela i obavezu da posebnim zakonom
uredi odnose koji se tiu legalne proizvodnje i prometa ovih supstanci, ali i da sankcionie
ilegalne i nedozvoljene delatnosti propisivanjem krivinih dela i drugih delikata. U tom
cilju KZ i predvia tri krivina dela: Neovlaenu proizvodnju i stavljanje u promet
opojnih droga (l. 246), neovlasceno drzanje opojnih droga (l.246a) i omoguavanje
uivanja opojnih droga (l. 247).
Sistematizacija krivinih dela u krivinim zakonima vri se prema grupnom objektu
zatite protiv kojeg su ta krivina dela upravljena. (Stojanovi, 2002) Inkriminacije iz
oblasti zloupotrebe opojnih droga, s obzirom na prirodu njihovog zatitnog objekta,
spadaju u grupu krivinih dela protiv zdravlja ljudi. Zdravlje je irok i relativan pojam.
Posmatrano sa stanovita krivinopravnih nauka, ono predstavlja takvo psiho-fiziko stanje
oveka kod koga postoji harmonina funkcija svih organa i procesa i koje ga ini
sposobnim za normalan ivot i drutvenu produktivnost. (Jovanovi, Jovaevi, 2002)
Krivina dela protiv zdravlja ljudi imajuu odreene slinosti sa grupom dela protiv opte
sigurnosti ljudi i imovine, jer se njim, po pravilu, prouzrokuje opasnost za neodreeni, vei
broj lica, ali i sa krivinim delima protiv ivota i tela, s obzirom na njihovu posledicu.
(Stojanovi, 2002) Odgovarajua sistematika unutar nje moe se izvriti s obzirom na
nain i sredstva kojim se vri napad na zdravlje oveka, pa s obzirom na nain i sredstva
kojima se vri napad na zdravlje oveka, pa s obzirom na to razlikujemo: krivina dela
ugroavanja zdravlja ljudi zarazom, krivina dela ugoravanja zdravlja ljudi leenjem i
lekovima, krivina dela ugroavanja zdravlja ljudi kodljivim sredstvima proizvodima.
(Atanackovi, 1981)
Neki autori ova krivina dela svrstavaju u podrugpu dela ugroavanja zdravlja ljudi
leenjem i lekovima. (Tahovi, 1955) Takva podela imala je smisla samo u vreme kada je
40
Krivinim zakonikom iz 1951. godine bilo predvieno krivino delo neovlaene

proizvodnje, preraivanja i prometa opojnih droga i otrova. Novije podele u teoriji
krivinog prava, bez izuzetka, ova krivina dela sistematizuju u podgrupu dela kojima se
ugroava zdravlje ljudi kodljivim sredstvima supstancama, to u sutini opojne droge i
predstavljaju.
Prema stepenu drutvene opasnosti, krivina dela zloupotrebe droga spadaju u
najopasnije delikte protiv zdravlja ljudi, to je zakonom zapreinim kaznama za sve oblike
ovih inkriminacija i potvreno.
U naem pozitivnom krivinom zakonodavstvu krivina dela predviena lanovima
246 i 247 Krivinog zakonika, pod priblino istim nazivima, datiraju od 1976. godine, sa
nekim kasnijim izmenama njihovih bia. Te izmene su rezultat sve veeg ugroavanja
zdravlja naih graana psihoaktivnim supstancama, to je ujedno i jedan od najakutnijih
problema cele meunarodne zajednice.
6. ZAKLJUNO RAZMATRANJE
Najvea mo najbre se postie uz pomo zloupotrebe opojnih droga. Na
globalnom planu, esto se postie uz pomo nevladinog sektora, uz pomo savremenog
razvoja komunikacionih sistema, jer te finansijske strukture retko ko moe u potpunosti
kontrolisati. Zloupotrebu opojnih droga povezujemo uvek i sa sitnim kriminalom,
kraama, razbojnitvom, ali i sa terorizmom, preprodajom droge na crnom tritu (kada je
u opticaju velika koliina novca), ubistvima ( kao rezultat obrauna i razmirica lica
ukljuenih u poslove sa drogom). Velika suma novca lako menja mesto i oblik, i prelazi u
legalne finansijske tokove i transakcije. Promet droge itekako utie na profesionalnost u
dravi gde se utapa i utie na vladajuu strukturu koja gubi kredibilitet.
Bez obzira na postojee zakone, sve ee se profit iz ilegalne trgovine opojnih
droga infiltrira (ugrauje) u legalne finansijske tokove, to potkopava pravni sistem svake
drave. Nezavisno o kakvim uspesima je re pri suprotstavljanju nedozvoljenoj trgovini
opojnim drogama i svemu kriminalnom vezano za ovu problematiku, krijumari vrlo brzo
nadoknade izgubljeno, pa nove poiljke droge nau puteve kojima stiu na ulicu. esto se
novac od profita opojnih droga koristi za brojna istraivanja, pa i nauna istraivanja i
pronalazak novih droga. Velika koliina novca je u obrtu, to uslonjava situaciju vezanu
za narkokriminalitet, i pomae lake ukljuivanje u mreu organizovanog kriminala.
Podruje zloupotrebe opojnih droga je kompleksno i nije u nadlenosti jednog
ministarstva ili slube, nevladinog sektora, spoljnih organizacija, drave ili lokalnih vlasti.
Preventivno delovanje obuhvata skup aktivnosti koje drutvena zajednica preduzima s
ciljem da onemogui ili otea prodaju ili korienje droge u konkretnim drutvenim
sredinama. Da bi se efikasno suprotstavili problemu treba biti ukljueni svi segmenti
drutva: porodica, kole, uenici, policija, zakonodavstvo, zdravstvo, ministarstva,
nevladin sektor, i svi oni moraju imati jedinstveni stav a to je prevencija zloupotrebe
opojnih droga.
Dosadanje zakonske mere su bile suvie blage, jer se impozantan broj mladih
zavisnika, dilera, organizatora kanjavao najmanjim moguim kaznama. esto sve ostaje
samo na registrovanju zavisnika i njihovih prijatelja u policiji. Liberalni odnos prema
opojnim drogama uzrokuje liberalni odnos prema narkokriminalitetu. Potrebno je
razmotriti mogunosti za primenu stroijih sankcija za nedozvoljenu proizvodnji i
stavljanje u promet opojnih droga, konzumiranje ili posedovanje; zauzimati se za to bre
41
procesuiranje sluajeva u kojima je zavisnost od opojnih droga uzrok pojave krivinih

dela. Neophodno je napraviti i iscrpnu analizu uspenosti primene kaznene politike na
predmetima vezanim za droge, sagledati nedostatke, edukovati policiju, sudije i tuioce,
koji rade na ovim poslovima. Ono to karakterie ljudsku zajednicu je vladavina prava i
zakona. Potrebno je krivinim zakonikom, zakonom o pranju novca, zakonom o kontroli
opojnih droga, modernizovati zakonodavstvo i pruiti pravne pretpostavke za borbu protiv
zloupotrebe opojnih droga i ublaavanja njihovih posledica.
Obaveza svih nas je rad na prevenciji zloupotrebe opojnih droga i kriminaliteta
uopte, koja se zasniva na osnovnim naelima: naelu zakonitosti, naelu ustavnosti,
naelu legitimnosti naroito kod primene krivinopravnih mera kojim se razgraniava
oblast nunog i opravdanog reagovanja prinudnim i represivnim merama, a u cilju
obezbeenja sigurnosti graana, kvalitetnijeg ivota u okruenju i demokratskim odnosima
graana. Uspena prevencija podrazumeva spremnost za plansko i organizovano
osmiljavanje i sprovoenje aktivnosti svih lanova drutvene zajednice. Rezultati koji e
se ogledati u smanjenju narkokriminaliteta zavisie od spremnosti za rad, implementaciju,
razmenu iskustava i uvoenju preventivnih programa.
Politika suzbijanja zloupotreba opojnih droga mora se zasnivati i na naelu
jednakosti graana pred zakonom. Takoe, treba da se zasniva i na naelu humanosti, bez
obzira to krivine sankcije, po svojoj prirodi nisu humane. Treba maksimalno potovati
ljudska prava, a uiniocu krivinog dela izrei onu krivinu sankciju koja e imati najvie
efekta, kako bi smo time prevenirali povrat.
42
LITERATURA:
1. Alaz, S., 1999, Apstinencijalni sindrom kod narkomanije - Spreavanje
zloupotrebe droga, Beograd, Zbornik radova;
2. Atanackovi, D., 1981, Krivino pravo posebni deo, Beograd;
3. Bokovi, M., 2001, Kriminogeni znaaj droga - Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Novom Sadu, broj 1-3, Novi Sad;
4. Bokovi, M., 1999, Kriminoloki leksikon, Novi Sad;
5. Bulatovi, M., Mitrovi, I., 2002, avo u prahu ispovest narkomana, Beograd;
6. Despotovi, A., 1981, Zavisnost od droga kao socijalno medicinski problem Drutveni pravni i medicinski problemi zavisnosti od droga, Beograd, Zbornik
radova;
7. Ignjatovi, ., 1998, Kriminologija, Beograd;
8. Jankovi, T., 1999, Narkomanija i AIDS.- U: Spreavanje zloupotrebe droga zbornik radova, Beograd;
9. Jovanovi, Lj., Jovaevi, D., 2002, Krivino pravo posebni deo, Beograd;
10. Jovi, M., 2011, Krivino pravo Opti deo, Novi Pazar;
11. Klajn, M., ipka, M., 2008, Veliki renik stranih rei i izraza, Novi Sad, Prometej;
12. Konvencija o ogranienju proizvodnje i regulisanju raspodele opojnih droga,
Slubeni list FNRJ, br. 4/1949.
13. Konvencija UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Slubeni list
SRJ meunarodni ugovori, broj 6/2001.
14. Krivini zakonik, Slubeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012 i 104/2013.
15. Krivini zakonik, Slubeni list FNRJ, br. 13/1951.
16. Krivini zakonik, Slubeni list FNRJ, br. 30/1959.
17. Krivinog zakonika, Slubeni list SFRJ, br. 44/1976.
18. Kuevi, V., 1990, Zloupotreba droga, Zagreb;
19. Lazarevi, Lj., Srzenti, S., Staji, A., 2000, Krivino pravo Opti deo, Beograd;
20. Lazarevi, Lj., 1995, Krivino pravo posebni deo, Beograd;
21. Lazin, ., 1999, Spreavanje nedozvoljenog prometa opojnih droga i
Jugoslovensko krivino zakonodavstvo, Spreavanje zloupotrebe droga, Beograd,
Zbornik radova;
22. Modly, D., 1982, tetne posledice konzumiranja droge - Prirunik za struno
obrazovanje radnika unutranjih poslova, Zagreb, br. 5;
23. Nicovi, M., 1996, Droge carstvo zla, Beograd;
24. Nikoli, D., 2001, Narkomanija zloin ili kazna, Beograd;
25. Petrovi, D., 1999, Krivino delo neovlaene proizvodnje i stavljanja u promet
opojnih droga Spreavanje zloupotrebe droga, Beograd, Zbornik radova;
26. Petrovi, S., 2001, Droga i ljudsko ponaanje, Beograd;
27. Saferstein, R.1999, Criminalistics, New Jersy, An Introduction to Forensic Science,
Prentice-Hall;
28. Stojanovi, Z,. Peri, O., 2002, Krivino pravo Posebni deo, Beograd;
29. Stojanovi, Z., 2002, Krivino pravo Opti deo, Beograd;
30. Tahovi, J., 1955, Krivino pavo Posebni deo, Beograd;
31. Terminology and Information on Drugs, 1999, UNODCCP, New York;
43
32. Uredba o ratifikaciji Jedinstvene konvencije o opojnim drogama, Slubeni list

SFRJ, broj 2/64
33. Ustav SRJ, Slubeni list SRJ, br. 1/1992.
34. Vujaklija, M., 1992, Leksikon stranih rei i izraza, Beograd;
35. Zakon o oponim drogama, Slubeni list FNRJ, br. 16/1950.
36. Zakon o ratifikacii konvencije o psihtorpnim supstancama, Slubeni list SFRJ, br.
40/1973.
37. Zakon o ratifikaciji Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i
psihotropnih supstanci, Slubeni list SFRJ, br. 14/1990.
38. Zakon o ratifikaciji Protokala o izmenama i dopunama Jedinstvene konvncije o
opojnim drogama iz 1961, Slubenilist SFRJ, br. 3/1979.
39. Zakonom o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama, Slubeni glasnik RS, broj
99/2010.
44
RADIKALNE KRIMINOLOKE TEORIJE I TEORIJE BIJELOG

OKOVRATNIKA - MOGUNOST PRIMJENE U SLUAJEVIMA
ANALIZIRANJA ORGANIZIRANOG KRIMINALA
RADICAL CRIMINOLOGICAL THEORIES AND THEORIES OF WHITE
COLLAR - POSSIBILITIES OF APPLICATION IN CASES OF ANALYZING
ORGANIZED CRIME
STRUNI LANAK
Muris Mujanovi
Saetak:
Organizovani kriminal danas ozbiljno ugroava pravni poredak i podriva
demokratske institucije gotovo svake zemlje. Opasnost koju ova kompleksna i specifina
drutveno negativna pojava proizvodi po drave i drutvo, djelimino ili u cjelini, nije
sadrana iskljuivo u konkretnim kriminalnim radnjama, ve se u veini sluajeva moe
odraziti i na dravne odluke u sferi njene ekonomije ili politike. Meutim, zbog specifinih
karakteristika koje nosi sa sobom, postoje brojne potekoe i nedoumice u spreavanju i
suzbijanju ovog kriminalnog fenomena.
Kljune rijei: organizirani kriminalitet, bijeli okovratnik, prevare, kriminalne
organizacije.
Abstract:
Organized crime today seriously threatens public order and undermines
democratic institutions of almost every country. The risk that these complex and specific
socially negative phenomena produces to the state and society, in part or in whole, is not
contained only in specific criminal acts, but in most cases can be reflected in government
decisions in the sphere of its economy or politics. However, due to the specific
characteristics which carries, there are many difficulties and uncertainties in the
prevention and suppression of this criminal phenomenon.
Key words: organized crime, white collar, fraud, criminal organizations.
45
1. UVOD
U posmatranju ovog fenomena, rezultati brojnih teorijskih istraivanja pokazuju da
osnovni problem nalazimo upravo kod definisanja sadraja termina organizovani kriminal.
U tom smislu veina autora esto pod pojmom organizovani kriminal svrstava i oblike
grupnog kriminalnog djelovanja koji nuno ne predstavljaju i organizovani kriminal.
Pobornici ovakvog miljenja najee istiu da je za postojanje organizovanog kriminala,
pored elemenata koji karakteriu organizovano kriminalno djelovanje, nuan jo jedan
element, a to je veza kriminalne organizacije s dravom i njenim organima.
Razliku izmeu pojmova kriminal bijelog okovratnika" i organizovani kriminal
vrlo je teko odrediti. U posmatranju veze izmeu ovih pojmova, mogu se izdvojiti tri
grupe autora sa vrlo nijansiranim miljenjima. Prva grupa autora polazi od pretpostavke da
oba termina pripadaju jednoj i istoj grupi zloina, jer im je pri izvravanju kriminalnih
radnji zajednika taka da narue principe slobodnog trinog potovanja. Meutim,
nekolicina drugih autora se ne bi sloila s prethodnom konstatacijom, pravei u tom
kontekstu vrstu distinkciju izmeu pojmova kriminal bijelog okovratnika" i organizovani
kriminal.
Uporeujui kriminal bijelog okovratnika" sa drugim oblicima kriminala, ova
grupa autora navodi i primjer sudske prakse koja je, takoer, pokazala da su procesuiranja
osoba koje su poinile djela kriminala bijelog okovratnika" u odnosu na druge oblike
kriminala znatno kraa i njima izreene zatvorske kazne bile su znatno blae.
2. ORGANIZIRANI KRIMINAL
Organizirani kriminal danas ozbiljno ugroava pravni poredak i podriva
demokratske institucije gotovo svake zemlje. Opasnost koju ova kompleksna i specifina
drutveno negativna pojava proizvodi po drave i drutvo, djelimino ili u cjelini, nije
sadrana iskljuivo u konkretnim kriminalnim radnjama, ve se u veini sluajeva moe
odraziti i na dravne odluke u sferi njene ekonomije ili politike. Meutim, zbog specifinih
karakteristika koje nosi sa sobom, postoje brojne potekoe i nedoumice u spreavanju i
suzbijanju ovog kriminalnog fenomena. (Centar za sigurnosne studije BiH, 2014).
U posmatranju ovog fenomena, rezultati brojnih teorijskih istraivanja pokazuju da
osnovni problem nalazimo upravo kod definisanja sadraja termina organizovani kriminal.
U tom smislu veina autora esto pod pojmom organizovani kriminal svrstava i oblike
grupnog kriminalnog djelovanja koji nuno ne predstavljaju i organizovani kriminal.
Pobornici ovakvog miljenja najee istiu da je za postojanje organizovanog kriminala,
pored elemenata koji karakteriu organizovano kriminalno djelovanje, nuan jo jedan
element - a to je veza kriminalne organizacije s dravom i njenim organima Neke od
definicija koje idu u prilog tome, mogue je pronai u djelu ,,Kriminal u modernom
drutvu", iji autor smatra da organizovani kriminal u svom sadraju obuhvata i odreenu
vezu sa dravom i pojedinim njezinim organima u vidu saradnje organa koji primjenjuju
zakon, s onima koji ga ne potuju i ele da ga izigraju" (Eliot, 1962). Slinu definiciju
zastupa i Boettcher navodei da se organizovani kriminal odlikuje ureenim zajednikim
djelovanjem vie lica s ciljem da se ostvare direktno ili indirektno pokriveni profiti ili pak
46
uticaj u oblasti javnog ivota (...) traei da ilegalnim metodama ostvare stvarne
monopole" (Petrovi, 1996).
Fenomenom i pojmom organizovanog kriminala bavi se veliki broj domaih i
stranih autora, najee podijeljenih u dvije grupe. Prvu grupu predstavljaju autori koji
organizovani kriminal dovode u vezu s dravom i njezinim organima, dok drugu grupu
ine autori koji smatraju daje za postojanje i djelovanje organizovanog kriminala dovoljno
tek postojanje kriminalne organizacije. Ovakva razliita shvatanja organizovanog
kriminala danas su rezultirala nepostojanjem jedinstvene i opeprihvaene definicije koja
bi olakala, ne samo rad mladih istraivaa i strunjaka, ve i bre apsolviranje znanja na
fakultetima na kojima se ova temetska oblast podrobno izuava. Drugi faktor koji
doprinosi nepostojanju jedinstvene definicije pojma organizovanog kriminala zasniva se na
injenici da svaka zemlja na svojstven nain doivljava teinu organizovanog kriminala,
ovisno o mehanizmima koje provodi u tom domenu. Tako naprimjer, obiljeja po kojima
se prepoznaje organizovani kriminal mogu biti ista u veini drava, ali ne nuno i oblici u
kojima se ova pojava ispoljava (Centar za sigurnosne studije BiH, 2014).
U stranoj literaturi postoji mnotvo definicija organizovanog kriminala. Meu
njima se posebno izdvaja definicija UN-a prema kojoj se organizovani kriminal definie
kao proirena i kompleksna kriminalna aktivnost koju vre grupe lica, bilo labavo ili vrsto
povezane, u cilju ilegalnog obogaivanja na raun drutvene zajednice i njenih lanova.
Posebno zanimljivu definiciju organizovanog kriminala prua Vijee Evrope,
prema kojoj organizovani kriminal podrazumijeva ilegalne aktivnosti koje se izvravaju
od strane strukturiranih grupa od troje ili vie ljudi, koje traju dui vremenski period, i koje
za cilj imaju injenje tekih zloina pomou zastraivanja, nasilja i korupcije da bi se dolo
do, direktne ili indirektne, finansijske ili materijalne dobiti". Iz ove definicije se vidi da je
jedna od bitnih stavki u prouavanju organizovanog kriminala prepoznati znaaj
vremenskog perioda, odnosno daje organizovani kriminal aktivnost koja ima namjeru da
traje to due i da to vie zadri koruptivni utjecaj na mjesto i ljude na koje djeluje.
Evropska unija nije prihvatila model izrade jedinstvene definicije organizovanog
kriminala, ve je usvojila listu od 11 njegovih karakteristika, od kojih treba da postoji est
kako bi se moglo govoriti o organizovanom kriminalu. Te karakteristike su:
Povezanost i saradnja najmanje dva lica,
Svako ima odreen zadatak,
Postoji za odreeni ili neogranieni vremenski period,
Koritenje nekog oblika discipline i kontrole,
Postojanje sumnje o injenju tekih krivinih djela,
Djelovanje na meunarodnom nivou,
Koritenje nasilja ili drugih metoda pogodnih za zastraivanje,
Koritenje komercijalnih ili drugih struktura slinih poslovnim,
Ukljuenost u pranje novca,
Ispoljavanje utjecaja na politiku, medije, javnu upravu, pravosudne vlasti,
Motivisanost stjecanjem profita i/ili moi.
47
Od est karakteristika koje je potrebno imati da bi se govorilo o organiziranom

kriminalu po shvatanju EU, etiri su obavezne, a to su:
Povezanost i saradnja najmanje dva lica,
Postojanje za odreeni ili neogranieni vremenski period,
Postojanje sumnje o injenju tekih krivinih djela,
Motivisanost stjecanjem profita iAli moi.
Hauard Abadinski, jedan od najznaajnijih eksperata u SAD koji se bavi
prouavanjem organizovanog kriminala, u svom kapitalnom djelu "Organised Crime",
organizovani kriminal definie kao "neideoloko udruenje koje ukljuuje vei broj blisko
povezanih lica, hijerarhijski organizovano, sa najmanje tri nivoa organizacije, u cilju
sticanja moi i bogatstva preko nelegalnih i legalnih aktivnosti". U ovoj definiciji
Abadinski akcenat stavlja na organizovana kriminalna udruenja koja se istovremeno
mogu baviti i legalnim aktivnostima, kao to su izgradnja stambenih i poslovnih objekata,
obavljanje komunalnih usluga i tome slinih radnji.
Eliot, Schneider, Kaicer i drugi eksplicitno dovode u vezu drave s organizovanim
kriminalom. U tom kontekstu organizovani kriminal, osim postojanja kriminalne
organizacije, posmatraju s visokim stepenom organizacije, hijerarhijom, podijeljenim
zadacima, disciplinom i planiranjem kriminalnih djelatnosti, s ciljem stjecanja dobiti i
stvaranja profita (Bokovi, 2004).
Kada su u pitanju regionalni autori, Abazovi, Turek, Aljoa, Bogdanovi i drugi
svoje definicije temelje na miljenju da organizovani kriminal postoji onda kada su
nositelji kriminalnih radnji i aktivnosti penetrirani u vitalne, institucionalne struktura,
dutva i drave, odnosno kada postoji funkcionalna i djelatna veza i sprega nosilaca vlasti i
nosilaca kriminalnih radnji" (Abazovi, 2008).
Oblici organizovanog kriminala su mnogobrojni i raznovrsni. Razvijaju se i
mijenjaju vremenom, te lahko prilagoavaju novim savremenim drutvenim odnosima.
Organizovani kriminal se ne ispoljava u svim zemljama u istim oblicima i istim
intenzitetom, ve se njegovi oblici djelovanja prilagoavaju postojeim aktuelnim
drutvenim kretanjima i deavanjima. Samo proaktivnim holistikim pristupom nadlenih
organa ali i cjelokupnog drutva, mogu se predvidjeti trendovi i pravci razvoja
organizovanog kriminala, a shodno tome i oekivati efikasniji rezultati u smanjenju
posljedica njegovog negativnog i opasnog djelovanja po sigurnost graana i njihovo
okruenje.
Postoje razliita shvatanja o pojavnim oblicima organizovanog kriminala. ore
Ignjatovi, sagledavajui vienja drugih autora (domaih i stranih), a posebno amerikih,
istie sljedee pojavne oblike organizovanog kriminala: reket, kockanje, trgovina drogom,
odlaganje opasnih materija, korumpiranje, pranje novca, lana bankrotstva, prijevare u
osiguranju i sline nezakonite aktivnosti"(Ignjatovi, 1998). Pored ove, zastupljene su i
druge domae definicije, koje se sutinski ne razlikuju mnogo od prethodne, te kao takve
uglavnom ukljuuju proirenu listu pojavnih oblika organizovanog kriminala Stoga, kada
se uzmu u obzir prethodna shvatanja, kao (veliki broj meunarodnih dokumenata koji
tretiraju pitanja organizovanog kriminala, moe se rei da postoji izuzetno veliki broj
djelatnosti organizovanog kriminala, ali se meu onim najdominantnijim svakako istiu
trgovina narkoticima pranje novca trgovina ljudima i drugi oblici kriminala.
48
Pored navedenih djelatnosti koje se smatraju najrasprostranjenijim i najbitaijim,

organizovani kriminal se bavi i nizom drugih protivzakonitih djelatnosti, u koje ubrajamo:
kompjuterski kriminal, ekoloki kriminal, lihvarenje, promet nuklearnim otpadom i
materijama, krijumarenje luksuznih automobila pomorska piraterija, trgovina rijetkim
biljkama i ivotinjama i druge oblike organizovanog kriminala Ove, kao i temeljne
djelatnosti organizovanog kriminala, vrlo su prisutne u svijetu i predstavljaju svakodnevnu
prijetnju ljudskoj egzistenciji.
3. POJAM BIJELOG OKOVRATNIKA
Budui da definicije kriminala bijelih okovratnika" proizlaze iz razliitih
perspektiva, jedan klju za mogue rjeenje lei u otkrivanju i razjanjavanju pravila
kojima se razni uenjaci koriste da bi odredili koja su od bezbroj obiljeja pojedinog
fenomena najpreciznija u svrhu definiranja. Komplementarni pristupi koji kombiniraju
najbolje od analitikih i sintetikih metoda uglavnom su superiorni, a njih se moe postii
implikativnim i denotativnim metodama. Meutim, ak i kad je neka definicija prihvaena,
esto su potrebne nove definicije, bilo zbog promjena u samom fenomenu ili zbog
promjene svrhe zbog koje je potrebna definicija (Ball, 2006).
Robinson (1950) naglaava da je najbolji nain pristupa definiranju putem trajne
aktivnosti. Moemo li dobiti radnu definiciju" kriminala bijelog okovratnika dovoljno
koherentnu da dozvoli kriminolozima da usporede rezultate istraivanja i unaprijede
teoriju, bez pretvaranja te definicije u dogmu? U tom smislu, najblie to smo doli
sporazumu u vezi definicije je konsenzusna definicija do koje se dolo na konferenciji
National Nhite Collar Crime Center, koja (iako je naruena kauzalnom insinuacijom na
samom kraju) zvui ovako: kriminal bijelih okovratnika" ine nezakonita i neetika djela
pojedinaca ili organizacija koja naruavaju povjerenu odgovornost ili javno povjerenje,
obino u sklopu legitimne profesionalne aktivnosti, izvrena od strane osoba visokog ili
respektabilnog drutvenog statusa, a u svrhu osobne ili organizncijske dobiti (Helmkamp i
dr.,1996).
injenica da je dolo do opeg slaganja u vezi gore navedene definicije sugerira
kako je pogreno pretpostaviti da je nemogue postii znaajan konsenzus u vezi definicije
kriminaliteta bijelih okovratnika". Ova definicija zadrava fokus na krenje povjerenja od
strane ljudi znaajnog statusa i moi, pri emu se taj fokus u osnovi zadrava na krenjima
koja se dogaaaju u okviru legitimnih zanimanja. Na kriminalistima je da dodatno razjasne
neku vrstu radne definicije referirajui se na logiku same definicije, izbjegavajui
korelacijske i kauzalne elemente poput onoga koji se potkrao u definiciju s konferencije, i
da budu osobito oprezni u vezi inkorporiranja deskriptivnih elemenata. ak i ta definicija
mora biti dovoljno fleksibilna da se moe promijeniti sa svrhom perspektive i s promjenom
u prirodi definiranog fenomena (Ball, 2006).
4. KRIMINAL BIJELOG OKOVRATNIKA
Kriminal bijelog okovratnika" je starijeg datuma, iako su teorijska objanjenja
ovog fenomena nastala relativno skoro. Prvi zadokumentovani sluaj kriminala bijelog
okovratnika" dogodio se jo u XV vijeku u Engleskoj u tzv. sluaju Karier, kada je agent
kojem je bio povjeren transport vune, pokuao da dio ukrade za sebe. Termin kriminal
49
bijelog okovratnika" utemeljio je Edvin Saterlend, tada uticajni kriminolog i sociolog i

istovremeno predsjednik Amerikog sociolokog drutva. Saterlend je zastupao stanovite
da sam izraz kriminal bijelog okovratnika" ima porijeklo u pretpostavci da je noenje
bijele koulje i kravate neizostavan dio korporativne kulture oblaenja u sferi javne
administracije i poslovnom svijetu. Otuda se sve do danas, pojam kriminal bijelog
okovratnika" koristi kao generiki izraz za nenasilna djela, prvenstveno ona koja su
motivisana privatnom koristi, iji su poinioci pripadnici javne administracije ili
profesionalci u poslovnim krugovima (Baker, 2004).
Meutim, neki autori smatraju da se izraz kriminal bijelog okovratnika" u
dananjem smislu tumai i upotrebljava kao djelo fundamentalno razliito od onog to
predstavlja ulini kriminal. Kod ulinog kriminala je tipino da se izvrilac konfrontira sa
rtvom ili njenom imovinom, dok je kod kriminala bijelog okovratnika" karakteristino
da se veina djela izvravaju uz pomo neke prevare i u uopenom smislu ne zahtijevaju
upotrebu oruja, ve naprotiv, izvjesnu dozu sofisticiranosti tokom prevare. U tom smislu,
takvu vrstu djela je relativno lahko prikriti i rtvu djela je teko uoiti, pa se tako moe rei
daje za sva djela koja potpadaju pod pojam kriminal bijelog okovratnika" zajedniko
obiljeje daje izvrilac koristio svoje ovlatenje na osnovu svog statusa, nenasilno i
koristio'se prijevarom (Baker, 2004).
S druge strane, distinkciju izmeu pojmova kriminal bijelog okovratnika" i
organizovani kriminal vrlo je teko odrediti. U posmatranju veze izmeu ovih pojmova,
mogu se izdvojiti tri grupe autora sa vrlo nijansiranim miljenjima. Prva grupa autora
polazi od pretpostavke da oba termina pripadaju jednoj i istoj grupi zloina, jer im je pri
izvravanju kriminalnih radnji zajednika taka da narue principe slobodnog trinog
poslovanja. Meutim, nekolicina drugih autora se ne bi sloila s prethodnom
konstatacijom, pravei u tom kontekstu vrstu distinkciju izmeu pojmova kriminal
bijelog okovratnika" i organizovani kriminal, a osnov za to nalaze u injenici to
legitimne kompanije svoje prihode uglavnom zasnivaju na legalnim poslovima i to ne
koriste nasilje da bi stvorile i odrale kartel (Livingston, 1996).
Uporeujui kriminal bijelog okovratnika" sa drugim oblicima kriminala, ova
grupa autora navodi i primjer sudske prakse koja je, takoer, pokazala da su procesuiranja
osoba koje su poinile djela kriminala bijelog okovratnika" u odnosu na druge oblike
kriminala znatno kraa i njima izreene zatvorske kazne bile su znatno blae. Ipak, postoji
i ona grupa autora koja zastupa miljenje da je i na teorijskom i na empirijskom planu
teko utvrditi razliku izmeu kriminala bijelog okovratnika" i organizovanog kriminala.
(Centar za sigurnosne studije BiH, 2014).
Danas, kriminolozi i sociolozi nude razne definicije kriminala bijelog okovratnika.
Te se definicije esto preklapaju jedna s drugom i ukljuuju sljedee:
Kriminal bijelog okovratnika kao moralni ili etiki prestup,
Kriminal bijelog okovratnika kao drutvena teta,
Kriminal bijelog okovratnika kao krenje krivinog zakona,
Kriminal bijelog okovratnika kao krenje graanskih prava,
Kriminal bijelog okovratnika kao krenje regulatornih zakona,
Kriminal bijelog okovratnika kao radna devijantnost,
Kriminal bijelog okovratnika kao definicija drutveno konstruirana od strane
preduzea,
50
Kriminal bijelog okovratnika kao krenje povjerenja,

Kriminal bijelog okovratnika kao profesionalni zloin.
Zloin bijelog okovratnika je kriminalno ilegalno ponaanje poinjeno od strane

pojedinaca iz vie klase, tokom njihovog posla odnosno okupacije. Iz perspektive sistema,
oni koji rade u krivino pravosudnom sistemu, kriminal bijelog okovratnika kao zloin ili
krivino nezakonito ponaanje. Zloin, u ovom kontekstu, se definira kao "namjerni in ili
propust poinjen kao povreda krivinog zakona bez opravdanja, te sankcionisano od strane
drave kao krivino djelo ili prekraj.
Odreivanje razmjera kriminala bijelog okovratnika nije jednostavan zadatak. Dva
faktora najvie oteavaju mogunost procjene koliko esto se dogaaju zloini bijelog
okovratnika. Prvi je da mnotvo zloina bijelog okovratnika nisu prijavljeni odgovarajuim
agencijama. Istraivanja pokazuju da samo jedna treina rtava zloina bijelog okovratnika
obavijesti nadlene o njihovoj viktimizaciji (Kane & NJall, 2006). Kada je pojedinac rtva
zloina bijelog okovratnika, velika je mogunost da nee prijaviti zloin zbog srama,
bojazni da e prijava biti zanemarena ili odbijena, te da e naii na generalno poricanje da
je zloin uopte postojao. U sluaju kada su kompanije rtve, one se mogu suzdrati od
prijavljivanja zbog mogueg negativnog publiciteta uz koji dolazi i negativna konotacija
daje kompanija prevarena od strane obinog radnika". Drugi faktor koji oteava
odreivanje razmjere zloina bijelog okovratnika je povezan sa konceptualnim
nejasnoama koje okruuju koncept. U zavisnosti od naina definisanja zloina bijelog
okovratnika, zavisi i definisanje njegovih razmjera.
Kriminal, po svojoj prirodi, ima posljedice za pojedince ali i zajednicu. Kriminal
bijelog okovratnika konkretno ima niz posljedica koje se mogu znaajno razlikovati od
vrsta posljedica koje nastaju od ulinog kriminala. Posljedice kriminala bijelog
okovratnika mogu biti okarakterizirane kao: individualni ekonomski gubici, drutvenoekonomski gubici, emocionalne posljedice, fiziko oteenje i slino.
Bez obzira na veliinu finansijskog gubitka zbog kriminala bijelog okovratnika,
ipak je on manje vaan u odnosu na drutveni gubitak odnosno gubitak zajednice. Kriminal
bijelog okovratnika naruava povjerenje, stvara sumnju i nepovjerenje, smanjuje drutveni
moral i izaziva neorganizovanost.
5. VRSTE KRIMINALA BIJELOG OKOVRATNIKA
Pod pojmom kriminala bijelog okovratnika podrazumijevaju se razne vrste
kriminala. Neke od njih su:
Bankovna prevara,
Ucjena,
Korupcija,
Prevara mobilnim telefonima,
Kompjuterska prevara,
Prevara kreditnim karticama,
Prevara valutama,
Pronevjera,
51
Prevare povezane sa zatitom okolia,

Iznuda,
Krivotvorenje,
Prevara povezana sa zdravstvenim uslugama,
Trgovina ljudima,
Prevara sa osiguranjem,
Investicijske prevare,
Razbojnitvo/kraa,
Pranje novca,
Reketiranje,
Trgovina vrijednosnim papirima,
Utaja poreza,
Telemarketing prevare,
Prevare povezane sa skrbnitvom.
Bankarske prevare
Kao i svugdje gdje se posluje sa novcem, tako su i banke izloene velikom riziku
prevara u raznim vidovima. Ove prevare mogu biti izvrene od strane insajdera, tj.
bankarskih slubenika i menadera, odnosno od strane prevaranata spolja, bilo da se radi o
fizikim ili pravnim licima (esto u sprezi sa insajderima), a u posljednje vrijeme su sve
uestalije prevare preko informacionih sistema. Postoji vie razraenih klasinih ema".
Druga opasnost je generalna zloupotreba finansijskog sistema i finansijskih posrednika,
gdje su banke najeksponiranije, za pranje novca" koji potie od raznih nelegalnih
aktivnosti (Mrdak, 2012).
Od insajderskih prevara potencijalno je najopasniji spekulativni trgovac koji je
sinonim za relativno visoko pozicioniranog insajdera u bankarskoj hijerarhiji koji ima
ovlaenja da investira (kupuje i prodaje) vrijednosne papire, s tim da on pri tome, bez
ovlatenja, ulazi u vrlo rizine investicije. Kada se investicije pokau loim, ovaj trgovac
poinje ponovo, sredstvima banke, da ulazi u nove visokorizine pekulacije na tritu
derivata kako bi pokrio gubitak, to se obino ne zavrava sretno.
Lani krediti su kreditne transakcije banke sa pravnim entitetima koje kontrolie
nepoteni slubenik/menader ili njegov sauesnik, kojima se uz angaovanje ovog
insajdera odobravaju krediti, iako obino ne ispunjavaju uslove kreditne sposobnosti,
nakon ega firma zajmoprimac proglaava bankrotstvo ili njegov vlasnik (i bankarski
slubenik) nestaje s novcem. Zajmoprimac moe biti ak i nepostojea firma
Prevare kod transfera sredstava su naroito uestale kod elektonskog prenosa
novca, prije svega putem SNJODFT-a, gdje se, uglavnom uz pomo insajdera, daju lani
nalozi da se izvri transfer sredstava sa nekog rauna ili depozita na raun kod druge banke
(esto je u pitanju offshore raun u nekoj udaljenoj zemlji). Elektronsko poslovanje u
bankama omoguava nepotenim insajderima ili onima koji su sa njima u sprezi da dou
lako do linih podataka o vlasnicima rauna i depozita, preko kojih se moe ostvariti tzv.
kraa identiteta i dobiti, na primjer kreditna kartica na ime rtve". U bankarske prevare
spadaju i eme gdje se prikupljaju depoziti od strane institucija koje uopte nemaju
52
dozvolu za bankarsko poslovanje (iako nose naziv banka") ili nemaju propisano
osiguranje depozita (Mrdak, 2012).
Zemlje u tranziciji su pogodno tlo za razne investicione piramida eme". Razlozi
su uglavnom jednostavni i svode se na san o brzom i lakom bogaenju i nepoznavanju
osnovnih principa finansiranja, ali i na nerazvijenosti finansijskih trita, kao i pasivnosti,
pa i djeliminoj preutnoj podrci, pojedinih segmentata vladajuih struktura Kao
organizatori i serviseri ovih piramida ema" pojavljuju se razne institucije (iza kojih se
kriju pravi vlasnici), koje esto nose naziv banka", mada nemaju licencu za to.
Ekonomski kriminal
Ekonomski kriminal, tokom posljednjih par desetljea, postao je sveprisutan i
rastui oblik kriminalnog djelovanja koji optereuje veinu evropskih i svjetskih drava
Ekonomski kriminal je opisan u Preporuci Vijea Evrope R(81) 12 iz 1981. godine kao
kriminal koji dovodi do gubitka javnih prihoda, proizvodi negativne posljedice po drutvo
u cjelini, te kao takav teti domaoj i meunarodnoj ekonomiji i utjee na smanjenje
povjerenja u ekonomski sistem.
Korupcija
Korupcija je drutveno negativna pojava koja predstavlja najtei oblik privrednog
kriminala. Karakteriu je: prikrivenost, promenljivost, mnotvo pojavnih oblika, iroka
rasprostranjenost i internacionalizacija, teko dokazivanje u krivino procesnom smislu,
koristoljubivost, perfidnost (lukavstvo) uinilaca, specifian objekat koji ugroava
korupcija kao to su zakonito funkcionisanje dravnih i privrednih institucija i slubi
(Jelai, 1996).
Korupcija je jedna od najvanijih karakteristika organizovanog kriminala koja je
direktno povezana sa organima vlasti. S tim, u vezi, njeni nosioci su slubena lica na
raznim funkcijama, u dravnim organima, javnim slubama i drugim javnim institucijama i
ustanovama, koje rjeavaju o odreenim obavezama i odgovornostima graana i pravnih
lica (izdavanje rjeenja, diploma, uvjerenja, svjedoanstava, dozvola, rjeenja, regulisanje
vojne obaveze i sl.). Budui da se u svojim aktivnostima i djelovanjima uvijek nalazi na
drugoj strani zakona, organizovani kriminal tei legalizaciji nezakonitih poslova Ova
tenja se ogleda u stvaranju aktivne veze sa ljudima iz najvieg vrha dravnog aparata ili
povezanosti sa najuticajnijim politikim partijama i strankama (Bokovi, 2002). Za
ostvarivanje ovih veza, korupcija predstavlja najpogodniji nain kojim se postie
neutralizacija dejstva zakona odnosno neutralizacija onih koji su nadleni da sprovode
zakone. Dakle, organizovani kriminal metodom korupcije "dri u aci", dravne
slubenike, odreene slubenike policije, sudije, pa ak i novinare, da ne bi javno iznosili
vijesti o njihovim "prljavim" poslovima.
Osim negativnog utjecaja na institucije vlasti i graane, odreeni oblici korupcije
mogu imati teke posljedice za poslovni sektor i privredni razvoj. Tako je korupcija esto
prepreka privatnim i stranim ulaganjima trgovini i ekonomskom razvoju. Na poslovne
aktivnosti privatnih kompanija moe utjecati i kriminal u razliitim oblicima: od ucjena i
iznuda koje provode organizovane kriminalne grupe, preko ozbiljnih prevara i pronevjera
od strane menadera, do vandalizma ili prijetnji kriminalaca. Sve to moe uzrokovati
ozbiljne tete poslovnom okruenju u kojem kompanije posluju, a samim tim i poveati
njihove trokove poslovanja. U isto vrijeme, bilo kakvi oblici koruptivnog djelovanja su
plodno tlo za organizovani kriminal. Pored navedenog, odreene koruptivne aktivnosti
53
podrivaju i javne kompanije, uzrokujui da se vladine institucije percipiraju neefikasnim,

ranjivim i korumpiranim. Tako medijski podaci govore o znatnom broju veza zaposlenih u
razliitim organima uprave, kao i policijskim i sigurnosnim agencijama sa pojedinim
kriminogenim licima.
Ova veza se obino ogleda u tome da dravni zaposlenici na razliitim nivoima,
odreenim pripadnicima organizovanog kriminala, povremeno za novac osiguravaju
odreene pogodnosti, a neki su do te mjere uli u ove prljave radnje da su stalno
angaovani" za takve poslove (Plazini, 2004).
Trgovina ljudima
Trgovina ljudima predstavlja relativno noviji pojam, koji se odnosi na pojavu koja
ima dugu historiju, poznatu pod nazivom trgovina bijelim robljem. Kao i druge djelatnosti
organizovanog kriminala, trgovina ljudima, takoer, predstavlja unosan i profitabilan
biznis koji donosi veliku zaradu kriminalnim organizacijama. Osnovna karakteristika ove
pojave je njezin meunarodni opseg i sve ee poistovjeivanje s drugim vrstama
organizovanog kriminala. Meutim, ono to se, ustvari, smatra trgovinom ljudima ogleda
se u definiciji Ujedinjenih nacija kao "vrbovanje, prijevoz, premjetanje, skrivanje ili
prihvat osoba, putem prijetnji ili upotrebe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare,
obmane, zloupotrebe ranjivog poloaja neke osobe ili davanje ili primanje novanih
sredstava ili druge koristi, radi dobijanja pristanka osobe, koja ima kontrolu nad drugom
osobom, u svrhu eksploatacije".
Iz prethodne definicije se moe vidjeti da nije preciziran spol osoba koje mogu biti
rtve trgovine, s tim kada je u pitanju ova djelatnost organizovanog kriminala u prvom
redu se misli na ene, djecu i bebe. Pojam trgovine ljudima u irem smislu vrlo esto
obuhvata i mukarce koji mogu biti uesnici migracija ali isto tako i objekti krijumarenja.
Tako u kriminalnoj radnji trgovine ljudima postoji objanjenje za dvije vrste aktera: rtve i
trafikanti. rtve u ovom sluaju odraavaju osobe koje su eksploatisane ili trafikovane, bez
obzira na spol, nacionalnu ili vjersku pripadnost, dok je trafikant osoba koja trguje
rtvama. Trgovinu ljudima je, prema miljenju domaih autora, mogue razlikovati i na
osnovu motiva vrenja, prije svega kao trgovinu ljudima za potrebe radne eksploatacije i
trgovinu ljudima za potrebe seksualne eksploatacije. Kao to smo prethodno spomenuli,
rtve seksualne eksploatacije su najee ene. Kada dou u posjed trgovaca, ene se
tretiraju na poniavajui nain, kao trgovaka roba ili artikal i najee bivaju
transportovane iz jedne zemlje i prodate lokalnim bordelima u drugoj zemlji (Centar za
sigurnosne studije BiH, 2014).
Pranje novca
Pranje novca je aktivnost kojom kriminogena lica nezakonito steen novac ele to
prije ubaciti u legalne novane tokove, odnosno izvriti njegovu legalizaciju. Obino se
koristi tradicionalna tehnika pranja novca, tako to kriminogena lica nezakonito steeni
novac ulau u pokretnu imovinu (automobile, jahte i si.) ili za kupovinu nepokretne
imovine (zemljita, kua i stanova). Vrlo esto se koristi i tehnika pranja novca kroz
bankarski sektor, kroz poslove sa vrijednosnim papirima, ubacivanje gotovine u legalne
novane tokove kroz pozajmice vlasniku preduzea (veoma esto vlastitom preduzeu),
krijumarenje gotovine, valutne konverzije, elektronsko internet bankarstvo, kroz PDV
prevare i si.
54
Kao i kod drugih oblika organizovanog kriminala, internacionalizaciji ove

kriminalne djelatnosti posebno su pogodovali razvoj tehniko-tehnolokih dostignua i
rapidni tokovi globalizacije. Danas, fenomen pranja novca predstavlja ozbiljan
meunarodni problem i sve vie je izraen kroz utaju poreza, ilegalnu trgovinu drogom i
orujem, prostituciju i reket, organizovanu kocku i druge kriminalne kanale. Zbog svog
dominantnog meunarodnog karaktera, rezultirali su i brojni pokuaji definisanja ove
djelatnosti, a najeu primjenu u stranoj literaturi imaju definicije koje u sebi sadre ue i
ire znaenje pranja novca. ,,U irem smislu, pranje novca definiemo kao proces u kome
se prihodi, za koje postoji osnovana sumnja da su steeni kriminalnom aktivnou,
prenose, prebacuju, transformiu, razmjenjuju ili mijenjaju legalnim sredstvima, radi
skrivanja ili prikrivanja prave prirode sticanja prihoda. Prema uem shvatanju, pranje
novca predstavlja radnju ili pokuaj radnje kojom se skriva ili prikriva nelegalno porijeklo
sredstava, tako da izgleda da ona potiu iz legalnih izvora" (Centar za sigurnosne studije
BiH, 2014).
Ekoloki kriminal
Ekoloki kriminal svakako da nije novi oblik kriminala, ako se ima u vidu da se
delikti ovog oblika kriminala ispoljavaju unazad nekoliko decenija. Meutim, stie se
utisak da u tom periodu nije bio u ii interesovanja (niti ga je javnost percipirala kao
problem), sve do kraja prolog vijeka, kada se u okviru nove ekoloke politike i novog
pristupa ekologiji uopte, percipira kao poseban problem u okviru ekoloke bezbjednosti.
Pored navedenih uzroka latentnosti i percepcije irelevantnosti ovog oblika
kriminala, navedenom svakako treba dodati da ovaj oblik kriminala potpada pod tzv.
kriminal "bez rtve", kojom prilikom se, naalost, prenebregava injenica da ovaj oblik
kriminala ne bira rtve, te da je, mnogo izraenije nego kod drugih oblika kriminala odabir
rtve ovdje krajnje nesistematian, stihijski i sveobuhvatan. Ukoliko se navedenom doda i
injenica da se posljedice ekolokog kriminala najee ne ispoljavaju odmah, pa ak ni
nakon relativno dueg perioda, te da nije lako prepoznati i identifikovati vezu izmeu
konkretne radnje i posljedice, logino je zato ovaj oblik kriminala nije bio u ii
interesovanja javnosti.
Ekoloki kriminal je poseban vid kriminala koji ima za posljedicu zagaivanje
vode, vazduha i zemljita u veem obimu ili na irem podruju, ime se dovodi u opasnost
ivot i zdravlje ljudi ili prouzrokuje unitenje biljnog i ivotinjskog svijeta veih razmjera
(Matijevi, 2009).
Ekoloki kriminal predstavlja vid savremenog kriminala koji se intenzivno razvija i
sve vie dobija karakteristike tekih oblika kriminala koji ugroavaju osnovne ljudske
vrijednosti (Bokovi, 2011). Ono to je najznaajnije, svakako je sadrano u tvrdnjama
daje organizovani ekoloki kriminal, kao supstrat tetnog djelovanja na sveukupni ekos,
dio ukupnog kriminala, jedna od njegovih novoizraenih komponenti, proisteklih upravo iz
drutvenog razvoja. Ekoloki kriminal ima svoje specifine karakteristike, koje ga
razlikuju od drugih vidova kriminala u sljedeem: ekspanzija, tamna brojka, organi
zovanost, kriminal bijelog okovratnika. Posebna karakteristika ovog vida kriminala je u
viktimolokim aspektima, gdje su svi rtve, ime se stie ambijent da niko nije rtva
(Ljutina, 2005).
55
6. PRIMJENA
TEORIJA
KRIMINALA
ANALIZIRANJU
ORGANIZIRANOG
Organizovani kriminal, ma koliko izgledao savremeni drutveni fenomen, u sutini

je univerzalna i historijska pojava. Naime, razni oblici organizovanosti u izvrenju
kriminalnih radnji, kao profesionalni i profitni model aktivnosti ostvarivanja politikog
uticaja i ostvarivanja drugih oblika moi u drutvu, bili su poznati jo poetkom XVIII
vijeka. Sutinski gledano, organizovani kriminal je specifian oblik savremenih vidova
profesionalnog kriminala koji se po mnogim osobinama razlikuje i od tradicionalnih
vidova zloinakog udruivanja, kao i od klasinih oblika kriminala kako nacionalnih tako
i meunarodnih razmjera. U tom smislu, bukvalno, ni jedan kontinent pa ni drava svijeta
nije poteena organizovanog kriminala.
Svojevremeno, bezbjednosno najstabilniji sistemi u zapadnoevropskim dravama
takoe su naeti razornim vidovima korupcionih afera, trgovinom ljudima, narkoticima,
orujem i slino.
Sumirajui sadraj mnotva definicija organizovanog kriminala, on bi se mogao
definisati kao vrsta profesionalnog kriminala koji karakterie postojanje vrste,
hijerarhijski uspostavljene kriminalne organizacije, sa preciznom podjelom rada i ureenim
unutranjim odnosima, opredjeljenom za vrenje i najteih kriminalnih djela, uz primjenu
metoda podmiivanja, nasilja i slinih metoda pri ostvarivanju ekstremne profitabilnosti. Iz
ove definicije proistiu bitna obiljeja pojma organizovanog kriminala, koja ine
konstitutivne elemente sadraja i sastoje se u:
postojanju kriminalne organizacije (tzv. kriminalni sindikati);
organizaciji uspostavljenoj na hijerarhijskim osnovama i sa mrenom strukturom;
fleksibilnosti u radu i tendencijom ukljuivanja i ostvarivanja uticaja u organima
vlasti, privrednim i politikim strukturama;
upotrebi nasilja i korupcije kao metoda rada, i
ostvarivanju profita kao krajnjeg cilja.
Osim toga, treba imati u vidu da su djelatnosti organizovanog kriminala i
lihvarenje, lana bankrotstva i prevare u osiguranju, odlaganje opasnih materija,
kompjuterski kriminal, trgovina orujem, trgovina rijetkim biljkama i ivotinjama,
krijumarenje motornih vozila i drugo. Trgovina narkoticima je najrasprostranjenija i
najunosnija djelatnost organizovanog kriminala, a izraena je u svim sferama, od
proizvodnje, prerade i prodaje i odvija se u sistemu ureene organizacije poev od
proizvoaa droge, preko kupaca, vlasnika skladita, transportne mree i uspostavljene
mrene organizacije za preraspodjelu na potroakom podruju.
Korupciju, kao znaajnu djelatnost organizovanog kriminala karakteriu stalna
dinaminost i razliitost formi ispoljavanja, ne samo u nacionalnim nego i u
meunarodnim okvirima. U tom smislu, korupcija, bez obzira na to u kom se obliku
ispoljava i ko se pojavljuje kao njen aktivni subjekt, dovodi do poremeaja u ekonomskom
sistemu, ostvaruje negativan uticaj na funkcionisanje pravnog sistema i rad nadlenih
organa, negativno djeluje na zakonitost, moral i druge drutvene odnose.
Pranje novca je, svakako, izvorni oblik pojave organizovanog kriminala, a proistie
iz jednog od osnovnih ciljeva organizovanog kriminala, a to je ostvarivanje kriminalnog
56
profita. S obzirom da je jedan od osnovnih problema ovako steenog kapitala njegova

legalizacija, pranje novca, kao skup raznih metoda finansijskih transakcija, falsifikata
dokumenata i poslovne manipulacije, rjeava ovaj problem kod mnogih vidova
organizovane kriminalne aktivnosti kao to su profiti od trgovine narkoticima, ljudima i
orujem, poreske utaje, organizovana prostitucija, kocka i reket. Naime, sutina pranja
novca u organizovanim oblicima kriminala je u konverziji ili prenosu imovine koja
predstavlja nezakoniti prihod, odnosno prikrivanje ili maskiranje pravne prirode vlasnitva
sredstava nezakonitog porijekla, te njihovo ukljuivanje u legalne finansijske institucije i
ulaganja.
Trgovina ljudima je u oblasti organizovanog kriminala djelatnost koja obuhvata
nekoliko vidova same pojave. Pod ovim pojmom se podrazumijevaju kriminalne aktivnosti
krijumarenja imigranata, organizovana prostitucija i trgovina ljudskim organima. Iako
pojava potie od historijskog oblika trgovine bijelim robljem, ona u savremenim vidovima
predstavlja jedan nov fenomen sa bitno razliitim sadrajima. Naime, procesi globalizacije
i raslojavanja u svijetu, a posebno raspadi nekih socijalistikih zemalja, te naglo
siromaenje u nekim krajevima svijeta, doveli su do migracionih procesa u kojima su
pogodno tlo za krijumarenje ljudi iz siromanih u razvijene krajeve nale mnogobrojne
kriminalne organizacije. Isti ili slini procesi doveli su do pojave organizovane prostitucije,
koja se vie ne odvija samo u nacionalnim okvirima organizovanosti, ve i u
internacionalnim razmj erama trgovine enama i drugih oblika seksualnog iskoriavanja i
zlostavljanja, sve do drastinih pojava nelegalnog usvajanja djece i organizovane
pedofilije. Pored toga, savremena dostignua medicinskih nauka, posebno u oblasti
transplatacije dovela su do pojave krijumarenja i trgovine ljudskim organima, sa svim
sadrajima organizovane i nasilnike kriminalne djelatnosti, od nelegalne trgovine do
kidnapovanja, fizikog zlostavljanja, sakaenja i likvidacije djece.
Kako je organizovani kriminal u cjelini poprimio internacionalne razmjere jer
ugroava privredne i bezbjednosne sisteme pojedinih zemalja, mnogi organi Ujedinjenih
nacija, kontinentalne i regionalne organizacije i njihova tijela ukljueni su u donoenje
raznih rezolucija, deklaracija i konvencija, kao garant uspostavljanja jedinstvenih pravnih
standarda sprjeavanja i suzbijanja ovih pojava kako na meunarodnom tako i na
nacionalnom planu.
Evidentno je da se organiziram kriminal i kriminal bijelog okovratnika konstantno
prepliu. Brojne su vrste zloina koji se mogu poiniti, a da istovremeno spadaju u
kriminal bijelog okovratnika i u organizirani kriminal. Prilikom analiziranja organiziranog
kriminala, njegove pojave, uzroka nastanka, kao i posljedica, neophodno je ukljuiti i
radikalne kriminoloke teorije te svakako karakteristike kriminaliteta bijelog okovratnika.
57
7. ZAKLJUAK
Mnogobrojne probleme definisanja pojave organizovanog kriminala ine dileme
izmeu raznih srodnih pojmova koji u nekim sluajevima djeluju kao sinonimi, a u drugim
kao sasvim odvojeni fenomeni, a u treim kao terminoloki obrasci koji jedni iz drugih
proistiu, kao posebni vidovi ispoljavanja. To se posebno odnosi na pojmove
neadekvatnog terminolokog razgranienja koji se odnose na ovu pojavu kriminala i
transnacionalni kriminal, kriminal bijelog okovratnika i meunarodni kriminal. Nesporno,
u svakom od ovih sluajeva rije je o posebnim i pojavama i pojmovima, koji se u literaturi
i u praksi konstantno isprepliu kroz odreene tipove kriminala.
Negativni ishodi dejstva organizovanih kriminalnih grupa razorno djeluju na sve
zemlje u svijetu, bez obzira na politiki sistem i stepen njihovog razvoja U proteklim
godinama, evidentan je znaajan porast broja krivinih djela organizovanog kriminala u
svim zemljama. Ured UN-a za borbu protiv droge i kriminala, procjenjuje da grupe koje se
bave meunarodnim organizovanim kriminalom, od trgovine drogom, trgovine ljudima i
cyber-kriminalom godinje zarade oko 870 milijardi dolara. Samo u Evropskoj uniji
identifikovano je 3.600 organizacija koje se bave organiziranim kriminalom. Veoma je
bitno imati u vidu injenicu da organizovani kriminal najee protee svoje aktivnosti
izvan jurisdikcije pojedinih drava, pa tako geografske granice ne predstavljaju barijeru
kao to je to sluaj sa ostalim akterima meunarodnog prava.
Stoga je, meunarodna saradnja i nesebina razmjena operativnih podataka,
neizostavan faktor suprostavljanja djelovanju monih kriminalnih organizacija. Uz
postojanje vrste meunarodne saradnje i uz objedinjavanje kriminolokih teorija, te teorija
o kriminalu bijelog okovratnika, analiza svih karakteristika organiziranog kriminala,
pojavnih oblika i naina ispoljavanja, doprinijelo bi u mnogome sprjeavanju irenja ove
pojave.
58
LITERATURA:
1. Abazovi, D. M. (2008). Ogledi o bosanskohercegovakoj zbilji. Sarajevo: DES.
2. Baker, J.S. (2004). The Sociological Origins of "White-Collar Crime. The Heritage
Foundation.
Pristupljeno
30
Maj
2015,
dostupno
na:
http://www.heritage.org/research/reports/2004/10/lhe-sociologicd-origins-of-wWtecollar-crime
3. Ball, R.A. (2006). Logika definicije kriminaliteta "Bijelih okovratnika".
Kriminologija i socijalna integracija. 4(1).
4. Bokovi, M. (2002). Aktuelni problemi suzbijanja korupcije. Beograd: Policijska
akademija
5. Bokovi, M. (2004). Organizovani kriminalitet i korupcija. Banja Luka: Visoka
kola unutranjih poslova.
6. Bokovi, M., (2011). Kriminologija. Novi Sad: Pravni fakultet.
7. Centar za sigurnosne studije BiH (2014). Studija o organizovanom kriminalu u
BiH. Sarajevo: Centar za sigurnosne studije.
8. Eliot, M. A. (1962). Kriminal u modernom drutvu - prijevod. Sarajevo: Svjetlost.
9. Fijnaut, C. J. C. F., & Paoli, L. (2006). Organised crime and its control policies.
European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, 14(3), 307-327.
10. Helmkamp, J., Ball, R., Townsend, K. (1996). Definitional Dilemma: Morgantown,
WV: National White Collar Crime Center.
11. Ignjatovi, . (1998). Organizovani kriminalitet-drugi deo. Beograd: Policijska
akademija.
12. Jelai, M. (1996). Korupcija - drutvenopravni aspekti i metodi suprotstavljanja.
Beograd: MUP R. Srbije.
13. Kane, J. & Wall, D. (2006). The 2005 National Public Survey on White Collar
Crime. National White Collar Crime Center.
14. Livingston, J. (1996). Crime & Criminology. Upper Saddle River, NJ: Prentice
Hall.
15. Ljutina, A., (2005). Pojam i osnovne karakteristike organizovanog ekolokog
kriminaliteta. Beograd: Kriminalistiko-policijska akademija.
16. Matijevi, M., (2009). Specifinosti suzbijanja ekolokog kriminaliteta. Banja
Luka: Panevropski univerzitet Apeiron.
17. Mrdak, N. (2012). Upravljanje rizicima u bankama. Master rad. Beograd:
Univerzitet Singidunum.
18. Petrovi, D. (1996). Organizovanje zloinakih udruenja. Beograd: Srpsko
udruenje za krivino pravo.
19. Plazini, S. (2004). Pojam i delatnosti organiziranog kriminaliteta. Specijalistiki
rad. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet politikih nauka.
20. Robinson, R. (1950). Definition. London: Oxford University Press.
59
NASILJE U PORODICI U PRAKSI CENTRA JAVNE BEZBJEDNOSTI BANJA

LUKA
DOMESTIC VIOLENCE IN PRACTICE OF THE PUBLIC SECURITY CENTER
BANJA LUKA
STRUNI LANAK
Goran Guska MA
Mr. sc. Goran Blagojevi
Saetak:
Nasilje u porodici dobija zabrinjavajue razmjere irom svijeta i predstavlja jedan
od najizraenijih problema ugroavanja prava ovjeka. rtve nasilja su najosjetljivije
kategorije drutva: djeca, ene i starija lica to predstavlja smetnju za normalan razvoj
drutvene zajednice. Iako kod jednog dijela autora postoji miljenje da problem nasilja u
porodici treba da se rjeava unutar same porodice bez reakcije drutva , na rad je
koncipiran upravo na drutvenoj reakciji na ovu pojavu. Pokuali smo dati odgovor koje
su to reakcije koje drutvena zajednica moe preduzeti da se ova pojava sprijei u najveoj
moguoj mjeri. Tako smo najprije ispitali opta pitanja koja su karakteristina za pojavu
nasilja u porodici. Izvrili smo analizu vaeih propisa u Republici Srpskoj koji reguliu
ovu oblast. U vezi sa tim, izvrili smo istraivanje praktine primjene tih pravnih propisa i
to na podruju optine Banja Luka. eljeli smo da saznamo u kojoj mjeri je nasilje
prisutno na ovom podruju te koji su najei oblici nasilja. Kao izvor smo koristili
godinje izvjetaje Centra javne bezbjednosti Banja Luka i to u periodu izmeu 2009. i
2013. godine kojom prilikom smo na neka pitanja u vezi sa karakteristikama izvrilaca i
rtava nasilja kao i uzrocima nasilja dobili konkretne odgovore. Ti odgovori su nam
pomogli u donoenju zakljuaka koji bi mogli biti od koristi radi boljeg razumijevanja i
reakcije na problem nasilja u porodici.
Kljune rijei: nasilje, porodica, rtva, CJB Banja Luka.
Abstract:
Domestic violence receives alarming proportions around the world and is one of
the most dominant issues jeopardizing human rights. Victims of violence are most
vulnerable categories of society: children, women and the elderly which constitute an
obstacle to the normal development of the community. Although a portion of the authors
there is the view that the problem of domestic violence should be resolved within the family
Visoka kola unutranjih poslova Banja Luka, Uprava za policijsko obrazovanje, MUP Republike Srpske,
E-mail: goranguska@gmail.com
Visoka kola unutranjih poslova Banja Luka, Uprava za policijsko obrazovanje, MUP Republike Srpske,
E-mail: blagojevicgoran@yahoo.com
60
without reaction of society, our work is conceived precisely to the social reaction to this
phenomenon. We tried to answer which are the reactions that the community can take to
prevent this phenomenon to the extent possible. Thus, we first examined the general issues
that are characteristic for occurrence of domestic violence. We performed an analysis of
existing regulations in the Republic of Sprska governing this area. In this regard, we have
conducted research of practical application of such legislation in the area of Banja Luka.
We wanted to find out the extent to which violence is present in this area and which are the
most common forms of violence. As a source we used the annual report the Public
Security Center Banja Luka, in the period between 2009 and 2013, during which we had
some questions related to the characteristics of the perpetrators and victims of violence as
well as the causes of violence got answered. These responses have helped us in reaching
conclusions that could be useful for better understanding and responding to the problem of
domestic violence.
Key words: violence, family, sacrifice, PSC Banja Luka.
1. POJAM NASILJA U PORODICI
Nasilje predstavlja jedan od pojmova kojeg je teorijsko-metodoloki veoma teko
odrediti zbog njegove rasprostranjenosti i prisustva u prirodi i drutvenim naukama.
Nasilje postaje simbol, sastavni dio ivotnog stila, filozofija mladih ljudi. Ono figurira i
funkcionie kao sredstvo najrazovrsnijih oblika drutvene moi , prvenstveno posmatrajui
ga sa pozicije mas medija. ivimo u vremenu nasilja i nasilju vremena (Kokanovi, 1999).
Nasilje u porodici je skup ponaanja odreenih lica koja upotrebom sile ili moi,
zastraivanjem ili manipulacijom nameu kontrolu nad drugim licima. Nasilje je svako
ponaanje koje naruava fiziki i psihiki integritet lica. U kriminolokoj literaturi
dominira gledite po kome nasilniki kriminalitet ine ona djela kod kojih se radi
postizanja odreenog cilja koristi napad na rtvu ili se njime prijeti (Ignjatovi, 2008).
Porodica je bio-psihosocijalna zajednica roditelja i njihove djece u kojoj treba da
vladaju skladni i harmonini odnosi izmeu svih njenih lanova i ona je najvaniji faktor u
razvoju linosti (Rot i Radonji, 1996). Uslov da porodica bude funkcionalna jeste da
postoji saradnja meu svima, a cjelokupna porodina klima podrzumjeva niz faktora:
ljubav, toplota, razumjevanje, vostvo itd.
Djeci iz porodica u kojima postoji meusobno povjerenje, ljubav, drugarski odnosi,
i izmeu roditelja samih i izmeu roditelja i djece, vjerovatnije je da e biti ljudi sa
pozitivnim osobinama, nezavisne osobe, sigurniji u sebe, uravnoteeniji nego djeca iz
porodica u kojima su esti sukobi i razmirice i u kojim nema dovoljno panje prema
djetetu (Rot, 1972).
O pojmu nasilja su napisane nove definicije. Generalno, zajednika crta polazita u
definisanju pojma nasilja jeste da se ono deava u ljudskoj interakciji na mikro i makro
planu, primjenom moi ili razliite sile ugroavajui ukupan integritet linsti ili grupe
(fiziki, psihiki, socijalni, kulturni, nacionalni, politiki, egzistencijalni, teritorijalni). U
Sociolokom leksikonu, nasilje se odreuje kao ,,upotreba fizike sile da bi se iznudilo
odreeno ponaanje ljudi (Luki, Peulji 1982).
Ustvari, pod nasiljem u porodici se podrazumjevaju razliiti akti, postupci i
ponaanja pojedinca, grupa, drutvenih institucija , organizacija ili drutava, u odnosu
61
prema ljudima, u koju ukljuuju primjenu fizike, psihike ili neke druge sile i kojima se
ugroava fiziki, psihiki ili socijalni interitet i izazivaju razliita fizika ili psihika
oteenja ili druge nepovoljne posljedice (Milosavljevi, 1998).
Nasilnici obino nalaze izgovor za nasilne radnje bez obzira ta rtva inila ili ne
inila. Porodino nasilje nastaje izmeu lanova porodice u sluaju kada jedno lice
ostvaruje nadmo i kontrolu nad drugim koristei fizike ili emotivne prisile. Onaj ko ima
mo ( fiziku, ekonomsku, politiku, statusnu ) ima potpunu slobodu da bira hoe li
upotrebiti nasilje ( Ostoji, 2008 ). Odnos drutva se, istorijski gledano, mijenjao prema toj
pojavi, od prihvatanja nasilja kao standarda ponaanja do prepoznavanja imenovanja
problema, ali bez odgovarajueg sankcionisanja.
Savremeno, civilizovano drutvo, svaki oblik nasilja unutar porodice smatra
neprihvatljivim ponaanjem, te mijenja odnos prema toj pojavi i pridaje joj drugo znaenje.
Poveava se spoznaja pojedinca i zajednice o prisutnosti te pojave u drutvu.
Prepoznavanje, pravovremeno reagovanje te, ono to je najvrednije spreavanje nasilja u
porodici, trebalo bi biti cilj svake drutveno organozovane aktivnosti o borbi protiv nasilja
u porodici. Da bi se pojam nasilja kompletnije mogao tumaiti i razumjeti neophodno ga je
posmatrati u uskoj vezi sa njemu sporednim pojmovima moi, kao to su agresija,
terorizam i grubo ponaanje.
U smislu Zakona o zatiti nasilja u porodici Republike Srpske, porodicu ine:
- Suprunici u branoj ili vanbranoj zajednici,
- Njihova djeca (zajednika ili iz ranijih zajednica),
- Bivi brani ili vanbrani suprunici i njihova djeca,
- Usvojilac i usvojenik,
- Staralac ili tienik, kao i druga lica koja sada ive ili su ranije ivjeli u porodinoj
zajednici,
- Roditelji sadanjih i bivih suprunika,
- Ouh i maeha.
Porodini zakon Republike Srpske porodicu definie kao ivotnu zajednicu
roditelja i djece i drugih srodnika. U smislu Zakona o zatiti od nasilja u porodici, nasilje u
porodici je bilo koje djelo koje nanosi fiziku, psihiku i seksualnu patnju ili ekonomsku
tetu, kao i prijetnje takvim djelima ili proputanje injenja dune panje, koja ozbiljno
sputava lanove porodice da uivaju u svojim pravima i slobodama na principu
ravnopravnosti polova, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi ivota ( Slubeni Glasnik
RS, 2002: broj 54 ). Porodica je osnova uzrasta i iskustva, ispunjenja ili neuspjeha ali i
osnova bolesti i zdravlja ( Ackerman, 1987 ).
2. VRSTE NASILJA U PORODICI
Postoje razliiti oblici nasilja koji se iz razliitih razloga prikazuju odvojeno, mada
se unutar porodice isprepliu i utiu na svakog lana porodice. Nasilje u porodici je u
sutini korijen niza devijantnih pojava. Generalno posmatrano do nasilja dovodi
emocionalno zlostavljanje, tretiranje partnera kao sluge, zloupotreba djece u partnerskim
odnosima, prinuda i prijetnja, upotreba sile i sl.
Nasilje u porodici je najee prouzrokovano od strane mukaraca i ono se najee
manifestuje na slijedei nain ( eparovi, 1998 ):
62
Fiziko nasilje koje ukljuuje: guranje, amaranje, premlaivanje, upanje kose,

udaranje rukama, nogama, i raznim predmetima, nanoenje povreda razliitim vrstama
oruja i raznim predmetima. Fiziko nasilje obuhvata irok dijapazon pojmova, ali im je
zajedniki pokazatelj napad na fiziki integritet rtve, odnosno rtava. Tragovi nasilja su
modrice, oiljci, opekotine, krvarenja (unutranja i vanjska ), prelomi kostiju i ostale fizie
povrede.
Psihiko nasilje se odnosi na oblike postavljanja sa ciljem prezentovanja moi i
kontrole nad rtvom kroz razne zabrane, poniavanja, podcjenjivanja, ismijavanja u
javnosti, izolaciju, prijetnje, uvrede, ucjene, obezvrjeivanje, kontrolu kretanja,
ograniavanje socijalnih komunikacija, pretjeranu ljubomoru i dr. Tragovi nasilja nisu
vidljivi kao kod fizikog nasilja, ali su zato posljedice dalekosene, i dovode do razaranja
strukture linosti. rtva se povremeno povlai u sebe, gubi osjeaj vlastite vrijednosti,
postaje aktivno tupa, pada u depresiju. U teim sluajevima javljaju se suicidalne ideje, a
mogui su i pokuaji suicida.
Grupno zanemarivanje uglavnom provode roditelji ili staratelji djece (namjerno ili
nenamjerno usljed odreene psihike ili mentalne smetnje, izuzetno loih uslova ivota, i
sl). Tu su i roditelji negativnog drutvenog ponaanja kao i roditelji koji zanemaruju
roditeljske dunosti i obaveze. U takvim situacijama dijete ne dobija pozitivnu emotivnu
podrku i stimulaciju, ono je najee rezultat roditeljske nebrige i neispunjavanja
roditeljske funkcije.
Seksualno nasilje se odnosi na seksualno uznemiravanje i silovanje, odnosno
primoravanju na seksalni odnos bez pristanka rtve na radnom mjestu, u koli, na fakultetu,
na ulici i u porodici. rtve prisiljavaju na uee u seksualnim aktivnostima, na bludne
radnje koje im ne odgovaraju i koje su za njih poniavajue.
Socijalno nasilje predstavlja izolaciju i kontrolu nad drutvenim ivotom. Ovaj vid
nasilja se ogleda u ograniavanju komunikacije sa prijateljima, rodbinom ili nekim drugim
licima koji pripadaju uem krugu porodice. Zlostavljanje na ovaj nain dovodi do
frustracije zbog nemogunosti druenja sa eljenom osobom.
Ekonomsko nasilje ukljuuje uskraivanje i oduzimanje finansijskih sredstava,
zabrane branom partneru da radi, neplaanja alimentacije ili izdravanja, drugi oblik
ostavljanja branog partnera ili lana porodice bez sredstava za ivot.
Nasilje moe biti aktivno i pasivno. Aktivno nasilje ukljuuje zlostavljanje u
fizikom, psihikom ili seksualnom smislu, u kojem je prepoznatljiva, vidljiva agresija
direktno upuena prema lanu ili lanovima porodice. Pasivno nasilje se manifestuje kao
zanemarivanje lica i njihovih potreba, zdravlja, prehrane, materijalnih potreba i drugo.
Postoje razliiti tipovi nasilja unutar porodice:
- Nasilje odraslih meusobno (nasilje suprunika, brano nasilje);
- Nasilje nad djecom;
- Nasilje nad roditeljima;
- Nasilje nad braom i sestrama;
- Nasilje nad drugim lanovima porodice.
Brano nasilje najei je oblik nasilja u kome su najee rtve ene. Mukarci su
obino naueni da budu ljuti, agresivni pa ak i nasilni. ene su uglavnom u socijalnom
smislu, nauene na suprotan nain reagovanja. Njihova se ljutnja esto doivljava kao
neto nepotrebno, neprihvatljivo i histerino.13 Fiziko nasilje ena je teko provodljivo
zbog razlike u tjelesnim karakteristikama i fizikoj snazi. Ako ena fiziki zlostavlja djecu,
63
tada tjelesno posljedice mogu biti jednako teke kao i kada mukarac upotrbljava silu (
eparovi, 1998 ).
Narkomani su vrlo esto zlostavljai u porodici. Zlostavljanje u tim sluajevima
moe biti poinjeno pod uticajem droge ili s ciljem nabavljanja sredstava ili narkotika.
3. DINAMIKA NASILJA U PORODICI
Nasilje u porodici s vremenom eskalira, te dobija na uestalosti i brutalnosti.
Nasilje rijetko zapoinje udarcima. Uglavnom poinje manjim bezazlenim napadima,
uvredama, naguravanjem. Nekontrolisano oslobaanje akumulatorne napetosti dovodi do
nasilnog ina.
Fizikom zlostavljanju prethodi vrijeanje, razbijanje i bacanje predmeta. Pojedini
in nasilja nad enom nije sluajan i izolovani dogaaj gubitka kontrole. Sasvim suprotno,
to je dio sloenog modela ponaanja u kojem je nasilje sastavni dio dinamike odnosa (
Tomi, 2005 ).
I Etapa: Odnosi meu patrnerima su napeti, neizbjeno dolazi do manjih
incidenata, rtva pokuava da smanji situaciju i smanji napetost.
II Etapa: Raste napetost meu partnerima, partner zlostavlja pojaava kontrolu
rtve nasilnim ispadima, dok se rtva zbog straha povlai.
III Etapa: Partner zlostavlja pokazuje kajanje, opravdava svoje nasilniko
ponaanje, te ga minimizira, esto daje obeanje da se nasilje nee ponoviti.
IV Etapa: Odnos meu partnerima prividno je dobar, rtva prihvata isprike
zlostavljaa, dok on negira nasilje. To je period malog zatija, ali e se nasilje ponoviti.
4. ANALITIKI PRIKAZ KRIVINIH DJELA NASILJE U PORODICI
NA
PODRUJU
KOJE
POKRIVA
CENTAR
JAVNE
BEZBJEDNOSTI BANJA LUKA ZA PERIOD OD 2009. GODINE
DO 2013. GODINE
U ovom dijelu rada emo dati statistiki prikaz broja krivinih djela nasilje u
porodici na podruju koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banja Luka. Ovaj centar
predstavlja reprezentativni primjer a problematika koja se tie nadlenosti ovog centra
obuhvata ukupno treinu ukupne problematike entiteta Republika Srpska. Period koji je
obuhvaen istraivanjem je onaj od 2009. do 2013. godine. U toku 2009. godine na
navedenom podruju izvreno je 250 krivinih djela nasilje u porodici to je pad u odnosu
na prethodnu godinu (u toku 2008. godine izvreno je 373 krivina djela nasilje u porodici)
za 33,33%. U toku 2010. godine izvreno je 256 krivinih djela nasilje u porodici to je za
2,4% vie u odnosu na prethodnu godinu. U toku 2011. godine izvreno je 219 krivinih
djela nasilje u porodici to predstavlja smanjenje broja ovih djela u odnosu na prethodnu
godinu za 14,5%. U toku 2012. godine izvreno je 267 krivinih djela nasilje u porodici to
je za 21,9% vie nego u toku 2011. godine. U toku 2013. godine primjeti se nagli porast
broja krivinih djela nasilje u porodici. Naime izvreno je 453 krivina djela nasilje u
porodici to je za 70% vie u odnosu na 2012. godinu.
64
4.1. Karakteristike izvrilaca krivinog djela nasilje u porodici na podruju

koje pokriva CJB Banja Luka za posmatrani period
U ovom dijelu rada emo statistiki obraditi karakteristike izvrilaca krivinog djela
nasilje u porodici na podruju CJB Banja Luka, za period od 2009. do 2013. godine i to u
odnosu na pol i starosnu dob. U posmatranom periodu kao najei izvrioci krivinog
djela nasilje u porodici javljaju se izvrioci mukog pola dok su izvrioci enskog pola
rjee zastupljeni. U toku 2009. godine izvrioci ovog krivinog djela su mukarci u 239
sluajeva a ene se pojavljuju u 11 sluajeva. Naredna godina prati slian trend sa 250
mukih i 6 enskih izvrilaca. U toku 2011. godine broj izvrilaca mukog pola iznosi 214,
a enskog pola 5, a naredne godine je taj odnos 251 na prema 16 u korist izvrilaca mukog
pola. Godine 2013., odnos mukih izvrilaca naspram enskih je 429 na prema 24. Iz
navedenih podataka moemo da vidimo da u ukupnom broju izvrenih krivinih djela
nasilje u porodici izvrioci mukog pola participiraju u procentu od 95,7%, dok izvriocu
suprotnog pola participiraju sa procentom od 4,2%. Ovakav podatak je i logian, jer je za
oekivati da se mukarci pojavljuju ee kao izvrioci ovog djela jer u prilog tome ide i
prirodni aspekt (misli se na jau fiziku konstituciju). Kada su u pitanju pojedinane
godine u posmatranom periodu vidi se da se procenat participiranja polova u izvrenju
ovog krivinog djela neznatno mijenjao .
U pogledu starosne strukture kao izvrioci krivinog djela nasilje u porodici na
podruju CJB Banja Luka, najee se pojavljuju izrioci starosti izmeu 30 i 50 godina i
to u 694 sluaja, a zatim slijede izvrioci starosti izmeu 18 i 30 godina u 317 sluajeva, i
preko 50 godina starosti u 415 sluajeva. Djeca do 14 godina ne partiicpiraju kao izvrioci
ovog krivinog djela u posmatranom periodu na podruju CJB Banja Luka, dok se
izvrioci ovog krivinog djela u uzrastu izmeu 14 i 18 godina javljaju 19 puta. Jasno je
da izvrioci, starosne grupe izvrilaca od 30 do 50 godina starosti, participiraju kao
najei izvrioci ovog krivinog djela i to u procentu od 48%.
Kad se govori o nasilju u porodici i povezanosti sa nivoom obrazovanja uglavnom
se pretpostavlja da su lica sa niim obrazovnim nivoom sklonija nasilnom ponaanju. I ovo
istraivanje je pokazalo da su u najveem broju sluajeva lica sa srednjom strunom
spremom, tj. u 50% sluajeva nasilnici u porodici, ali i da je u 13 % sluajeva nasilje
zastupljeno meu licima sa visokom strunom spremom. Lica sa zavrenom osnovnom
kolom kao nasilnici participiraju sa 35%, dok se izvrioci bez osnovnog obrazovanja
javljaju sa udjelom od 2%. Dakle, ovaj rezultat govori da su izvrioci krivinih djela nasilja
u porodici veinom pismeni, obrazovani sa srednjim i visokim stepenom obrazovanja,
meutim tamna brojka ovih krivinih djela krije pravi rezultat u pogledu ovih mjerila.
Posmatrano po stambenom statusu poinioca krivinog djela nasilja u porodici ne
moe se rei da su nasilju u porodici skona lica sa nerijeenim stambenim pitanjem. Prema
podacima najvei broj poinioca nasilja su lica sa rijeenim stambenim pitanjem. U 70,0 %
sluajeva, to su lica koja imaju svoju kuu, u 23,9 % sluajeva imaju stan, dok u 6,0 % se
radi o licima koja nemaju rijeeno stambeno pitanje
65
4.2. Karakteristike rtava krivinog djela nasilje u porodici odnos rtva izvrilac
U ovom dijelu rada emo govoriti o rtvama krivinog djela nasilje u porodici na
podruju CJB Banja Luka za posmatrani period. Kada govorimo o karakteristikama rtava
ovog krivinog djela tada mislimo na njihov porodini status pa se tako supruga kao rtva
pojavljuje u 37 % sluajeva gledano za ukupan petogodinji period. Biva supruga
uestvuje u procentu od 8 %, vanbrana supruga u procentu od 8 %. rtva dijete, te majka
kao rtva, se pojavljuju u procentima po 10 % dok se otac kao rtva pojavljuje u 11 %
sluajeva. Suprug kao rtva je zastupljen u 5 % sluajeva a braa i setre u 7 %. U ostalim
kategorijama porodinog statusa rtve su zastupljene u 5 %.
4.3. Uzroci i vrste nasilja u porodici
Uzroci nasilja u porodici mogu biti razliiti. Ministarstvo unutranjih poslova
Republuke Srpske se bavi motivima izvrenja svakog krivinog djela ali samo u
operativnom dijelu istrage, pa se zbog toga za izradu ovog dijela rada koristimo
statistikim pokazateljima kojima raspolae Centar za socijalni rada Banja Luka. U
narednom tekstu obradiemo najee uzroke nasilja u porodici na podruju grada Banja
Luka. Evidentirano je da se kao najei uzrok nasilja u porodoci javljaju poremeeni
brani i porodini odnosi i to sa ueem u prosjeku 46%. Kao znaajan uzrok nasilja u
porodici javlja se i alkohol sa ueem u prosjeku 29%. Znaajno uee kao uzrok imaju i
problemi mentalnog zdravlja i nerijeeni imovinsko pravni odnosi sa ueem u prosjeku
9%. Narkomanija kao uzrok nasilja u porodici participira sa ueem u prosjeku od 2%,
mentalna neobezbjeenost 3% i ostali uzroci 5%.
Fiziko nasilje kao vrsta nasilja u porodici se javlja u 13 % sluajeva , psihiko u
30 % a kombinovano u 44 %. One vrste nasilja koje nisu u ovoj kategoriji ( ekonomsko i
drugo ) pojavljuju se u 13 % sluajeva.
4.4. Prijavljivanje nasilja u porodici
Podaci pokazuju da je u 46,1 % sluajeva prijavu nasilja u porodici izvrila supruga
kao rtva nasilja dok su u 19,2 % sluajeva prijavu nasilja izvrili roditelji. Djeca kao
prijavitelji ovih krivinih djela se pojavljuju u 15,7 % sluajeva, komije u 9,9 % dok su
ostali prijavitelji prisutni u 9,1 % . Vana je injenica da porodino nasilje ne prijavljuju
samo lanovi ue porodice. Prijava nasilja poinje da izlazi iz okvira porodice jer sve ee
nasilje prijavljuju predstavnici lokalne zajednice, razna udruenja graana, NVO kole,
bolnice i graani (anonimna dojava), to pokazuje uee raznih resursa na nivou lokalne
zajednice. Nasilje u porodici vie se ne moe okarakterisati motom Njihov problem dalje
od mene i ne tie se mene. Meutim, najvei broj ovih krivinih djela se odigrava iza
zatvorenih vrata porodinih domova pa esto samo lanovi porodice mogu takvo djelo i da
prijave.
66
5. ZAKLJUAK
U posmatranom periodu kao najei izvriocu krivinog djela nasilje u porodici
javljaju se izvrioci mukog pola dok su izvrioci enskog pola rjee zastupljeni. U
ukupnom broju izvrenih krivinih djela nasilje u porodici izvrioci mukog pola
participiraju u procentu od 95,7%, dok izvrioci suprotnog pola participiraju sa procentom
od 4,2%. Ovakav podatak je i logian, jer je za oekivati da se mukarci pojavljuju ee
kao izvrioci ovog djela jer u prilog tome ide i prirodni aspekt (misli se na jau fiziku
konstituciju). Kada su u pitanju pojedinane godine u posmatranom periodu vidi se da se
procenat participiranja polova u izvrenju ovog krivinog djela neznatno mijenjao. Kao
izvrioci krivinog djela nasilje u porodici, na podruju CJB Banja Luka, najee se
pojavljuju izrioci starosti izmeu 30 i 50 godina, a zatim slijede izvrioci starosti izmeu
18 i 30 godina i preko 50 godina starosti. Djeca do 14 godina ne partiicpiraju kao izvrioci
ovog krivinog djela u posmatranom periodu na podruju CJB Banja Luka. Ovi pokazatelji
upuuju na zakljuak da se problem javlja upravo kod uzrasta koji je najvie radno i
ivotno aktivan. Kad se govori o nasilju u porodici i povezanosti sa nivoom obrazovanja
uglavnom se pretpostavlja da su lica sa niim obrazovnim nivoom sklonija nasilnom
ponaanju. I ovo istraivanje je pokazalo da su u najveem broju sluajeva lica sa srednjom
strunom spremom, tj. u 50% sluajeva nasilnici u porodici, ali i da je u 13 % sluajeva
nasilje zastupljeno meu licima sa visokom strunom spremom. Lica sa zavrenom
osnovnom kolom kao nasilnici participiraju sa 35%, dok se izvrioci bez osnovnog
obrazovanja javljaju sa udjelom od 2%. Zakljuak je da vii stepen obrazovanja izvrilaca
ne daje garancije da se obrazovana osoba nee pojaviti kao izvrilac ovakvih prestupa.
Posmatrano po stambenom statusu poinioca nasilja u porodici, ne moe se rei da su
nasilju u porodici sklona lica sa nerijeenim stambenim pitanjem. Prema podacima najvei
broj poinioca nasilja su lica sa rijeenim stambenim pitanjem. U 70,0 % sluajeva, to su
lica koja imaju svoju kuu, u 23,9 % sluajeva imaju stan, dok u 6,0 % se radi o licima
koja nemaju rijeeno stambeno pitanje.
Kao najei uzrok nasilja u porodici javljaju se poremeeni brani i porodini
odnosi i to sa ueem od, u prosjeku 46%. Kao znaajan uzrok nasilja u porodici javlja se
i alkohol sa ueem u prosjeku 29%. Znaajno uee kao uzrok imaju i problemi
mentalnog zdravlja i nerijeeni imovinsko pravni odnosi sa ueem u prosjeku 9%.
Narkomanija kao uzrok nasilja u porodici participira sa ueem u prosjeku od 2%,
mentalna neobezbjeenost 3% i ostali uzroci 5%. Porodini odnosi su skoro polovina
uzroka nasilja u porodici a problemi u odnosima zahtijevaju kompleksniji pristup uea
drutvene zajednice u njegovom rjeavanju. Ono to je zabrinjavajue je visok procenat
problema sa alkoholom kao uzrokom nasilja u porodici. Smanjiti ovu negativnu pojavu bi
znailo u dobroj mjeri smanjiti i problem nasilja u porodici. Jasno je da se kombinovano
nasilje najee javlja i to u prosjeku u 36,4% sluajeva. Istovremeno, psihiko i fiziko
nasilje participiraju sa priblino jednakim ueem i ovdje moemo govoriti o trendu da su
ove vrste primarne u odnosu na neke druge oblike nasilja kao to su ekonomsko,
seksualno i drugo.
Vana je injenica da porodino nasilje prijavljuju najee samo lanovi ue
porodice gdje se supruga pojavljuje u gotovo polovini sluajeva. Ohrabruje podatak da 19
% prijavitelja nisu lanovi ue porodice iz ega je jasno da je interes drugih da uestvuju u
rjeenju problema nasilja u porodici. Prijava nasilja poinje da izlazi iz okvira porodice jer
sve ee nasilje prijavljuju predstavnici lokalne zajednice, razna udruenja graana, NVO
67
kole, bolnice i graani (anonimna dojava), to pokazuje uee raznih resursa na nivou
lokalne zajednice. Nasilje u porodici vie se ne moe okarakterisati motom Njihov
problem dalje od mene i ne tie se mene.
Na rasvjetljavanju i dokazivanju krivinog djela nasilje u porodici koriste se
razliite dokazne mjere i radnje. Logino je da je, s obzirom na specifinost ovog krivinog
djela, najee koritena mjera sasluavanje svjedoka te da je to i nakoriteniji dokaz u
krivinom i prekrajnom postupku. Ovo specifino krivino djelo vrlo esto ne crpi
nikakve materijalne dokaze osim izjava svedoka tako da izjava ostaje najvaniji materijalni
dokaz. Javni tuioci i sudije navode kao osnovni problem kolebanje, odnosno nesaradnju
oteenog, ali i lica koja se pojavljuju kao svjedoci, a kao lica koja su bliska okrivljenom
koriste se pravom da uskrate iskaz kod svjedoenja.
U posmatranom periodu podneseno je 1445 izjvetaja nadlenom tuilatvu zbog
postojanja osovane sumnje da je izvreno krivino djela nasilje u porodici. Na osnovu tih
izvjetaja nadleno tuilatvo je podiglo 1339 optunica u posmatranom periodu. Najvie
optunica podignuto je 2013. godine i to 401, a najmanje 2011. godine, 215 optunica. Na
osnovu navedenih optunica pred nadlenim sudovima izreeno je ukupno 244 zatvorske
presude, 796 uslone i 194 oslobaajue presude. U 105 sluajeva dolo je do obustave
postupka. Iz navedenih podataka je vidljivo da je visok procenat procesuiranih sluajeva u
odnosu prijava presuda, to ukazuje na veliki stepen interesa prijavitelja da njegov
problem bude institucionalno rijeen. Zbog takve injenice sve raspoloive dravne
institucije moraju jo agresivnije i odlunije da se stave u odbranu od ove negativne
pojave. Cilj bi trebao biti da problem nasilja u porodici rjeavaju institucije drutva sa
svojim raspoloivim mehanizmima te da ono pod takvim pritiskom u odnosu na izvrioca
bude svedeno na najmanju moguu mjeru. Doprinos rtve nasilja u njegovom suzbijanju se
ogleda upravo u odlunosti rtve da uz pomo raspoloivih drutvenih institucija ovu
pojavu uini vidljivom te da rtva uiva tretman zatite.
68
LITERATURA:
Ackerman N.W. Psihodinamika porodinog ivota, Pobjeda, Titograd, 1987.
Ignjatovi . Kriminologija, Dosije, Beograd, 2008.
Kokanovi D. Kultura i umjetnost, Akademija umjetnosti Novi Sad, 1999.
Luki R. i Peulji M. Socioloki leksikon, Savremena administracija, Novi
Sad, 1982.
5. Milosavljevi M. Nasilje nad decom, FPN, Beograd, 1998.
6. Ostoji E. Drugi pogled- ne ivjeti sa nasiljem, Medica, Zenica, 2008.
7. Porodini zakon Republike Srpske, Slubeni glasnik Republike Srpske br,
54702.
8. Rot N. I Radonji S. Psihologija ,Zavod za udbenike, 1996.
9. Rot N. Psihologija, Savremena administracija, Novi Sad, 1972.
10. eparovi Z. Viktimologija- studije o rtvama, Informator, 1998.
11. Tomi R. Prisutnost zlostavljanja meu djecom, Tuzla, 2005.
12. Zakon o zatiti od nasilja u porodici, Slubeni glasnik Republike Srpske br.
118/05
1.
2.
3.
4.
69
ZATITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA ISKAZANA U

ODLUKAMA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BIH
PROTECTION OF HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS
EXPRESSED IN DECISIONS OF CONSTITUTIONAL COURT OF THE
FEDERATION OF B&H
PREGLEDNI ZNANSTVENI LANAK
Doc. dr. Kata Senjak

Saetak:
Polazei od ope prihvaenog stava, da je ustavno sudstvo organ zatite ustava,

opravdano se moe postaviti pitanje, koji je to organ koji u pogledu pravnog djelovanja u
veoj mjeri od ustavnog suda vri ulogu veeg drutvenog opravdanja. On je kontrolor
akata koje donosi zakonodavna i izvrna vlast kao i redovni sudovi, i na taj nain je
uspostavljen kao institucija od posebnog drutvenog znaaja. Kada govorimo o
nadlenosti ustavnih sudova u Bosni i Hercegovini, one su razliito definirane, to znai,
da imamo diferencirane postupke, a time i specifine odluke ovisno od vrste nadlenosti i
prirode sporova. Diferenciranje ovih nadlenosti zasniva se na injenici u kojoj mjeri
ustavni sudovi u Bosni i Hercegovini pored klasinog zadatka koji se odnosi na zatitu
ustavnosti, ostvaruju i neposredniju vezu sa zakonodavnom, izvrnom i sudskom vlau i sa
graanima.
Kljune rijei: Sud, ustav, ljudska prava, zatita, graani
Abstract:
Starting from the general accepted view that the constitutional judiciary is a body
of protection of Constitution, is justified to wonder, who is this body that in terms of legal
action to a greater extent of constitutional court acts as a larger social justification. He is
the controller of acts adopted by legislative and executive authorities as well as the
ordinary courts, and thus was established as an institution of special social significance.
When we talk about the jurisdiction of the constitutional courts in Bosnia and
Herzegovina, they are differently defined, which means that we have differentiated
procedures, and therefore specific decisions depending on the type of competence and
nature of disputes. The differentiation of these responsibilities is based on the extent to
which the constitutional courts in Bosnia and Herzegovina in addition to traditional tasks
relating to the protection of constitutionality, realize more direct connection with the
legislative, executive and judicial authority and the citizens.
Keywords: court, constitution, human rights, protection, citizens.
Sudac - Ustavni sud FBIH, Fakultet za Upravu pridruena lanica UNSA

E-mail: kata.senjak@ustavnisudfbih.ba
70
1. UVOD
Na podruju zatite ustavnosti i ljudskih prava, ustavni sud ima veliki znaaj u
izgradnji Bosne i Hercegovine kao pravne drave. Princip jednakosti i zabrane
diskriminacije pravne sigurnosti i ljudskog dostojanstva na temelju ega Ustavni sud
zasniva svoje odluke, postaje nezaobilazan princip i vrijednost koja se ima u vidu kod
stvaranja i primjene prava. Iz tih razloga, Ustavni sud kao uvar, zatitnik i tuma Ustava,
svojim djelovanjem mora vidno manifestirati svoju posveenost i odgovornost u obavljanju
funkcije ustavnog nadzora. Bitne pretpostavke za razuman i odgovoran rad Suda u
obavljanju ustavnog nadzora jeste ujednaena kontrola, jasni standardi i procedure,
transparentnost, objavljivanje odluka suda i izdvojenih miljenja sudaca i civilno drutvo.
Vrei ustavnosudsku zatitu ustavnu sudstvo u Bosni i Hercegovini utie na
zakonodavnu djelatnost kao to su to uinili brojni zapadnoeuropski ustavni sudovi.
Osnovno ovlatenje Ustavnog suda ogleda se u spreavanju stupanja na pravnu snagu
neustavnog zakona koji je donijelo zakonodavno tijelu kada utvrdi da zakon iz formalnih
ili sutinskih razloga nije u suglasnosti sa Ustavom. Postupajui na taj nain Sud osigurava
zatitu, odnosno potivanje Ustava i njegovu superiornost u pravnom poretku i na taj nain
vraa zakonodavca u ustavne okvire.
Kad je u pitanju zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda, nedvojbeno je da najjau
pravnu snagu imaju norme koje su utvrene u Ustavu Bosne i Hercegovine gdje se u
Preambuli Ustava detaljno navode temeljni normativni principi koji se sastoje u potivanju
ljudskog dostojanstva, jednakosti, tolerancije, te demokratski organi vlasti kao najbolje
sredstvo za stvaranje miroljubivih odnosa unutar politikog drutva. lanak II Ustava
sadri najiri katalog ljudskih prava i proglaava Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, primjenljivu u Bosni i Hercegovini kao dio Ustava sa izravnom
primjenom i supremacijom nad svim drugim zakonima. Ovdje treba dodati i instrumente
koji su propisani u Anexu I Dodatni sporazum o ljudskim pravima koji e se
primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Ta ljudska prava i temeljne slobode dalje su
razraene i inkorporirane u zakone Bosne i Hercegovine i zakone entiteta kako materijalne
lanak II.2. Ustava Bosne i Hercegovine. Prava i slobode predviene u Evropskoj konvenciji za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno se primjenuju u Bosni i Hercegovini. Ti
akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948),

2. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949), i Dopunski protokoli I-II (1977),
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966),
4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957),
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961),
6. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965),
7. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989),
8. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966),
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979),
10. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja
(1987),
11. Evropska konvencija o spreavanju muenja nehumanog ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja
(1987),
12. Konvencija o pravima djeteta (1989),
13. Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova njihovih porodica (1990),
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992) i
15. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994).
71
tako i procesne. Inkorporiranje Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih

sloboda u svoj ustavni poredak, Bosna i Hercegovina je preuzela obvezu da svoje
zakonodavstvo i pravnu praksu prilagodi zatiti prava i sloboda prije nego to je postala
lanica Vijea Evrope. Ovdje bi posebno napomenula i Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine, koji je donesen 1994. godine gdje su Aneksom Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine utvreni instrumenti za zatitu ljudskih prava uz izriitu konstataciju da
imaju pravnu snagu ustavnih odredaba. Ovaj Aneks obuhvata 21 najznaajniji
Meunarodni sporazum iz oblasti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Evropska konvencija
za zatitu ljudskih prava navedena je i u pomenutom Aneksu kao i u lanku II. Ustava
Bosne i Hercegovine i oito ima poseban ustavni tretman.
U uslovima izrazito sloene organizacije dravne vlasti u Bosni i Hercegovini, kada
vrlo veliki broj organa donosi propise, vrlo vaan uvjet za osiguranje ustavnosti i
vladavine prava je postojanje sigurnog mehanizma uklanjanja iz pravnog ivota svih
propisa koji su u suprotnosti sa Ustavom i meunarodnim aktima. Sadanja ustavna
rjeenja u pogledu poloaja i nadlenosti Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine to
u potpunosti ne omoguavaju, dok su nadlenosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i
Ustavnog suda Republike Srpske drugaije definirane.
Ustavni sud Federacije, koji djeluje sukladno Ustavu Federacije Bosne i
Hercegovine, u okviru ustavno-pravnog prostora Federacije Bosne i Hercegovine, kao
jednog od entiteta Bosne i Hercegovine, daje znaajan doprinos u izgradnji ukupnog
demokratskog razvoja ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Sud je konstituiran
na sasvim drugim politikim i ustavnopravnim osnovama, razliitim od onih na kojma je
bilo utemeljeno ustavno sudstvo u ranijem sistemu, kako u odnosu na nadlenost i
postupak, tako i u odnosu na ovlatenja Suda.
Nadlenost Suda utvrena je odredbama lanka IV.C.10. Ustava Federacije BiH,
gdje je propisano da je Sud nadlean za rjeavanje spora izmeu kantona, opina, grada i
federalne vlasti, suglasnosti federalnih i kantonalnih zakona sa Ustavom Federacije Bosne i
Hercegovine, suglasnost propisa koje donose organi vlasti u Federaciji BiH, postojanje
vitalnog interesa konstitutivnih naroda, smjenjivanje predsjednika i dopredsjednika
Federacije BiH, odluivanje o postavljenom ustavnom pitanju od stane nadlenih sudova.
Meutim, za razliku od veine ustavnih sudova, Ustavni sud Federacije nema ustavne
tube, i ne moe na taj nain vriti neposrednu zatitu ljudskih prava i sloboda, ali ta zatita
sadrana je u postupku ocjene ustavnosti gdje Sud u svojim odlukama utvruje povredu
odreenih prava i sloboda, te utvruje da su pojedine odredbe zakona ili provedbenog
propisa suprotne Ustavu Federacije BiH, Evropskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i
Instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba:
1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, 1948.
2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
3. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata, 1949. i enevski dopunski protokoli I-II 1977.
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i dopunski protokoli, 1950. i dr.
72
temeljnih sloboda, te nalae zakonodavnom organu da otkloni te neustavnosti u

odreenom roku koji je propisan Ustavom.
Princip ustavnosti je od sutinskog znaaja za vladavinu prava i osiguranje
demokratije. U tom smislu treba shvatiti i drutvenu funkciju Ustavnog suda. Stoga su
odluke Suda ne samo konane i obavezujue, nego se istovremeno u svim pravnim
sistemima prema njima postupa sa punom odgovornou i brigom da se dosljedno
realizuju. U uslovima izrazito sloene organizacije dravne vlasti, kada vrlo veliki broj
dravnih organa donosi propise, vrlo vaan uslov za osiguranje ustavnosti i vladavine
prava je postojanje sigurnog mehanizma uklanjanja iz pravnog ivota svih propisa koji su u
suprotnosti sa Ustavom. Sadanja ustavna rjeenja u pogledu poloaja i nadlenosti
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine to u potpunosti ne omoguavaju.
Ustavni sud Federacije je jedina ustavom ovlatena institucija za vrenje ustavnog
nadzora u Federaciji. Kad je u pitanju oblik ispitivanja ustavnosti zakona, ispitivanju
podlijee kako zakon u formalnom smislu, tako i zakon u materijalnom smislu. Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine ne iskljuuje ni mogunost konkretnog nadzora i to po
prijedlogu kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Kad je u
pitanju ocjena ustavnosti provedbenih propisa, Sud moe ocjenjivati samo propise koji
donose organi vlasti u Federaciji, ali ne i akta drugih subjekata, a niti politikih stranaka .
Isto tako Sudu se ne mogu obratiti graani, a niti Sud moe po ex officio pokrenuti
postupak za ocjenu ustavnosti bilo kog zakona ili drugog akta.
Odluivanje Ustavnog suda u postupku kontrole suglasnosti zakona sa Ustavom,
zapravo je uee ovog Suda u vrenju javne vlasti, ije se odluke odraavaju na
postupanje zakonodavnog organa. U postupku vrenja ustavnosudskog nadzora, Ustavni
sud ne rjeava politike sporove niti odreuje opredjeljenje zakonodavne vlasti, ve se
samo ustavni nadzor vri u pogledu ustavno-sudske kontrole.
Utvrena neustavnost zakona ili drugog akta od strane Suda, ima za posljedicu, da
se taj zakon ili propis nee primjenjivati, osim ukoliko se ne izmjeni na nain koji propie
Sud ili ukoliko sud ne utvrdi prijelazna rjeenja. Konstatacija Ustavnog suda, nakon
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 17/12 od 07.02.2013. godine gdje je Sud
povodom ocjene ustavnosti lanka 5. stavak 2. Zakona o provoenju kontrole zakonitosti koritenja prava iz
oblasti braniteljsko-invalidske zatite (Slubene novine Federacije BiH, broj 82/09) utvrdio povredu prava
na pravino suenje u upravnom postupku, to je u nesuglasnosti sa lankom 6. stavak 1. Evropske
konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i dr.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 39/11 od 11.12.2012. godine, gdje je Sud
cijenei ustavnost lanka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju Slubene
novine Kantona Sarajevo, utvrdio povredu prava kao to je sloboda vjeroispovijesti (lanak 9.), sloboda
izraavanja (lanak 10.), zabrana diskriminacije (lanak 14.) Evropske konvencije o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama, te na obrazovanje (lanak 2. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju) i dr.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 17/12 od 07.02.2013. godine, povodom
postavljenog ustavnog pitanja od strane Kantonalnog suda u Mostaru i Odluka Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine povodom postavljenog ustavnog pitanja od strane Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine, broj: U. 33/11 od 21.02.2011. godine (Sva postavljena ustavna pitanja odnose se na odreene
odredbe zakona ili provedbenog propisa koji su osnov za donoenje odluka od strane Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine ili kantonalnog suda.).
Sud ne moe da cijeni ustavnost niti zakonitost propisa koje donose ustanove, institucije koje imaju javna
ovlaenja i privredni subjekti.
lanak IV.C.3.12. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i lanak 40. Zakona o postupku pred Ustavnim
sudom Federacije (Slubene novine Federacije BiH, br. 6/95 i 37/03). U ovim lancima je propisano, da
ako usvojeni ili predloeni zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opinske vlasti za koji
73
ocjene ustavnosti, da zakon ili pojedini dijelovi zakona nisu sukladni sa Ustavom ili
Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ima za posljedicu
eliminiranje iz pravnog ivota tog zakona ili pojedinih njegovih odredaba. Ovdje se moe
postaviti pitanje, kakva je pravna priroda djelovanja Suda, odnosno kakva je njegova uloga
u odnosu na zakonodavnu vlast, kada svojim odlukama donesenim u postupku ocjene
ustavnosti utvrdi da se taj zakon ili akt nee primjenjivati, ili kada utvrdi, da je suglasan
Ustavu. Sud je u svojim odlukama isticao, da u njegovu nadlenost ne spade utvrivanje
drutvenih odnosa i ocjena cjelishodnosti odreenih zakonskih rjeenja, da je cjelishodnost
stvar zakonodavne politike, da njegova nadlenost nije da ureuje drutvene odnose u
Federaciji ili u kantonu, nego je konstatirao da je to u iskljuivoj nadlenosti zakonodavne
vlasti, a u nadlenosti je Suda da utvrdi, da pojedine odredbe zakona ili propisa nisu
sukladne Ustavu odnosno da se ne potuju ljudska prava i slobode regulirane u
meunarodnim aktima.
Kao poseban ustavni organ, Sud ne vri politiki nadzor nego donosi odluke
utemeljene samo na Ustavu kao najviem pravu i njegovim naelima. U tome moe uspjeti
samo ako analiza naina vrenja ovlatenja u praksi potvrdi da te odluke mogu da budu
ustavno-sudska jurisprudencija, a suci da svoju funkciju vre kao neovisne i nepristrasne
osobe. Odluke koje je donosio Sud u obavljanju svoje nadlenosti vrei ustavno-sudsku
kontrolu, bile su u funkciji zatite temeljnih ustavnih vrijednosti, to ne znai da politika
vlast nije pokuavala posredno ili neposredno da utie na vrenje ustavno-sudske kontrole.
Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom nee se primjenjivati od dana objavljivanja presude
Ustavnog suda U Slubenim novinama Federacije BiH, odnosno predloeni zakon ili drugi propis nee
stupiti na snagu. Zakon ili drugi propis primjenjivat e se odnosno stupit e na snagu od dana odreenog u
tom propisu ukoliko se izmijeni na nain koji propie Ustavni sud. Uzimajui u obzir sve okolnosti koje su od
interesa za zatitu ustavnosti, a naroito posljedice koje utvreni nesklad proizvodi, odnose koji su
uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud moe
utvrditi prijelazna rjeenja koje ne mogu biti na snazi due od est mjeseci od dana objavljivanja presude
Ustavnog suda u Slubenim novinama Federacije BiH, o utvrenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa
sa Ustavom i o prijelaznim rjeenjima.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 29/13 od 17. i 18.12.2013. godine i dr.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 20/12 od 04.10.2012. godine. Ustavni sud
Federacije je odluivao o zahtjevu Premijera Federacije BiH za rjeavanje spora sa Predsjednikom
Federacije BiH zbog donoenja odluke o smjeni federalnog ministra u Vladi Federacije BiH, a razlog za
smjenu je ostavka koja je data politikoj stranci prilikom imenovanja za federalnog ministra, odnosno
prilikom prijedloga za njegovo imenovanje. Ista ostavka Predsjedniku Federacije dostavljena je od strane
politike stranke iji je lan bio ministar, u konkretnom sluaju, radilo se o kovertiranoj ostavci koja je bila
potpisana i predata politikoj stranci na poetku mandata, a koja ga je predloila za ministra. Ovom
ostavkom na neki nain kandidati koje predlau stranke se obvezuju, da e u tijeku trajanja mandata slijediti
direktive koje dolaze iz njihove politike stranke. Povodom istog zahtjeva Sud je donio odluku i utvrdio da
pismeno oznaeno kao ostavka koja je data politikoj stranci ne moe proizvoditi pravno dejstvo u
organima vlasti u Federaciji BiH. U ovom pogledu postoji i stajalite Venecijanske komisije sa napomenom
da je praksa unaprijed potpisanih ostavki lanova Vlade problematina iz nekoliko razloga. Kao prvo, ona
ini jedan oblik imperativnog mandata i takav mandat i sline prakse privukao je znaajnu kritiku u Evropi
zasnovanu na principu slobodnog i nezavisnog politikog mandata. Prema ovom principu u predstavnikoj
demokraciji izabrani predstavnici bi trebalo da predstavljaju sve birae, a ne samo birae iz odreene
politike starnke iji su oni lanovi. Isto tako, Venecijanska komisija smatra da je praksa kojom se zaobilazi
zakon, a po kojoj ministri unaprijed potpisuju bjanko ostavke koje zadrava stranka i koristi prema vlastitoj
diskreciji, fikcionalna i nepotena procedura, to je u suprotnosti sa evropskim principima demokracije i
vladavine prava, a ima i negativne posljedice po funkcioniranje politikog sistema.
74
Na podruju zatite ustavnosti i ljudskih prava, Ustavni sud ima veliki znaaj u
izgradnji Bosne i Hercegovine kao pravne drave. Princip jednakosti i zabrane
diskriminacije pravne sigurnosti i ljudskog dostojanstva na temelju ega Ustavni sud
zasniva svoje odluke, postaje nezaobilazan princip i vrijednost koja se ima u vidu kod
stvaranja i primjene prava. Iz tih razloga, Ustavni sud kao uvar, zatitnik i tuma Ustava,
svojim djelovanjem mora vidno manifestirati svoju posveenost i odgovornost u obavljanju
funkcije ustavnog nadzora. Bitne pretpostavke za razuman i odgovoran rad Suda u
obavljanju ustavnog nadzora jeste ujednaena kontrola, jasni standardi i procedure,
transparentnost, objavljivanje odluka suda i izdvojenih miljenja sudaca te civilno drutvo.
Polazei od ope prihvaenog stava, da je ustavno sudstvo organ zatite ustava,
opravdano se moe postaviti pitanje koji je to organ koji u pogledu pravnog djelovanja u
veoj mjeri od ustavnog suda vri ulogu veeg drutvenog opravdanja. On je kontrolor
akata koje donosi zakonodavna i izvrna vlasi kao i redovni sudovi, i na taj nain je
uspostavljen kao institucija od posebnog drutvenog znaaja. Ovdje treba dodati i injenicu
da Ustav Bosne i Hercegovine u Preambuli detaljno navodi temeljne normativne principe
koji se sastoje u potivanju ljudskog dostojanstva, jednakosti, tolerancije, te demokratske
organe vlasti kao najbolje sredstvo za stvaranje miroljubivih odnosa unutar pluralistikog
drutva. Odluivanje Ustavnog suda u postupku kontrole suglasnosti zakona sa Ustavom,
zapravo je uee ovog Suda u vrenju javne vlasti, ije se odluke odraavaju na
postupanje zakonodavnog organa. U postupku vrenja ustavnosudskog nadzora, Ustavni
sud ne rjeava politike sporove niti odreuje opredjeljenje zakonodavne vlasti, ve se
samo ustavni nadzor vri u pogledu ustavno-sudske kontrole. Utvrena neustavnost zakona
ili drugog akta od strane Suda, ima za posljedicu, da se taj zakon ili propis nee
primjenjivati, osim ukoliko se ne izmjeni na nain koji propie Sud ili ukoliko sud ne
utvrdi prijelazna rjeenja. U ovoj situaciji Ustavni sud se pojavljuje kao negativni
zakonodavac. Konstatacija Ustavnog suda, nakon ocjene ustavnosti, da zakon ili pojedini
dijelovi zakona nisu sukladni sa Ustavom, ima za posljedicu eliminiranje iz pravnog ivota
tog zakona ili pojedinih njegovih odredaba. Ovdje se moe postaviti pitanje, kakva je
pravna priroda djelovanja Suda, odnosno kakva je njegova uloga u odnosu na zakonodavnu
vlast, kada svojim odlukama donesenim u postupku ocjene ustavnosti utvrdi da se taj
zakon ili akt nee primjenjivati, ili kada utvrdi, da je suglasan Ustavu. Ustavni sud je u
svojim odlukama isticao da u njegovu nadlenost ne spada utvrivanje drutvenih odnosa i
ocjena cjelishodnosti odreenih zakonskih rjeenja, da je cjelishodnost stvar zakonodavne
politike, da njegova nadlenost nije da ureuje drutvene odnose u Federaciji ili u kantonu,
nego je konstatirao da je to u iskljuivoj nadlenosti zakonodavne vlasti. Kao poseban
ustavni organ, Sud ne vri politiki nadzor, nego donosi odluke utemeljene samo na Ustavu
kao najviem pravu i njegovim naelima. U tome moe uspjeti samo ako analiza naina
vrenja ovlatenja u praksi potvrdi da te odluke mogu da budu ustavno-sudska
jurisprudencija, a suci da svoju funkciju vre kao neovisne i nepristrasne osobe. Odluke
koje je donosio Sud u obavljanju svoje nadlenosti vrei ustavno-sudsku kontrolu, bile su
u funkciji zatite temeljnih ustavnih vrijednosti proklamiranih Ustavom i drugim
meunarodnim dokumentima.
U analizi djelovanja odluka suda, moe se pomenuti teorija H. Kelsena koji je
isticao, da kada ustavni sudovi vre ustavnu kontrolu zakona, oni sudjeluju u
zakonodavnom procesu. Meutim, H. Klesen kao ni njegovi sljedbenici nisu u potpunosti
analizirali razliku izmeu donoenja i proglaavanja zakona suprotno ustavu. Meutim,
moemo rei da je zakonodavac vezan ustavom samo u pogledu postupka donoenja
75
zakona, a izuzetno i opim naelima kad je u pitanju sadrina zakona, ali nadlenost
ustavnog suda u potpunosti je posveena samo odredbama Ustava.
Slijedei praksu Evropskog suda za ljudska prava, Sud osim to utvruje da je
zakon suprotan Ustavu u formalnom i materijalnom smislu, djeluje i u sluaju kada te
odredbe ne zadovoljavaju odreene standarde u pogledu preciznosti i jasnoe. Ustavni sud
vri ocjenu ustavnosti osporenog Zakona sa stanovita ustava pri emu taj zakon ili
njegove pojedine odredbe ostaju bez mogunosti sticanja pravne snage ili je gube ako je
zakon stupio na snagu. Donijeta odluka djeluje erga omnes, a njena svojstva konanosti i
izvrsnosti po samom Ustavu osiguravaju joj oblik res indicate. Pored odluka kojima se
utvruje neustavnost zakona ili drugog akta, Sud donosi i odluke kojima utvruje da je
zakon ili pojedine njegove odredbe sukladne Ustavu. Ove odluke takoe mogu imati
znaajan uticaj na vrenje zakonodavne funkcije. Interesantno je pomenuti i nadlenost
pojedinih ustavnih sudova u regiji i u Evropi koji donose tvz. "interpretativne odluke". Tim
odlukama odbija se utvrivanje da je zakon suprotan ustavu, ali se ima tumaiti onako
kako ga je protumaio sud, odnosno da je suglasan ustavu ali samo "pod uvjetom i
ogranienjima'' iz obrazloenja odluke suda. U teoriji i u pravnoj praksi razliita su
miljenja kad su u pitanju ove vrste odluka. Stajalite je da sud u ovim sluajevima djeluje
vie kao "pozitivni'' nego kao "negativni" zakonodavac i otvara pitanje odnosa suda i
zakonodavca, odnosno ovlaenje suda da daje autentino tumaenje zakona. Prema
stajalitu jednog broja teoretiara, autentino tumaenje u nadlenosti je zakonodavca koji
je donio taj zakon. I na kraju, osnovno ovlatenje Ustavnog suda ogleda se u spreavanju
stupanja na pravnu snagu neustavnog zakona koji je donijelo zakonodavno tijelo kada
utvrdi da zakon iz formalnih ili sutinskih razloga nije u suglasnosti sa Ustavom, odnosno
da se ne potuju temeljna prava i slobode propisane meunarodnim aktima.. Postupajui na
taj nain Sud osigurava zatitu, odnosno potivanje Ustava i njegovu superiornost u
pravnom poretku i na taj nain vraa zakonodavca u ustavne okvire.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 11/06 od 19.07.2006. godine. Odluujui o
zatiti vitalnog nacionalnog interesa Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine, a u postupku donoenja Prijedloga Zakona o javnom servisu Radijotelevizije Federacije Bosne i Hercegovine, Ustani sud je utvrdio da pri ureivanju ovog za konstitutivne
narode i ostale graane veoma znaajnog pitanja treba poi od odredaba Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine koje regulira jednakopravnost konstitutivnih naroda i meunarodnih dokumenata koja tite
ljudska prava (Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Opa deklaracija o ljudskim
pravima, lan 2.1. i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, lan 19.2.).
76
LITERATURA:
1. Evropska konvencija o spreavanju muenja nehumanog ili poniavajueg tretmana
ili kanjavanja (1987),
2. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992) i
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966),
4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957),
5. Konvencija o pravima djeteta (1989),
6. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961),
7. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948),
8. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979),
9. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih
postupaka ili kanjavanja (1987),
10. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965),
11. Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova njihovih
porodica (1990),
12. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966),
13. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni protokoli
(1966 i 1989),
14. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 11/06 od
19.07.2006. godine.
15. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 20/12 od
04.10.2012. godine.
16. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U. 29/13 od 17. i
18.12.2013. godine i dr.
17. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 17/12 od
07.02.2013. godine
18. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 39/11 od
11.12.2012. godine,
19. OdlukaUstavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U. 17/12 od
07.02.2013. godine,
20. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994).
21. Ustav Bosne i Hercegovine.
22. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
23. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije (Slubene novine Federacije
BiH, br. 6/95 i 37/03).
24. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949), i Dopunski protokoli I-II
(1977),
77
FENOMEN AKTIVNOG STARENJA U PROCESU KREIRANJA JAVNIH

POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI
PHENOMENON OF ACTIVE AGING IN THE PROCESS OF CREATING
PUBLIC POLICIES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
STRUNI LANAK
Prof. dr. Faruk Jaarevi

Mr. Ermin Kuka
Saetak:
Starenje stanovnitva, koje ima viestruke socijalne, ekonomske, zdravstvene i
druge implikacije i injenica da neadekvatan odgovor drutva na suoavanje sa
posljedicama demografskog starenja stanovnitva moe biti balast predstavlja problem, ne
samo za starije generacije, ve i za drutvenu zajednicu. Koncept uvoenja aktivnog
starenja u javne politike s naglaskom da predstavlja osnovnu strateku akciju u
Madridskom meunarodnom planu starenja, ogleda se u integraciji fenomena aktivnog
starenja stanovnitva u javne politike na meunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj i
lokalnoj razini. S tim u vezi, aktivnosti na afirmaciji i promocoiji politike aktivnog starenja
nale su se u agendama brojnih razmatranja i aktivnosti usmjerenih na razvoj drava,
osobito u ekonomskom i socijalnom domenu. Stoga se u radu nastoji pokazati i dokazati
kako je aktivno starenje kompleksno, s obzirom da sadri brojne ekonomske, socijalne,
zdravstvene, kulturne i druge implikacije, a koje imaju specifian znaaj u razvoju
bosanskohercegovakog drutva. Osnovna teza jeste da se prilikom kreiranja i
implementiranja javnih politika u Bosni i Hercegovini mora respektirati fenomen aktivnog
starenja, kao neizbjean preduvjet za iznalaenje odgovora na potrebe svih starosnih
grupacija. Krajnji je cilj ovakvog pristupa u procesu kreiranja javnih politka dovesti
ekonomiju i drutvo u harmoniju s demografskim promjenama. Implementacijom fenomena
aktivnog starenja u proces nastajanja, kreiranja javnih politika omoguava se optimalnije
drutveno koritenje potencijala i iskustava kojima raspolau starije osobe. Iz tih je
razloga primjenjen multidisciplinaran pristup istraivanju predmetne problematike, koja je
primarno ekonomskog, sociolokog i socijalnog karaktera, uz koritenje relevantnih
znanstvenih metoda koje nudi savremena metodologija istraivanja.
Kljune rijei: aktivno starenje, politika, razvoj, starije osobe, gerontoloki centri
Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Sarajevu

E-mail: faruk.jasarevic.sa@gmail.com
Univerzitet u Sarajevu
E-mail: ermin.kuka@hotmail.com
78
Abstract:
The aging of the population, which has multiple social, economic, health and other
implications and the fact that the inadequate response of society to cope with the
consequences of demographic aging of the population can be a ballast is a problem, not
only for the older generation, but also for the community. The concept of "active aging in
the introduction of public policy" with a focus on the fact that it represents the basic
strategic action in the Madrid International Plan of aging, it is reflected in the integration
of the phenomenon of active aging population in public policy at the international,
regional, national and local level. In this respect, activity in the recognition and promotion
of active aging policies have been included in the agendas of many considerations and
activities aimed at the development of the countries, particularly in the economic and
social domain. Therefore, this paper tries to show and prove how active aging is complex,
given that it contains numerous economic, social, health, cultural and other implications,
which have specific importance in the development of Bosnian society. The basic thesis is
that when creating and implementing public policies in Bosnia and Herzegovina, we must
respect the phenomenon of active aging as an inevitable prerequisite for finding answers
to the needs of all age groups. The ultimate goal of this approach in the process of creating
the public policies is to bring the economy and society in harmony with demographic
change. The implementation of active aging phenomenon in the process of formation,
public policy to be socially optimal use of resources and experience at the disposal of the
elderly. The implementation of active aging phenomenon in the process of formation,
creation of the public policies we allow optimal use of resources and experience at the
disposal of the elderly. For these reasons, we've applied a multidisciplinary approach to
research work, which is primarily economic, sociological and social character, using
relevant scientific methods offered by modern research methodology.
Keywords: active aging, politics, development, elderly, nursing homes.
1. UVOD
Adekvatna teorijska elaboracija uloge i znaaja fenomena aktivnog starenja, kao
ivotne faze svake osobe, u procesu kreiranja javnih politika nuno zahtijeva, prije svega,
odreivanje pojmovno kategorijalnog aparata.
iri se krug znanstvenika i istraivaa koji se bave pitanjima aktivnog starenja, pa
se, temeljem toga, pojavila i nova znanstvena disciplina, pod nazivom gerontologija.
Predmet istraivanja gerontologije jeste ...ovjek (ljudi), prije svega, stariji ljudi, njihov
ivot, proces njihovog starenja i sve to se za njih vee u egzistencijalnom i socijalnom
smislu (Jaarevi, Kuka, 2016). Razvojem ove znanstvene discipline, irila su se znanja i
saznanja o starenju kao neminovnoj fazi ovjekova ivota. Temeljem toga, u literaturi su
ponuene desetine definiranja pojma starenja. Tako, prema jednoj od sistematinih i
obuhvarnih definicija, starenje podrazumijeva ...fizioloke promjene koje se prirodno
odvijaju u svih ivih bia i neprekidno traju. Neke promjene poinju pri roenju ili
zaeem i nastavljaju se do smrti, druge promjene poinju pri sazrijevanju, a zavravaju
smru. Starenje se odvija neprekidno na svakom biolokom stupnju (kemijski, stanino,
79
tkivno, u sustavu organa i organizmu) svakog ovjeka. Znai svaki ovjek drugaije stari,
postoje velike individualne varijacije (Tomek-Roksandi et al., 2012).
Razvojem gerontoloke znanosti, a osobito njene poddiscipline socijalne
gerontologije, fokus interesiranja znanstvenika i istraivaa se sve vie usmjerava na oblast
aktivizma starijih osoba, tj. aktivnog starenja. Pod aktivnim starenjem se podrazumijeva
... ukljuivanje starijih osoba u sve socijalne i druge funkcije, koje e utjecati na
poboljanje njihovog statusa u svim aspektima ivota i rada (Jaarevi, Kuka, 2016).
Svjetska zdravstvena organizacija definira aktivno i zdravo starenje kao proces koji
...ljudima omoguuje da svoja stremljenja ka postizanju tjelesnoga, drutvenoga i
duevnoga blagostanja ostvaruju za trajanja cijeloga ivotnoga vijeka te da sudjeluju u
drutvenim zbivanjima, osiguravajui im u isto vrijeme, kada im je to potrebno,
odgovarajuu zatitu, sigurnost i skrb (Tomek-Roksandi et al., 2012). Dakle, aktivno
starenje je, u svojoj biti, produktivno starenje, koje osigurava normalan i zdrav razvoj
starijih osoba. Taj se fenomen, u savremenim uvjetima sve vie vezuje za procese kreiranja
javnih politika relevantnih za ekonomski i socijalni razvoj drutva i drava.
U sutini, ekonomski razvoj podrazumijeva ...raznovrsne aktivnosti pojedinaca i
privrednih subjekata koje se poduzimaju u drutvu, a to za posljedicu ima stvaranje
materijalnih i drugih vrijednosti kojima se zadovoljavaju mnogobrojne potrebe kako
pojedinaca tako i drutvene (dravne) zajednice (Jaarevi, Jaarevi, 2009). S druge
strane, pod pojmom socijalnog razvoja se podrazumijeva ...proces kvantitativnog razvoja i
kvalitativnih promjena koje se dogaaju u sferi ivotnih, radnih i drutvenih uvjeta ljudi
(Jaarevi, Jaarevi, 2009).
Evidentno je kako aktivno starenje, tj. aktivizam starijih osoba, izraen i
implementiran kroz njihova najrazliitija znanja, iskustva, sposobnosti, vjetine i
kompetencije, u znaajnoj mjeri moe utjecati na poboljanje drutvenog ambijenta u svim
sferama njihovog drutvenog angamana. Sam pojam aktivizam odreuje se na sljedei
nain: aktivizam (lat. activus, agere djelati, raditi) fil. shvaanje da je za napredak
ovjeanstva od posebne vanosti razuman i stalan utjecaj ljudskog znanja i htijenja na
kulturu i ivot uope; praktino, aktivizam je moralni (etiki) zahtjev da ovjek ne smije
mirovati sve dotle dok ljudska priroda, njegovim stalnim nastojanjem, ne dospije do
potpune samospoznaje i samostalnosti (Ani et al., 1998).
2. SOCIO - POLITIKI I EKONOMSKI ASPEKTI STARENJA I AKTIVNOG
STARENJA
Prema uvidima Nade Smoli-Krkovi, status svake starije osobe u obitelji i drutvu
determiniran je ...sloenom kombinacijom brojnih faktora, od kojih su posebno znaajni
...politiki, ekonomski i kulturni. (Smoli-Krkovi, 1974).
Promatrano u tom kontekstu pozornost u znanstvenim istraivanjima i praksi treba
posvetiti socio - politikim i ekonomskim aspektima starenja i starosti s posebnim
naglaskom na sociologiju i psihologiju starenja, kao i ekonomske aspekte i dimenzije
izgradnje domova za starije osobe i razvoj mree gerontolokih centara. Za izvedbu takvih
projekata treba animirati male i srednje poduzetnike i zainteresirati ih za ulaganja u
kapitalne projekte, a o kojima je do sada skrbila drava uz angairanje javnih resursa
Istraivanja je potrebno usmjeriti na ...osobenosti ritma svakodnevnog ivota
starijih osoba u cilju boljeg razumijevanja potencijala starijih ljudi, ali i problema sa
kojima se oni suoavaju u starosti. Znanstveno interesantni rezultati istraivanja i
80
iskustveno utemeljena saznanja o obimu i sadraju svakodnevnih ivotnih aktivnosti

starijih osoba, koje su determinirane zdravstvenim statusom, osobnim interesiranjima,
ekonomskim resursima, kulturolokim odlikama, trebaju predstavljati solidnu podlogu i
polaznu osnovu za donoenje stratekih odluka u irem drutvenom ambijentu (Jaarevi,
Kuka, 2016). U okviru razmatranja socio-politikih i ekonomskih aspekata starenja i
starosti poseban i specifian segement predstavlja razumijevanje organizacije zatite
starijih osoba i osiguranje uvjeta za zdravo i aktivno starenje.
Jedna od stratekih tendencija u Bosni i Hercegovini treba biti osnivanja
autonomnih institucija za otvorenu socijalnu zatitu starijih osoba i afirmiranje njihovog
aktivizma u svim segmentima, s obrazalaenjem da postoji ekonomska, socijalna i svaku
druga opravdanost takvih programa. Time se omoguava osiguranje ekonomske
neovisnosti i pristojne ekonomske egzistencije starijih osoba, koji i u tim godinama mogu
biti aktivni pokretai ne samo osobnog, ve i ukupnog drutvenog razvoja.
Neohodnost uvaavanja socio ekonomskih kategorija starosti i starenja u svim
aspektima koncipiranja javnih politika ukazuje na kompleksnost fenomena starenja koje
ima mnogobrojne socijalne, ekonomske, zdravstvene i druge implikacije i injenicu da
neadekvatan odgovor drutva na suoavanje sa posljedicama demografskog starenja
stanovnitva moe predstavljati balast, ne samo za starije generacije, ve za cjelokupno
stanovnitvo. Iz tih razloga neophodno je uvoenje fenomena starenja u proces nastajanja
tj. kreiranja svih javnih politika, kao neizbjean preduvjet za iznalaenje odgovora na
potrebe svih starosnih grupacija. Jehezkel Dror (Yehezkel Dror) naglaava kako je ...u
temelju javnih politika snana vrijednosna orijentacija i realizacija opih drutvenih ciljeva
koje u osnovi odreuje politika, a nain kako e se ti ciljevi ostvariti preputeno je javnim
politikama koje daju prednost politikom ivotu (Dror, 2006).
Krajnji cilj navedenog pristupa u keiranju javnih politika jeste dovoenje
ekonomije i drutva u harmoniju s demografskim promjenama. U tom aktivizam starijih
osoba ima izuzetno znaajnijo mjesto i ulogu.
Doprinos gerontolokih i slinih centara se ogleda i u kontinuiranim istraivakoanalitikim poslovima iji cilj je osiguranje uvjeta za daljnji razvoj i unapreenje usluga u
sistemu zatite i promoviranja aktivizma starijih osoba, zasnovane na sagledavanju
stvarnih potreba graana. Na taj nain oni daju puni doprinos boljem razumijevanju i
sagledavanju mnogobrojnih aktivnosti i znaajne uloge koju aktivne starije osobe imaju u
kreiranju i sprovoenju razliitih razvojnih politika.
O znaaju aktivizma starijih osoba najbolje kazuje i dokazuje dosadanja praksa.
Naime, mnogo je primjera gdje su daanji veliki svjetski poduzetnici i privrednici ostvarili
svoje poduzetnike ideje i zamisli upravo u svojoj treoj ivotnoj dobi, odnosno nakon
navrenih 60 ili 65 godina ivota. To je pokazateljem i dokazom kako za aktivizam
usmjeren na implementiranje razliitih razvojnih javnih (praktinih, konkretnih) politika
nikada nije kasno. Isto tako, takvi primjeri su pokazatelj svim drutvima i dravama svijeta
kako se trebaju, ne samo odnositi prema svojoj starijoj populaciji, ve i kako mogu
ostvariti znaajne razvojne politike koje su im preduvjet funkcionalnosti i opstanka.
Analiza pozicioniranja starijih osoba u drutvenom okruenju najzanimljivija je
upravo s aspekta njihovog aktivizma i ostvarivanja zdravog starenja kao izuzetno vanog
aspekta njihova ivota. U sve to treba ukljuivati postojanje meugeneracijske solidarnosti
i tolerancije kao bitnih preduvjeta uspjenog (zdravog i aktivnog) starenja. Radi se, dakle,
o poticanju integracije starijih osoba u bosanskohercegovako drutvo i boljem
razumijevanju znaaja i oblika ukljuivanja populacije starijih osoba u Bosni i Hercegovini
81
u obrazovne, kulturne, zdravstvene, sportske i sve druge aktivnosti. To svakako treba

ukljuivati i organizaciju i sprovoenje raznih oblika podizanja razine njihove ukupne
ukljuenosti, a koji su se pokazali kao odlian nain mobilizacije i socijalnog ukljuivanja
starijih osoba.
Dananja drutva su, prije svega, drutva znanja i razvoja. Takva drutva
permanentno postavljaju nove standarde za svekoliku socijalnu ukljuenost i participaciju
u drutvenom ivotu starijih osoba kao aktivnih kreatora razvoja drutava i drava. Stoga je
neophodno sistematinije i angairanije raditi na implementiranju i stvaranju
bosanskohercegovakog drutva kao drutva znanja, pri emu znanja i iskustvo starijih
osoba mogu dati nemjerljiv doprinos. Na taj e Bosna i Hercegovina biti ire ukljuena u
savremena drutvena kretanja. U tom pravcu, dovoljno je voditi se brojnim primjerima
dobre prakse iz razvijenih drava svijeta.
3. FENOMEN AKTIVNOG STARENJA U PROCESU KREIRANJA JAVNIH
POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI
Aktivno starenje treba biti sastavni (prirodni, bioloki) dio ljudskog ivota na ovom
svijetu. U fokusu interesiranja relevantnih istraivanja je socijalno starenje pojedinca,
kojim se sa znanstvenog aspekta bavi socijalna gerontologija. Definiranje starenja
pojedinca preko socijalnih konstrukata se temelji na ...tumaenju linosti, promene
socijalne uloge i socijalnih odnosa pojedinca (kundri, 2006).
U okviru analiza razliitih aspekata socijalnog starenja posebna se pozornost
posveuje pitanjima koja se tiu aktivnog starenja kao socijalnog fenomena, s posebnim
osvrtom na aktivno starenje kao komponentu javnih politika. U tom kontekstu valja
promatrati utjecaj fenomena aktivnog starenja na serioznije definiranje kljunih odrednica
razvojnih politika drutva i drave, ali i njegovu ulogu u reafirmaciji pozicije starijih
generacija u drutvenom okruenju.
injenica je kako je stanovnitvo kljuni faktor svakog razvoja i implementiranja
razvojnih politika. U tom kontekstu, posebno se analiziraju aktivnosti stanovnitva
najrazliitijih profila i profesija u mnogim oblastima drutvenog i ekonomskog razvoja.
Sve se to odvija s odreenim ciljem i svrhom. Svrha aktivnosti ljudi (stanovnitva), osobito
u procesu privreivanja i razvoja, jeste ...osiguravanje dobara kojima se zadovoljavaju
raznovrsne njihove potrebe (Jaarevi, Jaarevi, 2009). U tom procesu, aktivno
stanovnitvo se pojavljuje u dvojakoj poziciji ili dvojakoj funkciji. Prvo funkcija ili uloga
tie se uloge u procesu privreivanja (proizvodnje) materijalnih dobara i usluga, gdje se
stanovnitvo javlja kao proizvoa dobara. Druga funkcija ili uloga jste uloga aktivnog
stanovnitva u procesu potronje proizvedenih materijalnih dobara i usluga, gdje se oni
pojavljuju u ulozi potroaa.
Temeljem navedenih injenica vre se klasifikacije i tipologizacije stanovnitva sa
razliitih aspekata i prema razliitim kriterijima. Glede razvojnih kriterija, osnovna
tipologizacija stanovnitva jeste ona koja stanovnitvo dijeli u dvije skupine, i to:
- aktivno stanovnitvo i
- pasivno stanovnitvo.
Kada su u pitanju starije osobe, veina istraivaa i znanstvenika ih svrstava u
skupinu radno pasivnog stanovnitva. To, prije svega zbog njihovog drutvenog statusa i
godina, ne ulazei u detaljnija razmatranja i odreenja njihove uloge u drutvu. Upravo
82
ovakvi povrni pristupi bili su jedan od temeljnih pokretaa ireg zanimanja za procese
starenja i starije osobe, tako da se serioznije i sistematinije pristupa problematici koja se
odnosi na aktivizam starijih osoba u funkciji kreiranja i implementiranja razvojnih politika.
Znaaj takvom pristupu daju sve izraenije kritike na raun velikih budetskih rashoda na
starije osobe.
Prema Dozefu Stiglicu (Joseph E. Stiglitz) do poveanja rashoda je dolo usljed
...sve veeg broja starih, poveanog broja usluga koje oni koriste i cene zdravstvenih
usluga, koje e, kako se predvia, rasti bre od stope inflacije. (Stiglitz, 2004). Drava se,
aktivnim javnim politikama u oblasti zdravstvene zatite starijih osoba, treba ukljuiti kako
bi se osigurali bolji uvjeti i kvalitet ivota tih osoba. U tom kontekstu, drava moe
angairati na nekoliko naina, i to (Stiglitz, 2004):
- direktnim plaanjem zdravstvene zatite;
- subvencioniranjem pojedinane kupovine zdravstvene zatite i
zdravstvenog osiguranja;
- pruanjem zdravstvenih usluga;
- financiranjem i provoenjem istraivanja;
- spreavanjem irenja zaraznih bolesti;
- reguliranjem proizvodnje i prometa lijekova i medicinske opreme.
Pritisak na dravu se moe smanjiti i aktivnom ulogom starije populacije
stanovnitva. Naime, neophodno je osigurati institucionalne i organizacijske alate i
mehanizme kojima e se omoguiti afirmiranje i podsticanje aktivizma starijih osoba. Dok
se u razvijenim dravama svijeta ovim pitanjima ve odavno posveuje znaajna
pozornost, u Bosni i Hercegovini je jo uvijek ova oblast zapostavljena i slabo ili gotovo
nikako afirmirana. Jedini oblik afirmiranja i profiliranja aktivizma starijih osoba kao
faktora razvoja postali su gerontoloki centri i centri za zdravo starenje. Hrvatska
znanstvenica Nada Smoli-Krkovi pod gerontolokim centrima podrazumijeva ...mjesta
koja osobi sa znatno smanjenim fizikim i ostalim mogunostima osiguravaju ivot
dostojan ovjeka (Lovrekovi, Leutar, 2010). Ovi centri postaju najbolja i izuzetno
afirmativna mjesta i institucije koje u potpunosti posveuju pozornost aktivizmu starijih
osoba, kroz razne programe koje organiziraju i vode. Naime, ...kvaliteta ivota u starosti
uvelike ovisi o vrsti i opsegu mjera drutvene intervencije i razgranatosti mrea ustanova
za brigu i skrb starih i nemonih osoba. (Korunjak, 2003). Stoga, drava (javni sektor) u
tom kontekstu ima veliku odgovornost prema svim pripadnicima starije i nemone
populacije, ali i obvezu osigurati polazne pretpostavke za sve veu participaciju privatnog
sektora u utemeljenju i izgradnji institucija za skrb starijih osoba.
injenica je kako je u Bosni i Hercegovini prisutna dominantna opa stagnacija u
razvoju kapaciteta koji nisu u skladu sa potrebama narastajueg broja korisnika i nisu u
jednakoj mjeri dostupni u svim bosanskohercegovakim gradovima. Evidentan je i niz
drugih problema u funkcioniranju i svrsishodnosti postojee mree ustanova i organizacije
sistema socijalne zatite. Jedna od stratekih tendencija je potreba i neophodnost osnivanja
autonomnih institucija za otvorenu zatitu starijih osoba s obrazalaenjem da postoji
ekonomska, socijalna i svaku druga opravdanost takvog jednog programa. Jer, svaki
gerontoloki centar je kljuna poduzetnika ideja koja na najbolji i najadekvatniji nain
moe postati mjestom, ne samo zatite starijih osoba, ve i mjestom afirmiranja i
aktiviranja najrazliitijih iskustava i znanja kojima starije osobe raspolau, u svrhu ne
83
samo njihovog osobnog ili razvoja centra, ve u konanici i u svrhu razvoja cjelokupnog
drutva i drave Bosne i Hercegovine. Dakle, aktivizam starijih osoba u funkciji
implementiranja razvojnih politika u Bosni i Hercegovini se najbolje moe omoguiti kroz
razgranate mree gerontolokih centara. A ...kako bi se program izgradnje domova i
razvoja mree gerontolokih centara podrao, a u interesu starije populacije u Bosni i
Hercegovini nuno je afirmirati ulaganja u ovakve projekte, uspostaviti transparentnu
liniju povjerenja, odnosno certifikaciju izvrsnosti, koja e mnogim uspjenim i vrhunskim
domovima i gerontolokim centrima donijeti prepoznatljivost (Jaarevi, Kuka, 2016).
Znai, neophodno je sistematino pristupiti afirmiranju i implementiranju ukupnih
potencijala kojima starije osobe raspolau, gdje e se takvi programi i projekti podii s
lokalne, na dravne razinu. S tim u vezi, aktivne starije osobe mogu biti jedan od znaajnih
pokretakih potencijala razvoja bosanskohercegovakog drutva.
Starost postaje novo dugo razdoblje u ivotnom ciklusu ovjeka, za koje se
redefiniraju osobna i drutvena oekivanja, uspostavljaju i razvijaju novi obrasci i sadraji
drutvenih uloga i pozicija starijih osoba. Istovremeno, drutvo znanja postavlja nove
standarde za socijalnu ukljuenost i participaciju u drutvenom ivotu. Iz tih razloga starije
osobe se putem obrazovanja osnauju i osposobljavaju da aktivno uestvuju u zajednici.
To znai da da je izuzetno vana uloga cjeloivotnog obrazovanja i uenja u smislu,
ne samo obrazovanja u starosti, ve obrazovanja svih i kroz sva ivotna doba, u cilju
ostvarenja drutva za sva ivotna doba. Stoga, obrazovane starije osobe na naim
prostorima ne treba marginalizirati i zanemarivati njihovo ogromno iskustvo. Svakako ih
valja maksimalno valorizirati s jasnim drutveno ekonomskim interesima i ciljevima. Ipak
jo mnogo toga je potrebno uraditi na afirmaciji fenomena aktivnog starenja s ciljem da
postane dominantna filozofija u okviru koje e se starije osobe razliitim mjerama
podsticati i podravati na transfer vlastitih znanja u korist drutvenog boljitka.
4. ZAKLJUAK
Intenzivnije i aktivnije ukljuivanje starijeg stanovnitva u sve znaajne drutvene,
ekonomske, politike, socijalne i druge aktivnosti je preduvjet neutraliziranja svih
negativnih aspekata i efekata procesa starenja kao faze ivotnog ciklusa. Takav pristup je
neophodan kako bi se uope moglo govoriti o potpunom i cjelovitom ekonomskom,
socijalnom, politikom i svakom drugom razvoju savremenih drutava i drava.
Ono to je nesporna injenica jeste to da Bosna i Hercegovina ima sve vei udio
starijeg stanovnitva, ukljuujui i nisku stopu fertiliteta, to se svakako odraava na
aktualnu, ali i buduu ekonomsku i svaku drugu odrivost drave i njen daljnji razvoj.
S obzirom na injenicu da je savremeno drutvo obiljeeno, pored ostalog, i
rastuim potrebama starijih osoba za gotovo svim vidovima i oblicima skrbi (zdravstvena,
socijalna, smjetajna i slino), aktivizam tih istih starijih osoba je od izuzetne vanosti
prilikom implementiranja usluga skrbi. To znai i njihovu aktivnu participaciju i uee u
donoenju relevantnih javnih politika i javnih odluka kojima e se usluge za skrbi starijih
osoba efikasno i pravovremeno implementirati. Cilj je uinkovita skrb za starije osobe, i to
ne samo putem institucionalnih aranmana, ve i putem izvaninstitucionalnih aranmana u
kojima najvei doprinos daju obitelj, susjedstvo, lanovi ue okoline (drutva). Takav
sistem je jedan od kljunih preduvjeta potpunog aktivizma u svim oblastima drutvenog
rada i privreivanja.
84
Svi relevantni indikatori govore u prilog injenici da je budunost ve poela, a da

starije osobe u toj budunosti mogu, zahvaljujui permanentnom napretku i razvoju,
osobito u oblasti medicinskih tehnologija, oekivati kvalitetniji i zdraviji ivot, odnosno
kvalitetniju i zdraviju starost. Takva starost e im omoguiti potpuni drutveni aktivizam.
U tom cilju, taj aktivizam treba biti usmjeren u pravcu kreiranja politika ekonomskog i
socijalnog razvoja drutva i drave Bosne i Hercegovine.
Univerzalno je prihvaen koncept zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih javnih
politika, koji je usmjeren na olakanje ivota starijim osobama, a to ukljuuje njihov
nezavisan ivot, ugled, kao i aktivizam u svim drutvenim dogaanjima i doprinos razvoju
drutva i zajednice. Takvom konceptu neminovno i permanentno trebaju teiti
bosanskohercegovako drutvo i drava.
85
LITERATURA:
1. Ani, . et al., 1998. Rjenik stranih rijei: tuice, posuenice, izrazi, kratice i
fraze. Zagreb: Sani-Plus.
2. Dror, Y., 2006. Training for Policy Makers. U: Goodin, E. R. et al., ur. The Oxford
Handbook of Public Policy. Oxford: Oxford University Press, str. 80-105.
3. Jaarevi, F., Jaarevi, Z., 2009. Teorija razvoja i planiranja zajednice skripta.
Sarajevo: Interlinea d.o.o.
4. Jaarevi, F., Jaarevi, Z., 2009. Ekonomski i socijalni razvoj skripta. Sarajevo:
Interlinea d.o.o.
5. Jaarevi, F., Kuka, E., 2016. Osnove socijalne gerontologije. Sarajevo: Keli d.o.o.
6. Korunjak, B., 2003. Stanovanje za starije interdisciplinarni pristup u formiranju
opeg modela stanovanja za starije osobe. Znanstveni prilozi, 11, str. 1-10.
7. Lovrekovi, M., Leutar, Z., 2010. Kvaliteta ivota osoba u domovima za starije i
nemone osobe u Zagrebu. Socijalna ekologija, 19 (1), str. 55-78.
8. Smoli-Krkovi, N., 1974. Gerontologija: prirunik za socijalne radnike. Zagreb:
Savez drutava socijalnih radnika SR Hrvatske.
9. Stiglitz, E. J., 2004. Ekonomija javnog sektora (prvo izdanje). Beograd: Ekonomski
fakultet Univerziteta u Beogradu.
10. kundri, S., 2006. Starenje i starost. Prirunik za volontere: Kuna nega i pomo u
kui starijim osobama. Novi Sad: Novosadski humanitarni centar, str. 1-4.
11. Termiz, D., 2009. Metodologija drutvenih nauka (drugo dopunjeno i proireno
izdanje). Lukavac: NIK Grafit.
12. Tomek-Roksandi, S., et al., 2007/2008. Gerontoloki javnozdravstveno - statistiki
pokazatelji za Hrvatsku 2004 - 2006. godina. Zagreb: Zavod za javno zdravstvo
Grada Zagreba/Centar za gerontologiju.
86
FINANSIJSKE AKTIVNOSTI SVJETSKE BANKE U USLOVIMA EKONOMSKE

KRIZE
FINANCIAL ACTIVITIES OF THE WORLD BANK IN THE CONDITIONS OF
THE ECONOMIC CRISIS
STRUNI LANAK
Pred. V Mirjana Radakovi

Saetak:
Svijet je podloan finansijskim krizama. Zbog takve sklonosti, teorija i praksa

stalno trae rjeenja kako je izbjei i iz nje izai, pa ak i kako je iskoristiti i pretvoriti u
svoje prednosti. Izuzev nekoliko zemalja u svijetu koje skoro i da ne odravaju ekonomske
odnose sa inostranstvo, nema te zemlje ili regije na koju svjetska kriza ne utie. Posledice
krize su brojne, od gubitaka u finansijskoj i realnoj sferi, raskoraka izmeu proizvodnje i
potronje, sve veeg jaza izmeu bogatih i siromanih, porasta suprotnosti i napetosti u
odnosima pojedinih zemalja i regija, pa do linih bankrotstava i razliitih oblika bijega
osoba od stvarnosti. Dananja finansijska kriza svojim uzrocima poziva na radikalnu
promjenu svjetske finansijske strukture i politike, kao i ponaanja u svjetskoj ekonomiji.
Veliki uticaj na relativno ublaavanje posledica finansijske krize ima Grupacija Svjetske
banke, posebno Meunarodna banka za obnovu i razvoj, koja utie na poloaj i
funkcionisanje mnogih aktera svjetske privrede a naroito zemalja u razvoju.
Kljune rijei: Finansijska kriza, svjetska ekonomija, dravna intervencija,
Svjetska banka, zemlje u razvoju.
Abstract:
The world is susceptible to finansial crises. Because of this feature, theory and
practice constantly look for solutions how to avoid and get out of it, and even how to
advantage of it. Except for several countries that barely keep international economic
relations, no country or region could have escaped exposure to the crisis and its
consequences. The consequences of the crisis are numerous, from losses in the financial
sphere and the real sector, an increase of the gap between production and consumption, a
growing gap between the rich and the poor, increasing conflict and tension in relations
between countries and regions, to personal bancrupcies and differerent forms of people
escaping from the reality. Today's finansial crisis and its causes call for a radical change
in the world financial structure and policies, as well as in behavior in the world economy.
The World Bank Group, especially the International Bank for Reconstruction and
Development, makes a substantial impact on alleviating the crisis consequenceshas
because it influences the position and functioning of many actors in the world economy,
particularly developing countries.
Key words: Finansial crisis, world economy, government intervention, the World
Bank, developing countries.
Predava na Visokoj koli CEPS Centar za poslovne studije Kiseljak

E-mail: mirjana.ranilovic@gmail.com
87
1. UVOD
Finansijska trita i institucije su od presudne vanosti za funkcionisanje savremene
privrede. One ne samo da omoguavaju odvijanje ekonomskih procesa, ve svojoj
povezanou dalje ubrzavaju proces globalizacije u svjetskoj privredi. Ipak, proces
globalizacije ne donosi svima istu korist ve rezultira u daljem proirivanju jaza izmeu
razvijenih i manje razvijenih zemalja. Tekua finansijska i ekonomska kriza u svjetskim
razmjerama pogaa skoro sve uesnike u svjetskoj privredi ali su njene posledice jo tee i
dalekosenije za manje razvijene zemlje, koje su i prije krize bile u relativno nepovoljnom
poloaju u meunarodnoj podjeli rada.
Globalni dohodak cijele svjetske ekonomije iznosi vie od 31. biliona dolara
godinje. U veini razvijenih zemalja osobe zarauju vie od 40 000 dolara godinje.
Uprkos takvom bogatstvu, 2,8 milijardi ljudi ivi sa manje od 700 dolara godinje. 1,2
milijarde ljudi zarauje manje od jednog dolara dnevno. Kao posledica neravnomjernog
razvoja i raspodjele svjetskog bogatstva u zemljama u razvoju svakodnevno umire vie od
30.000 ljudi. Kao posledica nedostatka zdravstvene zatite svake minute umire u prosjeku
jedna ena tokom poroaja. Siromatvo onemoguava kolovanje, vie od sto miliona,
veinom enske djece. Izazov koji stoji pred civilizacijom je smanjiti nivo siromatva
svjetske populacije koja je u neprestanom i ogromnom porastu.
Svjetska banka, kao jedan od stoera meunarodnog finansijskog sistema, radi na
premoivanju ovih razlika i pretvaranju prihoda bogatih zemalja u sredstvo razvoja
siromanih zemalja. Svjetska banka, kao jedan od najveih svjetskih izvora pomoi i
podrke zemljama u razvoju, podrava napore razvoja u izgradnji kola, zdravstvenih
ustanova, osiguranju pitke vode i elektrine energije, borbi protiv zaraznih bolesti i zatiti
prirodnog okolia. Svjetska banka osigurava ogromnu novanu pomo, koja se broji
milijardama dolara i djeluje u vie od sto zemalja u razvoju, pruajui finansijsku i
tehniku podrku u cilju pomoi smanjenja svjetskog siromatva.
Danas se finansijska trita vrlo brzo povezuju u jednu cjelinu i na taj nain
intenziviraju konkurenciju u finansijskim uslugama, ali i omoguavaju brzo prelivanje
krize sa jednog trita na drugo. Rast konkurencije svima koristi, jer na taj nain pruaju
nie cijene i bolji kvalitet usluga, iako donosi i nove probleme koji dovode do propadanja
banaka i drugih finansijskih institucija. Savremeni trendovi u svjetskom bankarstvu daju
izgled tritu novca i institucija koje se na njemu pojavljuju. Tako je deregulacijom u
bankarstvu i drugim finansijskim uslugama u SAD-u, Velikoj Britaniji i brojnim drugim
zemljama u svijetu omogueno da trita alociraju daleko vie resursa i finansijskih usluga
nego to to ini drava. Centralne banke u svijetu ele igrati kljunu ulogu u rjeavanju
buduih sistemskih rizika pri emu moraju imati mogunost veeg nadzora najznaajnijih
institucija. Trenutna globalna finansijska kriza ima vane implikacije za centralne banke,
posebno u dijelu njihove uloge odravanja finansijske stabilnosti. Iz tog razloga uloga
centralnih banaka u svijetu treba nuno evoluirati i to kroz unapreenje svojih tijela
odluivanja, postizanja nazavisnosti i finansiranja.
Uloga centralnih banaka ne bi se trebala zadrati samo na ograniavanju rizika koje
proizvode banke i fondovi u privatnom vlasnitvu. Propast banaka znai propast
komitenata koji posluju putem razliitih vrsta bankovnih kredita. Dalja propast
proizvoaa i trgovaca znaila bi otputanje radnika, poveanje nezaposlenosti, smanjenje
potronje i dalje privredne dubioze.
88
2. AKTIVNOSTI SVJETSKE BANKE RADI UBLAAVANJA POSLJEDICA

KRIZE
Oporavak od posledica globalne krize predstavlja veoma teak put. Stalni rizici
zdravlja privrede ukljuuju visoku nezaposlenost, dug i rast duga u razvijenim zemljama, i
pristup finansiranju za zemlje u razvoju. Pored toga, cijene hrane u 2012. godini i dalje su
nestabilne, a milioni ljudi u Africi suoavaju se sa nestaicom hrane kao posledicom sue.
Prema podacima same Banke , od poetka finansijske krize 2008.godine, Svjetska
banka je odobrila vie od 280 milijardi dolara za zemlje u razvoju, ukljuujui rekordne
plasmane u oblasti obrazovanja, zdravstva, zatim ishrane i infrastrukture.
Tokom krize, Banka je pomogla na zadravanju djece u kolama, te opstanku
zdravstvenih klinika. Svjetska banka se obavezala na socijalnu zatitu za najsiromanije i
najugroenije zemlje. Da se povea bezbjednost o oblasti proizvodnje hrane, Banka je
poveala godinje finansiranje poljoprivrede od 6 do 8 milijardi dolara, vie za 4,1
milijardu nego u 2008.godini.
Program koji je formiran da bi se prevazila kriza hrane u svijetu, iznosio je dvije
milijarde dolara, a osnovan je kao odgovor na krizu hrane u 2008. godini, ime je Banka
obezbjedila 1,5 milijardu dolara, te pomogla preko 40 miliona ljudi u 47 zemalja.
Dana 24. septembra 2011.godine, Banka je poveala podrku sunom dijelu Afrike
za 1.88 milijardi. Trideset miliona dolara donacija, za borbu protiv neuhranjenosti i
bolesti u izbjeglikim kampovima e doi iz programa pod nazivom "Odgovor na krizu",
osnovanog da brzo reaguje na nove krize u zemljama sa niskim prihodima. Oko 250
miliona dolara iz tog fonda je namjenjeno za Afriku.
Svjetska banka se obavezala na pomo od 52,6 milijardi dolara u fiskalnoj 2012.
godini, ukljuujui 14,7 milijardi dolara za najsiromanije zemlje, to je smanjenje u
odnosu na sredtsva od $16,3 milijardi u 2011. godini.
Globalna finansijska kriza je dala vei kredibilitet ideji da aktivno uee drave u
finansijskom sektoru pomogne odravanju ekonomske stabilnosti, ostvarivanju rasta i
otvaranju novih radnih mjesta. Dokazi takoe pokazuju da, ako kriza potraje dui period,
moe postojati potreba da se prilagodi uloga drave, u smislu povlaenja od direktnih
intervencija prema manje direktnom ueu. To ne znai da bi drava trebala da se povue
iz nadzora finansija. Naprotiv, drava ima veoma vanu ulogu, posebno u realizaciji
nadzora, obezbjeivanju zdrave konkurencije, kao i jaanju finansijske infrastrukture.
Globalna ekonomska kriza koja je poela u 2008. godini prijeti da izbrie godine napretka
u zemljama u razvoju. U odgovoru, Svjetska banka znaajno poveava kreditiranje ovih
zemalja. Ali poveanje obima finansiranja mora biti usklaeno sa realnim potrebama da se
postigne odrivi ekonomski rezultat. Iako postoje indikacije o generalno pozitivnim
efektima finansiranja, neke oblasti - konkretno finansijski sektor i rezultati na terenu
uopte, su razlog za zabrinutost, posebno imajui u vidu suene budete mnogih drava.
Strateki odgovori Banke na krizu su neophodni, a u njima su integrisani neki od
sledeih elemenata:
Rano upozoravanje, pripremljenost i blagovremenost kljuni su atributi za WB, IFC
i MIGA.
Kako reagovati na krizu: Svjetska banka mora da se vodi politikom odrivog
dugoronog rasta fiskalnog duga, strukturnim reformama, brigom o ivotnoj sredini i
klimatskim promjenema.
Postoji potreba da se uspostavi ravnotea u primjeni inovacija i novih inicijativa sa
89
kontinuitetom podrke, korienjem provjerenih, dokazanih pristupa u finansiranju.

Koordinacija je neophodna kod IBRD, IFC i MIGA (i sa drugim partnerima) da
iskoriste povezivanje preko dravnih organa i privatnog sektora, te da ubrzaju privrednu
aktivnost.
Ova kriza je rezultirala hitnom potrebom za kontraciklinom potronjom u
zemljama u razvoju, koju su Svjetska banka i druge banke podrale. Da bi se pomoglo
odravanju oporavka, doprinijelo dugoronom razvoju i poboljanju kapaciteta odgovora
na krizu, panja se mora posvetiti ka dvije oblasti, a to su: politika i promjena efektivnosti
organizacije.
Pitanja politike tiu se fiskalne odrivosti, javno-privatne sinergije, reforme
finansijskog sektora, ublaavanje siromatva i nezaposlenosti, kao i zeleniji rast.
Globalna ekonomska kriza dovela je do otrog smanjenja rasta u svijetu sa
poveanjem, u milionima, siromanih lica. Svjetska banka je odgovorila proirenjem
podrke koja je obuhvatala veinu zemalja sa visokim nivoom stresa. Najvei dio podrke
usmjeren je prema zemljama koje su umjereno pogoene krizom. Zahvaljujui podrci bez
presedana, Svjetska banka sada ima prostor djelovanja za budue krizne situacije, ukoliko
to postane neophodno.
Izvjetaj zakljuuje da je Svjetska banka obezbjedila pozajmice za veinu zemalja
koje pate od visokog nivoa stresa, te da je podrala finansijske sektore i fiskalne politike
ovim zemljama. Iako je Banka obezbjedila znaajnu podrku socijalnoj zatiti u vie
zemalja, ona je sputana ogranienim kapacitetima zemlje da ciljaju socijalne slojeve koji
su osiromaili usled krize, i kao rezultat toga, najvei dio podrke otiao je hronino
siromanima.
Procjena uticaja aktivnosti Banke tokom krize ukazuje na sledee injenice :
Nedovoljna brzina kojom se Banka prilagodila izbijanju krize uticala je sporije
reagovanje Banke, jer se smatralo da MMF treba da ima vodeu ulogu u mjerama protiv
posledica krize;
Zaostajanje Banke u procesu prilagoavanja krizi uticalo je na poetne faze
odgovora na krizu.
Kada se Banka konano aktivirala, brzini odgovora doprinijelo je nekoliko faktora.
Banka je omoguila bre sklapanje aranmana sa lanicama. Brzina djelovanja je takoe
unapreena od strane rukovodstva Bankarske grupe i uspostavljanja centralne operativne
strukture, sa Operativnim odborom i novoformiranom Radnom grupom za odgovore na
krizu. Na samom poetku krize, finansijska pozicija Banke, tj. odnos njenog kapitala i
ukupnih plasmana omoguavao je dodatni prostor za finansiranje. S obizorm da je taj
odnos bio 38% na poetku krize, prema ciljanom odnosu kapital-plasmani od 23-27%,
Banka je mogla da plasira dodatna sredstva.
Jo jedan pozitivan faktor jeste sposobnost Banke da se oslanja na istraivanja i
znanja za smanjenje siromatva, koja sada treba da se odravaju i razvijaju, ukljuujui i
istraivanja koja omoguavaju adekvatnije odreivanje ciljeva programa.
Ocjene su da je dizajn programa bio usklaivan sa razliitim potrebama zemalja,
to je naroito bilo evidentno u programima koji su se sprovodili u Gruziji, Indoneziji i
Meksiku. U Maarskoj, meutim, Banka nije adekvatno reagovala na potrebe zemlje.
Panja usmjerena ka problemima siromatva bila je vea nego u periodima
prethodnih kriza.
Kapacitet Banke da prua podrku finansijskom sektoru u zemljama lanicama se
pogorao, usled vee orijentacije programa Banke na podrku privatnom sektoru uopte.
90
Nastavak globalne neizvjesnosti i sporog oporavka od trenutne krize ukazuju na

potrebu da se pobolja pripremljenost za reagovanje u periodima buduih kriza. Svjetska
banka e svakako imati koristi od revizije svojih sadanjih instrumenata za podrku u
uslovima krize, u cilju iznalaenja naina da podri teko pogoene zemlje, kao i manje
pogoene zemlje u skladu sa njihovim potrebama.
3. PROJEKTI SVJETSKE BANKE U BIH
Bosna i Hercegovina se pridruila Svjetskoj banci 1996. godine (retroaktivno
lanstvo iz 1993. godine). U neposrednom poslijeratnom razdoblju (od 1996. do 1999.
godine) Svjetska banka, zajedno sa Evropskom unijom (EU), je pokrenula val interventnih
projekata namjenjenih sprovoenju aktivnosti u oblasti rekonstrukcije, ukljuujui prevoz,
struju, deminiranje, stambena pitanja, zdravstvo, obrazovanje, javne radove, poljoprivredu
i mikrokreditni sektor. Ujedno, istovremeno sa podravanjem investicija u
elektroenergetskom sektoru, vodovodu i kanalizaciji, upravljanju vrstim otpadom, te u
sektoru zapoljavanja i sl., Svjetska banka je 1999. godine poela pruati podrku kljunim
strukturalnim reformama bitnim za trinu ekonomiju. Program dravne partnerske
strategije (CPS), koji je sproveden od 2008-2011. godine, pruio je podrku BiH na
njenom putu ka pridruivanju EU, promoviui daljnja poboljanja u pruanju usluga
najranjivijim kategorijama stanovnitva.
Tokom 2007. godine, Svjetska banka je odobrila tri nova kredita (projekat
Poljoprivreda i ruralni razvoj; projekat Pripremljenosti za suzbijanje irenja ptiije gripe, i
projekat Cestovna infrastruktura i sigurnost) i dodatno finansiranje tri postojea projekta
(projekat Razvoj zajednice; projekat Urbanistika infrastruktura i pruanje usluga; te
projekat Razvoj i ouvanje uma). Ukupan iznos finansiranja ovih projekata iznosi 65
miliona dolara. Trenutno je u pripremi i niz investicijskih projekata, kao to je nastavak
projekta Upravljanje vrstim otpadom, projekat Optinski razvoj i projekat Rijeka Sava.
Ovi projekti e se finansirati iz Globalnog fonda za okoli (GEF). Pored finansijskih
usluga, Svjetska banka takoe prua analitike i savjetodavne usluge BiH. Kljuna djela
analitikog rada za sledeu godinu ukljuuju: Studiju aproksimativnog imovinskog
cenzusa, Procjenu investicijske klime i Dravni ekonomski memorandum. Svjetska banka
je od 1996. godine putem 55 projekata, implementiranih u BiH odobrila, vie od 1,1
milijarde US dolara.
U decembru 2009. Svjetska banka je zajedno s Direkcijom za ekonomsko
planiranje BiH objavila izvjetaj pod nazivom: Zatita siromanih tokom globalne
ekonomske krize: Izvjetaj o siromatvu u Bosni i Hercegovini u 2009. Izvjetaj daje
najnovije informacije o kretanju siromatva izmeu 2004. i 2007., a zasnovan je na
podacima Ankete budeta domainstava. Izvjetaj je pokazao da je dolo do znaajnog
smanjenja siromatva tokom tog perioda snanog ekonomskog rasta. Siromatvo je
opalo sa 17,7% u 2004. na 14% u 2007. U Federaciji BiH, siromatvo je opalo s 18,7%
na 13,4%, a u Republici Srpskoj sa 16,5% na 15%. Stope siromatva su se smanjile u
priblino istom redu veliine u ruralnim i urbanim podrujima, siromatvo je i dalje
ostalo u velikoj mjeri ruralna pojava: u 2007. stopa siromatva je bila do 17,8
procenata u ruralnim podrujima i 8,2% u urbanim. Pored toga, siromatvo je takoe u
velikoj korelaciji s nivoom obrazovanja, iznosei oko 20% za osobe bez diplome, 17% za
osobe samo s osnovnom kolom, i manje od 2% za osobe s fakultetskom diplomom
i vie. Iako je smanjenje siromatva prije pojave svjetske ekonomske krize bilo dosta
91
impresivno, Svjetska banka procjenjuje da je priblino polovina ostvarenog smanjenja

siromatva izmeu 2004. i 2007. anulirana kao posledica pada BDP-a od -3,4% u
2009.
Cilj Svjetske banke, za period od 2012. do 2015. godine (Dravna partnerska
strategija), je podrati BiH kroz pruanje usluge unapreenja znanja i fokusiranog
finansiranja, te kroz koordinaciju sa evropskim finansijskim institucijama u cilju irenja
partnerstva sa Evropskom unijom, ukljuujui i EU sufinansiranje aktivnosti u koje
investira Banka. Projekti Svjetske banke u prethodnih pet godina se odnose na
poljoprivredu, energetiku, zatitu okoline, socijalni sektor, lokalnu infrastrukturu i
upravljanje, razvoj privatnog sektora, transport, te ekonomsko upravljanje i javni sektor.
Kroz prethodnih 14 godina, Svjetska banka je odobrila 66 projekata ukupne vrijednosti oko
1,54 milijardi dolara, od ega su beskamatni IDA krediti 1,32 milijardi dolara, IDA
grantovi 25 miliona dolara, GEF grantovi 18,3 miliona dolara, te IBRD zajmovi 175
miliona dolara. U ekonomsko upravljanje i javni sektor uloeno je 126 miliona dolara, od
ega je 15 miliona dolara u projekat u vezi sa zemljino-knjinom registracijom, a 111
miliona dolara u projekat Operacija za razvojnu politiku BiH. U lokalnu infrastrukturu i
upravljanje uloeno je 100 miliona dolara. Svota od 40 miliona dolara uloena je u
projekat Upravljanje vrstim otpadom, 35 miliona dolara u Upravljanje otpadnim vodama
u Sarajevu, a 25 miliona dolara u projekte Urbana infrastruktura i pruanje usluga.
Svjetska banka je u projekte razvoja privatnog sektora uloila 70 miliona dolara,
kroz projekat Jaanje malog i srednjeg preduzetnitva, zatim 36 miliona dolara u
energetiku, a u socijalnom sektoru u projekat Jaanje zdravstvenog sektora uloila je 17
miliona dolara, te 15 miliona dolara za podrku mreama socijalne sigurnosti i
zapoljavanja. U projekte Poljoprivrede i ruralnog razvoja uloeno je 21 milion dolara, a u
Prevenciju ptije gripe pet miliona dolara, dok je u projekat Infrastruktura i sigurnost u
prometu uloeno 25 miliona dolara. Svjetska banka je ulagala u nekoliko projekata zatite
okoline. Na projekat Zatita kvalitete voda utroeno je 8,9 miliona dolara, na Razvoj i
zatitu uma 7,1 milion dolara, est miliona dolara na projekat Upravljanje Neretvom i
Trebinjicom, a 3,4 miliona dolara na Zatiena umska i planinska podruja. BiH je sada
usmjerena na pridruivanje EU, pa je samim time i prioritetna podrka procesu integracije.
Proces integracije BiH postao je glavna tema strategije Svjetske banke u BiH, uz otvaranje
radnih mjesta i unapreenje pruanja javnih usluga, posebno usluga namijenjenih
siromanim i ugroenim. Svjetska banka je najavila konsultacije sa vlastima u BiH o
etvorogodinjoj strategiji partnerstva u periodu od 2011. do 2015. godine. Program
podrke zavisi od iskazanih potreba i prioriteta na koje vlasti u BiH imaju namjeru
odgovoriti u narednom periodu. Pomo Svjetske banke otvorie mogunost provoenja
projekata ija je priprema odgoena zbog ekonomske krize i potrebe da se investira u
druge prioritetne sektore. Za Svjetsku banku su prioritetni projekti navodnjavanja,
registracije zemljita, uspostavljanja plovnog puta na rijeci Savi, podrke reformskih
procesa u BiH i napora u procesu pridruivanja EU.
4. ZAKLJUAK
Dvije grupe aktivnosti Banke se istiu kada je u pitanju njeno djelovanje u periodu
tekue finansijske krize. U svrhu realizacije strategije smanjenja sitromatva, Svjetska
banka je omoguila davanje kredita i bespovratnih sredstava, kao podrku zemljama sa
niskim dohotkom. U strategiji se definie priroda problema siromatva i postojea dravna
92
strategija za borbu potiv njega, zajedno s vremenskim planom provoenja pojedinih akcija
strategije koja se implementira u makroekonomske okvire zemlje. Takoe se po isteku
svakih 12 do 18 mjeseci pravi izvjetaj o realizaciji zacrtanih ciljeva u provoenju
strategije.
Od poetka finansijske krize 2008.godine, Svjetska banka je odobrila vie od 280
milijardi dolara za zemlje u razvoju, ukljuujui rekordne obaveze u oblasti obrazovanja,
zdravstva, zatim ishrana, stanovnitvo i infrastruktura. Tokom krize, banka je pomogla na
zadravanju djece u kolama, te opstanku zdravstvenih klinika. Program koji je formiran
da bi se prevazila kriza hrane u svijetu, iznosio je dvije milijarde dolara, a osnovan kao
odgovor na krizu hrane 2008. godine, ime je Banka obezbjedila 1,5 milijardu dolara, te
pomogla preko 40 miliona ljudi u 47 zemalja. Globalna ekonomska kriza koja je poela u
2008. godini prijeti da izbrie godine napretka u zemljama u razvoju. Kao odgovor na
ozbiljne ekonomske i finansijske probleme ovih zemalja, Svjetska banka znaajno
poveava kreditiranje zemalja u razvoju, na nivo koji do sada nije zabiljeen. Nastavak
globalne neizvjesnosti i sporog oporavka od trenutne krize ukazuju na potrebu da se
pobolja pripremljenost institucija za periode buduih kriza. U tom smislu, Svjetska banka
e svakako imati koristi od revizije sadanjih instrumenata za podrku zemljama u krizi, u
cilju pronalaenja naina da se podre teko pogoene zemlje, kao i manje pogoene
zemlje u skladu sa njihovim potrebama.
Cilj Svjetske banke za period od 2012. do 2015. godine (Dravna partnerska
strategija), to se tie BiH, jeste da se podrka realizuje kroz pruanje usluga unapreenja
znanja i fokusiranog (ciljanog) finansiranja, te kroz koordinaciju sa evropskim finansijskim
institucijama u cilju irenja partnerstva sa Evropskom unijom, ukljuujui i sufinansiranje
aktivnosti od strane EU.
Projekti Svjetske banke u prethodnih pet godina se odnose na poljoprivredu,
energetiku, zatitu okoline, socijalni sektor, lokalnu infrastrukturu i upravljanje, razvoj
privatnog sektora, transport, te ekonomsko upravljanje i javni sektor. Zajmovi Svjetske
banke usmjereni su podravanju reformi ekonomske politike, smanjivanju siromatva i
ublaavanju tereta dugova. Da bi ostvarila pravo na zajam svaka zemlja mora osigurati
uestvovanje okruenja, svojih drutvenih partnera u konsultacijama sa Svjetskom bankom
i ekspertima MMF-a.
Dodatna podrka Svjetske banke pomoi e zemljama da odre jak
makroekonomski i fiskalni okvir, nastave nune strukturne reforme, obezbjede priliv
kredita malim i srednjim preduzeima i pomognu najugroenije slojeve stanovnitva putem
jaanja sistema socijalne zatite. Reakcija Grupacije Svjetske banke u regionu Evrope i
centralne Azije fokusirae se na: strukturne reforme i podrku privatnom sektoru da bi se
odrao rast investicija, prihoda i radnih mjesta; savjetodavnu i finansijsku podrku
zemljama sa krhkim bankarskim sistemima i zatitu najugroenijih putem jaanja sistema
socijalne zatite.
Svjetska banka svojom politikom upotrebe vlastitih finansijskih resursa, osoblja i
velikog iskustva, pomae siromanima u zemljama u razvoju i radi na premoivanju
razlika u svijetu koji je istovremeno bogat i siromaan. Kroz napore da se investira u
obrazovanje i zdravstvo, osiguranje pitke vode i elektrine energije, kao i napore u borbi
protiv bolesti poput AIDS-a i malarije, te zatiti ivotnog okolia, Banka doprinosi
iznalaenju rjeenja za umanjivanje posledica globalne finansijske krize. Globalno
uravnoteena i stabilna politika je pretpostavka za uspjeno funkcionisanje bilo kojeg
meunarodnog monetarnog i ekonomskog sistema.
93
LITERATURA:
Acin urica, Bodiroa Mladen, Meunarodna ekonomija, Brko, 2000.
Alibai Hamid, Jaki Miomir, Makroekonomija, Tuzla, 2005., str. 155.
Baban Ljubomir, Marijanovi Goran, Meunarodna ekonomija, Osijek, 1998.
Babi Mate, Financijske pekulacije i ekonomska kriza, Zagreb, 2009.
Crotty James (2009), Structural causes of the global financial crisis: a critical
assessment of the new financial architecture. Cambridge Journal of Economics.
6. Evans, Martin, D. D. (2012). International Capital Flows and Debt Dynamics.
IMF Working Paper WP/12/175. Washington D.C: International Monetary Fund.
7. Filipovi Miroslava "Medjunarodni ekonomski odnosi", Univerzitet EDUCONS, S.
Kamenica, 2012.
8. Global Financial Stability Report (2011). International Monetary Fund. New York:
IMF
9. Ibrelji Izet i Amra Koari Uloga meunarodnog monetarnog fonda i svjetske
banke u rjeavanju problema svjetske finansijske krize.
10. Melese, F., ,,Finansijska kriza: uinak poput teroristikog napada, nauni rad.
11. Mihaljek, ,,Globalna finanasijska kriza i fiskalnapolitika u sredinjoj i istocnoj
Europi, Finansijska teorija i praksa", Vol. 33, No. 3, 2009.
12. Primorac, Z., "Svjetska finansijska kriza: korijeni, uzroci i posledice Svijet jo
nema predodbu kako ce izgledati finansijski sistem sutranjice", dostupno na:
http://www.liderpress.hr
13. Puara Milorad, Meunarodno bankarstvo, Banja Luka, 2012.
14. Rodin, D., Globalizam ili putovanje u novu podjelu globusa, Biblioteka Politifika
misao, Zagreb, 2004.
15. ebi Fahrudin, Svjetski ekonomski razvoj, Sarajevo, 2002.
1.
2.
3.
4.
5.
94

STRUCTURE OF EVASION IN REPUBLIC OF SERBIA
STRUNI LANAK

Saetak:
.
. 3050% .
,
.

.

20052013. .
.
: , ,
Abstract:
A large part of public revenue is lost through tax evasion. It is therefore inevitable
that the various measures taken for its suppression. It is estimated that 30-50% of gross
domestic product in Serbia outflow through tax evasion. The paper presents the theoretical
basis of tax evasion, then the basic causes that directly and indirectly affect this negative
phenomenon and forms of tax evasion. It analyzes the level of tax evasion dostinuti the tax
forms as well as their share in the total detected evasion of public revenue by field control
of the Tax Administration of Serbia.On the basis of such calculated relaltivnih pokaztelja
in the second part of the paper is determined by the relative importance of tax evasion for
each form individually and that will serve us calculate the average annual rates of tax
, , ,
-j: miodragtodorovic61@gmail.com
, , ,
-j: slobodanradonjic@hotmail.com
,
-j: ljajics@gmail.com
95
evasion for the tax oblcima observed peirod 2005-2013. year. At the end of the paper are
given concluding considerations through a key proposal of measures to combat tax
evasion.
Key words: tax evasion, control, audit
1.

, .
- ,
.
( ) (King 2002).

, .

.
,
, ,
.
: (Morris,
1977).
.
.

,
. ( )
- ,
,
( 2012).
2.

.
,
(Snow, 2005).
()
.
.
: , ,
, , .
: ,
,
(-, 2005).
96
,
:
,

,
,

,

() ,
.
- :
- ,
,
.
,
,
.

.
,
, (Gaudement, 2009).
3.
, .
,
,
. .
,
(, 2005).
:
(, )
(, ).
.
,
. ,
, : ()
() (Gaudement, 2009).

. , ,
97
,
(, 2011).

.
,
,
( ,
, .) (Morris, 1977).
4.

2005. 2013.

2005. . 2013..

.

2005.. 2013. .
1. % ,
2005.-2013.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013

..
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546
875
2.379
1.367
283
209
116
48
113
69
5229
%

5,1
7,93
5,77
1,09
0,75
0,48
0,21
0,23
0,27
2,12
: , , 2014.,
, . 46, 2014.,
, . 32,

.
, (0,03% 2013..).

98
,
.

2,12% .

(2005.-2007..), .

,

2005. 2013..
2. % ,
2005.-2013.

. .
-
. .
% -

2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546
1.727
7.510
7.884
12.432
13.707
11.253
11.961
36.583
12.986
116.043
10,06
25,03
33,3
47,91
49,09
46,53
50,65
74,55
52,02
47,06
: , , 2014.,
, . 46, 2014., , .
32,

2012.
- 36.583 -
2012.
74,55%.
- -
.
2005.., . ,
.
.
.
.
, 2014..
. .
,
- 47,06%.
99
2012. .
( 2012..)
.

.
5.

: ,
, ,
, ,
, .
, , (Lin, W-Z.,Yang,
C.C. 2001).

2005.. 2013..,

.
3. %
, 2005.-2013.
%

.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546
981
1.523
1.389
1.239
1.245
1.078
1.158
1.358
1.503
11474
5,72
5,08
5,87
4,77
4,46
4,46
4,91
2,76
6,02
4,65
: , , 2014.,
, . 46, 2014., , .
32,

.
. ,

.
100

.
.
4,65%. ,

.

2005.. 2013..,

.
4. %
, 2005.-2013.

. .

.. .
% .
.
.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546
9.813
15.233
13.679
12.057
12.345
10.783
9.228
8.973
8.607
100.718
57,19
50,76
57,77
46,46
44,22
44,59
39,08
18,28
34,47
40,85
: , , 2010.,
, . 46, 2011., , . 32,

-. 40,85%.

,
.
, ,
.

,
,
50,76%-57,77%.

, .
,
,
, ,
101
.
34,00%46,46%.
-,
.
6.
2003.
. 2004.
.
: (
) .
.
, .

2005.. 2013..,

.
5. % ,
, 2005.-2013.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013

. .
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546

. .
%
.
155
212
216
505
886
1.361
1.726
2.993
3.003
11057
0,9
0,71
0,91
1,95
3,17
5,63
7,00
6,09
12,15
4,48
: , , 2014.,
, . 46, 2014., , .
32,
,
.
, ,

. ,
,
.
102
-,
.
, ( ).

( 2-3 ).

. ,

. ,
.
4,48%
.

. ,
.
7.

2005.. 2013..,

.
6. % ,
2005.-2013.

.
.
. .
.
%
.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
17.160
30.008
23.679
25.951
27.920
24.183
23.611
49.071
24.963
246.546
378
797
468
638
755
270
645
407
296
4654
2,2
2,66
1,98
2,46
2,7
1,12
2,73
0,82
1,18
1,88
: , , 2014.,
, . 46, 2014., , .
32,

.

,
103
.
.
1,88%
0,82% 2012.. 2,73% 2011..

.
.
,
.
8.

.
2005.-2013..
100,00%

.
7. , 2005.-2013.

%

(%)

47,06
47,06

4,48
4,48
0,98
0,98
40,85
40,85

4,65
4,65
..

1,88
1,88
100
100
: , , 2014.,
, . 46, 2014., , .
32,
,
:
40,85% 47,06%.

. ,

.

104
.
87,91% .
,
( 4,48%), ( 1,88%)
(4,45%),
,
.
9.

.

.

.
.

.
,
,

.
, ,
.
,
.
.
,
.

, .
.
, , ,
.

, .
105
:
1. M., 2012., .
, ,
2. , .. 2009, ,
3. -, ., . 2005.,
, 1, .
4. , 2002., x qy y:
, x ,
5. , -., , , , 2001,
: .
& ,
6. . 2005., , ,
,
7. , 2014., , ,
, .
8. . 1,977, , . ,
9. , 2011.,
, 25-26, ,
10. w .W, 2005., y y, x
, xy w qy,
106
STRATEGIJA UPRAVLJANJA LJUDSKIM POTENCIJALIMA

OSNOVNI POJMOVI
STRATEGY OF HUMAN RESOURCE MANAGEMENT
BASIC CONCEPTS
STRUNI LANAK
Tomica Starevi, univ.spec.crim.

Ines Jambrek Petrak, mag. iur. et univ.spec.crim.
Saetak:
Autori u radu daju prikaz osnovnih pojmova vezanih za strategiju upravljanja
ljudskim potencijalima. Strategija upravljanja ljudskim potencijalima je znanstvena
disciplina koju moemo promatrati sa raznih aspekata. Elementi koji se spominju u radu
su planiranje, analiza posla, pribavljanje i odabir osoblja, ocjenjivanje, nagraivanje i
napredovanje u karijeri, te plae. Potrebna je strateka reforma javne uprave, promjena
zakona o radu kako bi se moglo govoriti o dravnoj stabilnosti. Zakljuak je da u
Hrvatskoj postoji dobar strateki plan, no da se isti ne provodi kako treba.
Kljune rijei: strategija, ljudski potencijali, elementi strategije, reforma.
Abstract:
In their paper, the authors make an effort to provide an overview of the basic
concepts related to the strategy of human resources management. The strategy of human
resource management is a scientific discipline that can be viewed from various aspects.
Elements that are discussed in this paper are planning, job analysis, recruitment and
selection of staff, evaluating, rewarding, career advancement and salary. It is necessary to
reform the public administration, and it is necessary to change the Labour Law. The
conclusion is that in Croatia there is a good strategic plan, but that it is not carried out
properly by the authorities.
Key words: strategy, human resources, strategy elements, reform.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH

E-mail: tomica.tomstar@gmail.com
Doktorand poslijediplomskog doktorskog studija Kaznenopravnih znanosti, Pravnogfakulteta u Zagrebu

E-mail: ijambrekpetrak@gmail.com
107
1. UVOD
Strategija upravljanja ljudskim potencijalima nije vie novi pojam. O istome se
poelo pisati zadnjih desetljea 20., a ponajvie u 21. Stoljeu, kada imamo sve vie radova
na tu tematiku s razliitih aspekata. Ljudi koji su proivjeli 20. stoljee su oni koji su se
susreli s najveim progresom tehnolokog napretka u povijesti. S obzirom na spomenutu
situaciju tehnolokog napretka pojavila se je potreba za aktivnim ukljuenjem sve vie
subjekata u kreiranje promjena, kao i za brzom i stalnom prilagodbom novim uvjetima
(Jambrak, Peni, 2008).
S obzirom da kreativnost i prilagodljivost organizacija ovisi o spodobnosti, znanju i
kreativnosti osoblja kojim isti raspolau, upravo ti aspekti izbijaju u prvi plan. Stoga se
danas intenzivno govori o ljudima kao temeljnom kapitalu svih organizacija, javnog i
privatnog sektora. Govori se o znanju, kao i moi, o znanju koje raste, mijenja se, te je
stalno izloeno, odnosno suoeno novim promjenama i neizvjesnostima. Znanje jedino
moe pridonijeti sposobnostima prilagodbe i inovacije. Znanje je neto to posjeduje samo
ovjek, pa je samim time ovjek, njegove kvalitete, sposobnosti i vjetine na prvom
mjestu. Ulaganje u ljude obrazovanjem, usavravanjem, obukom i treningom, isticanjem
vjetina, osposobljenosti i stila zaposlenika, temelji su na kojima se stvara dobra strategija
upravljavljanja ljudskim potencijalima.
Vano je spomenuti kako neki autori koriste izraz ljudski potencijali i ljudski
resursi u drugom znaenju, ime se autori nee detaljno baviti u ovom radu. Potrebno je
ipak spomenuti jedno gledite. Na prvi pogled, pojam ljudski resursi, u semantikom i
vrijednosnom kontekstu moe izgledati neprihvatljivo jer asocira na upotrebu ovjeka,
eksploataciju ili slino. Problem je vie, ini se ipak u samom terminu koji nije u duhu
naeg jezika, jer u biti osnovna filozofija ljudskih resursa je pristup pojedincu kao
cjelovitoj, zreloj linosti, nositelju ideja, kreativnosti, produktivnosti i kvalitete (Vuji,
2003).
Da bi ovjek kao zaposlenik, bilo u javnom ili privatnom sektoru mogao izraziti i
aktivirati sav svoj kreativni potencijal, potrebni su za to odgovarajui uvjeti rada, pozitivna
radna atmosfera, motivacijski pristup kroz sustav nagraivanja, fleksibilno radno vrijeme i
drugo. Javni sektor Pusi (2002) definira kao splet dravnih i nedravnih, ali javno-pravno
kontroliranih organizacija koje obavljaju poslove od opeg interesa. Samim time javni
sektor se ne moe poistovjetiti s organizacijama u poslovnom (privatnom) sektoru.
Prijedlozi nekih teoretiara da se metode koje su se u privatnom sektoru pokazale
uspjenim u potpunosti primjene na javni sektor nisu prihvatljivi. Kao to se politiki
poredak ne moe u potpunosti preslikati s jedne drave na drugu zbog specifinosti koje
ima svaka drava, kako povijesne, geografske, politike, vjerske i druge, tako javni i
privatni sektor su previe razliiti, iako imaju puno zajednikog, da bi se tako neto moglo
uiniti bez neeljenih efekata. Naime, menaderske metode i tehnike koje su se u brojnim
tvrtkama i organizacijama privatnog sektora pokazale uspjenim, a moda bi u javnom
sektoru uinci bili upravo suprotni. Teorija i praksa potpuno su razliite. Tek primjenom
odreenog teoretski razraenog modela mogu se vidjeti pravi efekti istog, bilo pozitivni ili
negativni. Za razliku od nekih tranzicijskih zemalja koje su puno uspjenije prebrodile
krizu prelaska iz jednog totalitaristikog reima u demokratski sustav, Hrvatska se jo
uvijek bori s duhovima prolosti.
Hrvatski ekonomski i institucionalni sustav se temelji na svojevrsnoj mjeavini
nekadanje politike ekonomije samoupravljanja i klijentelistikoj dravi kapitalizma.
108
Ekonomski uspjene tranzicijske zemlje poput Poljske, eske, Slovake, pa i

Slovenije su dovrile svoje trine reforme i razvijaju svoje institucije po uzoru na zemlje
razvijenog Zapada. Uspjenost svog ekonomskog razvoja veina europskih zemalja temelji
na otvorenoj trinoj ekonomiji, slobodnom poduzetnitvu i kretanju kapitala, s naglaenim
politikama socijalne ukljuenosti.
Posve je pogreno daljnje zaduivanje zemlje u inozemstvu jer je Hrvatska mala
zemlja, mala ekonomija, te mora nastojati da bude otvorena i temeljem toga graditi
konkurentsku prednost na globalnom tritu.
Apsolutno je nuna temeljita reforma Javne uprave temeljem Strategija koje su
donesene, no kao mrtvo slovo na papiru. Tek kad se provede barem djelomino u veini
zemlje Strategija reforme Javne uprave i gospodarske reforme mogu se oekivati pozitivni
pomaci zemlje u ostalim sektorima.
2. DEFINIRANJE OSNOVNIH POJMOVA VEZANIH ZA STRATEGIJU
UPRAVLJANJA LJUDSKIM POTENCIJALIMA
Upravljanje ljudskim potencijalima oznaava znanstvenu disciplinu (Bahtijareviiber, 1999), funkciju upravljanja u organizacijama (kako javnog, tako i privatnog
sektora), te odnos prema ljudma u toj organizaciji. Kao interdisciplinarna teorija, koncept
upravljanja ljudskim potencijalima se razvio integriranjem spoznaja vie znanstvenih
disciplina.
Prema Prulj (2002), upravljanje ljudskim potencijalima ima svoje osnove u:
psihologiji, teoriji upravljanja i organizaciji, ergonomiji (kao znanost o odnosima ovjeka i
rada, te prilagoavanja rada ovjeku, ergonomija je od neprocjenjive vrijednosti za
upravljanje ljudskim resursima), ekonomiji, sociologiji, antropologiji, andragogiji,
medicini rada, pravu i drugim znanostima (Prulj, 2002). Iako su ljudski potencijali kao
pojam izazvali odreene otpore u nekim dravama i kod nekih autora, upravo je
prepoznavanje tog oblika potencijala dovelo do spoznaje da su ljudi kao potencijal
najvaniji za realizaciju ciljeva, te da se upravljanju tog potencijala treba posvetiti posebna
panja u obliku prouavanja i znanstvenih istraivanja.
Mc Court i Oldridge (2003) definiraju upravljanje ljudskim potencijalima kao:
nain na koji organizacije upravljaju svojim osobljem i utjeu na njihov razvoj i
usavravanje openito (McCourt, Eldridge, 2003).
Neki autori rade razliku izmeu pojmova Human i Personnel (Torrington, Hall,
Taylor, 2002), no veina drugih autora ne pravei razliku izmeu ova dva pojma smatraju
ih sinonimima (autori se priklanjaju drugom stajalitu). Ako uzmemo u obzir da u rije
ovjek spadaju i zaposlenici, slubenici, te drugo osoblje u organizacijama javnog i
privatnog sektora, mogli bismo utvrditi da rije ovjek u svakom sluaju ima ire
znaenje. Gledano na taj nain, naziv upravljanje ljudskim potencijalima ukljuuje obje
rijei. Upravljanje ljudskim potencijalima ne smije se poistovjeivati s kadrovskom
funkcijom u organizaciji, iji su ciljevi i zadaci nain obavljanja poslova kadra, te
odgovornost za iste (Pusi, 2002).
2.1. Ciljevi upravljanja ljudskih potencijala
Ciljevi upravljanja ljudskim potencijalima proizlaze iz organizacijskih ciljeva i
moraju biti s njima kompatibilni. Ciljevi u privatnom i javnom sektoru se razlikuju.
109
Organizacije javnog sektora moraju posvetiti jednaku panju upravljanju ljudskim

potencijalima, kao i organizacije privatnog sektora, istodobno moraju uvaiti svoje
specifinosti, kako bi se unaprijedio javni interes i ope dobro. Kao najvanije ciljeve
svakako treba istaknuti kako za javni, tako i privatni sektor: 1. zadovoljavanje potreba
zaposlenika, 2. poboljanje socijalnog i ekonomskog poloaja, 3. osiguranje prihvatljivih
uvjeta rada i kvalitete rada cijelog ivotnog vijeka, 4. osiguravanje povoljne radne
atmosfere i dobrih meuljudskih odnosa, koji utjeu na zadovoljstvo zaposlenika, a time
potiu osobni angaman i razvoj (Pusi, 2002).
Ostvarenje efikasnosti, efektivnosti i ekonominosti oekuje se kako u javnom, tako
i u privatnom sektoru.
Kod upravljanja ljudskim potencijalima individualan pristup je neophodan. ovjek
je bie koje posjeduje svijest i koje ima svoje vlastite potrebe, htijenja, motive i ambicije
koje unosi u organizaciju, a koji na istu mogu djelovati pozitivno ili negativno. Zadatak je
voditelja slube (odjela) za ljudske potencijale (u javnom sektoru), odnosno menadera (u
privatnom sektoru) iste prepoznati, razvijati i svojim djelovanjem pokretati postupke i biti
zamanjak vodei ih prema cilju. Zadatak mu je koordinirati (upravljati) ljudskim
potencijalima tako da rad i osobna ulaganja zaposlenika budu nagraeni, te da im to ne
predstavlja frustracije, ve osobni napredak i zadovoljstvo.
3. ELEMENTI
STRATEGIJE
POTENCIJALIMA
UPRAVLJANJA
LJUDSKIM
3.1. Planiranje upravljanja ljudskim potencijalima

Jedan od najvanijih elemenata strategije upravljanja ljudskim potencijalima je
planiranje iji je zadatak neizvjesnost pretvoriti u izvjesnost. Unato tome to se na
nepredviene okolnosti i situacije ne moe utjecati, niti se iste mogu predvidjeti, bez
planiranja bi izrada stratekog plana upravljanja ljudskim potencijalima bila sasvim
preputena sluaju.
Plan i kontrola su dvije strane iste medalje. Plan slui za gledanje unaprijed, a
kontrola za gledanje unatrag.
Bahtijarevi-iber (1999) kau da proces planiranja odgovara na nekoliko naizgled
jednostavnih pitanja: 1. koliko ljudi treba za ostvarenje planova i ciljeva, 2. kakvih ljudi,
kojih vjetina, znanja i sposobnosti, odnosno profila strunosti, 3. kako upravo takve ljude
(pronai) osigurati, te, 4. kako pripremiti trenutno zaposlene za budue potrebe i zahtjeve
organizacije.
Planiranje ljudskih potencijala obuhvaa prepoznavanje dalekosenih potreba za
odreenim tipom osoblja na nivou organizacije. Analizom posla ta se potreba prenosi
osobama zaduenim za zapoljavanje (Pusi, 2002).
3.2. Analiza posla
Analiza posla je vrlo vaan element strategije upravljanja ljudskim potencijalima.
Prilikom analize posla mora se voditi rauna o procjeni sadanjih i buduih poslova,
reorganizaciji, ukoliko je ista planirana, te odlukama koje se veu uz postavljena pitanja.
Ovdje se pomiemo s organizacijske razine, o kojoj se raspravlja prilikom planiranja na
razinu posla gdje je zadatak analizirati posao koji predstoji. Pri tome se vodi rauna o
110
znanjima, vjetinama i obavezama, koje su potrebne kod zaposlenika kako bi se posao

obavljao prema zadanim standardima kojima se mogu prosuditi organizacijski ciljevi
(pokazatelji rezultata). Ukratko, to su dakle znanja, vjetine i sposobnosti koje su ljudima
potrebne da bi to uspjenije obavljali svoje radne zadatke (Pusi, 2002).
Analiza posla kao jedan sustavan i dugo izgraivan proces, veini ljudi koji se bave
upravljanjem ljudskim potencijalima olakava i omoguava analitiki pristup i izradu i
razradu kvalitetne strategije za uspostavljanje to uspjenijeg funkcioniranja organizacije.
3.3. Pribavljanje i odabir osoblja
Pribavljanje i odabir osoblja pretpostavlja prepoznavanje izmeu vie kandidata,
onih ija znanja, sposobnosti, osobine linosti, motivacija i drugo u najviem stupnju
odgovaraju zahtjevima posla, te predlaganje tih kandidata organu koji je nalean za prijem
i rasporeivanje ljudstva u organizaciji.
Pribavljanje kvalitetnih ljudi je vrlo vaan, zahtjevan i odgovoran zadatak
djelatnosti voditelja upravljanja ljudskim potencijalima u javnom sektoru, ili menadera u
privatnom sektoru.
Upravo zbog navedenog, ovom se elementu strategije upravljanja ljudskim
potencijalima pridaje velika vanost.
Odabirom kvalitetnih ljudi i raspodjelom istih na adekvatna radna mjesta gdje
mogu postii najvei mogui radni uinak, od velike je vanosti za organizaciju.
Ukoliko se ljudi postave na radna mjesta koja odgovaraju njihovom znanju,
sposobnostima i motivaciji, time e i njihov doprinos u organizaciji biti kvalitetniji i to e
utjecati na temeljna naela funkcioniranja organizacija: efektivnost, efikasnost i
ekonominost (Pusi, 2002).
Procesu pribavljanja kvalitetnih ljudi treba prethoditi definiranje i utvrivanje ope
politike i strategije zapoljavanja, koja se temelji na strategiji organizacije kroz koju se
operacionalizira filozofija ljudskih potencijala, te se odreuje temeljni odnos prema istima.
Odreuje se: 1. kakve ljude eli organizacija, 2. hoe li ih traiti unutar organizacije ili
izvan, 3. hoe li prilagoavati ljude poslu ili obrnuto, 4. kojim e se kriterijima i
instrumentima koristiti prilikom selekcije.
Problemi koji se tu javljaju su: nepotizam, korupcija i diskriminacija, a koji su
popratna pojava kod pribavljanja i odabira osoblja.
Dobra strategija upravljanja ljudskim potencijalima moe nadvladati spomenute
probleme jer jedino tako se moe doi do kvalitetnog osoblja. Autori smatraju da u
Hrvatskoj navedeno koliko toliko vrijedi za privatni sektor, no ne i za javni sektor.
3.3.1. Tehnike pribavljanja i odabira osoblja
Vaan segment ukupnog procesa pribavljanja i odabira osoblja je izbor
odgovorajuih metoda za ispitivanje individualnih osobina i utvrivanja sukladnosti
izmeu zahtjeva posla, odnosno radnog mjesta i individualnih mogunosti kandidata
(Pusi, 2002).
Konvencionalne metode su: prijava na natjeaj, ivotopis, svjedodbe, diplome,
preporuke, psihologijski testovi, testovi inteligencije, intervju i drugo. Nekonvencionalne
metode su: poligrafska ispitivanja, grafoloka analiza, testiranja na drogu i drugo (u
Hrvatskoj se iste ne primjenjuju, ili vrlo rijetko).
111
Ono to se posebno u zadnje vrijeme vrlo esto primjenjuje i to je doista realno

jesu testovi provjere znanja. Od kandidata koji se javlja na odreeni natjeaj oekuje se
odreeni minimum opeg znanja i poznavanja posla koji kandidat trebao obavljati. U tom
smislu test znanja je izvrstan selektivni element prije intervjua. Psihologijski testovi su
popularniji u svijetu nego u Hrvatskoj, osim za specifina radna mjesta. Puno vie se o
kandidatu moe saznati temeljem testiranja, kao i klasinog intervjua koji vodi iskusna
komisija sastavljena od vie lanova. Kandidat priajui o sebi moe ostaviti daleko bolji
dojam sebi nego putem psihologijskog testa, koji se moe rijeiti naueno (pogotovo ako
ga je kandidat vie puta ve rjeavao na razliitim natjeajima). Ne znajui to e komisija
ispitivati, kandidat e dati iskreniju i realniju sliku, kako o sebi, tako i motiviranosti, kao i
uvidu u to kako zamilja posao koji se od njega/nje oekuje.
Intervju, kao i psihologijski test moe biti bolji ako je kandidat ve proao puno
intervjua, te je samim time slobodniji i oputeniji u govoru. Uvijek postoji i jedan faktor
subjektivnosti u osobi/osobama ispitivaa (jer intervju moe voditi jedna, dvije ili vie
osoba) vezano uz spol, izgled, dob ili etniku pripadnost ispitivaa. No, radi se na
profesionalizaciji intervjua tako da se neeljeni navedeni uinci koji mogu dovesti do
pogreaka, svedu na minimum. U Hrvatskoj za zapoljavanje u javnom sektoru se
uglavnom provode tako zvani panel intervjui (intervjui gdje sudjeluje vei broj osoba koje
ispituju). U privatnom sektoru, svaka tvrtka ima svoja pravila, no testovi znanja
(posebno kompjuterske pismenosti) su vrlo esti, kao i intervju.
3.4. Ocjenjivanje, nagraivanje i napredovanje
3.4.1. Ocjenjivanje zaposlenika
Ocjenjivanje kao dio strategije upravljanja ljudskih potencijala pretpostavlja
praenje i analizu radne uspjenosti. Ocjenjivanje samim time spada u sredinja naela jer
se kriteriji kojim se ocjenjuju zaposlenici odraavaju openito na strategiju organizacije, te
ukazuje na eventualne potrebe za promjenama. Time se strategijski ciljevi prevode u
indivualne zadatke i standarde radne uspjenosti. Ocjena radne uspjenosti osim to je
jedan od osnovnih pokazatelja djelotvornosti (uspjenosti) organizacije, te povezanosti
uspjenosti organizacije i uspjenosti ljudi koji su u njoj zaposleni, slui i kao parametar za
donoenje odluka o sutavu plaa, nagraivanja, napredovanja i ostalog.
Na temelju ocjenjivanja vre se i preraspodjele radnih mjesta. S vremenom se moe
pokazati da nekom zaposleniku odgovara neko sasvim drugo radno mjesto nego ono na
koje je prvotno rasporeen. Samim time, zaposlenik e taj drugi posao za koji je vie
spodoban obavljati bolje, s vie motivacije i pridonijeti radnoj efektivnosti.
Kad god je u pitanju ljudski faktor uvijek se mora raunati na mogunost
subjektivne pogreke. ovjek je obino lo instrument mjerenja zbog subjektivnosti od
koje skoro nitko ne moe pobjei. Mogue su dakle, pogrene procjene u smislu raznih
utjecaja okoline na doivljaj ocjenjivaa pri ocjenjivanju zaposlenika. Ipak, svjesni tog
nedostatka radi se na treningu ocjenjivaa, ocjenjivanja temeljem vie ocjenjivaa, a sve
kako bi se taj subjektivni faktor sveo na minimum.
to se tie Hrvatske i osvrta na postupak ocjenjivanja zaposlenika u javnom
sektoru, isti jo uvijek nije standardiziran, te se ne primjenjuje na sve zaposlenike.
Proces je previe sloen, dugotrajan, povezan s velikim trokovima to je u
suprotnosti s jednim od temeljnih naela naela ekonominosti, a i nedostaju mu jasni,
112
mjerljvi i objektivni kriteriji. Kao takav, nije ostvario svoju glavnu svrhu koja nas vodi
prema nagraivanju i motiviranju uspjenih zaposlenika, a sankcioniranja neuspjenih.
3.4.2. Nagraivanje zaposlenika
Nagraivanje zaposlenika iskljuivo prema ocjeni nadreenih ne poluuje dobre i
realne rezultate. S obzirom na vanost zadovoljstva i motiviranosti zaposlenika u javnom
sektoru radi to kvalitetnijeg funkcioniranja sustava, taj je dio potrebno bolje razraditi.
Ravnotea izmeu opih kriterija ocjenjivanja i prosudbe nadreenih i drugih zaposlenika
treba biti dobro uspostavljena.
Nagraivanje uspjenih zaposlenika vodi ka motivaciji ostalih zaposlenika, a
zaposlenici koji su zbog svojih kvaliteta, te radinosti i predanosti poslu nagraeni, raditi
e jo bolje i kvalitetnije. Takvi zaposlenici e postati primjer ostalima da se moe
napredovati to u ovom trenutku nije sluaj. Zaposlenici su uglavnom ne-motivirani jer
misle da ionako nee nikad napredovati.
Treba se posvetiti izradi sustava i naina nagraivanja zaposlenika, koji se ne smije
temeljiti samo na uveanju plae, ve nastojati pronai i druge naine i oblike motivacije
poput ukljuivanja zaposlenika u odreene projekte koji bi se mogli smatrati izazovom u
karijeri, zatim primjerice javnim priznanjima.
U velikom broju privatnih tvrtki situacija nije nita bolja nego u javnom sektoru.
Poslodavci iskoritavaju zaposlenike/ice tako to ih plaaju daleko ispod realnog doprinosa
tvrtki, zaposlenici/ice su sasvim bez motivacije jer, unato radu, odgovornom pristupu
posla, temeljitom izvravanju radnih zadataka, poslodavci se koriste i najmanjom rupom
u Zakonu kako ne bi potovali njihova prava. to se tie nagraivanja, taj element postoji u
Hrvatskoj samo u odreenom broju tvrtki, to moemo vidjeti prema efikasnosti njihova
poslovanja (Pusi, 2002).
3.4.3. Napredovanje zaposlenika
3.4.3.1. Obrazovanje i usavravanje
Obrazovanje je jedan od osnovnih faktora fleksibilnosti organizacije i kljuna
poluga razvoja ljudskih potencijala. Upravljanje ljudskim potencijalima podrazumijeva
stalno obrazovanje i usavravanje zaposlenika. Temelj dinamike brzog razvoja javnog i
privatnog sektora su upravo obrazovani i kompetentni zaposlenici.
Govorei o obrazovanju najee podrazumijevamo aktivnosti koje imaju za cilj
irenje znanja. Pri tome se spominje nekoliko termina: obrazovanje, obuka, trening
(Mareti, 2007), struno usavravanje i uenje.
Obrazovanje je primarno usmjereno na budunost, odnosno budue zahtjeve posla,
dok se pod obukom misli na stjecanje znanja i vjetina neophodnih za svladavanje
konkretnih radnih zadataka ime se oznaava vremenska dimenzija sadanjosti. Obuka i
trening su esto sinonimi iako, obukom stjeemo nova znanja i vjetine, dakle ve
postojee podiemo na jedan vii nivo. Treningom naueno usavravamo uvjebavajui i
ponavljajui.
Ciljevi obrazovanja u organizaciji su neposredno vezani za ciljeve i potrebe razvoja
organizacije i zaposlenika kao cjeline. Prema Prulj (2002) aktivnosti organizacije koje su
usmjerene na obrazovanje kao prioritete imaju sljedee ciljeve: 1. prilagoavanje
113
kvalifikacija pojedinca zahtjevima organizacije kao i individualnim, te drutvenim

potrebama, 2. profesionalnu mobilnost i fleksibilnost pojedinca u uvjetima brzih
tehnolokih promjena i 3. razvoj pojedinanih potencijala kao osnove za razvoj
organizacije (Mareti, 2007).
S obzirom da postojea znanja u dananje vrijeme zastarijevaju velikom brzinom
to dovodi do korisnika usluga koji su u potranji uvijek za onim to je novo i aktualno, te
do poveanja konkurencije na globalnom planu koja uvjetuje potrebu za veim stupnjem
sposobnosti zaposlenika da bi organizacije opstale na tritu, ulaganje u znanje pokazuje se
kao neophodno. Organizacije koje su to prepoznale imaju opciju konkurentnosti na tritu,
dok one koje nisu to nemaju.
Organizacije u javnom i privatnom sektoru, iako posve razliiti tipovi organizacija,
moraju biti u skladu s vremenom koje od njih trai kvalitetno i struno osoblje.
Vezano uz proces obrazovanja i dodatnog usavravanja izrazito je vana i
motivacija (Petz, et al., 2003) zaposlenika za uenje. Na motivaciju utjee vie faktora, na
primjer: 1. povoljno radno okruenje, socijalni odnosi i podrka (ukoliko se u organizaciji
uvaava znanje, te postoji meusobna podrka i opa razvojna klima, ljudi e biti vie
motivirani za uenje), 2. kako pojedinac doivljava korist koju e imati odobuke, odnosno
koliko ju on/ona smatra neophodnom, 3. privlanost novih programa, 4. povjerenje u
vlastite sposobnosti i sposobnosti svladavanja programa, 5. neposredna veza sa
ostvarivanjem individualnih ciljeva i zadovoljavanjem odreenih potreba pojedinaca (Petz,
et al., 2003).
Veliku ulogu u stvaranju motivacije kod zaposlenika za daljnje obrazovanje i
usavravanje imaju voditelji upravljanja ljudskim potencijalima u javnom sektoru i
menaderi u privatnom sektoru. Svojim vlastitim primjerom i uspjehom potiu zaposlenike
da ine isto.
3.4.3.2. Razvoj karijere zaposlenika
Kod individualnog planiranja karijere uloga pojedinca se sastoji u njegovim
vlastitim ambicijama i procjenama. Koliko su ostvarive, ovisi o organizaciji u kojoj je
zaposlen, te radnom mjestu na kojem radi. Kod njega se radi o procjeni vlastitih
objektivnih mogunosti s obzirom na postojeu situaciju. Pojedinac je taj koji je graditelj
vlastite karjere i koji u odreenom trenutku mora donijeti vanu odluku u vezi s time. Pri
tom su bitna dva pitanja: 1. jesu li njegove tenje, ambicije i potencijali ostvarivi u okviru
organizacije u kojoj je trenutno zaposlen, 2. ako jesu, to napraviti da bi otiao korak
dalje u svojoj karijeri, odnosno napredovanju.
Ukoliko pojedinac ne moe ostvariti svoje tenje i ambicije u postojeoj
organizaciji ima dvije mogunosti izbora, 1. odlazak u drugu organizaciju koja bi mu
omoguila bolje uvjete napredovanja, ili 2. ostati u sadanjoj. Ako odlui ostati u sadanjoj
organizaciji, uvijek mu preostaje opcija razgovora sa osobom koja je nadlena, odnosno
voditeljem upravljanja ljudskim potencijalima, tom prilikom iznijeti mu svoja stajalita,
eventualno i programe koji bi bili interesantni i prihvatljivi za organizaciju, a pojedincu
omoguili da se na taj nain dokae i dobije mogunost daljnjeg napredovanja u karijeri.
Najgora opcija je ne uiniti nita, ostati na postojeem radnom mjestu i biti nezadovoljan.
Od takve odluke nema koristi ni pojedinac, ni organizacija.
114
3.5. Plae
Nije potrebno naglaavati vanost platnog sustava, kao jednog od elemenata
strategije upravljanja ljudskim potencijalima. Plaa je ekvivalent za rad zaposlenika.
Za veinu ljudi rad je ipak samo rad, te za isti oekuju odgovarajuu plau. Plae
odreuju ivotni standard zaposlenika, pa su tako odluke o plaama zaposlenika esto puno
vanije nego odluke o usavravanju, ili dodatnoj obuci (Petz, et al., 2003).
to se prirode posla tie, u tradicionalnim sustavima, zaposlenici su plaeni prvo
prema vrsti posla koji obavljaju, a tek zatim prema njihovom osobnom doprinosu poslu. U
nekim velikim organizacijama, primjerice u kompjuterskoj tvrtki Apple, postoji drugaiji
platni sustav od tradicionalnog. Zaposlenici su plaeni na nain da se procjenjuje njihov
uinak i doprinos poslu koji obavljaju pri emu se uzima u obzir koliko isti pridonosi
unaprjeenju tvrtke. Meutim, organizacije koje se bave kompjuterskim poslovanjem
razvijaju se izrazito brzo, tehnologija koja je juer bila nova, danas je zastarjela, pa s
obzirom na navedeno takav platni sustav je izrazito prikladan za tu vrstu organizacija.
Veina ostalih organizacija ipak nisu podlona tako naglim razvitkom tako da fiksni platni
sustav i dalje uglavnom ostaje na snazi kao pravilo (Petz, et al., 2003).
U nekim razvijenim demokratskim zemljama kao to je Velika Britanija, ene su za
isti posao manje plaene od mukaraca (zarauju 77% od plae mukaraca, a radi se o
istovjetnom poslu). Kao objanjenje, istie se da se ene nalaze na niem stupnju ljestvice
u upravljanju ljudskim potencijalima koji se odnosi na platni sustav (Petz, et al., 2003).
Ovakva situacija vjerojatno povlai svoje korijene iz prolosti, no u svakom sluaju
nije opravdana. ene su se u nekim zanimanjima, pa i menaderskim pokazale daleko bolje
i uspjenije od svojih mukih kolega.
U Hrvatskoj prema trenutnom stanju u javnom sektoru, sustav plaa nije reguliran
na jedinstven nain. Trenutno je stanje takvo da su prava na plau ureena s tri razliita
zakona iako se radi o zaposlenicima u javnoj slubi (Zakon o dravnim slubenicimA,
Zakon o plaama u lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi (Zakon o plaama u
lokalnoj i podrunoj/regionalnoj samoupravi - Proieni tekst, Narodne novine, 28/10) i
Zakonom o plaama u javnim slubama (Zakon o plaama u javnim slubama - Proieni
tekst, Narodne novine, 27/01, 39/09).
U privatnom sektoru, situacija je daleko gora i poslodavci doslovno koriste svaku
mogunost da zaposlenike plate to je manje mogue. Nezadovoljstvo je sveprisutno, a
motivacije za kvalitetan rad ima sve manje.
4. ZAKLJUAK
Mnoge organizacije kau kako su im ljudi najvee bogatsvo i najvrjednija imovina,
no u stvarnosti svojim djelima i potezima pokazuju suprotno. Strategija upravljanja
ljudskim potencijalima kako su naveli autori, nije vie novi termin o kojem se nita ne zna.
O tome piu znanstvenici i strunjaci svih profila. Piu profesori s ekonomskog, pravnog,
politolokog fakulteta, pravnici, ekonomisti, filozofi, psiholozi jer, tema uostalom i jest
interdisciplinarnog karaktera tako da je jako dobro uti miljenja raznih profila strunjaka i
razliitih aspekata.
Najvei je problem to se unato izuzetno dobrim smjernicama
(https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Istaknute%20teme//Strategija%20razvoja%20javn
115
e%20uprave%20za%20razdoblje%20od%202015%20%20do%202020%20%20godine.pdf
) iste ne primjenjuju kako je to zamiljeno.
Ljudi doista jesu najvee bogatsvo svake uspjene organizacije i one koje
funkcioniraju po tom principu doista i jesu vrlo uspjene.
Ljudski faktor je najkomliciraniji faktor, no zato se voditelj upravljanja ljudskih
potencijala (ili menader) posebno educira kako bi se mogao nositi sa svim
posebnostima tog posla. Upravo u posebnostima i neoekivanim dogaajima nalazi se
izazov za svakog tko obnaa tako vanu funkciju.
Osim temeljnih elemenata koje su autori pokuali ukratko prikazati u ovom radu, u
upravljanju ljudskim potencijalima ima jo puno faktora koji su izrazito bitni kako za
organizacije, tako i zaposlenike. Kao jedan od najvanijih faktora u zadnje vrijeme
pokazuje se pozitivna radna atmosfera u kojoj zaposlenik moe puno bolje i kvalitetnije
raditi, te dati i ostvarivati daleko vei doprinos u radu i uspjenosti organizacije. Za
pozitivnu odnosno negativnu atmosferu, odgovornost nije samo na voditelju upravljanja
ljudskih potencijala u javnom, ili menaderu u privatnom sektoru. Najvei utjecaj i
problem je loa politika situacija u zemlji. Ljudi su uglavnom skloni depresiji (kugi 21.
stoljea), nezadovoljni radnom okolinom, premalom plaom koja uistinu nije dovoljna za
kvalitetan ivot, te nepotivanju elementarnih prava zaposlenika pogotovo u privatnom
sektoru.
U takvoj situaciji je teko govoriti o motivaciji zaposlenika, elji za
cjeloivotnim obrazovanjem ili bilo emu slinom.
Ako se zakoni ne provode dosljedno, ako se i dalje u javnom sektoru ne radi na
depolitizaciji i profesionalizaciji vodeih mjesta u dravnoj slubi, kako se moe oekivati
ulazak u jedno demokratsko razvijeno drutvo?!?
Jednako vrijedi i za privatni sektor s obzirom da u Hrvatskoj ima tvrtki koje doista
brinu o svojim zaposlenicima u skladu s dosljednom primjenom strategije upravljanja
ljudskim potencijalima, nego onih koje to ne provode.
Za upravljanje ljudskim potencijalima izrazito je bitno radno pravo i Zakon o radu
(Proieni tekst, Narodne novine, 93/14) koji regulira temelje radnih odnosa, postavlja
prava i obaveze poslodavaca i posloprimaca, te institucionalnih prava zaposlenika, ali i
podloge za zapoljavanja, otputanja, te drugih specifinih prava vezanih uz ljudske
potencijale (Bahtijarevi-iber, 2014).
Aktualni Zakon o radu u Hrvatskoj podloan je velikim kritikama kojima se
neemo baviti u ovom radu, no elimo istaknuti da privatni sektor upravo u takvom zakonu
ima uporite za razne zloupotrebe svojih prava, a na tetu prava zaposlenika.
Hrvatska se moe i mora izdignuti kao pravna, socijalna, te gospodarski vrsta i
stabilna zemlja jedino s dobrim zakonima i vrstim politikim vodstvom koje e iste
provoditi. Reforma javne uprave se u cijeloj toj tematici stavlja kao jedan od pritoriteta jer
za dobro funkcioniranje je potrebna izvrsna javna uprava. Dakle, ne moemo govoriti ni o
jaanju privatnog sektora dok dravna uprava nije u potpunosti sreena.
116
LITERATURA:
1. Baa, M. 2006. Upravljanje ljudskim potencijalima u tijelima dravne uprave
pomou ekspertnih sustava. Split. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu.
God. 43. br. 1.
2. Bahtijarevi-iber, F. 1997a. Strategijski menadment i upravljanje ljudskim
potencijalima. Zagreb. Hrvatska gospodarska revija.
3. Bahtijarevi-iber, F. 1997b. Strategijsko upravljanje ljudskim potencijalima:
znaenje i uloga u suvremenoj teoriji i praksi. Zagreb. Ekonomski pregled.
Sv.48. br. 1.
4. Bahtijarevi-iber, F. 1999. Management ljudskih potencijala. Zagreb. Golden
marketing.
5. Bahtijarevi-iber, F. 2014. Strateki menadment ljudskih potencijala. Zagreb.
kolska knjiga.
6. Borkovi, I. 1999. Slubeniko pravo. Zagreb. Informator.
7. Dujin, U. 1999. Globalizacija, ekonoimske integracije i Hrvatska. Zagreb.
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. Sv. 49. br. 2.
8. Foucault, M. 1994. Znanje i mo. Zagreb. Nakladni zavod Globus.
9. Greenwood, J., Pyper R., Wilson, D. 2002. New Public Administration in
Britain. 3. izd. London. Routledge.
10. https://uprava.gov.hr/UserDocsImages//Istaknute%20teme//Strategija%20razvoj
a%20javne%20uprave%20za%20razdoblje%20od%202015%20%20do%20202
0%20%20godine.pdf ,
11. Jambrek, I. 2003. Globalizacija (neobjavljeni seminarski rad na
poslijediplomskom znanstvenom studiju iz Upravno politikih znanosti
Pravnog fakulteta u Zagrebu).
12. Jambrek, I. Peni, I.I., 2008. Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzeima
ljudski faktor, motivacija zaposlenika kao najvaniji imbenici uspjenosti
poslovanja poduzea. Rijeka. Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci.
Vol. 29. br. 2.
13. Mareti, G. 2005. Javni slubenici i tranzicija. Zagreb. Drutveno veleuilite.
14. Mareti, G. 2007. Upravljanja ljudskim potencijalima u javnoj upravi. Zagreb.
Drutveno veleuilite u Zagrebu.
15. Mayo, E. 1933. The human problems of an industrial civilisation. New York.
Macmillan.
16. McCourt, W., Eldridge, D. 2003. Global Human Resource Management.
Cheltenham. U.K.: Edward Elgar.
17. Perko-eparovi, I. 1975. Teorija organizacije. Zagreb. kolska knjiga.
18. Perko-eparovi, I. 2006. Izazovi javnog menadmenta dileme javne uprave.
Zagreb. Golden marketing Tehnika knjiga.
117
19. Prulj, . 2002. Menadment ljudskih resursa. Beograd. Institut za razvoj malih
i srednjih preduzea.
20. Pusi, E. 1999. Drava i dravna uprava. Zagreb. Pravni fakultet.
21. Pusi, E. 2002. Nauka o upravi. 12. izd. Zagreb. kolska knjiga.
22. Torrington, D., Hall, L., Taylor S. 2002. Menadment ljudskih resursa.
Beograd. Dana status.
23. Zakon o dravnim slubenicima. Proieni tekst. Narodne novine (92/05,
142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13,
01/15, 138/15).
24. Zakon o plaama u javnim slubama. Proieni tekst. Narodne novine (27/01,
39/09).
25. Zakon o plaama u lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi. Proieni
tekst. Narodne novine (28/10).
26. Zakon o radu. Proieni tekst. Narodne novine (93/14).
118
POSEBNE MJERE U KONTROLI KONCENTRACIJA U KONKURENCIJSKOM

PRAVU EU I BIH
MERGER REMEDIES IN THE COMPETITION LAW OF EU AND B&H
Pred. V Mirza Kulenovi, MA
STRUNI LANAK
Saetak:
Predmet rada su posebne mjere u proceduri kontrole koncentracija. U radu se
pristupa analizi proceduralnih i materijalih aspekta ovog instituta, a naroito opih
principa koji se na njega primjenjuju, uvjeta za njegovu primjenu, razliitih vrsta mjera
koje poznaje komparativno pravo konkurencije, svrsishodnost primjene ovog instituta u
razliitim situacijama, a sve uz pregled relevantne prakse Evropske komisije, ali takoer i
Opeg suda, odnosno Suda pravde Evropske Unije. Naroita panja posveuje se analizi
pravnih propisa BiH, kao i praksi Konkurencijskog vijea BiH, s ciljem istraivanja
normativne i faktike osposobljenosti za primjenjivanje predmetnog instituta. U radu se
ukazuje na zakljuak da konkurencijsko pravo BiH nije u potpunosti osposobljeno za
implementaciju posebnih mjera - strukturalnih (mjere restruktuiranja koncentracija) i
bihevijoralnih (mjere praenja ponaanja uesnika koncentracija) - u proceduri kontrole
koncentracija privrednih subjekata.
Kljune rijei: posebne mjere u kontroli koncentracija, strukturalne mjere,
bihevijoralne mjere, mjere restruktuiranja koncentracija, mjere praenja ponaanja
uesnika koncentracija, Zakon o konkurenciji BiH, Konkurencijsko vijee BiH
Summary:
The focus of this article are the merger remedies. The article analyses procedural
and substantive aspects of this notion, and particularly the applicable general principles,
conditions for its implementation, various types of measures known to the comparative
competition law, the appropriateness of the application of these measure in different
circumstances, all with the overview of the relevant practice of the European Commission,
but also the General Court and the Court of Justice of the European Union. Particular
attention is paid to the analysis of the legislation of B&H, and the practice of the
Competition Council of B&H, with the aim of ascertaining the normative and factual
competency for the implementation of this notion. The conclusion of the article indicates
that the competition law of B&H is not completely ready for the implementation of the
merger remedies - structural and behavioral - in the procedure of the control of
concentrations of the undertakings concerned.
Key words: merger remedies, structural measures, behavioral measures, Act on
Competition of B&H, Competition Council of B&H.
Visoka kola "CEPS - Centar za poslovne studije" Kiseljak

E-mail: mirza.visokaskola@gmail.com
119
1. UVOD
Koncentracije (spajanja, pripajanja i sl.) privrednih subjekata predstavljaju
uobiajenu poslovnu praksu koja je sa ekonomskog aspekta samih uesnika koncentracije,
naroito preuzimatelja, poeljna budui da, izmeu ostalog, osnauje njihov trini poloaj
te ih, u uvjetima slobodnog trita, ini konkurentijim, dok istovremeno moe efektima
svoje uinkovitosti doprinijeti dobrobiti samih potroaa. Kao razloge za koncentracije
privrednih subjekata esto se navode i prednosti posljedica ekonomije veliine, stvaranje
nacionalnih ampiona, podsticanje uinkovitosti upravljanja i korporativne kontrole, izlaz
iz industrije, druge uinkovitosti (poput preuzimanja postojee mree distribucije), do
jednostavnih razloga pohlepe i elje za irenjem (Whish, 2009:802-805). Da koncentracije
privrednih subjekata nisu, kao takve, u apstraktnom smislu, zabranjene sasvim je
opravdano imajui u vidu da one predstavljaju jedan od pojavnih oblika prava
privreivanja.
Istovremeno, sve one koncentracije koje bi vodile znaajnom naruavanju trine
konkurencije, a naroito kroz stvaranje novog ili osnaivanje postojeeg dominantnog
poloaja na tritu zabranjene su po slovu zakona. Meutim, utvrivanje postojanja
zabranjenih koncentracija dosta je rijetka pojava u praksi Evropske komisije, odnosno
sudova Evropske unije, i iz razloga postojanja mogunosti da Komisija uvjetno odobri
predmetnu koncentraciju pod uslovom provoenja posebnih mjera restruktuiranja ili
praenja ponaanja uesnika koncentracije, a koje su takve prirode da u potpunosti uklone
prijetnju koju bi sporna koncentracija predstavljala za uinkovitu konkurenciju na tritu.
Konkurencijsko pravo koje emo analizirati sadri razvijenu praksu u podruju
posebnih mjera u procesu kontrola koncentracija, odnosno kako obavezujue pravne akte,
tako i akte tzv. mekog prava (soft-law), ukljuujui uputstva, obavjetenja, odnosno
smjernice najbolje prakse. Takoer, potrebno je ispitati u kojem opsegu je konkurencijsko
pravo BiH, u predmetnoj oblasti, usklaeno sa relevantnim zakonodavstvom EU. U
kontekstu BiH nuno je podsjetiti na Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (u daljem
tekstu: SSP) kojeg je BiH potpisala sa Evropskim zajednicama 16. juna 2008. godine, te
ukazati na injenicu da su relevantne odredbe koje se odnose na konkurencijsko pravo dio
materije koja se poinje primjenjivati stupanjem na snagu Privremenog sporazuma (l. 135
SSP-a), odnosno da obaveza o usklaivanju zakonodavstva iz relevantnih odredaba SSP-a
poinje danom potpisivanja ovog sporazuma (SPP-a, op.a.), a ne tek njegovim stupanjem
na snagu (Meki, 2012:71). U lanu 70. SSP propisuje se openita obaveza postepenog
usklaivanja postojeeg zakonodavstva BiH za pravnom steevinom EU u podruju
konkurencijskog prava, do kraja odreenog prijelaznog perioda (l. 8 SSP-a). Znaajno je
ukazati i na lan 71. SSP-a, odnosno 36. Privremenog sporazuma, koji ureuje materijalne
aspekte prava konkurencije, odnosno odreuje aktivnosti nespojive sa propisanim
funkcioniranjem Sporazuma. U pogledu pravnog uinka navedenih odredaba, slaemo se
sa miljenjem da se u najmanju ruku moe smatrati ispravnim stanovite o posrednom
Vidi, l. 12 Zakona o konkurenciji (Slubeni glasnik BiH, br. 48/05, 76/07, 80/09). U daljem tekstu:
ZoK).
Vidi: Odluka o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Evropskih zajednica i njihovih
drava lanica i Bosne i Hercegovine i Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima izmeu
Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 5/08-1); Odluka o ratifikaciji
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Evropskih zajednica i njihovih drava lanica i Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 10/08-1).
120
uinku SPP-a, odnosno Privremenog sporazuma, koje bi barem zahtijevalo da tumaenje

konkurencijskog prava bude usklaeno sa relevantnim pravom EU.
Trite u Bosni i Hercegovini prolazi i kroz proces sve vee liberalizacije, a koja e
neminovno otvoriti trita oligopolske strukture za dalju privatizaciju, te gdje e institut
koji e biti predmet ovog rada biti od iznimnog znaaja. Stoga je vrijedno ispitati
normativnu i strukturalnu pripremljenost BiH za primjenu kompleksnih instituta
konkurencijskog prava poput posebnih strukturalnih i bihevijoralnih mjera - odnosno mjera
restruktuiranja i mjera praenja ponaanja uesnika koncentracija - u procesu kontrole
koncentracija privrednih subjekata.
2. OPENITO O POSEBNIM MJERAMA
Za ovaj rad je znaajno imati u vidu ogranieni domet konkurencijskog prava koji
se moe uvidjeti u tome to je njegova svrha relativno skromana, a to je spreavanje,
odnosno osuivanje, protukonkurencijskog ponaanja privrednih subjekata. (Monti,
2007:2). Drugim rijeima, svrha konkurencijskog prava ne ogleda se u visokom nivou
dravnog intervencionizma s ciljem osiguravanja blagostanja svakog segmenta
ekonomije, niti je osmiljeno da prisili ili stvori poticaje za kompanije da se ponaaju na
nain koji promovira ekonomsko blagostanje (Monti, 2007:2). Ovo je znaajno utoliko
to nudi teorijsko ogranienje djelovanja supranacionalnih, pa i dravnih organa, kojima je
povjereno provoenje konkurencijskog prava, odnosno u podruju kontrole koncentracija,
pa i po pitanju nametanja posebnih mjera, odreujui njihov legitimni opseg.
Zabrana koncentracija, odnosno mjere slinog dometa u kontroli kartela,
najekstremniji su oblici intervencije u slobodno privreivanje privrednih subjekata, koje je
mogue koristiti tek iznimno. Jedan od instrumenata koji se koristi za izbjegavanje tako
drastinih poteza jesu posebne mjere koje konkurencijska tijela mogu izricati kako u
kontroli koncentracija, tako i u kontroli kartela. U teoriji ne postoji univeralno prihvaena
definicija posebnih mjera, koja bi naroito izvrila delimitaciju njenog opsega, meutim
Obavjetenje o posebnim mjerama u kontekstu kontrole koncentracija nudi nam temeljnu
ideju kada istie: Kada koncentracija stvara konkurencijske sumnje koje bi mogle
znaajno naruiti uinkovitu konkurenciju, naroito kao rezultat stvaranja ili jaanja
dominantnog poloaja, strane mogu traiti modifikaciju koncentracije s ciljem rjeavanja
konkurencijskih sumnji i tako dobiti odobrenje svoje koncentracije. Uz ovo jasno je da
Vidi, npr: Sinia Rodin i Tamara apeta (2009). Osnove prava Evropske unije. Zagreb: Novi informator,
str. 52. Takoer: Meki, op.cit., passim. Ne treba zanemariti injenicu da je konkurencijsko pravo BiH ve u
znaajnoj mjeri harmonizirano sa pravom EU. Vidi, npr: Izvjetaj o radu konkurencijskog vijea: 01.
januar
2010.
31.
decembar
2010,
Sarajevo,
februar
2011.
(dostupno
na:
http://www.bihkonk.gov.ba/ba/index.html); Miljenje o usaglaenosti Zakona o konkurenciji sa acquis
communautaire, Direkcija za Evropske integracije, br. 03B-02 AA-1664-1/04, citirano prema Stjepo
Pranji (2010). Neka divergentna prava trine konkurencije (ni)su podnoljiva na putu integracija:
Primjer ureenja koncentracija u Zakonu o konkurenciji. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Travniku, br.
1, str. 171, fusnota 7; Izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011., prilog uz Saopenje Komisije
Evropskom Parlamentu i Vijeu, 21.12.2011., SEC(2011)1206, str. 34 (Zakon o konkurenciji je uglavnom u
skladu sa acquis-em EU, ali ga treba dodatno uskladiti).
Commission Notice on remedies acceptable under Council Regulation (EC) No 139/2004 and under
Commission Regulation (EC) No 802/2004, OJ C 267, 22.10.2008, para. 5. Vidi, takoer: Council
Regulation (EC) No 139/04 of 20 January 2004 on the control of concentrations between undertakings OJ L
121
posebne mjere u kontroli kartela imaju slinu namjenu, odnosno uklanjanje krenja
konkurencijskog prava, te pokuaj vraanja u prvobitno stanje okolnosti uinkovite
konkurencije na tritu. Kao to e se pokazati u nastavku, najvei broj problematinih
koncentracija biva rjeen upravo preko ovog instrumenta, dok je tek iznimno nuno
primijeniti najdrastinije mjere. Predmet ovog rada jesu posebne mjere u postupku
kontrole koncentracija, tako da posebne mjere u kontroli kartela nee biti predmet
detaljnije analize.
2.1.
Posebne mjere u kontroli koncentracija
Meu temeljnim dokumentima u ovom pogledu javljala se, historijski, prva uredba
o kontroli koncentracija, te prvo obavjetenje o posebnim mjerama, dok su danas to nova
uredba o kontroli koncentracija, uredba o provedbi uredbe o koncentracijama, nova uputa o
posebnim mjerama, te smjernice najbolje prakse, odnosno modeli tekstova za posebne
mjere divestiture, odnosno odreivanja skrbnika. Posebno emo se osvrnuti na dokumente
koji su najrelevantniji za samu proceduru u vezi posebnih mjera u kontroli koncentracija.
U pogledu Obavjetenja o posebnim mjerama, u ovom radu emo se prvenstveno bazirati
na novom obavjetenju, s tim da emo na posebnim mjestima ukazati na relevantne
izmjene.
Osnovne odredbe o posebnim mjerama, u prvoj fazi postupka, sadrane su u l.
6(2), dok l. 8(2) Uredbe o koncentracijama br. 139/2004 (u daljem tekstu: ECMR)
sadri odredbu o posebnim mjerama u drugoj fazi postupka. Tu je, izmeu ostalog,
propisano da Komisija donosi odluku kojom koncentraciju, koja je prethodno bila
problematina, proglaava usklaenom sa zajednikim tritem, nakon to se uvjeri da su
izmjene koje provedu uesnici koncentracije takve da koncentraciju ine doputenom,
odnosno otklanjaju ozbiljne sumnje. Nadalje, propisuje se da Komisija uz svoju odluku
moe priloiti uvjete i obaveze kako bi osigurala da uesnici koncentracije potuju
preuzete obaveze. Ovo ujedno predstavlja operacionalizaciju odredbi iz paragrafa 30
preambule ECMR, koja sadri i naznaku temeljnih principa ovog postupka:
24, 29.01.2004, para. 30; Council Regulation (EC) No 1/2003 on the implementation of the rules on
competition laid down in Arts 81 and 82 of the Treaty, OJ L 1, 4.01.2003, l. 7(1).
Za statistiku do 31.10.2012, vidi: http://ec.europa.eu/competition/mergers/statistics.pdf. Vidi, takoer:

Nadia Calvino (2011). When do Mergers Raise Concerns? An Analysis of the Assessment Carried out by
the European Commission under the New Merger Regulation. Journal of European Competition Law &
Practice, 2(6), str. 527.
Vidi: Council Regulation (EEC) No 4064/89 of 21 December 1989 on the control of concentrations between
undertakings OJ L 395, 30.12.1989; Council Regulation (EC) No 139/04 of 20 January 2004 on the control
of concentrations between undertakings OJ L 24, 29.01.2004; Commission Notice on remedies acceptable
under Council Regulation (EEC) No 4064/89 and under Commission Regulation (EC) No 447/98 (2001/C
68/03); Commission Notice on remedies acceptable under Council Regulation (EC) No 139/2004 and under
Commission Regulation (EC) No 802/2004 (2008/C 267/01); Council Regulation (EC) No 1/2003 on the
implementation of the rules on competition laid down in Arts 81 and 82 of the Treaty, OJ L 1, 4.01.2003; DG
Competition Best Practices on the conduct of merger control proceedings, 20.01.2004; Best Practice
Guidelines: the Commissions model texts for divestiture commitments and the trustee mandate under the EC
Merger Regulation, 2.5.2003; Commission Model Text for Divestiture Commitments, 2.5.2003; Commission
Model Text for Trustee Mandate, 2.2.2003.
S tim u vezi, vidi: Berg, op.cit., str. 281. Vidi, takoer: Gtz Drauz i Thomas Chellingsworth i Hertta
Hyrkas (2010). Recent Developments in EC Merger Control. Journal of European Competition Law &
Practice, 1(1), str. 20.
122
Ako predmetni poduzetnici mijenjaju prijavljenu koncentraciju, nudei da e preuzeti obveze u cilju
njenog usklaivanja sa zajednikim tritem, Komisija treba biti u mogunosti proglasiti tu
koncentraciju, u njenom izmijenjenom obliku, usklaenom sa zajednikim tritem. Preuzete obveze
trebaju biti proporcionalne problemu konkurencije i u potpunosti ga eliminirati. Takoer je uputno
prihvatiti ponueno preuzimanje obveza prije pokretanja postupka, ako se problem konkurencije moe
jasno utvrditi i lako rijeiti. Treba izriito predvidjeti mogunost da Komisija uz svoju odluku moe
priloiti uvjete i obveze kako bi osigurala da dotini poduzetnici pravodobno i djelotvorno ispunjavaju
svoje obveze u cilju usklaivanja koncentracije sa zajednikim tritem. Tijekom cijelog postupka
treba osigurati transparentnost i uinkovito savjetovanje izmeu drava lanica kao i zainteresiranih
treih strana.
U sljedeem paragrafu preambule daju se osnovne smjernice postupka za

osiguravanje izvrenja obaveza i postupanja u sluajevima neispunjavanja. Tako se istie
da u sluaju provoenja koncentracije bez potovanja obaveza, takva koncentracija se ima
smatrati kao koncentracija provedena bez odobrenja, a u sluaju da je Komisija ve
utvrdila da su te obaveze nune da bi tu koncentraciju uope inile doputenom, onda
Komisija, pored finansijkih sankcija, treba imati mogunost izravne naredbe o ponitenju
koncentracije. Ove openite naznake su konkretizovane u odredbama l. 8(4) ECMR, gdje
se istie mogunost ponitavanja koncentracije u sluaju provoenja koncentracije
protivno uvjetu uz odluku, l. 8(5) ECMR, gdje se istie mogunost nametanja
privremenih mjera u sluju krenja uvjeta uz odluku, odnosno l. 8(6) ECMR, gdje se
istie mogunost ponitavanja odluke ako doe do krenja obaveza.
Pravna priroda posebnih mjera odreuje i specifinu ulogu Komisije u ovim
procedurama, i to na nain da istie esto njenu posebno snanu ulogu u pregovarakom
procesu, odnosno mogunost preciznog dizajniranja mjera, koji je pribliava standardnom
regulativnom tijelu. Ovo se vidi i u njenoj ulozi kontinuiranog nadzora, naroito u nekim
vrstama bihevijoralnih mjera. (Monti, 2007:209-291; Motta, Polo, Vasconcelos, 2007:626627).
2.2.
Opi principi
Iako emo pitanja procedure analizirati u posebnom poglavlju, na ovom mjestu

treba openito naznaiti, odnosno ponoviti, da je teret dokazivanja (ne)usklaenosti
koncentracije sa zajednikim tritem na Komisiji, a pravo predlaganja posebnih mjera za
injenje problematinih koncentracija usklaenim sa zajednikim tritem na uesnicima
koncentracije, odnosno podnosiocu prijave namjere koncentracije. Naravno, opet je na
Komisiji teret ocjenjivanja da li predloena mjera predstavlja prikladan instrument
ispravke svih prepoznatih problema. Za ope principe koji rukovode Komisiju u
odluivanju o primjerenosti posebih mjera, treba ukazati na sljedei iskaz Obavjetenja o
posebnim mjerama:
U skladu sa Uredbom o koncentracijama, Komisija samo ima ovlatenje da prihvati posebne mjere za
koje smatra da su sposobne uiniti koncentraciju usklaenom sa zajednikim tritem tako da e
sprijeiti znaajno naruavanje uinkovite konkurencije. Posebne mjere moraju eliminirati u
Council Regulation (EC) No 139/04 of 20 January 2004 on the control of concentrations between
undertakings OJ L 24, 29.01.2004, para. 30.
Vidi: Commission Notice on remedies acceptable under Council Regulation (EC) No 139/2004 and under
Commission Regulation (EC) No 802/2004 (2008/C 267/01), para. 4-6. U daljem tekstu: NR.
Vidi: NR, para. 8.
123
potpunosti konkurencijske probleme i moraju biti obuhvatne i uinkovite iz svih taaka gledita.
Nadalje, mora biti mogue implementirati posebne mjere uinkovito u kratkom vremenskom periodu
jer uslovi konkurentnosti na tritu nee biti odrani dok se posebne mjere ne provedu.
Mogue je iz ovoga prepoznati nekoliko principa koji su relevantni u primjeni

posebnih mjera u proceduri kontrole koncentracija (ICN, 2005:3-5; Lyons, 2007:9). Prije
svega jasno je da Komisija ne moe jednostrano nametati posebne mjere uesnicima
koncentracije u situaciji prijave namjere koncentracije - za to postoji prostor u drugim
situacijama - ve da jedino moe odluivati o prikladnosti mjera koje su same stranke
ponudile. Ipak, kao to e postati jasno u dijelu o proceduri, izbor posebnih mjera najee
je rezultat komunikacija, odnosno pregovora izmeu stranaka i Komisije. Ovo posljednje
se vee i za drugi princip, a to je da posebne mjere moraju biti prikladne i uinkovite,
utoliko to e razrijeiti sve dileme koje je Komisija istakla - utoliko je jasno da su mjere
rezultat pregovora ta dva subjekta. Dalji princip se tie naina implementacije mjera,
utoliko to moraju biti izabrane mjere koje su pogodne za uinkovitu primjenu u kratkom
vremenskom periodu. Ovaj princip takoer znai, kao to e se vidjeti u nastavku, da
Komisija preferira one posebne mjere koje je lake i jeftinije nadzirati (tj. strukturalne).
Komisija je naroitu panju uloila na ispravke greaka u izboru i primjeni mjera u periodu
nakon usvanjaja prve Uredbe iz 1989., a rezultat analize prakse jeste i Studija o posebnim
mjerama za period 1996-2000, u kojoj su prepoznati brojni nedostaci, ak i kod primjene
strukturalnih mjera. (Papandropoulos, Tajana, 2006:443)
Jedan od veoma bitnih, iako zbog (ne)primjene, esto kontroverznih principa jeste
onaj proporcionalnosti, odnosno ideje da mjere ne trebaju ii dalje od onoga to je
neophodno za uklanjanje sumnji u usklaenost koncentracije sa zajednikim tritem
(Wang, 2011:3). Kao to e se vidjeti u nastavku, iako u teoriji ne postoji jasan stav o tome
ko ima jau poziciju u pregovorima o posebnim mjerama - uesnici koncentracije, jer oni
predlau, ili Komisija jer ona prihvata (Monti, 2007:290-291) - postoji ope shvatanje da
esto stranke, iz neznanja ili razloga breg odluivanja Komisije, esto predlau mjere koje
prelaze ono to je bilo neophodno, a to u konanici ak moe biti negativno po trinu
strukturu, odnosno faktore uinkovitosti. Ovo posljednje je naroito kontroverzno ako
predstavlja neto na emu je sama Komisija insistirala u pregovorima sa strankama. U
takvim se situacijama stranke ne mogu aliti na odluku Komisije - ipak su one predloile te
mjere - te ostaje nejasno na kome je osiguranje potovanja ovog principa. Ipak, Komisija
je istakla nekoliko faktora koji, po njoj, minimiziraju prepoznate rizike neproporcionalnih
mjera. Tako se navode pregovori koji se odravaju izmeu stranaka jo prije prijave
namjere koncentracije, zatim paljivo i nezavisno utvrivanje opasnosti po trite, da bi se
izbjeglo preveliko oslanjanje na uzbune koje diu konkurenti, kao i injenica da mjere na
kraju uvijek predlau same stranke. Pored toga se navode i razliite vrste internih i
NR, para. 9 (naglasak dodat; bez internih referenci).

Vidi, ipak presudu: Cementbouw Handel, T-282/02 (2006) ECR II-319, para. 308 (istie se da je
proporcionalnost ogranienje za Komisiju, ali ne i za stranke). Vidi, takoer: Maurice de Valois Turk (2012).
Merger Remedies beyond the Competition Concern: When Could You End up Giving More? Journal of
European Competition Law & Practice, str. 2.
124
eksternih kontrola, odnosno mogunost zaustavljanja vremenskih rokova s ciljem

omoguavanja fleksibilnijeg pristupa u pregovorima o mjerama.
2.3.
Taksonomija posebnih mjera
U teoriji konkurencijskog prava ne postoji jedinstveno miljenje oko podjele,

odnosno kategorizacije posebnih mjera. To je mogue vidjeti i na praksi same Komisije,
koja je od tradicionalne podjele posebnih mjera u prvom Obavjetenju o posebnim
mjerama, odstupila kasnije, te prihvatila fleksibilniji pristup. Takoer, u literaturi se istie
da je poeljno gledati vrste uinaka koje bi proizvodila namjeravana koncentracija,
odnosno mjere prikladnje za njihovo uklanjanje, za razliku od tradicionalne podjele (Went,
2006:464-475; Petit, 2010:31). Ipak, u ovom radu mi kao okvir uzimamo tradicionalno
shvatanje posebnih mjera, koje je jo uvijek kao takvo predominantno zastupljeno u stranoj
i domaoj literaturi, te je ujedno i korisno kod analize preferencije Komisije prema
pojedinim tipovima mjera, s tim da na posebnim mjestima ukazujemo i na sva nova
shvatanja.
U ekonomskoj teoriji se posebne mjere obino dijele u odnosu na njihove
posljedice na imovinu; odnosno, gleda se da li te mjere imovinu samo prenose ili pak
ograniavaju njeno koritenje (Papandropoulos, Tajana, 2006:444). Posebne mjere u
kontroli koncentracija u pravnoj literaturi se tradicionalno djele na strukturalne
(structural) i bihevijoralne (behavioural), ili pak ne-strukturalne mjere,(ICN, 2005:7;
Motta, Polo, Vasconcellos, 2007:606; Davies, Lyons, 2007:13; Monti, 2007:283;
Kaufman, Akamovi, Poi, 2010:974) s tim da se itava grupa strukturalnih mjera esto
navodi i pod izrazom divestiture (prodaja (dijela drutva)), to nije precizno budui da
je to uistinu samo najdominantiji tip strukturalnih mjera. Kao razog za ovo esto se navodi
i jo uvijek postojei utjecaj nekad dominantne paradigme structure-conductperformance tzv. harvardske kole (Davies, Lyons, 2007:14; Monti, 2007:57). Kao
okvirno razumijevanje ove dvije grupe posebnih mjera moemo navesti shvatanje iz
komparativne studije o posebnim mjerama ICN-a:
Strukturalne mjere su openito jednokratne mjere koje namjeravaju uspostaviti konkurentne trine
strukture. Bihevijoralne mjere su tipino kontinuirane mjere koje su osmiljene da modifikuju ili
ogranie ponaanje uesnika koncentracije (u nekim jurisdikcijama, bihevijoralne mjere se openito
nazivaju mjere ponaanja). Neke mjere, poput onih koje se odnose na pristup pravima
intelektualnog vlasnitva, naroito je teko kategorizirati po ovom osnovu. Uinkoviti paket mjera
sadri i strukturalne i bihevijoralne elemente (ICN, 2007:7; Went, 2006:455-485).
Evropska komisija je ve u svojoj Studiji o posebnim mjerama za period 19962000, izvrila specifinu klasifikaciju posebnih mjera, to nije bilo u skladu sa tadanjim
Obavjetenjem o posebnim mjerama koje tada jo uvijek govorilo o strukturalnim i
bihevijoralnim mjerama. Tako se u Studiji navode tri vrste mjera, s obzirom na oekivane
Takoer, u literaturi se navode i sluajevi gdje je Komisija izdavala bezuvjetne odluke o usklaenosti sa
tritem i pored toga to su same stranke predloile posebne mjere - vidi, npr. Davies/Lyons, op.cit., str. 34,
fusnota 8. Vidi, takoer: NR, para. 84.
Ipak, istie se da sama Uredba nije negativno odredila po ovom pitanju - vidi: Jasminka Pecoti Kaufman i
Dubravka Akamovi i Ana Poi (2010). Strukturalne mjere i mjere praenja poslovanja kao uvjet za
provedbu koncentracije u Europskom i Hrvatskom pravu trinog natjecanja. Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, 31(2), str. str. 973.
125
uinke: a) prenos trine pozicije (dalje se dijeli na: divestituru kontrolnog udjela u
drutvu; divestituru poslovne jedinice; divestituru imovine koja ukljuuje u sebi imovinu
vie od jedne stranke; divestituru ili davanje dugotrajne iskljuive licence); b) izlaz iz
zajednikog poduhvata; c) doputenje pristupa (dalje se dijeli na: pristup infrastrukturi ili
tehnikim platformama; pristup tehnologiji kroz licence ili druga prava intelektualnog
vlasnitva; prestanak iskljuivih vertikalnih ugovora); te d) (mali broj) drugih mjera. U
literaturi se ovo tumai kao naputanje striktno formaliziranog pristupa Komisije
(Papandropoulos, Tajana, 2006:444) odnosno kao reakcija Komisije na obiter dictum Suda
prve instance koji nije prethodnoj klasifikaciji dao naroiti znaaj. Iz navedene
klasifikacije, koja je kasnije preuzeta i u novo Obavjetenje o posebnim mjerama, mogue
je primijetiti da se mjere pod a) i b), ugodno smjetaju u tradicionalnu klasifikaciju
strukturalnih mjera. Problem nastaje sa davanjem dugotrajne iskljuive licence (pod a)),
odnosno nekih mjera iz c), od kojih se pojedine mogu ubrojati i u tzv. kvazi-strukturalne
mjere, na to je upozoravala i citirana studija ICN. Ipak, kao to smo istakli na poetku,
zbog dominantnog trenda u literaturi, odnosno injenici da Komisija, kao to e biti
pokazano u nastavku, jo uvijek izriitu prednost daje jednoj vrsti mjera - odnosno onoj
koja se tradicionalno naziva strukturalne mjere - u radu pratimo klasinu taksonomiju.
Na ovom mjestu treba neto ukratko rei i o koritenju relevantne terminologije iz
ovog polja. Samo imenovanje ovih mjera na naem jeziku nije lako uiniti, te se takoer
koriste najblii (opisni) ekvivaleni, poput mjera restruktuiranja koncentracija, mjera
praenja ponaanja uesnika koncentracija, odnosno mjere praenja poslovanja
(Cerovac, 2010:141; Akamovi, 2008). Zbog jednostavnosti, usklaenosti sa
predominantnom literaturom o konkurencijskom pravu EU, odnosno, kako emo vidjeti,
potpunog odsustva bilo kakvih smjernica u konkurencijskom pravu BiH, u radu najee
koristimo izraze strukturalne i bihevijoralne mjere, uz gornju naznaku njihovih
jezikih ekvivalenata. Takoer, koristimo i izraz divestitura u ve naznaenom znaenju
originalnog pojma (divestiture).
2.4.
Strukturalne mjere
Kada predloena koncentracija prijeti da znaajno narui uinkovito trino

natjecanje najefektivniji nain odravanja uinkovite konkurencije, osim zabrane
(koncentracije - op.a.), jeste stvaranjem uslova za nastanak novog konkurentnog entiteta ili
za ojaavanje postojeih konkurenata kroz prodaju od strane uesnika koncentracije.
Nastanak takvog novog konkurentnog entiteta, koji e ostvarivati dovoljan konkurentni
pritisak na koncentrirana drutva, najlake je ostvariti strukturalnim mjerama, odnosno
naroito prodajom dijela drutva, odnosno drutava, koja se spajaju (Akamovi,
2008:1051; Kaufman, Akamovi, Poi, 2010:981). I nestrukturalnim, odnosno
bihevijoralnim mjerama, moe se utjecati na nastanak takvog novog konkurentnog entiteta
time to e se olakati ulazak na trite takvog subjekta, odnosno tako to e se ukloniti
Vidi: Merger Remedies Study, DG COMP, European Commission, oktobar 2005, dostupno na:
http://ec.europa.eu/competition/mergers/legislation/remedies_study.pdf, str. 17-20. Meu drugim mjerama
se navode one usmjerene na prekidanje utjecaja uesnika koncentracije na konkurenta, one koje su
usmjerene na razdvajanje dva kolektivno dominantna konkurenta, te jedan koji se odnosio na povlaenje
brenda sa trita (para. 38).
Vidi presudu: Gencor, 102/69 (1999) ECR II-753, para. 319.
126
postojee prepreke za njegovo ustanovljavanje na tritu (Cerovac, 2010:141-142; Whish,

2009:875-876; Monti, 2007:283-286).
2.4.1. Divestiture
Temeljno pravilo jeste da drutvo koje se prodaje treba biti u obliku odrivog
poslovanja, koje na dugoronoj osnovi moe predstavljati uinkovit konkurentni pritisak
na koncentrisano drutvo, budui da se samo na taj nain moe rjeiti prepozanti problem
koncentracije. Ovo dalje znai da se u poslovanje mora ukljuiti imovina - kako
materijalna, tako i nematerijalna, odnosno licence, dozvole, ugovori, podaci o potroaima
i sl. - i ljudstvo koji doprinose odrivosti i konkurentnosti drutva. Da bi se ovo posljednje
moglo precizno odrediti, uesnici koncentracije moraju u okviru preuzetih obaveza
ukljuiti definiciju opsega poslovanja koje se prodaje, odnosno tzv. opis poslovanja.
Ukoliko ne utjee na nezavisnost drutva, a nuno je za njegovu odrivost, opis poslovanja
mora ukljuiti i odredbe o dobavljaju proizvoda i usluga drutvu koje se prodaje, u
prelaznoj fazi. Nadalje, budui da se mora prodati odrivo drutvo, nije doputeno, osim u
tzv. fix-it-first sluajevima, da se u odreivanju potrebne imovine, ljudstva i sl., u obzir
uzimaju eventualni resursi budueg kupca. Ukoliko se, pak, pokae prilikom same
kupovine da kupcu nije potrebna odreena imovina, odnosno osoblje, u toj fazi je mogue
tu imovinu, odnosno osoblje, iskljuiti iz divestiranog paketa. To, naravno, odobrava
Komisija, po zahtjevu stranaka, i to kada utvrdi da to nee utjecati na odrivost, odnosno
konkurentnost prodavanog drutva. Obavjetenje o posebnim mjerama naroito istie da se
u prodaju moe zahtijevati i ukljuivanje aktivnosti koje su povezane sa tritima gdje
Komisija nije identifikovala konkurencijske probleme, ako je to potrebno da bi se stvorio
uinkovit konkurent na zahvaenim tritima (Motta, Polo, Vasconcelos, 2007:608).
Takoer, da bi ova posebna mjera bila uinkovita obino ukljuuje u sebi klauzulu o
zabrani ponovnog preuzimanja prodatog dijela drutva, odnosno imovine, prava
intelektualne svojine i sl., u periodu od openito 10 godina, s tim da Komisija istie da ak
i ako ta klauzula nije izriito predviena, ima se smatrati da ona preutno postoji, t.j.
suprotno bi krilo pretpostavljenu obavezu uesnika koncentracije da ne djeluju protiv
uinkovitosti posebne mjere.
Da bi se ostvario zahtjev za stvaranjem odrivog i konkurentnog drutva, jasno je
da Komisija preferira da se prodaje drutvo, odnosno grupa druava, ili pak dio drutva
(poput odjeljka), koji ve funkcioniu kao samostalne cjeline (stand-alone business)
(Went, 2006:446). Ovo, meutim, esto nije mogue ostvariti, te je neophodno to uiniti
drugim putevima, poput izdvajanja dijela drutva koje ima snane veze sa uesnicima
koncentracije, odnosno s njima je djelimino integrirano (curve-out), te to pridodati
prodanom drutvu da bi ga se uinilo odrivim. Zbog navedenog je jasno da je taj
postupak, zbog kompleksnosti, potrebno otpoeti ve u periodu od usvajanja odluke
Komisije do momenta prodaje, a sve da bi se pokualo ustanoviti odrivo i konkurentno
drutvo, od odsjeenog dijela. Ovaj postupak moe postojati i u suprotnoj situaciji,
odnosno kada je, esto zbog zahtjeva proporcionalnosti, od prodatog drutva potrebno
izdvojiti neke dijelove, te ih vratiti uesnicima koncentracije (tzv. reverse carve-out).
Komisija iznimno moe prihvatiti da se paket koji se prodaje sastoji samo iz kombinacije
imovine, koja moe dolaziti i iz razliitih drutava, te brendova i drugih prava
intelektualnog vlasnitva, tek ako postoji dovoljno sigurnosti da e to poslovanje biti
odmah odrivo u rukama kupca. Komisija sa znaajnom rezervom gleda na transakcije
127
koje se u literaturi opisuju kao mix-and-match, a koje se sastoje u prodaji tek odreenih
dijelova oba uesnika koncentracije, pojedinane imovine ili brendova ve postojeem
konkurentu na tritu, odnosno gdje odrivost i konkurentnost prodatog drutva zavisi od
imovine koje se prodaje, ali i imovine kupca, (Motta, Polo, Vasconcelos, 2007:609;
Kaufman, Akamovi, Poi, 2010:986) te e ih u pravilu odobravati jedino ukoliko takva
imovina predstavlja loginu ekonomsku cjelinu, iz koje moe nastati novi poduzetnik, a
ne skup meusobno nepovezanih dobara (Kaufman, Akamovi, Poi, 2010:986).
Ve smo istakli ranije da strukturalne mjere ne moraju ukljuivati samo prodaju
drutva, ve da je to mogue uiniti i prijenosom nekih prava intelektualne svojine - ove
mjere se, zbog toga, negdje nazivaju i kvazi-strukturalnim. Jedna od takvih mjera jeste i
prijenos iskljuive, vremenski ograniene, licence za brend, s ciljem da se u tom periodu
izvri re-branding proizvoda, odnosno da se u konanici izvri prijenos potroaa sa
licenciranog brenda na novi, bez da se prvobitni brend trajno prenosi novom drutvu. Da bi
ovo bilo ostvarivo, a imajui u vidu da ova mjera sa sobom nosi puno vie rizika nego
prodaja drutva, mora se ispuniti niz uslova, od kojih se u Obavjetenju o posebnim
mjerama istiu sljedei: a) brend koji se prenosi mora biti dobro poznat; b) moda bude
nuan i dio imovine u vezi s proizvodnjom i distribucijom proizvoda koji se reklamiraju
pod licenciranim brendom, odnosno preneenim know-how; c) licenca mora biti iskljuiva
i, u pravilu, obuhvatna; te d) period licence, odnosno perioda u kojem se prvobitni brend ne
moe koristiti (tzv. blackut phase), mora biti dovoljno dug da bi se ostvarili eljeni
rezultati.
Komisija naroito razmatra situaciju u kojoj i pored znaajne nesigurnosti u
uspjenost predloene mjere, npr. nesigurnosti da e postojati kupac za drutvo koje se
prodaje, uesnici koncentracije ipak insistiraju na predloenoj mjeri. U takvom sluaju
Komisija e pristati na takvu mjeru samo uz ispunjenje dodatna dva uslova: a) prva bi
divestitura predstavljala odrivo poslovanje, da nema nesigurnosti; te, b) stranke moraju
predloiti drugu alternativnu divestituru koju e stranke morati provesti u sluaju
neuspjeha provedbe prve opcije u zadatom vremenskom roku, s tim da druga divestitura
mora biti barem jednako kvalitetna kao prva, te mora postojati mogunost brzog
provoenja (tzv. crown jewel) (Cerovac, 2010:101). Sve obaveze o odranju
nezavisnosti prve opcije, poput tzv. hold-separate dunosti, moraju se provoditi i na
altenativnu, da bi se kasniji prijenos, ukoliko se pokae potrebnim, mogao provesti to
uinkovitije.
Konano, da bi se uklonile veze sa konkurentima, moe biti nuno prodati
manjinsko uee u kapitalu konkurenta, odnosno manjinsko uee u zajednikom
poduhvatu. Izuzetno Komisija moe dopustiti zadravanje takvog uea ukoliko utvrdi da
sama finansijska korist koja se dobija takvim ueem ne stvara konkurencijske probleme,
odnosno da je praena trajnim i obuhvatnim mjerama uklanjanja veza s konkurentom
(odustajanja od prava veta, zastupljenosti u odborima, prava na informisanje i sl.).
2.4.1.1. Ope karakteristike kupca
Uspjenost divestitura zavisi od brojnih faktora, ali jedan od najznaajnijih jeste
ispravan odabir kupca. Ono na to se ukazuje u ekonomskoj teoriji, odnosno na to ukazuje
i sama Studija o posebnim mjerama, jeste da uesnici koncentracije nemaju nikakvog
Inae, Cerovac ovaj institut naziva odredbom o krunskom dragulju
128
poticaja za pronalaenjem najboljeg kupca, odnosno kupca koji im predstavlja, ili bi nakon
kupovine predstavljao, znaajnog konkurenta (Papandropoulos, Tajana, 2006:448-450;
Monti, 2007:283; Akamovi, 2008:1053). S obzirom na ovo Komisija je u Obavjetenju o
posebnim mjerama istakla neke ope odlike kupca koje se moraju zadovoljiti da bi on bio
prihvaen.
Meu opim odlikama prihvatljivog kupca naznaavaju se sljedee: a) kupac mora
biti nezavistan i nepovezan sa uenicima koncentracije; b) kupac mora imati dovoljna
finansijska sredstva, odnosno biti openito sposoban da stvori odriv i aktivan
konkurentski pritisak na tritu; te c) koncentracija prodavanog dijela drutva i kupca sama
ne smije biti takva da stvara nove konkurencijske probleme. S tim u vezi mogue je
identificirati tri naina na koja se moe izvriti prijenos poslovanja na novog kupca: a) u
fiksnom roku nakon odluke Komisije; b) tzv. up-front-buyer opcija; te c) tzv. fix-itfirst opcija.
Prva opcija se najee i koristi, i to kada ve postoji odreeni broj zainteresovanih
potencijalnih kupaca. Druga opcija, prvi put upotrebljena u predmetu Bosch/Rexroth,
koristi se u situacijama kada postoji nesigurnost u pogledu mogunosti pronalaska
adekvatnog kupca, ili kada postoje druge prepreke poput prava treih lica. U tom sluaju
uenici koncentracije se obavezuju da nee provesti koncentraciju sve dok ne pronau
adekvatnog kupca. Ovo posljednje treba da predstavlja poticaj za stranke da uloe dodatne
napore na pronalasku takvog kupca, jer tek potom mogu provesti namjeravanu
koncentraciju (Motta, Polo, Vasconcelos, 2007:618; Kaufman, Akamovi, Poi,
2010:985). Trea opcija se koristi u specifinim situacijama gdje se pokazuje kao naroito
problematino pronalaenje prikladnog kupca, ili gdje je poslovanje koje se prodaje
odrivo samo ako ga preuzme odreena vrsta kupca. Stoga, u treem sluaju, osnovi
ugovora o prodaji zakljuuju se ve u samoj fazi kontrole koncentracija, te ukoliko takav
ugovor Komisija odobri provoenje koncentracije moe se zavriti ubrzo nakon to
Komisija objavi svoju odluku. Osnovno razlikovanje up-front i fix-it-first opcija jeste
to se u prvoj odmah ne zna identitet kupca, iako i u jednoj i u drugoj opciji koncentracija
ne moe biti provedena dok se sa takvim kupcem ne zakljui pravno obavezujui ugovor o
kupoprodaji, naravno odobren od Komisije.
2.4.1.2. Manjkavosti strukturalnih mjera
Razlozi koji vode preferiranju strukturalnih mjera ine se oitim: one trajno
uklanjaju prepoznate probleme, te to ine uinkovito, uz veoma mali troak za samu
Komisiju, te po svojoj prirodi ne zahtijevaju dogotrajno nadgledanje. Ipak, kategorinost
ovog stava sve se vie dovodi u sumnju. Tako se istiu brojne manjkavosti strukturalnih
mjera, ukazuje se da pogodnosti koje dolaze sa strukturalnim mjerama i nisu ostvarive u
mjeri u kojoj se to ini, te da u konanici insistiranje na njima ak moe biti
kontraproduktivno za uinkovitu trinu konkurenciju.
Studija o posebnim mjerama istie poraavajue efekte strukturalnih mjera u
analiziranom periodu (1996-2000). Ukoliko se efikasnost takvih mjera, naroito
divestitura, shvati kroz opstanak novog drutva na trinu kao efikasnog konkurenta tokom
odreenog nadgledanog perioda (u ovom sluaju tri do pet godina), pokazuje se da su
takve mjere bile uspjene tek u 56% sluajeva, odnosno bile djelimino uinkovite u 25%
Predmet COMP/M.2060, Bosch/Rexroth, 12.01.2001.
129
sluajeva! Kao to je ispravno primjeeno u literaturi, stvari su jo i gore ukoliko se

analiziraju parametri trinih udjela, a ne samo prisustva na tritu (Papandropoulos,
Tajana, 2006:446; Davies, Olczak, 2010:84). Analiza pokazuje da je trini udio
divestiranog drutva, tokom analiziranog perioda, smanjen u 44% sluajeva, odnosno ostao
stabilan u 34% sluajeva.
Jedan od kljunih problema strukturalnih mjera proizilazi iz asimetrinosti
informacija i stratekog ponaanja. Asimetrinost proizilazi iz injenice to je prodavac u
povlatenoj poziciji naspram Komisije u odnosu na podatke o svom drutvu, o dijelovima i
aspektima tog drutva koji su kljuni za njegov uspjeh, te da uvijek postoji problem da
Komisija moe pristati na divestiture dijelova drutva koja nisu sposobna kao takva da
preive na tritu, ili kojima nisu prirodati i drugi nuni dijelovi drutva. Kao to je ve
spomenuto, opasnost od ovoga pak esto vodi Komisiju da zahtijeva u divestiturama puno
vie nego to je potrebno, to moe voditi povredi principa proporcionalnosti (Turk, 2012),
a to nadalje moe voditi openitom guenju poticaja za drutva da se uope koncentriraju
(radi tzv. over-fix problema). Strateko ponaanje proizilazi iz toga to prodavac i kupac
dobijaju prostor za razgovore o kasnijim koluzivnim djelovanjima, tokom pregovora o
procesu divestiture, odnosno ispravno se ukazuje da je pogrena pretpostavka da je kupac
uvijek na strani Komisije, odnosno za stvaranje uinkovite trine konkurencije
(Papandropoulos, Tajana, 2006:448) Istovremeno, kritikuje se openiti negativni stav
prema bihejvijoralnim mjerama, te se ukazuje da nadziranje ne mora biti ni skupo, ni
neuinkovito, naroito u onim sektorima gdje svakako ve postoji regulatorna intevencija
drave (Papandropoulos, Tajana, 2006:448; Motta, Polo, Vasconcelos, 2007:618).
Wang ukazuje na jo jedan znaajan aspekt ove rasprave, naime na diskrepanciju u
tretiranju dominantnog poloaja s aspekta kontrole koncentracija i kontrole kartela. Ve
smo istakli injenicu da samo stvaranje dominantnog poloaja, koje ne ukljuuje
koncentriranje, nije kao takvo zabranjeno, ali da zbog opasnosti koju inherentno nosi sa
sobom biva predmetom kontrole u obliku zabrane zloupotrebe dominantnog poloaja (l.
102 TFEU). S tim u vezi Wang se pita sljedee: ukoliko efekte uinkovitosti koji nastaju
koncentracijama, a koji imaju pozitivne efekte za potroae, zaista uzimamo za ozbiljno,
da li je zabrana koncentracija koje sa sobom donose takve uinkovitosti uvijek najbolje
rjeenje? (Wang, 2001:589-590). Ukazujui na studije same Komisije po kojoj strukturalne
mjere nisu imale eljene uinke, odnosno na druge studije koje su pokazale da je razbijanje
drutava sa dominantnim poloajem imalo negativne uinke na potroae, Wang dolazi do
zakljuka da bi trebalo promisliti odnos prema strukturalnim mjerama u kontroli
koncentracija. Drugim rijeima, on sugerie da bi samo u kranjim sluajevima trebalo
nametati strukturalne mjere, te da se protiv negativnih uinaka dominantnog poloaja treba
boriti prevashodno kroz odredbe o zabrani zloupotrebe dominantnog poloaja, instituta
kojeg treba jo unaprijediti. Suoen sa poznatim dilemama i problemima kod primjene l.
102 TFEU, Wang ukazuje da povoljnosti za potroae, dobijene kroz efekte uinkovitosti,
prevau nad drugim negativnim aspektima ovog pristupa. ak, ta vie, Wang kao moguu
reformu preporuuje da se nametanje strukturalnih mjera odloi do onog trenutka kada se
pokae da je koncentrirano drutvo prekrilo odredbe zakljuujui zabranjeni sporazum (l.
101 TFEU), odnosno zloupotrijebilo dominantni poloaj (l. 102 TFEU) (Wang, 2001:589-
130
596). Promjena paradigme u razmatranju posebnih mjera svakako je vidljiva i u Studiji o

posebnim mjerama, odnosno u novom Obavjetenju o posebnim mjerama.
2.4.2. Bihevijoralne mjere
Iz prethodnih izlaganja, kao i iz pregleda opih principa u proceduri posebnih
mjera, jasno je da Komisija daje prednost strukturalnim mjerama, uz isticanje da posebne
mjere koje se odnose na budue ponaanje uesnika koncentracije mogu biti prihvatljive
samo izuzetno u veoma specifinim okolnostima (Ezrachi, 2006:459). Istovremeno, druge
vrste mjera nisu iskljuene, naroito u situaciji kada, zbog specifinosti strukture drutva,
strukturalne mjere nisu izvodljive. S tim u vezi Komisija naglaava da moe prihvatiti
druge vrste posebnih mjera (nestrukturne), ali samo u okolnostima kada je druga ponuena
posebna mjera barem istovjetna u posljedicama divestituri. Istina je, meutim, da e se
najee ovakve mjere kombinirati sa strukturalnim mjerama. Komisija takoer istie da
nije mogue unaprijed propisati vremensko trajanje takvih nestrukturalnih mjera, te da e
se to morati odreivati u svakom pojedinanom sluaju. Meu takvim ne-strukturalnim
mjerama, kojima se utjee na budue ponaanje uesnika koncentracije, naroito se navode
sljedee: mjere doputanja pristupa, te mjere izmjene dugotrajnih ekskluzivnih ugovora (uz
naznaku i ostalih mjera). Treba ponoviti, meutim, da i odreene bihevijoralne mjere
mogu imati trajne posljedice na strukturu trita, odnosno da delimitacija izmeu dvije
vrste posebnih mjera nije najoitija (Went, 2006:456-458). Takoer, kao to je ve
istaknuto, bihevijoralne mjere javljaju se i u proceduri kontrole kartela, ali istie se da je u
proceduri kontrole koncentracija Komisija slobodnija u odreivanju ovih mjera, odnosno
da ne mora ispunjavati sve uslove da bi ih izrekla/prihvatila (npr. pristup tzv. essential
facilities) (Monti, 2007:286).
Kao najznaajnije bihevijoralne mjere navode se mjere omoguavanja prisupa (tzv.
access remedies), kojima se, kao to im samo ime sugerie, doputa prisup kljunoj
infrastrukturi, mreama, tehnologiji, patentima, pravima intelektualne svojine i sl., na
nediskriminatorskoj i transparentnoj osnovi. (Paas, 2006:210-212). Ove mjere naroito za
cilj imaju olakavanje ulaska konkurenata na trite, odnosno otklanjanja problema kod
sprijeavanja trinog natjecanja (tzv. forclosure), koje naroito nastaje kao posljedica
vertikalnih koncentracija. Zbog komplesnosti ovih mjera, njihovom osmiljavanju se mora
pristupati s naroitom ponjom (Baker, Woodgate 2006:409-410), posebno u odnosu na
njihovo nadziranje, koje se obino povjerava samim uesnicima na tritu, uz prikladne
Vidi: Commission Notice on remedies acceptable under Council Regulation (EEC) No 4064/89 and under
Commission Regulation (EC) No 447/98 (2001/C 68/03), para. 13 ([N]ajuinkovitiji nain obnavljanja
uinkovite konkurencije, osim zabrane, jeste stvaranje uslova za nastanak novog konkurentnog entiteta ili za
jaanje postojeih konkurenata kroz divestiture). Istovremeno, Obavjetenje o posebnim mjerama iz 2008,
isputa ovo stanovite, odnosno zamijenjuje ga sa drugim koji nije tako kategorian. Vidi: NR, para. 13.
Vidi, npr.: presudu Telia/Sonera, 52/09 (2011) ECR, para. 117-119; sluaj COMP/M.2876,
Newscorp/Telepiu, 2.04.2003, para. 222-261; sluaj COMP/M.2530, Sdzucker/Saint Louis Sucre,
20.12.2001, para. 152, 157; sluaj COMP/M.3570, Piaggeo/Aprilia, 22.11.2004, para. 63-66.
Vidi, npr.: sluaj COMP/M.190, Nestle/Perrier, 22.07.1992; sluaj COMP/M.430, Procter &
Gamble/Schickedanz, 17.01.1994; sluaj COMP/M.623, Kimberley-Clark/Scott Paper, 16.01.1996.
Vidi: sluaj COMP/M.1795, Vodafone Airtouch/Mannesmann, 12.04.2000, para. 60; sluaj

COMP/M.2050,
Vivendi/Canal+/Seagram,
13.10.2000,
para.
79;
sluaj
COMP/M.2947,
Verbund/EnergieAllianz, 11.06.2003, para. 162; sluaj COMP/M.3280, Air France/KLM, 11.02.2004, para.
154.
131
mehanizme za rjeavanje sporova - potput arbitraa. Istie se da ukoliko ovo posljednje

bude uspjeno sprovedeno, trajno nadziranje provoenja posebne mjere od strane Komisije
nee biti potrebno, osim u situaciji kada se uesnici na tritu ne pridravaju odluka takvih
tjela za rjeavanje sporova.
Mjere izmjene dugotrajnih ekskluzivnih ugovora, koje mogu rezultirati i
njihovim potpunim uklanjanjem, mogue su samo kao dijelovi ireg paketa posebnih
mjera, kojima je cilj da uklone izgledno sprijeavanje trinog natjecanja na uzlaznim (u
odnosu na konkurente) ili nizlaznim tritima (u odnosu na potroae). Komisija istie,
meutim, da dostupni dokazi moraju pokazivati da se takvi ekskluzivni ugovori nee
odrati ni u praksi, odnosno de facto. to se tie ostalih vrsta nestrukturalnih mjera,
naroito obeanja budueg ponaanja, Komisija istie da je veoma skeptina prema njima,
odnosno da ih moe ispitivati samo izuzetno u specifinim okolnostima, kao na primjer u
odnosu na konkurencijske probleme koji nastaju u konglomeratskim strukturama.
3. POSEBNE MJERE U KONKURENCIJSKOM PRAVU BIH
U literaturi se istie da posebne mjere predviaju propisi svih drava koje provode
nadzor koncentracija i suvremenu politiku trinog natjecanja(Kaufman, Akamovi,
Poi, 2010:971; Dabbah, Lasok, 2006; Lasok, 2008). Nemamo razloga da dovodimo u
sumnju takav openiti zakljuak, iako e postati jasno iz naeg izlaganja da samo
postojanje naznake normativnog osnova ne znai i primjenjivanje tog bitnog instituta,
odnosno njegovu operacionalizaciju u praksi. Kao to je ve sugerisano, ZoK sadri veoma
ture odredbe o posebnim mjerama, kako u proceduri kontrole kartela, tako i u proceduri
kontrole koncentracija. Kao to smo ve istakli, u tome nije jedinstven: ECMR takoer
sadri relativno ture odredbe, odnosno ne pravi klasifikaciju posebnih mjera. Naravno, to
se kompenzira na druge naine, naroito kroz Uredbu br. 802/2004, odnosno nekoliko
vanih instrumenata mekog prava na koje smo ve ukazali. to se tie ZoK, prvobitno
moemo spomenuti l. 1, koji odreuje predmet Zakona, a u kojem se istie da se
Zakonom ureuju, izmeu ostalog, i mjere zatite trinog natjecanja. U zakonu koji inae
sadri ezdeset i jedan lan, posebne mjere (ne)posredno ureuje devet lanova. U
nastavku emo pogledati nain na koji se ureuje pitanje posebnih mjera u polju kontrole
koncentracija.
3.1. Posebne mjere u kontroli koncentracija
Posebne mjere u kontroli koncentracija ureene su u etiri lana. Openito, uz
rezerve na koje emo ukazati u nastavku, moglo bi se tvrditi da ZoK ostavlja mogunost
propisivanja posebnih mjera nakon pregovora sa strankama, odnosno jednostrano
nametanje posebnih mjera od strane Vijea.
Najznaajnija odredba sadrana je u l. 18, koji ureuje rjeenja o koncentracijama,
a gdje je propisano da Konkurencijsko vijee nakon zavretka postupka moe donijeti
rjeenje, izmeu ostalog, i kojim se koncentracija ocjenjuje uslovno doputenom,
odnosno da se u takvom rjeenju odreuju mjere, uslovi i rokovi njihovog ispunjavanja.
Nadalje, istie se da uesnici koncentracije u takvom sluaju, osim ako Vijee iz naroito
opravdanih zahtjeva ne utvrdi drugaije, mogu nastaviti sporovoenje koncentracije tek
nakon ispunjavanja propisanih mjera, uslova i rokova. Konano, istie se da Vijee po
slubenoj dunosti, odnosno na zahtjev stranke, moe izmijeniti rjeenje o uslovno
132
doputenoj koncentraciji kada stranke ne mogu ispuniti neke od uslova ili kre neku od
mjera odreenu rjeenjem Konkurencijskog vijea, zbog okolnosti koje se nisu mogle
predvidjeti i izbjei i koje ne zavise od volje stranaka.
Odredba lana 42, kojim se propisuju upravni akti koje donosi Konkurencijsko
vijee, sadri zbunjujuu odredbu kojom Vijee donosi i rjeenje kojim se odreuju
posebne mjere za ponovno uspostavljanje efikasne trine konkurencije kod zabranjenih
koncentracija na osnovu lana 18. (naglasak dodat). Nije jasno o kakvim se posebnim
mjerama radi, budui da ak i kada se donese odluka o zabrani koncentracije ona se donosi
nakon ocjene da e koncentracija, koja jo nije nastupila zbog pravila o suspenziji
provoenja koncentracije (l. 18, stav 9), biti takva da ispunjava uslove za zabranu. Po
svemu sudei odredba l. 42. trebala je upuivati na l. 19, koji se odnosi na mjere nakon
sprovoenja nedozvoljene koncentracije, a ne na l. 18.
U lanu o konanim rjeenjima Konkurencijskog vijea istie se da se po zavretku
postupka donosi konano rjeenje koje moe sadravati preporuke i/ili sankcije i ostale
mjere za stranke u postupku (l. 43.). Na istom se mjestu istie da Konkurencijsko vijee
moe, po slubenoj dunosti ili zahtjevu stranke, ponovo preispitati rjeenje i u sluaju
ako stranke u postupku djeluju u suprotnosti s obavezama koje je utvrdilo Konkurencijsko
vijee. Konano, meu osnovima za novane kazne za tee povrede Zakona (l. 48.), koje
mogu iznositi do 10% vrijednosti ukupnog godinjeg prihoda privrednog subjekta,
odnosno biti u iznosu od 15.000 KM do 50.000 KM kada se izrie odgovornom licu
privrednog subjekta, navodi se i nepostupanje po odlukama Konkurencijskog vijea kojim
se ocjenjuje dozvoljenost koncentracija, odreuju privremene mjere, te nepostupanje po
drugim rjeenjima, zakljucima i drugim aktima koji se donose na osnovu odredbi ZoK
(upuivanjem na l. 42.).
Odredba l. 18. sroena je na takav nain da se samim njenim itanjem ne moe
nedvosmisleno zakljuiti da je takva odluka (o uvjetno doputenoj koncentraciji), rezultat
prijedloga uesnika koncentracije, odnosno u konanici posljedica pregovora Vijea i
uesnika koncentracije, a ne jednostrani in Vijea. Relevantne odredbe ECMR, poput
Uredbe 4064/89, ne ostavljaju nikakvu sumnju u to da posebne mjere nisu jednostrani in
Komisije, te smo ve istakli da je jedan od temeljnih principa u odreivanju posebnih
mjera njihova inicijativa od stranaka, odnosno odluivanje o njima prilikom pregovora
Komisije i stranaka. Miljenja smo da se predmetne odredbe imaju tumaiti kao da ne
dozvoljavaju jednostrano nametanje posebnih mjera od strane Vijea, te emo se ovom
pitanju vratiti u analizi procedure.
Na drugi sluaj, odnosno jednostrano propisivanje posebnih mjera od strane Vijea,
odnose se odredbe l. 19, koje se tiu mjera nakon sprovoenja nedozvoljene
koncentracije. Tako se propisuje da Vijee, na zahtjev stranke ili po slubenoj dunosti,
posebnim rjeenjem odreuje neophodne mjere za osiguranje slobodne trine
konkurencije na relevantnom tritu, uz odreivanje rokova za njihovo izvrenje, kada je
provedena zabranjena koncentracija, odnosno kada je provedena koncentracija bez
prethodne prijave, a koja je dovela do znaajnog naruavanja trine konkurencije. U
drugom stavu istog lana odreuju se mjere koje Vijee moe izrei u toj situaciji, i to: a)
Ovo, inae, ne bi bila jedina greka u Zakonu, budui da l. 49(1)d) upuuje na nepostojeu odredbu l.
42(1)g).
Vidi: Council Regulation (EC) No 139/04 of 20 January 2004 on the control of concentrations between
undertakings OJ L 24, 29.01.2004, para. 30, 31 preambule, te l. 6(2).
133
naloiti da se steene dionice ili poslovni udjeli otue (prenesu), te b) zabraniti ili
ograniiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili udjele u privrednim subjektima
uesnicima koncentracije i prestanak kontrole zajednikog ulagaa ili drugih oblika
(koncentracije - op.a.) iz lana 12. ovog zakona koji su doveli do nedozvoljene
koncentracije. Kao to smo ve istakli, zbog greke u upuivanju u l. 42. nije mogue
izricati kazne za krenja obaveza iz odredbe l. 19, osim ukoliko se odredba ne bi tumaila
kao da sadri oitu nomotehniku omaku (teorija scrivener error), odnosno da ne postoji
sumnja u pravi smisao odredbe. Smatramo da bi u svakom sluaju, zbog pravne sigurnosti,
bilo potrebno izvriti ispravku Zakona na ovom mjestu.
Treba naznaiti da se posebne mjere ne tretiraju ni u jednom drugom propisu,
odnosno podzakonskom aktu Vijea, te da openito Vijee nije donosilo akte mekog prava
koji bi davali bilo kakve detaljnije smjernice u ovom pogledu. Konano, u dosadanjoj
praksi Vijea nikada nije doneena odluka o uslovno doputenoj koncentraciji, niti je ikada
Vijee bilo u prilici jednostrano nametati posebne mjere u svojoj nadlenosti kontrole
koncentracija.
4. PROCEDURA POVODOM POSEBNIH MJERA U KONKURENCIJSKOM
PRAVU EU
Procedura pred Evropskom komisijom, u pravilu, podjeljena je u dvije faze (Faza
I i Faza II). Faza I otpoinje nakon utvrivanja potpunosti prijave namjere
koncentracije, te traje u pravilu 25 dana. U roku od 15 dana od otpoinjanja ove faze,
drave lanice mogu zahtijevati prosljeivanje predmeta, u kojem sluaju se vremenski rok
produava na 35 radnih dana, to je sluaj i onda kada uesnici koncentracije ve u ovoj
fazi ponude prihvatanje posebnih mjera. U l. 6 ECMR navode se mogue odluke koje
Komisija donosi po zavretku Faze I, i to: a) koncentracija ne spada u opseg Uredbe o
spajanjima; b) doputenje (koncentracija ne stvara ozbiljne sumnje u kompatibilnost sa
zajednikim tritem; te c) otvaranje Faze II (koncentracija stvara ozbiljne sumnje). Faza II
otpoinje donoenjem odluke iz l. 6(1)c, te u pravilu traje 90 radnih dana, osim u sluaju
kada stranke ponude prihvatanje posebnih mjera kasnije od 55 dana od otpoinjanja Faze II
u kojem sluaju se rok produava na 105 dana. Postoji mogunost daljeg produenja roka
za 20 radnih dana u sluaju da o tome postoji zahtjev ili saglasnost strana koje vre prijavu,
s tim da maksimalno trajanje Faze II ne moe biti due od 125 dana. lan 8. ECMR istie
mogue odluke koje Komisija donosi po okonanju Faze II: a) odobrenje (u sluaju
kompatibilnosti sa zajednikim triem); b) uslovno odobrenje; c) zabrana (u sluaju
nekompatibilnosti sa zajednikim tritem); d) disolucija (u sluaju implementacije prije
odobrenja, odnosno nepotovanja postavljenih uslova); e) privremene mjere; f) povlaenje
odluke o odobrenju (u sluaju netanih podataka, odnosno krenja obaveza). U literaturi se
ponekad koristi i pojam Faza III za objanjenje perioda nesigurnosti i odugovlaenja,
naroito u situacijama predlaganja posebnih mjera, a prije njihovog testiranja, odnosno
konane odluke i implementacije (Whish, 2009:849).
Imajui u vidu openite naznake o proceduri kontrole koncentracija, nuno je
osvrnuti se blie na proceduru koja se specifino odnosi na posebne mjere. Detaljnije
podatke o proceduri u pogledu posebnih mjera dobit emo uvidom u implementacionu
uredbu (Uredba br. 802/2004), odnosno u relevatne dokumente mekog prava. Poglavlje VI
Implementacione uredbe odnosi se na obaveze i uvjete predloene od strane uesnika
koncentracije.
134
U lanu 19. preciziraju se rokovi za podnoenje obaveza i uvjeta, te se istie da je u

prvoj fazi to nuno uiniti ne dalje od 20 radnih dana od dana kada je Komisija zaprimila
prijavu koncentracije, odnosno ne kasnije od 65 radnih dana u drugoj fazi postupka - s tim
da se rok produava, ako se produe sve rokovi u propisanim okolnostima. Iznimno,
doputa se Komisiji prihvatanje obaveza i uvjeta i nakon isteka vremenskih rokova za
prilaganje istih, ukoliko se ispotuju odredbe l. 19(5) ECMR, koji se odnosi na saradnju
sa nacionalnim konkurencijskim tijelima. to se tie same procedure za prilaganje obaveza
i uvjeta, l. 20. propisuje da se predaje jedan original i deset kopija obaveza i uvjeta
predloenih od uenika koncentracije, uz elektronsku kopiju, te da Komisija bez
zadravanja prosljeuje kopije tih dokumenta nadlenim konkurencijskim vlastima drava
lanica. Pored toga, stranke moraju dostaviti i jedan original, kao i deset kopija podataka i
dokumenata propisanih u posebnom formularu sa posebne mjere (Form RM), koji je dat
kao Aneks IV Impelemtacionoj uredbi, uz insistiranje da podaci tu navedeni moraju biti
tani i potpuni.
U uvodu za Form RM istie se da se podaci i dokumentacija koja se tu zahtijeva
mora priloiti u isto vrijeme kada se predlau obaveze i uvjeti, a s ciljem da se dopusti
Komisiji da ispita da li su obaveze i uvjeti sposobni da uine koncentraciju kompatibilnom
sa zajednikim tritem, odnosno da e sprijeiti znaajno naruavanje uinkovite
konkurencije. Istovremeno, istie se da Komisija moe odustati od zahtijevanja prilaganja
Form RM, kada je dovoljno uvjerena da to u predmetnom sluaju nije nuno. Takoer,
nivo detaljnosti podataka koji se zahtijevaju u znaajnoj mjeri zavise od tipa i strukture
posebne mjere koja se predlae (npr. carve-out posebne mjere zahtijevaju detaljnije
podatke od prodaje samostalnog poslovanja). Konano, u uvodu se istie da ukoliko
stranke smatraju da pojedini podaci koji se zahtijevaju ovim formularima nee biti nuni
Komisiji za ocjenu, mogu zahtijevati od Komisije, uz prikladno objanjenje, da ih oslobode
obaveze dostavljanja tih podataka. Form RM je podijeljen u pet odjeljaka i to: Odjeljak 1
(opis obaveze i uvjeta); Odjeljak 2 (prikladnost za uklanjanje konkurencijskih problema);
Odjeljak 3 (odstupanje od model tekstova); Odjeljak 4 (saetak obaveza i uvjeta); te
Odjeljak 5 (podaci o poslovanju koje se prodaje).
Ono to je naroito znaajno za rad Komisije u ovom podruju, jeste veoma jasno
ukazivanje na poeljnost ranih, pa i neformalnih, kontakata sa Komisijom, da bi se stranke
upoznale sa procedurom, otklonile sve sumnje, raspravile sporna pitanja, prikladno
pripremile prijave, pa i one u odnosu na posebne mjere itd. Takvi kontakti su bez sumnje
od presudnog znaaja za uesnike koncentracije, kako kod potvrivanja da postoje sumnje
u usklaenost koncentracije, kod precizne identifikacije problema, odnosno kod pravilnog
formulisanja posebnih mjera kojima bi se takvi problemi trebali skroz ukloniti. Ovo je
naroito naznaeno u smjernici najbolje prakse Komisije, koju emo ukratko analizirati,
prije pregleda procedure po posebnim mjerama u prvoj i drugoj fazi postupka. S tim u vezi
korisno je citirati svrhu tog dokumenta:
Osnovni cilj ove Najbolje prakse jeste da se ponudi uputa za zainteresovane
stranke o svakodnevnom provoenju kontrole koncentracija od strane Komisije. One su
osmiljenje da utvrde i izgrauju duh saradnje i voljeg razumijevanja izmeu DG
S tim u vezi vidi: Implementaciona uredba, Annex I (Form CO), odjeljak 1.1., Aneks II (skraeni formular),
odjeljak 1.3., Aneks III (Form RS), odjeljak A, odnosno Aneks IV (Form RM), uvod. Vidi, takoer:
Commission Notice on a simplified procedure for treatment of certain concentrations under Council
Regulation (EC) No 139/2004, para. 15. S tim u vezi, treba imati u vidu i kontakte Komisije sa
konkurencijskim tijelima drava lanica.
135
Competition i pravne i poslovne zajednice. U tom smislu, Najbolja praksa tei da povea
razumijevanje istranog postupka i da samim tim pojaa uinkovitost istraga i da osigura
visok stepen transparentnosti i predvidljivosti procesa ocjene. Naroito, ona cilja da kratki
vremenski period dostupan u procedurama koncentracija pred Komisijom uini to je
mogue produktivnijim i efikasnijim za sve zainteresovane stranke.
Najbolja praksa ve na samom poetku istie znaaj kontakata stranaka sa
Komisijom i prije predaje prijave namjere koncentracije, te se istie da je to i
najuinkovitiji nain borbe protiv izdavanja odluka o nekompletnosti prijava. Takvi
kontakti, u pravilu, trebaju se initi barem dvije sedmice prije prijave, dok se nacrti prijava,
u sluaju sastanaka sa Komisijom (ili konakta putem telefona), trebaju dostaviti u pravilu
barem tri dana prije. Poseban oblik komunikacije stranaka i Komisije, nakon prijave
namjere koncentracije, jeste kroz tzv. State of Play sastanke (SoP). Ovi sastanci se
ine na dobrovoljnoj bazi, u uredu Komisije, odnosno preko telefona ili videokonferencije,
a za cilj imaju razmjenu podataka izmeu Komisije i stranaka, u cilju ostvarenja
uinkovitije procedure. Istie se da ovi sastanci ne iskljuuju druge kontrakte, naroito u
sluajevima znaajnijeg proceduralnog ili materijalnog razvoja situacije, od kojih se kao
primjer navodi pregovaranje o posebnim mjerana u drugim jurisdikcijama. U Najboljoj
praksi se istie pet momenata, u prvoj i drugoj fazi postupka, kada se strankama nudi
mogunost uestvovanja u SoP: a) prije isteka petnaest radnih dana prve faze postupka; b)
dvije sedmice od usvajanja odluke o pokretanju druge faze (l. 6(2)c) ECMR); c) prije
izdavanja Izjave o prigovorima (Statement of Objections); d) nakon odgovora na Izjavu
o prigovoru, odnosno usmenu raspravu; te e) prije sastanka Savjetodavne komisije.
Sastanak u situaciji a) naroito je koristan budui da nudi mogunost strankama da
pripreme formulaciju moguih posebnih mjera u prvoj fazi, prije isteka roka od 20 dana do
kada moraju to uiniti u prvoj fazi. Sastanak u situaciji b) treba da poslui u daljem
razjanjavanju pozicije Komisije strankama, nakon pokretanja druge faze, ali takoer i
raspravi o moguim posebnim mjerama, koje bi, ukoliko bi se pristupilo njihovom
pregovaranju, produile rokove u drugoj fazi. Sastanak nakon odgovora na Izjavu o
prigovorima, odnosno situacija d), naroito u situaciji ukoliko Komisija pokae da
neodustaje od svojih prvobitnih primjedbi, moe posluiti kao mogunost rasprave opsega
i vremenskog okvira prijedloga posebnih mjera. Konano, u situaciji e) sastanak se moe
iskoristiti za raspravu o razmiljanju Komisije o posebnim mjerama, rezultatima testiranja
trita na takve posebne mjere, odnosno nudi se mogunost strankama da ponude
poboljanja svojim prvobitnim prijedlozima posebnih mjera - u skladu sa vremenskim
rokovima, koje smo naznaili prethodno.
DG Competition Best Practices on the conduct of merger control proceedings, 20.01.2004, para. 1.
Vidi: ibid., para. 5-19.
Vidi: ibid., para. 33.
Vidi: Commission Regulation (EC) No 802/2004 of 7 April 2004 implementing Council Regulation (EC) No
139/2004 OJ L 133, 30.04.2004, amended by Commission Regulation (EC) No 1033/2008 of 20 October
2008 OJ L 279, 22.10.2008, l. 18, stav. 1.
Vidi, takoer: DG Competition Best Practices on the conduct of merger control proceedings, para. 41.
Imajui u vidu l. 10(1) i (3) ECMR, po podnoenju prijedloga posebnih mjera dolazi do automatskog
produavanja rokova u prvoj i drugoj fazi.
136
4.1.
Procedura u prvoj i drugoj fazi
Imajui u vidu prethodno naznaene ope odrednice procedure po posebnim

mjerama, sada emo se osvrnuti na glavne odlike tog postupka u prvoj i drugoj fazi,
naroito na nain kako je to propisano u Obavjetenju o posebnim mjerama.
Kao to je naznaeno prethodno, posebne mjere mogue je predlagati u obje faze
postupka, s tim da postoji konceptualno razlikovanje pravne prirode ovih mjera u razliitim
fazama. Naime, posebne mjere se u prvoj fazi postupka mogu prihvatati samo kada je
konkurencijski problem sasvim oit, pa samim tim moe lako biti ukonjen, tj. nema
potrebe za ulaenjem u detaljniju istragu druge faze, odnosno posebne mjere su dovoljne
da ukone sve ozbiljne sumnje koje inae predstavljaju osnov za otpoinjanje druge faze
postupka. S obzirom na mogunost komunikacije s Komisijom u vezi posebnih mjera,
moe se pokazati da ih je potrebno modifikovati, meutim, imajui u vidu njihovu prirodu
u prvoj fazi Obavjetenje o posebnim mjerama istie da se samo ograniene modifikacije
mogu prihvatati na predloene posebne mjere, u ta se ubrajaju razjanjenja,
usavravanja i/ili druga poboljanja osmiljena da osiguraju da su posebne mjere
upotrebljive i uinkovite, a to je u konanici mogue uiniti samo ako Komisija ima
vremena da ispita prikladnost tih (modifikovanih) posebnih mjera. Povodom same forme
prijedloga mjera istie se da one moraju ispuniti sljedee uslove: a) moraju u potpunosti
odrediti materijalne i implementacijske obaveze koje su stranke preuzele; b) potpisat e ih
osoba koja za to ima ovlatenje; c) uz njih e se priloiti i informacije koje idu uz Form
RM; te d) uz njih e se priloiti i verzija koja nije povjerljiva, ali koja sadri dovoljno
podataka da bi bila iskoristiva za trino testiranje, odnosno za konsultacije s treim
strankama. Osim posebnih rokova, proceduralni aspekti druge faze, ukljuujui i one o
formi posebnih mjera, sutinski su isti onima u prvoj fazi.
Neophodno je spomenuti da je Komisija izradila i odreeni broj standardiziranih
tekstova za strukturalne mjere, naroito divestiture, odnosno za odreivanje skrbnika
prilikom prodaje dijela drutva, odnosno kod nadzora bihevijoralnih mjera. Iako ovi
standardizirani tekstovi nisu pravno obavezujui, iz same formulacije i elaboracije tih
tekstova jasno je da imaju formu faktike obaveznosti. Temeljni cilj standardnih tekstova
za divestiture jeste: a) da jasno opie poslovanje koje se prodaje, kao i relevantne
procedure i obaveze stranaka; b) da odredi odgovornosti stranaka prema Komisiji, skrbinu,
kao i drutvu koje se prodaje; te c) isticanje znaaja pronalaska prikladnog kupca za
drutvo koje se prodaje. Takoer, istiu se i osnovni ciljevi standardnog mandata skrbnika
i to: a) da omogui glatko i blagovremeno imenovanje skrbnika i odobrenje njegovog
mandata; b) da se razjasni odnos izmeu Komisije, skrbnika i stranaka; te c) da se odrede
Vidi: NR, para. 81; presuda Royal Philips Electronics NV, T-119/02 (2003) ECR II-1442, para. 79 i dalje.
Vidi: NR, para. 83.
Vidi: Best Practice Guidelines: the Commissions model texts for divestiture commitments and the trustee
mandate under the EC Merger Regulation, 2.05.2003; Commission Model Text for Divestiture Commitments,
2.05.2003; Commission Model Text for Trustee Mandate, 2.02.2003.
Vidi: NR, para. 21; Best Practice Guidelines: the Commissions model texts for divestiture commitments
and the trustee mandate under the EC Merger Regulation, 2.05.2003, para. 5.
Vidi: Best practice/models, para. 6.
Vidi: Best Practice Guidelines: the Commissions model texts for divestiture commitments and the trustee
mandate under the EC Merger Regulation, 2.05.2003, para. 7, para. 13-34.
137
zadaci skrbnika da bi se ubrzala implementacija posebnih mjera. Zanimljiva je injenica

da standardni modeli odreuju i hijerarhiju propisa i to na sljedei nain: openite odredbe
konkurencijskog prava EU, Obavjetenje o posebnim mjerama, odluka Komisije u
pojedinanom sluaju, standardni modeli posebnih mjera, standardni mandat skrbnika. U
nastavku emo blie analizirati pitanje implementacije posebnih mjera u proceduri kontrole
koncentracija.
4.2. Implementacija mjera
S obzirom da se posebne mjere u pravilu provode nakon donoenja odluke kojim se
koncentracija uslovno doputa, jasno je da je neophodno osigurati da se implementacija
mjera uini blagovremeno i uinkovito, u suprotnom moe doi do naruavanja uinkovite
trine konkurencije, odnosno kanjavanja stranaka za neispunjavanje preuzetih obaveza.
Obavjetenje o posebnim mjerama, razumljivo, najveu panju posveuje pitanju
provoenja strukturalnih mjera, koje su i najbrojnije, uz napomenu da se najvei broj
principa primjenjuje i na implementaciju ne-strukturalnih mjera. U nastavku emo
osvrnuti na implementaciju strukturalnih mjera, naroito na procedure prodaje dijela
drutva.
to se tie vremenskih rokova, ukoliko se ne radi o tzv. fix-it-first rjeenjima, u
kojem sluaju se sa kupcem zakljuuje ugovor tokom procedure, postupak provoenja
divestiture se uobiajeno dijeli na dva stadija. Prvi stadij, iji rokovi poinju odmah po
donoenju odluke Komisije, predvien je za zakljuivanje konanog ugovora o prodaji
dijela drutva, gdje prvobitno same stranke (obino u periodu od est mjeseci) moraju
zakljuiti takav ugovor sa eventualnim kupcem, odnosno ukoliko u tome ne uspiju to mora
uiniti skrbnik divestitute (u dodatna tri mjeseca), koji tada vie nije vezan minimalnom
cijenom. Drugi stadij se sastoji u finaliziranju svih aspekata zakljuen ugovora, za to su
predviena dodatna tri mjeseca. U isticanju da se trebaju preferirati to krai rokovi
Komisija istie da je iskustvo pokazalo da kratki divestiturni periodi doprinose opoj
uspjenosti divestiture, budui da bi u suprotnom poslovanje koje se prodaje bilo izloeno
dugotrajnim periodima nesigurnosti. Ono to je znaajno istai jeste da Komisija ima
kontrolu kako nad potencijalnim kupcem, tako i nad ugovorom o kupovini, budui da ona
odobrava i jedno i drugo. Ukoliko se dogodi da i nova kupovina predstavlja koncentraciju
koja se mora prijaviti Komisiji, onda je to procedura koja se mora provesti. Ukoliko se
mogu unaprijed predvidjeti problemi u kontroli koncentracije povodom nove transakcije, a
naroito ukoliko je vjerovatno da bi to stvorilo dodatne odgode u provedbi posebne mjere,
Komisija e takvog kupca smatrati nepodobnim.
Obaveze stranaka u periodu do zakljuivanja ugovora o prodaji dijela drutva,
dijele se na tri vrste: a) osiguranje unutranjeg uuvanja odrivosti drutva; b) preuzimanje
nunih koraka u sluaju provoenja tzv. curve-out procedure; te c) nuni koraci za
Vidi: ibid., para. 10, 35-41.

Vidi: ibid., para. 11.
Vidi: NR, para. 129-130.
Ibid., para. 98.
138
pripremu prodaje dijela drutva. Obaveze ouvanja drutva - odnosno njegove

nezavisnosti, ekonomske odrivosti, utrivosti, i konkurentnosti - naroito je bitno nakon
loih prethodnih rezultata na koje je ukazala Studija o posebnim mjerama
(Papandropulous, Tajana, 2006:608). S tim u vezi, naroita panja se pridaje ouvanju
nezavisnosti drutva koje se prodaje od njegovog matinog drutva, i to tako to se imenuje
privremeni upravnih (tzv. hold-separate manager), koji je pod kontrolom skrbnika
divestiture, a koji ima dunost osiguranja nezavisnosti drutva, odnosno provoenja tzv.
ring-fencing dunosti kojima se sprijeava protok informacija izmeu drutva koje se
prodaje i matinog drutva. Nadalje, ukoliko drutvo koje se prodaje pripada postojeoj
korporativnoj strukturi moe se pokazati neophodnim da skrbnik divestiture preuzme
kontrolu nad glasakim pravima, odnosno da iskoristi pravo zamjene lanova upravnog
odbora, da bi osigurao nezavisnost drutva. U odnosu na drugu obavezu, kao to je ve
istaknuto Komisija smatra poeljnim prodaju drutva koje je ve samostalno, meutim u
odreenim uslovima moe se pristupiti i izdvajanju (curve-out) dijela drutva, koje onda
u prelaznom periodu mora postati samostalno drutvo. S tim u vezi javljaju se bitna pitanja
prijenosa imovine, transfera uposlenika, uspostavljanje informacionih sistema, uz
istovremeno osiguranje nezavisnosti od matinog drutva i sl. Skrbnik divestiture u ovom
procesu ima naroitu nadzornu ulogu, s obzirom da konani rezultat, prije zakljuenja
ugovora sa kupcem, mora biti samostalno i odrivo drutvo. Konano, stranke moraju
dopustiti uinkovito provoenje procesa ispitivanja stanja drutva od strane potencijalnog
kupca (tzv. due diligence), to ukljuuje mogunost ocjene vrijednosti drutva, imovine,
ocjene odrivosti drutva i njegove pozicije na tritu, odnosno mogunost neposrednog
kontrakta sa uposlenicima. Uz sve ovo stranke imaju dunost periodinog obavjetavanja
Komisije o napretku u finalizaciji pojedinanih faza postupka.
Iz svega prethodno navedenog u potpunosti je oit znaaj kojeg ima skrbnik
(trustee), kojem se posveuje naroita panja u Obavjetenju o posebnim mjerama,
odnosno u drugim instrumentima mekog prava. U principu pravi se razlika izmeu dvije
vrste skrbnika: skrbnika nadzornika (monitoring trustee), odnosno skrbnika divestiture
(divestiture trustee), koji ne moraju biti ista osoba (Papandropoulos, Tajana, 2006:447).
Prvi djeluje u periodu do zakljuenja ugovora sa kupcem, odnosno do isteka prvog roka u
kojem su stranke s takvim kupcem trebale zakljuiti ugovor, a nisu. Skrbnika, u pravilu,
predlau stranke (iako on djeluje nezavisno od njih), koje s njim/njom zakljuuju i ugovor,
te ga i plaaju, s tim da to mora biti osoba koja nee biti u sukobu interesa sa uesnicima
koncentracije. Istovremeno, imenovanje skrbnika odobrava Komisija, koja ujedno ima i
punu kontrolu nad njim, to znai da mu moe izdavati obavezujue instrukcije, te ga i
smijeniti. Drugim rijeima, zbog (logistike i tehnike) nemogunosti Komisije da sama
nadgleda implementaciju posebnih mjera skrbnik djeluje kao njene oi i ui. U literaturi
se istie da bi bilo korisno, zbog nunosti to ranijeg nadzora, uvesti mogunost up-front
skrbnika, na slian nain kako se taj institut koristi sa kupcima (Papandropoulos, Tajana,
2006:451).

Vidi: ibid., para. 117-127.; Commission Model Text for Trustee Mandate, 2.02.2003.
U literaturi se istie injenica da dok se prva vrsta skrbnika koristi dosta esto, isto nije sluaj sa drugom
vrstom.
NR, para. 117, te para. 119 (za pet osnovnih zadataka skrbnika nadzornika).
139
Ukoliko stranke ne budu uspjene u pronalasku kupca za drutvo koje se prodaje,

odnosno to ne uine u predvienom periodu, skrbnik divestiture ima ovlatenje da sam
proda drutvo, s tim to nije vezan minimalnom cijenom. Obaveze stranaka prema
skrbniku divestiture iste su kao i prema skrbniku nadzorniku, s tim da mu jo moraju
predati dati i znaajno iroku ponomo za samostalno djelovanje da bi uspjeno izvrio
svoje dunosti zakljuivanja ugovora o prodaji drutva. Konano, iz razloga osiguranja
uspjenosti strukturalnih mjera, Komisija zadrava pravo zahtijevanja dostavljanja
informacija od stranaka u periodu od deset godina nakon provoenja posebne mjere.
4.3.
Procedura pred Konkurencijskim vijeem
Procedura kontrole koncentracija u konkurencijskom pravu BiH, poput materijalnih

aspekata ocjene zabranjenih koncentracija, openito prati rjeenja usvojena u ECMR. Iako
ne koristi terminologiju prve i druge faze postupka, ZoK nesumnjivo sadri takvu strukturu
procedure. Tako, ZoK istie da ukoliko se Vijee na osnovu informacija i dokumentacije
dostavljene uz prijavu koncentracije, stepena vjerovatnoe povrede pravila konkurencije
takvom koncentracijom i procjene da namjeravana koncentracija za posljedicu nema
negativne efekte, moe donijeti rjeenje u roku do 30 dana (l. 18, stav 5), to u osnovi
predstavlja tzv. prvu fazu postupka kontrole koncentracija. Tek ukoliko Vijee utvrdi da bi
sprovoenje koncentracije moglo imati za posljedicu negativne efekte koji mogu znaajno
naruavati konkurenciju na relevantnom tritu, donosi zakljuak o pokretanju postupka,
kojim se zapoinje tzv. druga faza postupka.
to se tie trajanja postupka, prva faza traje 30 dana, te se okonava donoenjem
rjeenja, odnosno zakljuka o odbacivanju prijave. Sam Zakon ne istie vrstu rjeenja koja
se donosi, ali je jasno iz predmetne odredbe da to moe biti rjeenje kojim se koncentracija
ocjenjuje dozvoljenom, a ne moe biti rjeenje kojim se koncentracija ocjenjuje
zabranjenom - u tom sluaju, potrebno je donijeti zakljuak o pokretanju postupka,
odnosno zapoinjanja druge faze postupka. Pitanje koje se postavlja jeste da li se u ovom
stadiju postupka moe donijeti i rjeenje kojim se koncentracija ocjenjuje uslovno
dozvoljenom? Odredba l. 18, stav 2, sugerie da se takva vrsta rjeenja moe donijeti tek
po proteku rokova iz l. 41, a koji se odnose na drugu fazu postupka. Miljenja smo da se
predmetna odredba ne moe tumaiti na nain da daje mogunost Vijeu da donese
rjeenje u uslovno doputenoj koncentraciji i u prvoj fazi postupka, budui da u istoj fazi
ne moe donijeti ni rjeenje kojim se koncentracija ocjenjuje nedoputenom. Prva faza
moe se okonati i nedonoenjem bilo kakvog rjeenja u roku od 30 dana, kada se smatra
da je koncentracija doputena, te je ista situacija i kod nedonoenja rjeenja u drugoj fazi
postupka.
Donoenje zakljuka o pokretanju postupka, odnosno iniciranju druge faze
postupka, mora se donijeti prije isteka rokova za prvu fazu, zbog spomenute pretpostavke o
dozvoljenosti koncentracije kod nedonoenja odluka u periodu od 30 dana. Naravno,
Vijee moe takav zakljuak donijeti im ocjeni da je to svrsishodno s obzirom na
injenice sluaja, odnosno ne mora ekati protek roka za prvu fazu. Po pokretanju druge
To je, uostalom, standardna forma. Vidi: Dabbah/Lasok, op.cit., 2006, passim; Dabbah/Lasok, op.cit.,
2008, passim.
Do sada je Vijee samo jednom donijelo zakljuak o pokretanju postupka, odnosno o odluivanje u drugoj
fazi - vidi: sluaj Klas/SPRIND, rjeenje br. 01-06-26-033-65-II/08, od 06.04.2009.
140
faze Vijee ima rok od tri mjeseca za utvrivanje ocjene koncentracije, s tim da ovaj rok
moe biti produen za dodatna tri mjeseca u sluaju kada ocijeni da je za utvrivanje
injeninog stanja i ocjene dokaza potrebno izvriti dopunsko vjetaenje ili analize, ili
kada je rije o osjetljivim privrednim granama ili tritima, o emu je obavezno pismeno
obavijestiti stranke u postupku (l. 41, stav 2).
Iz ovih openitih odredaba o trajanju postupka moemo zakljuiti da je maksimalno
trajanje postupka u BiH do dva mjeseca due nego po ECMR. Meutim, u praksi, trajanje
postupka pred Konkurencijskim vijeem je dosta due od toga. Razlog za to jeste to
zakonski rokovi poinju tei tek po izdavanju potvrde o prijemu kompletne i uredbe
prijave (l. 18, stav 6), a to u praksi Vijea najee traje mjesecima, jer stranke moraju,
po zahtjevu Vijea, dopuniti prijavu! Razlozi za ovo mogli bi biti strateke prirode na
strani drutva koje vri prijavu, odnosno formalno zadovoljavanje rokova nepotpunom
prijavom, ali ne moe se zanemariti i openita neupuenost stranaka u proceduru, odnosno
odsustvo relevantnih podzakonskih propisa ili pak instrumenata mekog prava od samog
Vijea. Ovako izrazito dugim rokovima doprinosi i injenica izrazito fleksibilnog
tumaenja odredbe l. 31, koji regulie dopunu zahtjeva i odustajanje od zahtjeva. Naime,
ukoliko Vijee smatra da podnesena prijava nije potpuna moe traiti dopunu prijave za
koju podnosilac ima rok od osam dana. Meutim, taj rok moe biti produen za dodatnih
petnaest dana, ako postoje opravdani razlozi za to. U praksi se ova odredba tumai na
nain da se produenje roka moe zahtijevati i vie puta, to se i odobrava.
Konano, po zavretku postupka Vijee moe donijeti tri vrste rjeenja kojima se:
a) koncentracija ocjenjuje dozvoljenom; b) koncentracija ocjenjuje nedozvoljenom; te c)
koncentracija ocjenjuje uslovno dozvoljenom.
4.3.1. Procedura povodom posebnih mjera
Kao to smo ve istakli, miljenja smo da ZoK ne daje nadlenost Vijeu da donosi
rjeenja kojima se koncentracija ocjenjuje uslovno doputenom u prvoj fazi postupka, to
smatramo znaajnim propustom. Drugim rijeima, mogunost donoenja rjeenja koje bi
sadravalo uslove o posebnim mjerama postoji samo po zavretku druge faze postupka.
Ono to se mora primijetiti analizom ZoK, odnosno svih relevantnih podzakonskih
akata jeste gotovo potpuno odsustvo relevantnih proceduralnih odredaba o posebnim
Uz pretpostavku da postupak u drugoj fazi bude pokrenut tek po samom isteku roka za prvu fazu, te bude
produavan (30 dana + 3 mjeseca + 3 mjeseca). Inae, maksimalno trajanje postupka po ECMR je, uz sline
pretpostavke kao i kod ZoK, 160 dana.
Konkurencijsko vijee je samo tri puta izdalo potvrdu o kompletnosti bez zahtjeva za dopunom (vidi:
EZ/Jadrova, rjeenje br. 01-02-26-021-4-II/09, od 21.07.2009; Nis Petrol/Oktan Promet, rjeenje br. 0626-1-009-5-II/12, od 4.09.2012; Etihad Airways/JAT Airways, zakljuak br. 04-26-1-21-4-II/13 od
25.09.2013.) i to 25, 22, odnosno 34 dana nakon predavanja Prijave; s tim da je bilo samoinicijativnih
nadopuna prijave (NIS PETROL/OMV, rjeenje br. 01-26-1-022-7-II/12, od 20.12.2012.; Etihad
Airways/JAT Airways, zakljuak br. 04-26-1-21-4-II/13 od 25.09.2013). Predmet NIS PETROL/OMV rjeen
je u rekordnom roku od 16 dana. U jednom predmetu Vijeu je trebalo dva mjeseca da iza potvrdu o
kompletnosti, da bi jedan dan potom izdalo rjeenje (vidi: Fresenius Medical Care/Euromedic, rjeenje br.
06-26-1-003-19-II/11, 23.03.2011).
lan 25. ZoK propisuje dosta iroku nadlenost Vijea da donosi razliite vrste podzakonskih akata,
odnosno instrumenata mekog prava u obliku preporuka.
Vidi: sluaj WBB/House Milos, zakljuak br. 06-1-26-027-9-II/10, od 18.01.2011; Schiebra/Bramac,

zakljuak br. 03-26-1-04-20-II/11, od 6.7.2011.
141
mjerama. U l. 30., koji propisuje dokumentaciju uz prijavu koncentracije, ne spominje se

nita u vezi mogueg prijedloga posebnih mjera, niti je to mogue nai u odredbama
Odluke o nain podnoenja prijave namjere koncentracije. Takoer, Vijee nije izradilo
nita slino formularu za prijavu namjere koncentracije, koja bi sadravala odjeljak o
prijedlogu posebnih mjera. ini se da je jedina odredba od znaaja u ZoK ona l. 43,
kojim se propisuju konana rjeenja Vijea. Naime, tu se propisuje da po zavretku
postupka odgovorni lan Vijea dostavlja Vijeu izvjetaj o provedenom postupku s
prijedlogom rjeenja. Naroito je znaajan etvrti stav predmetnog lana gdje se istie da
Konkurencijsko vijee moe prije donoenja konanog rjeenja u pisanoj formi
obavijestiti stranke o sadraju rjeenja koje namjerava donijeti. Ova odredba je najblia
onome to se u proceduri pred Komisijom naziva Statement of Objections. Meutim,
ovdje nailazimo na nekoliko problema. Prvobitno, rije moe istie da Vijee nije duno
obavijestiti stranke o sadraju rjeenja koje namjerava donijeti, te se iz rjeenja Vijea u
odluci u predmetu Klas/SPRIND, ne vidi da je takvo objavjetenje i uinjeno prije zabrane
te koncentracije. Drugo, nije jasno koja je svrha, odnosno posljedica tog obavjetenja.
Naime, jedino ako se takvo obavjetenje shvati, odnosno tumai, kao izjava o
primjedbama, gdje bi se istakli prepoznati problemi koncentracije, ona ima smisla, budui
da bi stranke kao odgovor na to obavjetenje mogle predloiti posebne mjere - ukoliko bi
uope takvo predlaganje bilo u skladu sa ZoK, to nije sasvim jasno. Ukoliko, meutim,
takvo obavjetenje ima sasvim drugu svrhu, kao na primjer, davanje mogunosti strankama
da ukau na neke omake koje se jo mogu ispraviti prije objavljivanja, ili da jo jednom
predloe koji se dijelovi odluke imaju smatrati poslovnom tajnom, onda ZoK uistinu ne
sadri odredbe kojima bi se mogle operacionalizirati odredbe o donoenju rjeenja o
uslovno doputenoj koncentraciji.
U vezi s ovim posljednjim postavlja se veoma zanimljivo i komplesno pitanje: da li
Konkurencijsko vijee ima pravo zabraniti koncentraciju ukoliko ima mogunost
donoenja rjeenja o uvjetno doputenoj koncentraciji, odnosno ukoliko neda mogunost
strankama da predloe posebne mjere? S tim u vezi, da li postoji dunost Vijea, ukoliko
donosi odluku o zabrani koncentracije, da obrazloi u rjeenju da ne postoje zamislive
posebne mjere koje bi takvu koncentraciju inile dozvoljenom. Miljenja smo da takva
dunost Vijea postoji, odnosno da Vijee ne moe zabraniti koncentraciju prije nego to
utvrdi da ne postoje posebne mjere koje bi koncentraciju mogle initi prihvatljivom.
Suprotno bi krilo odredbe o slobodnom privreivanju privrednih subjekata, odnosno
openite ideje konkurencijske politike iji cilj nije da bezrazlono zabranjuje koncentracije
privrednih subjekata, imajui u vidu da takve transakcije mogu imati naroite pogodnosti
za potroae.
Vidi: Obrazac prijave koncentracije, Agencija za zatitu trinog natjecanja, dostupno na:
http://www.aztn.hr/uploads/documents/tn/prijava/koncentracije/OBRAZAC_PRIJAVE_KONCENTRACIJE.p
df;
Na ovo upuuje i openita logika posebnih mjera u konkurencijskom pravu EU vidi: NR, para. 85. Kao
to smo vidjeli prethodno konkurencijsko pravo BiH se, u najmanju ruku, mora usklaeno tumaiti sa
konkurencijskim pravom EU.
142
5. ZAKLJUAK
Neizbjean zakljuak prethodne analize jeste da mjere restruktuiranja
koncentracija, odnosno strukturalne mjere, i mjere praenja ponaanja uesnika
koncentracija, odnosno bihevijoralne mjere, predstavljaju neizostavne institute
konkurencijskog prava EU, ija primjena objanjava zato Evropska komisija proglaava
malo zabranjenih koncentracija u odnosu na ukupan broj prijava. Odgovor je u dosta
veem broju odluka kojima se koncentracije ocjenjuju uslovno doputenima. Ukazano je i
na manjkavosti strukturalnih mjera, odnosno na ispravnost stavova u literaturi koji ukazuju
na izbjegavanje kategorikih stanovita o prednosti strukturalnih nad bihevijoralnim
mjerama.
Povodom procedure naroito je istaknut znaaj to ranijeg poetka planiranja
posebnih mjera, ukoliko su uesnici koncentracije u situaciji da ve tada uvide spornu
prirodu koncentracije, odnosno znaaj koritenja mogunosti to ranijih (ne)formalnih
kontakata sa Komisijom, s ciljem injenja relevantne procedure to uinkovitijom.
Rad ukazuje i na zakljuak da konkurencijsko pravo Bosne i Hercegovine nije u
potpunosti osposobljeno za primjenu instituta posebnih mjera, kako u normativnom,
ukazujui na relevantne propuste u pravnim propisima koji reguliu ovu materiju, ali tako i
u faktikom smislu.
Ovo posljednje je naroito oito u nedostatku usvajanja bilo kakvih smjernica
kojima bi se uesnici na tritu upoznali sa institutom posebnih mjera, odnosno kojima bi
se podsticali neposredni kontakti izmeu uesnika koncentracija i Konkurencijskog vijea,
a koji su od iznimne vanosti za uinkovito, i u konanici uspjeno, usvajanje mjera koje
e biti dovoljne za potpuno i trajno uklanjanje prepoznatih konkurencijskih problema, ali
koji e takoer biti proporcionalne tom problemu.
143
LITERATURA
1. Akamovi, D., (2008). Pravni reim za koncentracije poduzetnika u pravu
trinog natjecanja EZ i Hrvatske s posebnim osvrtom na mjere restruktuiranja
koncentracija i mjere praenja ponaanja sudionika koncentracija. Zbornik
Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 29(2), str. 1033-1066.
2. Baker, Donald I., Woodgate, T., (2006). Compulsory access as an antitrust
remedy: when, why and how is it applied in EU and US law?, u Mardsen, Philip
(ur.): Handbook of Research in Trans-Atlantic Antitrust. Cheltenham: Edward
Elgar.
3. Berg, W., (2009). The revised Merger Remedies Notice - some comments.
European Competition Law Review, 30(6).
4. Calvino, N., (2011). When do Mergers Raise Concerns? An Analysis of the
Assessment Carried out by the European Commission under the New Merger
Regulation. Journal of European Competition Law & Practice, 2(6), str. 521-528.
5. Cerovac, M., (2010). Rjenik pojmova prava i politike trinog natjecanja i srodnih
podruja. Zagreb: Agencija za zatitu trinog natjecanja.
6. Dabbah, M., Lasok, P., (ur.)(2006). Merger Control Worldwide: First Supplement
to the First Edition. Cambridge: Cambridge University Press.
7. Dabbah, M., Lasok, P., (ur.)(2008). Merger Control Worldwide: Second
Supplement to the First Edition. Cambridge: Cambridge University Press.
8. Davies, S., Olczak, M., (2010). Assessing the Efficacy of Structural Merger
Remedies: Choosing Between Theories of Harm? Review of Industrial
Organisation, br. 37, str. 83-99.
9. Davies, S., Lyons, B., (2007). Merger and Merger Remedies in the EU: Assessing
the Concequences for the Competition. Cheltenham/Northampton: Edward Elgar.
10. Drauz, G., Chellingsworth, T., Hyrkas, H., (2010). Recent Developments in EC
Merger Control. Journal of European Competition Law & Practice, 1(1), str. 1226.
11. Ezrachi, A., (2006). Behavioural Remedies in EC Merger Control - Scope and
Limitations. World Competition, 29(3), str. 459-479.
12. Kaufman, P. J., Akamovi, D., Poi, A., (2010). Strukturalne mjere i mjere
praenja poslovanja kao uvjet za provedbu koncentracije u Europskom i Hrvatskom
pravu trinog natjecanja. Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 31(2),
str. 969-1017.
13. Meki, Z., (2012). Jurisdikcija Suda EU u praksi Suda BiH - Sudska praksa:
Povodom Odluke Suda BiH br. S1 3 U 005412 10 Uvl od 15. 03. 2012, M.R.M.
Ljubuki/ASA Auto d.o.o. Sarajevo (ASA Auto). Sveske za javno pravo, br. 8, str.
70-76.
14. Monti, G., (2007). EC Competition Law. Cambridge: Cambridge University Press.
15. Motta, M., Polo, M., Vasconcelos, H., (2007). Merger Remedies in the European
Union: An overview. The Antitrust Bulletin, 52(3/4), str. 603-631.
16. Paas, K., (2006). Non-structural remedies in EU merger control. European
Competition Law Review, 27(5), str. 209-216.
17. Papandropoulos, P., Tajana, A., (2006). The Merger Remedies Study In
Divestiture We Trust? European Community Law Review, 8(3), str. 443-454.
144
18. Petit, N., (2010). Remedies for Coordinated Effects under the EU Merger
Regulation. Competition Law International, 6(2), str. 29-37.
19. Pranji, S., (2010). Neka divergentna prava trine konkurencije (ni)su
podnoljiva na putu integracija: Primjer ureenja koncentracija u Zakonu o
konkurenciji. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Travniku, br. 1, 2010, str. 167178.
20. Rodin, S., apeta, T., (2009). Osnove prava Evropske unije. Zagreb: Novi
informator
21. Turk, M., (2012). Merger Remedies beyond the Competition Concern: When
Could You End up Giving More? Journal of European Competition Law &
Practice, str. 1-5.
22. Wang, W., (2011). Structural Remedies in EU Antitrust and Merger Control.
World Competition, 34(4), str. 571-296.
23. Went, D., (2006). The acceptability of remedies under the EC Merger Regulation:
structural versus behavioural. European Competition Law Review, 27(8), str. 455475.
24. Whish, R., (2009). Competition Law. Oxford/New York: Oxford University Press.
145
UTICAJ MEUNARODNO MONETARNOG FONDA NA EKONOMIJU BOSNE I

HERCEGOVINE
IMPACT OF INTERNATIONAL MONETARY FUND ON THE ECONOMY OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA
STRUNI LANAK
Pred. V Mirjana Radakovi

Saetak:
Bosna i Hercegovina je postala lanica MMF-a 14. decembra 1992. godine. MMF
u BiH prua finansijsku pomo kroz stand-by aranmane i kroz pruanje tehnike pomoi
u brojnim podrujima, kao to je osnivanje nove centralne banke i novog klirinkog
sistema, bankarskog nadzornog sistema, razvoja fiskalne strukture u Federaciji, reforme
poreske uprave, dizajniranje poreza na dodatu vrijednost (PDV), razvoja dravne blagajne
i poboljanja upravljanja javnom potronjom, kao i za poboljanje monetarne statistike,
statistike baze podataka i mogunosti angaovanja savjetnika za statistiku.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, MMF, finansije, ekonomija
Abstract:
Bosnia and Herzegovina became a member of the IMF on 14 December 1992 . The
IMF provides financial assistance to BiH through the ' stand- by ' arrangements and the
provision of technical assistance in a number of areas , such as the establishment of a new
central bank and the new clearing system , the banking supervisory system and of the fiscal
structure in the Federation, reform tax administration , designing tax value added Tax
(VAT), the development of the Treasury and improve public expenditure management , and
to improve monetary statistics , statistical databases and the possibility of statistical
advisors .
Key words: Bosnia and Herzegovina , the IMF , Finance , Economics
Predava na Visokoj koli CEPS Centar za poslovne studije Kiseljak

E-mail: mirjana.ranilovic@gmail.com
146
1. UVOD
Osnovni vidovi pomoi koje lanica moe dobiti od MMF-a, dijele se na one koji
zavise od kvote, i na ostale.
Aranmani koji zavise od veliine kvote:
Stand by aranman - Stand by arrangement
Program proirenog finansiranja - Extended Fund Facility
Pomo za kompenzaciono finansiranje - Compensatory Financing Facility i
Vanredna pomo - Emergency Assistance
Do sada je BiH koristila samo stand by aranman. Po definiciji MMF-a stand by
aranman je finansijska pomo koja se lanici odobrava iz optih izvora (GRA) do
odreenog iznosa i u odreenom vremenskom periodu, pod uslovom da lanica ispotuje
odredbe sporazuma. Odobrava se zemljama lanicama sa poremeajima u platnom bilansu
na osnovu njihovog pisma namjere i memoranduma o ekonomskoj i finansijskoj politici.
Stand by aranman se obino realizuje u periodu od jedne godine i uobiajeno se
odobrava u etiri trane. Na zahtjev lanice moe biti produen (do tri godine) i proiren.
Aranman se otplauje sa periodom mirovanja (grace period) od dvije godine i tri mjeseca,
nakon ega slijedi otplata u osam jednakih kvartalnih anuiteta. Povlaenje trani su
transakcije kupovine (purchase), a otplate sa transakcije reotkupa (repurchase) vlastite
valute.
MMF je 29. maja 1998. godine odobrio BiH stand by aranman u iznosu 60,6
miliona SDR. U dva navrata - 28. juna 1999. i 30. marta 2000. godine, povean je iznos
stand by aranmana za po 16,91 milion SDR. Tako je ukupan iznos prvog stand by
aranmana 94.42 miliona SDR. Odobreni iznos je u cijelosti povuen.
Drugi stand by aranman u iznosu od 67,60 miliona SDR odobren je 1. augusta
2002. godine i trebalo je da bude iskoriten do 1. novembra 2003. godine. Na zahtjev BIH
ovaj aranman je produen dva puta. Prvi put je produen do 3. decembra 2003. godine, a
zatim do 29. februara 2004. godine. Aranman je iskoriten u cijelosti 67,60 miliona SDR i
to u etiri trane.
Nakon to je poetkom poslednjeg kvartala prole godine postalo jasno da e
globalna finansijska kriza imati snaan uticaj na realni sektor ekonomije irom svijeta,
vlade veine zemalja su kreirale mjere za ublaavanje posledica krize kojim bi se ubrizgao
fiskalni podsticaj u privatni sektor putem vladinih infrastrukturnih projekata, i poveala
likvidnost finansijskog sektora.
2. FINANSIJSKI ARANMAN BIH SA MMF-OM
Predvianja MMF-a su bila da e zemlje u razvoju u 2010. godini rasti oko 106%
nakon rasta od preko 6% u 2009. godini. Meutim, MMF se posebno osvre n zemlje
Srednje i Istone Evrope, kao zemlje koje e u okviru grupe zemalja u razvoju najvie biti
pogoene krizom, a usled visokih deficita tekueg rauna i naglog smanjenja vanjskih
finansijskih sredstava.
Za BiH se predvia pad BDP-a od 3%, za Hrvatsku pad od 3,5%, za Srbiju pad od
2%, za Makedoniju pad od 2%, a za Crnu Goru pad od 2,7%. MMF za 2012. godinu
predvia djelimian oporavak svjetske ekonomije, koja bi trebala zabiljeiti rast od 1,9%, u
okviru ega se predvia rast od 0% za razvijene zemlje, a rast od 4% BDP-a za zemlje u
147
razvoju. Za BiH se u 2012. godini predvida rast BDP-a od 0,5%, za Hrvatsku rast od 0,3%,
za Srbiju stagnacija, odnosno rast od 0%, za Makedoniju rast od 1%, a za Crnu Goru opet
pad od 2%. Meutim, MMF upozorava da se ovaj oporavak moe oekivati samo ukoliko
vlade ovih zemalja budu uinkovitije i koordinirano budu rjeavale probleme u
finansijskom sektoru, a fiskalna politika bude igrala centralnu ulogu u podsticaju potranje.
Nakon to je poetkom poslednjeg kvartala prole godine postalo jasno da e
globalna finansijska kriza imati snaan uticaj na realni sektor ekonomije irom svijeta,
vlade veine zemalja su kreirale mjere za ublaavanje posledica krize kojim bi se ubrizgao
fiskalni podsticaj u privatni sektor putem vladinih infrastrukturnih projekata, i poveala
likvidnost finansijskog sektora.
Objavljeni pokazatelji za 2011. godinu u BiH pokazuju da se kriza snano odrazila
na Ekonomiju BIH, iako su neki pokazatelji za mart i april blago bolji, odnosno pad
ekonomskih aktivnosti je neto ublaen. Uvoz u BiH je nakon snane prosjene stope rasta
od 22% u prvih 10 mjeseci 2010. godine poeo padati u novembru. Ukupan uvoz u prva
etiri mjeseca 2011. godine pao je za 24% u odnosu na isto razdoblje 2010. godine. S
druge strane, izvoz iz BIH je nakon prosjene stope rasta od 16% u prvih 10 mjeseci 2010.
godine, takoe, poeo slabiti krajem i 2010. godine.
Ukupan izvoz u prva etiri mjeseca 2011. godine pao je za 22% u odnosu na isti
period 2010. godine. Na ovako loe podatke o spoljnoj trgovini, koja je praktino krizom
vraena na stepen ispod 2009. godine, uticalo je smanjenje globalnih cijena berzanskih
sirovina iroke potronje, ali je sasvim izvjesno da je svoj uticaj pokazao i pad ekonomske
moi zemalja u koje i izvozimo, kao i pad kupovne moi u naoj zemlji, podaci su MMF-a.
Naime, sam statut MMF-a navodi da je svrha uspostavljanja MMF-a da olakava
irenje i uravnoteenost meunarodne trgovinske razmjene i da tako pridonosi temeljnim
ciljevima ekonomske politike (promociji) i odravanju visokog stepena zaposlenosti i
realnog dohotka, te i razvoju mogunosti proizvodnje svih lanica. MMF, kao i Svjetska
banka, na spoljnu trgovinu gledaju iz perspektive insistiranja na zdravom ukupnom
makroekonomskom okviru zemlje u cilju osiguranja zdrave spoljne pozicije zemlje.
Tako se MMF fokusira na ire reforme koje e pozitivno djelovati i na sektor
spoljne trgovine i na valutne reime. MMF-ov zadatak je i osiguranje podsticaja rasta
meunarodne razmjene i osiguranje mogunosti zemalja da putem stand by aranmana
isprave neuravnoteenosti u platnom bilansu. Na taj nain, zemlje mogu koristiti stand by
aranmane za ispravljanje tih neuravnoteenosti u platnom bilansu i nije nuno koritenje
dugorono destruktivnim mjerama, kao to je nr. mijenjanje vrijednosti valute. Tako
aranmani s MMF-om indirektno daju stimulaciju zemlji da svoje spoljnotrgovinske uslove
uine dugorono zdravim.
to se tie BiH, stand by aranman jasno navodi da se mora odrati valutni odbor, a
takoe i prua dio sredstava od stand by-a za eventualno poveanje rezervi u CB BiH
ukoliko to bude potrebno da bi se osiguralo potpuno pokrie valutnog odbora. Pored ovih
optih koristi stand by aranmana, nama je stand by nuan i zbog mnogo drugih razloga.
Najoigledniji razlog su naravno sredstava za proraunsku podrku. Meutim
moda ak i vanije od sredstava je to to, u doba globalne ekonomske krize i javnosti, u
ulagaima poznatim problemima odravanja nivoa potronje na socijalni sektor u FBiH i
odravanja nivoa plata u javnom sektoru na svim nivoima, stand by aranman predstavlja
signal ulagaima da e fiskalna politika zemlje biti pod kontrolom i biti kvalitetnija, te da
e skladni makroekonomski okvir biti zdraviji. Takoe, druge meunarodne finansijske
institucije, kao npr. Svjetska banka, plasirae sada svoja dodatna sredstva u BiH.
148
Nadalje, reforme u fiskalnom sektoru na kojima insistira MMF, a koje ukljuuju

smanjenje i kontrolu primanja u javnom sektoru e, takoe, doprinijeti poveanju
konkurentnosti privatnog sektora koji se vie nee takmiiti s visokim javnim platama.
Pored svega navedenog, nama je stand by koristan i zbog poveanja kontrole i
fiskalne stege, ali i zbog toga to e stand by rezultirati sveobuhvatnim, kvalitetnim i
pravovremenim skupljanjem i objavljivanjem fiskalnih pokazatelja. Tuno je, ali istinito,
da je nama MMF morao doi i konsolidovati podatke sa svih nivoa vlasti, kao i utvrditi
fiskalnu poziciju ove zemlje.
Sada smo u okviru stand by-a utvrdili mehanizam za redovno objavljivanje
konsolidovanih kvartalnih fiskalnih podataka pri fiskalnom vijeu. Ukoliko elimo
ostvariti kontrolu nad javnim rashodima u BiH, nuno je da Fiskalno vijee BiH pone
planirati i pratiti javne rashode BiH kao cjelinu i na svim nivoima vlasti. Trenutno se zbog
posebnosti organizacije dravnih institucija kola lome samo na dravnom proraunu,
povremeno se spominju prorauni entitetskih vlada, a nii nivoi vlasti se ne spominju, iako
se tu deava preko 65% javnih rashoda ove zemlje, odnosno oko 7,3 milijarde KM.
MMF sa vlastima u BiH pregovara o kreditu koji bi na godinjem nivou trebalo da
iznosi 400 miliona eura. ef misije MMF-a u BiH Costas Kristou ocijenio je da se
ekonomska situacija u Federaciji BIH pogorava, to utie i na fiskalnu situaciju. Visina
novca koju MMF daje zavisi od veliine zemlje i njenih potreba, ali i od kvaliteta
programa koje vlada te zemlje provodi i koji bi trebali biti podrka MMF aranmanu.
Ekonomski analitiari procjenjuju da BiH nije potrebno novo zaduivanje jer zemlja ima
oko milijardu i po KM slobodnih rezervi, a isto toliko novca iz kredita koji nisu potroeni,
a zbog ega drava uzalud plaa kamate.
Meutim, bez obzira na sve, poetna pozicija u pregovorima sa MMF-om jo uvijek
nije definisana jer nema usaglaene dravne platforme. U platformi nije naznaen iznos
sredstava koje bi traila BiH strana, a kljuni elemenat jedne podloge za razgovor jeste
iznos, s jedne strane, i s duge strane - namjena tih sredstava. Mi treba da znamo da MMF
odobrava sredstva za uravnoteenje platnog bilansa, dakle za finansiranje deficita platnog
bilansa.
Opet se procjenjuje da BiH nije u situaciji da se zaduuje za finansiranje deficita
platnog bilansa jer to nije dug drave, to je dug poslovnih subjekata i banaka i oni trebaju
da rjeavaju taj problem. Na pitanje kako je mogue okonati pregovore sa MMF-om
ukoliko BiH nije definisala sumu koju trai i odredila namjenu novca, prof. Pulji
odgovara da je mogue okonati da se pregovori zavre tako da nema dogovora o
koritenju tih sredstava, i pretpostavlja da e provjeri spremnosti MMF-a da odobri taj
stand by aranman i provjeri mogunosti nae strane da to prihvati, odnosno da prihvati
uslove koje taj stand by aranaman sa sobom povlai.
Moramo biti svjesni da su uslovi veoma teki i da e trebati dobro "stisnuti" da se ti
uslovi ispune, dakle smanjiti javnu potronju, a posebno javnu potronju u socijalnom
podruju - mada bi to u izvjesnom smislu BiH koristilo (ne toliko sa finansijskog
stanovita, koliko sa stanovita disciplinovanja kreatora budeta, odnosno vlada jednog i
drugog entiteta, vlada kantona, vlade distrikta Brko).
Makroekonomska kretanja u 2011. godini, a sa aspekta aranmana BiH sa MMFom, ostala su uglavnom u skladu s programskim projekcijama, osim u sluaju kontrakcije
deficita na tekuem raunu koja je vea od oekivane. Nakon nekoliko godina snanog
rasta koji su u velikoj mjeri pratili vanjski i unutranji debalansi, ekonomska aktivnost u
Bosni i Hercegovini poela se usporavati krajem 2010. godine. U 2011. godini pad se brzo
149
proirio u svim sektorima, uz iznimku naftnih derivata i elektrine energije u Republici

Srpskoj (RS). Strmoglav pad potranje za izvozom BiH i presuivanje direktnih stranih
ulaganja izazvalo je otar pad privatnih investicija. Pootravanje kreditnih uslova i
nesigurnost koja je proizala iz toga, jo gdje su smanjili potronju na kapitalna dobra i
trajna potrona dobra. Privatna potronja netrajnih dobara se umanjila ali u manjoj mjeri,
zahvaljujui umjerenom rastu plata i socijalnih naknada.
Bazna inflacija ostala je stabilna, dok je zvanina inflacija prela na negativnu
stranu s padom cijena hrane i energije. Trgovinski deficit se smanjivao bre od
oekivanog, to je dovelo do otrog smanjenja deficita na tekuem raunu. Stres
finansijskih trita je popustio, to odraava poboljanje raspoloenja na tritu. Valutni
odbor (s konvertibilnom markom vezanom za euro) nastavlja uivati snanu podrku i
ostaje kljuni oslonac makroekonomske politike. U meuvremenu, postoje znakovi
povratka povjerenja u bankarski sistem:
nevladini depoziti polako pritiu nazad, to je omoguilo stranim matinim
bankama da smanje svoju podrku lokalnim filijalama,
devizne reserve Centralne banke BiH ojaale su za 9% od najniih nivoa iz juna
2010. godine, velikim dijelom zahvaljujui prvom povlaenju sredstava u okviru
SBA i alokacijama SDR.
ini se da su komercijalne banke likvidne i adekvatno finansirane. Ipak, opte
pogoranje ekonomskog okruenja i stroiji standardi kreditiranja zaustavili su rast kredita
u privatnom sektoru za 2011. godinu. Dok pad uzima svoj danak u pogledu finansijskog
zdravlja preduzea i domainstva, omjer NLP u okviru itavog sistema polako se
poveava, dok su se poveana rezervisana i smanjena aktivnost negativno odrazila na
profitabilnost banaka.
Banke su reagovale poveanjem kamata na kredite, dodatno pootravajui uslove
finansiranja.
3. SPREMNOST MMF- DA KREDITIRA BIH
O tome kakve e uslove MMF staviti pred domae predstavnike vlasti jo uvijek je
neizvjesno, ali prema rijeima ekonomista, u pitanju je smanjenje javne potronje. Kredit
MMF- a je jako povoljan za nae uslove poslovanja.
Glavni kriterijum e sigurno biti, kolika je fiskalna disciplina i koliki su trokovi u
bruto drutvenom proizvodu. Evidentno je da su u FBiH ti trokovi visoki. Ekonomski
ekspert sa Bekog instituta za meunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov ocijenio
je da BiH u ovom trenutku ne prijeti ekonomski kolaps sistema i dodao da predstoji sloen
posao da se sa MMF-om dogovori kreditni aranman. Kako bi ispunila uslove o
zakljuenju stand by aranmana sa Meunarodnim monetarnim fondom, BiH e morati
ovogodinje budete na svim nivoima smanjiti za najmanje 696 miliona KM.
Toliko iznosi minimalni konsolidovani deficit budeta u BiH koji je utvrdilo
dravno Fiskalno vijee u platformi za pregovore sa delegacijom MMF-a. Drava i distrikt
Brko morae smanjiti ovogodinje budete za oko 50 miliona, Republika Srpska za oko
146 miliona KM, dok e u Federaciji BiH - federalni, kantonalni i optinski budeti morati biti smanjeni za najmanje 500 miliona.
Ohrabruje da premijeri i ministri priznaju da kriza postoji, shvataju da prihodi u
budetima padaju i da se neto mora uiniti na strani rashoda, BiH i Federacija BIH se
150
suoavaju sa veoma tekom situacijom ije rjeavanje zahtijeva koordinirana nastojanja

svih. Procjena je da je iznos od 500 miliona "donji prag", mada je deficit puno vei. MMFu je potrebno ponuditi proceduru provoenja svih potrebnih radnji da bi se dolo do
traenog iznosa za utede.
Osim toga, treba usaglasiti koji dio utvrenog GAP-a e podnijeti kantoni i optine,
kao i utede u federalnom budetu. Normalno je da e se mjere odnositi, prije svega, na
administraciju i pratee trokove, a onda i na ostale transfere. MMF nee prihvatiti manji
iznos za zakljuenje tand by aranmana. I sa MMF-om, i bez MMF-a, federalni budet
mora biti usklaen sa realnim prihodima.
Bosna i Hercegovina je potpisala stand by aranman sa MMF-om u vrijednosti 1,2
milijarde eura, od ega e FBiH dobiti 800 miliona, a RS 400 miliona eura. Sredstva e biti
na raspolaganju u naredne tri godine u tranama, ali pod uslovom da se provedu reforme i
mjere koje su dogovorene za dravni i entitetske nivoe vlasti. Uslov za povlaenje prve
trane su bili rebalansi budeta, odnosno njihovo smanjivanje . Novac od MMF-a bi trebao
biti iskoriten za ograniavanje uticaja negativih efekata finansijske i ekonomske krize na
makroekonomsku stabilnost. Konkretno novcem e se servisirati vanjski dug. Rok otplate
kredita (po pojedinim tranama) je pet godina, sa grace periodom od tri godine (uraunat u
vrijeme otplate kredita). Otplata svake odobrene trae e se vriti u osam jednakih rata sa
promjenjivom kamatnom stopom koju odreuje MMF za SDR i koji trenutno iznosi 1,45%
godinje.
Implikacije aranmana sa MMF-om po antirecesijske mjere BiH vlada su ozbiljne.
Naime, rebalansi budeta u sklopu aranmana sa MMF-om su odloili dobar dio planiranih
aktivnosti jer fiskalna disciplina nametnuta ovim aranmanom ne dozvoljava nastavak
poveanja budetske potronje. U tom smislu, vlasti u FBiH su se obavezale da e za 10%
smanjiti izdvajanja u socijalnom sektoru kao i potronju na plate. Investiciona potronja je
nakon aranmana sa MMF-om je dodatno smanjena i entitetske vlade su se okrenule
multilateralnim agencijama (EBRD, EIB, SB) za sredstva u infrastrukturnim projektima.
Veina do sada sprovedenih mjera na svim nivoima vlasti su restriktive prirode i
dio su uslova koje je MMF postavio za dobijanje pojedinih trani kredita. Svaka trana
kredita je uslovljenja nizom zahtjeva koji su restriktivne prirode i koji e u budunosti
insisitirati na radikalnijim reformama prvenstveno u socijalnom sektoru.
Vijee ministara i entitetske vlade usvojile su pakete mjera za suzbijanje posledica
svjetske ekonomske krize u rasponu od etiri mjeseca. Prva je reagovala Vlada FBiH
odnosno Socijalno-ekonomsko vijee FBiH koje je u decembru 2008. godine usvojilo
"Program mjera za ublaavanje posledica globalne ekonomske krize i unapreenja
poslovnog ambijenta FBiH - Ekonomsko-socijalnog vijea FBiH". Nakon toga je Vlada
RS u januaru 2009. godine usvojila "Mjere za ublaavanje negativnih efekata svjetske
ekonomske krize na RS", a u martu 2009. godine je Vijee ministara usvojilo "Mjere iz
nadlenosti Vijea ministara BiH za ublaavanje posledica ekonomske krize na privrede
BiH". Bosna i Hercegovina je potpisala stand by aranman sa MMF-om u vrijednosti 1,2
milijarde eura u julu 2009. godine. Ovaj aranman determinie set restriktivnih mjera i
reformskih zahtjeva kao dio odgovora na ekonomsku krizu i uslova za dobijanje pojedinih
trani MMF-ovog kredita.
Sve usvojene mjere se mogu podijeliti na restriktivne, podsticajne i mjere socijalne
sigurnosti. Restriktivne mjere se odnose na smanjenje budetskih trokova, prvenstveno
trokova administracije (plate i ostale benificije uposlenih u javnoj administraciji, te
materijalni trokovi poslovanja), kao i smanjivanje ukupnih socijalnih davanja koja se
151
realizuju prvenstveno kroz entitetske budete. I ako su restriktivne mjere predviene u

entitietskim i dravnim paketima mjera, skoro sve sprovedene mjere restiktivnog karatkera
su dio zahtjeva iz sporazuma sa MMF-om. U kategoriju restriktivnih mjera moemo
svrstati i uvoenje novih fiskalnih optereenja koja imaju negativan uticaj na optereenost
poslovanja i potronju u zemlji.
Planirane podsticajne mjere se mogu grupisati u sljedee kategorije:
Poboljanje poslovnog okruenja, koje ukljuuju stabilizaciju bankarskog sistema,
smanjenje fiskalnog optereenja preduzea, uklanjanje prepreka za poslovanje
preduzea.
Finansijske podsticaje pojedinim industrijama, preduzeima i izvozu.
Poveanje javne investicijske potronje kroz realizaciju infrastrukturnih projekata
za koje postoje raspoloiva finansijska sredstava (meunarodna i domaa).
Planirane mjere socijalne sigurnosti su imale za cilj zatiti najugroenije kategorije
stanovniva, od negativnih efekata ekonomske krize (neke od planiranih mjera su kontrola
cijena osnovnih ivotnih namirnica i energenata, osiguranje robnih rezervi, te
reprogramiranje kredita graanima radi podsticanja potronje). Ne postoji evidencija o
sprovoenju mjera iz ovoga domena.
Veina planiranih mjera ne predstavljaju ciljano dizajnirane mjere kao odgovor na
krizu, ve su dio ranije planiranih aktivnosti definisanih u razliitim stratekim
dokumentima vlada (npr. Razvojni program RS-a). Ne postoje indikacije da je dolo do
ubrzanog sprovoenja kljunih razvojnih dokumenta kako na entitetskom, tako i na
dravnom nivou.
Zbog znaajnog smanjenja budetskih prihoda, do realizacije planiranih mjera koje
zahtijevaju direktna budetska izdvajanja nije dolo. Sredstava za relizaciju podsticajnih
mjera su jedino raspoloiva kroz vanbuetska finansiranja (prvenstveno kroz plasmane
entitietskih razvojnih banaka, te realizaciju kredita meunarodnih insititucija). Analiza
rada entitietskih razvojnih banaka je ograniena nedostatkom kvalitetnih izvjetaja o
njihovom radu. Ipak, u protekloj godini nisu zabiljeene pojaane aktivnosti razvojnih
banaka na plasmanu kreditinih sredstava, kao ni poveanje javnih investicionih aktivnosti.
U nastavku dokumenta anlizirani su setovi kratkoronih mjera usvojenih od strane dravne
i entitietskih vlada, aranman sa MMF-om, te postojea razvojna opredjeljenja dravne i
entitetskih vlada, kao i vanbudetske javne investicije.
Vijee ministara BiH je u martu 2009. godine usvojilo Prijedlog mjera iz
nadlenosti Vijea ministara za ublaavanje uticaja globalne ekonomske krize na privredu
BiH koje je predloilo Ministarstvo finansija i trezora. Ove mjere dio su zajednikog i
ireg paketa mjera koje e Vijee ministara BiH provoditi s entitetskim vladama u skladu
sa svojim nadlenostima. Paket od 16 mjera iz nadlenosti Vijea ministara usmjeren je na
ouvanje stabilnosti bankarskog sektora, ublaavanje posledica krize na privredu i
angaovanje svih raspoloivih javnih sredstava u ove namjene.
Pet mjera se odnosi na podrku bankarskom sektoru, uglavnom na bazi promjene
odreenih odredbi regulacije bankarskog sektora. Te mjere su u principu kratkorone i ne
zahtijevaju nikakva budetska izdvajanja. Ove mjere bi trebale rezultovati poveanjem
kreditnog kapaciteta bankarskog sektora (smanje stope obaveznih rezervi, poveanje
depozita graana, plasman slobodnih budetskih sredstava). Odluke o smanjenju kamatnih
stopa i o plasmanu dodatnih likvidnih bankarskih sredstava u programe dodatnog
zapoljavanja definisane su u Programu kao diskretno pravo banaka.
152
Dvije mjere su usmjerene na ublaavanje posledica krize na proraune entiteta

odnosno prihode direkcija/javnih poduzea za ceste. Ova sredstva trebaju obezbijediti
plaanje obaveza po kreditnim aranmanima i ne bi obezbijedila finansiranje novih
investicija. Naprotiv, sredstva raspoloiva za finansiranje privatnih investicija smanjuju se
na osnovu primjene ove mjere. Ove mjere su vjerovatno dugorone prirode (mjere 5 i 6).
Mjere koje su vezane za ublaavanje posledica ekonomske krize na realni sektor su
zapravo zahtijevi da dravne institucije intenzuju svoje aktivnosti na realizaciji i
implementaciji odobrenih projekata (IPA projekti u iznosu od 40 miliona EUR, Svjetska
banka). Ti projekti ukljuuju investicije u infrastrukturu i podsticaje za mala i srednja
preduzea, te na otklanjanju prepreka za poslovanje preduzea putem harmonizacije
entitetskih zakonodavstava i putem poboljanja poslovnog ambijenta. Jedina direktna
mjera podsticaja predviena ovim programom odnosi se na podsticanje izvoza, putem
poveanja garantnog fonda IGA, ali ni ova mjera nije kvantifikovana i precizirana.
Preporuka da se entiteti hitno dogovore o koritenju raspoloivih sredstava
sukcesije treba rezultirati smanjenjem pritiska na budete entiteta putem rjeavanja
obaveza po unutarnjem dugu, to bi indirektno rezultiralo i poveanjem potronje
stanovnitava. Ni jedna od mjera se ne odnosi na zatitu socijalno ugroenog stanovnita.
Jedina restriktivna mjera je preporuka da se zaustavi rast uestvovanja plata u javnom
sektoru, to je ujedno i zahjtev MMF-a.
Od 16 najavljenjih mjera Vijea ministara, sprovedene su tri, od kojih je jedna
uvoenje akciza od 0,10 KM na gorivo. Druga provedena mjera, koja se tie poveanje
garancija za depozite graana u komercijalnim bankama sa 7.500 KM na 20.000 KM, je
ustvari donesena na zahtjev Centralne Banke BiH, koja ju je i sprovela. Trea mjera,
smanjenje obavezne rezerve komercijalnih banaka sa 18% na 14%, je takoer donesena na
inicijatvu Centralne Banke BiH, koja ju je i sprovela.
4. ZAKLJUAK
Globalna kriza je negativno uticala na ekonomiju Bosne i Hercegovine u poslednjih
pet godina, ali su i domai faktori takoe doprinijeli ekonomskoj slabosti zemlje. Slaba
domaa potranja, nepovoljno vanjsko okruenje i politiki zastoj i dalje suzbijaju
oporavak zemlje. Visoka i sve vea stopa nezaposlenosti, trenutno gotovo 30%, takoe
ograniava potronju. U isto vrijeme, slabiji rast u eurozoni negativno utie na izvozne
aktivnosti Bosne i Hercegovine i na priliv kapitala. Inflacija ostaje niska jer odraava
priguenu domau potranju.
Bosna i Hercegovina ima znaajne ekonomske potencijale u nizu sektora, ali je
uspjeno ostvarivanje tih potencijala bilo usporeno sloenim politikim okvirom i
nedostatkom spremnosti da se provedu duboke strukturne reforme. Zbog toga je
napredovanje zemlje u procesu tranzicije zaustavljeno ve dugi niz godina, i ona zaostaje
za drugim zemljama u jugoistonoj Evropi prema veini indikatora reformi i poslovnog
okruenja. Postoji sveobuhvatan program privatizacije ali je samo mali broj glavnih
preduzea stavljen na trite.
153
LITERATURA:
1. Acin urica, Bodiroa Mladen, Meunarodna ekonomija, Brko, 2000.
2. Alibai Hamid, Jaki Miomir, Makroekonomija, Tuzla, 2005.
3. Baban Ljubomir, Marijanovi Goran, Meunarodna ekonomija, Osijek,
1998.
4. Babi Mate, Financijske pekulacije i ekonomska kriza, Zagreb, 2009.
5. Crotty James, Structural causes of the global financial crisis: a critical
assessment of the new financial architecture. Cambridge Journal of
Economics, 2009.
6. Evans, Martin, D. D., International Capital Flows and Debt Dynamics.
IMF Working Paper WP/12/175. Washington D.C: International Monetary
Fund, 2012.
7. Filipovi Miroslava,"Medjunarodni ekonomski odnosi", Univerzitet
EDUCONS, S. Kamenica, 2012.
8. Global Financial Stability, Report International Monetary Fund. New York:
IMF, 2011.
9. Ibrelji Izet i Amra Koari Uloga meunarodnog monetarnog fonda i
svjetske banke u rjeavanju problema svjetske finansijske krize.
10. Melese, F., ,,Finansijska kriza: uinak poput teroristikog napada, nauni
rad.
11. Mihaljek, ,,Globalna finanasijska kriza i fiskalnapolitika u sredinjoj i
istocnoj Europi, Finansijska teorija i praksa", Vol. 33, No. 3, 2009.
12. Primorac, Z., "Svjetska finansijska kriza: korijeni, uzroci i posledice Svijet
jo nema predodbu kako ce izgledati finansijski sistem sutranjice",
dostupno na: http://www.liderpress.hr
13. Puara Milorad, Meunarodno bankarstvo, Banja Luka, 2012.
14. Rodin, D., Globalizam ili putovanje u novu podjelu globusa, Biblioteka
Politifika misao, Zagreb, 2004.
15. ebi Fahrudin, Svjetski ekonomski razvoj, Sarajevo, 2002.
154
ODRAVANJE TEHNIKIH SISTEMA SA PRIMJENOM SPECIJALNIH

MAZIVA, TEHNOLOGIJA I TEHNIKA PODMAZIVANJA
MAINTENANCE OF TECHNICAL SYSTEMS WITH THE APPLICATION OF
SPECIAL LUBRICANTS, TECHNOLOGIES AND TECHNIQUES OF
LUBRICATION
STRUNI LANAK
Pred.V Rodoljub Blaenovi dipl. ing.

Pred.V Slobodan Juri dipl. ing.
Saetak:
U ovom radu znaajna panja posveena je mazivima i njihovoj tehnologiji
dobijanja, kao i njihovim kvalitativnim osobinama. Nadalje, ovdje je obraena tehnika
podmazivanja kao i razliite tehnologije podmazivanja. U cjelini gledano u ovom radu je
data integrlanana slika podmazivanja kao sastavnog dijela procesa odravanja tehnikih
sistema.
Kljune rijei: Ulja, masti, podmazivanja, odravanje.
Abstract:
The paper focuses significant attention to lubricants, the technology of their
making, and their quality. Further on, the paper discusses lubrication techniques, and
various lubrication technologies. Considered as a whole, integral picture of lubrication as
a part of technical system's maintenance is presented in the paper.
Key words: Oils, ointments, lubrications, maintenance
Visoka kola CEPS-Centar za poslovne studije, Kiseljak

E-mail: r.blazenovic@yahoo.com
Visoka kola CEPS-Centar za poslovne studije, Kiseljak

E-mail: juric.slobo@gmail.com
155
1. UVOD
Opti razvoj nauke i tehnike obezbijedio je ovjeanstvu vii standard, laki nain
ivota i rada, ali ujedno dovodi do smanjenja prirodnih bogatstava. Ravnoteu izmeu
prirodnih bogatstava i poveanja proizvodnje savremenih maina i ureaja treba odrati po
svaku cijenu. Do uspjeha na tom planu treba uiniti niz koraka, a jedan od njih je
odravanje pravilnog funkcionisanja tehnikih sisteme, odnosno produenje njihovog
radnog vijeka. Poznati su razliiti postupci i metode koje se koriste u odravanju tehnikih
sistema. Jedan od vanih, ako ne i najvanijih, postupaka u odravanju tehnikih sistema
jeste tehnika i tehnologija podmazivanja maina i mainskih sklopova. Podmazivanje u
osnovi ima za cilj obezbjeenje funkcionalnosti, a time i produenje radnog vijeka maine,
sklopa i ukupnog sistema.
teta koja nastaje uslijed mehanikog i hemijskog troenja elemenata nekog dijela
ili maine kao posljedica habanja, korozije, kavitacije je ogromna gledano sa aspekta
svjetske ekonomije.
Trenje je kod veine dijelova sistema, odnosno maina i drugih mainskih ureaja,
nije poeljna. Pojava sile trenja pri klizanju i kotrljanju povrina u kontaktu, ne dovodi
samo do velikog utroka energije, nego uslijed troenja i razaranja maina dolazi do tekih
oteenja pojedinih dijelova pa i sklopova i konano do otkazivanja rada sistema, a u teim
sluajevina i do teih havarija.
Sloeni mehanizmi i procesi u pojavama trenja i njihove posljedice pri razliitim
uslovima, a posebno procesi troenja i mogunosti za njihovo smanjivanje, postali su
predmet intenzivnjh istraivanja i traenja odgovarajuih primenljivih tehnikih rjeenja. U
tom radu angaovane su brojne naune i tehnike discipline, kao to su: organska i
neorganska hemija, hemijske tehnologije, mehanika fluida, termodinamika, tehnologije
materijala, i drugo. Iz svega ovoga moe se zakljuiti da u tehnologiji rada i odravanja
tehnikih sistema podmazivanje igra veoma znaajnu ulogu. Podmazivanje smanjuje
mehaniko troenje dijelova sistema, poveava radnu sposobnost sistema, utie na
obezbjeenje optimalnih uslova za rad cijelog sistema i njegovih sastavnih dijelova.
2. MAZIVA I NJIHOVA PRIMJENA
Nagli razvoj tehnike i tehnikih dostignua i njihova rairena primjena neminovno
je dovela do procesa stalnog usavravanja maina, njihovih sklopova, podsklopova i
tehnikih sistema u cjelini. U mnogobrojnim pokretnim mainskim elementima i
komponentama nekog sistema esto se pojavljuje otpor iji je uzrok trenje izmeu dodirnih
povrina.
Posljedice trenja najee se ogledaju u slijedeem:
- poveanju utroka energije
- nepotpunom iskorienju energije
- poveanju zagrijevanja kliznih povrina
- znatnom habanju pokretnih dijelova pri nepotpunom povezivanju
Da bi se pojava trenja smanjila potrebno je izviti razdvajanje dodirnih povrina
slojem tenosti ili nekim drugim adekvatnim materijalom. Materije koje u odreenim
radnim uslovima mogu stvoriti pogodne uslove u smanjenju otpora trenja izmeu dodirnih
povrina nazivamo mazivima, a postupak koji to omoguuje nazivamo podmazivanjem.
156
Maziva svih vrsta, pravilno izabrana prema specifinim uslovim razliitih maina i
prema posebnim uslovima pajedinih mainskih dijelova, imaju izuzetno visok i povoljen
uticaj na smanjenje, pa moe se rei i potpuno eliminisanje, svih vidova habanja i drugih
vrsta troenja pokretnih dijelova sistema.
Iz gore navedenog obrazloenja moe se zakljuiti da je mazivima povjerena
veoma znaajna uloga u smanjenju trenja i svih njegovih neeljenih posljedica.
3. VRSTE MAZIVA
Maziva se mogu dobiti iz velikog broja razliitih sirovina. Savremena maziva,
njihova ogromna veina vode, porijeklo iz nafte, odakle se dobijaju sloenim postupcima
prerade. Tako je nastao veliki broj maziva, razliitih osobina koja se zbog svojih
specifinosti koriste za razliite maine i mehanizme.
Da bi se lake koristila maziva u tehnologiji odravanja, uspostavljena je
klasifikacija maziva prema reolokim osobinama i agregatnom stanju.
Ovakva podjela maziva je vrlo gruba i nadasve jednostavna. Prema ovoj
klasifikaciji maziva se dijele na:
- gasovita (vazduh, neutralni gasovi)
- tena maziva razliitig viskoziteta (maziva, ulja)
- polu-vrsta maziva razliitih tvrdoa (mazive masti)
- vrsta maziva (grafit, molibdendisulfid i dr.)
U savremenoj industriji danas koristi se izvjestan broj sintetikih ulja (poliestri,
silikoni) kao sredstva podmazivanja zbog svojih specijalnih osobina. Jedini nedostatak
ovih ulja predstavlja njihova visoka cijena prerade, odnosno dobijanja.
3.1. Mazive masti i njihova svojstva
Mazive masti se mogu podijeliti prema porijeklu sirovine iz koje se dobijaju, a
upotrebi su u najee disperzije ulja iz nafte u sapunu.
Prema vrsti sapuna razlikujemo:
- natrijumove mazive masti
- kalijumove mazive masti
- barijumove mazive masti
- litijumove mazive masti
- aluminijumove mazive masti i dr.
Mazivim mastima svih vrsta mogu se dodavati razne sintetike materije (aditivi)
ime se dobijaju bolje osobine mazivih masti koje se zovu legirane mazive masti.
Mastima se takoe mogu dodavati i neka vrsta maziva, te se na taj nain dobijaju
grafitirane masti, masti sa molibdenom i dr.
Osnovna svojstva mazivih masti za podmazivanje tehnikih sistema prikazana su u
slijedeoj tabeli:
157
Tabela 1: Svojstva mazivih masti za podmazivanje tehnikih sistema

Vrste mazivih
masti
Kalcijumova
mast
Natrijumova
mast
Litijumova
mast min. ulje
Litijumova
mast esteri
Litijumova
mast silik. ulje
Bentolitna
mast
Kalcijum
kompleksna
mast
Temperatura
kapanja C
90-95
Najnia radna
temperatura C
-20
Najnia trajna radna

temperatura C
60
Otpornost
na vodu
Dobra
150-200
-30
80-100
Slaba
Mehanika
stabilnost
Zadovoljav
ajua
Dobra
180-200
-30
110-130
Dobra
Izvrsna
180-200
-75(-55)
120-180
Dobra
Izvrsna
180-200
-55
180-200
Dobra
Izvrsna
-30
150
Slaba
200-300
-30
100-150
Zadovoljav
ajua
Dobra
Zadovoljav
ajua
3.2. Maziva ulja

Osnovna sirovinska masa za dobijanje itavog spektra razliitih mazivih ulja je
sirova nafta. Poznato je da je sirova nafte po svom hemijskom sastavu sloena mjeavina
organskih jedinjenja uglavnom mnogobrojnih istih ugljovodonika. Procesom destilacije
sirove nafte dobijaju se osnovne vrste maziva (dastilati) koji se po svojim osobinama
veoma razlikuju. Osobine mazivih ulja i njihove karakteristike najee zavise od
hemijskog sastava sirovina iz kojjih se dobijaju, naina dobijanja, odnosno izbora
tehnolokog procesa, i od naina oplemanjivanja drugim materijalima.
U zavisnosti od vrste ugljovodoninih jedinjenja i od njihovih kvantitativnih
ma|usobnih odnosa razlikujemo slijedee vrste ulja:
- ulja parafinske osnove
- ulja naftne osnove
- ulja mijeane osnove.
Ulja parafinske osnove - se odlikuju veoma dobrom hemijskom stabilnou.
Hemijska stabilnost je osobina koja se ogleda u postojanosti maziva, a to znai da imaju
visok stepen viskoznosti gdje je promjena viskoznosti mala sa promjenom temperature.
Ova ulja su slabo podlona oksidacijama i drugim hemijskim procesima. Pri niskim radnim
temperaturama ograniena je upotreba ovih ulja zbog procesa zgruavanja ulja.
Ulja naftne osnove - imaju neto manji stepen viskoznosti kao i slabiju stabilnost u
odnosu na ulja parafinske osnove. Prednost ovih ulja je u tome to imaju izraeni stepen
itkosti te se zbog ove svoje osobine koriste i u procesima sa najniim temperaturama.
158
Ulja mijeane osnove - imaju takvu osobinu da se razliitim metodama rafinacije

njhove karakteristike mogu djelimino poboljati. Metodom rafinacije iz destilata se
odstranjuju razliite nepoeljne materije. U zavisnosti od vrste sirovina i osobina ulja koje
elimo dobiti, primjenjuju se odgovarajui procesi rafinacije koji mogu da sadre jednu ili
vie razliitih metoda. Osnovne rafinacijske metode koje se koriste za dobijanje ulja
mijeane osnove jesu:
- deperacija odstarnjivanje nepostojeih ugljovodonika, smole i asfalta
- selektivna rafinacija rastvara sve ugljovodonike uz pomo rastvaraa
- deasfaptizacija potpuno odstranjenje smole i asfalta u ulju, a izvodi se
propanom.
Pored nabrojanih rafinacijskih metoda za poboljanje osobina mazivih ulja koriste
se i razliite vrsta aditiva. Veliki broj danas koritenih i prisutnih aditiva omoguuje
oplemenjivanje destilata i dobijanje ulja visokog kvaliteta, a samim tim i ulja za razliite
specijalne namjene. Maziva ulja moemo podijeliti prema namjeni i to na slijedei nain:
- ulja za podmazivanje tehnikih sistema i ureaja
- ulja za podmazivanje saobraajnih sredstava i mehanizacije.
Ova podjela ne mora da znai da se ulja iz prve grupe ne mogu koristiti za sredstva
iz druge grupe i obrnuto. Prema porijeklu maziva ulja mogu biti:
- mineralna
- biljna
- zivotinjska.
U mainskoj industriji kod odràvanja tehnikih sistema najzastupljenije je
mineralno ulje. Osnovna karakteristika svih vrsta ulja je viskozitet. Viskozitet se izraava
kao otpor klizanja tj. unutranji otpor samog ulja koji se suprotstavlja meusobnom
kretanju estica ulja i promjenljiv je sa temperaturom. Jedinica za mjerenje viskoziteta je
Paskal-sekunda (Pas), 1Pas=1Ns/m jedinica dinamike viskoznosti . Osnovne
karakteristike ulja su gustina, temperatura zapaljivosti, temperatura stvrdnjavanja istoa
koja se odnosi na sadraj vode, pepela i asfalta, otpornost prema starenju i emulzivnost.
Vrijednosti viskoziteta mineralnih ulja na temperaturi od 50C za podmazivanje
tehnikih sistema prikazane su na slijedeoj tabeli:
Tabela 2. vrijednosti mineralnih ulja od 50C
Ulja za vretena
Dinamika viskoznost
(Pas)
0,00317-0,0103
Relativna viskoznost
(E)
1,2-2,0
Lako mainsko ulje
0,103-0,02214
2,0-3,5
Srednje mainsko ulje
0,02214-0,0386
3,5-6,0
Teno mainsko ulje
0,0386-0,1314
6,0-20
Cilindarsko ulje
0,1314-0,395
20-60
Naziv ulja
159
Primjedba
Pri odreivanju
relativna viskoznosti
=0.910(kg/m)
Ovdje moramo napomenuti da se pretvaranje dinamike viskoznosti u relativnu

viskoznost moe izraunati preko matematikog obrasca:
pri emu je
(Pa
kg/m3
Veza izmeu dinamike i kinematske viskoznosti dobija se:
4. PODMAZIVANJE MAINSKIH DIJELOVA

4.1. Osnove podmazivanja
Podmazivanje je postupak kojim se smanjuje trenje i troenje materijala uvoenjem
odreene vrste maziva izmeu povrina u relativnom kretanju.
U zavisnosti od debljine sloja maziva, njegovog meu-povrinskog rasporeda,
stepena geometrijske slinosti spregnutih povrina i radnih uslova elemenata tehnikog
sistema mogie je ostvariti slijedee vidove podmazivanja:
- podmazivanje graninim slojem maziva ili granino podmazivanje
- podmazivanje potpunim slojem maziva, mada se kod mnogih konstrukcija
javlja i prelazni oblik koji se oznaava kao mjeovito podmazivanje bilo kao
stalni ili povremeni vid podmazivanja.
U zavisnosti od toga kakav je meusobni odnos maina koje se kreu kao i naina
na koji je to postignuto razlikuju se slijedee vrste podmazivanja:
- hidrodinamiko podmazivanje
- hidrostatiko podmazivanje
- elsatohidrodinamiko podmazivanje
- granino podmazivanje.
Granino podmazivanje - je vid podmazivanja koji nastaje kada sloj maziva nema
dovoljnu debljinu da sprijei kontakt vrstih tijela. Prema tome pri graninom
podmazivanju povrine elemenata maina su u neposrednom dodiru i optereenje se
prenosi sa jedne na drugu povrinu preko spregnutih neravnina. Smanjenje trenja ili
habanja materijala u uslovima graninog podmazivanja postiè se stvaranjem zatitnih
graninih slojeva na povrinama u dodiru.
Mjeovito podmazivanje - kao prelazni oblik od graninog podmazivanja ka
podmazivanju potpunim slojem maziva podrazumjeva uslove podmazivanja kod kojih je
sloj maziva mjestimino razoren i na tim mjestima prisutan je dodir neravnina spregnutih
povrina. To znai da se optereenje prenosi sa jedne povrine na drugu dijelom preko
sloja maziva, a dijelom preko spregnutih neravnina.
Mjeovito podmazivanje koje u teorijskim razmatranjima problema polazi od
hidrodinamikog podmazivanja gdje ukljuuje teorijske postavke o hrapavosti povrina u
strunoj literaturi se naziva kvazihidrodinamiko podmazivanje.
160
Model mjeovitog podmazivanja koji je zasnovan na teorijskim postavkama

elastohidrodinamikog podmazivanja pri emu se uzima u obzir uticaj hrapavosti povrina
u literaturi se oznaava kao djelimino elastohidrodinamiko podmazivanje.
4.2. Vrste podmazivanja
Posljedice tetnog utcaja trenja izmeu dodirnih povrina mogue je ublaiti
dovoenjem sredstva za podmazivanje izmeu njih pri emu se trenje izmeu suvih
povrina zamjenjuje trnjem izmeu molekula viskozne tenosti. Na taj nain se ostvaruje
tako zvano vlano trenje. Kod tribomehanikih sistema kod kojih je prisutno
hidrodinamiko podmazivanje ono sutinski nema proces podmazivanja u elementarnom
obliku izvoenja tog procesa. Razlog ovome je taj to ne dolazi do trenja po osnovu
klizanja, a ni po osnovu kotrljanja nego je prisutno samo trenje u tenom sloju do kojeg
dolazi zbog razliitih brzina kretanja lamela fluida koji razdvaja pokretne i nepokretne
povrine. Kod ove vrste podmazivanja bitno se smanjuje utroak energije i habanja maziva.
Sila otpora pri dinamikom podmazivanju prvenstveno zavisei od kvaliteta maziva kao i
od brzine kretanja konstruktivnih sastavnih dijelova tehnikog sistema kod kojih se izvodi
proces podmazivanja. U praksi se esto namee potreba i opravdanost analize procesa
hidrodinamikog podmazivanja.
4.3. Hidrostatiko podmazivanje
Ako se potrebna debljina uljnog filma stvorizbog djelovanja hidrostatikog pritiska
veeg intenziteta nego to je djelovanje specifinog pritiska optereenja to znai da se radi
o hidrostatikom podmazivanju. Kako su hidrostatiki pritisak i brzina isticanja fluida koja
dotie u leaj u direktnoj vezi neophodno je izvriti analizu isticanja ulja izmeu dvije
nepokretne ravni. Analizu brzina strujanja tenosti za podmazivanje moemo izraunati
pomou matematike formule koja glasi:
Vx = k (b-y)/2
4.4. Elastohidrodinamiko podmazivanje
Ova teorija pod mazivanja moe se lako definisati kao izuavanje uslova kod kojih
elastinana deformacija kontaktnih tijela ima odluujuu ulogu u hidrodinamikom
procesu podmazivanja. Ova teorija podmazivanja primjenjuje se na sastavnim dijelovima
tehnikog sistema koji su izloeni visokim specifinim optereenjima. Ona prouava
podmazivanje visoko optereenih povrina vrstih tijela u uslovima nepodmazanosti i u
neoptereenom stanju dodiruju po liniji, odnosno u taki.
4.5. Granino podmazivanje
Granino podmazivanje se ostvaruje kod djeliminog kontakta naeravnina.Za sluaj
graninog pdmazivanja gdje emo sa A oznaiti nominalnu povrinu kontakta tada se sila
Fk se moe napisati kao suma trenja klizanja, trenja u tenom sloju i sile kidanja
ostvarenih spojeva.
161
F = A t + (1- ) te + Fk , gdje je:

A - nominalna povrina
- koeficijent intenziteta dodira
t - naponi smicanja vrstog tijela
te -napon smicanja tenog tijela
Fk - sila potrebna da neravnine vee tvrdoe prou kroz neravninu manje tvdoe.
Slika: 1. Granino podmazivanje kod klizanja (Adamovi, 2003)
Normalna sila jednaka je:
FN = Psr A
Odnos izmeu sile trenja i normalne sile daje vrijednost koeficijenta trenja kod
graninog podmazivanja:
gp = F / FN = (t / F) + (1-) (te / Fsr) + z ,
gdje je:
z - keoficijent trenja zadiranja neravnine vee tvrdoe kroz neravninu manje
tvrdoe. S obzirom na injenicu da je kod graninog podmazivanja uvijek u kontaktu
odreeni broj neravnina u podmazivanju se koriste takva sredstva koja se zadravaju na
povrinama i kod najviih pritisaka.
4.6. Sistemi za podmazivanje
Prema ISO kvalifikaciji sistemi za podmazivanje se dijele na pojedinane i
centralne. U pojedinane sisteme za podmazivanje spadaju postupci:
1) postupak za podmazivanje sa mazivim uljima,
2) postupak za podmazivanje mazivim mastima.
Centralni sistem za podmazivanje dijeli se na dvije grupe i to:
1) protoni sistem za podmazivanje,
2) cirkulacioni sistem za podmazivanje.
162
Ureaji za pojedinano podmazivanje se dijele na one koji podmazuju uljem i one

koji podmazuju mastima. Za podmazivanje uljem koriste se razliiti ureaji i postupci kao
to su podmazivanje kapalicom, bukanje, nanoenjem, podmazivanje kliznih leaja preko
prstena, fitiljom i nizom drugih slinih postupaka. Jedino se podmazivanje zupastih
prenosnika bukanjem danas veoma esto koristi. Od postupaka za pojedinano
podmazivanje mastima izvodi se podmazivanje preko mazalice pumpom, taufer
mazalicom, postupci podmazivanja punjenjem, nanoenjem i drugi. U protone sisteme za
podmazivanje spadaju oni kod kojih se mazivo (ulje ili mast) iz rezervoara preko pumpe
kroz cjevovode potiskuje u mazno mjesto pod pritiskom u odreenim koliinama i u
definisanim vremenskim intervalima. Nakon obavljenog podmazivanja mazivo se ne vraa
u rezervoar nego istie iz mjesta za podmazivanje to znai da je sistem nepovratan. Svi
protoni sistemi koriste ulje kao sredstvo za podmazivanje, a jednolinijski, dvolinijski,
vielinijski i progresivni sistemi pored ulja mogu koristiti i mast.
Cirkulacionim sistemima za podmazivanje ulje se iz rezervoara preko pumpe
potiskuje kroz cjevovod u mazno mjesto pod pritiskom u odreenim koliinama i
odreenim vremenskim intervalima. Ulje stalno cirkulie na relaciji rezervoar-mazno
mjesto-rezervoar.
Sistemi sa prigunicama se sastoje od pumpe, glavnog razvodnog cjevovoda,
prigunice i cjevovoda kojim se podmazuju mazna mjesta. Koliina ulja koja se potiskuje u
mazno mjesto je funkcija kapaciteta pumpe, radnog pritiska i prenika prigunice. Kod
protonih sistema ulje se ne vraa u rezervoar, a kod cirkulacionih sistema se povratnim
vodom vraa u rezervoar.
Progresivni sistemi za podmazivanje se sastoje od pumpe, progresivnih razvodnika
koji su meusobno i sa maznim mjestima povezani cjevovodom. Koliina maziva koja se
dozira u mazna mjesta je funkcija kapaciteta pumpe, vremena rada pumpe, prenika i
duìne hoda klipa progresivnog razvodnika i redosljeda razvodnika u nizu.
5. UREAJI ZA PODMAZIVANJE
5.1. Ureaji za pojedinano podmazivanje
Ovaj nain podmazivanja se moe izvjesti na vie naina. Najjednostavniji nain je
runo podmazivanje pomou kantice i vrlo je pogodan za podmazivanje leita na
tehnikim sistemima koji rade sa estim prekidima. Ovaj nain podmazivanja treba treba
izbegavati uvijek kad je to mogue zbog toga se nemoe postii ravnomjerno
podmazivanje pa dolazi do bespotrebnog troenja ulja.
Ureaji za runo podmazivanje ulem su jednostavnih konstrukcija. Od velike palete
tih ureaja za runo pomazivanje izdvajamo sljedee:
- mazalice sa filterom,
- mazalice u obliku podloge od rastresitog pamuka,
- mazalica sa ipkom,
- mazalica sa iglicom.
163
Slika 2.: Mazalica sa fitiljom, Mazalica sa podlogom od pamuka , Mazalica sa ipkom

(Ademovi, 2003)
Ureaji za runo podmazivanje mastima koji se najee koriste za podmazivanje
tehnikih sistema su:
- tauferova mazalica,
- mazalice sa loptastim ventilom,
- mazalica sa oprugom,
- mevi mazalica za mast.
Slika 3.: tauferova mazalica, Mazalica sa loptastim ventilom, Mevi mazalica za mast
(Ademovi, 2003)
Sve mazalice za pojedinano podmazivanje imaju glavni nedostatak to pritisak masti
opada sa potronjom mastiodnosno nivoa masti u mazalici.
5.2. Kontrola kvaliteta ulja i masti
Donositi sud o kvalitativnim osobinama sredstavava za podmazivanjene moè se
donositi samo na osnovu fiziko-hemijskih svojstava. Takoe nije mogue zakljuiti
koliko e neko mazivo ili ulje trajati koliko e dugo podmazivati i tititi neki sistem od
habanja i korozije kakva je njegova oksidaciona stabilnost ili otpornost na takvu
degradaciju. Zbir ovih osobina odreuju kvalitet ili maziva. Na alost ove karakteristike se
ne nalaze na "Uvjerenju o kvalitetu", iako ovaj veoma vaan dokument nosi taj naziv. U
njemu se najee nalaze upravo fiziko-hemijske osobine.
164
6. ZAKLJUAK
Podmazivanje maina je sastavni dio tehnologije odravanja tehnikih sistema.
Razmatrajui tehnologije dobijanja razliitih vrsta ulja i masti moemo zakljuiti da se u
tom procesu koriste najsavremenija nauna saznanja i vrhunske tehnologije.
U oblasti tehnike koja se bavi izvoenjem i procesom podmazivanja dat je veliki
znaaj. Kako su maine i tehniki sistemi podloni habanju u tu svrhu se iznalaze razliite
sintetike komponente koje iziskuju i drugaiji proces odravanja, a samim tim i
podmazivanja.
Iz svega ovoga moemo zakljuiti da je tehnologija podmazivanja veoma znaajan
segment u procesu odavanja funkcionalnosti maina i tehnikih sistema, a samim time i
produavanju njihovog radnog vijeka.
Sa sigurnou moemo rei da sa aspekta ekonomskih kriterijuma, kao to u
ekonominost, produktivnost, tehnologija podmazivanja ima znaajan udio.
165
LITERATURA:
1. Adamovi ., Tehnologija odravanja, Tehniki fakultet ''Mihajlo Pupin'',
Zrenjanin, 1996.
2. Adamovi , Tehnika dijagnostika, Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Beograd, 1997.
3. Adamovi ., Uvod u totalno odravanje, Banja Luka, Beograd, 2001.
4. Adamovi ., Upravljanje proizvodnjom, Zavod za udbenike Srpsko Sarajevo,
2002.
5. Blaenovi R., Reinenjering odravanja maina i postrojenja u kompanijama,
Banjaluka, 2013.
166

Ceps Kiseljak Konačna Verzija - Web

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ceps Kiseljak Konačna Verzija - Web

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN: 2303 - 8462

Godina II, br. 1, juli/srpanj 2016. godine

Za izdavaa/ For the Publisher:

Urednitvo/ Editorial Board:

ISSN: 2303 7709

Adresa urednitva/Address: Ulica Josipa bana Jelaia bb, 71 250 Kiseljak

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

HULIGANSTVO, KRIMINAL I KAZNENA POLITIKA

Msc Maja Ili

Svedoi se estim medijskim izvetajima o neredima i nasilju koje prati sportske

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

sredstvima i neadekvatnom mestu. Nasilje na sportskim dogaajima je vrlo dobro poznata

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

spreavanja nasilja i nedolinog ponaanja. Organizatori su prema navedenom zakonu

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

patriote, a samo navijanje je imalo karakter predvojnike obuke. Fudbalski navijai su u

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o spreavanju nasilja i nedolinog

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

slube prilikom obavljanja poslova fizikog obezbeenja i odravanja reda na sportskoj

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

MIKROIPIRANJE PREVENCIJA KRIMINALITETA ILI KRENJE

Tomica Starevi, univ.spec.crim.*

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Doktorand poslijediplomskog doktorskog studija Kaznenopravnih znanosti, Pravnog fakulteta u Zagrebu,

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

2. POLITIKA SUZBIJANJA KRIMINALITETA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

demokratskih drutava, a razvoj ideje o temeljnim ljudskim pravima i slobodama je u

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

PRIMJENA DNK ANALIZE U RASVJETLJAVANJU KRIVINOG DJELA

Suzbijanje kriminaliteta predstavlja stalni i veoma aktuelan i problematian dio

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

vizuelizuje i prikazuje kao numerika vrijednost, a zavrava sprovoenjem komparativne

U ovom dijelu rada prezentovaemo studiju sluaja iz kriminalistike prakse Centra

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

REAKCIJA NA ZLOUPOTREBU OPOJNIH DROGA

Msc Maja Ili

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

Veina drava se trudi da meunarodnom saradnjom postigne ogranienje i nadzor

DRUTVENA I TEHNIKA ISTRAIVANJA

posledice na telu toksikomana su razliite, i to poev od sitnih oiljaka na koi do smrti