Zrtvovanje vuku

Odmalehna ja dolazim u Carevu damiju, ali je prije bilo vie svijeta, pa me

nisi primijetio. - A zna li ti ko je bio Hamza? - Znam. Veliki muslimanski
junak, koji se borio na Bedru, gdje su muslimani pobijedili. Poginuo je na
Uhudu. Proitao sam mnogo knjiga iz historije islama.- Eto, sve zna. Lijepo
je biti musliman, Hamza. ist u dui, ist u tijelu. - Hvala Allahu... - Ono to
ti je u srcu, uz Allahovu pomo, to e ti biti i u ivotu. - Allah hoe sve to
je dobro... Ja Mu se molim da moj babo preivi, od jutros ne moe stati na
noge... - A to? - Neki su ga sino zasreli na eljeznom mostu... i prebili...
Sada je bolestan, lei... Je li to, Mustafa, njemu od Allaha?... - Hamza,
Sabitova muka je od ljudi, ti to bolje od mene zna... No, da ti kaem neto
o bolesti, ako eli. Allah hoe samo dobra djela, ali je stvorio i smrt, suu,
hladnou... Zdravlje je najvanije. Mi ivot provodimo u zdravlju, ali nas i
bolest ponekad opkrhava. Ne bismo ni mogli znati ta je zdravlje da nije
bolesti. Tekoa da nije, ljudi bi bili u svemu isti pa ne bi bilo dareljivosti.
Na ovome svijetu smrt je kraj, na drugome poetak. Moe li biti ivot bez
starosti i bolova? Savren je samo Jedini. Na ivot je ispit pred samim
sobom i pred Bogom... Meutim, Hamza, ti si vie knjiga od mene
proitao... - Sve ja to znam, Mustafa, ali moga baba su prebili... - To mu je
od ljudi... Dobro je od Boga, a zlo od nas samih. Bog nam dade rijeku, a mi
amac pretrpavamo... Na ovjeku je namjera, dobra ili zla... Allah samo
pomogne... str. 31.
Imam Halil je uio: "Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed,
kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, inneke hamidun medid.
Allahume barik ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema barekte ala
Ibrahime ve ala ali Ibrahim, inneke hamidun medid." - Boe, Ti uini osobitu
milost Muhammedu i njegovom rodu, kao to si to uinio Ibrahimu i njegovim.
Ti si hvaljen i slavljen! Boe, Ti obaspi obiljem Svoga blagoslova Muhammeda
i njegov rod, kao to si obasipao Ibrahima i njegove. Ti si, Boe, hvaljen i
slavljen! 36
koliko da svjeti korake. Onda se zaustavio i pogledao: pod njim je bio grad...
Zastao mu je dah, gubila mu se ona rumen u licu, a oi su njegove gledale

usplahireno ispred sebe, kao da se njegova dua opet borila sa onim zgaslim
glasom sa Careve damije. Misli su mu ophrvavale slutnje... Usne su se same
micale: "Allahume rabbena atina fiddunja haseneten ve fil - ahireti haseneten
ve kina azaben - nar! Rabbenagfir li ve li validejje ve lil - mu'minine jevme
jekumul - hisab." - Boe, Gospodaru na! Daj nam na ovom svijetu dobro, a i
na buduem svijetu dobro, i sauvaj nas od dehennemske vatre! Gospodaru
na! Oprosti grijehe meni i mojim roditeljima, kao i svim pravim vjernicima
onoga dana, kad budemo polagali raun za svoja djela! 38
U Alkoranu ovako pie. Samo jedan je Bog, Allah, koji ljudima zapovijeda i hoe da ga potuju,
njegovoj se volji povinuju. Obaveze su: pobono klanjati, 'rabro vojevati i za vjeru svoju i glavu
izgubiti. Ko ove dunosti vri, taj je musliman i vjeruje se da ide u raj. U raju se vjerni naslauju
gledanjem u lice Boije. Raj je zamiljen kao lijepa zelena bata, gde potoci ubore, i tu stanuju
nebesne djevojke, zaljubljenijeh oiju. Pop Sekula sve je htio i objasniti: - Muhamed je svetac
poslan da povrati to su drugi "pokvarili", on je lice svijeh vjerovjesnika... Damija je iznutra
prosta, nema ikona ni fresaka, a spolja su visoke, otanke kule, na vrhu im iljak. Obred je sav
teak i muan. Dnevno se mora pet puta klanjati. Gde vode nema peru se pijeskom...
Mnogoenstvo im je u zakonu... Vjeruju da je Bog sve odredio, ta e kome biti... A onda, kao da
se neega sjetio, Sekula je zastao, pa nastavio: - Nekada je i u naijeh komija vjera bila
pravoslavna, koja je utvrena na svetijem saborima u Nikeji... Brao moja - rekao je pop na kraju
- vi ete nam u ime pravde Boije donijeti slobodu od Alkorana! Neka je blagoslovljen svaki
korak va na tome putu. Neka vas tamo prati samo Bog. Primite blagoslove crkve. Ponesite slavu
srpskog oruja da bi se otadbina mogla podiiti s vama. ta god da uinite, neka je blagoslovljen
svaki va korak. Ustao je Ostoja:
- Brao Srbi! Sjetite se da na zastavi nezavisne Srbije stoji: "Za kralja i
otadbinu, s vjerom u Boga. 45