Edictum Constantini ad Silvestrum Papam

In nomine sanctae et individuae Trinitatis, Patris scilicet, et Filii. et Spiritus sancti. imperator
Caesar Flavius Constantinus, in Christo Jesu. uno ex eadem Trinitate sancta, salvatore
Domino Deo nostro, fidelis, mansuetus, beneficus, Alemanicus. Gothicus, Sarmaticus,
Germanicus, Britannicus. Hunnicus, pius, felix. victor ac triumphator. semper Augustus,
sanctissimo ac beatissimo patri patrum Silvestro urbis Romanae episcopo et papae. atque
omnibus ejus successoribus. qui in sede beati Petri usque in finem saeculi sessuri sunt,
ponfificibus. necnon et omnibus reverendissimis et Deo amabilibus catholicis episcopis.
eidem sacrosanctae Romanae Ecclesiae per hanc nostram imperialem constitutionem
subjectis in universo orbe terrarum, nunc et in posterum cunctis retro temporibus constitutis,
gratia, pax, charitas, gaudium. longanimitas. misericordia a Deo patre omnipotente, et Jesu
Christo Filio ejus, et piritu sancto cum omnibus vobis. Ea quae salvaier et redempior noster
Dominus Jesus Christus, altissimi Patris Filius, per suos sanctos apostolos Petrum et Paulum.
interveniente patre nostro Silvestro summo pontifice et universali papa, mirabiliter dignatus
est operari. liquida enarratione per hujus nostrae imperialis institutionis paginam. ad
cognitionem omnium populorum in universo orbe terrarum studuit propalare nostra
masuetissima serenitas. Primum quidem nostram fidem. quam a praelibato beatissimo patre
et oratore nostro Silvestro universali pontifice docti sumus. intima cordis confessione ad
instruendas omnium vestrum mentes proferentes, et ita demum Dei misericordiam super nos
diffusam annuntiantes. nosse vos volumus. sicut per anteriorem nostram sacram
pragmaticam jussionem significavimus. nos a culturis idolorum. simulacris mutis et surdis,
manufactis, diabolicis "ompositionibus. atque ab omnibus Satanae pompis recessisse. et ad
integram Christianorum fidem. quae est vera lux et vita perpetua, pervenisse; credentes,
juxta id quod nos idem almificus et summus pater et doctor noster Silvester pontifex
instruxit. in Deum Patrem omnipotentem, factorem coeli et terrae, visibilium et invisibilium:
et in Jesum Christum Filium ejus unigenitum. Dominum nostrum, per quern creata sunt
omnia: et in Spiritum Sanctum, Dominum et vivificatorem universae creaturae. Hos, Patrem.
et Filium, et Spiritum Sanctum, confitemur ita ut in Trinitate perfecta et plenitudo sit
divinitatis, et unitas potestatis. Pater Deus, Filius Deus. et Spiritus Sanctus Deus. et tres
unum sunt in Jesu Christo. Tres itaque formae. sed una potestas. Nam sapiens retro semper
Deus edidit ex se, per quod semper erant gignenda saecula. verbum. Et quando eodem solo
suae sapientiae verbo universam ex nihilo formavit creaturam. cum eo erat. cuncta suo
arcano componens mysterio. Igitur perfectis coelorum virtutibus. et universis terrae materiis.
pio sapientiae suae nuta, ad imaginem et similitudinem suam. primum de limo terrae fingens
hominem, hunc in paradiso posuit voluptatis. Quern antiquus serpens et hostis invidens
diabolus. per amarissimum ligni vetiti gustum. exulem ab eisdem fecit gaudiis: eoque
expulso. non desivit sua venenosa multis modis protelare jacula. ut a via

Konstantinov edikt papi Silvestru, tzv.

Konstantinova darovnica
U ime svetog i nedjeljivog Trojstva, i to Oca i Sina i Duha svetoga, car cezar Flavije
Konstantin, u Isusu Kristu, jednom od istog svetog Trojstva, spasitelju naemu gospodaru
Bogu, vjeran, blag, dobrostiv, Alemanski, Gotski, Sarmatski, Germanski, Britanski, Hunski,
poboan, sretan, pobjednik i trijumfator, vjeno August, presvetom i preblaenom ocu
oeva Silvestru, biskupu grada Rima i papi te svim njegovim nasljednicima, koji e sjediti
na stolici svetoga Petra do kraja vremena, prelatima pa i svima prepotovanim i od Boga
voljenim katolikim biskupima koji su ovom naom carskom konstitucijom istoj svetoj
Rimskoj crkvi podreeni po itavom svijetu, sada i ubudue, u svim prolim vremenima,
postavljeni, neka je sa svima vama milost, mir, ljubav, radost, dugovjenost i milosre od
Boga Oca svemogueg, njegova sina Isusa Krista i od Duha svetoga.
Ono to se spasitelj i otkupitelj na gospodar Isus Krist, sin najviega Oca, udostojao
udesno uiniti preko svojih svetih apostola Petra i Pavla, na poticaj naega oca Silvestra,
vrhovnoga sveenika i svjetskoga pape. pobrinula se naa preblaga uzvienost, objaviti
tenim izriajem tekstom ove nae carske konstitucije, na znanje svim narodima na
itavome svijetu.
Prvo, iznosei nau vjeru, kojoj smo podueni od presvetoga preblaenoga naeg oca i
propovjednika Silvestra svjetskog prelata, iz najdubljeg uvjerenja srca da bismo poduili
duh vas svih, te da tako napokon objavimo Boju milost koja nas je oblila. elimo da znate,
kao to smo svojom prethodnom svetom pragmatinom zapovijedi naznaili, da smo se
odrekli tovanja idola, nijemih i gluhih kipova tih rukotvorina, avolskih tvorevina, te od
svih obreda Sotone, te da smo prihvatili pravu Kransku vjeru, koja je istinsko svjetlo i
vjeni ivot, vjerujui, sukladno onome to nas je poduio isti hranitelj i najvii otac i
uitelj na papa Silvestar, u Boga Oca svemogueg, stvoritelja neba i zemlje, svega
vidljivog i nevidljivog: i u Isusa Krista, njegova jedinog roenog Sina. gospodara naega,
po kojem je sve stvoreno; te u Duha Svetoga, Gospodara i ivotvorca svega stvorenoga. U
njih, Oca, i Sina, i Duha Svetoga vjerujemo tako da se u Trojstvu nalazi i savrena punina
boanskoga i jedinstvo moi. Bog Otac. Bog Sin. i Bog Duh Sveti, trojedno je u Isusu
Kristu. Tri su dakle oblika, ali jedna mo. Naime oduvijek mudar Bog je od sebe odaslao
rije po kojoj je trebalo da svijet vjeno ivi. Pa kad je u istom jedinom rjeju svoje
mudrosti iz niega oblikovao sve to je stvoreno, ona je bila s njim. tvorei sve svojim
skrivenim otajstvom. Stoga je iz savrenih nebeskih vrlina, i iz sve zemaljske tvari, svetim
znakom svoje mudrosti, na svoju sliku i priliku, prvo stvorio ovjeka iz zemaljskog kala, i
stavio ga u raj naslada. Njega je drevna zmija i neprijateljski zavidni avo, najgorkijim
kuanjem zabranjena voa, prognao iz tih radosti; pa kad je ovaj otjeran, nije se okanio
svoje otrovne strijele upuivati na razne naine, odvraati ljudski rod s puta istine, nukati da
slue tovanju idola, dakle tovorevine, a ne Stvoritelja. Time je doveo

* J.-P. Migne: Patrologiae Cursus Completus. series prima. Paris 1844.. Patroiogiae tomus VIII.
sa. 568- "78.
244

>5

veritatis humanum abstrahens genus, idolorum culturae. videlicet creaturae. et non Created
deservire suadeat: quatenus per hoc eos. quos suis valuerit irretire insidiis, secum aeterno
efficiat concremandos supplicio. Sed Deus noster misertus plasmatis sui, dirigens sanctos
suos prophetas, per hos lumen futurae vitae, adventum videlicet Filii sui, Domini Dei et
Salvatoris nostri Jesu Christi, annuntians. misit eumdem unigenitum Filium suum et
sapientiae verbum. Qui descendens de coelis propter nostram salutem, natus de piritu
Sancto ex Maria virgine. verbum caro factum est. et habitavit in nobis. Non amisit quod
fuerat. sed coepit esse quod non erat. Deum perfectum, et hominem perfectum; ut Deus
mirabilia perficiens, et ut homo humanas passiones sustinens: ita verbum hominem. et
verbum Deum, praedicante patre nostro Silvestro summo pontifice. intelligimus. ut verum
Deum, verum hominem fuisse, nullo modo ambigamus. Elec.tisque duodecim apostolis,
miraculis coram eis et innumerabilis populi multitudine coruscavit. Confitemur eumdem
dominum Jesum Christum adimplesse legem et prophetas, passum, crucifixum secundum
scripturas. tenia die a mortuis resurrexisse, assumptum in coelos. atque sedentem ad
dexteram patris. inde venturum judicare vivos et mortuos, cujus imperii non erit finis. Haec
est enim fides nostra catholica orthodoxa. a beatissimo patre nostro Silvestro summo
pontifice nobis prolata. Exhortamur idcirco omnem populum. et diversas gentium nationes,
hanc fidem tenere. colere et praedicare, et in sanctae Trinitatis nomine baptismi gratiam
consequi. et dominum nostrum Jesum Christum Salvatorem nostrum, qui cum Patre et
piritu Sancto per infinita saecula vivit et regnat, quern Silvester beatissimus pater noster
universalis praedicat pontifex. corde devoto adorare. Ipse enim Dominus noster. misertus
mihi peccatori. misit sanctos suos apostolos. ad visitandum nos. et lumen sui splendoris
infulsit nobis, ut abstractum a tenebris, ad veram lucem et agnitionem veritatis me venisse
gratularemini. Nam dum valida squaloris lepra totam mei corporis invasisset carnem. et
multorum medicorum convenientium cura adhiberetur. nee ullius quidem cura
promeruissemus salutem, ad hoc venerunt sacerdotcs Capitolii, dicentes mihi debere fieri
fontem in Capitolio, et compleri hunc innocentium sanguine et eo calente loto me, posse
mundari. Et secundum eorum dicta, aggregatis plurimis innocentibus infantibus, dum vellent
sacrilegi paganorum sacerdotes eos mactare, et ex eorum sanguine fontem repleri, cemens
serenitas nostra lacrymas matrum eorum, illico exhorrui facinus: miseratusque eas, proprios
illis restitui praecipimus filios suos. datisque vehiculis et donis concessis. gaudentes ad
propria relaxavimus. Eadem igitur transacta die. nocturno nobis facto silentio. dum somni
tempus advenisset. adsunt apostoli SS. Petrus et Paulus. dicentes mihi: quoniam flagitiis
posuisti terminum. et effusionem sanguinis innocentis horruisti. missi sumus a Christo
domino Deo nostro. dare tibi sanitatis recuperandae consilium. Audi ergo monita nostra, et
fac quodcumque indicamus tibi: Silvester episcopus hujus civitatis ad montem Soracte
persecutiones tuas fugiens. in cavernis petrarum cum suis clericis (atebram fovet. Hunc ad te
cum adduxeris, ipse tibi piscinam pictatis ostendet, in qua dum tertio te mcrserit. omnis te
valetudo ista deseret leprae. Quod dum factum fuerit. hanc vicissitudinem tuo salvatori
compensa. ut omnes jussu tuo per totum orbem restaurentur ecclesiae. Te autem ipsum in
hac parte purificia ut

246

do toga da oni, koji su se zapleli u njegove zamke, budu spaljeni na vjenu propast. Ali na
Bog smilovavi se svojim slabim stvorovima, upuujui svoje svete proroke, time je
najavio svjetlo budueg ivota, dakle dolazak njegova sina. Gospodara Boga i Spasitelja
naega Isusa Krista, poslao je toga jedino roenog svoga Sina i rije mudrosti. On se
spustio s neba radi naega spasa te bi roen po Svetom Duhu od djevice Marije, rije je
postala tijelom, i nastani se u nama. Nije prestala biti to je bila. ve je poela biti to nije
bila. Savren kao Bog i savren kao ovjek, kao Bog ini uda i kao ovjek podnosi ljudska
uvstva: tako smo shvatili rije Bog i rije ovjek iz propovijedi naega oca Silvestra.
vrhovnog sveenika, a ie istinski Bog postao istinskim ovjekom ni na koji nain ne
sumnjamo. Izabravi dvanaest apostola, udesima je zabljesnuo pred mnotvom nebrojena
naroda. Vjerujemo da je gospodar Isus Krist ispunio zakon i proroke, da je pretrpio raspee
prema zapisima, da je treega dana uskrsnuo od mrtvih, daje primljen na nebesima, i da
sjedi s desna ocu, pa zatim da e doi dan suenja ivim i mrtvima, i da njegovoj vladavini
nee biti kraja. To je dakle vjera naa katolika ortodoksna, koja nam je prenijeta od
preblaenog naeg oca pape Silvestra. Potiemo stoga itav narod, i razliite poganske
narode, da se dre te vjere, da je tuju i propovijedaju, te da u ime svetoga Trojstva
postignu milost krtenja, i da odana srca slave gospodara naega Isusa Krista. Spasitelja
naega koji ivi i vlada s Ocem, i Duhom Svetim na vjeke vjekova, kojeg propovijeda
Silvestar, preblaeni na otac i svjetski papa. Sam naime gospodar na, smilovavi se meni
greniku, poslao je svoje svete apostole (Jeronim uz 138. psalam i u pismu djevici
Eustahiji) da nas posjete, i prosuo svjetlo svoga sjaja na nas, da zahvalite da sam otrgnut od
mraka prispio do istinskoga svjetla i spoznaje istine. Naime, kad je jaka guba napala svo
meso moga tijela, i kad mi je posveena briga mnogih lijenika koji su se skupili, no ni uz
iju brigu nismo zadobili ozdravljenje, na to dooe sveenici Kapitolija. govorahu mi da
se mora nainiti bazen na Kapitoliju i napuniti krvlju nevinih pa poto se on ugrije, a ja u
njemu okupan da u se moi oistiti. Kad je prema njihovim rijeima, skupljeno mnogo
nevine djece, te kad su ih bezboni poganski sveenici htjeli pogubiti, te njihovom krvlju
napuniti bazen, naa se uzvienost gledajui suze njihovih majka, zgrozila tog zloina: i
smilovavi se, naloili smo da im se vrate njihovi sinovi, dali smo im kola i darove
podijelili, i radosne otpustili kui. Postoje proao taj dan i nastala nam nona tiina, kad je
dolo vrijeme za san, pristupie mi apostoli Sv. Petar i Pavao, govorei mi: budui da si
zaustavio sramotna djela, i zgrozio se prolijevanja nevine krvi, poslani smo od Krista,
gospodara Boga naega, da ti dademo savjet za ozdravljenje. uj, dakle, nae opomene, i
uini to ti kaemo: Silvestar biskup ovoga grada bjeei od tvojih progona na brdu
Sorakte naao je u upljinama stijena sa svojim klericima sklonite. Kad ga dovede k sebi,
pokazat e ti bazen pobonosti, pa kad te bude po trei put u nj potopio, guba e te ostaviti.
Kad to bude uinjeno, uzvrati svome ozdravitelju tako da po tvojoj zapovijedi budu
obnovljene sve crkve po itavom svijetu. Sebe pak oisti tako da se. napustivi svako
praznovjerje idola, pokloni i da pone tovati Boga ivoga i istinskoga, koji je jedini i
istinski, i da se pokori njegovoj volji. Trgnuvi se dakle

247

relii-ta omni superstitione idolorum. Deum vivum et verum. qui solus est et verus, adores et
excolas, ut ad ejus voluntatem attingas. Exurgens igitur a somno. protinus juxta id quod a
Sanctis apostolis admonitus sum, peregi: advocatoque eodem praecipuo et magnifico patre
et illuminatore nostro Silvestro universali papa omnia a Sanctis apostolia mihi praecepta
dixi verba: percontatique sumus ab eo, qui isti dii essent Petrus et Paulus. Ille vero. non eos
deos vere dii, sed apostolos Salvatoris nostri Domini Dei Jesu Christi, respondit. Et rursum
interrogate coepimus eumdem beatissimum papam, utrum istorum apostolorum imagines
expressas haberet. ut ex pictura disceremus hos esse, quos revelatio docuerat. Tunc idem
venerabilis pater imagines eorumdem apostolorum per diaconum suum exhiberi praecepit:
quas dum aspicerem, et eorum quos in somno videram. figuratos in ipsis imaginibus
cognovissem vultus. ingenti clamore coram omnibus satrapis meis confessus sum eos esse,
quos in somno videram. Ad haec beatissimus idem Silvester pater noster, urbis Romae
episcopus, indixit nobis poenitentiae tempus intra palatium nostrum. Lateranense, in uno
cilicio, ut de omnibus quae a nobis impie peracta, atque injuste disposita fuerant, vigiliis,
jejuniis, atque lacrymis et orationibus, apud Dominum Deum nostrum Jesum Christum
salvatorem veniam impetraremus. Deinde per manus impositionem clericorum, usque ad
ipsum praesulem veni. Ibique renuntians Satanae. pompis et operibus ejus, vel universis
idolis manufactis. credere me in Deum Patrem omnipotentem, factorem coeli et terrae.
visibilium omnium et invisibilium, et in Jesum Christum Filium ejus unicum Dominum
nostrum, qui conceptus est de piritu Sancto, natus ex Maria virgine, spontanea voluntate
coram omni populo professus sum. Benedictoque fonte, illic me trina mersione unda salutis
purificavit. Positoque me in fontis gremio (baptisterio seu lavacro Constantiniano), manum
de coelo me contingentem propriis oculis vidi. De qua mundus exurgens. ab omni me leprae
squalore mundatum agnoscite: levatoque me de venerabili fonte, induto vestibus candidis,
septiformis gratiae sancti Spiritus consignationem adhibuit beati chrismatis unctione. et
vexillum sanctae crucis in mea fronte linivit, dicens: Signet te Deus sigillo fidei suae, in
nomine Patris, et Filii, et Spiritus sancti. in consignation fidei. Cunctusque elerus respondit:
Amen. Et adjecit praesul: Pax tibi. Prima itaque die post perceptum sacri baptismatis
mysterium. et post curationem corporis mei a leprae squalore. agnovi non esse alium Deum,
nisi Pater et Filium et Spiritum Sanctum, quern beatus Silvester papa praedicat. trinitatem in
unitate. et unitatem in trinitate. Nam omnes dii gentium, quos usque hactenus colui.
daemonia. opera hominum manufacta comprobantur. Etenim quantum potestatem idem
Salvator noster suo apostolo B. Petro contulerit in coelo ac terra, lucidissime nobis idem
venerabilis pater edixit. dum fidelem eum in sua interrogatione inveniens, ait: Tu es Petrus,
et super banc petram aedificabo ecclesiam meant, et portae inferi non praevalebunt
adversus earn (Matth, XVI). Advertite potentes, et aure cordis intendite, quid bonus
magister et dominus suo discipulo adjunxit, inquiens: Quodcumque ligaveris super terram,
erit ligatum et in coelis. (Ibid.) Mirum est hoc valde et gloriosum, in terra ligare et solvere,
et in coelo ligatum et solutum esse. Et dum haec, praedicante beato Silvestro.

248

iz sna, smjesta sam proveo ono to su me opomenuli sveti apostoli: te pozvavi osobitog i
velianstvenog oca i prosvjetitelja naega Silvestra svjetskog papu izrekao sam sve rijei
koje su mi naloili sveti apostoli; i pitali smo ga koji su to bogovi bili Petar i Pavao. On pak
odgovori da se za njih ne govori da su bogovi, ve apostoli Spasitelja naega gospodara
Boga Isusa Krista. I ponovo smo stali pitati tog preblaenog papu, ima li naslikane slike tih
apostola, da po slikama razaznamo da su to oni. o kojima nas je obavijestilo otkrivenje.
Tada taj tovanja vrijedan otac zapovijedi da njegov akon pokae slike tih apostola: dok
sam ih promatrao, i prepoznao na samim slikama oblikovane likove koje sam vidio u snu,
uz golemu viku pred svim sam svojim satrapima priznao da su to upravo oni, koje sam
vidio u snu. Na to nam preblaeni onaj Silvestar, na otac, biskup grada Rima. odredi
vrijeme pokore u naoj Lateranskoj palai, na jednoj kostrijeti. da za sve to smo bezbono
uinili, i to je bilo nepravedno odreeno, bdijenjima, postom, i suzama te ispovjedima,
zadobijemo oprotaj u gospodara Boga naeg Isusa Krista Spasitelja. Zatim, nakon to su na
me klerici poloili ruke. doao sam do samog nadbiskupa. I ondje, se odrekavi Sotone,
njegovih obreda i djela, odnosno svih rukom stvorenih idola, priznao sam vlastitom voljom
pred itavim narodom da vjerujem u Boga Oca svemogueg, stvoritelja neba i zemlje,
svega vidljivoga i nevidljivoga, i u Isusa Krista, njegova Sina, jedinog gospodara naega,
koji je zaet od Duha Svetoga, a roen od djevice Marije. I blagoslovivi bazen, ondje me
je trostrukim potapanjem oistio vodom spasa. I poto me postavio usred bazena, vidio sam
vlastitim oima ruku koja me dodiruje s neba. Izaavi iz njega oien, pogledajte me
oiena od svake neistoe gube: kad me je podigao iz asnog bazena, i obukao bijelu
odjeu, nainio je znak sedmostruke milosti Duha Svetoga pomazanjem svetoga krtenja, i
na mome elu urezao znak svetoga kria, govorei: "Oznauje te Bog znakom svoje vjere, u
ime Oca i Sina i Duha svetoga, u znaku vjere." itav je kler odgovorio: "Amen". I dodao je
nadbiskup: "Mir tebi". Stoga sam prvoga dana nakon primanja otajstva svetoga krtenja, i
poslije izljeenja mojega tijela od gublje prljavtine, spoznao da nema drugoga Boga osim
Oca i Sina i Duha Svetoga kojeg propovijeda blaeni papa Silvestar. kao trojstvo u jednoti. i
jednota u trojstvu. Naime svi poganski bogovi, koje sam dotad tovao, pokazuju se kao
demoni i rukom stvorena djela ljudi. A koliku je mo taj Spasitelj na predao svome
apostolu Sv. Petru na nebu i zemlji, najjasnije nam je rekao taj asni otac. kad u ispitivanju
naavi da mu je vjeran, kae: Ti si Petar i na toj u stijeni sagraditi svoju crkvu i vrata
pakla nee biti jaa od nje. Pazite moni, i ujte uima srca, to je dobar uitelj i gospodar
pripisao svome ueniku, govorei togod svee na zemlji, bit e svezano i na nebu: To je
strano doista udesno i slavno, na zemlji vezati i razrijeiti, i na nebu je svezano i
odrijeeno. I kad sam to shvatio, iz propovjedi blaenoga Silvestra. otkrio sam da sam

249

agnoscerem, et beneficiis ipsius beati Petri integerrime sanitati me comperi restitutum.

Utile judicavimus una cum omnibus nostris satrapis. et universo senatu, optimatibusque
meis. etiam et cuncto populo Romanae gloriae imperio subjacenti, ut sicut in terris sanctus
Petrus vicarius filii Dei esse videtur constitutus, etiam et pontifices, qui successores sunt
ipsius principis apostolorum (al. qui ipsius p.a. gerunt vices), principatus potestatem,
amplius quam terrens imperialis nostrae serenitatis mansuetudo habere videtur, concessam a
nobis nostroque imperio obtineant, eligentes nobis ipsum principem apostolorum. et ejus
successores, firmos apud Deum esse patronos. Et sicut nostram, terrenam imperialem
potentiam (al. nost. est terr. i. potentia). sic ejus sacrosanctam Romanam ecclesiam
decrevimus veneranter honorari et amplius quam nostrum imperium et terrenum thronum,
sedem sacratissimam beati Petri gloriose exaltari, tribuentes et potestatem et gloriae
dignitatem atque vigorem et honorificentiam imperialem: atque decernentes sancimus. ut
principatum teneat tarn super quatuor praecipuas sedes. Antiochenam. Alexandrinam.
Hierosolymitanam. et Constantinopolitanam. quamque etiam super omnes in universo orbe
terrarum Dei ecclesias. Et pontifex. qui pro tempore ipsius sacrosanctae Romanae ecclesiae
extiterit, celsior et princeps cunctis sacerdotibus totius mundi existat. et ejus judicio,
quaeque ad cultum Dei. vel fidei Christianorum stabilitatem procuranda fuerint, disponantur.
Justum quippe est, ut ibi lex sancta caput teneat principatus. ubi sanctarum legum institutor.
Salvator noster, beatum Petrum apostolatus obtinere praecepit cathedram; ubi et crucis
patibulum sustinens, beatae mortis sumpsit poculum, suique magistri et domini imitator
apparuit. Et ibi gentes pro Christi nominis confessione colla flectant. ubi eorum doctor
beatus Paulus apostolus pro Christo. extenso collo. martyrio coronatus est. Illic usque in
finem quaerant doctorem. ubi sanctum doctoris quiescit corpus: et ibi proni ac humiliati,
coelestis regis Dei Salvatoris nostri Jesu Christi famulentur officio, ubi superbi (al. superbo)
terreni regis serviebant imperio.
lnterea nosse volumus omnem populum universanim gentium ac nationum per totum orbem
terrarum, construxisse nos intra palatium nostrum Lateranense eidem Salvatori nostro
Domino Deo Jesu Christo ecclesiam a fundamentis cum baptisterio, et duodecim nos sciatis
de ejus fundamentis, secundum numerum duodecim apostolorum, cophinos terrae onustatos
propriis asportasse humeris: quam sacrosanctam ecclesiam, caput et verticem omnium
ecclesiarum in universo orbe terrarum dici. coli, venerari ac praedicari sancimus, sicut per
alia nostra imperialia decreta constituimus. Construximus quoque ecclesias beatorum Petri
et Pauli primorum apostolorum quas auro et argento locupletavimus. ubi et sacratissima
eorum corpora cum magno honore recondentes. thecas ipsorum ex electro (cui nulla
fortitudo praevalet elementorum) construximus, et crucem ex auro purissimo, et gemmis
pretiosissimis per singulas eorum thecas posuimus, et clavis aureis confiximus. Quibus
ecclesiis pro concinnatione luminariorum, possessionum praedia contulimus, et rebus
diversis eas ditavimus. et per nostram imperialem jussionem sacram, tarn in oriente, quam
in occidente. vel etiam septentrionali et meridiana plaga, videlicet in Judaea, Graecia, Asia.
Thracia.

250

potpuno ozdravio dobroinstvom samoga Svetoga Petra.

Korisno smo odredili zajedno sa svim naim satrapima, cijelim senatom,
velikaima mojim takoer i itavim narodom koji pod vlau rimske slave ivi da, kako se
ini da je sv. Petar za vikara Sina Bojega postavljen, takoer i pontifici, koji su
nasljednici samog prvaka meu apostolima, mo prvenstva, vie nego se ini da zemaljska
blagost nae carske svjetlosti ima. ustupljenu od nas i od nae obavljaju, izabirui da nam
sam prvak meu apostolima i njegovi nasljednici budu postojani zagovornici pred Bogom.
I odluili smo. da se ponizno asti sveta Rimska crkva isto kao naa zemaljska carska vlast
pa i da se vie od naeg carskog i zemaljskog prijestolja, dino uzvisuje presveta stolica
Svetog Petra, dodjeljujui joj mo i dostojanstvo slave te snagu i carsku ast: i
razmiljajui odredili smo da ima prvenstvo kako nad etiri glavne stolice, Antiohijskom,
Aleksandrijskom, Jeruzalemskom i Konstantinopolskom, tako i nad svim bojim crkvama
u itavome svijetu. I biskup, koji povremeno postane biskupom same svete rimske crkve,
neka bude iznad i neka bude prvak svim sveenicima itavoga svijeta, te neka se po
njegovom sudu ravna sve o emu se treba pobrinuti u vezi sa tovanjem Boga, odnosno u
vezi s postojanou Kranske vjere. Jer pravedno je da sveti zakon sredite moi ima
ondje gdje je ustanovitelj svetih zakona. Spasitelj na. naredio Svetom Petru da dri
katedru apostolata; gdje je podnosei patnje na kriu, ispio au blaene smrti, i pokazao
se nasljedovateljem svoga uitelja i gospodara. I neka narodi ispovijedajui Kristovo ime,
sputaju glave ondje gdje je njihov uitelj sveti Pavao apostol bio uzdignute glave
ovjenan muenitvom za Krista. Neka zato za svagda trae uitelja ondje gdje poiva
sveto tijelo uiteljevo; i neka pognuti i ponizni, ispunjavaju dunost prema nebeskome
kralju Bogu Spasitelju naemu Isusu Kristu ondje gdje su oholi sluili vlast zemaljskoga
kralja.
U meuvremenu elimo da itav narod svih plemena i nacija po cijelome svijetu
znade da smo u naoj Lateranskoj palai istom Spasitelju naemu gospodaru Bogu Isusu
Kristu podigli iz temelja crkvu s krstionicom i. znajte, da smo na vlastitim ramenima iz tih
temelja iznijeli dvanaest vjedara zemlje, prema broju dvanaest apostola: odredili smo da se
ta sveta crkva smatra glavom i vrhom svih crkava na itavome svijetu, te da se tuje,
potuje i propovijeda, kao to smo to ustanovili drugim naim carskim dekretima. Podigli
smo takoer i crkve svetih Petra i Pavla, prvih apostola koje smo zlatom i srebrom bogato
obdarili, gdje smo njihova presveta tijela s velikom au polaui podigli im kovege od
jantara (od kojeg nema jaeg elementa), pa smo postavili kri od suhog zlata i s
najdragocjenijim draguljima na svaki od njihovih kovega i zatvorili ih zlatnim
kljuevima. Tim smo crkvama radi odravanja sjaja posjede dodijelili i obdarili ih
razliitim stvarima, te smo im naom svetom carskom zapovijedi, kako na istoku tako i na
zapadu, odnosno i na sjevernoj i na junoj strani svijeta, to e rei u Judeji, Grkoj, Aziji,
Trakiji.

251

Africa et Italia, vel diversis insulis, nostra largitate eis Hbertatem concessimus, ea prorsus
ratione. ut per manus beatissimi patris nostri Silvestri pontificis successorumque ejus omnia
disponantur. Gaudeat ergo una nobiscum omnis populus. et gentium nationes in universo
orbe terrarum; et exhortantes. monamus omnes. ut Deo nostro et salvatori Jesu Christo
immensas una nobiscum referant gratias. quoniam ipse Deus in coelis desuper, et in terra
dcorsum, nos per suos sanctos apostolos visitans, sanctum baptismatis sacramentum
percipere et corporis sanitatem dignos effecit.
Pro quo concedimus ipsis Sanctis apostolis, dominis meis beatissimis Petro et Paulo, et per
eos etiam beato Silvestro patri nostro. summo pontifici. et universalis urbis Romae
papae. et omnibus ejus successoribus pontificibus. qui usque in finem mundi in sede beati
Petri erunt sessuri. atque de praesenti contradimus palatium imperii nostri Lateranense. quod
omnibus in toto orbe terrarum praefertur atque praecellit palatiis: deinde diadema. videlicet
coronam capitis nostri, simulque phrygium, id est, mitram, necnon et superhumerale.
videlicet lorum quod imperiale circumdare assolet collum: verumetiam et chlamydem
purpuream atque tunicam coccineam. et omnia imperialia indumenta, sed et
dignitatem imperialium praesidentium equitum; conferentes etiam et imperialia sceptra
,simulque et cuncta signa. atque banta etiam. et diversa ornamenta imperialia. et omnem
processionem imperialis culminis. et gloriam potestatis nostrae.
Viris
autem
reverendissimis clericis in diversis ordinibus eidem sacrosanctae Romanae ecclesiae
servientibus. illud culmen singularitate. potentia et praecellentia habere sancimus, cujus
amplissimus noster senatus videtur gloria adorari, id est, patricios atque consules effici,
necnon et caeteris dignitatibus imperialibus eos promulgamus decorari. Et sicut imperialis
militia ornatur, ita et clerum sanctae Romanae Ecclesiae ornari decernimus. Et
quemadmodum imperialis potentia officiis diversis. cubiculariorum nempe et ostiariorum.
atque omnium excubitorum, ornatur: ita et sanctam Romanam ecclesiam decorari volumus.
Et ut amplissime pontificale decus praefulgeat. decernimus et hoc. clericorum ejusdem
sanctae Romanae Ecclesiae manipulis et linteaminibus. id est. candidissimo colore decorari
equos, et ita equitare. Et sicut noster senatus calceamentis utitur cum udonibus. id est,
candido linteamine illustratis. sic utantur et clerici; et sic coelestia sicut terrena ad laudem
Dei decorentur. Prae omnibus < utem licentiam tribuimus ipsi sanctissimo patri nostro
Silvestro urbis Romi e episcopo et papae, et omnibus qui post eum in successum, et perpetuis
temporibus advenerint, beatissimis pontificibus, pro honore et Gloria Christi Dei nostri, in
eadem Dei magna catholica et apostolica Ecclesia. ex nostro indicto, ut quern placatus
proprio consilio clericali voluerit. et in numero religiosorum clericorum connumerare,
nullum ex omnibus praesumentem superbe agere. Decrevimus itaque et hoc. ut idem
venerabilis pater noster Silvester summus pontifex, et omnes ejus successores pontifices,
diademate (videlicet corona, quam ex capite nostro illi concessimus) ex auro purissimo et
gemmis pretiosis uti debeant, et in capite ad laudem Dei et pro honore beati Petri gestare.
Ipse vero beatissimus papa, qui super coronam clericatus, quam gerit ad gloriam beati Petri,
omnino ipsa ex auro non est passus uti <-orona: nos phrygium quoque candidi nitoris,
splendidam resurrectionem dominicam designans. ejus

Africi i Italiji, odnosno na raznim otocima, svojom dareljivou ostavili slobodu, s tom
namjerom, da svime raspolae presveti na otac Silvestar, vrhovni sveenik i njegovi
nasljednici. Stoga neka se s nama raduje itav narod, i poganski narodi na itavome svijetu;
i potiui, sve opominjemo, da Bogu naemu i spasitelju Isusu Kristu zajedno s nama
iskazuju golemu zahvalnost, jer je sam Bog odozgo na nebu i odozdo na zemlji, posjeujui
nas preko svojih svetih apostola, uinio da primimo sveto otajstvo krtenja i tjelesno
ozdravljenje. Zbog toga ustupamo samim svetim apostolima, gospodarima mojim
presvetome Petru i Pavlu, te po njima takoer blaenome Silvestru ocu naemu, vrhovnom
sveeniku, te svim papama grada Rima i svim njihovim sveenicima nasljednicima, koji e
sve do kraja svijeta sjediti na stolici Svetoga Petra i od ovoga trenutka predajemo
Lateransku palau nae carske vlasti, koja se uznosi i istie nad svim palaama na cijelome
svijetu; potom dijadem. to jest krunu s nae glave, te ujedno i frigijsku kapu, to jest tijaru,
pa i rameni plat, odnosno al koji se obino stavlja oko carskoga vrata; takoer i purpurnu
haljinu i grimiznu tuniku, pa i svu carsku odjeu, te znakovlje carskih vodeih konjanika;
darujui i carsko ezlo, a ujedno i sve znakovlje i zastave, te razliite carske ukrase, pa i
itav ceremonijal carskog poloaja, i slavu nae moi. Prepotovanim pak muevima
razliitih poloaja koji slue istoj Rimskoj crkvi odredili smo da imaju onaj poloaj po
jedinstvenosti, moi i istaknutosti ijom se slavom krasi preuzvieni na senat, to jest
proglasili smo da se uine patricijima i konzulima te da se urese i ostalim carskim
dostojanstvima. Pa kao to se resi carska vojska, odluili smo da se isto tako ukraava i kler
svete Rimske crkve. A na onaj nain na koji se carska vlast ureuje razliitim slubama, kao
to su dunost komornika i vratara, te svih straara. tako hoemo da se uresi i sveta Rimska
crkva. A da biskupska dika nadaleko sja, odluili smo i to da e klerici iste Rimske crkve
jahati konje ureene pokrovima ispod sedla i platnima, to jest najbjeljom bojom. Pa kao to
se na senat slui obuom s udonima. to jest s uivcima od bijelog platna, neka se takvima
slue i klerici; tako neka se ureuje nebesko poput zemaljskoga na hvalu Boju. Prije bilo
koga drugog pak samome presvetome naemu ocu Silvestru biskupu grada Rima i papi, te
svim nakon njega koji ga naslijede za vjena vremena, presvetim biskupima u ast i slavu
Krista. Boga naega, u istoj Bojoj velikoj katolikoj i apostolskoj Crkvi, po naoj odredbi
podjeljujemo slobodu, da onoga koga mirom vlastite sveenike prosudbe eli ubrojati
meu pobone klerike nitko drugi, kad je odreen, ne uznemirava. Odredili smo stoga i to,
da se isti potovani otac na papa Silvestar vrhovni sveenik, i svi njegovi biskupi
nasljednici, mogu sluiti dijademom (to jest krunom koju smo mu predali s nae glave) od
suhog zlata i od najskupljih dragulja, i nositi je na glavi na slavu Boga i u ast Svetoga
Petra. Budui pak da se presveti papa, ponad krune klerikata. koju nosi na slavu Svetoga
Petra, uope nije htio sluiti krunom od zlata, mi smo mu vlastitim rukama na presvetu
glavu stavili frigijsku kapu silnoga sjaja, koja prikazuje sjajno gospodnje uskrsnue, i
drei uzde njegova konja, iz tovanja prema Svetome Petru, preuzeli smo slubu njegova
konjuara; odreujui da se svi njegovi nasljednici pojedinano slue tom frigijskom
kapom u ophodnjama, radi nasljedovanja nae carske vlasti. Zatim, da se ne unizi papska
tijara, ve da se uresi jo vie no dostojanstvo

sacratissimo vertici manibus nostris imposuimus, et tenentes frenum equi illius. pro
reverentia beati Petri, stratoris officium illi exhibuimus; statuentes. eodem phrygio omnes
ejus successores singulariter uti in processionibus, ad imitationem imperii nostri. Unde ut
pontificalis apex non vilescat. sed amplius etiam quam terreni imperii dignitas. et gloriae
potentia decoretur: ecce tarn palatium nostrum, ut praedictum est, quamque urbem Romam
et omnes totius Italiae et occidentalium regionum provincias, loca et civitates, praefato
beatissimo pontifici nostro Silvestro universali papae concedimus atque relinquimus, et
successorum ipsius pontificum potestati et ditioni, firma imperiali censura, per hanc divalem
nostram et pragmaticum constitutum, decernimus disponendum, atque juri sanctae Romanae
ecclesiae concedimus permansurum. Unde congruum prospeximus. nostrum imperium et
regni potestatem in orientalibus transferri ac transmutari regionibus, et in Byzantiae
provinciae optimo loco, nomini nostro civitatem aedificari. et nostrum illic constitui
imperium: quoniam ubi principatus sacerdotum et christianae religionis caput ab imperatore
coelesti constitutum est, justum non est ut illic imperator terrenus habeat potestatem.
Haec vero omnia, et per alia divalia decreta statuimus atque confirmavimus. usque in finem
mundi illibata et inconcussa permanere decernimus. Unde coram Deo vivo, qui nos regnare
praecepit, et coram terribili ejus judicio obtestamur. per hoc nostrum imperiale constitutum,
omnes nostros successores imperatores, vel cunctos optimates, satrapas, etiam amplissimum
senatum et universum populum. in tote orbe terrarum, nunc et in posterum cunctis retro
temporibus imperio nostro subjacentem, nulli eorum quoquo modo licere, haec quae a nobis
imperiali sanctione sacrosanctae Romanae ecclesiae, vel ejus omnibus pontificibus concessa
sunt, refragari aut confringere, vel in quoquam convellere. Si quis autem (quod non
credimus) in hoc temerator. aut contemptor extiterit. aetemis condemnationibus subjaceat
innodatus. et sanctos Dei principes apostolorum Petrum et Paulum sibi in praesenti et futura
vita sentiat contrarios. atque in inferno inferiori concrematus. cum diabolo et omnibus
deficiat impiis. Hujus vero imperialis decreti nostri paginam propriis manibus roborantes,
super venerandum corpus beati Petri principis apostolorum posuimus, ibi eidem Dei
apostolo spondentes, nos cuneta inviolabiliter conservare, et nostris successoribus
imperatoribus conservanda in mandatis relinquere, ac beato patri nostro Silvestro summo
pontifici et universali papae, ejusque cunctis successoribus pontificibus. Domino Deo et
Salvatore nostro Jesu Christo annuente, tradimus i perenniter atque feliciter possidenda.
Et subscriptio imperialis: Divinitas vos conservet per multos annos sanctissimi ac beatissimi
patres-Datum Romae. sub tertio die Kalendarum Aprilium. domino nostro Flavio
Constantino Augusto quater et Gallicano viris clarissimis consulibus.

zemaljske vlasti, i moi slave: eto, prepustili smo i ostavili kako nau palau, kao to je
reeno, tako i grad Rim i sve provincije itave Italije i zapadnih podruja, pa mjesta i
gradove, naprijed reenom presvetom naem biskupu Silvestru, sveopem papi i moi i
vlasti njegovih nasljednika biskupa, i vrstom smo carskom odlukom odredili, da se time
raspolae prema ovoj naoj odredbi i pragmatikoj konstituciji, i dopustili da ostane pod
upravom svete Rimske crkve. Zatim smo se prikladno pobrinuli, da se naa carska vlast i
mo vladanja prenese i promijeni u istonim podrujima, te da se na najboljem mjestu
bizantske provincije, sagradi grad pod naim imenom, i da se ondje uspostavi naa vlast:
jer da ondje gdje je nebeski car postavio vlast glavnog sveenika i glavu kranske vjere,
nije pravedno da vlast ima zemaljski car.
Sve smo pak ovo odredili i drugim darovnim dekretima potvrdili, te odluili da
potraje neokrnjeno i neoteeno sve do kraja svijeta. Zato se pred licem Boga ivoga, koji
nam je naredio da vladamo, i pred licem njegovog stranog suda, zaklinjemo ovom naom
carskom konstitucijom, da svi nai nasljednici carevi, odnosno svi odlinici, satrapi, pa i
preuzvieni senat i itav narod na cijelome svijetu, koji je sada i ubudue podloan naoj
vlasti od prethodnih vremena, da nikome od njih ni na koji nain ne bude doputeno
usprotiviti se ili osujetiti ovo to smo mi carskom odredbom darovali svetoj Rimskoj crkvi,
odnosno svim njezinim biskupima, odnosno ma u emu povrijediti. Ako pak tko (u to ne
vjerujemo) u tome bude lakouman ili to pokua, neka svezan potpadne pod vjene kazne, i
neka svete glavne Boje apostole Petra i Pavla smatra svojim protivnicima u sadanjem i
buduem ivotu, te neka bude otpadnik spaljen u dnu pakla s avolom i svim
nevjernicima.
Utvrujui pak vlastitim rukama tekst ovog naeg carskog dekreta, poloili smo
ga na potovano tijelo Svetog Petra, prvaka meu apostolima, zaklinjui se ondje istom
Bojem apostolu da emo mi sve ovo drati nepovredivim, i ostaviti svojim asnim
nasljednicima s nalozima da to treba uvati, te blaenome ocu naem Silvestru, vrhovnom
sveeniku i svjetskom papi, te svim njegovim nasljednicima biskupima, uz pristanak
Gospodara Boga i Spasitelja naega Isusa Krista, predajemo da to posjeduje zauvijek i
sretno.
I potpis carski: neka vas Boanstvo uva mnogo godina, presveti i preblaeni oci.
Izdano u Rimu. uoi treega dana prije Aprilskih Kalenda. za konzulovanja preslavnih
mueva, gospodara naega Flavija Konstantina, Augusta po etvrti put, i Galikana.

255