Sto Grieva ne Zeli da znate
Cesto se isticalo da je Kréanstvo drukeije od drug relia jer
setemelili pada na odredenim dogadajima kojsu se navodno
dogoail tekor kratkog razdoblia pie otprke dvadesetsto-
lee. rie qtim dogadajima predstavjene su uNovomzavietu,
‘medutim kako seotkrvaju ovidokazi postatéejasnoda onene
predstavlaiu povijesnecinjenice.Crkva es time slate te kaze:
»Nasi dokumentami izvori o porijeklu Kri¢e
najranijem razvojuuglavnom su novozaye
tignost moramo uvelkoj mje uzet zdravo za gotovo«
(Katolicka enciklopedija, Farley, ed,, vol. Ill str. 712)
Sama Crkva prizngje izuzetne stvari o Novom zavjetu. Na pri
jer, kada se raspravija o porjeklu tih spisa, »najcjenjenije ti
elo akademske misli kad okupljenc« (Catholic Emyclopediae,
Predgovor) priznaje da Evandelja »ne potjetu iz prvog stoljeca
krSdanske ere« (Catholic Encyclopedia, Farley ed, vol VI str. 137,
str. 655-6). Ova izjava je u suprotnostisizjavama svecenstva da
su najranija Evandelja napisana progresivno za vrijeme nekoli
ko desetlieéa nakon smrtievandeoskog lsusa Krista, Uizuzetno)
ei FoR
U Getvrtom stoljecu rimski car Kon-
stantin ujedinio je vjerske frakcije
pod jedno kombinirano bozanstvo i
naruéio sabiranje novih i starih tek-
stova u ujednacenn zbirla koja je
postala Novi zavjet
dligresij Crkva nadalje priznaje da »najraniji od postojecih ruko-
pisa (Novog zavjeta; op. a), istina j,nisu nastall prije Cetvrtog
stolje¢a posie Krista. (Catholic Anylopedia, op.c.,st.656-7).
To je otpriike 350 godina poslile vremena kada je prema tvr-
dnjama Crkve Isus hodao obalama Palestine, i tu prava prita
© porijekiu KrS¢anstva pada u jednu od najyedih crnih rupa u
povijest Postoj, medutim, raziog za8to Novog zayjeta nije bilo
sve do éetvrtog stoljeéa— jednostavno do tada nije bio napisan
i uovom danku predotit €u dokaze za najveci pogresni prikaz
svih vremena.
Covjek koj je autorzirao zitku spisa sto se danas naziva Novim
zayjetom bio jeFlavije Konstantin izvorno Custennyn odnosno
Custennin; op. a) (272-337), roden u Britanij. Nakon smrt ne:
‘gova oca 306. godine, Konstantin je postao kal Bitanije, Galle
i Spanjolske izatim, nakon niza pobjedonosnih bitaka, car Rim
skog carstva, Kri¢anski povjesniari malo ili uopée ne sporinju
onovremene prevrate, a Konstantina prikazuju kao da lebdi u
zraku, ostavljajut ga izvan svih dogadaja koji su se zbivali oko
njega. Ustvari jedan od Konstantinovih glavnih problema bio
jenekontrolrani nered medu prezbiterima (izabrani voditeljira-
x a elie
rnokrséanskih opéina iz redova najuglecnijih anova; op. prev) i
nijhovo vjerovanje u mnoge bogove.
Vetina suvremenih kriéanskih autora presucuje istinu 0 razvoju
svoje eligjeiskrivaju Konstantinove napore da obuzda ozloglase-
ni karakter prezbitera koje sada nazivaju »Crkvenim ocima« (Zivot
Konstantnov, pripisano Euzebju Pamfljuiz Cezareje c 335, vol. I,
str. 171; Nceskiipost-nicejskioci pripisano sv. Ambrozij, vie prof.
Roberts, DD, James Donaldson, LLD, uredhici, 1891, vol. IW, str.
467). »Osebujnu vistu govoristvac koju su oni upranjavali los
4glas na kojem su bili modemi kr8éanski povjesniarisuptilno su
zataskavali.Oni su stvari bil:
>. krajnje priprosti svatovi koji pougavaju neobiéne paradokse.
Otvoreno su izjavijvali da su za sluBanje nihovih predavanja pri
ladni samo neuki. niked se nisu pojavijvaliu krugovima judi
‘mudiijh i kultiviranjh ali uijek su se trudli ugurati medu neuke
inecivilzane, tumarajuti uokolo | izvodeei trikxove na sajmovimna
itranicama..kite svojetanke knjige, swojejalove knjige frazama iz
starih pra. opet melo razumiju...pi8u besmislice na pergamen-
{u..istalnoto ine, bezkrajai konca.c
(Contra Celsur (Protiv Celzusal, Origen iz
Aleksandr,
€ 251, Ki st. LXV, Kn I, st XLV, pas-
Postoji, medutim, raziog zasto
'Nakon St0e osvojioIstok, godine 324. poslao je svog Spanjolskog
savjetnika za vjeru, Ozija lz Cordobe, u Aleksandliju s pismima 2a
rnekoliko biskupa u kojima ih je molio da izmedu sebe sklope mir.
Poslanstvo je propaloi Konstantin je, vjerojatno na sugestiju Ozja,
zatim izdao dekret koji je naredio svim prezbiterima i njihovim
odredenima da »uzjasu magarce, mazge i konje Sto pripadaju
rrarodu i doputuju u grad Niceju« u rimskoj provinci Bitiniji, w
‘Maloj Aziji, Upuceni su da sa sobom ponesu testimonije (svjedo-
anstva: op. prev.) koje su Kazivali svjetin, »uvezane u kozu radi
zaitite za dugog putovanja, i predaju th Konstantinu po dolasku
U Niceju (The Catholic Dictionary, Addis i Amold, 1917, zapis »Ni-
ak iu autentiéne poslanice mnogo toga nadodano kako bi
bile vide u skladu s osobnim stavovima njhovih autora (Catho-
lic Encyclopedia Feley ed, vol Vl st. 645). to tako, sv Jeronim
(umro 420. godine) objavioje da su Djela apostolske, peta knjiga
Novog zavjeta, takoder aneistinito napisanac (sThe Letters of Je-
romes, Library ofthe Fathers, Oxford Movernent, 1833-45, vol V,
sit. 445),
Sokantno otkriée drevne Bibiije
Now je zavjet kasnije evoluirao u neukusni komad svecenicke
propaganda Crkva er tila dajeunjemuopisana intervenci-
ja bozanskog Isusa Krista u zemaljske poslove. Medutim, spekta-
kulamo otkrigeuzabaéenom egipatskom samostanu raskrinka~
lo je pred svijetom razmijere krivotvorenja krSéanskih tekstova,
a njh same kao puku »zbirku bajoslovnih priéac (Encyclopédie,
Diderot, 1759).Dana 4. veljage 1859, godine ulodiatusamostana
Sv. Katarine na planini Sinaj pronadeno je 146 istova drevnog
kodeksa. Niegov sadréaj uzdrmao je lel kr8ganski svijet. ilo je
predvideno da zajedno s drugim starim zakonicima bude spa-
ljen u petima kako bi ugtija zitelle samostana, Grékim jezikom
zapisan na magare¢oj Kod, sadréavao je’ Stari Novi zavjet, a ar-
hheoloz su kasnije ustanovilida je nastao oko 380. godine. Otkrio
4ga je dt. Constantin von Tischendorf (1815.-1874), brijantni i
poboini proucavatelj Bibl, koji ga je nazvao Sinaiticus - Sinaj-
ska Biblija, Tischendorf je bio profesor teologije koji je citav vo}
Zivot posvetio proucavanju porijekla Novog zavjeta Njegovaze-
SIE] ters nenusmagazine com
lia da procita sve drevne krstanske tekstove odvela ga je na dug
puts devama u samostan Sv.Katarine.
Tijekom svog Zivota Tischendorf je imao pristup drugim dre-
‘vnim Bibljama nedostupnima javnosti, kao Sto je bila Aleksan-
driska Biblia (Aleksandrina), za koju se vjeruje da je druga naj
starija Bibljau svijet, Tako je nazvana jer je 1627. godine prene-
sena iz Aleksandr u Brtanij, gdje je darovana kralju Charlesu
1. (1600.-1649). Danas eiaaena pored najstarije poznate Bible
nasvjetu-Codexa Sinaiticusa- Britansko} knjinici (British Libra-
1y) uLondonu. Tischendor je imao pristup i Codexu Vaticanusu,
Vatikanskoj Bibl, za kojuse smatra daje treéa najstarjausvjetu
ida datiraiz stedine Sestog stojeca (The Various Vrsionsofthe BF
ble|Razktte veri Bible, dr. Constantin von Tischendorf, 1874,
dostupno u British Library). Codex Vaticanus je bila zakjuana
vatikanskoj unutranjoj knjiénicl Tischendorf je pitao moze ti
napraviti rukom pisane billeske, no njegova molba je odbijena,
Medtutim, kada bi straZar odlaziona pauze da se osvjeTischen-
dort je retke ite Biblije prepisivao na dlan svoje ruke i ponekad
rnokte na prstima. (ore Our Gospels Genuine or Not?« [est li
rnaSa Evandejaistinta il nisu2. dr. Constantin von Tischendort,
predavanje, 1869, dostupno u British
brary).
Danas postoji nekolko drugih Biblia
apisanih tijekom petog i Sestog sto-
ljeéa na razlitim jezicima, na primjer
Syriacus, Cantabrigienss (Bezae), Sarra-
Vian Marchalianus.
Kr8éanski svijet prodii su tmci kada su
zadnjoj éetvrtini devetnaestog sto-
Jjeéa objavjene verzije Sinajske Biblije
naengleskom jeziku Te strane sadrae
podatke koji pobijaju tvrdnje 0 povije-
Snoj autentiénosti Kriganstva, Kr8éani
su dobili neosporive dokaze o syjesnim
falsifkacjama u svim suvremenim
Novim zavjetima. Novi zavjt sinajske
Bible bio je toliko razlit od veraija
koje su se tada objavjvale da je Crkva
ppokusala neutraiziati dramati¢ne nove dokaze koji su ugrozi
samo njezino postojanje. U nizu dlanaka objaviienih u listu Lon
don Quarterly Reviews 1883. godine, John W. Burgon, dekan
Chichestera, upotrijebio je sve retoritke figure koje su mu bile
ra raspolaganju da napadne starjui proturjegnu sinajsku prigu
olsusu Krist: »...bez trunke okljevanja mogu re¢i da je Sinajski
kodeks skandalozno iskrivjen...prepun je sramotno osakaceni
tekstova; ti tekstovi su posta, na koji god natin, skladiste naj-
vce kolicine izmislenih reéenica, drevnih zabluda i namjerih
iskrivljenja istine koja se maze pronacu svakom poznatom pri-
‘mjerku rijeéi Botjec« Dekan Burgon bio je zabrinut zbog dielova
Evandeljz koji su raziiti od sadasnjih a koji su tekom stoljeca,
estim manipulacijama sadrZaja dokumenta koji ni isprva nije
bio povijestan, dotada bili evoluiralina novu razinu.
Pronalasei ispitivanja ultraljubicastim svjetiom
Godine 1933, Brtanski muzej u Londonu za sto tisuéa funti, od
kojh je 65 tisuéa darovano puter javne pretplate, kupio je S
najsku Bibliju od Sovjtske viade. Prije kupnje ta je Biblia bila
Euvana u Carskojknjiznici ut. Petersburgu u Rusij, te ju je bilo
pogledalo »samo nekoliko udenjakax (The Daily Telegraph and
Euzebije je izmijesao -mitske pri-
Ge svih vjerskih ucenja svijeta u
jedno uéenje-...Spajajuéi nacna-
ravne »bozanske: price o Mitri i
Krisni s britanskim kuldejskim
‘Vjerovanjima djelotvomo je uje-
dinio besjede Istoénih i Zapadnih
Prezbitera te »natinio novo, uni-
verzalno vjerovanje«
———_—_—_——— reluip
‘Moming Post, 11. sijetnja 1938, st. 3) Kada je 1933. »najstariia
Biblia na svijetuc izlozena zajavnost, postala jij hodataicenja
bez premca u powjesti Brtanskog muzeja.
Prijennego sto navedem njezina proturjedja, treba istaknuti da taj
stari kodeks niposto nije pouzdan vodi za prouzavanje Novog
zayjeta jer sadréi previge pogreSaka i znatno je prepravjan. Te
_anomalije su razotkrivene kao rezultat vigerjeseénih ispitivanja
Ultraljubiéastom syjetloseu koje je Britanski muzej proveo sredi-
‘nom 1930-ih godina. Rezultat su pokazal da suu Kodeksuzami-
jenjen brojniodlomei,tedajeto utinilo najmanje devet razith
‘uredivaéa, Fotografie snimljene tijekom ispitivanja otkrile su da
su se pigment tinte zadréali duboko u porama koe. Original-
ne ree bile su dithive pod ultraljubiastim syjetlom. Svatko tho
eli prottatrezultate th isptivanja treba pogledati knjgu ¢ij su
autor istrazivati koji su prove analizu:(Seribes and Comrectors of
the Codex Snalticus [Pisr i korektor Sinaskog kodeksa}, HM.
Milne .C. Skea, British Museum, London, 1938).
ji usporeden sa suvremenim
Novim zavjetom otkriveno je zapanju-
judh 14800 uredni¢kih.promjena, Ti
prepravci mogu se uotiti jednostavnim
Lsporedivanjem koje svatko moze i tre-
ba provesti. Ozblino prougavanje i2vo-
ra KrSéanstva mora polaziti od verze
Novog zavjeta u sinajsko} Bibl ane od
suvremenih izdanja
Znatajna je €injenica da Sinajski kodeks
sad tri evandalja koja su naknadno
codbatena: Pastr iz Hermasa (napisano
‘od dva uskrsla duha, Karina i Lencja)
Bamabina postanica i Hvalospjev Solo
‘monu. Prostor mi ne dopusta elaboraci:
ju tih bizar tekstova, kao ni raspravu
‘dilemma povezanim s varjacijama u
prijevodu
‘Suvremene Biblje su peti Korak u prevo-
You might also like
- Istorija Kineske Filosofije - Fung Ju-Lan PDFDocument392 pagesIstorija Kineske Filosofije - Fung Ju-Lan PDFLidija100% (2)
- Istorija Kineske Filosofije - Fung Ju-Lan PDFDocument392 pagesIstorija Kineske Filosofije - Fung Ju-Lan PDFLidijaNo ratings yet
- Shao Yung - Numerologija Ji DjingaDocument75 pagesShao Yung - Numerologija Ji Djingasanshinmon100% (1)
- Ivan Antic - Fizika - Svesti PDFDocument70 pagesIvan Antic - Fizika - Svesti PDFLidijaNo ratings yet
- 12 Patofizioloska Dijagnostika Poremecaja Urinarnih OrganaDocument80 pages12 Patofizioloska Dijagnostika Poremecaja Urinarnih OrganaLidijaNo ratings yet
