loan E Culianu

Eros i magija u renesansi

PREVELAJULIJANATROK
ARGONAUT
ZAGREB,12/2007

SADRAJ
Predgovor / 9
Zahvale /11
Uvod /17
I. Fantazme na djelu / 25
Prvo poglavlje
Povijest fantazije / 27
Drugo poglavlje
Empirijska psihologija i dubinska psihologija erosa / 69
Tree poglavlje
Opasne veze /109
II. Veliki manipulator /161
etvrto poglavlje
Eros i magija /163
Peto poglavlje

Pneumatika magija /195

esto poglavlje
Intersubjektivna magija / 231
Sedmo poglavlje
Demonomagija / 253
III. Zavrna igra
Osmo poglavlje 1484.
Deveto poglavlje
Cenzuriranje fantazije
Deseto poglavlje
Doktor faust, od antiohije do Seville
Biljeke
Bibliografija

PREDGOVOR
Ioan P. CuLiANu, povjesniar religija i strunjak za kasnu
antiku i gnosticizam, romanist i strunjak za Balkan, izmeu
ostaloga poduava i povijest rumunjske kulture na Sveuilitu
u Groningenu. Poznat je po brojnim lancima u strunim
asopisima te po svoje tri knjige, od kojih je najnoviju,
ReligioneePotere(Torino, 1981), napisao s dvojicom mladih
talijanskih znanstvenika. No, upravo se s Erosomimagijomu oekivanju objavljivanja opsene komparativne monografije
o mitovima i tehnikama ekstaze* - poinju pojavljivati njegova
najvanija djela.
Spominjui se da je talijanska renesansa bila jedna od mojih
mladenakih strasti i da sam za svoju tezu odabrao ideje
Marsilia Ficina, Pica della Mirandole i Giordana Brana, pisac
me zamolio neka napiem kratki predgovor Erosuimagiji.Bio
sam u kunji nairoko pripovijedati o fazama i velikim
imenima moderne historiografije koja se bavi renesansom, s
naglaskom na, primjerice, nedavnim saznanjima o
hermetikim, okultnim i alkemijskim tradicijama. U
istraivanju povijesti misli upravo su zadivljujue interpretacije
talijanske renesanse, od Jacoba Burckhardta i Giovannija
Gentilea do Eugenija Garina, P. Oskara Kristellera, E. H.
Gombricha, F. A. Yates, D. P. Walkera, Alina G. Debusa i
drugih uglednih uenjaka dananjice.
Ali, jao! Moje vrijeme i energija ogranieni su. Stoga neu duljiti
o pievim veoma vrijednim interpretacijama, nego u tek
naglasiti njihovu izvornost. Spomenuo bih, primjerice, analizu
malo poznatoga djela Giordana Bruna, Devinculisingnre
("O sponama openito") koje Culianu usporeuje s
Machiavellijevim Vladarom(vidi 4. poglavlje, 2. odjeljak).
Uistinu, ako je Ficino eros poistovjeivao s magijom (jer,
napisao je, "zadatak magije je usporediti stvari jedne s

drugima"), Giordano Bruno je operativne mogunosti erotske

magije doveo do krajnjih granica. Svimese moe manipulirati
imaginacijom, odnosno, fantazmama iji su podrijetlo i narav
erotski i koje izranjaju u subjektu ili zajednici, pod uvjetom da
je manipulator magijom stekao otpornost spram vlastitih
fantazmi. U tehnici koju opisuje Devinculisautor je tono
prepoznao izravnoga preteu moderne discipline, primijenjene
psihosociologije. "Mag iz Devinculisprototip je impersonalnih
sustava masovnih medija, neizravne cenzure, globalne
manipulacije i trustova mozgova koji skriveno utjeu na mase"
(ibid).
Taj sam primjer naveo, s jedne strane, jer je Devinculisjo
uvijek malo poznato djelo, ali i stoga to su nakon
smrti Giordana Bruna reformacija i protureformacija uspjeno
nametnule posvemanju cenzuru na izraze imaginativne
sposobnosti. Razlog je, naravno, bio religijski: fantazme su idoli
koje je zamislilo "unutarnje osjetilo" (vidi 9. poglavlje, 1.
odjeljak). Cenzura je svakako uspjela zbrisati "znanosti"
temljene na snazi imaginacije, osobito fantastini erotizam,
Umijee pamenja i magiju. tovie, autor dri da je za
unitenje renesansne kulture najzaslunija reformacijska
pobjedonosna ofenziva protiv imaginacije.
Ta cenzura imaginacije koja je motivirala crkve Zapada moe se
usporediti s ikonoklastijom koja je u 8. i 9. stoljeu snala
Istonu crkvu. Teoloki je argument isti: tovanje slika je
idolatrija. S druge strane, ikonofilski teolozi stavljaju naglasak
na kontinuitet izmeu duhovnoga i prirodnoga: utjelovljenje je
ponitilo zabranu prikaza boanstva. Sreom, sinoda iz 843.
definitivno je ponovno uspostavila kult ikona. Sreom, jer
kontemplacija slika vjerniku prua pristup neizmjernom
univerzumu simbola. Naposljetku, slike mogu zaokruiti i
produbiti religijsku naobrazbu nepismenih. (Zapravo,
ikonografija je ispunila tu funkciju s obzirom na svekoliko
ruralno puanstvo istone Europe.)

Kao i veina povjesniara, loan P. Culianu vjeruje da je "na

teoretskoj razini, gigantska cenzura proizvoda imaginacije
rezultirala uzdizanjem egzaktnih znanosti i moderne
tehnologije" (10. poglavlje, 4. odjeljak). Drugi istraivai, s
druge strane, svjedoili su ulozi kreativne imaginacije u
velikim genijima zapadnjake znanosti,
od Newtona do Einsteina. Ovdje nam nije mjesto baviti se tim
sloenim i delikatnim problemom (jer, kreativna imaginacija
ima odlunu ulogu, osobito u napretku matematike i teorijske
fizike, a u neto manjoj mjeri u "prirodnim znanostima" i
tehnologiji). Drimo se radije Culianuovih opservacija o
preivljavanju, ili ponovnom pojavljivanju, stanovite "magije" u
modernim znanostima psihologije i sociologije. Zanimljivo je
da ova knjiga, koja zapoinje povijeu koncepcije "unutarnjega
osjetila" od Aristotela do renesanse, zavrava legendom o
Faustu u interpretacijama Marlowea i Calderona. Ta dva pisca
primjeri su, svaki na svoj nain, uspona puri-tanstva: njihova
literarna imaginacija uvelike je sputana onime to pisac naziva
"pretjeranim moralizmom".
MIRCEA ELIADE
ikakosveuilite
Veljaa,1982.

ZAHVALE
AMERIKO IZDANJE OVOGA djela, u prijevodu Margaret Cook,
predstavlja revidiranu verziju moje knjige ErosetMagiela
Renaissance(Pariz, Flammarion, 1984). Izuzev dodataka koji
su izostavljeni iz ovoga prijevoda, ovo je izdanje gotovo
istovjetno talijanskome, koje je objavio Mondadori. Uvod u oba
izdanja napisan je u Chicagu gdje sam proveo proljetni
semestar 1986. kao gostujui profesor povijesti religija i gostpredava na Hiramu Thomasu. U tome sam razdoblju drao
predavanja o renesansnoj magiji i oplemenio se poticajnim
druenjima sa studentima. Takoer sam se u nekoliko navrata
imao ast susresti s Allenom G. Debusorn, to je obnovilo moje
zanimanje za lullovski sustav pamenja i renasansnu astroloku
medicinu.
Moj ugodan boravak u Chicagu, na emu zahvaljujem svim
svojim kolegama s Bogoslovne kole, poglavito dekanu,
Franklinu I. Gamwellu, zasjenio je tuan dogaaj, smrt Mircea
Eliadea. On nije samo napisao predgovor ovoj knjizi, nego je
takoer njezinu autoru punih petnaest godina pruao podrku
u njegovim istraivanjima. Nemogue mi je u nekoliko rijei
opisati koliko dugujem radu i primjeru Mircea Eliadea. Svojim
je prijateljima i uenicima pruao daleko vie od drugih
profesora: ljubav, neumorni zanos i optimizam. Upoznavanje s
njegovim djelom, potom i s njime osobno, bili su odluni
trenuci u mom razvoju.
Sreom, gospoa Margaret Cook, koja je na se preuzela
nezahvalni zadatak prevoenja obimnoga djela prepunog
strunih izraza, pokazala je za njega vie od profesionalnog
zanimanja. To je zadovoljstvo za svakoga pisca koji veinu

vremena provodi nastojei shvatiti prolost, za to rijetko

dobiva javno priznanje.
Kritike su bile naklonjene ovoj knjizi, a s neskrivenim sam
zadovoljstvom proitao i pokoju oduevljenu recenziju. Do
sada sam naiao na samo jednu negativnu kritiku, i kada sam je
proitao, osjetio sam olakanje. Naime, da su stvari tekle
previe glatko, knjiga bi bila brzo zaboravljena. Naposljetku,
ona je i trebala biti pomalo provokativna.
Od 1984. povremeno sam drao predavanja o renesansnoj
magiji, od ega u se u budunosti suzdravati. U Chambryju,
gdje sam doao na poziv Jeana Burgosa, mojemu su predavanju
nazoile i tri prave vjetice koje su me optuile da govorim o
stvarima koje nisam sm iskusio. To sam spremno priznao i
ponizno ih zamolio neka prue neki uvid jadnome
povjesniaru koji samo radi svoj posao. Moja je molba ostala
neusliena, jer se dogodilo neto neobino. Naime, nekoliko se
ljudi onesvijestilo, a moga kolegu, afrikanistu Hansa Wit-tea i
mene spopala je strana glavobolja koja je prestala tek nakon
to smo napustili mjesto. To smo rationalno objasnili kobnim
maestralom, vjetrom koji je prema marokanskom zakonu
predstavljao olakotnu okolnost za ubojstvo supruge. (Naalost,
istu olakicu nije uivala i ena za ubojstvo mua.)
Kada sam pripremio konani nacrt francuskoga izdanja ove
knjige (1985), promijenio sam miljenje o uzrocima velikoga
lova na vjetice u 16. i 17. stoljeu. Bila je to tema moga prvog
predavanja na Hiramu Thomasu, koje sam odrao 5. svibnja
1986., pred veoma naklonjenom publikom. Naalost, iz
nekoliko je razloga bilo nemogue pripremiti rukopis za
sadanje izdanje. Htio sam ga ukljuiti kao zasebno poglavlje
ove knjige.
Dok sam boravio u Nizozemskoj, na Institutu za napredne
studije (N.I.A.S.) u Wassenaaru (Haag), upoznao sam Waltera
Gerbina sa sveuilita u Trstu koji istrauje psihologiju
kognitivnih procesa. On mi je objasnio da danas sve vie raste
zanimanje za mnemotehniku. On sm pokuao je uspostaviti

mogue veze izmeu vida (slike) i pamenja. Zao mi je to u

vrijeme pisanja ove knjige nisam bio upoznat s brojnim
studijama koje je naveo. Ne elim biti pesimistian, no ne mogu
se oteti pomisli da moda nikada neu pronai vremena za
izuavanje svih onih vidova renesansne i reformacijske kulture
koji su u ovome djelu zanemareni ili tek povrno spomenuti.
(Ni reinkarnacija ne bi bila rjeenje, budui da bih i u tom
sluaju trebao poeti iznova.)
Zahvaljujem Adriani Berger koja je, na zahtjev University of
Chicago Pressa, proitala francuski tekst prije prijevoda i
iznijela brojne sugestije.
Posljednje, ali ne i najmanje vano, osobitu zahvalnost dugujem
Hillary Suzanne Wiesner koja je ljubazno ispravila moje brojne
ispravke.
I.P.C.
N.I.A.S.,Wassenaar(Haag)Listopad,1986

EROS I MAGIJA U RENESANSI

UVOD
Jo SE SMATRA da postoji jaz izmeu suvremenog pogleda na
svijet i nas same i koncepcija renesansnoga ovjeka. Oevidnim
znakom toga rascjepa smatra se moderna tehnologija, proizvod
"kvantitativne znanosti" iji je razvoj poeo koncem 17. stoljea.
Premda najugledniji strunjaci za povijest znanosti kau da
Newton, Kepler, Descartes, Galileo ili Bacon nemaju nita s
takozvanom kvantitativnom znanou, pogreno miljenje
naih prethodnika iz 19. stoljea jo je duboko ukorijenjeno. Oni
su vrsto vjerovali u ideju razuma i napretka i branili su je do
kraja. Ideja o hijatusu izmeu djetinjstva ovjeanstva koje je
zavrilo s renesansom i njegove zrelosti koja je kulminirala
dolaskom moderne tehnologije u to je vrijeme sluila kao
potpora dru-tveno-politikim ciljevima naih prvaka napretka
koji su mislili da su okrueni neprijateljskim silama, ili su to
uistinu bili. No, danas kada oiti tehnoloki dokazi
obezvreuju nostalgini pogled na prolost, apsolutno je bitno
uzdu i poprijeko preispitati to stajalite ija se pogrenost
mora skrivati iza nesnoljivosti.
Moderno stajalie o magiji veoma je neobjno: smatramo je tek
besmislenom gomilom recepata i metoda zasnovanih na
primitivnim, neznanstvenim idejama o prirodi. Naalost,
malobrojni "strunjaci" koji se usude zakoraiti u tu sferu sa

sobom nose, kao svoje jedino oruje, iste predrasude. Djela koja
raskidaju s tim ustrajnim uzorkom mogu se nabrojati na prste
jedne ruke.
Naravno, ne moe se kazati da magijska metoda ima neeg
zajednikog s metodom naih drutvenih znanosti. Struktura
tvari posve se zanemaruje, a psihokemijske pojave pripisuju se
okultnim kozmikim silama. Pa ipak, magija ima poveznica s
modernom tehnologijom koja tvrdi da postie iste ciljeve, ali
drukijim sredstvima: komunikacija na daljinu, brzi transport,
meuplanetarna putovanja, samo su neka od aktualnih
magovih dostignua.
No, nije to razina na kojoj je magija nastavila postojati,
izrugujui se onima koji dre da je odavna ieznula. Njezini
neizravni proizvodi su dananje znanosti psihologije i
sociologije. Stoga ponajprije valja stvoriti ispravnu sliku o biti i
metodologiji magije kako bismo shvatili to joj, zapravo,
dugujemo.
Magija koja nas ovdje zanima jest, teoretski, znanost o
imaginarnom koje istrauje vlastitim metodama i nastoji njime
voljno zagospodariti. Na svom vrhuncu, koji je dosegnula u
djelu Giordana Bruna, magija je bila sredstvo upravljanja
pojedincima i masama na temelju dubokog poznavanja osobnih
i kolektivnih erotskih impulsa. U njoj prepoznajemo
prethodnicu psihoanalize, poglavito primijenjene
psihosociologije i psihologije masa.
to se tie znanosti i manipulacije fantazmama, magija je
usmjerena ponajprije na ljudsku imaginaciju u kojoj nastoji
ostaviti trajne impresije. Renesansni je mag istodobno
psihoanalitiar i prorok te pretea modernih zanimanja kao to
su direktor odnosa s javnou, propagandist, pijun, politiar,
cenzor, direktor medija masovne komunikacije i agent za
odnose s javnou.
U renesansi su fantazmika djelovanja bila prilino sloena:
erotizam je najvaniji i ve je oevidan u prirodnome svijetu
bez ljudske intervencije. Magija je, j zapravo, erotizam koji

izvoa primjenjuje, usmjerava i pobuuje. No, postoje i drugi

vidovi manipulacije fantazmama, a jedan od njih je udesno
Umijee pamenja. Veza izmeu erotizma, mnemonike i magije
do te je mjere nerazdruiva da je magiju nemogue shvatiti bez
izuavanja naela i mehanizama erotizma i mnemonike.
Prouavajui magiju u doba renesanse, kao i promjene koje je
pretrpjela tijekom reformacije, katkada se osjeam kao pionir.
Pa ipak, bio bih naivan kada bih mislio da moja knjiga nema
nikakve veze s cijelom tradicijom studija o povijesti i filozofiji
znanosti ije optike iluzije pokuava ispraviti.
Izlino je kazati da je tema ijim emo se povijesnim vidovima
ovdje baviti ljudskaimaginacijakakvom je razotkriva graa
koja se odnosi na renesansni erotizam i renesansnu magiju. U
nekim je sluajevima bilo nemogue zanemariti neobine
pothvate arobnjaka. Posljedino, nametnula se usporedba
arobnjakih pothvata - bez obzira na njihovu vjerodostojnost s postignuima moderne znanosti i tehnologije. U konanici,
magija i znanost predstavljaju potrebe imaginacije, a prelazak
iz drutva kojime dominira magija u predominantno
znanstveno drutvo moe se objasniti promjenom u
imaginarnom. U tom je pogledu ova knjiga inovativna. Ona
istrauje promjene na razini imaginarnoga,ne na razini
znanstvenih otkria.Istina, otkrie je mogue samo uz
stanoviti obzor znanja i uvjerenja koji do njega vode.
Ako se danas moemo hvastati znanou i tehnologijom koje su
nekada postojale samo u fantaziji arobnjaka, moramo takoer
priznati da je od renesanse naovamo naa sposobnost
izravnoga djelovanja pomou vlastitih fantazmi, ako ne i tuih,
znatno opala. Odnos izmeu svjesnoga i nesvjesnoga duboko
se promijenio, a naa sposobnost kontroliranja vlastitih
imaginativnih procesa svedena je na nulu.
Odnos renesansnoga ovjeka spram njegovih vlastitih fantazmi
veoma je zanmljiv, no jednako su zanimljivi i ideoloki uzroci
koji su potaknuli tu osobitu evoluciju fantazmi. Nuno je
ispravno razumijevanje izvora moderne znanosti, koja se nije

mogla pojaviti bez imbenika sposobnih za modifikaciju

ovjekove imaginacije. Ti imbenici nisu bili ekonomski, niti su
proizlazili iz takozvane historijske "evolucije" ljudskoga roda.
Naprotiv, sile koje su ih proizvele bile su regresivne na
psihosocijalnoj razini, pa ak i "reakcionarne" na drutvenopolitikoj razini. Kako je onda mogue da su te sile zaslune za
pojavu duha koji je postupno doveo do uzdizanja moderne
znanosti? To je povijesna zagonetka koju ova knjiga pokuava
rijeiti.
Kako bismo umanjili nelagodu itatelja suoenoga s previe
okantnim izjavama, primjerice da ivimo u svijetu u kojemu
magija jo zauzima poasno mjesto, ostavili smo tekst neka
govori za sebe, uz rizik da e biti shvaen doslovce.
Naposljetku, nai nam se zakljuci ine prikladnom naknadom
za mukotrpna istraivanja koja su kontinuirano trajala
dvanaest godina, a koja su filologiju ukljuivala samo kao
sredstvo, ne i kao cilj. injenica da je usredotoenost na
znaenjegrae ovdje zamijenila puko izvjeivanje o njezinu
sadraju dostaje da objasni individualnost ovoga djela, koja,
drimo, ne zahtijeva ispriku.
Danas se nalazimo na raskriju dviju vrsta epistemologije:
jedna, koja potjee iz doba prosvjetiteljstva, vjeruje da je
napredak znanosti kumulativan, i da e, kad se sve uzme u
obzir, ovjeanstvo otkriti Istinu; druga, i jedina u posljednjih
etvrt stoljea, dri da su svi svjetonazori jednako vrijedni, da
su svi daleko od Istine i da meu njima nema kontinuiteta.
Prema toj epistemologiji, renesansna koncepcija svijeta i ona
moderne znanosti, premda kronoloki povezane, ni u kojemu
drugom pogledu nemaju niega zajednikog. One su naprosto
meusobno inkomenzurobilne.Nae istraivanje nastoji
potvrditi to gledite. Renesansna znanost - ija su najopenitija
naela ovdje jedina koja se istrauju - predstavlja koherentni
sustav temeljen na psihikoj (ili, bolje rei, na duhovnoj,
pneumatskoj)dimenziji stvari. Ta dimenzija, to e se lako
shvatiti, jest zbiljska. No, jesu li i intersubjektivni procesi, za

koje magija kae da mogu postojati, takoer zbiljski? Na neki

nain jesu. Za to imamo dokaz u manipulaciji slikom i govorom
koja je danas, zahvaljujui masovnoj komunikaciji, dosegnula
nevienu razinu.
No, ako ima istine u znanostima u vrijeme renesanse, zato se
zbila revolucionarna promjena koja ih je pogodila i unitila - od
17. stoljea naovamo? Sociologija je odavna ustanovila injenicu
pomaka zanimanja prema znanosti i tehnologiji u puritanskog
Engleskoj, koje je povezalo znanstvene vokacije s religijskim
pu-ritanstvom.1 Tako se sfera puritanstva koja je, prema Maxu
Weberu, dovela do oblikovanja "kapitalistikoga duha"2
proirila te je ukljuila i stvaranje novih sfera drutvenoga
interesa koje su sposobne objasniti uspon moderne znanosti i
tehnologije.
Pa ipak, moramo biti paljivi kada historijskim uzrocima
pripisujemo definitivan i primarnikarakter. U veini sluajeva,
nemogue je izbjei cirkularno zakljuivanje. Primjerice,
pokuamo li definirati razmjere kapitalizma, ne moemo
utvrditi je li kapitalizam proizvod (religijskoga) promiljanja
koji accedes uz ideju posjedovanja, ili je potonja ona koja se
zaodijeva religijom kako bi se opravdala. Dilema je
nerazrijeiva: pohlepni razum ili razumna pohlepa.? to god
bilo, europsku znanstvenu revoluciju koja je dovela do
unitenja
renesansnih znanosti prouzroili su religijskiimbenici koji
nemaju niega zajednikog sa samim znanostima. Uvijek je
religija ta koja europska drutva vodi u riskantne pustolovine
ije posljedice jo ne moemo sagledati. Ma koliko
nepretenciozan, povjesniar koji je upoznat s razliitim
svjetonazorima, znanstvenim sustavom, tehnologijom i
institucijama bilo koje velike drevne civilizacije, prije ili kasnije
doi e do uznemirujuega zakljuka da su sve mree ideja ili
kolektivni (ili individualni) "programi" podjednako vrijedni te
da je, posljedino, koncepcija linearnoga napretka ovjeanstva
u biti pogrena. U konanici, svaki kulturni sustav poiva na

mitovima, na naim vlastitim ili renesansnim - ne izuzimajui

pritom "egzaktne znanosti", kao to je briljantno demonstrirao
Stephen Toulmin.3 I tko je s vrha Palatina mogao sanjati da
Rimsko carstvo nije vjeno? Tko je s vrha bezbrojnih utvrda ili
katedrala mogao pomisliti da srednjovjekovni svijet nee trajati
vjeno? To se, naravno, odnosi i na Giottov campanile.
Ovdje mi nije mjesto preputati se dekadentnim osjeajima, no
nedavno me iznenadilo pitanje mlade arheologinje s kojom sam
se divio velianstvenim graevinama Chicaga. "Ne mislite li",
pitala je, "da e sve ovo jednoga dana biti tek hrpa ruevina?" O
tomu ni prije ni poslije nisam razmiljao. Odgovorio sam samo:
"Bit e mnogo posla, mnogoposla za ljude poput vas." No,
njezino je pitanje otvorilo nepojmljive dubine. Neka itatelj sm
pogleda u te dubine povijesti.

PRVO POGLAVLJE
POVIJEST FANTAZIJE
(I) O UNUTARNJEM SMISLU
UVODNE napomene
Naa je civilizacija roena u srazu mnogih kultura ija su se
tumaenja ljudskoga postojanja toliko razlikovala da su za
postizanje trajne sinteze bili potrebni historijski prevrat
golemih razmjera i fanatina vjera. U toj sintezi, razna su
pitanja bila podvrgnuta reinterpretaciji koja je nosila tragove
predominantne kulture: kulture pobijeenoga, grkoga naroda,
koju je dopunio osvajaki, rimski narod.
Za grku je misao seksualnost obino bila sekundarna
sastavnica ljubavi. Dok se veza izmeu seksualnosti i
reprodukcije priznavala, zanemarivao se "prirodni razlog" koji
je prvome pripisivao isto generativni cilj. Takoer je tono da
uloga ene kao instrumenta reprodukcije nije ukljuivala
intimnost izmeu spolova utemeljenu na ljubavi, nego vezu
utemeljenu na politici: plod snoaja bio je novi graanin,
koristan dravi, vojnik ili proizvoa vojnika. Profana ljubav

poput, primjerice, Alkibijadove, bila je mjeavina tjelesne

privlanosti, prijateljstva i potovanja nadahnutog iznimnim
odlikama, snana privlanost karakteristina za homoseksualni
odnos. Nezastraen izgonom pjesnika iz njegova idealnog
grada, uz opravdanje da neobuzdan poetski zanos skriva
opasnost za Dravu, Platon svakako postavlja pitanje
drutvene korisnosti strahovite emocionalne sile koja je Eros.
Vrsta ljubavi kojoj Sokrat poduava u Platonovim dijalozima
predstavlja postupno uzdizanje u naravi ljudskoga bia, iz
znakova ljepote vidljivih u fizikome svijetu do idealnih oblika
odakle ti znakovi potjeu, intelektualnoga kozmosa koji, kao
jedinstven i nedjeljiv izvor Istine, Dobra i Lijepoga, takoer
predstavlja krajnji cilj kojemu ovjek tei. Ljubav je ime te elje
s brojnim oitovanjima koja, ak i u svome najdekadentijem
obliku, uz primjese seksualne privlanosti, jo zadrava svoju
odliku nesvjesne tenje transcendentalnoj Ljepoti.
Platon, filozof od vjerojatno najveega utjecaja na povijest
zapadne misli, odvaja sferu istinske ljubavi od pojedinih (i
nepremostivih) sfera seksualnosti i reprodukcije, pridajui
Erosu status - veoma znaajan, premda ne i konaan u
idealnome poretku stvari - vezeizmeu postojanja i biti bia, ta
ontaontos.Vrhunski ljubavnik jest philosophos,onaj koji
ljubi mudrost, odnosno, umjetnost uzdizanja prema Istini, koja
je takoer Boica i Ljepota, odvajajui se od svijeta.
Kao svjesna privlanost i nesvjesna enja, ak je i profana
ljubav za Platona neodrediva. U svakome sluaju, tjelesna elja,
pobuena iracionalnom duom i smirena tijelom, predstavlja u
fenomenologiji ljubavi tek opskuran i sekundarni aspekt
ljubavi. Tijelo je tek instrument, dok ljubav, ak i ona iji je cilj
seksualan, izvire iz moi due. Ukratko, majeutiki napor
Sokratov stavlja naglasak na preobraenje svekolike ljubavi, ak
i tjelesne (odnosno, psihofizike) u intelektualnu
kontemplaciju.
Aristotel ne propitkuje postojanje platonske dihotomije due i
tijela. No, zainteresiran za tajne prirode, on osjea potrebu

empirijski odrediti odnose izmeu ta dva odvojena entiteta, ije

jedinstvo, s metafizikoga stajalita gotovo nemogue, tvori
jedan od najveih misterija univerzuma. Dolazak Aristotela,
koji je vjerojatno bio nadahnut sicilskim ili Empedoklovim1
medicinskim teorijama, imao je dvije dalekosene posljedice za
povijest zapadne misli: s jedne strane, Eros e se predoavati
kao aktivnost osjetila, kao jedan od procesa koji ukljuuju
meusobno opaajni odnos due i tijela, time ga odstranjujui
iz iskljuive domene due. S druge strane, i posljedino, erotski
mehanizam, kao i kognitivni proces, razmatrat e se u vezi s
njegovim duhovnim obiljejima i tankoutnom fiziologijom
aparata koji slui kao posrednik izmeu due i tijela.
Taj aparat sastavljen je od iste supstancije - duha (pneuma)od
koje su nainjene zvijezde i obavlja funkciju primarnoga
instrumenta (protonorganon)due, u njezinu odnosu spram
tijela. Taj mehanizam ispunjava uvjete potrebne za razrjeenje
protuslovlja izmeu tjelesnog i netjelesnog: on je toliko istanan
da se pribliava netvarnoj naravi due, no, to je ipak tijelo koje,
kao takvo, ima dodir s osjetilnim svijetom. Bez toga astralnog
duha, tijelo i dua bili bi posve nesvjesni jedno drugoga, slijepi
za meusobno postojanje. Jer, dua ne posjeduje ontoloki
otvor kroz koji bi mogla gledati dolje, dok je tijelo tek oblik
organizacije prirodnih elemenata, oblik koji bi se smjesta
raspao da nije due koja mu osigurava vitalnost. Naposljetku,
dua moe samo prenositi tijelu sve ivotne aktivnosti,
ukljuujui kretanje, s pomou protonorganona,duhovnoga
mehanizma smjetena u srcu. S druge strane, tijelo otvara dui
prozor u svijet putem pet osjetilnih organa ije poruke odlaze u
isti srani mehanizam koji ih ifrira kako bi bile razumljive.
Sideralan duh - fantazijaili unutarnji smisao - pretvara poruke
iz pet osjetila u fantazmekoje dua opaa. Jer, dua ne moe
pojmiti nita to nije pretvoreno u niz fantazmi, ukratko, ona
bez fantazmi (aneuphantasmatos)ne razumije nita.2
William iz Moerbeckea, prevoditelj Aristotela, podastro je
sljedei ulomak na latinskome jeziku: Numquamsine

phantasmateintelligitanima.A sv. Toma ga gotovo

doslovce navodi u svojoj Summatheologicaldjelu od golema
utjecaja u narednim stoljeima: Intelligeresineconversione
adphantasmataest(animae)praeternaturam.Unutarnji
smisao, sensusinteriorili Aristotelov zdrav razum, kao
koncepcija neodvojiva ne samo od skolasticizma, nego i od
zapadne misli sve do 18.. stoljea, bio je znaajan ak i za
Descartesa, te se ponovno pojavio, moda i posljednji put, na
poetku Kantove Kritikeistogauma.U filozofiji 19. stoljea
on je ve izgubio na znaenju, budui sveden na historijski kuriozitet ogranien na strune knjige i postavi predmetom
poruge, to dokazuje da ga intelektualni krugovi nipoto nisu
zaboravili. Bez znanja da, za Aristotela, sm intelekt ima
fantazmiku narav, da je on phantasmatis,bilo bi nemogue
proniknuti smisao Kierkegaardove ale: "ista misao je
fantazma."
Sve se, naposljetku, svodi na pitanje komunikacije: tijelo i dua
govore dva jezika koji nisu samo razliiti i nedosljedni, nego i
meusobno neujni.Sm unutarnji smisao sposoban je uti i
razumjeti oba te prevesti jedan jezik na drugi. No, s obzirom na
to da su rijei duina jezika fantazme, sve to do nje dopire iz
tijela - ukljuujui specifine rijei - mora biti preneseno u
fantazmiki niz. Osim toga - treba li naglaavati? - dua ima
apsolutno prvenstvo pred tijelom. Iz toga slijedi dafantazma
imaapsolutnoprvenstvopredrijeju,da ona prethodi govoru i razumijevanju svake jezine poruke. Odatle dvije
odvojene i razliite gramatike, od kojih prva nipoto nije manje
znaajna od druge: gramatika govornoga je-zika i gramatika
fantazmikoga jezika. Izvirui iz due, i same fantazmike u
svojoj biti, intelekt uiva povlasticu razumijevanja fantazmike
gramatike. On stvara prirunike, ak i organizira krajnje
ozbiljne igre fantazmi. No, sve mu je to korisno ponajprije za
razumijevanje due i istraivanje njezinih skrivenih
mogunosti. Takvo razumijevanje, koje je prije umjetnost nego
znanost poradi umijea potrebnog za otkrivanje tajni nepoznate

zemlje u koju intelekt putuje, ukljuuje uzdizanje svih

fantazmikih procesa renesanse: eros, umijee pamenja,
teorijsku magiju, alkemiju i praktinu magiju.

Fantazmika pneuma
Aristotelova teorija o fantazmikoj pneumi nije dola iz vedra
neba. Naprotiv, moglo bi se ak kazati da u njoj nema niega
izvornog, izuzev naina na koji su njezini elementi sastavljeni.
Sustav je onaj filozofa iz Stagire, premda su elementi sustava
postojali i prije. Aristotelu bi se mogla pripisati, kako kae Aby
Warburg, "selektivna volja", ali ne i utemeljenje same ideje.
Spomenuti se znaajnih razdoblja u historiji fantazmike
pneume, kao to ovdje pokuavamo, nije stvar hira. Budui da
su se tumai renesanse zadovoljavali Aristotelom, gubei iz
vida tu historiju, ak i najuporniji meu njima nisu uspjeli
shvatiti bit duhovnih procesa, kao niti njihovo temeljno
jedinstvo. Sve dok se ne shvati sm fenomen, sva je rjeitost
svijeta beskorisna, jer je malo toga to ona moe uiniti, osobito
u pogledu usavravanja naega znanja o postojanju i
oitovanjima fenomena, ne otvarajui, meutim, mnogo vaniji
problem kulturne pretpostavke koja ju je drala na ivotu u
danom vremenu. Doktrina o fantazmikoj pneumi nije
usamljena udnovatost stvorena u tami predmoderne znanosti.
Naprotiv, ona je glavna tema koja e nam pomoi u
razumijevanju mehanike i ciljeva te znanosti, kao i pruiti nam
obzor nade4 kojemu je ljudsko postojanje teilo od davnina.
Jo je u 6. st. pr. Kr. sicilijanski lijenik Alkmeon iz Krotone,
poput pitagorovaca, govorio o ivotonosnoj pneumi koja struji
arterijama ljudskoga bia. Odnos krvi spram pneume - koja
predstavlja finiji dio krvi - postao je zajednikom osnovom
sicilijanske medicinske kole na ijemu je elu u 5. st. pr. Kr.
stajao glasoviti grki lijenik, Empedoklo iz Akraganta. Kao

iatromantis,iscjelitelj (iatros)i gataoc (mantis),Empedoklo

je uivao glas najveega strunjaka za lijeenje katalepsije
(apnous)iliprividne smrti.5 Nije nam znano je li Empedoklo
razmiljao o ivotonosnoj pneumi, no pripadnici kole koji su
ga smatrali voom vjerovali su da je duh fina para iz krvi i da
krui arterijama, dok venama tee ista krv. Srce, sredinji
organ i spremite pneume, ima najvaniju ulogu u odravanju
ivotnih funkcija tijela.
Premda nije toliko istanan kao teorija pruneiz Upaniada,
sicilijanski joj je nauk veoma slian po tumaenju organskih
funkcija koncepcijom razrjeenih tekuina. Kao to sam
drugdje pokazao, upravo su se iz te tankoutne fiziologije, ili
oko nje, razvile mistine teorije i tehnike koje "srcu" ili "mjestu
srca" pripisuju kljunu ulogu.6
Medicinska kola u Kosu, koju je utemeljio Hipokrat,
suvremenik Sokratov, razlikovala se od sicilijanske kole po
tome to je pneumi pripisivala drukije podrijetlo i drugdje je
smjetala njezino sredite. Prema Hipokratu, arterijska je
pneuma tek zrak udahnut iz okoline, a njezino je sredite
mozak.
Taj je nauk Praksagora s Kosa prenio svome ueniku Herofilu
iz Aleksandrije, to je nedvojbeno pridonijelo sintezi koju je
razradio Erasistrat, mlai Herofilov zemljak. Erasistrat, ija su
nam promiljanja poznata iz Galenovih zapisa, pokuao je
pomiriti gledita dviju medicinskih kola promiui
decentralizaciju pneume. Kako bi zadovoljio Empedoklove
sljedbenike, lijevu je sranu klijetku uinio sjeditem ivotne
pneume (Ztikon),a da se ne zamjeri Hipokratovim pristalicama, tjelesnupneumu (psychikon)smjestio je u mozak. Desna
srana klijetka sadri vensku krv, dok pneuma krui
arterijama, no ona je - prema Hipokratovoj teoriji - tek zrak
udahnut izvana, s ime se Galen nije slagao, smatrajui da
arterije sadre izmijeane krv i pneumu.7
Naela sicilijanske kole zavreuju pozornost ve zbog
injenice da je o njima govorio Platon. Uz to, dva najutjecajnija

antika mislioca, Aristotel i Zenon iz Ki-tija, utemeljitelj

stoicizma, te su ideje ugradili u temelj svojih uenja o dui te,
osobito u Zenonovu sluaju, u tumaenja mikrokozmosa i
makrokozmosa na osnovi analogije.
Dva, premda ne i jednako vrijedna dokaza, upuuju na vezu
izmeu Platona i sicilijanske medicine. Otprilike 370.-360. god.
pr. Kr., Filistion, pripadnik sicilijanske kole, boravio je u
Ateni.8 To je povijesni dogaaj koji bi ostao nezamijeen da
Platonovo djelo ne sadri elemente posuene od Sicilijanaca i
hipokratovaca. Budui da je to pitanje od maloga znaaja za
nas, ovdje se njime neemo opirnije baviti.9 Zanimanje stoika
za teoriju osjetilne spoznaje dobro je poznato, i o tome emo jo
govoriti. Mogli bismo kazati da je to jo jedna od mnogih
zasluga sicilijanske medicine, jer emo kasnije pokazati da su
"pneumatika kola" i Galen preuzeli njezine ideje. Katkada
nam je, u nedostatku izravnijih dokaza, mogue rekonstruirati
najranija promiljanja o medicini kroz stoiki neksus.
Platon ne usvaja koncepciju pneume, no njegova tumaenja
mehanike vida (Timej45b-d) i sluha (Timej67b), sudei po
slinosti sa stoicima i medicinskim idejama u posljednoj fazi
njihova razvoja, moda proizlaze iz sicilijanskoga nauka.
Oblikovanje optikih slika podsjea na princip radara: oi,
spremita unutarnje vatre, projiciraju kroz zjenice vatrenu
zraku koja se susree s "vanjskom vatrom", koju projiciraju
osjetilna tijela. Aristotel (Deanima428a) svodi broj "vatri" na
jednu, "vanjsku vatru", koja se u inu gledanja reflektira u
onim membranama. Za Platona je sluh posljedica dodira
zvunoga vala s uima, sudara koji se prenosi "u mozak i u krv,
kako bi stigao do due". (Timej67b). Njegovo je tumaenje
slino kasnijem stoikome, s tom razlikom da su stoici zvuni
val nazivali glasovnompneumom.10
Nakon Platona, uspostavljena je izravnija veza izmeu
sicilijanskoga medicinskog nauka i velikih mislilaca toga
vremena, uglavnom zahvaljujui izvanrednom djelu Diokla iz
Karista, suvremenika, ako ne i prethodnika Aristotelova." Jo je

prerano donositi zakljuke o Dioklovim zaslugama za

Aristotelovo djelo. U svakom sluaju, usporeujui
Aristotelovu teoriju fantazmike pneume sa stoikom
koncepcijom hgemonikonaili "Upravitelja" due, temeljenoj
na hipotezama Empedoklove medicine, mogue je, ako ne i
nuno, zakljuiti da je Dioklo nadahnuo Aristotela, a ne
obratno.
Za Zenona, hipoteze koje potjeu od Dioklova nauka, osobito
medicinske koncepcije pneume, ine kostur svekolike
mikrokozmike i makrokozmike teorije, kao
najvelianstvenijega pokuaja ljudskoga uma -pokuaja
pomirenja ovjeka sa svijetom, donjega s gornjim. Izgraena na
temeljima stoike sinteze, kasnoantika magija - iji se principi,
u savrenijem obliku, ponovno javljaju u renesansnoj magiji zapravo je praktian nastavak Empedoklovih medicinskih
teorija koje su razradili stoici.
Dok je za Aristotela pneuma tek tanana oplata due, za stoike,
kao i za lijenike, pneuma je sama dua koja proima itavo
ljudsko tijelo, upravljajui njegovim aktivnostima - pokretom,
osjetilima, izluivanjem i izbacivanjem sperme. Stoika teorija o
osjetilnoj spoznaji nije bez slinosti s Aristotelovom: srani
sintetizator, hegemonijski Upravitelj (hegemonikon),prima
sva pneumatika strujanja koja mu prenose osjetilni organi, a
proizvode ih "sloene fantazme" (phantasiakataleptike)koje
um poima.12 Svrha toga procesa je prepoznati "otiske na dui"
(typosisenpsyche)to ih ostavlja Upravitelj koji, poput pauka
na mrei, sa svoga sjedita u srcu - sreditu tijela - skuplja
informacije koje mu odailju periferna osjetila.13 Za Hrisipa e
se "opaaj nekog objekta zbiti s pomou pneumatike struje
koja, izvirui iz hgemonikona, tee prema zjenici oka gdje
stupa u dodir sa zrakom smjetenim izmeu organa vida i opaena objekta. Taj dodir u zraku proizvodi stanovitu napetost
koja se iri u obliku cunja iji je vrh u oku, a baza mu je u
granicama naega vidnog polja".14 Odgovarajue pneumatiko
kruenje pobuuje pet osjetila i proizvodi glas i spermu.15

Kasniji stoici, poput Epikteta, vjerojatno nadahnuti Platonovim

radarom, idu jo dalje kazujui da, u inu gledanja, pneuma
stupa u dodir s opipljivim objektom prije osjetilnoga organa i
vraa opaenu sliku hgemonikonu.16
Izvirui iz drevnih medicinskih teorija i usavrena u stoikom
nauku, teorija pneumatike spoznaje vraa se disciplini iz koje
je proistekla, i to u koli lijenika Ate-neja, utemeljenoj u Rimu
U 1. st. pr. Kr. Prema nauku "pneumatikih" lijenika, iji je
glavni zagovornik bio Sirijac Arhigen iz Apameje koji je
djelovao u Rimu za vladavine cara Trajana, hegemonikon ne
ulazi izravno u proces osjetilne spoznaje. Veliki Galen, lijenik
iz 2. stoljea, svoje nadahnue nalazi u "pneumatici", drei da
se hegemonikon ne nalazi u ljudskome srcu, nego 14 mozgu.
Meutim, on mu pridaje znaajnu funkciju "sinesteziranja"
(synaisthsis)pneumatikih informacija.17
Ovdje nema mjesta raspravi o Galenovoj daljnjoj sudbini.
Njegova je djela iskoristila i sauvala arapska medicina.
Kulturni dogaaj koji neki nazivaju "renesansom dvanaestoga
stoljea" oznaio je ponovno otkrie grke antike preko
arapskih kanala. Galen se ponovno pojavio u europskoj kulturi
u latinskim prijevodima arapskih pisaca.18 Poetkom 13.
stoljea, srednjovjekovne su enciklopedije zabiljeile novo
znanje koje e postati opim dobrom toga vremena.
Jedan od najglasovitijih rukopisa toga doba bio je De
proprietatibusrerumlibriXIX,kojeg je izmeu 1230. i 1250.
sastavio franjevac Bartolomej Englez, predava na Magdeburgu
i Sorbonnei. Nebrojene inkunabule, osamnaest izdanja i
prijevod na est narjeja, dovoljno govore o ugledu koji je
daleko nadmaivao zbiljsku vrijednost toga osrednjeg djela.
Zanimljivo je istaknuti da je poetkom 14. stoljea njegov
prijepis, u vlasnitvu Pierrea de Limogesa, bio prikovan na
propovjedaonici kapele Parikoga sveuilita.19
U treoj knjizi svoga rukopisa Bartolomej je podastro
psihologiju intelektualnih sposobnosti, ili teoriju o
"kakvoama" due,20 prema latinskim prijevodima s arapskoga,

kao to su Hysagogeinmedicinam,irakoga lijenika iz 9.

stoljea, Hunaina ibn Ishaqa, zvanoga Johannitius,21 zapisi
Konstantina Afrikog, ili zbirke poput DemotucordisAlfreda
Engleza te Pseudo-Au-gustinov Despirituetanima,djelo iz
12. stoljea koje se pripisuje Hugu iz Saint-Victora, ili (to je
vjerojatnije) Alcheru iz Clairvauxa.
Bartolomejeva doktrina, prilino nezgrapna mjeavina
galenizma i aristotelizma, dijeli ljudsku duu na tri dijela:
racionalna ili intelektualna dua, koja je vjena, nekvarljiva, ili
besmrtna; osjetima dua, sastavljena od duhovne supstancije te
vegetativna dua. Vegetativna je dua zajednika ljudima i
biljkama, osjetilna je dua zajednika ljudima i ivotinjama, dok
intelektualna dua pripada samo ovjeku. Vegetativna dua
upravlja raanjem, ouvanjem i rastom tijela; ona nadzire
hranidbene, probavne i izluujue funkcije (III, 8). Osjetilna
dua - ona koja nas ovdje zanima - ima tri sposobnosti:
prirodnu,ivotnui ivotinjsku.ini se da kroz prirodnu
sposobnost, ije je sredite u jetri, a prenosi se u tijelo putem
venske krvi, osjetilna dua na se preuzima funkcije vegetativne
due, one hranjenja, raanja i rasta (III, 14). Sjedite ivotne ili
duhovne sposobnosti je u srcu, koje cijeli organizam proima
ivotom, s pomou duha koji krui arterijama. to se
ivotinjske sposobnosti tie, njezino je sjedite u mozgu. On je,
nadalje, podijeljen na tri dijela (III, 16): ordinatiua,sensitiuai
motiua.Razlika izmeu prva dva dijela nerazumljiva je o te
mjere da i sm Bartolomej (III, 12) zaboravlja u emu bi se ona
trebala sastojati, zadravajui se samo na opisu osjetilne
sposobnosti.22
Komora ili primozak, sjedite imaginacije (ili, prema
Bartolomeju, virtusimaginatiuae,ogranka ordinatiuae)
ispunjena je ivanim zavrecima koji uspostavljaju komunikaciju s osjetilnim organima. Isti duh - ovdje nazvan
"osjetilni" - krui ivcima i arterijama (III, 9), to nas navodi na
pretpostavku da se Bartolomejev nauk izvorno temeljio na
dominantnoj ideji arapske medicine, prema kojoj je srce jedini

proizvoa ivotnoga duha koji se, kada dospije u mozak,

naziva osjetilnim.
Duh prenosi poruke iz pet "vanjskih" osjetila u mozak, gdje
poiva unutarnjiili zdravirazum. Djelovanje zdravoga
razuma je, prema Bartolomeju, ono virtusaordinatiuae,koji
zauzima tri modana predjela: prednji, sjedite imaginacije;
srednji, sjedite razuma; i stranji, sjedite pamenja.
Imaginacija prevodi jezik osjetila na fantazmiki jezik, to
razumu omoguuje poimanje i razumijevanje fantazmi. Podaci
iz imaginacije i razuma pohranjuju se u pamenju (III, 10).
Bartolomej tek vjerno odraava ideje toga vremena koje dijele i
Albert Veliki, Roger Bacon i Toma Akvin-ski. Veina njegovih
teorija ve su polovicom 11. stoljea bile dostupne na
latinskome jeziku, otkako je, nakon brojnih pustolovina,
kartaanski lijenik Konstantin Afriki pronaao mir u
samostanima Montecassina, posvetivi se prevoenju arapskih
medicinskih djela, koja su dugo nakon toga bila u optjecaju pod
njegovim imenom. Naposljetku, u 12. stoljeu, glasoviti
prevoditelj Gerard iz Crmone, koji je djelovao na koledu
nadbiskupa Raymonda u Toledu, meu ostalim je radovima
iznjedrio i latinski prijevod Aviceninih djela u kojima je teorija
o fantazmikoj sintezi i predjelima mozga ve bila udomaena.
(11) PLIMA I OSEKA VRIJEDNOSTI U 12. STOLJEU
Izvornost nekoga doba ne mjeri se sadrajem njegovih
ideolokih sustava, nego njegovom "selektivnom voljom",
odnosno, ona se, prema interpretacijskomfilteru,postavlja
izmeu predpostojeih sadraja i njihove "moderne" obrade.23
Prolazak poruke kroz hermeneutiki filter jednoga doba ima
dvije posljedice semantike naravi. Prva se posljedica sastoji u
tome da se poruka, ciljajui na samu organizaciju kulturne
strukture vremena, to znai da se nalazi izvan nje, pojavljuje

kao sloen i istanan mehanizam isticanja ili, naprotiv,

potiskivanja stanovitih ideolokih sadraja. Druga posljedica,
koja utjee na unutranjost kulturne strukture, sastoji se u
sustavnom iskrivljavanju, pa ak i semantikoj inverziji ideja
koje prolaze kroz interpretacijski filter vremena.
Sve to znai da povjesniar ne bi trebao teiti odreivanju
ideolokih sadraja danoga razdoblja, ija je narav temeljno
rekurzivna, nego zaviriti u njegov hermeneutikifilter,
njegovu "selektivnu volju" koja je, istodobno, i voljaza
iskrivljavanjem.
Ideologija se moe opisati, no, sustav tumaenja - koji je jedini
uistinu vaan, jer samo on moe pokazati za to je sposobna
izvornost nekog kulturnog trenutka u odnosu na sve druge nezamjetan je. Implicitna, ako ne i skrivena prisutnost, no
takoer i objektivna i neminovna, otkriva se kriom u cijeloj
svojoj sloenosti, i tek to se otkrije, smjesta izmie promatrau.
Kako bi se promatra mogao baviti povijeu ideja, pozvan je
da vidine samo ono to je oito, naime, same ideje,nego i ono
to nije otkriveno, drugim rijeima, skrivene niti koje povezuju
ideje s nevidljivom voljom vremena, njihova stvoritelja. Ideje su
svakome vidljive: povjesniarideja bi trebao gledati dublje,
promiljati drugi vid kazalita, pozornicu iznutra.
Nemogue je promatrati renesansu 15. stoljea bez osvrta na
renesansu 12. stoljea.24 Teorije o fantazmikome erosu razvile
su se tijekom 12. stoljea, a svoj su apogej, koji je ubrzo
degenerirao u afektaciju, doivjele u pjesnitvu DolceStil
Novo.
"Selektivna volja" talijanske renesanse osobitu pozornost
posveuje esto pomnjivo biranim djelima svojih prethodnika
iz 13. stoljea, kako bi ih uklopila u vlastiti sustav tumaenja.
Marsilio Ficino, iju je raspravu o ljubavi, kao praktian
prirunik, zapravo napisao potomak Guida Cavalcantija,25 nije
tek iz ljubaznosti podrobno iznio neke od Cavalcantijevih
erotskih teorija. Kao jedan od glavnih predstavnika fedeli

d'amore,Guido Cavalcanti razvio je empirijsku psihologiju

erosa koja se bitno ne razlikuje od Ficinove.
Sluaj Pica della Mirandole, o kojemu e biti govora u 3.
poglavlju, neto je sloeniji. Mogli bismo ga nazvati
izvanrednim primjerom Edipova kompleksa da taj izraz kroz
opetovane zloporabe nije izgubio na smislu. Potaknut, ili prije
razgnjevljen Ficinovim majstorskim djelom o ljubavi, Pico je
odbacio sve obzire i u cijelosti ga pokuao pobiti. Obruio se na
Guida Cavalcantija radi nedostatka dubine, istiui kao model
ljubavne pjesme jednu canzonuGirolama Benivienija, njegova
prijatelja, kojoj je napisao komentar. Picov primjer veoma je
znaajan. Mladi zaboravlja ono to mu je drugdje predobro
poznato, osobito injenicu da kulturno doba ne odreuje
sadraj ideja, nego njegov interpre-tacijski filter. Od Guida
Cavalcantija zahtijeva ono to Ficino, neto tankoutniji u tome
pogledu, nikada nije traio, naime, neka ve jednom uporabi
platonistiko tumaenje 15. stoljea! Benivienijeva Canzona
razlikuje se od Cavalcantijeve canzonesamo po tome to Picu
della Mirandoli izravnopodastire tumaenje do kojega bi ovaj
ionako doao i bez pjesme, jer je to bilo njegovovlastito
tumaenje Erosa uope. Platonistiko Cavalcantijevo tivo za
Ficina je predstavljalo hermeneutiku pristranost, to mu je
takoer omoguilo izraziti tovanje prethodniku i pretku
nekoga tko mu je bio drag. Odbacujui zbiljski predmet
tumaenja - razlika izmeu njegova komentara i
komentiranoga teksta bila je tek prozodijska, budui da je prvi
bio u prozi, a drugi u stihu - Pico odbacuje i svu hermeneutiku.
Za Ficina, Cavalcanti postoji do mjere u kojoj je izgovorio ono
to je neprotumaivo.Za Pica, meutim, on uope ne postoji,
budui da ne podastire neto to je ve protumaeno,kao to
je sluaj s njegovim drugom, Benivienijem. U ostalim se
pogledima Ficinova i Picova teorija bitno ne razlikuju, premda
je Pico stalno cenzurirao Ficina radi vulgarnosti njegova
pristupa pitanjima ljubavi.26

Bilo u svojoj uglaenoj maniri, poput Ficinove, ili u prezrivoj i

podrugljivoj, poput Picove, firentinska je renesansa svakako
stekla kronoloko prvenstvo pred renesansom 12. i 13. stoljea.
Moderni uenjaci, koji katkada brkaju ponovno otkrie starih
ideja s rezimiranjem ili knjievnim nastavljanjem istih, takvo
prvenstvo pridaju samo Mariju Equicoli (Mario Equicola),
tumau provansalskoga pjesnitva, autoru djela Librode
naturadeamore,iji latinski izvornik - temelj talijanskoga
prijevoda iz 1509.-1511. (objavljenoga 1525.) - datira iz 1494.96.,27 neposredno nakon Picove smrti. Istina je da se Mairo
Equicola izravno poziva na lirski stil trubadura, dok je
Cavalcanti - u kojemu Ficino nalazi svoga prethodnika - tek
kasniji predstavnik talijanske kole, koja je crpila od
sicilijanaca28 i nadmetala se s bolonjskom kolom te je
trubadurski kodeks zamijenila mnogo stroim, "znanstvenim"
kodeksom. Naravno, navedeni se primjeri meusobno ne
preklapaju, no, i "novi stil" i provansalsko pjesnitvo proizlaze
iz umijea udvaranja.
Akulturacija zapada
Raznolikost ideja i struja koje su bile u optjecaju u 12. stoljeu,
promatrau je katkada frustrirajua. Samo kratak pogled iza
pozornice zbivanja, na to se usudila tek nekolicina uenjaka,
otkriva nam da je konce vukla jedna ruka, takorei, jedna
"selektivna volja".28
Fenomen karakteristian za kretanja ideja u 12. stoljeu mogao
bi se usporediti s velikom plimom i osekom podataka i
kulturnih vrijednosti. panjolska u doba Reconquistei0bila je
jedno od najznaajnijih sredita. Proporcionalno s uspjesima
kranskoga kraljevstva Kastilije u borbi protiv arapskih
osvajaa, nebrojeni "strunjaci" ili pustolovi, zadivljeni
bogatstvom i kulturom muslimana, zapoeli su svoj gorljivi i
iscrpan prevoditeljski rad, u kojemu se mijeaju uenje i re-

ligijske kontroverzije. Uglavnom zahvaljujui prevoditeljskoj

koli u Toledu, latinski je zapad ubrzo stupio u dodir s glavnim
djelima arapske kulture (i grke antike) s podruja medicine,
filozofije, alkemije i religije.
Potonja su djela postala predmetima opovrgavanja, a toga se
posla osobito savjesno prihvatio Rodriguez Ximnez de Rada,
poznat kao Petar asni, opat iz Cluny-ja. Arapska filozofija
pruala je hranu za misli, meutim, ona se nije smjesta i bez
izmjena prihvaala, osim u sluaju da je neki idovski filozof iz
Cordobe, kao to je, primjerice, bio Solomon ibn Gabirol latiniziranoga imena Avicebron, Avencebrol, ili Avemcembron
-uspio proi za kranina. No, im su otkriveni arapski Aristotel i grki Aristotel, skolasticizam je pronaao svoga ovjeka.
Niti jedan autoritet, sve do ponovnoga otkria Platona i
poganskoga neoplatonizma, nije se mogao mjeriti s tim
metrom. Istu je sudbinu dijelila i medicina: ona je smjesta
prihvaena, osobito zato to je arapski galenizam u mnogim
pitanjima konkurirao Aristotelovu nauku. Dolo je vrijeme
velike sinteze, ili summae.
S obzirom na arapsku kulturu u panjolskoj, teko je odrediti
to je od nje nestalo s osekom. Moda su to bili tragovi
kranskoga misticizma, uklopljenog u djelo Ibn 'Arabija,
velikog sufijskog metra iz 13. stoljea.
Kako bilo, u toj razmjeni vrijednosti profitirali su ponajprije
krani.
Taj proces akulturacije na zapadnome kraju Europe pratila je
infiltracija elemenata s istoka, zaprijetivi temeljima
srednjovjekovnoga drutva. Skrivena ili preruena pod drugim
imenima, drevna univerzalistika Manijeva gnoza ponovno se
pojavila u 10. stoljeu, u nauku bugarskoga popa Bogumila.
Bogumilstvo, koje se ubrzo proirilo na Bizant, razotkrilo je
itav arsenal dualistikih gnoza: Boji neprijatelj stvoritelj je
vidljiva svijeta i nadahnitelj Staroga zavjeta - stajalite koje je
gotovo smjesta bilo odbaeno; doktrina erikratizma,ili
ustezanje od braka i spolnih odnosa, kako bi se sprijeilo

nastavljanje Sotoninih zlodjela, te vegetarijanstva,kako bi se

sprijeilo unoenje u tijelo sotonskih elemenata prisutnih u
ivotinjama; doktrina antinomizma, ili nepokoravanja
zakonima svjetovnih i vjerskih vlasti.31
Katarstvo, koje se pojavilo krajem prve polovice 12. stoljea,
vjerojatno predstavlja zapadni ogranak bogumilstva.32
Meutim, sporadini tragovi dualistike gno-ze pojavili su se
ve poetkom 11. stoljea u Francuskoj i Italiji. Oko 1015.
godine, skupina plemia i sveenika iz Orlansa prakticirala je
enkratizam, vegetarijanstvo i docetizam,ideju da Krist nikada
nije imao zbiljsko ljudsko tijelo, to je takoer dio dualistike
dogme.33 Drugi primjer, u Montforteu u Piedmontu, veoma je
nalik orleanskom, kako u naravi uvjerenja, tako i u sastavu
skupine. Kao antiklerikalisti, docetisti, antinomisti, enkratiti i
vegetarijanci, oni takoer navjeuju katarsku enduru,
zastupajui ideju da se njihovi vjernici, kada im se priblii smrt,
trebaju ritualno ubiti kako bi se spasili samrtnih muka.34
Poetkom 12. stoljea, bogumilski se utjecaj razotkrio u
antiklerikalnoj i ikonoklastikoj herezi Petra iz Bruisa, te
putujuega propovjednika Henrika,35 kao i u dualistikoj vjeri
dvojice seljaka iz Soissonsa, Klementa i Ebrarda (1114.)36
udnovati likovi, Tanchelm iz Anversa i Eudo (Eon) iz
FEtoilea, bili su, ini se, nadahnuti gnosticizmom 1. stoljea pr.
Kr., a na potonjega je osobito utjecao Simun Mag iz Samarije.
Moda je to bilo spontano nadahnue, koje je proisteklo iz
mranih dubina kolektivnog nesvjesnog, budui da su obojicu
tadanji uenjaci proglasili ludima.
Katari, puritanski dualisti 12. i 13. stoljea, bili su usamljeni u
svojim nastojanjima da se organiziraju u mone crkve du
bogumilskih linija37 koje su u junoj Francuskoj i sjevernoj Italiji
postale ozbiljnim prijetnjama Katolikoj crkvi. Upravo je u
borbi protiv katara Crkva stvorila i usavrila zlokobnu
instituciju - inkviziciju.
Razliku izmeu katara i orkanskih i montfortov-skih heretika
ne valja traiti na ideolokoj razini, nego na razini praktine

moi koju su katari osigurali svojim aktivnim propovijedanjem.

Premda su svoju dogmu racionalizirali drukije od orleanaca i
montfortovaca, katari su propovijedali ni vie ni manje nego
antikozmizam,drugim rijeima, odbacivanje zla svijeta koji je
stvorio Sotona, te docetizam, enkratizam, antinomizam,
antiklerikalizam i vegetarijanstvo (riba, meutim, nije bila
iskljuena iz njihove stroge prehrambene prakse, jer su
vjerovali da se ribe spontano i nespolno razmnoavaju).
Ono to nas ovdje zanima jest kodifikacija teorija o ljubavi u 12.
i 13. stoljeu, a ne povijest srednjovjekovnoga dualizma. Veoma
je znaajno da katarska moralna pravila, u naelu puritanska, u
nekim sluajevima nisu iskljuivala razuzdanost, ekstreman
oblik antino- mizma, s obzirom na katolika drutvena pravila.
Kao enkratiti, katari su zabranjivali brak: Lgitimaconnubia
damnant.Matrimoniumestmeretricium,matrimoniumest
lupanar,izjavljivali su protivei se takvom "ozakonjenju
prilenitva". "Oni apsolutno zabranjuju brak...," kazao je
inkvizitor Bernardus Guidonis; "dre da je brak stalno stanje
grijeha. Poriu da ga je Gospodin ikada uveo. Izjavljuju da
tjelesno poznavanje ene nije manji grijeh od incestuoznoga
odnosa s majkom, keri, ili sestrom."38
S druge strane, s obzirom na injenicu da katarski inicijacijski
put vodi od vjernikado savrenoga,posrnue vjernika
otvoreno se (publie)doputalo, uz uvjet da ono sa sobom ne
nosi zakonski peat braka, jer je spolni odnos sa zakonitom
enom imao veu teinu od odnosa s drugom enom, facere
cumuxoresuaquamcumaliamuliere.To je otvorilo put
spolnoj razuzdanosti od koje je Katolika crkva strahovala u
jednakoj mjeri kao i od samoga katarskog dualizma, zbog
njezinih drutvenih i demografskih posljedica.39
Kulturna plima koja je preplavila zapadnu Europu i rezultirala
pojavom skolasticizma u ranome srednjemu vijeku, kao i
dualistikim sljedbama, moe se smatrati znaajnim
fenomenom. Utjecaji sa zapada i istoka sjedinili su se u
neobinoj i originalnoj ideologiji udvorneljubavi.

Udvaranje je s katarstvom dijelilo prijezir spram braka i

dvostruku poruku kojoj je, premda se u naelu protivi
spolnome odnosu, u praksi bila oprena raskalaenost
trubadura. Poput katarskih vjernika, neki su se od njih
sustavno odavali razvratu. Fenomen udvorne ljubavi,
meutim, ima vie zajednikoga s arapskom medicinom i
misticizmom, to nipoto ne negira hipotezu o dvostrukome
podrijetlu.
Idealizacija, pa ak i hipostaziranje ene, vitalnoga elementa
udvorne ljubavi, odavna je proimala arapsku mistinu
poeziju. Ona je takoer trpjela optube za dualizam koji su
jednakom netrpeljivou osuivali i muslimani i krani.
Godine 783. pjesnik Bashshr ibn Burd osuen je na smrt kao
zindq ili prikriveni manihejac (dakle, katar ispred svoga
vremena) "jer je enu kojoj je posvetio svoju pjesmu izjednaio s
Duhom ili ruh, posrednikom izmeu ovjeka i Boga".40 Samo se
nedostino enstvo moe obogotvoriti, spominje se R. Boase
katarskoga dodatka Bashshrovoj prii, naime, kako je Gervais
iz Tilburyja poslao jednu djevojku na lomau samo stoga to se
odupirala njegovim erotskim zanosima.41
U islamu je identifikacija ene kao nadosjetilnoga bia bila viemanje stalno prisutna i nije joj nedostajalo dvosmislenosti. Za
sufija Sanalja, koji je umro oko 1150., MadonnaInteligenza
skrivena iza enskoga oblija bila je hodoasnikov vodi kroz
kozmos islamskih neoplatonista.42 Isti je pisac napisao i jednu
od najstranijih dijatriba protiv ena.43 Posrijedi je vjerojatno
dvojaki aspekt ene: aspekt prirode,koji potie i opravdava
asketsku mizoginiju, i aspekt esencije,prema kojemu je ena
"druga polovica neba".
Ublaavajui protuslovlje ta dva aspekta ene, su-fijski mistik
Ibn 'Arab iz Murcije dri da je ena tek idealna vrsta. Godine
1201. on je u Meki sastavio Dwnposveen Nezmi
(Harmoniji), keri imama perzijskoga podrijetla, Zhira ibn
Rostama.44 Uvod toga Dwnanaslovljenoga Tumagoruih
udnjisadri sljedeu inti; mnu ispovijed:

Taj je eik imao ki njene i vilinske pojave, koja je privlaila

pozornost sviju i samom je svojom nazonou uljepavala
skupove i izazivala divljenje u svakome tko bi je ugledao.
Njezino je ime bilo Nezm (Harmonia),a nadimak "Oko Sunca
i Ljepote" fayn al-Shams wa'1-Bah']. Uena i pobona, s
iskustvom duhovnoga i mistinoga ivota, ona je
personificirala asnu starost Svete zemlje i nevinu mladost
prorokova slavnoga grada. Magija njezina pogleda i ljupkost
govora bile su upravo opinjavajue; njezini dugaki govori bili
su prepuni referencija; kratki su joj govori predstavljali udo
elokvencije; usredotoena, jasna i lucidna. ...Da nije bilo
sitniavih umova gladnih skandala i sklonih klevetama, ovdje
bih hvalio ljepotu kojom je Bog obdario njezino tijelo i duu, vrt
velikodunosti. ...Kada sam je posjeivao, paljivo sam
promatrao plemenite odlike njezine osobe, uz one koje im je
pridodavalo drutvo njezine tete i oca. Stoga sam je uzeo kao
nadahnue za pjesme sadrane u ovoj knjizi, ljubavne pjesme
sastavljene od elegantnih i ljupkih stihova, premda nisam uspio
izraziti ak ni dijeli osjeaja u mojoj dui koje je pobudilo
druenje s tom djevojkom, kao ni moju svesrdnu ljubav, ni
peat koji je njezino prijateljstvo ostavilo u mom sjeanju, ni
milost njezina duha, ni krjepost njezina ophoenja, jer ona je
predmet moje Potrage, Najia djevica [alAdkralhatl].Pa
ipak, uspio sam u stihove pretoiti neke svoje nostalgine misli
kao to su dragocjene, ovdje predstavljene teme. Jasno sam
izrazio svoju pogoenu duu, htio sam doarati svoju duboku
privrenost, tjeskobu koja me titila u proteklomu razdoblju i
munu udnju koju osjeam kada se prisjetim uzviena
druenja s tom djevojkom.45
Premda je Ibn 'Arabi svim silama nastojao ukazati na to da su
njegove pjesme simboline, da je vidljiva ljepota tek evokacija
nadosjetilnih zbiljnosti aneoskoga svijeta, uenjak iz Aleppa
optuuje ga za prikrivanje senzualne ljubavi, ime je Ibn 'Arabi
htio spasiti svoj ugled tvrdokornoga pisca. Ta osoba, zbiljska ili
izmiljena, zauzima mjesto koje je zasluila: moralist koji

propitkuje istou ljubavnikovih namjera i koji u ljubavniku

izaziva prosvjedovanje u obliku objanjenja udvorne ljubavi.
Ovdje nije rije samo o osobi, nego i o funkcijiu strukturi
literarnoga i ivotnoga stila koji su njegovali vjernici ljubavi, od
trubadura do Dantea. Kako bi opovrgnuo te vulgarne
insinuacije, Ibn 'Arab je napisao dugaki komentar Dwnuu
kojemu je objasnio ono to Henry Corbin naziva "nainom
teofanijske apercepcije", to je tipino za vjernike ljubavi.
Nezm tako postaje "uzviena i boanska Mudrost [Sophia],temeljna i sakrosanktna, otkrivajui se vidljivoautoru pjesama s
takvom sladou da u njemu pobuuje radost i ushit, ugodu i
ekstazu".46
Ljepota uma (inteligencijska ljepota) koja se razotkriva u
osjetilnoj ljepoti enskoga bia optimistian je i dirljiv izraz
platonizma andaluzijskoga mistika-. Korolar te koncepcije je
dvojak: ono to pripada umskome (inteligencijskome)
obdareno je enskom ljepotom, poput anela koji nalikuje
"grkoj kraljevni";47 ono to je pod utjecajem umskoga
(inteligencijskoga) obdareno je djevianskim krjepostima,
poput sv. Fatime iz Kordobe koja s devedeset godina jo
izgleda kao djevojka.48 Za razliku od Sanalja koji kae da je
osjetilni svijet zamka u kojoj ljepota ne korespondira ontolokoj
kvaliteti, Ibn 'Arab je posve ravnoduan spram te istine,
zadravajui tek ideju kontinuiteta izmeu osjetilne ljepote i
umske (inteligencijske) Ljepote.
S obzirom na ono to smo kazali o idealizaciji enskih bia,
valja nam se vratiti vjernicima ljubavi na Zapadu. Jedan od
najdojmljivijih vidova udvorne ljubavi je "patniki poziv"
vjernika. Okultizacija ljubavi predstavlja bitni element obreda
erotizacije. U tom procesu dobrovoljnoga udaljavanja od
predmeta ljubavi, udaljavanja koje uzrokuje odgaanje
konzumacije elje, jedna je od tajni zapadne tradicije. U toj
misiji nijedna prepreka nije preteka, ukljuujui onu koju je
postavio sm ljubavnik usvajajui prevrtljivo ponaanje kao
oblik prkosa. Svrha te dobrovoljne prevrtljivosti nije u stjecanju

naklonosti, nego prije u izazivanju prijezira u ljubljenoj eni, to

je ini jo nedostinijom. Umjesto da utai svoju strast, vjerni
ljubavnik ini sve kako bi dodatno oteao svoje muke. On
slijedi boanski poziv da bude bolestan i odbija izljeenje
profanim metodama udovoljavanja udnji, bilo kriom, poput
ljubavnika, ili zakonitim putem, tj. brakom.49
Povijest medicine biljei sluajeve kada je eros poprimao
patoloke oblike. Aluzija na cogitatioimmoderatapotaknutu
likom ene pojavljuje se ak i u konvencionalnoj raspravi O
ljubaviAndreasa Capellanusa, puritanca iz 12. stoljea kojega
su na njegovu nesreu pogreno proglasili katarom:30
Kada ovjek vidi enu koja u njemu pobuuje erotske osjeaje,
on je smjesta poeli svim srcem. Nadalje, to vie o tome
razmilja, to vie on uranja u ljubav, sve dok je u mati posve
ne rekonstruira. Zatim poinje razmiljati o njezinu obliju,
njezinim udovima, zamilja ih u pokretu i istrauje [rimari,
dosl. rastavlja] intimne dijelove njezina tijela.
enske fantazme mogu posve obuzeti pneumatiki sustav
ljubavnika, izazivajui - osim ako udnja ne pronae svoj
prirodni kanal - prilino ozbiljne somatske poremeaje. Taj
sindrom ljubavi zvan 'ishqopisuje Avicena ija je Liber
canonisu ranome kranskome srednjemu vijeku bila u
optjecaju kao medicinski prirunik. No, ve je Konstantin
Afriki spominjao to djelo u svome prijevodu LiberregiusaAli
ibn 'Abbas al-Majsja, zvanoga Hali Abbas. Poslije
Konstantina semiologiju patolokoga erosa opisali su Arnaldus
iz Villanove i Vincent iz Beauvaisa,51 koji su je uvrstili meu
oblike melankolije.52
Naziv toga sindroma je amorhereosili, latinizirano, heroycus,
no njegova je etimologija jo dvojbena: mogue je da potjee od
grke rijei eras,iskrivljene hews(ljubav),53 ili izravno od
herds(junak, heroj),54 jer je drevna predaja junake smatrala
zloudnim zranim utjecajima, nalik avolima.55
Odnos izmeu melancholianigraetcaninai amorhereos
moe se protumaiti injenicom da su abnormalni erotski

fenomeni jo od Aristotelova doba bili povezivani sa

sindromom melankolije. Slijedom te tradicije, sv. Hildegarda iz
Bingena (t 1179) pripisuje melankoli-cima neograniene
seksualne sposobnosti:
Melankolici imaju velike kosti s malo sri, poput zmija.
...Izrazito su razvratni i, poput magaraca, pretjeruju u
odnosima sa enama. Kada bi se odvraali od te izopaenosti,
poludjeli bi. ...Njihova je ljubav gnjusna, pokvarena i
smrtonosna, poput ljubavi prodrljivih vukova. ...Ope sa
enama, ali ih mrze.'6,
I sm Ficino priznaje vezu izmeu melankolije i erotske
patologije',57 a Melanchthon ih je izjednaio u izreci
melancholiailiaheroica.58
Najcjelovitiju etiologiju bolesti pronalazimo u poglavlju De
amorequihereosdicituru Liliummdicinalelijenika
Bernarda Gordonskoga (oko 1258-1318), profesora iz
Montpelliera:59
Bolest zvana hereosje melankolina tjeskoba koju izaziva
ljubav prema eni. Uzrokte bolesti je slabljenje sposobnosti
procjenjivanja, radi veoma snanoga dojma koji ostavljaju stas i
lice. Kada je mukarac zaljubljen u enu, on pretjerano misli na
njezin stas, njezino lice, njezino ponaanje, vjerujui da je
najljepa, najdostojnija i od najbolje mogue tjelesne i duevne
grae. Stoga za njom strastveno udi, zaboravljajui osjeaj za
mjeru i zdravi razum, mislei da e se usreiti ako zadovolji
svoju elju. Njegova je prosudba do te mjere iskrivljena da on
neprestano misli na ensko oblije, zaputa svoje poslove i
jedva uje to mu netko govori. A budui da je radi toga stalno
zamiljen, to se stanje moe odrediti kao melankolina tjeskoba.
Ono se naziva hereos,jer ta bolest esto pogaa plemie i
velikae koji se odaju uicima i sladostima.
Semiologija sindroma je sljedea: "Simptomisu nedostatak sna,
hrane i pia. Cijelo tijelo slabi, osim oiju." On takoer spominje
emocionalnu nestabilnost, nepravilno bilo i "maniju hodanja".
Prognoza je zabrinjavajua: "Ako se ne lijee, postaju manini i

umiru." Naposljetku, lijeenje bi valjalo zapoeti "njenim

metodama" kao to su uvjeravanje, ili "stroim" kao to su
bievanje, putovanja, preputanje erotskim zadovoljstvima s
nekoliko ena, prirodna odvraanja (Ficino preporua coito,
digiuno,ebrieteesercizio).Samo "ako nema drugoga lijeka",
lijenik i profesor Bernard Gor-donski savjetuje pribjegavanje
talentima grozne starice kako bi se upriliila dramatina scena.
Starica bi ispod svojih haljina trebala nositi krpu natopljenu
menstrualnom krvlju. Pri pogledu na pacijenta najprije e izrei
najgore pogrde na raun njegove ljubljene, a ako se to pokae
neuspjenim, izvadit e krpu, mahati njome pred nosom
nesretnika i vikati: "Tvoja je prijateljica poput ovoga, ona je
poputovogal"to e rei da je ona - kao to kae Malleus
maleficarumtek "otrov prirode".
Iscrpljeni lijenik zakljuuje: "Ako i poslije svega toga on ostaje
pri svome, tada on nije ovjek nego utjelovljeni avao."60
Kako ena, koja je tako velika, prodire u oi koje su tako
malene?
Prouimo li bolje Bernardov dugaki opis amorhereosvidjet
emo da se on bavi fantazmikom infekcijom koja svoj izraz
pronalazi u melankolinom propadanju cijeloga bolesnikova
tijela, izuzev njegovih oiju. Zato su oi izuzete? Zato to je
slika ene ula u duh kroz oi te je preko optikoga ivca
dospjela u osjetilni duh koji oblikuje zdravi razum. Pretvorena
u fantazmu, opsesi-vna je slika prodrla na podruje triju
modanih komora, iskrivljavajui sposobnost prosudbe (virtus
estimativa)koja je smjetena u drugoj modanoj komori. Ako
oi nisu pogoene posvemanjim propadanjem organizma to je
stoga to se duh slui tim tjelesnim otvorima kako bi ponovno
uspostavio kontakt s predmetom pretvorenim u opsesivnu
fantazmu, naime, sa enom.

Druga stvar koju valja naglasiti jest da erotski sindrom

predstavlja tek medicinsku semiologiju - negativnu,budui da
je to podruje psihosomatske patologije - udvorne ljubavi koju
veliaju "vjernici". Doista, ini se da se oni slue svim
sredstvima ne samo da bi izbjegli otrovnu infekciju, nego,
naprotiv, dabisenjomezarazili.Posve se opravdano govori o
"semantikome obratu", obratnoj valorizaciji patolokih
simtoma koje je opisala grko-arapska materiamedica.6'1Kao
to nam je poznato, u provansalskoj se poeziji ponovno
pojavljuje ak i locusamoenuskoji se preporua u lijeenju
hereosljubavi.
Moemo zakljuiti da fenomen udvorne ljubavi proizlazi iz
iskrivljene svrhe koja je dovela do pomicanja naglaska prema
koncepciji zdravljau smislu u kakvome ga je shvaala
medicinska znanost toga doba. Kroz taj Umwertungmrana
ravnotea psihikih sila koju su preporuale uene rasprave
transformirala se u bolest uma, dok je, naprotiv, duhovna
bolest izazvana ljubavlju zavrila njezinim uzdizanjem kao
zbiljskoga zdravlja tijela i due.
No - i ovdje se ne slaemo s G. Agambenom - taj se obrat nije
zbio u provansalskoj poeziji koja poinje sindromom amor
hereos,nego mnogo prije, u sufijskome misticizmu s
istovjetnom koncepcijom 'ishqkoju opisuje Avicena. ak je i
paradoksalnoj praksi vjernika ljubavi koji su se odavali
frivolnom i razvratnom ponaanju kako bi odravali isti
plamen strasti, prethodila sufijska malmatyakoja se sastoji prema definiciji koju je Ibn 'Arab preuzeo od arobnjaka Abu
Yahye al Sinhachja62 - u "skrivanju svetosti iza razvratnoga ponaanja".63
Semantiki obrat koncepcije psihofizikoga zdravlja izraen je
u dolcestilnovokoji podrobno opisuje proces fantazmike
infekcije prouzroene slikom ene. U injenici da taj simptom
postaje objektom vrhunskoga duhovnog iskustva lei tajna
vjernika ljubavi; "njeno srce", daleko od toga da slijedi naela

medicinske znanosti, oplemenjuje se u uicima bolesti koja ga

obuzima.
Ta je bolest upravo ono iskustvo koje opisuje Guido Cavalcanti,
od trenutka kada vizualni duh susree sliku ene i prenosi je u
drugu modanu komoru, sjedite imaginativne sposobnosti, do
trenutka kada enska fantazma obuzme svekoliku pneumu i
iri se duhovnim kanalima organizma u groznici. Ne udi,
stoga, to je pjesnik Giacomo da Lentino postavio ovo naizgled
djetinjasto pitanje: Kako je tako velika ena prodrla u moje oi
koje su tako malene, a potom ula u moje srce i mozak?64
Drevni lijenici, kao to je bio Galen, takoer su bili zadivljeni
tim fenomenom: Siergoadvisumexrevidendaaliquid
dirigitur...quomodoillumangustumforamenintrare
poterit?65Averroes odgovara na uenje (hinjeno) obaju
strana: to nije tjelesna impresija, nego fantazmika. Zdravi
razum prima fantazme na toj strani retine i prenosi ih u
imaginativnu sposobnost.66
Dante je u toj erotskoj pneumofantazmologiji otiao jo dalje. U
21. sonetu svoga Vitanovaon zamilja Gospu kao primateljicu
duha koji se ulijeva kroz oi i usta, miracologentil.67Njegovo
iskustvo ne vene u unutarnjemu pneumatikom krugu, nego na
stanoviti nain predstavlja prelijevanje duha koji, premda
nevoljko, uzima zdravo za gotovo neki reciprocitet elje. Kroz
svojevrsnu significatiopassiva,68ono to je bilo predmetom
pohote preobraava se u subjekt koji zrai Ljubavlju, premda je
nesvjestan te emanacije. Djevianska nevinost koja samo
pojaava plamene strasti vrhunska je kunja vjernika ljubavi.
Sa svojim VitanovaDante takoer ulazi u mistino kraljevstvo
koje izmie tumaenju srednjovjekovne psihologije: san, vizija.
(III) VOZILO DUE I PRENATALNO ISKUSTVO
Ta empirijska psihologija erosa koja se ponovno pojavila s
Ficinom nije bila dostatna da zadovolji renesansnu potrebu za

dubinom misli. Teorija fantazmike spoznaje bila je tek

posljednja karika u dugakome lancu dogme o pneumi i dui.
Kao to emo vidjeti, veza izmeu erosa i magije toliko je uska
da je razlika meu njima tek pitanje stupnja. Fantazmiko se
iskustvo prenosi duliovnim kanalima s kojima smo ve
upoznati, a magija iskoritava kontinuitet individualne i
kozmike pneume. To je univerzalna pneumatika
"kombinacija" koja opravdava dubinsku psihologiju erosa (vidi
dalje, 4. poglavlje, 2. dio).
Doktrina o utjelovljenju due ne demonstrira samo kontinuitet
pneume, nego i kozmiku narav svekolike duhovne aktivnosti.
To je, naravno, prilino rafiniran oblik promiljanja odnosa
mikrokozmosa i makroko-zmosa, uz dvostruku projekciju koja
vodi do kozmizacije ovjeka i antropomorfizacije univerzuma.
To naelo koje povjesniari znanosti neprestano ponavljaju i ne
znajui da je ono jednostavna shema koja doputa bezbrojne
varijacije, toliko je generika da nita ne uspijeva protumaiti.
Kakojrovjek moe biti suma kozmosa, i kakvogakozmosa? To
su problemi ije je rjeenje dale- ko od jednoglasnoga, a da
bismo to shvatili valja nam samo proitati dobru knjigu o
povijesti filozofije. Renesansa nije poznavala samo jedan, nego
barem etiri tipa kozmosa: geocentrini i konani kozmos
Aristotela, Ptolemeja i sv. Tome; beskonani kozmos Nikole
Kuzanskoga kojega je Bog sveprisutno sredite; kozmos
Aristarha i pitagorovaca iji je egzemplar Kopernikova
'"heliostatina"69 teorija;70 naposljetku, beskonani univerzum
Giordana Bruna koji integrira na heliocentrini planetarni
sustav. Tomu moemo dodati drevnu geoheliocentrinu teoriju
Platonova uenika Heraklida Pontskoga koja u srednjemu
vijeku nije bila posve odbaena, a preuzeo ju je Tycho Brahcv"
Nijedan od tih kozmolokih sustava ne iskljuuje magijsku
hipotezu, budui da se ona temelji na ideji kontinuiteta
ovjeka i svijeta koji se ne moe tek tako prekinuti mijenjanjem
teorija o strukturi svijeta. Magi poput Giordana Bruna ili
pitagorovski astrolozi poput Keplera nisu vidjeli problem u

prihvaanju nove filozofije. Ono to se mijenja, od jednoga

kozmosa do drugoga, samo je ideja o dostojanstvu zemlje i
ovjeka, premda i tu ima znatnih doktrinarnih varijacija. U
Aristotelovu univerzumu zemlja zauzima najniipoloaj koji
odgovara njezinoj ontolokoj inferiornosti, budui da je ona
podruje nestalnosti, brzih mijena, tvorbe i kvarenja. Sve to
postoji s ove strane sublunarne sfere pripada stanovitom kozmikom paklu iz kojega se moe pobjei samo ako se ode
iznad mjeseca.72 S druge strane, planetarne sfere su boanske te
iznad neba zvijezda stajaica poinju Boja prebivalita.
Moda u ali, ali svakako kao posljedica injenice da je zemlja
tek "palo" nebesko tijelo, Nikola iz Oresmea se ve (u 14.
stoljeu) pitao je li ideja o nepominostizemlje spojiva s
njezinom inferiornou. Zapravo, nepominost znai stabilnost,
a zvijezde osmoga neba su stajae jer su uzvienije od
pokretnih zvijezda. Upravo stoga Nikola iz Oresmea
hipotetizira kretanje zemlje koja je previe kukavna da bi bila
nepokretna.73
Duboki filozofijski temelj ideje Nikole Kuzanskoga o
beskonanosti univerzuma proizlazi iz koncepcije oprene
Nikoli iz Oresmea. Kuzanski odbacuje Aristotelovu teoriju o
elementima. Za njega ne postoji diferencijacija u kozmosu, ni
ontoloka ni prostorna, izmeu "viega" i "niega", "gornjega" i
"donjega". Nema nekvarljiva svijeta etera i iste vatre iznad
lunarne sfere, kao ni kvarljiva svijeta sastavljena od etiri
elementa s ove strane mjeseca. Svijet je okrugao i okree se oko
svoje osi. Aristotelova koncepcija, prema kojoj je "ova zemlja
kukavna i niska", terraistasitvilissimaetinfima,netona je.
"Zemlja je plemenita zvijezda sa svojom svjetlou, svojom
toplinom i svojim utjecajem razliitim od drugih zvijezda."74
Nastojanja Nikole Kuzanskoga, kao i njegova uenika Giordana
Bruna, bila su usmjerena na prevrednova-nje metafizikoga
ugleda zemlje, posljedino i ovjeka - ugleda koji je izgubila u
Aristotelovoj i Ptolemejevoj kozmologiji. U toj novoj koncepciji
svijeta zamiljena je temeljna reforma kranstva. No, to je

reforma ija humanistika, da ne kaemo antropocentrina

narav prihvaa i potie magiju.
Ficino, klasini izvor magijskoga preporoda, tek je maglovito
svjestan ideja Nikole Kuzanskoga.75 No, kada je ustanovljeno
da su sustav svijeta Nikole Kuzanskoga i drevna astroloka
magija koju je promicao Ficino kompatibilni, injenica da je
sm Ficino prigrlio tradicionalnu Ptolemejevu kozmologiju i
astrologiju nije bila od velikog znaaja. Na temelju ideja koje je
prihvatio Kuzanski76 je lako mogao raditi na magiji, no kao isti
metanziar vjerojatno se za nju nije previe zanimao. to se
Ficina tie, izuzmemo li tomizam i platonizam na kojima je
osnivao svoj kozmoloki sustav, on nije daleko od Keplera koji
je prouavao pitagorovsku astralnu glazbu.77 Ficinove i
Keplerove koncepcije svijeta, njihove unutarnje tenje i
motivacije u biti se ne razlikuju: u to za suvremene povjesniare
znanosti vie nema dvojbe.78 U drugome dijelu ove knjige
pokuat emo istraiti ideoloke uzroke koji su doveli do
promjene u ljudskoj imaginaciji, bez koje tranzicija iz
kvalitativnih znanstvenih naela u razvidno kvantitativna
naela ne bi bila mogua.
Vratimo se sada na izvore Ficinove cloktrine utjelovljenja koja
do stanovite mjere objanjava tijesnu vezu izmeu ovjeka i
svijeta. Kao u sluaju pneumatofantazmologije - drevne
discipline - astrologija je iznjedrila hipotezu o prenatalnome
kozmikom znanju utisnutome u duu,, koje odreuje sudbinu
pojedinca. U 2. st. pr. Kr. ta je ideja koalirala s idejom o
utjelovljenju due, njezinu silasku na zemlju i povratku na
nebo. Mi zamiljamo da dua, ulazei u svijet, asimilira
planetarne konkretnosti koje e se oploditi tek pri njezinu
izlasku iz kozmosa, tijekom uzlaska koji je vodi do mjesta
njezina roenja. Doktrina o "vozilu due" koju su usavrili
neoplatonisti doivjela je svoj velianstveni povratak u
astromagiji Ficina i njegovih uenika.
Popularna helenistika astrologija koju je navodno utemeljio
egipatski bog Hermo Trismegist ili egipatske linosti kao to su

faraon Neepso i sveenik Petosiris, obuhvaa nekoliko knjiga,

uglavnom izgubljenih ili tek djelomice sauvanih u latinskim
inaicama renesanse. Ta se astrologija bavila razliitim
pitanjima, primjerice, univerzalnom astrologijom - genika,
kozmikim ciklusima - apokatastaseis,divinacijom gromom brontologija,predvianjima u novoj godini - kosmika
apotlesmata,individualnom i iatrolokom astrologijom salmeschoiniaka,"sudbinama prema planetima" - klroi,
suglasjima izmeu planeta i astralnih podataka sadranih u mikrokozmosu - melotezija(medicinska grana te discipline
nazivala se iatromatematika),farmakopejom i farmakologijom, itd.79
U nizu lanaka previe strune naravi da bismo ovdje detaljno
iznosili njihov sadraj, pokazali smo da je vulgarna gnoza 2. st.
po Kr. ve usvojila astroloku dogmu o klroiili "sudbinama",
pretvorivi je u zbiljsko putovanje due kroz planete, tijekom
kojega dua prima materijalne konkretnosti koje je povezuju s
tijelom i ovim, donjim svijetom. Aleksandrijski uenjak Bazilid i
njegov sin Izidor, kao i popularna gnoza 3. i 4. stoljea s kojom
smo upoznati preko koptskih rasprava otkrivenih u Nag
Hammadiju i na drugim mjestima, pruaju nam adekvatne
podatke vezane uz proces kvarenja due. Corpushermeticum,
zbirka pseudoepigrafskih tekstova sastavljenih izmeu 100. i
300. god. po Kr. takoer se bavi silaskom primordijalnoga
ovjeka u kozmos i putovanjem due kroz planete, na njezinu
povratku u nebesku domovinu. Odjeci te negativne inaice
utjelovljenja ili ensdmatosissauvani su u nekim odlomcima
komentara Eneidigramatiara Servija s konca 4. stoljea.
Naprotiv, neoplatonisti, od Porfrija do Prokla, ne pripisuju
planetima demonske utjecaje, nego stanovite kvalitetekao to
su kontemplativna sposobnost, praktina inteligencija, itd., do
zaetka djece i rasta tijela; kvalitete su to koje dua stjee
tijekom svoga silaska i odbacuje tijekom svoga povratka na
nebo.

Vano je napomenuti da se to neoplatonistiko vozilo

(ochma)due, iju su povijest prouavali G. Verbeke, H.
Lewy, E. R. Dodds i drugi, s vremenom izjednailo s
Aristotelovim pneumatikim sintetizatorom, sideralnom
pneumomkoja je prisutna i prenosi se u inu prokreacije (De
partuanimalium,659b16). Kako bi uklonili protuslovlje
izmeu vozila steenoga na nebesima i isto zemaljskoga
vanjskog omotaa due, kasni neoplatonisti, osobito Proklo,
pribjegli su teoriji o dvavozila due. Na ovaj ili onaj nain,
astralno odijelo due i prorijeeni duh koji proizvodi ljudsko
srce postaju jedno, to je Sinesiju, primjerice, ueniku
neoplatonistice Hipatije a poslije kranskome biskupu
omoguilo da taj fantazmiki proces obremeni kozmikim
znaajem. Zapravo, organ ljudske imaginacije nije supstancija
liena drugih kvaliteta. Naprotiv, on ukljuuje sustav u kojemu
se pomno biljee prenatalne informacije od nebeskih tijela,
kozmikih bogova.80 Taj duhovni odnos ovjeka i boanskoga
ima dvije strane: jedna je restriktivna, a opisuje je Ficinova
doktrina erotizma, druga je reciprona i doputa magijsko
djelovanje.
Reciprocitet ili naelo obrnute akcije jami da e proces koji se
odvija u fantazmikome umu i duhu pojedinca rezultirati
stjecanjem stanovitih darova kojima nas daruju zvijezde kroz
konsupstancijalnost i intimne odnose izmeu zvijezda i ljudi.
U sluaju erosa, teorija o astralnome vozilu tumaim fenomen
ljubavi ne samo kako,nego i zato.Ona daje' duboke,
transcendentalne razloge naega izbora.

slika 1.
Odnosizmeudijelovadueidijelovamakrokozmosa.IzRobert
Fludd,Utriusquecosmi...historia(1617-1621), II,a,1, str.259.
DRUGO POGLAVLJE

EMPIRIJSKA PSIHOLOGIJA I DUBINSKA PSIHOLOGIJA EROSA

(I)FlCINOVAEMPIRIJSKAPSIHOLOGIJAINJEZINIIZVORI
Sredinja koncepcija u Ficinovoj astrologiji i psihologiji jest
duh. ak bi se moglo kazati da u svakoj svojoj raspravi Ficino
redefinira duh, izbjegavajui ponavljanje i paljivo birajui
rijei. "Dua", kae on u svojoj Theologiaplatonica(VII, 6),
budui posve ista, spaja se s vrstim i zemaljskim tijelom od
nje odvojenim [po svojoj prirodi] posredstvom veoma
prozranoga i sjajnoga korpuskula zvanoga duh koji nastaje

zahvaljujui toplini onoga dijela gdje je krv najrjea i iri se

cijelim tijelom. Dua lako uklizuje u taj srodni duh, isprva se
irei njime a potom, preko svoga posrednika, cijelim tijelom,
ispunjavajui ga ivotom i kretanjem i tako ga oivljujuje.
Preko duha ona vlada tijelom i pokree ga. Sve to tijelo
prenosi duhu vidi dua koja u njemu prebiva. Taj in nazivamo
percepcijom. Dua promatra i prosuuje o toj percepciji, a
takvo promatranje naziva se fantazijom.
Vie pojedinosti sadrano je u raspravi Devitasana.1Duh je
para, kakvim ga odreuju lijenici: krvava, ista, istanana,
vrua i sjajna. Kao proizvod najrjee krvi dobivene toplinom
srca, ona leti u mozak i omoguuje dui da se aktivno koristi
unutarnjim i vanjskim osjetilima.
Najiscrpnija definicija sadrana je u raspravi Devitacoelitus
comparanda:2Duh je veoma tanko tijelo, gotovo bestjelesan i
gotovo dua; ili gotovo nedua i gotovo tijelo. U njegovu sastavu najmanje je zemaljskoga, neto vie vodenoga, a najvie
zranoga. No, najveim je dijelom sastavljen od zvjezdane
vatre. ...On je sjajan, vru, vlaan i okrepljuju.
Teorija o nemogunosti spoznaje sineconversionead
fantasmata,bez svoenja osjetilnoga jezika na fantazmiki
jezik, iznesena je u ovome odlomku iz SopraloAmove,ili
komentara Platonovoj Gozbi(VI,6):
Pomou osjetila [duh] hvata slike vanjskih tijela. Sama dua ne
moe izravno primiti te slike, jer je radi njezine bestjelesne
supstancije koja je ini istananijom od tijela tijelo ne moe
potaknuti na primanje slika. Sveprisutna u duhu dua moe
lako kontemplirati slike tijela koje se u njoj odraavaju kao u
zrcalu. Upravo kroz te slike ona procjenjuje sama tijela.
Metafora o zrcalu primijenjena na pneumu ire je predstavljena
u poglavlju posveenom teurgijskim proiavanjima (IV, 1 i 3).
U svakome sluaju, korisno je spomenuti se da je za fantazmu,
da bi se oblikovala na glatkoj i reflektirajuoj povrini duha,
ponajprije nuno da predmet bude vieni da se njegova slika
preko pneumatikih kanala prenese u zdravi razum. Izlino je

kazati da fantazma nije tek vizualna ili audiovizualna. Ona je,

takorei, sinestetika,proizvod suradnje nekoliko osjetila ili
svih osjetila simultano. Pa ipak, vid svakako igra najvaniju
ulogu u oblikovanju fantazme: to je jedan od razloga radi
kojega ga je platonistika predaja nazivala "najplemenitijim
osjetilom".
Prisjetimo se da u Platonovoj teoriji optike sliku proizvodi
sklop koji vizualnu zraku prenosi od oiju do njezina izvorita,
a potom do mozga. Aristotel je tu teoriju uprostio, poriui da
oi emaniraju vatrenu zraku. Stoici i pneumatiki uenjaci
opredjeljivali su se za jedno od ta dva stajalita. Za neke, kao
to su Epiktet i Galen - ali i Epiktetov suvremenik, platonist
Plutarh iz Heroneje (Quaestionesconviv.,V, 7) - pneuma
izlazi iz osjetilnoga organa i dolazi u dodir s osjetilnim predmetom, prenosei njegovu sliku do "hegemonikona".3 Za druge se
ta slika iri zrakom.
Ficino dijeli Platonovo i Galenovo miljenje: u inu gledanja,
"unutarnja vatra" se eksternalizira kroz oi, mijea se s
pneumatikom parom, pa ak i sa rijetkom krvlju koja
proizvodi duh. Tu teoriju potvruje i sm Aristotel koji kae da
ene, kada se za vrijeme menstruacije promatraju u zrcalu,
ostavljaju sitne kapi krvi na njegovoj povrini. To moe biti
samo rijetka krv koja je zajedno s pneumom dospjela do oiju
(Amore,VII, 4).
Taj je fenomen izvor dviju povezanih duhovnih aktivnosti urokljiva oka i ljubavi. Bez obzira na to trpi li on ili uzrokuje
infekciju, bezbonik je nesvjestan onoga to se zbiva. Dostaje ga
samo pogledati i pneumatika zraka koju emitira druga osoba
prodrijet e kroz njegove zjenice i ui u njegov duhovni
organizam, a kada stigne do srca koje mu je sredite prouzroit
e smetnje, pa ak i leziju koja moe degenerirati do infekcije
krvi. U suprotnome sluaju, primjerice kada je mukarac
udivljen lijepim oima neke ene i ne moe ih prestati
gledati, njegove zjenice emitiraju toliko duha pomijeanoga s
krvlju da njegov pneumatiki organizam slabi, a krv mu se

zgunjava. On e kopnjeti radi nedostatka duha i krvarenja

oiju (Amore,VII, 4).
"Strijele ljubavi" o kojima su rado govorili francuski pjesnici
Plejade za Ficina nisu bile tek metafora. Naime, strijele imaju
nevidljive pneumatike vrhove koji mogu teko nakoditi
pogoenoj osobi. Nije li ve Platon kazao da je ljubav neka vrst
one bolesti (ophtalmia:Fedon,255C-d)? I nije li Plutarh vidu
pripisivao "udesnu snagu"?4
Ista je i etiologija "urokljiva oka" fascinacije ili jettature:
Fascinacija je sila koja, emanirajui iz duha fascinatora, ulazi u
oi fascinirane osobe i prodire uf srce. Duh je, stoga,
instrument fascinacije. On iz oiju emitira zrake nalik sebi, a te
zrake imaju duhovnu kvalitetu. Tako zrake koje izlaze iz
zakrvavljenih i zamagljenih oiju pri susretu s oima
promatraa sa sobom nose paru duha i zagaene krvi, irei
zarazu u promatraeve oi.5
Tako govori Agrippa von Nettesheim, poslije Ficina, a istoga su
miljenja i Girolamo Cardan, Delia Porta, Johannes Wier6 kao i
Leonardo da Vinci koji nas izvjeuje da neki taj fenomen
smatraju nemoguim jer, kau, "nijedna duhovna sila ne moe
emanirati iz oka, budui da bi tako iscrpla sposobnost vida.
...ak i da je velika poput Zemlje, iscrpla bi se gledajui
zvijezde". Izmeu ostaloga, Leonardo usporeuje proireno
uvjerenje - koje izraava i Ficino - "da oi djevica imaju mo
privlaenja ljubavi mukaraca".7
irea infekcija krvi i krvarenje oiju tek su najmanje suptilni
patoloki uinci Erosa. Ficinova empirijska psihologija
najzanimljivije koncepcije predstavlja na razini fantazmikih
tehnika.
Istim pneumatikim odjeljkom kojim se iri zaraza krvi krue
slike koje se zrcalu zdravoga razuma pretvaraju u fantazme.
Kada je na djelu Eros, fantazma ljubljenoga predmeta ivi
svojim ivotom, to jo vie uznemiruje budui da djeluje
vampirski na druge fantazme i misli. To je morbidno rastezanje
njegova djelovanja koje se, posljedino, moe nazvati i

usredotoavanjem i obuzimanjem: usredotoavanjem stoga to

se svekoliki unutarnji ivot pojedinca svodi na kontemplaciju
samo jedne fantazme, a obuzimanjem stoga to je taj
fantazmiki monopol nevoljan, dok je njegov utjecaj na psihosomatsku stanje pojedinca krajnje poguban.
Zanimljivo je da predmet ljubavi ima drugorazrednu ulogu u
procesu uspostavljanja fantazme. On je tek izgovor, ne stvarna
prisutnost. Istinski, sveprisutan predmet Erosa jest fantazma
koja stalno vlada duhovnim zrcalom. Ta fantazma predstavlja
uoenusliku koja je prela prag svijesti, no razlog radi kojega je
poprimila takve opsesivne dimenzije lei u najdubljemu kutku
individualnog nesvjesnog. Ficino dri (Amore, VI, 6) da mi ne
volimo drugu,nama stranu osobu, anticipirajui tako
analitiku psihologiju Caria Junga. Mi se zaljubljujemo u
nesvjesnu sliku.
"Ljubavnik u svoju duu urezuje model ljubljene. Na taj nain
dua ljubavnika postaje zrcalom u kojemu se odraava
ljubljena": Amansamatisuofiguramscidpitinanimo.Fit
itaqueamantisanimusspeculuminquoamatirelucet
imago(ibid., II, 8). To povlai prilino sloenu dijalektiku
ljubavi u kojoj se objekt mijenja u subjekt koji potiskuje subjekt
koji, pak, izmuen tjeskobom prijeteega ieznua radi
gubljenja svoga statusa subjekta oajniki istie svoje pravo na
neki oblik postojanja.
Fantazma koja monopolizira duu slika je objekta. Budui da je
ovjek dua i da je dua posve obuzeta fantazmom, fantazma je
dua. Iz toga slijedi da subjekt, lien svoje due, vie nije
subjekt jer ga je iznutra pro-dro fantazmiki vampir. No,
takoer slijedi da se subjekt presadio u fantazmu koja je slika
drugoga subjekta, ljubljene. Metaforiki se, stoga, moe kazati
da se subjekt preobrazio u objekt njegove ljubavi.
Neobina situacija bez rjeenja ako se tako nastavi: osoba bez
due vene i umire (Ficinova istananost ne ide tako daleko da
zamilja to se zbiva s takvom duom poslije smrti; on tek tvrdi
da ljubljeni-ljubljena postoji dvostruko, dok onaj koji ljubi vie

ne postoji ni u kojemu obliku). Meutim, rjeenje postoji:

ljubljeni- ljubljena prihvaa dar ljubavi. U tom sluaju on-ona
e takoer dopustiti fantazmi ljubavnika neka ue u njegovnjezin pneumatiki mehanizam i zauzme mjesto due. Drugim
rijeima, on-ona e ieznulom subjektu dodijeliti mjesto gdje
e njegov-njezin identitet kao subjekta izroniti iz nitavila i stei
postojanje. To je dobra okolnost, jer je dua kao subjekt ve
zamijenjena duom drugoga: vrati li subjekt duu, i dalje e
imati jednu. "A" postaje "B", "B" postaje "A" i svi su zadovoljni.
Ta je dijalektika prilino sloena i prilino materijalistika. No,
ona je istodobno veoma bliska dijalektici animusanimau
analitikoj psihologiji Carla Junga koja odnos izmeu spolova
zamilja u smislu svjesne dominacije jednoga spola
kompenzirane subjekcijom istoga spola na razini nesvjesnoga.
Metafore variraju, no opa shema ostaje ista: promijenjen u "B",
"A" ljubi sebe i obrnuto. Heteroseksualni odnosi su u biti oblik
narcisizma, dri Ficino. U sluaju da objekt koji je postao
subjektom sprijei potonjega da ljubi sebe i oduzme mu
pneumatiko zrcalo bez kojega biva sveden na nepostojanje,
ljubljeni-Ijubljena se moe nazvati ubojicom svoga-svoje
ljubavnika-ljubavnice. Beznadno pokuavajui otvoriti oi
druge osobe, taj e Narcis umrijeti, jer e mu biti uskraen
pristup sjajnoj povrini duha na kojoj se moe reflektirati.
Narcis bez zrcala predstavlja protuslovlje. Smisao
srednjovjekovnoga izraza opasnozrcalone odnosi se na
pneumatiki mehanizam druge osobe, nego na onaj samoga
subjekta. Ishitreno prigrlivi fantazmu prodiratelja,
imaginacija subjekta izganja subjekt iz njegova vlastita
prebivalita tjerajui ga u nitavilo gdje tijela nemaju sjene, a
zrcala nita ne odraavaju.

(II) UMIJEE PAMENJA

Umijee pamenja, takoer fantazmiki proces ijim su se

naelima i povijeu u svojim izvrsnim knjigama bavili Paolo
Rossi i Frances Yates, predstavlja posrednika izmeu Erosa i
magije. Ovdje emo se time pozabaviti samo openito, kako
bismo mogli shvatiti Ficinove ideoloke domaaje, kao i one
drugih teoretiara fantazmike ljubavi, primjerice, Francesca
Colonne i Giordana Bruna.8
Umijee pamenja je tehnika manipuliranja fantazmama koja
poiva na Aristotelovu naelu apsolutnoga primata fantazme
nad govorom i fantazmike esencije intelekta (vidi gore, 1.
poglavlje, odjeljak 1). Iz njega je precizan zakljuak izveo i
obrazloio sv. Toma u svome komentaru Aristotelovoj De
memoriaetreminiscentia.Naime, sve to se vidi, zahvaljujui
sebi svojstvenoj odlici slike,lako je zapamtiti, dok abstraktne
koncepcije ili lingvistike sekvencije zahtijevaju neku
fantazmiku podrku koja e potaknuti sjeanje.9 Iz toga
razloga sv. Toma preporua mnemotehnika pravila sadrana
u AdHerennium,djelu koje se pogreno pripisuje Ciceronu, a
naziva se i Rhetoricasecunda.
Sigurno je da je umijee pamenja bilo u uporabi u
srednjovjekovnim samostanima kako bi se poticalo uenje
abstraktnih koncepcija, ali i kao veoma vaan element u
unutarnjoj disciplini redovnika. Njime su se bavile dvije
rasprave iz 14. stoljea, napisane na talijanskome jeziku, a ak je
i Petrarca bio upoznat s njegovim pravilima.10
No, vremena se mijenjaju. Naime, od otkria Kvintilijanove
Institutiooratoria(koja, meutim, ne pristaje uz
mnemotehniku) 1416. godine, humanisti su poeli uzdizati
umijea i vrline drevnih naroda. Dok se za sagledavanje
velianstvene strukture teologijskih koncepcija srednji vijek
sluio pseudo-Ciceronovom raspravom admaioremgloriam
Dei,humanizam je u Arsmemoriaevidio oruje za postizanje
drutvenoga uspjeha, kako bi se pomou nepogreivoga
pamenja osigurala prednost nad dragima.11 Upravo u tome
smislu valja shvatiti raspravu pravnika Petra iz Ravenne

naslovljenu Phoenix,siveartificiosamemoria(Venecija,
1491).
itatelj Rossijevih ili Yatesinih knjiga nedvojbeno e se prisjetiti
funkcije Umijea koje emo ovdje pokuati slobodno
rekonstruirati, bez ulaenja u pojedinosti. Zahvaljujui injenici
da percepcije imaju fantazmiki karakter i stoga se spremno
preputaju sjeanju, zadatak je slijed slika prekriti bilo kakvim
lingvistikim ili konceptualnim sadrajem, primjerice, pjesmom
ili klasifikacijom vrlina. Te slike mogu doi iz nekoga mjesta,
no to ih ne sprjeava da takoer budu fantazme, proizvodi
imaginativne sposobnosti za odreene okolnosti. U prvome
sluaju, valja paljivo odabrati mjesto: doista, Umijee zahtijeva
apsolutnu usredotoenost koja je mogua samo u samoi. Iz
toga slijedi da se mnemonikim aktivnostima moemo baviti
samo u crkvi, na groblju, na usamljenom mjestu ili kod kue,
izbjegavajui drutva i sve to odvraa pozornost. Dijelovitoga
mjesta moraju se upamtiti odreenim redom.Svaki dio pojedinac e prekriti nizom poruka ili konceptualnih serija koje
mora nauiti napamet. Nedjeljivo jedinstvo dvaju diskurza fantazmikoga i lingvistikoga - zauvijek e se urezati u
pamenje, zahvaljujui imaginarnome karakteru prvoga. Nema
ogranienja u onome to se pamti, kao ni u izboru fantazma.
Naposljetku - i upravo je tu izvor amblema, impresaei
renesansnih legendi o amblemima - fantazme, kao to smo ve
kazali, mogu proizai izravno iz imaginativne sposobnosti bez
objektivne podrke. U tome e se sluaju one konstruirati na
nain da svojim dijelovima pokrivaju segmente poruke koja se
pamti.
Naelo prioriteta fantazme nad govorom u nekim je
sluajevima poluilo dvojbene rezultate, u smislu njihove
korisnosti i primjenjivosti. Primjer za to su alfabeti koje je 1520.
predstavio Johan Romberch u svome Congestorium
artificiosememorie;12u jednome od njih svako slovo alfabeta
zamjenjuje ptica ije ime poinje odreenim slovom: "A =
anser,B = bubo",itd.13 Firentinski dominikanac Cosimo

Rosselli zamjenjuje ptice ivotinjama, tako se, primjerice, rije

AER, zrak, pamti pomou magarca (asinus),slona
(elephantus)i nosoroga (rhinoceros)*.14
To su ekstremni primjeri degeneracije mnemotehnike koje ne
valja brkati sa stvarnim procesima ili izvanrednim
postignuima toga Umijea. Humanizam je naglaavao
utilitaristiku vie nego spekulativnu i intelektualnu stranu
koju, meutim, Marsilio Ficino uvia i cijeni. Ne moemo,
stoga, odbaciti hipotezu da je u srednjemu vijeku, ili barem u
ranome srednjemu vijeku, Umijee pamenja bilo analogno
poetnim stupnjevima joge u Indiji. To je usavrena tehnika
meditacije, sa ili bez objektivne podrke, koja, stvarajui
fantazmiki svijet prema tradicionalnim pravilima, tvrdi da je,
u svojoj aproksimaciji, ovaj svijet nesavreni ekvivalent
zbiljnosti koje postoje na ontolokoj razini nedostupnoj
izravnome iskustvu.
Renesansa je poznavala dva Umijea pamenja. Jedno, strogo
utilitaristiko, brzo je degeneriralo u Romberchove i
Rossellijeve alfabete, pa ak i u neke razigrane impresaei
ambleme. Drugo je bilo nastavak srednjovjekovne
mnemotehnike i univerzalnoga Umijea Ramona Llulla koji je
razliitim metodama kanio konstruirati svijet fantazmi kao
priblinih izraza zbiljnosti inteligibilnoga reda kojega je na
svijet tek daleka i nesavrena preslika. Quidquidrecipitur,ad
modumrecipientisrecipitur."sve to se prihvaa prihvaa se
u skladu s objektom ili osobom koja to prihvaa." Metoda
karakteristina za ljudska bia je fantazma reflektirana u zrcalu
pneume. To je jedini nain na koji ovjek moe jasno pojmiti
zbiljnost. To je u biti pitanje izvoenja simetrinoga manevra u
odnosu na proces osjetilne spoznaje. To je prijevod
okruujuega svijeta na izmiljeni jezik, kako bi dua dobila
spoznaju o njemu. Naprotiv, jasno znanje predstavlja prijevod
na fantazmiki jezik stvarnih istina koje su urezane u duu
kako bi ih diskurzivno promiljanje - objektivan, premda
nemoan proces - moglo pojmiti i monopolizirati ih.

Ficinovi hijeroglifi,kojima emo se poslije pozabaviti, simboli

su inteligencijske svjesnosti. No, Ficinovi su nasljednici otili
mnogo dalje, istiui da se pravila fantazmikoga jezika koji
prevodi inteligencijske odnose mogu predstaviti u obliku
kazalitao kojemu svatko tko to eli moe meditirati i iz njega
uiti. Ideja o kazalitu dolazi od Furlanca Giulija Camilla
Delminija, roenoga oko 1480., koji ju je svim silama nastojao
ozbiljiti. Giulio Camillo, bolonjski profesor, nije bio arlatan. Za
svoje je kazalite uspio zainteresirati Franju I i s njegovom se
potporom 1530. smjestio u Parizu. Godine 1532. boravio je u
Veneciji gdje ga je zapazio Vigilus Zuichemus, Erazmov
prijatelj. U svome pismu Erazmu podrugljivo pie o kazalitu
naega umjetnika obdarena nebeskim pamenjem, koje
humanist iz Rotterdama nije znao cijeniti niti ga je mogao
razumjeti. Godine 1534. Giulio Camillo ponovno se naao u
Parizu, no nikako nije mogao usavriti svoju drvenu
konstrukciju koja se, prema pismu Erazmova tajnika Gilberta
Cousina, 1558. jo nalazila na francuskome dvoru. U
meuvremenu, godine 1543., pozvan je na dvor Alfonsa
Davalasa, markiza od Vastosa, panjolskoga upravitelja Milana.
Giulio Camillo poivio je tek da ondje stigne. Umro je 1544.15
Giulio Camillo, skroman i nenametljiv ovjek koji je radi svoga
latinskoga postao predmetom Zuichemuso-vih ala, ostavio
nam je nekoliko tekstova. Radio je na retorici i preveo Le Idee,
overoFormedellaOratione,djelo koje se pripisuje
Hermogenu iz Tarza,16 no ini se da je takoer prouavao djela
Pica della Mirandole,17 a moda ak i ona venecijanskoga brata
Francesca Giorgija18 koja se oslanjaju na Ficina. Bio je
zaokupljen primjerenim prikazom kozmikoga modela. Taj
kozmiki model svakako proistjee iz firentinskoga platonizma.
Svoju je shemu Camillo izloio u opskurnoj raspraviti
objavljenoj u Firenci 1550. pod naslovom VideadelTeatro.
Njegova konstrukcija, oblikovana poput amfiteatra sa sedam
odjeljaka, nastojala je biti imagomundiu kojoj sve ideje i
predmeti imaju svoje primjereno mjesto, prema njihovoj

planetarnoj klasifikaciji. Kao i svaki umjetni sustav, i njegov je

postao nerazumljivim im su garniture koje povezuju
zemaljske pojave s korespondirajuim planetima postale
beskorisne. Poslije emo pokazati da su one konstruirane
prema korelacijama izmeu planeta i odreenih ivotinja,
biljaka i kamenja, te da su prenoene predajom uz neizbjene
promjene od samih poetaka helenistike astrologije. Za
renesansni je um jo postojao stanoviti unutarnji dokaz u
injenici da lav, zlato i heliotrop pripadaju solarnoj garnituri,
no to je bio tek kulturoloki dokaz koji je poeo gubiti na
vrijednosti im je astrologija poela gubiti na vjerodostojnosti.
Kao to je uoila Frances Yates,19 shema Giulija Camilla bila je
magijska. Nisu ga toliko nadahnjivale spekulacije Pica della
Mirandole20 koliko Ficinova rasprava Devitacoelitus
comparanda(vidi dalje, 4. poglavlje, 3. odjeljak). Tema
simbolizirana dramatskim likovima takoer proizlaze iz
firentinskoga platonizma. Primjerice, ideja utjelovljenja due
predstavljena je prikazom Pa-sife i bika na vratima pete razine.
Pasifa je simbol due privuene tijelom (bik) - tema koju su
Plotin i crkveni oci povezivali s crnom magijom, goeteia.21U
svome silasku kroz planetarne sfere dua navodno stjee
zranu kvalitetu (pneuma), to joj omoguava utjelovljenje u
materijalnome tijelu.22 Odmah je razvidno da je razraivanje
svih pojedinosti toga plana, ukljuujui slike i kriptine
formule, bilo previe za jednoga ovjeka. Poslije njegove smrti
vie nije bilo nikoga tko bi nastavio njegovo djelo. U krajnjoj
liniji, ambicija Giulija Camilla bila je stvaranje figurauniverse
kozmikoga oblika exquatamenbeneficiumabuniverse
sperarevidentur,putem kojega bismo se mogli nadati
stjecanju nekih koristi od univerzuma.,
Premda podrobno opisuje ostvarivanje jedne universifigura,
Ficino nije bio od onih koji su, poput Giulija Camilla, njegovali
govorniko umijee. Vjerojatno mu stoga nije palo na pamet da
bi imagomundimogla imati teatralni aspekt. Za njega
fantazmiki izraz inteligencijskoga svijeta ne poprima

konkretne oblike kao to su Camillove lutke. Naprotiv, on je

neto mistino i profanome nedostino.
Tim su zahtjevima savreno udovoljavali egipatski hijeroglifi,
ponajprije radi prestia koji im je osiguravala tradicija. Naime,
o njima su govorili Platon (Fedon,274c-75b) i Plotin u svojim
Eneadama(5.8):
Egipatski se sveenici, simbolizirajui boanske misterije, nisu
sluili malenim znakovima, nego potpunim oblicima biljaka,
stabala i ivotinja, jer je razvidno da Boji sustav znanja ne
poprima oblike viestrukih uobrazilja [excogitationem
multiplicem]o nekoj stvari, nego vidi samu stvar u njezinoj
prostoj, stabilnoj biti.24
Svoj komentar Plotinu Ficino nastavlja referencijom - dodue,
proizvoljnom - na jedan od Horapolonovih hijeroglifa.25
Rasprava Hieroglyphicakoja se pripisuje Horapolonu, a na
grki ju je "preveo" stanoviti Filip, u Firenci je izazvala veliko
zanimanje. Taj je kodeks otkrio Cri-stoforo Buondelmonti na
otoku Androsu i donio ga u Firencu. Grki je tekst objavljen
1505., godine 1515. se pojavio latinski prijevod, no Ficinovi su
suvremenici s njime ve bili upoznati, budui da je Leon
Battista Al-berti iz njega izvukao neka dubiozna tumaenja
hijeroglifa u svojoj Dearchitectura(1452). Pseudoegiptologija
je bila hit, osobito u umijeu izrade amblema koje je u
16. stoljeu razvio Giovanni Andrea Alciata (1492-1550) i
predstavio ga svome djelu EmblematumPateretPrincess,
nedvojbeno se oslanjajui na svoga preteu Pieria Valeriana
(Giovan Pietro della Fosse, 1477-1558), autoru Hieroglyphica
sivesacrisAegyptiorumaliarumquegentiumUteris
commentarii.26
Hijeroglifi, simboli koji su pobuivali zanimanje platonistikih
divinatora i Ficinovih suvremenika, bili su od osobita znaaja u
Ficinovim koncepcijama, kao to je istaknuo Andr Chastel u
svojoj lijepoj knjizi MarsileFicinetlArt.
Eugenio Garin nam kae da je Ficino, zamiljajui filozofiju kao
inicijaciju u misterije,27 kao postupno uzdizanje intelekta do

inteligencijskoga svijeta od kojega prima fantazmiko

otkrivenje u obliku figurae.28Te figurae,simboli unutarnje
fantazmagorije koju uprizo-ruje sama dua, predstavljaju
modalitet pomou kojega se vienje due otvara pred oculus
spiritualis,organom koji je, kroz marljivu meditaciju,
unutarnju svijest poduio postojanju29 To iskustvo, koje izvrsno
opisuje P. O. Kristeller,30 povezano je s oblikovanjem
"unutarnje svjesnosti" protumaene kao fantazmiki proces,
visiospiritualisu Augustinovu smislu.31 To je, zapravo, potreba za otkrivanjem naina komunikacije izmeu razuma i
intelekta (due), a taj nain otkriva duhovno oko, tajanstveni
organ koji omoguuje gledanje viih ontolokih razina.32
Andr Chastel vjeruje da se izraz hieroglyphakoji rabi Ficino
ne odnosi na oblik koji je dua priopila razumu posredstvom
pneume. To je prije simbol meditacije "koji duh dri u stanju
napetosti, slinome meditaciji i bliskome ekstazi, talisman oculi
mentis".33
Pseudoegipatski hijeroglifi, amblemi i impresaeodgovarali su
razigranome duhu firentinskoga platonizma, tajanstvenoj i
"mistinoj" kvaliteti koju im je Ficino pripisivao. "Pitagora,
Sokrat i Platon sve su boanske misterije skromno skrivali iza
koprene figurativnoga jezika, kako bi svoju mudrost zatitili od
hvastavosti sofista, ozbiljno se alei i marljivo se igrajui,
iocariserioetstudiosissimeludere."3*Taj poznati Ficinov
izraz - prijevod Ksenofontove opaske o Sokratovoj metodi - u
krajnjoj liniji opisuje kvintesenciju svakog fantazmikoga
procesa, bilo da je posrijedi Eros, Umijee pamenja, magija ili
alkemija - luduspuerorum,djeju igru. Doista, u svim
navedenim sluajevima igramo se s fantazmama, nastojei biti
doraslinjihovoj igri koju nam smjeta dobronamjerno
nesvjesno. Naravno, nije lako igrati igru ija pravila nisu
unaprijed poznata. Valja nam se toj igri posvetiti ozbiljno i
marljivo, kako bismo je razumjeli i nauili i kako otkrivenja
koja su nam dana ne bi ostala bez odgovora.

U Deludoglobi(1463) Nikole Kuzanskoga umetnuti su

sljedei stihovi koji ne pripadaju autoru:35
(III) FANTAZMIKI EROS I ZADOVOLJENJE ELJE
Gdje je Eros, tu je i elja. Gdje je elja, tu je i njezino
zadovoljenje.
Tako dri dr. Freud kao i srednjovjekovni i renesansni
teoretiari ljubavi, uz jednu iznimku: potonji, katkada
otkrivajui zapanjujue znanje, sudei po njihovoj slobodi i
iskrenosti u pogledu ljudske seksualnosti, priznaju i druge
oblike zadovoljenja elje. Uistinu, Eros, ija je narav duhovna, a
lociran je na razini izmeu due i tijela, inteligencijskoga i
osjetilnoga svijeta, moe se prikloniti jednome ili drugome
kozmikom predjelu. No, budui da je elja lov na fantazmu, a
da fantazma pripada svijetu, imaginarnome svijetu - mundus
imaginalisija je prostranstva lijepo opisao Henry Corbin ne
Luditur hic ludus; sed non pueriliter, at sic Lusit ut orbe novo
sancta sophia deo... Sic omnes lusere pii: Dionysus et qui
Increpuit magno mystica verba sono.
Ludusglobije vrhunska mistina igra, igra koju su Titani
nametnuli Dionizu kako bi ga zarobili i ubili.3 Iz pepela Titan
pogoenih Zeusovom munjom izdignulo se ovjeanstvo,
potomci bogoubojica, rasa grjenih bez grijeha. No, Titani su
utjelovili dio boga, stoga su i ljudi takoer naslijedili iskru
ubijena djeteta, boanskoga djeteta ija je igra metafora eona:
"Aion je dijete koje igra dame: neovisnost djeteta!"37 zadirui u
njegovu penumbru - postoji i trea mogunost, naime, da Eros
sagorijeva u fantazmikoj sferi,
Duhovni Eros funkcionira anagogijski: tako dri Dante, kao to
pokazuje R. Klein;38 prirodna ljubav koja silazi u tijelo: to je
iskustvo mnogih pisaca Boccaciove kole, preporoene u
Freudovoj psihoanalizi koja bezbrojne manifestacije Erosa
tvrdoglavo nastoji svesti na jedan jedini imbenik. Izlino je
kazati da te dvije tradicije imaju jedno zajedniko: priznanje,

ako ne naravi Erosa, onda barem njegovih fantazmikih

tehnika. Za elju je preliminarno, i to vrijedi za sve strane,
ustanoviti fantazmu unutar subjekta. Za neke e ta fantazma
biti sposobna probuditi zajedniku elju, potaknuti i pratiti ih
na njihovu putovanju kroz inteligencijski kozmos. To e postati
herojska strast koja okonava u ekstatinoj fuziji lovca i lovine prema slici kojom se sluio Ficino, a poslije ju je oivio
Giordano Bruno. Za druge fantazma tek ukazuje na bolnu i
akutnu potrebu za tjelesnim olakanjem koja se pojaava
proporcionalno odgaanju njezina zadovoljenja.
U tome sluaju postojat e temeljno protuslovlje izmeu
medicinske koncepcije fantazmikoga Erosa koji remeti
ravnoteu organizma i zahtijeva brzo uta-enje kako bi se ona
povratila, i koncepcije "vjernoga", posvemanjega odreknua od
prvoga Erosa koje svoj izraz pronalazi u semantikoj inverziji
koja vrednuje neravnoteu u smislu osebujnoga duhovnog
iskustva. Ta volja za izopaenjem, koja se isprva vezivala uz
medicinske probleme, poslije je izazvala neprijateljstva spram
vjernika mistine ljubavi ije su ideje, plod bezumlja, postale
sinonimima erotske strategije u kojoj isto verbalna idealizacija
ene ima za cilj to bre slomiti njezin otpor.
Sukob izmeu dviju vanih tradicija takoer oznaava njihovu
relativnu meuovisnost. Erotski misticizam postaje jo
razluiviji nasuprot naturalistikoga trenda koji je eksplicitno ili
implicitno oprean idealizmu i intelektualizmu vjernika.
Trei trend, toliko krotak i opskuran koliko su drugi bili
razvikani i prodorni, proao je gotovo neprimijeeno ili na rubu
asimilacije od druga dva trenda. Doista mogu postojati
fantazme nevezane za zbiljski objekt, no, radi kvalitete njihovih
slika fantazme ne mogu postojati bez fizike podrke ove ili
one vrste. Upravo je stoga pria o fantazmama uvijek podlona
interpretaciji: moemo je razmatrati kao simbol pustolovina u
inteligencijskome kozmosu, ili kao alegoriju o stvarnim
dogaajima.

Naalost, premda ima mnogo teoretiara fantazmikoga Erosa,

broj pisaca koji su pokuali opisati fantazme na djelu krajnje je
ogranien. Jedan od njih je svakako ugledni redovnik iz
Trevisa, Francesco Colonna, sakristan samostana sv. Ivana i sv.
Pavla u Padovi, koji je umro 1527. u dobi od devedeset
godina.39 On je autor jedinstvenoga djela, Hypnerotomachia
Poliphilikoje je, kao to sam istie u uvodu, zavreno 1.
svibnja 1467., no tek ga je 1499. objavio Aldo Manuzio.
Sponzorirao ga je veroneki sudac Leonardo Crasso.40

slika 2.
Bakanalije.
IzFrancescoColonna,DiscoursduSongedePoliphile
[Hypnerotomachia](Pariz,1554). Uzljubaznodoputenje
WingFoundation,TheNewberryLibrary,Chicago.

Sadraj Hypnerotomachiaepoklapa se s vremenom njegova

nastanka, 1467. godine. Doista, djelo je izvana u skladu s
idejama Marsilija Ficina koje su bile u optjecaju od 1463.41 S
naega je gledita od male vanosti injenica da je ono izbjeglo
Ficinovu utjecaju. ak i kada izraavaju osobne stavove spram
ljubavi, to je rijetko, Pico della Mirandola, Pietro Bembo,
Baldesar Castiglione, Lav Hebrej i Melanchthon obiljeeni su

Ficinovom milju. Naprotiv, Colonna (premda se i on bavi

fanta-zmikim Erosom) ostaje izvoran i neponovljiv, ne toliko

slika 3.
"Dvijenesretnegospoice,goleirazbaruene."IzFrancesco
Colonna,DiscoursduSongedePoliphile[Hypnerotomachia]
(Pariz,1554). UzljubaznodoputenjeWingFoundation,The
NewberryLibrary,Chicago.

po svojim idejama - zajednikome naslijeu toga doba, koje je

Ficino sistematizirao - koliko po literarnoj i didaktikoj kvaliteti
svojih djela.

(IV)FANTAZME NA DJELU
Upoznajmo se sa fantazmama.
U doslovnome smislu naslov Hypnerotomachiaznai
"ljubavna borba za vrijeme sna". Za zakljuiti je da osoba sanja
o fantazmama ukljuenima u erotsku borbu, moda i vlastitu
erotsku fantazmu. Upravo se to i dogaa: u sreditu scenarija
su dvije fantazme, ona snivaa Polifila i ona njegove ljubljene
Polije.
Pria nije konstruirana kako bi se lako shvatila. Posrijedi je
enigmaije je rjeenje dano tek na svretku. itatelj saznaje da

Polifil trai Poliju, no ne saznaje zato ili kako. Od 311 stranica

izdanja Gugan-Kerver, prvi dio obuhvaa 250 stranica, dok
drugi dio koji sadri potrebna objanjenja obuhvaa tek 60. Prvi
nam dio pripovijeda o beskrajnim Polifilovim lutanjima
ruevinama prolosti, o pobjedama, amblemima i impresaeod
kojih svaki ima svoje tajno znaenje. Kao to je primijetila Yates,
moda je posrijedi mnemotehnika koja se "otela nadzoru i
degenerirala u divlje matarije".42 U svakome sluaju, takva nas
oniriko-arheoloka mnemotehnika, ma koliko zadivljujua,
ovdje ne zanima. Naposljetku, Polifil pronalazi Poliju te
ljubavnici svoj sluaj iznose pred Venerinim nebeskim sudom.
Stoga drugi dio, koji sadri dva monologa, predstavlja priu
unutarprieiji svretak dodatno zamruje enigmu:
doznajemo da je sve to se zbivalo tek Polifilov san i da su
potraga za Po-lijom i utaenje elje bili tek fantastine
pustolovine.43
Polifilov san je banalna pria o fantazmikoj elji koja pronalazi
ispunjenje, a ne pria o mistinoj ili profanoj ljubavi.
Zahvaljujui svojoj fantazmikojkvaliteti, pria je spaena od
trivijalnosti i ostaje u granicama udorednosti: izazvana
fantazmom, elja se utauje fantazmom nakon razdoblja
erotsko-mnemotehnikih kunji.
(V) FLCINOVA DUBINSKA PSIHOLOGIJA
Silazak due
Due silaze u tijela Mlijenoga Puta kroz zvijee Raka,
zaodijevajui se u nebeske i svjetlosne koprene kako bi ule u
zemaljska tijela. Jer, priroda nalae da se iste due sjedinjuju s
neistim tijelima iskljuivo posredstvom iste koprene koju,
budui da je manje ista od due, a ia od tijela, platonisti
dre prikladnim sredstvom sjedinjavanja due sa zemaljskim tijelom. Tim silaskom due i tijela Planeta u naim duama i
tijelima potvruju i osnauju sedam izvornih grijeha koje nam

je podario Bog. Istu funkciju imaju [sedam] kategorija demona,

posrednika izmeu nebeskih bogova i ljudi. Dar kontemplacije
podrava
Saturn pomou Saturnovih demona. Vladarske i kraljevske
moi podrava Jupiter pomou Jupiterovih demona. Slino
tome, putem Marsovaca Mars snai hrabrost due. S pomou
solarnih demona Sunce odrava jasnou osjetila i miljenja, to
omoguuje divinaciju; s pomou Venerijanaca Venera potie
ljubav. Posredstvom Merkurijanaca Merkur potie sposobnost
tumaenja i izraavanja. Naposljetku, posredstvom lunarnih
demona Mjesec potie raanje. (Amore,VI, 4).
Izuzev ideje da posredstvom demona planeti utjeu na duu i
ljudsko tijelo, taj Ficinov odlomak nadahnut

slika 4.

ItifalikibogPan.IzFrancescoColonna,DiscoursduSongede
Poliphile[Hypnerotomachia](Pariz,1554). Uzljubazno
doputenjeWingFoundation,TheNewberryLibrary,Chicago.
je KomentaromScipionovusnulatinskoga neoplatonista
Makrobija kojemu je izvor sigurno bila Porfirijeva rasprava.44
Makrobijevo je djelo bilo u optjecaju u srednjemu vijeku, te je
mogue da je Ficino bio upoznat s komentarom koji se pripisuje
Vilimu iz Conchesa, iji se jedan od rukopisa iz 14. stoljea
nalazi u Nacionalnoj knjinici u Firenci.45 Autor Philosophiae
mundi,govorei o raanju, dijeli maternicu na sedam odjeljaka
koji sadre spermu u kojoj je "ljudski oblik utisnut kao na
noviu".46 Tih sedam odjeljaka vjerojatno odgovaraju
planetima iji je utjecaj na razvoj embrija unaprijed pripremljen
boanskom mudrou koja proima prirodu.
Ti "peati", kalupi ljudskoga oblika, cellulaeimpressione
humanaeformaesignatae,u Ficina se ne pojavljuju na razini
majine maternice, nego u nebeskoj maternici. Doista, proces
kozmizacije due, njezina ulaska u fiziki univerzum,
prispodobiv je gestaciji i rastu embrija. S jedne strane postoji
dijete-dua, koja je usmjerena na dolje i silazi u kozmiku
maternicu oblikovanu od sedam planeta; s druge strane postoji
djetetovo tijelo koje se priprema primiti duu. U Vilima iz
Conchesa taj je paralelizam potpun, jer je ljudska maternica
slika kozmosa.
Taj paralelizam prisutan je i u Ficina u okviru dubinske
psihologije koja nije previe sloena. Ona se osniva na ideji
otiskaili planetarnoga oblikakombiniranoj s prilino udnom
teorijom za koju ne nalazimo potvrde u nekoj astrolokoj
raspravi, naime, o utjecaju zvijezda na razliite erotske
grupacije. Ficino dri (Amore,VI, 5) da su stanoviti planetarni
tipovi - Jupiterovi, solarni, Mar-sovi i Venerini - za razliku od
drugih tipova prijemiviji za strijele ljubavi te da su naklonjeniji
osobama koji pripadaju njihovu tipu - Jupiterov tip Jupiterovu
tipu, itd.

Kao objanjenje duboke i nesvjesne privlanosti izmeu dviju

osoba, on daje primjer kao model za sve daljnje nizove.
Pretpostavimo da dua silazi u tijelou vrijeme kada zodijakom
vlada Jupiter. Ona e u sebe primiti Jupiterovu sliku koja e
takoer biti utisnuta u njezin pneumatiki medij. Drugi oblik
iste vrste utisnut e se u spermu koja, kako bi je primila, mora
posjedovati stanovite kvalitete. Ako ih nema, Jupiterova
obiljeja bit e slabija, to e rezultirati disharmonijom tijela. U
trenutku kada taj oslabjeli Jupiterovac sretne Jupiterovca koji je
imao sreu primiti dobru spermu, oarat e ga ljepota drugoga,
nesvjesnoga da je razlog njegove naklonosti u privlanosti
spram istoga planetarnog prototipa, osobito onoga kvalitetnije
inkarniranoga u zemaljskome tijelu.
Oni roeni pod istom zvijezdom tako su ustrojeni da slika
najljepega meu njima, ulazei kroz oi u duu drugoga,
posve odgovara stanovitoj [predpo-stojeoj] slici, utisnutoj na
poetku raanja u nebesku koprenu due, kao i na duu samu.
(Amore,VI, 6)
Dvije izvorne slike preslike su istoga planetarnoga prototipa,
premda je jedna manje savrena od druge.
Dogaa se dubokoprepoznavanjete elja za oponaanjem
obuzima oblik slabijega Jupiterovca koji se nastoji usavriti
prema modelu drugoga.
Ficino suosjeajno kae da taj nesvjesni otisak na dui nije
fantazma. Naprotiv, to je matrica koja uvjetuje fantazmiki
proces do te mjere da on suvereno zapovijeda primljenim
fantazmama neka se prilagode prenatalnome prototipu.
Ta teorija o facisili predpostojeoj slici pojedinca proistjee iz
veoma drevnih vjerovanja "primitivnih" naroda. Tim su
vjerovanjima neoplatonisti dali filozofijski temelj. Kasnije je
kabalistiki ZoharMojsija Lava iznova preuzeo ideju vjenoga
peata na dui:
Tijekom branoga sparivanja na zemlji, Svetac, itd., odailje
ljudski oblik koji nosi otisak boanskoga peata. Taj je oblik
nazoan pri sparivanju i, ako nam je doputeno vidjeti ga,

iznad svojih glava vidjet emo sliku koja nalikuje ljudskome

licu. Prema toj se slici oblikujemo. (Zhr,III, 1o4a-b)
Ficino u neoplatonistikome nauku pronalazi transcendentalnu
osnovu empirijske psihologije Erosa. To je podruje ogranieno
posve nesvjesnim odabirom due meu fantazmama
sposobnima da postanu predmetom ljubavi.
Od svih planetarnih tipova, Saturnov ima osobito mjesto u
Ficinovoj misli. To je vjerojatno zagovaranje prodomosua,
naime, Ficino je sebe nazivao Saturnovcem jer je na dan
njegova roenja (9. listopada 1433) Saturn uao u znak
Vodenjaka.47 "Estetiki pustinjak", sklon povremenim
napadajima ushita i depresije, ka-tatonik i pessime
complexionatus,no takoer nadaren za promiljanje
najuzvienijih vidova ljudskoga bia, tek su zakljuci Ficinove
introspekcije.
Izlino je kazati da Ficinovo tumaenje sindroma melankolije
proizlazi iz modela kulture koji vie ne postoji. No, kako se
semiologija toga morbidnoga stanja jo razmatra u naim
psihijatrijskim ili psihoanalitikim raspravama, razvidne su
veze izmeu Ficinovih observacija i onih naih modernih
analitiara kao to su Freud ili Binswanger.48
Pitanjem saturnovske melankolije podrobno su se bavili E.
Panofsky i F. Saxl u svojim glasovitim analizama Durerove
MelancholiaeI.49 Ovdje emo se na njega osvrnuti tek kako
bismo dodali neke pojedinosti.
Stara psihologija osnivala se na veoma zanimljivoj
etverostrukoj podjeli koja je glavne temperamente izvodila iz
prevladavajuih sokova u organizmu: uta u, flegma, krv i
crna u, atrabilis,na grkome melainacholos,odakle dolazi
rije "melankolija". etiri elementa, kljune toke, podjele dana
i ljudskoga ivota odgovaraju tim etirima tekuinama u
organizmu. Niz uteuiobuhvaa vatru, vjetar Eurus, ljeto,
podne i zrelost; flegmavodu, Auster, zimu, no, starost; krv
zrak, Zefir, proljee, jutro, mladost; crnauzemlju, Borej,
jesen, veer i dob od ezdeset godina. Prevladavanje jedne od

tih tekuina odreuje etiri temperamenta: kolerini ili uljiv,

sangvinian, flegmatian i melankolian. Somatska obiljeja,
putjnalatinskome "mjeavina sokova"), tijesno su povezana s
karakterom.50
Melankolici su, openito, pessimecomplexionati:mravi i
mrani, nespretni, prljavi, neugledni, apatini, kukavice,
bezobzirni, pospani, lijeni - ukratko, ljudi bez religije ili
samokontrole koji ne potuju ljudske odnose. Simbol toga
nujnoga temperamenta je stari krtac koji lei na goloj zemlji.
Taj nimalo laskav opis najnesretnijega od etiri temeljna
psihosomatska tipa odgovara, u astrologiji, tradicionalnome
opisu pet averzija meu planetima: Saturn, gospodar Jarca i
Vodenjaka.
Sustavni opis obiljeja planeta i zodijakih znakova dao je
iatromatematiar Johannes iz Hasfurta, Ficinov poklonik, u De
cognoscendisetmedendismorbisexcorporumcoelestium
positione.
Saturn je hladan i suh.51 Saturnov ovjek ima iroko i runo
lice, sitne, oborene oi, jedno oko vee od drugoga, te neku
mrlju ili deformitet; uske nosnice i tanke usne, spojene obrve,
gustu crnu kosu, razbaruenu i valovitu, nejednake zube. Brada
mu je, ukoliko je ima, rijetka, no njegovo je tijelo - osobito prsa dlakavo. Nervozan je. Koa mu je fina i suha, noge dugake,
ruke i stopala deformirana, pete rascjepljene. Tijelo mu nije
preveliko, medene je boje, smrdi poput koze. ...Prevladavajui
dojam je hladan i vlaan.52
Psihike odlike koje mu je udijelio Saturn jednako su
neprivlane: Saturnovac e razmisliti o savjetu
dobronamjernika, no, budui da je mizantrop, nee ga prihvatiti.
Ako mu se netko svidi, to je rijetkost, veoma je strastven, kao
to je strastven u svojoj mrnji. Sklon je gnjevu, no moe se
dugo suzdravati. Budui prodrljiv, obino je debeo i trom.
krtac, obmanjiva, varalica, lopov, vra ili arobnjak,
nedvojbeno ste u svome ivotu sreli taj utljivi tip, prodavaa,

poljodjelca, revolucionara, izdajicu. Zakljuno, Saturnovac je

tuan i usamljen, bez vjere u Boga ili svoga blinjega.33
Znak jarca kojim vlada Saturn "neuobiajeno je hladan i suh,
sklon unitavanju biljaka, stabala i sjemenja. ...To je enski
znak, noni, srce Juga, solsticijski, zimski, promjenjiv, potajan,
prljav i melankolian".54
Dva najnesretnija psihosomatska tipa ije su naravi toliko sline
da se naposljetku isprepliu, pa ipak svaki ima izvanrednu
kompenzaciju.
Teofrast je veoma rano razluio dvije vrste melankolije koje je
prihvatio i Aristotel.55 Jedna vrsta, proizvod hladne crne ui,
odgovara spomenutim obiljejima, dok druga, prouzroena
vruimsokom, donosi psihiku nestabilnost koja ide s genijem.
Sljedei simptomi su, prema Aristotelu, oiti u "vruoj"
melankoliji: "naleti radosti, ekstaze, nestabilnosti, nadahnua".
Promjenom temperature ui nestat e ekscentrinosti iz
ponaanja melankolika genija, bez remeenja njegovih iznimnih
sposobnosti.56
Koje su to iznimne sposobnosti melankolika? Prema Albertu
Velikom57 vrua melankolija, melancholiafumosa,ima dva
veoma znaajna uinka na fantazmiku aktivnost pojedinca.
Prvi je mobilnostfantazmi unutar suptilnoga organizma, dok
je drugi sposobnost fantazmi da ostanu utisnuteu pneumi. To
podrazumijeva, osim izvanrednoga pamenja, zapanjujuu
sposobnost analize. Upravo stoga, kae Ficino, "svi veliki ljudi
koji su dostignuli izvrsnost u nekome umijeu bili su melankolici, bilo od roenja ili radi ustrajne meditacije".58
Meutim, Henrik iz Ghenta, koji je u melankolicima prepoznao
osobitu sklonost spram umjetnosti radi njihove veoma
razvijene fantazmagorine sposobnosti, poricao je njihovu
sklonost abstraktnoj misli. Ficino je to ispravio poistovijetivi
melankolika sa Saturnovcem. Ako je prvi tradicionalno
smatran nestabilnim genijem, potonji je takoer razotkrio
temeljnu dvosmislenost, prisiljen od svoga planetarnoga
vladara na samou koju karakteriziraju izopaenost ili

najuzvienija kontemplacija: "Saturn ne daje zakon o kvaliteti i

sudbini smrtnika, no ini ovjeka razliitim od drugih,
boanskim ili bestijalnim, radosnim ili najkukavnijim."59
Ideja da Saturn, uz spomenute neprivlane karakteristike,
obdaruje svoje podanike iznimnim sposobnostima za
metafiziku kontemplaciju i abstraktno promiljanje (bez
objektivne podrke, premda s minimumom fantazmike
aktivnosti), potjee jo od helenistike astrologije. Budui da je
najudaljeniji od Zemlje, Saturn je u aristotelovsko-ptolemejskotomistikome sustavu najblii sferi stajaih planejta a time i
Empireju, zauzimajui tako privilegirani poloaj, to nije u skladu s iskljuivo negativnim odlikama koje mu pripisuje
babilonska astrologija. Tu dvojakost opravdava doktrina o
silasku due na zemlju: Makrobije i Proklo pripisuju Saturnu
kontemplativnu sposobnost (theretikon)i sposobnost
zakljuivanja (logistikon),dok mu Servije pridaje tromost i
udljivost, hermetiki Poimanderla,a komentar Makrobiju u
Firentinskome kodeksu tristicia,srednjovjekovnu acidiaili
melankoliju. Sm Ficino, kao to smo vidjeli, priklanja se
Makrobiju i Proklu.
Klibansky, Panofsky, Saxl i Wind pokazali su da je za fuziju
sindroma melankolije i "Saturnizma" zasluan Ficino. Pogreno
shvativi da Ficinova izvornost nije u novim koncepcijama,
nego u novome nainu kombiniranja postojeih, Giorgio
Agamben je kontrirao tim uenjacima idejom daje dvojakost
melankolije ve bila poznata u kranskome srednjemu
vijeku.60 Doista, dvojakost Saturna bila je poznata u srednjemu
vijeku kao i u helenistikoj predaji, no Ficinu se vjerojatno
moe zahvaliti na tome to je dva lica "saturnizma" prekrio
dvama licima melankolije - ivotinjskim i licem genija. S tom
identifikacijom melankolik je od Saturna dobio ono to mu se, u
naelu, uvijek poricalo - sklonost metafizici. Saturnovac se,
takoer, mogao podiiti sposobnou imaginacije i prorotva
koje mu je podarila melankolija: "Zvijezda nesree je takoer
zvijezda genija: on smiono odvaja duu od privida, razotkriva

joj tajne univerzuma; kroz kunje melankolije on stjee veu

osjetljivost, adsecretioraetaltioracontemplanda
conducit."61
Agrippa von Nettesheim, koji je nadahnuo Albrechta Durera i
njegovu MelancholiaI,ponovio je Ficinove ideje ne uzimajui
u obzir tradicionalnu podjelu. U njegovoj klasifikaciji, broj I,
rekapituliran u naslovu Dure-rova glasovitog bakroreza,
odnosi se na Saturnovce u kojih imaginacijavladanad
razumomvelike umjetnike i obrtnike - to se prije smatralo
protuslovljem, budui da je Saturnova najjaa strana bila
sposobnost rasuivanja, a ne fantazije. Ficinova identifikacija
melankolije sa Saturnovcem omoguila je Agrippi mijeanje
obiljeja tih dvaju, inae razliitih tipova.
Ni Ficino ni Agrippa nisu tvrdili da su otkrili neto novo kada
su kazali da je melankolija, kao stanoviti vacatioodvajanje
due od tijela - zasluna za dar prorotva i predosjeanja.
Srednjovjekovna klasifikacija ukljuuje melankoliju u sedam
oblika vacatio,zajedno sa snom, nesvjesticom i samoom.62
Stanje vacatioobiljeava slaba veza izmeu due i tijela koja
duu ini neovisnijom o osjetilnome svijetu i doputa joj zanemariti svoju fiziku matricu kako bi se, na neki nain, paljivije
posvetila svojim poslovima. Postavi svjesna svoje slobode,
dua se posveuje kontemplaciji o inteligencijskome svijetu.
No, i kada luta izmeu svjetova ona je sposobna vidjeti
udaljene dogaaje, kako u prostoru tako i u vremenu. Kako
bismo uprostili pitanje koje nije ni lako ni prosto, moemo
kazati da to vrijeme u inteligencijskome svijetu nije odvojeno:
prolost, sadanjost i budunost nisu odijeljene i razluive,
ondje je sve subspecieaeternitatis.Upravo stoga dua koja
gleda vjeni arhetip moe o prolosti i budunosti stei znanje
koje ne proizlazi iz osjetilnoga iskustva. Oito se te stvari
zbivaju samo ako je pneumatiki oklopjkoji titi duu dovoljno
proziran da bi ona mogla vidjetitomoe biti prirodni dar,
steena sposobnost ili sluajna odlika.63

Tu pneumatiku mudrostmelankolika dobro je izrazio

kalabreki redovnik iz vremena reformacije, Tommaso
Campanella, autor rasprave Desensurerumacmagia,u
poglavlju naslovljenom "O mudrosti melankolika istih i
neistih te o demonoplastiji i consent zraka". U aristotelovskoj
tradiciji Campanella razlikuje "vruu" (istu) i "hladnu"
(neistu) melankoliju. Druga je
Prema uenom Origenu ... sjedite vilenjakih duhova i avla.
Potonja vidi da je tjelesni duh zaraen [melankolinim] parama
koje koe sposobnost rasuivanja i umrtvljuju je, potom,
postavi neistom i tekom, naslauje se u onome [to
zamagljuje duh] te ulazi i iskoritava [duh], zastraujui i
ograniavajui rasuivanje, uivajui na neobinome mjestu u
koje je zala.64
S druge strane, ista melankolija je
Vrua i znak mudrih duhova, premda nije njihov uzrok; uzrok
je tankoutnost i lakoa duhova. Iz toga su razloga melankolici
skloni osamljivanju i uznemirava ih svako kretanje. Povlae se i
mnogo razmiljaju, jer im je veoma izotrena sposobnost
razluivanja. U veoj mjeri nego drugi ljudi, melankolici imaju
predkazujue snove jer je njihov duh istananiji i nadareniji od
duha koji je previe krut da bi primio gotovo neprimjetna
kretanja zraka.
Ve nam je poznato da drugi duh moe primiti pneumatike
valove koji uzrokuju pritisak na zrak. Ako je taj duh prikladno
izvjeban, uspjet e primijetiti ne samo valove ija duljina
koincidira sa sposobnostima njegovih osjetilnih organa (vida,
sluha), nego i neprimjetna pneumatika kretanja kao to su,
primjerice, misli. To je naprosto stvar fantazmikoga aparata
koji mora biti dovoljno "ist" da bi mogao vibrirati na valnim
duljinama ispod praga percepcije. "Stoga", kae Campanella,
"ugledavi neku osobu, oni brzo proniu u njezine misli,
hvatajui neprimjetna kretanja njezina duha zrakom u inu
miljenja te sve brzo doznaju."65

Na ovome svijetu plaamo za sve, a ponajvie plaaju oni s

nadnaravnim sposobnostima. Sposoban za izvanosjetilnu
percepciju, Ficinov je melankolik abulian, granini sluaj, esto
pomilja na samoubojstvo od ijega izvrenja biva odgovoren kao u glasovitu sluaju Porfirija kojega je odvratio Plotin.
Razlog toga problema s prilagodbom na smrtnost jest
intenzivna nostalgija za nebeskom domovinom, za
inteligencijskim svijetom, nostalgija za "izgubljenim
predmetom" koja se kasnije manifestirala u Freudovu opisu
sindroma melankolije.66 U njegovu se tumaenju mijeaju
Ficinovo neoplatonistiko i kransko naslijede. Doista, kontrast izmeu "hladne" ili "neiste" melankolije i "vrue" ili
"iste" melankolije u srednjemu je vijeku transformiran u
antitezu izmeu tristitiamortiferaili diabolica,ili pak
tristitiasaeculiradi koje religiozna osoba pribjegava
svjetovnim razonodama (za razliku od duboke dosade koja,
prema Vilimu iz Auvergnea, u njega ulijeva sva teoloka
pitanja), i tristitiasalutiferaili utilisili tristitiasecundum
Deum,koja proizlazi iz osjeaja lienosti od Boga.67 To je
razlog, kae Vilim iz Auvergnea, radi kojega mnogi piisimiac
religiosissimiljudi njegova doba izgaraju od elje da ih
obuzme bolest melankolije, kako bi pojaali svoju udnju za
Bogom..68
Kada ideja o izgubljenom zaviaju atrofira, ostaju samo
pogubni simptomi melankolije. Kierkegaard, taj "intimni
povjerenik melankolije", dao je majstorski opis u svojoj
Diapsalmata:
Ne elim nita. Ne elim jahati konja, to je previe naporno. Ne
elim hodati, to previe umara. Ne elim lei, jer u tada morati
stalno leati, a to ne elim, ili u morati ustati, a ne elim ni to.
Summasummarum:ne elim nita.69
Prema Andru Chastelu Ficino je modernome svijetu otkrio
koncepciju rornantinoga genija koji je udljiv, katatonian,
sklon iznenadnim napadajima zanosa koji remete njegovu
abuliju: "Genij koji je iskusio mijene nadahnua i nesree, koji je

obuzet furoroma potom lien njegove unutarnje snage,

pripada nekonvencionalnome tipu: on je zanimljiv radi
dramatinoga intenziteta njegova iskustva."70 Bila obdarena
genijem ili ne, melankolija je ponajprije patoloki sindrom s
kojim smo upoznati preko Corpushippocraticus,Aristotela i
Sigmunda Freuda. To se zlo poput kuge opetovano obruava
na ljude. Aristotel spominje neke melankolike - Herakla,
Belerofonta, Heraklita, Demokrita, pjesnika Marakosa - Ficino
dodaje Safona, Sokrata i Lukrecija.71 Srednjovjekovne je
samostane desetkovala acedia,a od 11. do 13. stoljea
trubaduri i vjernici ljubavi pjevali su pjesme o patnjama
smrtonosnoga sindroma amorhereos,vrsti euforine
melankolije. U 15. i 16. stoljeu trend crne ui uzeo je rtve u
linostima kao to su bili Ficino, Michelangelo, Dhrer i
Pontormo. Engleska je takoer dala svoj obol u pjesnicima
Johnu Donneu i Richardu Crashawu. U 19. stoljeu dandizam je
bila djetinjasta krinka za melankoline rane, bolest koja je
napala Baudelairea, Kierkegaarda, De Quinceyja, Coleridgea,
Nervala, Huysmansa i Strindberga.
Ta melankolina epidemija moe se objasniti i tajnom
solidarnou izmeu pacijenta i bolesti, budui da
udnja za "korisnom patnjom" nije ograniena na suvremenike
Vilima iz Auvergnea, nego napada sve koji, iz ovoga ili onoga
razloga, nisu zadovoljni onime to nudi zemaljsko postojanje i
stisnuti su u njegovim okvirima: sve je takoi ne moe biti
drukije.
Ficino dri, i u tome je preduhitrio Pascala i Heideggera, da je
to stanje kronine dosade ili letargije posljedica fenomenologije
svakodnevice.
ovjek, prognan (exul) u svjjet, ivi u stalnome stanju tjeskobe
ili tuge (maeror)ije je podrijetlo zagonetno. Nesposoban da
ivi sam, uvijek trai drutvo drugih, nastojei u razonodama
(oblectamenta)zaboraviti svoju bol. On uranja u svojevrstan
delirij koji njegovu ivotu pridaje nestvarnu kvalitetu sna.72

Toj analizi nedostaje emocionalna kvaliteta Pascalova djela, no

Pascalova je koncepcija veoma nalik Ficinovoj:
Ljudi imaju skriveni nagon koji ih tjera u izvanjske razonode,
radi ogorenosti svojim neprestanim jadom. Imaju jo jedan
skriveni nagon kojemu je, pak, ishodite u veliajnosti njihove
prvobitne prirode i koji ih ini svjesnima da je srea u spokoju.
Iz ta dva oprena instinkta oblikuje se u dubini njihove due
nejasan plan koji ih vodi u potragu za spokojem kroz
nespokojni uobrazilja da e eljeno zadovoljstvo postii
svladavanjem stanovitih prepreka to e im otvoriti vrata mira i
spokoja. ...ovjek je vie aljenja vrijedan stoga to se zabavlja
takvim niskim i frivolnim stvarima, nego stoga to ga pogaa
stvarna nesrea, te njegove razonode imaju manje smisla od
njegove dosade. (Misli,26)

TREE POGLAVLJE
OPASNE VEZE
(I) PICO DELLA MIRANDOLA,
FlCINOV SLIJEDNIK
Savreno razumijevanje izmeu Ficina i Pica della Mirandole, u
kojemu su jedan drugoga obasipali vie-manje iskrenim
komplimentima, nije dugo trajalo. Izuzev injenice da su
obojica bili Saturnovci, skloni duboku promiljanju teolokih
istina, teko je zamisliti dva razliitija ovjeka.
Kao sin lijenika Cosima de' Medicija, Ficino je od svoga
zatitnika dobio zadatak da na latinski prevede Platonova
djela. U mladosti ga je privlaio Augustinov nauk, no brzo se
priklonio skolastici postavi jednim od njezinih najvrijednijih

renesansnih predstavnika. Optereen tjelesnim i psihikim

smetnjama, grbav i pomalo mucav,1 esto je padao u
melankolini oaj, katkada toliko dubok da je jednom gotovo
umro od izgladnjelosti. Osim toga, bio je sveenik i elnik
Akademije u Careggiju, radi ega se nije smio odrei javnih
obveza koje mu je poloaj nametao. Stoga je odluio ivjeti
zdravo i skromno, izbjegavajui melankoliju dijetom, etnjama,
glazbom, nekim obrednim aktivnostima i astrolokom
magijom.
Za razliku od Ficina, Pico della Mirandola, genijalni filolog i
teolog, imao je povlasticu mladosti, plemenita podrijetla i
bogatstva. Taj ekstremist, premda i umjean diplomat, doivio
je brojne pustolovine. Pred kraj svoga kratkoga ivota prihvatio
je Savonarolin puritanski ideal. Nakon mnogih nevolja koje su
ga pratile sve do smrti Inocenta VIII., papa Aleksandar VI.
udijelio mu je oprost, no usluge koje je pruao Crkvi bile su
ograniene na odbacivanje astrologije. ivot mu je zavrio u
dobi kada se drugi tek poinju probijati. Moemo li, stoga,
pretpostaviti da bi on u odreenome trenutku napustio i
Savonarolin nauk? Nije bio svestran poput Ficina koji je bio
sposoban za svakojake politike preokrete, no svakako je
pokazao dobru volju s kojom se mogla mjeriti samo papinska.
U naelu, karakterne razlike ne predstavljaju uvijek prepreku u
suradnji. Mladi se Pico, s jedne strane, divio firentinskome
platonistu ijim su utjecajem proeta njegova djela, kako u
duhu tako i u slovu. S druge, pak, strane, on esto pribjegava
polemici pomijeanoj sa sarkazmom kako bi stigmatizirao
Ficinovu "vulgarnost".....
u razmatranju ozbiljnih filozofijskih pitanja. to se tie
platonista iz Careggija koji je Pica vjerojatno smatrao tek
iznimno nadarenim uenikom, mirandusom invenisom
dostojnim njegove akademije, on mu se obraao s gotovo
nezamjetnom ironijom koja je naposljetku dokinula njihovo
veliko uzajamno potovanje. S vremenom je Picu Ficinovo
patroniziranje zasigurno postalo nepodnoljivo, a njegova

pobuna protiv tumaenja ljubavi dokaz je toga stanja

frustrirajue ovisnosti.
Tu je posrijedi discordia concors prije nego li concordia discors
budui da, docirajui Ficina o platonizmu, Pico i dalje ostaje
pod njegovim utjecajem, a da toga vjerojatno nije bio ni
svjestan. U svojoj izvrsnoj knjizi o Picu della Mirandoli, Henri
de Lubac opisuje okolnosti u kojima je i486,napisan Commento
sopra una Canzona de Amore,2 istiui da je jedan od razloga
Picova ustezanja od objavljivanja toga djela upravo njegova
obzirnost prema Ficinu "ija tumaenja Commento u vie
navrata kritizira".3 Ficino, kojega su uzajamni prijatelji nedvojbeno izvijestili o mladievoj drskosti, drao je mudrim uputiti
pismo Germainu de Ganayju u kojemu mu je stavio na znanje
da Picovu posljednju elju, objavljivanje Commento odbacujui to djelo kao proizvod adolescencije - valja potivati.4
Girolamo Benivieni je zbunjen Ficinovom diplomacijom ija je
svrha, kako se ini, zadrati privid. Posredovanjem Biagija
Buonaccorsija Commento je 1519.ukljuen meu djela samoga
Benivienija koji za njegovo objavljivanje okrivljuje treu stranu,
ogradivi se izjavom da je Pico, kao i on sm, pisao come
Platonico, et non come Christiano? Najkritiniji odlomci o
Ficinu paljivo su izbrisani u izdanju iz 1519.,a Djela Pica della
Mi-randole koja je objavio njegov neak Giovan Francesco
sadre tu proienu verziju Commenta. U pismu Luci della
Robbiji, sadranom u dodatku Djelima, Benivieni se iznova ali
na objavljivanje tih ineptie puerili.6
Picova nelagoda, Benivienijeva zbunjenost, Ficinova indignacija
i Buonaccorsijeva dobrohotna cenzura navode nas da
posumnjamo u ozbiljan ideoloki raskorak izmeu drskoga
mladoga grofa i razborita kanonika. to je bilo posrijedi?
itajui neproienu verziju zapisa koju je 1942.objavio E.
Garin, zapanjuje nas estina Picova napada na Ficina.7
Nedostojan teke zadae komentiranja Platonove Gozbe, "na
Marsilio" je optuen za skvrnavlje-nje predmeta ljubavi koji je
izuavao. Doista, Ficinov sistematian um - skolastiko

naslijee koje je dijelio i Pico - esto iritira itatelja, no,

agresivnost njegova mladoga suparnika moe se objasniti samo
osobnim razlozima, budui da je "lekcija" Ficinu gotovo doslovno ponavljanje Ficinovih ideja i izreka. Zanemarimo li
"namjeru iskrivljavanja" koja se uglavnom tie marginalnih
pitanja, ne i Ficinove sveukupne vizije, otkrit e nam se zapis
koji bi izazvao oduevljeno odobravanje firentinskoga Platona
da u njemu nisu sadrane spomenute uvrede.
Budui da je Eros orue koje pomae u prelasku
inteligencijskih razina koje odvajaju Boga od njegovih
stvorenja, nije mogue baviti se predmetom ljubavi a da se
prethodno ne pozabavimo ontologijom. tovie, budui da
meu svim stvorenjima ljudska bia zauzimaju najuzvieniji
poloaj, samo ona mogu u sebi sadravati sve kozmike razine,
od Boga do tvari. Upravo su stoga ona i jedina bia sposobna za
uspon do vrha ljestvice svega stvorenoga, do nevidljivih
svjetova. Taj sustav sukcesivnih veza bia koje idu do silazeih
razina naziva se "aleksandrijska shema", a Plotin ju je usvojio iz
gnostikih sustava koje je kritizirao.8 Promiljanja prvoga
neoplatonista obuhvaaju apostrophe (na latinskome processio)
ili otuenje od biti bia koju samo ljudi mogu uiniti dobrom
suprotnim procesom epistroph (conversio) ili povratkom biu.
Tu progresiju Ficino ovako stupnjuje: Bog, aneoski ili
univerzalni intelekt, Razum Um, Dua, Priroda i Tijelo.9
Zahvaljujui svome sredinjem poloaju dua, po-| put Janusa
s dva lica,10 sadri obiljeja inteligencijskogal svijeta i
osjetilnoga svijeta. Stoga se ona naziva copula mundi ili nodus
mundi, dok je ovjek-mikrokozmos, parvus mundus, vicarius
Dei in terra, Boji namjesnik na zemlji.12
Pico della Mirandola doslovce ponavlja Ficinove izraze i
stupnjeve razvoja ljudskoga bia: ovjek je vinculo et nodo del
mondo,13 on je poyeznica izmeu Svijeta anela i Prirode.
Naravno, ovjek ima dva tijela: jedno je tijelo, koje platonisti
nazivaju "nebeskim vozilom", neunitiv omota oko racionalne
due: drugo, sastavljeno odjetiri elementa, podlono je

zakonima rasta i raspadanja.14 ovjek je takoer obdaren

dvama organima vida: jedan je usmjeren prema osjetilnome
svijetu, a drugi prema inteligencijskome svijetu i odgovara
Ficinovu oculus spiritualis. Pico vjerno sumira silazak ' dua u
tijela, prema Ficinovu komentaru Gozbi: "Neke ljudske due
imaju Saturnovu narav, neke Jupiterovu, itd. Platonisti, stoga,
dre da dua moe biti tjenje povezana i usklaenija s duom
Saturnova neba nego s duom Jupiterova neba, i obrnuto."15
Stjee se dojam da Pico tekom mukom izbjegava neortodoksne
posljedice te teorije, jer objanjava da jedini uzrok tih razlika
poiva u samome Bogu, jedinstvenome izvoru dua. No,
odmah nakon razmatranja "omotaa due" on ishitreno dodaje
da "racionalna dua silazi sa svoje zvijezde", to protuslovi
vjerskome uvjerenju izraenome u prethodnome lanku.
Budui da je crkvena cenzura, koja je pogodila i Ficina, Picu ve
posvetila dovoljno pozornosti, ini se da je ovdje posrijedi
autocenzura. Ta naivna domiljatost radi koje je tek djelomice
izloio predmet koji je Ficino struno, cjelovito i otvoreno
izloio bez obzira na mogue posljedice, nije spasila Pica od
nevolja kojih se pribojavao.
To je bio uvod u antiastroloku polemiku sadranu u
Disputationes adversus Astrologiam divinatricem. No, ini se
da u ovome sluaju hipoteza prema kojoj je taj dokument bio
zamiljen s ciljem da se odKurije pribavi oprost nuan
za.stupanje. red i zaodijevanje kardinalskim grimizom, nije bez temelja.16 Tim 1 vie to
Commento ponavlja priu o utjelovljenju koju je Ficino preuzeo
od Makrobija, o silasku due kroz vra-ta Raka, njezinu
odijevanju u astralno odijelo i pono-vnom uzlasku kroz vrata
Jarca,17 dodajui da astroloku fizionomiju due opravdava
injenica da ona oblikuje
zemaljsko tijelo..,18 Ako Ficino prihvaa taj nauk koji je u
svojoj Theologia licemjerno okarakterizirao kao "platonistiku
izmiljotinu" - teko je razumjeti zato

se odrekao astrologije u cjelini. Izmeu 1486.,kada je objavljen

Commento, i 1494.,godine njegove smrti koja ga je sprijeila da
zavri svoje Disputationes, Pico je bio na udaru Kurije te je
naposljetku spokoj pronaao u propovjedniku Savonaroli.
Meutim, njegovo obraenje, iskreno ili ne, postavlja pitanje
diskrepancije izmeu zapisa iz njegove mladosti i
Disputationes adversus Astrologiam divinatricem. Poslije
smrti Inocenta VIII.
Picu je oprost udijelio novi papa. Kao zreo ovjek, nije li trebao
nastojati posve se oistiti u oima Rima? Za razliku od
sitniavoga Ficina koji je 1490."saznao datum roenja Inocenta
VIII. ...kako bi mu spravio lijek u znak zahvalnosti (to je
granica!) to ga nije osudio radi astrologije'.19 Kako bi oznaio
kraj pogrekama svoje mladosti, Pico je napisao podugaku
raspravu protiv astrologije, unato tomu to se njome zamjerio
Ficinu i njegovim pristalicama. Meutim, Pico je ovaj put potedio staroga majstora kojega se u svomu Commento nije libio
diskreditirati: "On je bio ... dovoljno razborit da ne izjednaava
velikoga apologeta, ija je apostolska svrha bila istovjetna
njegovoj vlastitoj, sa svim ljudima koje je smatrao neprijateljima
kranske vjere."20 No, Lubac istie solidarnost izmeu Pica i
Ficina koja je 148990rezultirala osudom trilogije De vita "i to
iz istih krugova koji su se dvije godine ranije sukobili s
Picom".21
to se ostatka Commenta tie, iznova nas iznenauje estina
Picovih napada na Ficina (je li on izgubio razum?). Nisu li
obojica bili suglasni da je bt ljubavi duhovna i da njezin
predmet prolazi kroz oi i ulazi u unutarnje osjetilo smjeteno u
srcu?22 Nisu li obojica pisali o pogubnim posljedicama amor
hereos, fantazmikoj bolesti "toliko kunoj i otrovnoj da u
najsavrenijim i najsnanijim duama moe prouzroiti gotovo
neizljeivu slabost"?
Unato tomu to taj discordia concors izmeu Pica i Ficina nije
prvoga doveo do novoga tumaenja ljubavi, njegovoj
tvrdoglavoj elji za iskrivljavanjem dugujemo jednu od

najzanimljivijih i najustrajnijih tema u teoriji Erosa u 16.

stoljeu: mors osculi, ili smrt od ljubavi. Ta tema ima dvojako
podrijetlo: njezino je polazite Ficino va fenomenologija s
procesom otuenja od subjekta koji oajniki nastoji locirati
svoju subjektivnost". Taj je sindrom veoma slian amor hereos,
a Francesco Colonna ga je opisao bez pribjegavanja Ficinovu
sustavu. Kao u veini svojih interpretacija, Pico prigovara
Ficinovoj "vulgarnoj" hermeneutici. Odbacujui inter
subjektivnu egzegezu, on se bavi iskljuivo smru od ljubavi,
kao dijalektikim trenutkom mistinoga Erosa. Iz toga razloga
on usvaja simbolizam kabale koji nam otkriva sekundarni
izvor te teme.
Binsica, mors osculi, ili morte di bacig koju Pico opisuje u etiri
stupca24 predstavlja tjelesno unitenje praeno intelektualnom
ekstazom. Nitko se ne moe uzdii do inteligencijskoga ivota
bez prethodnoga odreknua od osjetilnoga ivota. No, kada
dua napusti smrtne ostatke tijela, ona biva pozvana u novi
oblik postojanja kroz

duhovnu obnovu, poput Alkestisa koji e, prihvativi i smrt

od ljubavi, uskrsnuti voljom bogova.25 Oslanjajui se na
kransko i kabalistiko tumaenje Shir ha-Shirima, Pico
zakljuuje daje ljubavnik simbol due, ljubljena je inteligencija,
a poljubac ekstatino sjedinjenje. Oralni poljubac, bacio, meu
svim razinama tjelesne ljubavi, posljednji je i najsavreniji
simbol ekstatine ljubavi:26 "Binsica ili morte di bacio oznaava
intelektualni raptus tijekom kojega je dua toliko vrsto
sjedinjena sa stvarima od kojih je bila odvojena da, naputajui
tijelo, to tijelo naputa u cijelosti." Takvo je bilo iskustvo "Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija, Aarona, Marije (ili Ilije), i
drugih."27
to je ta tajanstvena mors osculi\ Pico i njegovi nasljednici
iznose pojedinosti koje nam pomau odrediti irinu toga
mistinog fenomena. To je zastraujua vizija inteligencijskoga

svijeta koju Pico ponovno otkriva kroz alegorijsko tumaenje

Kalimahove prie o Tireziji: vidjevi golu Dijanu, "to ne znai
nita drugo do li ideal Ljepote, izvor svekolike i istinske
mudrosti", Tirezija je OSLIJEPIO, izgubivi tjelesni vid, no
umjesto toga dobio je proroki dar, netjelesni vid. Isto se
dogodilo i Homeru kada je u naletima nadahnua
kontemplirao misterije intelekta. Pavao je takoer oslijepio
nakon putovanja u
tree nebo..28 Morte di bacio, potpuna kontemplacija aneoskih
Inteligencija, predstavlja ekstazu na nebesima, vacatio tijekom
kojega se tijelo nalazi u stanju katalepsije, kao to nas pouava
Celio Agostino Curione u dodatku Hieroglyphica Pieria
Valeriana.29 Nakon nekoliko varijacija, opis binsica iznova se
pojavljuje u Baldesara Castiglionea, Egidija da Viterba,
Francesca Giorgija Veneta, Celia Calcagninija, Lava
Hebrejskoga (Dialoghi d'amore) i u Giordana Bruna (Hervid
furvri)?0
S Brunom ulazimo u nedokuive tajne Erosa o kojima ista
teorija firentinskih platonista donosi neke prilino tajnovite
zakljuke. Jedan se od njih odnosi na opasne veze koje je Bruno
odravao cijeli ivot, sve dok mu smrt na lomai, na koju je
pristao kako bi ostao dosljedan svojim iluzijama, nije donijela
osloboenje. Dim je tek ieznuo, a Bruno je gotovo
jednoglasno proglaen "simbolom demokracije". Taj je
paradoks okrunio postumnu sudbinu "vjerojatno
najnedemokratinijega od svih filozofa".31
(II) DVOSMISLENI BOGOVI EROSA
GIORDANO BRUNO, OVJEK FANTAZMIKE PROLOSTI

Utamnien u Veneciji prije nego li je predan rimskoj inkviziciji,

Giordano Bruno je u svome iskazu 30.svibnja 1592.kazao da je
nakon svoga izvrsnoga predavanja u Parizu stekao

toliku slavu da je kralj Henrik [II. poslao po mene kako bi me

upitao je li moje pamenje prirodno ili magijsko. Udovoljio sam
mu odgcvorivi i dokazavi da ono nije magijsko, nego
znanstveno, u to se i sm uvjerio. Poslije sam dao tiskati
memoare pod naslovom De umbris idearum i posvetio ih
Njegovu Velianstvu koji me uinio predavaem
extraordinariusom sa stipendijom te sam nastavio predavati u
tome gradu ... jo otprilike pet godina, nakon ega sam napusitio tu slubu radi graanskih nemira i, s kraljevom
preporukom, otiao u Englesku k veleposlaniku Njegova
Velianstva, gospodinu de Mauvissireu, imena Castelnau.32
Brunovo prirodno pamenje, ini se, nije bilo doraslo
umjetnome, budui da je pogrijeio glede svoga prvoga posjeta
Parizu koji je trajao od 1581.do lipnja 1583.,nakon ega je pod
zatitom Michela de Castelnaua preselio u London, gdje je
ostao do listopada 1583.33
Nekom udnom optikom varkom, Giordano Bruno je
zamiljan kao vjesnik budunosti, slobodni zidar i liberal,
meutim, taj raspopljeni napolitanski redovnik bio je tek jedan
od posljednjih gorljivih branitelja kultu-re fantazmike ere. To
objanjava njegove neuspjehe u protestantskim krugovima gdje
se ubrzo naao u gorim nevoljama nego u naruju Crkve koju je
tako naprasito napustio:34
Ni u Londonu, ni u Marburgu, ni u Wittenbergu, ni u
Helmstdtu, ak ni u Frankfurtu nije doekan s liberalnom i
toplom dobrodolicom kakvu je sanjao. Kalvinisti i peripatetici
bespotedno su ga gonili.
Nita uspjeniji nije bio ni kod luterana koji su kroz
Melanchthonov nauk trebali usvojiti i fleksibilnije nazore.35
Samo je mladenaka ikonoklastija, koja je Bruna dovela do
prvih sukoba s Crkvom, do stanovite mjere slina
protestantizmu. S druge strane, njegova kultura na koju je bio
veoma ponosan i radi koje je bio na glasu, bila je u sferi
prolosti, fantazmikoga, mentalne akrobacije, rijeju, u domeni

grotesknoga, kao i kazalite Giulija Camilla. Kako bi steklo

kakav-takav uvid u njegova djela, sljedei narataji,
zainteresirani za njega radi njegova muenitva, bili su obvezni
iz tih djela odstraniti osam desetina grae: sve mnemotehnike
i magijske rasprave. Sljedei su narataji bili zadovoljni, jer
Bruno je branio Kopernika te je prvi povezao ideju
beskonanosti univerzuma s heliocentrizmom. Pa ipak, dubok
je bio jaz izmeu toga neoplatonistikoga, pan teista i
racionalista kao to je bio Spinoza. Mrmljajui o nezanimljivosti
Brunovih djela za moderno doba, Hegel koji je njegov nauk smatrao zamrenim i odbojnim,
njegovu je filozofiju prozvao "bakantskom", to je vjerojatno bio
izgovor za nerazumijevanje. Sve to dokazuje da je, daleko od
ovjeka budunosti neshvaenoga u svoje doba, Bruno bio
neshvaen upravo jer je u svojoj biti pripadao tankoutnoj
prolosti, previe sloenoj za nov, racionalistiki duh. Bruno je
bio sljedbenik onih koji su batinili najnedostupniju tajnu
fantazmike ere: mnemotehniku i magiju.

SKANDAL U LONDONU
U Londonu se Bruno ubrzo naao u sreditu jednoga, ako ne i
dva skandala. Ve 1584.,u posveti Spaccio della Bestia
trionfante siru Philipu Sidneyju, otkrio je da ga "okrutne i
bolne uvrede" na njegov raun pogaaju do te mjere da
pomilja da napusti Englesku. Sigurno je da je Sidney, a moda
i Brunov stari prijatelj Fulke Greville (Folco Grivello, kako ga je
zvao), odigrao vanu ulogu u njegovu ostanku u Engleskoj sve
do jeseni sljedee godine.
Prvi skandal prouzroila je nesretna debata s dvojicom
oxfordskih uenjaka, koju je Bruno ovjekovjeio u raspravi La
Cena de le ceneri, posveenoj Michelu de Castelnauu. Dvije
strane su se sukobile bez imalo takta. Junjak se previe
oslanjao na potivanje zakona gostoljubivosti, dok su barbarski

stanovnici toga otoka toto orbe divisa bili zaokupljeni samo

svojim dostojanstvom i neovisnou. Svoj prijezir spram
dvojice Oxfordovaca - proetih grkim pivom" - Bruno je platio
gubitkom iskrenoga prijatelja Fulkea Grevillea ije je ime
nesretno umijeano u tu neprispodobivu uvredu ne samo
uvaenih uenjaka i ovinistikoga puanina, nego i britanske
neuljudnosti openito.
Ozraje debate je nezaboravno: britko odgovorivi jednomu
dobrohotnom uenjaku, "obinom magarcu", Bruno se obruio
na drugoga, "neuka koliko i umiljena". Napolitanac nije tedio
toga "divljega magarca", "prostu svinju bez manira", ije bi
akademske kolajne valjalo zamijeniti ularom.
"Gledaj, uti i ui", kae mu ta velianstvena zvijer, "pouit u
te o Ptolemeju i Koperniku". Naravno, Bruno se nije mogao
obuzdati, osobito kada ga je sugovornik pokuao uvjeriti,
istodobno ga umoljavajui neka se smiri, da Kopernikova
zemlja zauzima mjesto na kojemu u zbilji ne postoji nita do li
igle kompasa.
Sve se to doimlje prilino udnim s obzirom na to da je
Engleska bila prva zemlja u kojoj je heliocentrina teorija poluila uspjeh. Godine 1576.Thomas Digges, tienik
uenoga Johna Deeja, objavio je Perfit Description of the
Caelestiall Orbes to the most annsiente doctrine of the
Pythagoreans, lately revived by Copernicus, u kojemu, prema
S. K. Henningeru, zapanjujue matovito i smiono postulira
beskonanost univerzuma.36 Meutim, Diggesove ideje nisu
bile jednake Brunovima, naime, za njega
je beskonaan samo Empirej, prebivalite Boje, to ne
podrazumijeva beskonano umnoavanje svjetova.37
Naalost, iste godine kada je Bruno stigao u London, John Dee,
jedina osoba koja ga je mogla razumjeti i cijeniti, napustio je
zemlju. tovie, Dee je bio toliko nepopularan da je netom
nakon njegova odlaska u Poljskarulja opljakala njegov dom.38
Kako se nije uspio sastati s Diggesom, Bruno je izgubio priliku
da upozna njegovu obitelj. Morao se, stoga, zadovoljiti s dvoji-

com oxfordskih doktora, to je rezultiralo spomenutim

skandalom. Bruno je, navodno, bio glasnik znanstvene istine,
no Kopernikova i Brunova "istina" nipoto nisu u skladu sa
slikom koju smo o njoj stvorili. Tono, Bruno tome "Nijemcu"
priznaje stanovitu percepciju i mudrost - ne zaboravljajui,
meutim, istaknuti da on sm "nije gledao oima Kopernika
niti oima Ptolemeja, nego vlastitima"39 - no, Kopernik je iz istih
pitagorejskih razloga geocentrizam zamijenio heliostatinom
koncepcijom. U tome je Bruno nastavlja "boanskoga
Kuzanskog",40 ponavljajui njegove ideje i primjenjujui ih s
vlastitom polemikom strau.
Ne zaboravimo da su poetkom 16.stoljea katoliki mislioci,
kao to su bili kardinal Brullea i otac Mersenne, ne samo
pristajali uz heliocentrinu teoriju, nego su uviali golem
znaaj kopernikanskoga sustava za teoloku imaginaciju.
Razlog malobrojnosti njihovih poklonika leao je u
puritanskome stavu koji je, radi strogosti tumaenja Svetoga
pisma, prisilio Katoliku crkvu da jednako tvrdokorno brani
tomizam. Brunova nastojanja, kao i nastojanja kardinala Nikole
Kuzansko-ga i Brullea, nisu poluila uspjeh kod puritanaca
koji su stvari promatrali samo s utilitaristikoga stajalita.
Biblija je dobra, kae nam njihov predstavnik Smitho u Cena de
le ceneri, jer nam daje pravila, a primarna svrha pravila nije
traiti istinu o stvari- ma i u promiljanjima, nego u dobrima
koja njihovo provoenje donosi civilizaciji, u razumijevanju
meu narodima i olakavanju meuljudskih odnosa,
odravanju mira i napretka. U mnogim je sluajevima
nerazboritije kazati stvari po istini, nego onako kako to nalau
okolnosti.
ovjek budunosti nije bio Giordano Bruno, nego puritanac
Smitho.
Sukob oko heliocentrizma koji je imao dalekosene posljedice
dugo je zasjenjivao drugu, u mnogim pogledima i znaajniju,

Brunovu kontroverziju s puritancima. Posrijedi je, naime, bila

debata o Umijeu pamenja.
Tek to je stigao u Englesku, Bruno je Michelu de Castelnauu
posvetio brojne mnemonike zapise koje je tiskao John
Charlewood. Francuski je veleposlanik taj dar primio s
nelagodom: puritanski su ga krugovi pozdravili kao
prevoditelja djela Petrusa Ramusa, rtve masakra
Bartolomejske noi 1572.Taj ugledni pedagog i hugenot kojega
je Engleska doekala s toplom dobrodolicom, bio je estoki
protivnik stare mnemo-tehnike.
Prezrivo odbacujui akademsku skolastiku psihologiju,
Ramus nije vjerovao u primat fantazmi nad govorom, niti u
fantazmiku bit intelekta. Prvi uvjet pamenja, konverzija u
fantazmu, ukinut je. Tako je sruena gigantska konstrukcija
unutarnjih fantazmi: one su zamijenjene stavljanjem subjekta u
"dijalektiki red", pamtljiv radi svoje "prirodnosti".41
Ramusov glavni argument protiv unutarnje fantazmagorije bio
je, meutim, religijski - biblijska zabrana tovanja slika.
Umijee pamenja osueno je kao idolatrija.42 Lako je razumjeti
zato su puritanci spremno iskoristili taj instrument u svojoj
borbi protiv Crkve, potkrijepivi tako vanjski raskol unutarnjim
raskolom.43 Drevno Umijee pamenja povezivalo se, stoga, s
Katolikom crkvom, dok je kalvinistika teologija prihvatila
Ramusovo pamenje bez slika.44
U Londonu gdje je Ramus istodobno bio ovjek svoga vremena
i racionalistike budunosti, Bruno kao
predstavnik daleke prolosti nije mogao oekivati veliku naklonost, osobito stoga to su druge linosti koje su imale
snaan utjecaj u Engleskoj, primjerice, Erazmo i Melanchthon,
takoer istupile protiv Umijea pamenja.43
injenicu da je unato svemu uspio pridobiti uenika i
preutno odobravanje sira Philipa Sidnevja, Bruno je u velikoj
mjeri mogao zahvaliti pamenju Johna Deeja.46 Dee je bio
Sidneyjev, Grevilleov i Dyerov profesor filozofije, to moda
objanjava zato se Greville pribliio Brunu koji je svoje zapise

o Umijeu pamenja neumorno posveivao Sidneyju, u nadi da

e ga pridobiti.
Sukob je buknuo 1584.,no Bruno u njemu nije osobno
sudjelovao. Njegova uenika Alexandera Dicsona, koji je
objavio raspravu De umbris rationis nadahnutu Brunovim
mnemonikim zapisima, opetovano je prozivao veleasni
William Perkins iz Cambridgea, Ramusov pristalica. Dicson pod pseudonimom Heius Scepsius, od Metrodorusa iz
Scepsisa, izumitelja mnemotehnikoga sustava temeljena na
zodijaku, kojim se sluio i Bruno - napisao je odgovor, svoju
Defensio pro Alexandra Dicsono.*7 Proroki Perkinsov glas
iznova se oglasio u satiri A Warning against the Idoltrie of the
Last Times, u kojoj je tijekom puritanskoga pogreba Umijeu
pamenja izgovorena zastraujua reenica: "Sve to je u umu
zamiljeno imaginacijom jest idol."48 Sveeniku se koa jei
kada pomisli da se neki mnemotehniari, primjerice, Petar iz
Ravenne, nisu libili preporuati uporabu poudnih slika koje
mogu probuditi nezdrave strasti. Perkins je u ime svih
pobonih zagovarao zabranu toga izopaenoga Umijea u
Engleskoj.49
U toj kontroverziji ne bi bilo niega neobinog da Dicson,
pripadnik Sidneyjeva kruga, nije objavio dvije rasprave u
izdanju Thomasa Vautrolliera, kalvinista koji je objavio prva
Ramusova djela u Engleskoj. Premda na naslovnim stranicama
stoji Pariz kao mjesto izdanja dvaju djela koja je 1584.i 1585.
Bruno posvetio Sidneyju, ona su svakako tiskana u Londonu.50
Sidney je bio na glasu kao Ramusov pristalica, i upravo je
njemu sir William Temple, takoer 1584.,posvetio svoje izdanje
Ramusove Dialecticae libri duo.
Kako objasniti tu aradu? Da je bio puritanac i istinski
Ramusov tovatelj, dri Frances Yates, Sidney ne bi napisao
Defence of Poetrie, engleski renesansni manifest, gorljivu
obranu imaginacije od Perkinsonovih moralnih skrupula.51
Iskoristivi njegovu neodlunost, dva zaraena tabora nastojala
su ga pridobiti. Vrijeme je, meutim, bilo prekratko, jer je vitez

umro 1586.,moda i ne prije nego li je diskretno otkrio svoju

naklonost Brunu i Dicsonu.
Poniavajui neuspjeh opisan u Veeri na Pepelnicu za Bruna je
bio pouan, jer je brzo shvatio situaciju i zapoeo dijalog s
puritancima. Dva djela koja je posvetio Sidneyju nose peat te
razborite odluke.
Od ta dva djela ovdje nas zanima drugo, De gl'eroici furori,
koje se ne moe shvatiti bez zavirivanja u Brunovu
mnemoniku kuhinju. Premda bez neposredne veze sa
sustavom primijenjenim u De gl'eroici furori, Spaccio nam
prua uvid u Brunovu tehniku i njegova nastojanja da je
prilagodi za primjenu u Engleskoj.
Spaccio izlae umjetno pamenje u kojemu se mjesto i poredak,
prema ranijoj strukturi Metrodorusa iz Sce-psisa, oblikuju
prema zodijaku, ne u inaici s dvanaest znakova ili trideset est
dekana, nego u Hyginusovoj inaici (Astronomica, Venecija,
1482.)s etrdeset est konstelacija, koju je ve primijenio Johan
Romberch u svomu Congestoriumu. Meutim, odgovarajui na
dvojbe koje su mogle dolaziti od Sidneyja i drugih itatelja
njegove rasprave, Bruno odmah objavljuje kako mu nije nakana
podravati budalasti sustav konstelacija, nego da je, naprotiv,
posrijedi Spaccio, izgon ivotinja koje je apsurdna imaginacija
starih uzdignula na nebesa. U obliku satire o astrologiji i
klasinoj mitologiji, po ukusu engleske publike, Spaccio odaje
potovanje temeljnim naelima mnemotehnike.
etrdeset osam konstelacija, organiziranih u etrdeset est
odjeljaka, preuzima boanska svita - personi_________
* Cena de le ceneri. (-Nap. prev.)

fikacije psihikih sposobnosti - s Jupiterom kao njihovim

zatitnikom "koji predstavlja svakoga od nas", koji ih
zamjenjuje kohortom moralnih entiteta, pozitivnih i negativnih,

iji broj varira od odjeljka do odjeljka, to za posljedicu ima

prilino sloenu krunu konfiguraciju u prostoru. Tomu je
pridodana druga struktura koja slobodno krui svim poljima.
Nju tvore Srea, Bogatstvo, Siromatvo i njihova bezbrojna
polja (Spaccio, II, 2s).
Bruno objanjava da su mogua i druga mnemonika polja te
ocrtava dva takva polja koja primjenjuje drugdje. U prvome
polju, Sigillus sigillorum iz 1583.,koje nalikuje kazalitu Giulija
Camilla, oblici su poredani u sedam planetarnih polja (Spaccio,
III, 2).Drugo polje, koje naziva kabalistikim i moglo bi
odgovarati ars combinatoria, predvia umnoavanje prema
prilino sofisticiranom umovanju iz kojega slijedi niz polja: 1
(Prvi Princip), 4,12,72,144,itd.
Izrugujui se bajkama starih i uzdiui vrline, kao stanovita
mjera predostronosti, Bruno je sada mogao preduhitriti
napade svih "Perkins" ne odriui se svoga Umijea. Taj je
postupak, tovie, bio ravan poluo-braenju na Ramusovo
stajalite, budui da su izgnane sve fantazme koje su dotada
nastanjivale zodijak: ostali su samo vrline i poroci.
MNEMONIKE FANTAZME
Nakon toga diplomatskoga obrauna, Bruno se ohrabrio u
svojim pothvatima. Bilo je uobiajeno da osoba kojoj je
posveena knjiga plati trokove tiskanja, a to je pravilo
ispotovao i sir Philip Sidney. Prikrivi svoje ime, tiskar je
izbjegao odgovornost za objavljivanje djela stranca koji je
skandalizirao London, a Sidneyjeva utnja po pitanju Bruna
(manje zauujua od utnje Michela de Castelnaua) nipoto ne
znai da je vitez imao neto protiv Izgona. Naprotiv, sigurno je
neki diskretan znak odobravanja pokazao Bruni da je na
pravome putu. Povijest o tomu uti, no bez Sidneyjeva
ohrabrenja i velikodunosti taj impulzivni Napolitanac sigurno

bi napustio Englesku i ne bi svomu pokrovitelju posvetio i

sljedeu knjigu, De gl'eroici furori.
U Herojskim zanosima" mnemonika je u domeni Ero-sa.
Metoda je ve ocrtana u drugome dijelu treega dijaloga
Izgona, gdje Bruno iznosi doslovan prijevod glasovitoga
odlomka iz hermetikoga Asklepija o egipatskim kipovima,
"punih ivota, punih inteligencije i duha, sposobnih za mnoge
vane funkcije. Ti kipovi predviaju budunost, uzrokuju
bolesti i lijee ih, donose radost i tugu prema zaslugama
[svakoga pojedinca], u ljudskim osjeajima ili tijelu".52
_______________
* Spaccio della bestia trionfante. (-Nap. prev.) " De gl'eroici
furori. (-Nap. prev.)

Ovaj put se graa kojom se posluio Bruno sastojala od

fantazmikih amblema iji presti takoer proizlazi iz
hermetikih kipova. Nisu li te duhovne konstrukcije, u krajnjoj
liniji, oblici kojima se koristi i sama magija? Tono je da se
njihova uporaba ovdje svodi na pamenje razina Erosa, no nije
li i sm Eros anagogijska sila koja dovodi do ekstatinoga
sjedinjenja due s Bogom?
De gl'eroici furori je na prvi pogled niz soneta s komentarima,
u stilu Danteova Vita nova. Kao i Pico della Mirandola iz ijega
je Komentara' preuzeo mnoge teme, Bruno se ne libi prepisati
neke pjesme koje, prema F. Fiorentinu, pripadaju Tansillu iz
Venose, glavnome junaku i Brunovu glasnogovorniku u
dijalogu. No, veina soneta plod su samoga autora, bilo da su
posrijedi komentari u stihu o manifestacijama Erosa ili
pjesniki izrazi "herojskih zanosa".
U Sigillus sigillorum Bruno je ve objasnio duboke razloge za
ut pictura poesis, jednakosti slikarstva i pjesnitva. Zeuxis je
slikar unutarnjih slika u pamenju, iznimne phantastica virtus,
imaginativne sposobnosti. S druge strane, pjesnik posjeduje
natprosjenu mo miljenja iji je izvor takoer duhovan.

"Slijedi da su filozofi takoer slikari i pjesnici, pjesnici slikari i

filozofi, a slikari filozofi i pjesnici."53 Doista, budui da je
intelekt po svojoj prirodi fantazmiki, filozof mora vladati fantazmama, biti veliki slikar duha. Nije li Aristotel kazao
* Commento. (-Nap. prev.)
da "shvatiti znai promatrati fantazrne"?54 Ve nam je poznato
da se fantazme odraavaju u zrcalu pneume.
Filozofija, pjesnitvo, slikarstvo, to su sadraji Herojskih
zanosa. Te tri razine fantazmikoga promiljanja toliko su
isprepletene da ih je nemogue razdvojiti bez unitenja
jedinstva subjekta. Naalost, budui da nam je od trijumfa
racionalizma nemogue shvatiti fantazmagorije velikih
majstora Pamenja, moramo pribjei otroj dihotomiji izmeu
onoga to moemo pojmiti pukim logikim, historijskim i
komparativnim metodama, i onoga to nam valja ostaviti po
strani nakon podrobnoga opisa, kako se ne bismo uvukli u
oivljenu mnemoniku.
Peti dijalog u 1. dijelu predstavlja teaj iz Umijea pamenja u
15poglavlja, primijenjen na intelektualne procese. Impresae
koje simboliziraju stupnjeve ljubavnih preokreta tumae se u
sonetima koji su, pak, tema komentara u prozi. Kao primjer
procesa koji je primijenio slikar Zeuxis dostaje spomenuti treu
mnemoniku sliku koja se pojavljuje na titu "herojskoga
zanosa": na treim vratima na tom titu prikazan je goli mladi,
ispruen na zelenoj livadi, glave oslonjene na ruku, oiju uprtih
u nebo gdje se, iznad oblaka, nalaze graevine s odajama,
tornjevima, vrtovima i vonjacima; postoji i zamak sagraen od
vatre; u sredini je natpis: Mutuo fulcimur.
Ili sedmi tit, "sunce s jednim krugom unutar njega i drugim
izvan njega, s krilaticom - motto: Circuit", itd.

Druge impresae, ukupno dvanaest, komentiraju se u prvome

dijalogu 2.dijela. Jedna od njih otvara dijalog koji sadri
najvanije koncepcije Brunove rasprave.
Upravo se na te vrste slika osvrnuo opat Pluche kada je 1748.
napisao:
Budui da je svrha slike pokazati neizgovoreno, apsurdno je
naprezati se kako bismo je razumjeli. ...Kada bih god uspio
proniknuti svrhu tih zagonetnih likova, u pravilu bih otkrio da
njihova poruka nije vrijedna cijene omota.55
Sloit emo se da je naemu mentalitetu blii Pluche nego li
renesansni filozofi simbolinih formi. Napori u deifriranju tih
sloenih poruka, ludus serius ije se znaenje otkriva u
tajnovitim kombinacijama duhovnih procesa s ciljem
obogaivanja znanja due, gube smisao u trenutku kada
prestanemo vjerovati u naela ili otkrivenja koja to znanje sa
sobom donosi. Ne samo da omot postaje preskup, nego ni
paket nikako ne dolazi. Te slike umjetnoga pamenja valja
shvatiti u njihovu vlastitom mentalnom kontekstu- duhovnom
i fantazmi-kom. Previe riskiramo smatrajui ih zagonetkama,
neozbiljnom igrom koja se, ako moderni istraiva tako eli,
moe transformirati u beskrajni labirint u kojemu se gube i
znaenje i smisao.
DVOSMISLENOST EROSA
Jedan je talijanski uenjak nedavno pomislio da je naslov
Heroici furori aluzija na srednjovjekovni sindrom amor hereos
ili heroycus.56 ak i da je Bruno bio svjestan te vrste
melankolije, to je vjerojatno tono, kada je pisao svoju
raspravu o etici, imao je neto drugo na umu.
Bruno herojsku ljubav definira kao antitezu "prirodne" ljubavi s
jedne strane, a s druge strane pasivnoga iekivanja milosti,
karakteristinoga za neke oblike misticizma.

Ponajprije, herojski Eros uspostavlja svoju pozitivnu

egzistenciju nasuprot prirodnome Erosu "koji privlai
prokreaciju". Njegov je predmet ena, a predmet druge vrste
Erosa je Bog. Ista ga dihotomija odvaja od melankolinoga
stanja uma: "To nije mrana mahnitost... nego vruina koju
inteligencijsko sunce stvara u dui i boanski poticaj (impeto)
koji joj daje krila" (II, str. 33334)- aluzija na mit o Fedru i
krilima due koju, oteenu u stranome dogaaju, naemu
ulasku u svijet, mogu isci-jeliti samo izabrani, odnosno,
filozofi.57 Rijeju, taj oblik erotskoga zanosa "za svoj glavni cilj
ima milost duha i kontrolu strasti, a ne tjelesnu ljepotu" (II, str.
330).
No, koja je vrsta milosti ovdje posrijedi? To nije dar koji se
pasivno iekuje i prima, nego rezultat aktivne kontemplacije.
Bruno se ovdje naalio sa svecem koji se bez ikakva osobnoga
napora pretvorio u vas electionis. S druge strane, heroj (ili ak
demon) nije posuda, nego umjetnik koji je izrauje. Slino
tome, svetac se usporeuje s magarcem koji nosi sakrament, a
heroj sa svetinjama. U prvome moemo kontemplirati
"boansku djelo", u potonjemu "izvrsnost ovjeanstva" (II, str.
33233).U Brunovoj koncepciji herojske mahnitosti j
komentatori su vidjeli "ideju univerzalne imanentnosti
boanskoga koja vodi... do univerzalnoga cilja ljudske volje i
sposobnosti za svjesnost."58 "Tema Herojskih zanosa je
mijenjanje ovjeka u Boga, homoiosis the", kae E. Garin,59
dok G. Gentile govori o "sublimaciji uma u napretku istine"60
Sve to, kao to je primijetio P. O. Kristeller, ini Bruna
dostojnim predstavnikom renesansnoga platonizma, uenika
firentinske kole kojoj je na elu stajao Marsilio Ficino. Pa ipak,
Brunova izvornost koja se teko moe klasificirati prti ve od
prvih stranica.
Ovoga je puta Brunova rtva Petrarca, predstavnik sramotne i
poniavajue ljubavne strasti. "Tomu puko-me pjesniku koji je
uzdisao za djevojkom iz Valchiuse... nedostajalo je inteligencije
da bi se bavio boljim stvarima, stoga je_tvrdoglavo njegovao

svoju melankoliju, po korivi se tiraniji niske, idiotske i prljave

bestijalnosti" (II, str. 293).Petrarcino se djelo opisuje kao
posljedica te opsesivne kontemplacije nedostojnoga predmeta,
kao jalovu patnju bolesne mate, protiv ijega se kobnoga
utjecaja Bruno bori svim silama:
Ovdje nalazimo zapisano, uvezano, predoeno, izgovoreno,
buku, dreku, brujanje arada, pripovijesti, igara rijei,
insinuacija, poslanica, soneta, epigrama, knjiga, zamornih
zapisa, nasilja, ivota uzalud
potroenih uz krgut zuba koji zagluuje zvijezde, tualjki koje
odzvanjaju u upljinama pakla, jauka koji zgraaju due ivih,
uzdaha od kojih milostivi bogovi padaju u nesvijest, sve to radi
tih oiju, tih uiju, toga rumena obraza, toga jezika, toga zuba,
te kose, te haljine, toga ogrtaa, te cipelice ... to je sunce
pomraeno, ta luda, ta drolja, taj smrad, ta samrtna postelja, to
spolovilo, ta menstruacija, to truplo ... povrnost, sjena,
fantazma, san, talisman nalik Kirkinu u slubi prokreacije,
obmanjuje nas uzimajui oblije Ljepote. (II, str. 289).
Uzrok te krajnje mizoginije koju Bruno iskreno izraava u
posveti siru Philipu Sidneyju, nije impotencija. Naprotiv, on
bez lane skromnosti kae da je jeo zabranjeno voe i da se
nikada nije zasitio, jer ni snije-govi Kavkaza i Rifa ne bi mogli
rashladiti vruu krv u njegovim ilama. No, kraljevstvo tjelesne
ljubavi valja odvojiti od kraljevstva boanske kontemplacije, i
to s jasnoom koja je Petrarci, izmuenu senzualistu,
nedostajala.
Brunov antipetrarkizam 61 je u biti pokuaj da u sferu iste
svijesti prenese mrana samozadovoljstva nesvjesnoga koja su
u Petrarcinim djelima sustavno uzdizana do razine
intelektualnoga dostojanstva koje, dri Nola-nac, ne zasluuju.
U Brunovoj etici nema mjesta fantazmama degenerirane
imaginacije.

To stajalite nije lieno dvosmislenosti. Prvo, on prihvaa enu

kao koristan predmet, uz uvjet da njezina svrha nije praena
fantazijom. Drugo, on i sm hipostazira enu, oprezno se
ograujui od Dantea kojega smatra tek istomiljenikom
nesretnoga Petrarce.
Brunova enska hipostaza nije Beatrice, u kojoj Dante nije
mogao odvojiti sferu profanoga od sfere boanskoga. Brunov
nepoznati prethodnik je, u tome smislu, mizogjnijski mistik iz
reda Sanl za kojega enska hipostaza Inteligencije nema
primjera u zbilji.
Premda umjesna, ta nam usporedba ne govori nita o
povijesnom kontekstu Brunova djelovanja. Valja nam imati na
umu da je posrijedi razdoblje reformacije i da se puritanizam - u
bezvremenom smislu te rijei - sve ee obraunavao kako s
protestantima tako i s katolicima. To da bivi redovnik nije
skrivao svoja seksualna iskustva bila je veoma ozbiljna stvar,
no njegovo je stajalite oprostivo budui da priznaje istinu
sakrosanktnoga naela lova na vjetice, objavljenoga u
traginome manifestu puritanizma, Malleusu maleficarumu
inkvizitora Institorisa i Sprengera: "ena je zlo prirode
zaodjeveno u jarke boje."62 Brunova mizoginija je naslijee
njegova doba, kombinirana s praktinom mnemonikom
bivega dominikanca to mu je omoguilo gotovo potpunu
kontrolu nad fantazmama nesvjesnoga. U tome smislu, taj
"vitez beskonanoga" epitomizira najsavre-niji, time i
najmanje ljudski proizvod doba fantazmi: osobu slobodne
volje, neometanu eksplozivnim silama svoje naravi kojima je
nauio gospodariti.
Kao i Ibn 'Arabijev prolog Dwnu, Brunova posveta Sidneyju
je objava nedunosti koja, u njegovu sluaju, pobuuje sumnju.
Od ega se on morao braniti, s obzirom na to da ga nitko nije
optuio za naklonost prema nekoj stvarnoj eni, nekome komu
su bile upuene njegove ljubavne pjesme? Pa ipak, tu hipotezu
Bruno odbacuje takvom estinom da se ini kako je pripremao
tlo za biografe koji se nee dati prevariti njegovim vatrenim

izjavama te e otkriti da je neka Beatrice, Petra ili Laura

nehotice odgovorna za Nolaneve uzdahe.
Brunova je nakana isprva bila nasloviti svoj rukopis
Hvalospjev, no promijenio je miljenje kako ga ne bi optuili da
je svoje nadahnue crpio iz "obine" (tj. "pri-rodne seksualne)
ljubavi prema osobi od krvi i mesa. Sve je to pobudilo sumnje,
utemeljene ali apsurdnih posljedica, A. Sarnoa koji je u lanku
iz 1920.63pokuao dokazati da je nadahnue Brunovih
ljubavnih pjesama bila ni manje ni vie nego engleska kraljica
Elizabeta te da ih je, post festum, kroz filozofijski komentar
autor pretvorio u liriku metafiziku. Meutim, Bruno sa zgraanjem odbacuje ideju da bi se Herojski zanosi trebali tumaiti
kao pjesnike ispovijesti ljubavi prema eni te iz ideje "ene"
(koju smatra sramotnom) iskljuuje sve stanovnice britanskoga
otoja, toto orbe divisa, koje su nimfe, a ne ene (II, str. 293).
Zapravo, toto orbe divisa znai "odvojeno od kontinenta", ne
samo u prostornome smislu, nego i u ontolokome. S obzirom
na Europu, Englezi su strana rasa (ve smo uoili
dvosmislenost toga komplimenta, budui da Bruno nipoto nije
bio ljubitelj britanske civilizacije 16.stoljea). Meu tim
nimfama, neusporediva, "jedinstvena Dijana" - kraljica
Elizabeta - sja poput sunca meu planetima: nadahnue
takoer crpi iz Picove teorije o prorokome sljepilu formuliranu
u njegovu Komentaru.
Na ahovskoj ploi toga umjetnoga erotskog pamenja, "kip"
Dijane predstavlja najvaniju figuru: kraljicu, u doslovnom i
prenesenom smislu. No, ta je funkcija fantazme vie od
predstavljanja ugledne osobe, u ovome sluaju kraljice
Elizabete. Bruno je oduevljeno prihvatio simbolizam
engleskoga dvora, jer se uklapao u njegovu vlastitu metafiziku
u kojoj najvaniju ulogu igra ensko bie zvano Amfitrita, ija
je oitovana hipostaza Dijana. S obiljejima kraljice, Dijana
transcendira ne samo fenomenologiju fantazmikoga Erosa,
nego i svekoliku ljudsku imaginaciju. Njezina prisutnost nije
znak neusporedive ljubavi - ljubavi siromanoga crkvenjaka

prema prvoj dami strane zemlje - nego simbol duhovnih

pustolovina i metafizikih entiteta.
Bruno je bio dobro upoznat s Ficinovom teorijom ljubavi kao i s
Picovim Komentarom. Dio Herojskih zanosa (II, str. 3)sadri
niz pitanja i odgovora izmeu srca i oiju, pneumatikih
organa ija je uloga u psihologiji Erosa poznata. Meutim, u
svojoj komediji Candelaio, objavljenoj u Parizu 1582.,64 Bruno je
ismijao novi skolasticizam iji je Ficino bio najistaknutiji
predstavnik. Lik Scaramur, arlatanski arobnjak i astrolog,
izgovara ovaj odlomak gotovo doslovce prepisan iz Ficinovih
djela:
Fascinacija je proizvod sjajnoga i prorijeenoga duha koji
stvara srce iz najie krvi koja, poslana
... l'unica Diana
Qual' tra voi quel che tra gli astri ili sole. (Iscusazion del
Nolano aile pi virtuose e leggiadre dame, II, str. 306;v. str.
302)
Premda nisu nadahnute enom, Brunove pjesme bile su, kae
on, nadahnute boicom, gospodaricom nimfi, Dijanom koja se
djelomice moe izjednaiti s kraljicom Elizabetom. Sve je to
neporecivo, no zakljuak A. Sar-noa i F. Flore je u krajnjoj liniji
prilino trivijalan. Mislei da presijecaju Gordijev vor kako bi
doli do proste istine, dva uenjaka nisu uvidjela da su se nali
usred mree veoma zamrenih znaenja u samome srcu Brunove filozofije i duha njegova vremena.
U SRCU BRUNOVA NAUKA
U sreditu Brunova moralnoga nauka je Ficinova teza o
izvlatenju subjekta, gubitku i prijenosu njegova
"subjektiviteta" u objekt. To se iskljuivo primjenjuje, kao i u
Pica della Mirandole, na stanje mistine ljubavi iji je objekt

Boanstvo. Odatle mors osculi, kao i pria o devet slijepaca

koja, gotovo doslovce ponavljajui eklogu Cecaria napolitanca
Marka Antonija Epikura, svoje van u obliku zraka iz otvorenih
oiju ... ranjava promatrani predmet, dodirujui srce i trujui
tijelo i duh druge osobe. (III, str. 4849)
Svoje neslaganje s Ficinovim idejama Bruno otkriva i na
drugim mjestima. U uvodu u komediju (III, str. 27)izruguje se
kontemplativnim melankolicima i njihovim iznimnim moima
(quelli ... a quai Saturno ha pisciato ili giudizio in testa).
Premda ne izriito, Bruno prekorava Ficina radi pedanterije. To
se moe objasniti fantazmikom biti Bru-nove kulture koja
proizlazi iz Ficinovih propovijedi. No, dok Ficinovi zapisi
sadre veoma tone i esto zamorne opise fantazmikih
mehanizama, Brunovi su zapisi ivi opisi unutarnjih scenarija.
Ficinov stil je skolastiki i izraava fiksne koncepcije, Brunov je
stil mnemotehniki te obuhvaa detaljne i esto zamorne
prezentacije fantazmi umjetnoga pamenja. Ono to im je
zajedniko jest stil, u obojice veoma osobit; Bruno je bio sklon
oksimoronu, uobiajenome u 16.stoljeu. Kao i syLIvan od
Kria, Bruno se slui izrazima mistine ljubavi, primjerice: In
viva morte morta vita vivo (II, str. 327).
Objanjenje te igre rijei vraa nas na Ficinovu teoriju
transformirane subjektivnosti: "jedan [subjekt] nije mrtav, jer
jedan ivi u objektu; jedan nije iv, jer je jedan mrtav u sebi"
(ibid.). Drugi izraz za to klonue od ljubavi je, naravno,poljubac
smrti, binsica Pica della Miran-dole, "u kojemu dua vene
budui mrtva u sebi i iva u objektu" (II, str. 351).
Bruno ne bi bio istinski umjetnik pamenja da se nije sluio
"kipovima" i prikladnim scenarijem kako bi ilustrirao taj kljuni
trenutak u dijalektici mistine ljubavi- gubitak subjektiviteta.
Mit koji mu se inio najpodesnijim je onaj o Akteonu, mladome
lovcu kojega je boica Dijana, uhvativi ga kako je promatra
dok se gola kupala u potoku, pretvorila u jelena te su ga

prodrli njegovi psi. Pria o Akteonu doivjela je brojne

primjene. Jadni Ovidije koji je spominje u svojim
Metamorfozama, ali se u Tristia da je pretrpio Akteonovu
sudbinu, premda je komadanje u njegovu sluaju zamijenjeno
izgonom na Crno more. On je sigurno primijetio neto
neprilino u ljubavnim vezama boice, najvjerojatnije
Augustove keri. U Brunovo vrijeme pria je bila jednako
popularna kao i u Ovidijevo. Pisac koji nas ovdje opskrbljuje
gradom koja je ilustrira je gospodin iz Poitiersa, Jacques du
Fouilloux (1515:80),podrijetlom iz Gtinea, pretea Casanove i premda se ograniio na zlostavljanje vlastite ene - markiza de
Sadea. Du Fouilloux je 1561.objavio raspravu o lovu, veoma
popularnu u to doba, pod naslovom La Vnerie u izdanju - kao
i erotska pjesma Odrastanje koja joj je slijedila - "De Marnefz et
Bouchetz frres" iz Poitiersa.65
Du Fouilloux je bio umjean lovac na jelene, to mu je
priskrbilo Jelenju tualjku u stihu Guillaumea Bouc-heta,
objavljenu na kraju izdanja iz 1561.66 Jelen izlae svoj sluaj pred
lovcem i izgovara svoje konano prokletstvo:
OPASNE VEZE

SLIKA 5.

Hvatanje jelena. Iz Jacques du Fouilloux, La Vnerie (Pariz,

1606).Uz ljubazno doputenje Newberry Library, Chicago.
Ostane li gorljiv u svome zlu, Prezirui mo i gnjev bogova,
Neka se nae pred Dijanom iz Cinta Koja se kupa gola na
izvoru,
I neka, kao Akteon, bude pretvoren u jelena poput mene,
Jauui pod svojim psom ispruenim na tebi, Koji e ti sisati
krv [sl. 5]sve dok ne postane jasno Da je ta okrutna bol
primjerena tvom zloinu.
Upravo je toj prii o lOVCU koji postaje lovinom posveen
Brunov glasoviti sonet iz Herojskih zanosa (I, str. 4).Ovdje ga
dajemo u gotovo doslovnome prijevodu:
Kada je sudbina odredila njegovu neodlunost i nerazboritost,
mladi je Akteon oslobodio svoje masti-fe i hrtove, koji poletjee

u umu nanjuivi divlja. U vodi je ugledao najljepe poprsje i

lice koji su se ikada otkrili smrtniku ili ak bogu, nainjeni od
grimiza, alabastera i finoga zlata. Tako je veliki lovac postao
lovinom.
Golemi psi brzo su prodrli lakonoga jelena koji je posjeivao
nepristupana mjesta. Tako je i sa mnom, u svojim mislima
ciljam na plijen u visinama, ali on se okree protiv mene,
ubijajui me okrutnim i pohlepnim ugrizima.
U Brunovoj pjesmi nije vana pria, nego likovi. Ti likovi su
kipovi umjetnoga pamenja. Zamislimo scenu nalik
flamanskome bakrorezu u antwerpenskom izdanju
Metamorfoza (1591.,str. 8485):polugola boica izranja iz vode
i lovac pretvoren u jelena kojega prodiru vlastiti psi. Boica,
lovac i psi predstavljaju fantazmi-ku podrku mnemonikoga
sadraja koji opisuje Bruno u svome komentaru. Dijana je
predoena s puti od alabastera, usana (ili grudi) od grimiza i
kose od finoga zlata. Iz vode izranja samo njezin trup, to znai
da joj je jedan dio vidljiv a drugi skriven. Voda simbolizira
osjetilni svijet stvoren na sliku inteligencijskoga svijeta. Vidljiv
dio Dijane predstavlja "silnu mo i djelovanje koje smrtnici ili
bogovi mogu vidjeti u prirodi i inu intelektualne
kontemplacije". Alabaster je simbol boanske ljepote, grimiz
simbol aktivne moi, dok je zlato simbol boanske mudrosti.
Psi se dijele na mastite i hrtove, to nipoto nije sluajno.
Mastifi predstavljaju volju subjekta, a hrtovi di-skurzivni
intelekt, dianoia. LOV U kojemu sudjeluju lovac i psi predstavlja
"inteligencijske vrste idealnih koncepcija koje su okultne,
malobrojni ih trae, nalaze ih jo malobrojniji, i nisu dostupne
svima koji ih trae".
Brunovu pjesmu valja protumaiti kao sliku naslikanu dok
gledamo, sliku zauvijek pohranjenu u arhivima umjetnoga
pamenja. Ona je na stanovit nain kvintesencija intelektualnih
procesa iji je objekt, Istina koja je i Ljepota, takoer objekt
Erosa.

Kao u rezbariji iz Metamorfoza, Akteonov kip zamiljen u

pamenju mora imati glavu jelena kako bi uputio na proces
preobrazbe subjekta u objekt. Zato i kako lovac postaje
plijenom? "Kroz djelovanje intelekta koji pomae u preobrazbi
u spoznato. ...Budui da on oblikuje inteligencijske vrste i
prilagoava ih prema svojim sposobnostima, jer one su
primljene u skladu sa sposobnostima primatelja, ad modum
recipientis." Samo radi ogranienosti intelekta subjekt ne moe
prigrliti svekoliki sjaj boanske istine; doista, taj fantazmiki
primatelj prisiljava inteligencijski svijet da se otkrije u obliku
fantazmi. To nije facie ad faciem znanje due, nego, naprotiv,
neizravno, pneumatiko znanje.
Ovdje se zbiva ekstatino sjedinjenje. Kreui se ahovskom
ploom spoznaje, bespomoni pijun se iznenada preobraava u
kraljicu, Dijanu, predmet njegove potrage. Intelekt se munjevito
dokida: lov se nastavlja samo "snagom volje koja subjekt
preobraava u objekt
jer se ljubav preobraava i mijenja u ljubljeno". To je pitanje
obreda prelaska iz jednoga egzistencijalnog stanja u drugo,
simboliziranoga slikom prodiranja, komadanja. "Tako ga
golemi psi ubijaju: njegov ivot u mahnitom, osjetilnom,
slijepom i fantazmikom svijetu zavrava i on zapoinje
intelektualni ivot, ivot boga, hranei se ambrozijom i
opijajui se nektarom" (II, str. 352).67
Ako su slikar i pjesnik dosad imali prvenstvo, od sada vlada
filozof, dajui tako jasno objanjenje alegorije o Akteonu da nas
iznenauje kako je dotada loe tumaena:
Nije mogue vidjeti sunce, univerzalnoga Apolona, isto svjetlo
u svom punom sjaju i najsavrenijem obliku. Meutim, mogue
je vidjeti njegovu sjenu, njegovu Dijanu, svijet, univerzum,
prirodu koja je unutar svega, koja je svjetlo u neprozirnosti
tvari to sja u tami. Od mnogih koji kroe putovima ove puste
ume, malo je onih koji nastavljaju put do Dijani-na vrela.
Mnogi se zadovoljavaju lovom na divlje i manje poznate zvijeri,
dok veina njih ne zna to da ine sami sa sobom, odredivi

konvencionalan smjer i posljedino pronalazei tek muhe.

Veoma su rijetki Akteoni koji imaju sreu gledati golu Dijanu,
toliko se zaljubiti u ljepootu tijela prirode ... da se
preobraavaju ... iz lovaca u lovinu. Jer, krajnji cilj znanosti lova
jest susresti se s tom rijetkom i divljom zvijeri koja lovca
pretvara u predmet njegova lova: u svakoj drugoj vrsti lova u
kojoj je cilj neka osobita stvar, lovac osvaja stvar i apsorbira je
kroz usta vlastite inteligencije, dok u sluaju boanske i
univerzalne divljai on irom otvara svoje srce spoznaji i biva
asimiliran, apsorbiran, sjedinjen s njome. Prije je bio obian,
uljudan i drutven, a sada je divlji poput jelena i pusti-njaka. U
toj nepreglednoj umi on ivi u jazbinama upljih planina, u
nastambama koje ne pripadaju umjetnom pamenju [stanze
non artifiose], divei se izvorima velikih rijeka, vegetira u
istoi, daleko od zagaenja obinih elja.
Dva odlomka koja objanjavaju subjektove obrede prelaska u
intelektualno stanje ne govore nam da taj prelazak znai
nadmaivanje fantazmikoga znanja. U osjetilnome svijetu
ovjek stjee znanje samo putem fantazmi. S druge strane, i to
je Brunov izniman i originalan pristup koji se odnosi na
inteligibilni svijet, ovjek stjee znanje bez posredovanja
fantazmi, facie ad faciem, bez duhovnoga posredovanja
izmeu tijela i due, budui da ovjek ivi samo u dui i kroz
duu. To je, naravno, paradoksalno stanje iju neobinost i
osobitost Bruno ne skriva:
Tako psi, odnosno, misli o boanskim stvarima, prodiru
Akteona, ubijajui ga u njegovu aspektu drutvenoga i
obinoga ovjeka [facendolo morto al volgo, alla moltitudine],
oslobaajui ga od spona uznemirenih osjetila,68 od tjelesnoga
zatoenitva tvari. Stoga on vie ne promatra svoju Dijanu kao
kroz rupu i prozor, nego, sruivi obrambene zidine, postaje
jedino oko koje promatra svekoliki obzor. Na taj nain on ga
cijeloga promilja kao jedno, lien raznolikosti osjetila, on vie

ne vidi razlike i brojeve. ...On vidi Amfitritu, izvor svih brojeva,

svih vrsta, svih uzroka, koja je monada, istinska bit svih bia. A
ako je ne moe vidjeti u njezinoj biti u istome svjetlu, on je vidi
kroz njezino potomstvo, slino njegovu, nainjeno na njezinu
sliku: budui da ta monada - priroda, univerzum, svijet -potjee
od druge monade koja je boanstvo. Potonja se reflektira i
promatra u prvoj, poput sunca u mjesecu. ...To je Dijana,
Jedno, entitet, istina, inteligencijska priroda u kojoj sjaje sunce i
velianstvo vie prirode.

AKTEON
Mnemoniki "kip" Akteona je fantazma subjekta u potrazi za
istinom, potrazi u kojoj se on slui svim iracionalnim i
racionalnim resursima svoje due. Kao i svaki ovjek, Akteon je
obdaren senzibilnou i fantazijom, dvama sredstvima za
stjecanje znanja o vanjskome svijetu prirode i unutarnjemu
svijetu due. tovie, Akteon je drutveni ovjek koji sudjeluje
u javnome ivotu s njegovim ogranienjima, njegovim
glupostima i predrasudama.
Kontemplacija gole boice ravna je Akteonovoj smr ti: on gubi
sve atribute ljudskosti - drutvenost, osjeajnost i fantaziju. No,
smrt je tek strana strana inicijacije, obreda prelaska u
subjektovo intelektualno stanje. To je stanje izravne spoznaje
inteligencijskoga svijeta koja nadilazi opeprihvaeno miljenje,
senzornu informaciju i pneumatiku fantazmagoriju.
Akteon, subjekt, odsada je "ivi mrtvac", bie ije je postojanje
paradoksalno budui da vie ne postoji u skladu s unaprijed
odreenim okolnostima svoje vrste. U biti, traumatino
iskustvo ga je pretvorilo u objekt vlastite potrage u boanstvo
smo. Akteon vie nije ovjek, nego bog. Nastavak njegove
drutvene egzistencije meu ljudima kojima vie nije slian jest
paradoks. Iz toga je razloga Brunovo djelo proeto simbolima
co-incidentiae oppositorum: on zamilja mogunost postojanja

ovjeka koji se, lien svoje ovjenosti, moe ispuniti

boanstvom ne naputajui posve svoje zemaljsko prebivalite.
Kao subjekt koji gubi svoj subjektivitet, on je mrtav, no, iznova
stjee postojanje ako - i samo ako -ga ljubi objekt koji se
preobrazio u njega. U traumatinom procesu kroz koji prolazi
Akteon nakon vienja gole Dijane, boica se uistinu daje,
preputa se, ali na samo jedan mogui nain: preobraavajui
Akteonau jelena, srodnu ivotinju, nekoga tko je napustio
razinu svoga dotadanjega postojanja i preao u oblik
postojanja u kojemu moe uivati u drutvu gole boice.
Brunove presumpcije (zadrimo se na etimoloko-me smislu te
rijei) ve su nam jasnije: on sm za sebe kae da je "ivi
mrtvac", ovjek osloboen od ogranienja ljudske vrste. On se
smatra religioznim vodom koji je, poput sv. Tome, Zarathutre,
sv. Pavla, itd., otvorio "peat nad peatima" i uiva ljubav
djevianske boice nedostine Dijane.69
S obzirom na to, razumljivo je zato ga je inkvizicija osudila na
lomau. Nije li se on, u naelu, mogao spasiti nekim malim
udom? I nije li mudra i zlokobna inkvizicija bila sigurna da
nitko nije sposoban za izvoenje takvoga uda? U svakome
suenju vjeticama - a takvo je, vjerujem, bilo i Brunovo ponavljala se muka Isusova: nije li i Isus bio pozvan neka se
spasi udom? Svakako, jedna od temeljnih kranskih istina jest
da se Isus pokorio volji svoga Oca koji je odluio, umjesto da ga
spasi, pretvoriti ga u rtvu za otkupljenje grijeha o- vjeanstva
(felix culpa, quia tamen ac tantum meruit habere
Redemptorem...).
Mogue je da je svoju smrt na lomai Bruno zamislio kao
vrhunski in procesa koji je u njemu zapoeo davno prije:
odbacivanje ovjenosti i prelazak u boansko sta-nje. Ne
svjedoe li tome njegove posljednje rijei koje se uvijek
pogreno tumae? Maiori forsan cum timore sententiam in me
fertis, quam ego accipiam, "Vi s vie straha izriete meni
presudu, nego to je ja primam".

Ako je elio biti apostolom nove religije, Bruno je u tomu

nedvojbeno uspio. Njegovo je ime utjecalo na duh i glas
mnogih slobodnih zidara, slobodnih mislilaca, revolucionara,
materijalista i anarhista 19.stoljea, a mjesto gdje danas stoji
njegov kip, ispred palae pa-pinskoga kancelara na Campo de'
Fiori, gdje je gorjela lomaa, tradicionalno je okupljalite
rimskih anarhista. Naalost, oni koji su ga pretvorili u prvaka
svoje drutvene i politike borbe nisu shvatili njegovo djelo i
linost, ograniivi se na njegovo muenitvo u borbi
protiv Crkve. Doista, Bruno je postao prorokom religije koju
nikada ne bi odobrio, iji su ideali bili dijametralno opreni
njegovima. On, najnedemokratiniji meu mi-sliocima, postao
je simbolom demokracije!
Sada moemo rekonstruirati i shvatiti Brunov cilj. Daleko od
prvaka napretka, demokracije, tehnologije ili ekologije, Bruno je
bio mislilac koji je nastojao oivjeti najistananije
vrednotejsrednjega vijeka. Bio je to poku-aj koji bi - da nije
okonao stranom smru svoga protagonista i krvavim
porazom - ostao zauvijek zakopan meu kuriozitetima
prolosti, zajedno s proizvodima Giulija Camilla, Petra iz
Ravenne ili Fabija Paolinija.

DIJANA
Dok je Akteonov kip bio prost i jednostran, kip Dijane
predstavlja mnogobrojne aspekte koji se, unato tome to
oblikuju nedjeljivo jedinstvo, mogu pojedinano analizirati.
Dijana je, stoga, istodobno priroda, mjesec i kraljica Elizabeta
Engleska.
A. PRIRODA

Pretvoren u jelena, Akteon zapravo doivljava otkrivenje: on

promatra golu boicu.
Dijana, priroda, univerzum, svijet", je ker, odnosno, slika
Amfitrite, "vrela svih brojeva, svih vrsta, svih uzroka". Ovo je
najcjelovitija definicija Dijane: "Dijana je jedno, entitet sm,
entitet koji je sama istina, istina koja je inteligencijska priroda u
kojoj sjaje sunce i velianstvo vie prirode, prema distinkciji
jedinstva stvorenoga i stvoritelja, proizvoaa i proizvoda."
Ne smijemo ishitreno zakljuiti da je ta vizija prirode uglavnom
u skladu s Brunovim djelima o magiji, ili da se ta djela razlikuju
od filozofijskoga nauka izloenoga u dijalogu De la Causa,
Principio, et Uno. Izmeu Brunovih rasprava o magiji i
njegovih filozofijskih djela moda postoje terminoloke razlike,
no ne postoje bitne razlike u naelu i metodi.
Za Bruna je materija supstrat kozmosa, dok je kozmos
animirana materija. Univerzum bez due svijeta, tjelesna
supstancija bez beztjelesne supstancije, nije mogu. Jedino to
se mijenja jest sluajni oblik, vanjski i materijalni, dok su sama
materija i supstancijalni oblik, dua, "nerastavljive i neunitive".
Meutim, materija ^ prima razliita "bia" (modalitete
postojanja). Materija u svome jedinstvu, kao platonistika
chora, moe se percipirati samo intelektualno. Njezine su moi
aktivne i pasivne; djelovanje, jedinstveno i ogranieno, ne koincidira s moi s obzirom na specifina bia. Djelovanje i mo
istovjetni su samo u prvome naelu koje je sve to moe biti.
Univerzum (Dijana) koji se pojavljuje kao simulacrum
prvobitne prirode (Amfitrite) jest sve to moe biti, budui da
sadri svekoliku materiju, meutim, radi razlika izmeu oblika
pojedinih bia on nije sve to moe biti. On je tek sjena prvoga
djelovanja i moi; u njemu djelovanje i mo nisu istovjetni, nisu
isti u njegovim dijelovima. Univerzum je "postavljen"
(explicato), podran, odjelit, dok je prvo naelo "sloeno"
(complicato), uniformno, jedno. Propadanje, smrt, porok,
udovino, proizlaze iz neuspjeha i nemoi neega to
istodobno mora biti mnogo i nastoji dosegnuti bie svojom

moi postojanja koja nadilazi djelovanje i stoga se nesavreno

ostvaruje. No, budui je apsurdno da je neto istodobno i
mnogo, individualno bie uspijeva samo zamijeniti svoje bie
drugim biem.
Univerzum, Dijana, je, dakle, sjena univerzalne due, Amfitrite:
sjena koja vrvi biima, no ipak je se ne moe zamisliti kao
nedjeljivo jedinstvo. Vidjeti golu Dijanu znai susresti tu sjenu,
dopustiti da nas ona apsorbira, napustiti ogranienja
odreenoga stanja bia. Akteon koji je mislio da postoji
odvojeno, naposljetku uvia - dok to jo moe - da je tek sjena
sjene: jedno s cjelinom.
B. MJESEC

Nije samo pjesnik Ovidije mjesec nazvao nocturna forma

Dianae (Met., XV, 196),nego i drugi Rimljani.70 Sve dok Dijana,
univerzum, takoer otkriva svoju lunarnu prirodu, Bruno dijeli
to uvjerenje.
Prisjetimo se da je u Herojskim zanosima Dijana ki
Amfitritina, "jer je monada koja je boanstvo iznjedri-la tu
drugu monadu koja je priroda, univerzum, svijet, gdje ona
samu sebe promilja i u njoj se odraava, poput sunca u
mjesecu". U tom poredbenom sustavu koji ne tvrdi da opisuje
tonu strukturu zbiljnosti, Amfitrita ima ulogu sunca (=
inteligencijskoga svijeta), dok Dijana ima ulogu mjeseca (=
osjetilnoga svijeta), nonoga planeta koji odraava sunevu
svjetlost.
Amfitrita, morska nimfa uzdignuta do boice mora kao
Posejdonova ena, druga je vana figura u Brunovu umjetnom
pamenju. Amfitrita ima dva lica, ovisno o diskurzu koji je
obuhvaa: u metafizikome diskurzu ona predstavlja
inteligencijski svijet, dok je u politikome diskurzu ona kraljica
Elizabeta.71
Prvo Amfitritino lice dodatno rasvjetljuje La Cabala del cavallo
Pegaseo (1585).Ovdje je boica izvor duha, pneume: "Svi
duhovi izviru iz Amfitrite koja je duh, i njoj se vraaju."

Zabavna pripovijest o magarcu Onoriju koja se nastavlja na

glavnu ideju dijaloga Spaccio de la Bestia trionfante,
nadahnuta je Plutarhovim moralnim djelima.
Onorio, magarac iz Tebe, bio je prodrljiv. Jednom je prilikom,
elei se domoi slasne biljke, pao u jarak i slomio kosti. Dok je
leao umirui, shvatio je da se njegov um ne razlikuje od uma
drugih ivih bia, tako i ovjeka. Nakon pokopa, Onorijeva
dua, jednaka svim J drugim duama, odletjela je u zenit.
Doavi na rijeku Letu, ona se gradila da tai svoju e, no
zapravo je odrala sjeanje na svoje ekstatine pustolovine.
Moe li se Brunova Amfitrita izjednaiti s Plutarho-vom
lunarnom Perzefonom, takoer kraljicom dua? Izmeu njih
vjerojatno postoji veza, no ini se da Brunova Amfitrita ne
poprima izriita lunama obiljeja, izuzev u sluaju kada se, kao
kraljica Elizabeta, naposljetku poistovjeuje s vlastitim
djetetom, Dijanom.
C. KRALJICA

Ficinova teorija eksternalizacije ljubavi kroz oi, koju je

barbarski oponaala francuska knjievnost 16.stoljea,73 imala
je neobinu i neoekivanu posljedicu. Slika ene je slika one
koja ranjava ljubavnikovo srce, "ratne slike" i "ratoborni
rjenik" tipini su za ensko.74 U Phi-lippea Desportesa uestali
su izrazi kao to su "taj lijepi ubojica", "moja ratnica", "moj lijepi
ubojica mukaraca".75 Druga tradicija koju obilno ilustriraju Du
Bellay, Ronsard, Grvin, Pontus de Tyard i Brantme, Drepbraava enu u "boicu", "boansku", "ljupku nezemaljsku osobu",
itd.76 Naravno, dvije tradicije esto se isprepliu, kao to je
sluaju u Desportesovim stihovima:
Ta lijepa boica, ah! ne samo lijepa: Ratnica, poput Belone,
nadjaala me.77
Kraljevska koncepcija doivjela je svoj vrhunac. Du Bellay
naziva Franju I. i Henrika II. "galskim Herakli-ma" i "velikim

monarsima svijeta", "najstarijom djecom Bogova". Henrik II. je

Jupiter, Katarina de'Medici je "velika" Junona, njegova
druica.78 Brantme je sklon istoj vrsti slika kada opisuje
kraljevninu pojavu: "Najljepi, izvanredan i osebujan lik tako
velianstvena dranja da e se ona prije smatrati nebeskom
boicom, nego li zemaljskom kraljevnom." Ili: "Kraljevna ...
nadljudska i nebeska, u svakome pogledu savrena i
potpuna."79
To bajkovito ozraje proima sve to je vezano uz kraljevske
linosti. U doba Henrika II. "Louvre, a ne kraljev dom,
predstavlja utoite gdje kurtizane, pjesnici i umjetnici tuju
svoje boanstvo u obredu koji se, kako emo vidjeti, s
vremenom proirio."80
Engleska koja u osobi kraljice Elizabete vidi sve ideale oivljene
univerzalne monarhije, oslanjajui se na francuski model stvara
vlastiti kraljevski kult, dijelom oblikovan od zajednikih, a
dijelom od individualnih elemenata temeljenih na njezinim
osobnim okolnostima. Naravno, Elizabeta se ne moe nazvati
"britanskim Heraklom". Druga je usporedba gotovo oita:
budui da je bila neudana, to je za narod bilo ravno zavjeru
doivotnoga djevianstva i krjeposti, kraljica je usporeivana sa
svakom glasovitom djevicom, bilo Astrejom,-81 vestalkom,82
Arijanom,83 zvijeem Djevice84 ili Djevicom Marijom
(poigravalo se i s fonetikom slinou izmeu Beta i Beata
Maria).85 Najuobiajenija usporedba i, takorei, najsavrenija,
jest ona koja je pretvara u boicu lova, Dijanu, poznatu i kao
Sintija i Belfeba.86
Taj izbor, opravdan ratnikim i djevianskim obiljejima
Dijane, povlai samo jedno pitanje. Naime, poznato je da je
Dijana (Sintija, Belfeba, itd.) lunama boica. Kakve veze kraljica
Elizabeta ima s mjesecom? Drevni simbolizam prua nam
izvrsno rjeenje: dok se sunce tradicionalno povezivalo s
papinstvom, mjesec je simbol carstva87 (i obrnuto). Sukladno
tome, engleska kraljica, koja se poistovjeuje s boicom
Dijanom, postaje predmetom lunamoga kulta koji je utemeljila

pjesnika kola zvana "kola noi", iji su najistaknutiji

predstavnici bili sir Walter Raleigh i George Chapman.88
Giordano Bruno, fanatini pobornik svjetskoga carstva, u
Londonu je postao gorljivi pristalica opskurnoga kulta boice
Dijane. No, simbolizam koji je tako spremno usvojio za njega je
imao metafiziku vrijednost koja je vjerojatno izmicala
Raleighu i Chapmanu, takoer sljedbenicima kulta. S
nevjerojatnom smionou Bruno, strunjak i propovijednik
Umijea pamenja, obraa se svojoj odabranoj publici na svima
dobro poznatom jeziku. "Kip" umjetnoga pamenja koji
prevladava u dijalozima napisanima u Engleskoj, jest Dijanin
kip. Sidney i Greville, da ne spominjemo uglednike kao to su
bili Raleigh i Chapman, povezivali su Dijanu s kraljicom
Elizabetom ili su, to se svodi na isto, bez ikakva napora u
svojoj fantaziji zamiljali Dijanu koja je spontano poprimala
znaajke tovane kraljice. Brunova alegorija, smiljena za
uvoenje metafizikih ideja i osobnih mnemonikih tehnika,
autoru je takoer priskrbila naklonost one koju je uzdizao same kraljice. Naalost, politiki obziri, ili prije sramoenje sira
Philipa Sidneyja, natjerali su Bru-na da napusti engleski dvor
ne stigavi uivati u uzalud oekivanim plodovima svoje hvale.
PARABOLA O DEVET SLIJEPACA
Prisutnost Dijane u Brunovu kazalitu fantazije nije jedini znak
britanskoga utjecaja. Preko francuskoga veleposlanika koji je u
njoj sudjelovao, Bruno je vjerojatno bio upoznat s alegorijom
koju je u Woodstocku 1573.uprizorio sir Henry Lee, u ast
kraljice, a o njoj je pisao George Gascoine na engleskome,
latinskome, talijanskome i francuskome, u pamfletu koji se
pojavio koncem iste godine. Henry Lee, ponajbolji vojnik
Elizabeti-na doba i prijatelj Philipa Sidneyja, priredio je
"zabavu" s predstavom o pustinjaku Hemetesu koji je, izgubivi

vid, iznova progledao im je stigao u najizvrsniju i najmudrije

voenu zemlju na svijetu.89
Ta transparenata alegorija koju je vjerojatno itao i djelomice
upamtio, probudila je u Brunu sjeanja iz mladosti: eklogu
Dialogo di tre ciechi ili Cecaria Napolitanca Marka Antonija
Epikura. U posljednjim dijalozima drugoga dijela Herojskih
zanosa, on slobodno oponaa Epikurovu eklogu, takoer
imajui na umu Picovo tumaenje prorokove sljepoe.
Protagonisti Brunove parabole su devetorica slijepaca,
mnemoniki "kipovi" koji predstavljaju devet vrsta ljubavi.
Radi unutarnjih ili vanjskih nedostataka, one potiu
senzualnost, ukljuujui klasini sindrom amor hereos, prema
opisu Pica della Mirandole.
Prvi je roen slijep; drugoga je "ugrizla zmija zavisti"; trei je,
izlazei iz tame, oslijepljen svjetlom inteligencije; etvrti je
izgubio vid gledajui samo to svjetlo; peti je oslijepio jer je
previe plakao i tako sprijeio izlazak zrake vida iz svojih
zjenica; esti je oslijepio jer je suzama pohabao svoje one
membrane koje su postale tako neprozirne da vie nisu mogle
reflektirati vizualne zrake; uzrok sljepoe sedmoga je strano
lupanje srca; oi osmoga oteene su strijelama ljubavi od
"lijepe ubojice"; i naposljetku, deveti je oslijepio radi nedostatka
samopouzdanja.
to se dogodilo?
Devet mladia, punih ivota, preklinju nebesa neka im
pomognu pronai ljubav: "O, neka se nebo smiluje i uini da se
sada pojavi, kao u prolim i sretnijim vremenima, vjetica
poput Kirke koja, pomou biljaka, minerala, otrova i ini, moe
podjarmiti i samu prirodu!" Njihova je molitva usliana te se na
Kirkinoj planini pojavljuje krasan zamak. Oni ulaze u nj i
nalaze se u prisutnosti Kirke, keri Sunca, dives Solifilia (En.,
11),koja ih osljepljuje. Devet mukaraca putuju deset godina i
naposljetku stiu na otok Britaniju, na rijeku "Tamesi" (Temza)
gdje susreu nimfe i objanjavaju im svoju situaciju. Kirka im
daje skupocjenu posudu koju e otvoriti tek kada dosegnu,

"uzvienu mudrost, plemenitu krjepost i ljepotu". Jedna nimfa

otvara "kobnu posudu", oni iznova stjeu vid i radosno zapleu
u kolu (ridda). Njihova je pjesma himna milostivoj sudbini koja
se vjeno okree: "Kolo mijenja smjer, ondje je visoko, ovdje
poskakuje; dan slijedi no, uvijek." Druga himna slavi vrelo
plima boanskoga djeteta Anadiomene koju je Jupiter primio
na nebo. Ta oceanska Venera je drugi "kip" kraljice Engleske, a
na nju upuuje esta knjiga Spenserove Vilinske kraljice (1596),
vie-manje transpa-rentne referencije na engleski dvor s
njegovim "nimfama" i gospodaricom, milovidnom.
KIRKA
Kip Kirke, arobnice, keri Sunca i, takoer, lunar-noga
boanstva, jo je jedan kip Brunova umjetnoga pamenja,
posljednji u nizu koji zapoinje Akteonom. tovie, ona
predstavlja zastraujui aspekt velike boice prirode, Dijane:
Kirka vee, Dijana razvezuje, Kirka osljepljuje, Dijana iscjeljuje.
Giovanni Gentile drao je da je Bruno vidio Kirku kao simbol
Katolike crkve, pod ijim je jarmom filozof kroio "u krasnu
Campaniju" i kojega e se osloboditi samo u zemlji britanskih
nimfa, gdje e, takorei, povratiti svoj vid.91 U Gentileovo
vrijeme veoma je malo bilo poznato o Umijeu pamenja te je
Bruno smatran tek prvakom antieklezijasticizma. Kirka,
meutim, nije mogla biti Katolika crkva, budui da je ona tek
"kip" - dodue, veoma vaan - u Brunovu mnemonikom
sustavu. Ona uva "peat nad peatima", ona upravlja
magijskim pamenjem i omoguuje odvijanje razliitih procesa
posredstvom planetarnih demona.92
Dok Dijana predstavlja univerzum u svome jedinstvu, Kirka je
gospodarica magijskih procesa te je njezi-na svrha upravo
iznova ujediniti dijelove svijeta i staviti
ih u meusobne odnose. Bez Kirke nema Dijane: lijek ne moe
postojati bez otrova.

II
VELIKI MANIPULATOR
Vinculum quippe vinculorum amor est.
Giordano Bruno
ETVRTO POGLAVLJE
EROS I MAGIJA
(I) IDENTITET SUPSTANCIJE, IDENTITET PROCESA

Ficino je tvorac jednadbe Eros = magija, iji je obrat

nedvojbeno mogu.1 On je bio prvi koji je istaknuo
supstancijalni identitet dviju tehnika manipulacije,fantazmama,
kao i njihove operativne postupke.
Ljubav je, svakako, arobnjak - tu formulu takoer valja
pripisati Ficinu (Amore, VI, 10,str. 106).Naime, svekolika mo
Magije temelji se na Erosu. Cilj Magije je ujediniti stvari kroz
njihovu inherentnu slinost. Svi dijelovi ovoga svijeta, poput
udova [odnosno, organa] iste ivotinje, ovise o Erosu koji je
jedan; oni su u meusobnom odnosu po svojoj zajednikoj
prirodi. Slino tome, u naemu tijelu mozak, plua, srce, jetra i
ostali organi uzajamno djeluju, usklauju se, meusobno
komuniciraju i osjeaju recipronu bol. Iz toga odnosa raa se
Eros koji im je svima zajedniki. Iz toga Erosa proizlazi njihovo
zbliavanje u emu poiva istinska Magija. (Ibid.)
To je ravno izjavi da su te dvije tehnike, budui da je
supstancija u kojoj se zbivaju procesi Erosa i magije jedinstvena
- univerzalna pneuma (v. dalje, 5.poglavlje) - tijesno povezane,
zapravo, istovjetne. tovie, nadzirui sve duhovne aktivnosti,
Eros je ono to osigurava suradnju djjelova univerzuma, od

zvijezda do najponiznije vlati trave. Ljubav je ime dano moi

koja osigurava kontinuitet neprekinuta lanca bia; pneuma je
ime dano zajednikoj i jedinstvenoj supstanciji koja ta bia
stavlja u uzajamni odnos. Po Erosu i kroz Eros svekolika se
priroda pretvara u veliku arobnicu (ibid., str. 107).
Ako je magija ljubav, tono je i obrnuto. Matematike
jednadbe redovito su reciprone i tranzitivne. To pravilo,
meutim, ne vrijedi za filozofijske jednadbe. No, u tom sluaju
supstancijalni identitet koji omoguava izjednaavanje tih
dvaju pojmova praeno je operativnim identitetom koji
doputa njihov obrat: ljubav je magija, budui da su njezini
procesi istovjetni magijskim procesima. Doista, ne plete li
ljubavnik svojim djelima, rijeima, uslugama i darovima
magijsku mreu oko predmeta svoje ljubavi (ibid.)? Njegovi
instrumenti uvjeravanja takoer su magijski instrumenti iji je
cilj vezati osobu uz njega. Sm Ficino, definirajui taj proces,
rabi rije rete, to znai "mrea". Rijeju, ljubavnik i mag ine
isto: bacaju svje "mree" KAKO BI uhvatili oderene predmete,
privukli ih i vezali uza se.
Dalje u ovoj knjizi (6.poglavlje) analizirat emo magijski
rjenik: Ficinova rije rete samo se nastavlja na druge priznate
izraze kao to su illex, illecebra ili esca; "mamac", "vabilo".
Poput lovca, ljubavnik i mag - zaljubljeni u prirodu, ili, rijeima
Giordana Bruna, u Dijanu - bacaju svoje mree i fantazmike
mamce i klopke kako bi zarobili dragocjenu divlja. Izlino je
kazati da kvaliteta i dimenzije lova variraju. Ljubavnik se slui
I svojim talentima kako bi zadobio kontrolu nad pneumatikim mehanizmom ljubljene.2 to se maga tie, on moe
izravno utjecati na predmete, pojedince ili drutvo, ili prizvati
prisutnost monih nevidljivih bia, de-mona i heroja3 od kojih
bi mogao stei neke koristi. Taj postupak Bruno naziva "vezati"
(vincire), a njegovi procesi nose generiko ime - "okovi"
(pincula). Giordano Bruno je tek izveo logike zakljuke iz
nauka o istovjetnosti ljubavi i magije koji je ve ocrtao Ficino.

Budui da je prvi dio ovoga djela posveen fantazmama Erosa

i, do stanovite mjere, umjetnome pam-enju, tema erotske
magije ini mi se najpodesnijom za odravanje kontinuiteta
moga izlaganja. Ovdje u se tom temom pozabaviti uz
odreene ograde, budui da je za njezino podrobnije
istraivanje nuno stei uvid u mehanizme i podrijetlo
pneumatike magije (5.poglavlje). O naelu na kojemu se
temelji erotska magija govorili smo uzgredno, u prethodnim
poglavljima. itatelja upuujemo neka ima na umu da je magija
fan-tazmiki proces koji se oslanja na kontinuitet individualne
i univerzalne pneume. Pokazat emo kako se taj kontinu-I itet
odrava i kojim sredstvima magi nastoje osigurati suradnju
nadnaravnih prisutnosti. Osim te postavke zajednike
svekolikoj magiji, erotska magija otkriva i druge aspekte,
iznenaujue moderne, koji zahtijevaju odvojeno razmatranje.
Bruno je prvi koncepciju magije doveo do njezinih krajnjih
zakljuaka, zamiljajui tu "znanost" kao nepogreiv psiholoki
instrument manipulacije masama i pojedincima. Znanje o
"lancima" (vinculo) omoguuje magu da ostvari svoj san
univerzalnoga Gospodara: zagospodariti prirodom i ljudskim
drutvom. Taj pothvat, meutim, podrazumijeva gotovo
nepremostive prepreke.

(II) MANIPULACIJA MASAMA I POJEDINCIMA

De vinculis in gnre ("O vezama openito") Giordana Bruna
jedno je od onih slabo poznatih djela ija vanost u povijesti
ideja daleko nadmauje onu glasovitih ura-daka. Po svojoj se
iskrenosti i cininoj analizi sadraja moe usporediti s
Machiavellijevim Vladarom, osobito stoga to su teme tih dvaju
djela povezane: Bruno se bavi psiholokom manipulacijom
openito, Machiavelli politikom manipulacijom. No, kako se
bezbojnim i smijenim sada ini makijavelistiki vladarpustolov u usporedbi s Brunovim magom-psihologom! Popu-

larnost Vladara odrala se i u sljedeim stoljeima, a nedavno je

Antonio Gramsci formulirao teoriju o modernome "vladaru" komunistikoj partiji. Slabo itano i redovito pogreno
tumaeno, De vinculis in gnre je unato tomu djelo koje
zasluuje jedinstveno i poasno mjesno medu teorijama o
manipulaciji masama. Trustovi mozgova koji vladaju svijetom
njime se nadahnjuju i praktino primjenjuju Brunove ideje a da
toga nisu ni svjesni. Moglo bi se govoriti o kontinuitetu, budui
da je Bruno izvrio stanovit utjecaj na ruokriare. ideoloki
pokret s poetka 17.stoljea koji je imao dalekosene
posljedice.4 No, prema naim spoznajama, niti jedan pisac,prije
i poslije Bruna, nije se tom temom bavio empirijski, slobodno
od bilo kakvih etikih, religijskih ili drutvenih obzira. Naime,
nitko se nije usudio tu temu razmatrati sa stajalita samoga
manipulatora bez prethodnoga isticanja, kao temeljnoga naela
svoga istraivanja, nekog nedodirljivog ljudskog ili boanskog
prava u ime kojeg se manipulacija osuuje.
U 19.stoljeu djelovali su ideolozi, kao to su bili Karl Marx i
Friedrich Engels, koji su drali da je religija "opijum zanarod".
U njih nalazimo odjek Brunove izjave iz De vinculis da je
religija tek mono sredstvo manipulacije masama. No, dok su
se Marx i Engels vodili humanistikim i utopistikim idealima,
Bruno nije pre-vie mario za ouvanje ljudskoga dostojanstva;
jedino pravo koje on zamilja ne pripada ni Bogu ni ovjeku,
nego samome manipulatoru.
Koncem 19.stoljea Gustave Le Bon postavio je temelje
disciplini zvanoj "psihologija masa" (Gomila, 1895). koju je
kasnije razvio Sigmund Freud ija je Psihologija masa i
analiza ega (1921)pobudila veliko zanimanje. No, cilj Le Bona i
Freuda bio je odrediti psiholoke mehanizme gomile koji utjeu
na njezino ponaanje, a ne kontrolirati gomilu. Radi moralnih
skrupula znanost odbija prihvatiti stajalite koje pripisuje
politikome ovjeku, Adolfu Hitleru, autoru knjige Mein
Kampf. Vladaru je doputeno sauvati ono to je njegovo, ak i
kada to podrazumijeva prosvjed - kao u Freudovu sluaju -

protiv Staljinovih zloina i "novoga poretka" koji je utemeljio

Sovjetski Savez.
Machiavellijev je Vladar univerzalno poznat, a mnogi su
politiari oponaali njegov primjer. No, tek danas uviamo u
kojoj mjeri De vinculis nadmaujej Vladara, kako po dubini,
tako i po suvremenosti i znaaju - danas, kada se nijedan
dravnik zapadnoga svijeta ne bi usudio ponaati poput
Vladara, nego bi se posluio istananim metodama uvjeravanja
i manipulacije kakve mu trustovi mozgova mogu staviti na
raspolaganje. Kako bismo uvidjeli prednosti i primjenjivost
djela De vinculis u dananje doba, potreban nam je uvid u
aktivnosti tih trustova, tj. propagandne mainerije, valja nam
zaviriti u pijunske prirunike iz kojih bismo mogli doznati
neto o onome to se zbiva izvan hodnika organizacija iji je
idealni cilj zajamiti red i blagostanje ondje gdje oni postoje.
Machiavellijev Vladar je prethodnik politikoga pustolova,
danas ve izumirue vrste. S druge strane, arobnjak iz De
vinculis prototip je impersonalnih sustava masovnih medija,
neizravne cenzure, globalne manipulacije i trustova mozgova
koji vre okultni nadzor nad masama zapadnoga svijeta. On
nipoto nije tip koji je proizvela sovjetska propaganda, jer je
previe istanan. Brunov arobnjak je itekako svjestan da za
stjecanje masovnih sljedbenika, kao i odanosti pojedinca, valja
uzeti u obzir kompleksnost oekjvanja, i stvoriti potpunu
iluziju davanja unicuique suum. Upravo stoga Brunova
manipulacija zahtijeva savreno poznavanje subjekta i njegovih
elja bez ega ne moe biti "spone" - vinculi. Stoga sam Bruno
istie da je posrijedi iznimno teak manevar koji zahtijeva
vrhunsku inteligenciju, lucidnost i intuiciju. Time zadatak ne
postaje nita manje sloen, jer privid mora biti savren kako bi
se zadovolji-la mnoga oekivanja. to je vee manipulatorovo
znanje o onima koje mora "vezati", to su vee njegove anse za
uspjeh, jer e znati odabrati prikladna sredstva za stvaranje
vinculi.

Cilj Brunove erotske magije je omoguiti manipula-toru nadzor

nad pojedincima i masom. Temeljna pretpostavka za to je
postojanje najmonijega orua manipulacije - Erosa u
najopenitijemu smislu te rijei: onoga to volimo, od tjelesnih
uitaka do bogatstva, moi, itd. Sve je odreeno u odnosu
spram Erosa, budui da averzija i mrnja predstavljaju tek
negativnu stranu iste univerzalne privlanosti:
Sve sklonosti i veze volje svode se na dvije, naime, na averziju i
elju, ili ljubav i mrnju. Pa ipak, i sama mrnja svodi se na
ljubav, iz ega slijedi da je jedina veza volje Eros. Dokazano je
da su sva druga mentalna stanja apsolutno, temeljno i izvorno
sama ljubav. Primjerice, zavist je ljubav prema samome sebi
koja ne trpi nadmo niti jednakost druge osobe.
Isto vrijedi i za oponaanje. Indignacija je ljubav pre-ma
vrliniskromnost istrah [verecundia, timor] nisu nita drugo do
li ljubav prema onomu to je asnoj onomu ega se ovjek boji.
Isto moemo kazati i za
druga mentalna stanja. Mrnja, stoga, nije nita drugo do li
ljubav oprene vrste, ljubav prema loemu; slino tomu, gnjev
je tek vrsta ljubavi. to se tie onih koji su posveeni filozofiji
magije, posve je razvidno da napisa spona, najznaajnija i
najopenitija [vinculum summum, praecipium et
generalissimum] pripada Erosu, stoga platonisti ljubav nazivaju
Velikim Demo-nom, daemon magnus.3
Magijsko djelovanje zbiva se neizravnim kontaktom (virtualem
seu potentialem), putem zvukova i slika koji iskazuju svoju
mo nad osjetilima vida i sluha (Theses de Magia, XV, sv. III,
str. 466).Prolazei kroz otvore osjetila, oni na imaginaciju
utiskuju stanovita mentalna stanja privlanosti ili odbojnosti,
radosti ili klonua (ibid.).
Zvukovi i slike ne odabiru se nasumino; oni proizlaze iz
okultnoga jezika univerzalnoga duha (ibid., str. 411).to se
zvukova tie, manipulator mora znati da se iz traginih

harmonija rada vie strasti nego iz kominih (ibid., str. 433)te

one mogu izvriti utjecaj na
due u dvojbi (ibid, str. 411).Ovdje takoer valja uzeti u obzir
subjektovu osobnost jer, premda ima ljudi na koje se lako moe
utjecati, postoje i ljudi koji neoekivano reagiraju na magiju
zvuka, kao onaj barbarski car koji je, sluajui jedan istanan
glazbeni instrument, mislio da slua rzanje konja (ibid., str.
433).
Slike mogu izazvati prijateljske osjeaje ili mrnju, gubitak
(pernicies) ili raskalaenost (ibid., str. 411).tovie, taj umjetni
fenomen svakodnevno dokazuje injenica da pojedinci ili stvari
u nama spontano izazivaju | simpatiju ili antipatiju, odbojnost
ili privlanost (ibid., str. 447).
Vid i sluh tek su sekundarni kanali kroz koje "lovac
na due" [animarum venator), mag, moe uvesti "lance" i vabila
(De vinculis in gnre, III, str. 669).Glavni ulaz (porta et
praecipuus aditus) svih magijskih procesa jest fantazija (De
Magia, III, str. 452),jedina vrata (vinculum vinculorum) (ibid.,
str. 453).Mo imaginarnoga poveava se intervencijom
kognitivne sposobnosti: to je ono to moe podjarmiti duu
(ibid.). Stoga "lanac" mora proi kroz fantaziju, jer "u intelektu
nema niega, ega prethodno nije bilo u osjetilima [quod prius
nonfuerit in sensu], i nema niega to proizlazi iz osjetila to bi
moglo dosegnuti intelekt bez posredovanja fantazije" (De
Magia, XLIII, sv. III, str. 481).
U skladu s apstrakcijom samoga manipulatora koji, navodno,
moe imati potpuni nadzor nad vlastitom imaginacijom (barem
u teoriji), veina smrtnika preputena je neobuzdanim
fantazjjama. Neke profesije, meutim, zahtijevaju voljnu
primjenu imaginacije (pjesnici, umjetnici), no to se ostalih ljudi
tie, kraljevstvo imaginacije oivljavaju vanjski uzroci. U tome
sluaju valja nam razlikovati fantazije prouzroene voljnim
djelovanjem (ali druge vrste) samoga subjekta i fantazije ije je
podrijetlo drugdje. Potonje mogu prouzroiti demoni ili ih
potaknuti ljudska volja (De Magia, III, str. 449).

Ovdje je implicirana volja manipulator koja je i sama od osobite

vrste. Doista, Bruno upozorava svakoga manipulatora fantazmi
- majstora pamenja - neka svoje emocije i fantazije dri pod
nadzorom kako ne bi, uvjeren da je njima zagospodario, postao
njihovim robom. "Pazi da se iz manipulatora ne pretvori u
oruje fantazmi": to je najvea opasnost za uenika (Sigillus
sigillorum, II, 2,str. 193).Istinski magijski manipulator mora
biti sposoban "ustrojiti, ispraviti i stvoriti fantaziju, svojom
voljom stvoriti drukije vrste" (De Magia, XLVI-II, sv. III, str.
485).
ini se da je ovjek obdaren iznimno sloenim mozgom koji ne
posjeduje specijalnu sposobnost analize podraaja prema
njihovoj provenijenciji. Ukratko, o-vjek nije sposoban
razlikovati snovienja od podataka koje prenose osjetila,
izmeu imaginarnoga i opipljivoga.6 Bruno manipulatoru
postavlja nadljudsku zadau: on ponajprije mora tono i
smjesta klasificirati podatke prema njihovoj provenijenciji,
potom se mora osloboditi svih emocija izazvanih vanjskim
uzrocima. Rijeju, on vie ne smije reagirati na vanjske
podraaje. Nadalje, manipulator sebi ne smije dopustiti da ga
dirne samilost ili ljubav prema dobrome i istinitome kako se ne
bi "okovao". Kako bi zagospodario drugima, najvanije je da se
oslobodi tuih utjecaja (De Magia, XLVIII).
Neusporedivom otroumnou Bruno jasno razlikuje teologiju
(s temeljima morala koji je bio iskljuivo teoloka disciplina) i
"mentalnoga gledita laika" (civilis speculatio) ijim se
predstavnikom smatrao. Teologija poznaje istinsku religiju i
krivovjerje, dobro i zlo ija je narav uglavnom ideoloka. Nema
govora o manipulaci-ji pojedincima ili masom, nego naprosto o
poslanju s ciljem obraanja na jednu i jedinu istinu. Naprotiv,
za Bruna postoji samo jedno sveto naelo, samo jedna istina:
sve je podlono manipulaciji, nitko ne moe izbjei meuodnos, bilo da on ukljuuje manipulatora, manipuliranu osobu,
ili neko sredstvo (De vinculis, III, str. 654).Sama teologija,

kranska vjera i sve ostale vjere tek su vjerovanja masa

utemeljena magijskim procesima.
Bruno opetovano istie da je za uspjenost magijskoga procesa
nuno da su i izvoa i subjekti uvjereni u njegovu
UINKOVITOST. Vjera je GLAVNI uvjet magije: "Nijedan izvoa
- mag, uenjak ili prorok - nita ne postie bez subjektove vjere"
(De Magia, III, str. 452),a Hipokrat kae: "Najuinkovitiji
lijenik je onaj u kojega mnogi vjeruju" (ibid., str. 453).
"Openito se smatra... da vjeru moramo imati I mi i nai
pacijenti. To je glavni uvjet bez kojega se nita ne moe postii"
(De Magia mathe-matica, VI, sv. III, str. 495)."Vjera je najjaa
veza, lanac nad lancima [vinculum vinculorum] koji je, takorei,
otac svih ostalih: nade, ljubavi, religije, pobonosti, straha,
strpljenja, uitka..., gorine, mrnje, gnjeva, prijezira, itd..." (De
Magia, OIL, sv. III, str. 490)."Izvoa (magije)! mora imati
aktivnu vjeru, a subjekt pasivnu. Potonji je osobito vaan jer
bez njega izvoa, bilo racionalni ili boanski, nita ne moe
postii" (ibid.).
Razvidno je da se neuki lake osvajaju fantazmama teologije i
medicine:
Lake je okovati (vinare) neuke ljude. Njihove se due otvaraju
tako da stvaraju prostor za prolaz impresija pobuenih
izvoaevim tehnikama, irom otvarajui prozore koji su u
drugih ljudi uvijek zatvoreni. Izvoa raspolae sredstvima za
kovanje svih okova koje poeli: nade, samilosti, straha, gorine,
gnjeva, radosti, strpljenja, prijezira spram ivota, smrti,
bogatstva. (De Magia, III, str. 453454.)
Prorok nije sluajno spomenut zajedno s magom i lijenikom.
Najoitiji rezultat Brunove misli jest da je religija oblik masovne
manipulacije. S pomou uinkovitih tehnika utemeljitelji
religija mogli su dugotrajno utjecati na imaginaciju neukih
masa, kanalizirati njihove emocije i budei u njima osjeaje
samoprijegora i portvovnosti koje inae ne bi osjeali.

Takve se izjave lako mogu pogreno protumaiti u smislu

Brunove socioloke kritike religije. To nije tono, jer Bruno
religiju ne "prokazuje", nego je promatra ire, sa stajalita
manipulatora. Bruno ne osuuje religiju u ime humanistikih
naela koja su mu posve strana. tovie, njega ne zanima
religija per se, nego nain na koji se religija utemeljuje kada
pronae mase koje su je spremne prihvatiti i poruku prikladnu
za njihovo obraenje. to se samoga manipulatora tie, on mora
biti vjerodostojan i postojan u svojoj vjeri i moi uvjeravanja, to
vie to je uspio u sebi i drugima uguiti philautia samoljublje, egoizam (De vinculis, III, str. 652,675).Sve je
podlono manipulaciji, kae Bruno, no manipulator nema
pravo svoje moi nad masama koristiti za sebine ciljeve. S
druge strane, ini se da subjektovo samoljublje u neku ruku
olakava stvaranje "veza".
Openito uzevi, lake je izvriti dugotrajan utjecaj nad
masama nego nad pojedincem. Vincula nad masama openitije
su vrste. U sluaju pojedinca, ponajprije, valja stei uvid u
njegove sklonosti i strahove, u ono to pobuuje njegovo
zanimanje i u ono prema emu je ravnoduan: "Doista, lake je
manipulirati (vincire) s nekoliko osoba, nego s jednim
ovjekom" (ibid., str. 688)."Vjerujem da potekoa nije u
vezivanju ili oslobaanju [vincire et solvere], nego u
pronalaenju prave veze meu vezama izbor je prije
arbitraran nego rezultat prirodnoga procesa ili manipulativne
tehnike" (ibid., str. 686).
Nedvojbeno je da se svaki pojedinac moe smjestiti u odreenu
kategoriju, na temelju dobi, fizionomije, itd., isto tako svakome
pojedincu pripada odreena "veza" (vincula) te ne postoje dvije
osobe koje posve odgovaraju jedna drugoj (ibid., str. 646).
Razliitim se pojedincima moe manipulirati na temelju
razliitih kriterija: ljepota koja potinjava Sokrata ne potinjava
i Platona, interesi mnotva razlikuju se od interesa elite,
mukarci imaju drukiji ukus od ena, ne-

kim se mukarcima vie sviaju djevice, dok su drugi skloniji

promiskuitetnim enama (ibid., str. 639).Ono to je u svemu
reenome konstantno jest kvaliteta "lanca nad lancima",
vinculum vinculorum, koji je Eros (ili osjetilni uitak i, katkada,
fantazija, to je naposljetku isto).
(III) VINCULUM VINCULORUM
Pod izrazom vinculum vinculorum, "lanac nad lancima", Bruno
podrazumijeva tri odvojene stvari, naime, Eros, fantaziju i
vjeru. Naravno, ve nam je poznato da je Eros fantazmiki
proces koji broj izraza svodi na dva. Takoer nam je poznato da
je temelj na kojemu se vjera oblikuje i produbljuje imaginacija,
iz ega slijedi da je vinculum vinculorum sintetiar, primatelj i
proizvoa fantazmi.
Meutim, Bruno taj izraz najee rabi kako bi opisao
izvanrednu mo Erosa, daemonis magni, koji upravlja svim
magijskim djelovanjima. Ona su tek eksploatacija individualnih
sklonosti i stavova u cilju stvaranja trajnih veza ija je svrha
podvrgavanje pojedinca ili grupe volji manipulatora.
Pretpostavka je da nitko ne moe izbjei magijski krug: svatko
je ili manipuliran ili manipulator. Zagospodarivi vlastitom
fantazijom i oslobodivi se tereta tatine koja ga je inila
ranjivim za hvale i pokude, manipulator nastoji svojom
intuicijom proniknuti karakteristike, reakcije i emocije subjekta
kojega eli vezati svojim tehnikama. Poput uhode koji se eli
domoi materijala za erotsku ucjenu, mag mora pribaviti sve
dokaze koji e mu omoguiti da svoga subjekta svrsta u neku
kategoriju. To je teak zadatak, no njegovo je izvrenje uvjet za
pokretanje vinculi, tj. njegove etiri faze: prva je, jaanje veze
ili lanca (iniectio seu invectio), druga je sama veza (ligatio seu
vinculum), trea je privlanost koja iz nje proizlazi (attractio),
etvrta je uitak objekta koji je pokrenuo proces (copulatio

quaefruitio dicitur). Naravno, posrijedi je erotska veza koja se

troi "kroz osjetila po-mou kojih je veza stvorena. ...Upravo se
stoga ljubavnik eli posve preobraziti u ljubljeno: jezikom,
ustima, oima, itd." (De vinculis, str. 642).Lanac dosee subjekt
"znanjem, vee ga naklonou i, openito govorei, djeluje
putem uitka" (ibid., str. 641).
Koja je svrha toga opisa vinculi cupidinis, libidnono-zne veze?
Na to je pitanje teko odgovoriti, jer je Brunova rasprava u
mnogim pogledima neeksplicitna. Budui da sam pronaao
odgovor, valja mi ga i obrazloiti.
Prva je mogunost da Bruno, raspravljajui o ljubavi kao
prirodnoj vezi, za cilj svoje fenomenologije nije postavio
manipulaciju, nego naprosto uspostavu pa-radigme za svaku
umjetnu i magijsku vezu. Doista, on nigdje izriito ne kae da je
manipulatorova svrha isko- ritavanje "ljudske slabosti",
prirodnih sklonosti libida.
Toj se hipotezi suprotstavlja nekoliko imbenika, neke od njih
ve smo spomenuli, no najvanije tek valja pojasniti. Tono,
glagol vincire, "okovati, staviti u lance", rabi se u kontekstu u
kojemu je njegovo aktivno, operativno znaenje nedvojbeno:
"Onaj tko posjeduje univerzalni uzrok, ili barem narav,
sklonost, stav, korisnost i konanost odreene stvari koju eli
okovati, znat e kako je okovati [vincire ergo novit] (ibid., str.
659;v. takoer str. 638).Nadalje, taj nam odlomak prua klju
za Brunovu raspravu - to je ona ako nije analiza naravi i
sklonosti "stvari koje e se okovati", analiza particulares res
vinciendae?
Druga hipoteza, jo labavija, jest da Bruno naprosto opisuje
fenomenologiju Erosa, kao i Ficino i Pico della Mirandola.
Naspram toga stoji temeljna ideja rasprave, koja je ve oita iz
naslova. Ovdje nisu posrijedi apstraktni mehanizmi Erosa,
nego vincula, proizvodnja veza koja dodatno uprouje
injenica da se svi "lanci" svode na erotski vinculum. Tono je
stoga da je fenomenologija Erosa paradigma vincula in gnre,

no to su magijski lanci kojima se slui manipulator kako bi

zagospodario pojedincima ili skupinama pojedinaca.
Trea hipoteza, koja ne implicira ideju manipulacije, jest da je
znanje o erotskoj fenomenologiji manipu-latoru korisno ne
samo za vrenje utjecaja na vanjski svijet, nego i za stjecanje
imuniteta prema svim vrsta-ma "veza". To je tumaenje
vjerojatno i znailo bi da je Brunov manipulator ovjek koji zna
sve o ljubavi kako bi znao ne ljubiti. Upravo je osoba koja ljubi
ona koja je okovana. "Ljubav ljubavnika je pasivna, ona je lanac,
vinculum. Aktivna je ljubav neto drugo, to je aktivna mo u
stvarima, mo koja okiva [est ille qui vincit]" (ibid., str. 649).
etvrta i konana hipoteza, koja takoer ne ukljuuje
sposobnost manipulatora bilo za kovanje okova ljubavi ili
oslobaanje od njih, jest da je Bruno, meu ostalim, svoga
itatelja-uenika elio poduiti medicinskome znanju koje e
mu omoguiti razmatranje erotskih pitanja bez predrasuda,
"kidajem" zamiljenih vincula koji njegove pacijente veu uz
njega. U nekim sluajevima to je veoma vjerojatno i potvreno
je uporabom glagola exsolvere, antonimom glagola vincire koji
se pojavljuje odmah uz njega (ibid., str. 675).Odlomak je
zanimljiv jer pokazuje da je subjektovo stanje receptivnosti veoma vano ad quomodolibet vinciendum et exsolvendum, "za
okivanje i oslobaanje od veza na bilo koji nain" Razvidno je
stoga da se manipulatorovo djelovanje ne sastoji samo u
vrenju magijskoga utjecaja, nego i u kidanju vincula koje trpi
pacijent.
Zakljuno, raspravu De vinculis in gnre valja tumaiti kao
prirunik za maga i manipulaciju pojedincima prema njihovim
emocionalnim naravima i magovo dr-/anje na odstojanju od
opasnih utjecaja Erosa kako bi izlijeio pacijente u vlasti monih
erotskih uroka.
Temeljna ideja rasprave jest da "ljubav vlada svije-tom", da je
"najvri lanac onaj Venerin" (ibid., str. 696):Eros je "gospodar
svijeta: on svakoga tjera, usmjerava, upravlja i umiruje. Sve se
ostale veze svode na tu jednu, kao to moemo vidjeti u

ivotinjskome carstvu gdje nijedna enka i nijedan mujak ne

trpe suparnike, zaboravljajui ak hraniti se i pojiti te
ugroavajui svoje ivote" (ibid.). Dakle, vinculum quippe
vinculorum amor est, "uistinu, ljubav je lanac nad lancima". I
jo, "Sve veze povezane su vezom ljubavi, bilo stoga to o njoj
ovise ili stoga to su na nju svedene." "Ijubav je temelj svih
emocija. Onaj tko nita ne ljubi, niega se ne boji, niemu se ne
nada, niime se ne hvali, niime nije izazvan, nita ne prezire,
ne optuuje, za nita se ne ispriava, ne moe se poniziti, nema
suparnika, ne gnjevi se. Ukratko, nita ga se ne dotie" (ibid.,
str. 684).Takav pojedinac je, naravno, sm manipulator koji,
kao apsolutni gospodar sfere Erosa, zna kako se drati po-dalje
od svih vincula, od svih zamki ljubavi. to je taj vinculum?
To je, naravno, ljepota u najiremu smislu. No, ta lje-pota koja
zarobljava nije u unaprijed odreenim proporcijama udova.7
Ona ima "bestjelesni razlog postojanja" koji se razlikuje s
obzirom na narav svakoga pojedinca. Katkada se dogodi da je
savreno lijepa djevojka manje privlana od druge, teoretski
manje lijepe. To se moe objasniti tajnom kommikacijom (ibid.,
str. 641)izmeu ljubavnika i predmeta njegove ljubavi.
Kako djeluje vinculum?
Njegov je uzrok fantazija. koja je autonomna i ima vlastitu
zbiljnost: "Fantazjja je istina, ona djeluje u aktualnosti, ona
moe zbiljski utjecati na objekt" (ibid., str. 683).Ona takoer
napada subjekt kroz "vrata imaginacije". Ona dosee
kognitivne sposobnosti, odreuje emocije i izaziva zadovoljstvo
subjekta (ibid., str. 641).
U tome vanu ulogu ima vid, te ljubavnik esto vene od udnje
da vidi predmet svoje ljubavi (ibid., str. 648).
Najzanimljiviji dio Brunove teze posveen je vrsta-ma vinculae.
One su mnogobrojne jer se emocije svake pojedine osobe
diferenciraju s obzirom na primatelja: "Nae veze sa sinovima,
oevima, sestrama, suprugama, enama, razvratnicima i
prijateljima razlikuju se" (ibid., str. 646)."Postoje mnoge vrste

sjemena, Venera je raznolika, ljubav je raznolika, veze su

raznolike" (Multiplex semen, multiplex Venus, multiplex amor,
multiplex vinculum; ibid., str. 651)."ena se vee za enu, dijete
za dijete, mukarac za mukarca, mukarac za enu, ovjek za
svoje pretpostavljene, za sebi jednake, za sebi potinjene, za
prirodne stvari, za umjetne stvari. Stvari se veu za druge
stvari" (ibid.). U naelu, ovjek je slobodniji od zvijeri u izboru
"okova": drijebica se lako predaje bilo kojemu konju, s druge
strane, ena se ne podaje svakome mukarcu (ibid., str. 648).
Premda je gotovo nemogue tono odrediti narav "veza"
sposobnih za vezanje jedne osobe za drugu, postoje neka opa
pravila prema kojima se subjekti mogu svrstati u grupe, s
obzirom na dob, temperament, fizionomiju i drutveni poloaj.
Te klasifikacije olakavaju izbor genusa "veza", ali nisu dostatne
za uspostavu posebnih vrsta.
Primjerice, dijete je manje podlono erotskim privlaenjima.
Tek nakon etrnaeste godine ono je sposobno odgovoriti na
erotske podraaje. Najranjiviji su zreli ljudi, budui da su
njihove spolne moi razvijenije a meu njima osobito
adolescenti, jer njima Eros predstavlja novo i dugo oekivano
iskustvo, a budui da su im genitalni kanali ui, erotski je
uitak u njih intenzivniji (ibid., str. 676677).
Od etiri temperamenta, melankolici se najsprernni-je
preputaju zavodljivosti osjetilnih uitaka, budui da su
obdareni razvijenom fantazijom sposobnom za zamiljanje
svakovrsnih erotskih sladosti. No, ta sklonost pekulaciji i
kontemplaciji ini ih emocionalno_ne-stabilnijima. Nadalje,
melankolici uranjaju u osjetilne uitke radi uitaka samih, a ne
radi potomstva (ibid., str. 677).
Fizionomija takoer pomae manipulatoru pri erotskoj
klasifikaciji subjekta. Primjerice, ljudi mravih i miiavih
goljenica, istaknuta kukasta nosa, koji svojim oblijem
podsjeaju na divokoze, poput satira su skloni spolnim
uicima. Njihove su emocije kratkoga vijeka, a strast im se brzo
gasi (ibid., str. 678).

Ljudi viega stalea vole da ih se asti i hvali. Oni su lak posao

za ulizice, pod uvjetom da ovi ne pretjeruju. Kako bi se
"okovao" dobrotvor, dostaje "uveati
i njegove osrednje sposobnosti, umanjiti njegove poroke,
oprostiti mu neoprostivo i mane mu pretvoriti u vrline" (ibid.,
str. 646,666).
Naposljetku, postoje psihiki uici i fiziki uici, ili
oboje istodobno (ibid., str. 645);postoji prirodna ljubav i
apstraktna ljubav koju prakticiraju heremita masturbans (ibid.,
str. 644).Uz te openitosti, Bruno takoer navodi neka veoma
tajnovita pravila za kontroliranje seksualnosti koja emo sada
pokuati protumaiti.
(IV) IZBACIVANJE I ZADRAVANJE SJEMENA
Neki dijelovi De vinculis osobito su zanimljivi stoga to
pokazuju da Brunovoj magiji nije bila strana praksa coitusa
reservatusa. Poznato je da su ga prakticirali taoisti u Kini8 i
tantriki jogiji u Indiji i Tibetu,9
Brunove su opaske, meutim, toliko saete da je za tumaenje
njihova znaenja potrebno uloiti najveu panju kako ne bi
bile pogreno shvaene. Budui da one obuhvaaju tek
nekoliko reenica, uinit emo iznimku od opega pravila ove
knjige kako bi itatelji mogli uz prijevod konzultirati i latinski
tekst:
Iactu seminis vincula relaxantur, retentione vero in-tenduntur;
taliter debet affectus qui vincire vult, qualiter qui vincire debet.
Propterea in conviviis et post convivia inspirare introducitur
in ossibus ignem Cupido. Vide. Continentia est principium
vinculi, abstinentia praecur-ritfamem, haec melius cibum
attrahit. (De vine, str. 645:Izbacivanje sjemena oslobaa od
veza, dok zadra-vanje sjemena jaa veze. Tko eli nekoga
vezati obvezan je razviti iste osjeaje kao i onaj kojega eli

vezati. Kupid nas, tako, napada kada smo zahuktani na

domjencima ili poslije domjenaka. Eto: zadravanje je
poetak veze, apstinencija prethodi gladi, a glad vodi
hranjenju.)
Vinculum fit ex prolifico semine quod ad actum suum rapitur,
nititur atque rapit; ideo hos emissum secundum partem, perit
secundum partem vinculi vis. (Ibid., str. 663:Postoji veza_koju
stvara plodonosno sjeme koje biva privueno, trsi se i
pribliava svome djelu. Stoga, kada se sjeme djelomice Jzbacuje
tada i snaga veze djelomice slabi.)
Cupidinis vincula, quae ante coitum intensa erant, modico
seminis iactu sunt remissa et ignes temperati, obi-ecto pulchro
nihilominus eodem permanente. (Ibid.: Ku-pidove veze, koje su
prije parenja bile snane, slabe nakon umjerene ejakuacije, a
gorljivost jenjava ak i kada predmet privlanosti ostaje.)
Sloit emo se da iz Brunovih opaski, saetih do nerazumljivosti, moemo izvui nekoliko tumaenja. Ve smo
iznijeli prvu hipotezu, naime, da on razmatra praksu
zadravanja sperme, ili coitusa reservatusa. Znamo da su
takvom praksom, kao i vjebama "embrijskoga disanja", taoisti
postizali vitalnost i dugovjenost, dok su tantriari, u okviru
istanane i mnogo profinjenije fiziologije, pomou maithune
(maithuna) budili uspavane ikozmike energije i kanalizirali ih
do "Lotosa s tisuu latica" na vrhu glave, ulazei u stanje
ekstaze. U oba sluaja coitus reservatus predstavlja jednu od
neophodnih metoda za postizanje cilja.
Budui da u raspravi o erotskoj magiji Bruno govori o
zadravanju sperme, mogli bismo se zapitati nije li moda imao
na umu spomenutu praksu.
No, otkrivamo da tomu nije tako. Njega zanima nain
zavoenja, stvaranje veza i privrenosti. On primjeuje da veze
slabe s dobivanjem zadovoljstva. Stoga, uitak mora
izostatikako bi se odrala snaga veze.

No, na koga se to odnosi: na manipulatora ili na subjekt koji se

opinjava Erosom? to se manipulatora tie, on mora biti
slobodan od svake privrenosti, stoga bi za njega bilo
prikladnije da izbaci sjeme i oslabi vezu. S druge strane, njemu
je u interesu da subjekt ne utauje njegovu udnju, jer uitak
vodi do kidanja "veze".
Jo nismo stigli u srce Brunove poruke. Meu zagonetnim
odlomcima koje smo preveli nalazi se jedan koji nas vodi u
pravome smjeru: "Postoji veza koju stvara plodonosno sjeme
koje biva privueno, trsi se i pribliava svome djelu." To
vjerojatno znai da onaj tko gorljivo udi ima mo privlaenja
objekta svoje udnje. S druge strane, ako on izbacuje sjeme,
snaga njegove udnje slabi, a posljedino slabi i snaga "veze".
Stoga bi manipulator trebao jaati vezu, zadravati spermu, jer
"tko eli nekoga vezati obvezan je razviti iste osjeaje kao i onaj
kojega eli vezati". To je prijelazni rezultat magije: probuditi
emociju koju manipulator mora probuditi u sebi, jer e je tako
uspjeti prenijeti fantazmikim mehanizmima svoje rtve.
Ono to Bruno eli kazati nema nikakve veze s praksama
coitusa reservatusa: on naprosto manipulatoru preporua
zadravanje i istodobno gorljivu udnju spram subjekta.
tovie, ne kae li on da je "sposobnost vezanja [drugih] to vea
to je vea ovjekova svetost" (ibid., str. 651)?Doista, on mora
njegovati istu strast koju eli pobuditi u svojoj rtvi, meutim,
valja mu dobro paziti ne bi li ga obuzele vlastite fantazme i
nikada ne smije teiti zadovoljenju elje jer e se u tom sluaju
veza raskinuti.
Temelj veze izmeu manipulatorove kontinencije i njegovih
magijskih ili vizionarskih sposobnosti veoma je star, prestian i
ima mnogobrojne oblike. Vidjeli smo da je drevna medicina
uspostavila usku vezu izmeu pet osjetila, proizvodnje glasa i
izluivanja sperme. Renesansna je medicina povezivala potonje
dvije, budui da one predstavljaju jedina dva naina na koje
duh vidljivo naputa tijelo.10 Izlino je kazati da prevelik gu-

bitak sperme ne utjee samo na glas, nego i na ostale duhovne

aktivnosti subjekta te da, reciprono, iste posljedice povlai i
pretjerano govorenje.11 Oprena pneumatoreji jest akumulacija
pneume do koje dolazi seksualnom kontinencijom.
Sve su te ideje sadrane u raspravi koju je 1657.pod naslovom
Alphabeti vere naturalis Hebraici brevissima Delineatio
objavio Franciscus Mercurius van Helmont (161498),sin
glasovita iatrokemiara i Paracelzusova sljedbenika Ioannesa
Baptiste van Helmonta (15771644):12"Ako se sjeme ne izbacuje,
ono se preobraava u duhovnu silu koja uva svoju sposobnost
proizvodnje sperme i oivljuje dah isputen govorom."13
U De vinculis se Giordano Bruno vjerojatno referira na slinu
ideju koja velia kontinenciju radi njezine sposobnosti stvaranja
vincula, magijskih veza. Zanimljivo je da je posrijedi samo
fizika kontinencija, budui da na psihikoj razini Bruno
preporua proizvodnju razuzdanih fantazmi ija je svrha
utjecati na subjektovu unutarnju svijest.
Samimo. Brunov manipulator vri dvije oprene aktivnosti: s
jedne strane, on ne smije dopustiti da bude zaveden, stoga u
sebimora iskorijeniti svu ljubav, ukljuujui i samoljublje, dok s
druge strane nije imun
na strasti. Naprotiv, on bi u svom fantazmikom mehanizmu
trebao raspaljivati najvee strasti, pod uvjetom da su one
sterilne i da je od njih odvojen. Jer, jedini nain da se nekoga
opini jest eksperimentirajui na sebi samome s onime to se
eli probuditi u rtvi.
To je neobina i zapanjujua metoda koja, meutim, dobro
objanjava navedene saete odlomke, a potvruje je i Brunov
savjet majstorima pamenja u Sigillus sigillorum. On im gotovo
doslovce kae sljedee: "Uzbuujte se; ljudi koji su najskloniji
erotskim uicima i mrnji upravo su najaktivniji" (Sig. sig., 22,
sv. II, 2,str. 166).
Nema umjetnoga pamenja bez veoma jake afektivnosti,
emotivno nabijenih slika. I ne moe biti vrhunske inteligencije i

kontemplacije bez prolaska kroz vrata emotivnih slika (ibid.,

2223,str. 16667).
Brunova metoda od manipulatora zahtijeva protuslovlje. Od
njega se trai da istodobno bude "vru" i "hladan", opijen
ljubavlju i posve ravnoduan spram svih strasti, suzdran i
raskalaen. To objanjava sveprisutni oksimoron u njegovoj
poeziji, suivot oprenih slika i simbola. On uglavnom opisuje
svoje duevno stanje kao mjeavinu vatre i leda, to nam je
itekako razumljivo s obzirom na ono to nam je poznato o
njegovoj magijskoj praksi.14
(v) O MAGIJI KAO OPOJ PSIHOSOCIOLOGIJI
Brunova erotska magija, premda neortodoksna, pruila nam je
bolji uvid u krajnje zakljuke do kojih moe dovesti istovjetnost
supstancije i manipulacije izmeu Erosa i magije.
Zapitajmo se iznova o odnosu izmeu erosa i magije, naime,
gdje Eros zavrava i gdje poinje magija? Odgovor je, ini se,
veoma jednostavan: u trenutku kada se Eros oituje, oituje se i
magija. Upravo stoga erotska magija, u krajnjoj liniji,
predstavlja polazite svekolike magije.
Valja nam zai jo dublje u definiciju magije kao duhovne
manipulacije. U svakome sluaju, kazati da je svaka duhovna
manipulacija istodobno magijska pitanje je prijelazne
pretpostavke. Najprostija prirodna pneumatska aktivnost
ukljuena u svaki intersubjektivni proces jest Eros koji implicira
da su svi erotski fenomeni istodobno magijski fenomeni u
kojima pojedinac igra ulogu manipulatora ili manipuliranoga
ili, pak, instrumenta manipulacije.
Da bi subjekt mogao sudjelovati u magijskim praksama nije
nuno da i sama ideja magije prijee prag njegove svijesti.
Zapravo, budui da nema ina koji na ovaj ili onaj nain ne
ukljuuje pneumu, moemo kazati da svekoliko postojanje

pojedinca pripada sferi prirodne magije. A budui da odnosima

izmeu pojedinaca upravljaju "erotski" kriteriji u najiremu
smislu, ljudsko drutvo na svim svojim razinama predstavlja
magiju na djelu. Premda su toga nesvjesna, sva bia koja se,
prema logici ureenja svijeta, nalaze u posrednikom inter subjektivnom poloaju, sudjeluju u magijskome procesu.
Manipulator je onaj koji je, poznavajui strukturu toga
mehanizma, ponajprije promatra intersubjektivnih odnosa i
onaj koji stjee znanje na temelju kojega e u budunosti stei
neku korist.
Sve reeno podsjea na koncepciju 'procesa transfe-rencije"
Jacquesa Lacana za kojega je svijet tek veliki mehanizam
intersubjektivnih razmjena u kojemu svaki pojedinac ima ulogu
pacijenta ili analitiara.
Magu su na raspolaganju vee mogunosti. One lijenike su
relativno ograniene. Uzmimo dvije osobe, A i B, i njihov
meusobni odnos, Y. Pretpostavimo da A voli B i da B ne dijeli
iste osjeaje. Njihov odnos, Y, definiran je tom okolnou.
Magov je zadatak modificirati Y: stavljajui se u slubu osobe
A, za nju e privui naklonost osobe B. No, pretpostavimo da
obitelj osobe
A eli da se ona odrekne lude strasti prema osobi B: stavljajui
se u njezinu slubu, manipulator mijenja Y i "lijei" osobu A. To
je zadatak lijenika. Pretpostavimo da je A magijski
manipulator i da eli stei naklonost osobe B. On je mag, ne
lijenik. Trei sluaj, koji ukljuuje dva sluaja zbiljske magije i
jedan medicinski. Koja je tono granica izmeu tih dviju
disciplina? Razvidno je da su moi lijenika zakonito
ograniene na sluajeve u kojima je bolest osobe A u opreci s
interesima drutva, to znai da je ona izvan sfere normalnoga.
S druge strane, erotski mag openito moe svoje talente
iskoristiti pro-tiv samoga drutva i protiv volje pojedinca.
Pretpostavimo da je osoba A viestruki pojedinac, skupina s
jednoobraznim reakcijama. Osoba B je prorok, utemeljitelj

religije ili politiki voa koji podjarmljuje osobu A uz pomo

magijskih tehnika uvjeravanja. Njegove tehnike, kao i tehnike
lijenika, jednako su prihvatljive, budui da, dobivi drutveni
konsenzus, na manipulator sm diktira pravila drutva.
Tri hipostaze: mag, lijenik, prorok. Oni su nerazdvojivo vezani
i nemaju jasnih linija razgranienja. "Psihoanalitiar" je takoer
lan te grupe, budui da je polje njegova djelovanja ono
zabranjeno i nadljudske
Zajedno sa specijalizacijama i razgranienjima vjetina, rekli
bismo da su dva Brunova maga - istinski mag i prorok nestala. Meutim, prije e biti da su se oni tek preruili u
prihvatljivija i prizemnija oblija. Premda je analitiar jedan od
njih, on nije najvaniji. Dananji je mag zaokupljen javnim
odnosima, promidbom, istraivanjem trita, sociolokim
istraivanjima, publicitetom, informacijama,
protuinformacijama i lanim informacijama, cenzurom,
pijunaom, pa ak kriptografijom - znanou koja je u 16.
stoljeu bila grana magije. Ta kljuna figura u naemu drutvu
tek je produetak Brunova manipulatora koji i dalje uporno
slijedi svoja naela i nastoji ih uiniti tehnikima i impersonalnima. Povjesniari su pogreno zakljuivali da je
magija nestala s dolaskom "kvantitativne znanosti". Potonja se
tek preruila u dio magije, nastavljajui slijediti svoje snove i
ciljeve pomou tehnologije. Elektrina energija, brzi transporti,
radio i televizija, zrakoplov i raunalo zapravo su ispunjena
obeanja koja je prva formulirala magija, rezultati natprirodnih
sposobnosti maga: da proizvodi svjetlo, da se trenutano
premjeta s jednoga mjesta na drugo, da opi s udaljenim
predjelima, da leti, da ima nepogreivo pamenje. Tehnologija
je, takorei, demokratska magija koja svima omoguuje
uivanje u izvanrednim sposobnostima kojima se nekada
hvastao mag.
No, nita nije zamijenilo magiju u njezinoj vlastitoj sferi, naime,
u sferi meuljudskih odnosa. Sociologija, psihologija i
primijenjena psihosociologija u dananje vrijeme predstavljaju

neizravne nastavke oivljene magije do te mjere da imaju

operativni aspekt.
to omoguuje znanje o meuljudskim odnosima? Homogeno
drutvo, ideoloki zdravo i upravljivo. Brunov manipulator
preuzima na sebe zadatak da podanicima prui obrazovanje i
religiju: "Povrh svega valja dobro prouiti gdje je i na koji nain
netko stekao naobrazbu, u kojim kolama, u kojoj religiji, u
kojemu kultu, kakve je knjige i koje pisce itao. Sve to, a ne sluaj, tvori subjektove kvalitete" (De Magia, LU). Nadzor i odabir
stupovi su reda. Nije potrebna imaginacija da bismo shvatili da
je Brunov manipulator dio Drave i da je taj novi "integralni
mag" obuen za proizvodnju ideolokih instrumenata u cilju
oblikovanja jednoobraznoga drutva.
Je li zapadnjaka Drava naega doba istinski mag ili vjeev
pripravnik koji je oslobodio mrane i neobuzdane sile?
To je teko rei. U svakome sluaju, Drava-mag - ukoliko ne
ukljuuje vulgarne vraare - najpoeljnija je za policijsku
Dravu, za Dravu koja se, kako bi obranila vlastitu zastarjelu
"kulturu", ne libi potiskivanju svih sloboda i privida sloboda,
postajui tako zatvorom u kojemu se gubi svaka nada. Previe
istananosti i fleksibilnosti glavne su mane Drave-maga koja
moe degenerirati i pretvoriti se u Dravu-vjeca; nedostatak
istananosti i fleksibilnosti glavni su defekti policijske Drave
koja se svodi na zatvorsku Dravu. No, bitna razlika izmeu
dviju Drava, koja ide u prilog prvoj, jest da je magija znanost
ometam da je sposobna mijenjati se, prilagoavati se
okolnostima, poboljavati se, dok policija uvijek ostaje policija:
u ovome sluaju, ona je branitelj zastarjelih vrednota, politike
oligarhije koja je beskorisna i opasna po ivot naroda. Stegovni
sustav osuen je na propast, jer je ono to brani tek gomila
beivotnih slogana. Drava-mag, s druge strane, nastoji razviti
nove mogunosti i taktike, te je upravo pretjerana vitalnost ono
to koi njezino funkcioniranje. Dakako, i ona moe iskoristiti
tek infinitezimalni dio svojih magijskih resursa. No, mi
nagaamo da su ti resursi nevjerojatno bogati i da, u naelu,

bez potekoa mogu iz korijena iupati trulo stablo policijske

ideologije. Zato se to ne dogaa? Zato to tankoutnost
djelatnih unutarnjih snaga zaokuplja pozornost Drave-maga
koja se pokazuje nespremnom za rjeavanje pitanja temeljne i
uinkovite magije u svojim vanjskim odnosima. To udovite
inteligencije ostalo je bez oruja kada su posrijedi dugorone
operacije ili kada bi trebalo stvoriti "oaravajuu" sliku u
meunarodnim odnosima. Njegova pragmatinost liena
ceremonijalnosti i opreza rezultira slikom koja je, bez obzira na
njezinu lanost, partneru odbojna, a taj se nedostatak
bizantinskoga verbalizma pokazuje jednako
kontraproduktivnim kao i pretjerana inteligencija i dobro
poznata nesposobnost za predlaganje radikalnih rjeenja.
Ako nas iznenauje injenica da policijska Drava jo moe
funkcionirati, isto se tako moemo zapitati zato Drava-mag
sa svojim neiscrpnim resursima funkcionira toliko loe da se
ini da svakodnevno gubi bitku s ideolokim i teritorijalnim
pretenzijama prve.
Zakljuak je neizbjeno sljedei: Drava-mag iscrpljuje svoju
inteligenciju u stvaranju unutarnjih promjena pokazujui se
nesposobnom za iznalaenje dugorone magije kojom bi se
dokinula hipnoza koju su izazvale policijske kohorte. Pa ipak,
ini se da budunost pripada njoj, bez obzira na poetnu
pobjedu policijske Drave: uporaba sile potaknut e suptilne
magijske procese, znanje o prolosti, sadanjosti i budunosti.

PETO POGLAVLJE
PNEUMATIKA MAGIJA
(I) POLAZITE MAGIJE
Eros je zametak magije i temelj erotske magije - oblika
intersubjektivne magije - koja funkcionira po zakonu

pneumatike interakcije izmeu pojedinaca. Izlino je kazati da

je ta interakcija, u Ficinovoj teoriji, unaprijed odreena
prenatalnim okolnostima astroloke vrste. Oni su manje vani
u teorijama Giordana Bruna.
Od Ficina do Bruna, doktrina erotske magije prolazila je kroz
transformacije analogne onima iz koncepcije "transferencije" od
Freuda do Lacana. Za Freuda, transferencija je sloen fenomen
ogranien na odnose izmeu analitiara i pacijenta, dok je za
Lacana svekoliki svijet ovjeka tek funkcija transferencije
divovskih razmjera u kojoj svatko naizmjence igra uloge
analitiara i pacijenta. Isto tako za Marsilija Ficina Eros je odnos
izmeu dvaju pojedinaca, ljubavnika i ljubljenoga; za Giordana
Bruna Eros je pokretaka sila intersubjektivnih odnosa
openito, ukljuujui grupne fenomene.
Druga bitna transformacija Erosa od Ficina do Bruna odnosi se
na ulogu manipulatora u stvaranju ili reduciranju erotskih
odnosa. Premda je svjestan sindroma amor hereos i njegovih
kobnih posljedica, kao i lijenikove uloge u njegovu lijeenju,
Ficino zanemaruje aspekt proizvodnje Erosa, ije uzroke smatra
transcendentalnima. S druge strane, Bruna osobito zanima
mogunost erotske manipulacije pojedincima i masama.
Ficino opisuje fenomen hipnoze koji se spontano dogaa
tijekom prirodnoga oitovanja emocije ljubavi; Bruna zanima
usmjerena hipnoza, aktivna i voljna, na pojedinca ili kolektivni
subjekt - hipnoza ija se pravila odnose na spontanu ljubav.
Ona ukljuuje duboku svijest i intuiciju, uvid u subjektovo
nesvjesno (ili podsvjesno) kako bi se iz njega izvukle sramotne
"slabosti': sredstvo kojime se subjekt moe "vezati",
manipulirati, hipnotizirati, uiniti podlonim za upravljanje. Ta
"psihika" metoda ne primjenjuje se samo u magiji, nego i u
medicini iji uspjeh ne ovisi samo o uinkovitosti lijekova, nego
ponajprije o pacijentovu povjerenju u iscjelitelja.
Religija je takoer fenomen kolektivne hipnoze od strane
proroka. Utemeljitelj religije je na neki nain transcendentni
instrument, jer njegovi ciljevi nisu sebini. Uvjet za njegov

uspjeh je stvaranje ozraja u kojemu kolektivni subjekt postaje

podloan i spreman na vlastitu rtvu. Religija se moe odrati
samo aktivnom kontrolom nad obrazovanjem pojedinaca,
kontrolom koja takoer mora biti represivna kako bi pojedinca
sprijeila da izae iz depersonaliziranog stanja i postane sposoban za reprogramiranje. Naravno, isti kriterij vrijedi i za
promidbu pojedinca u religijskoj hijerarhiji.
Od Ficinove ljubavi koja ukljuuje dvoje ljudi i predstavlja
polazite Erosa i magije, stigli smo do izvanredno sloenih
fenomena. Psihosociologija para se, prema Brunovu miljenju,
transformira u opu psihosociologiju - interdisciplinarnu i
uznemirujue MODERNU ZNANOST ije dalekosene posljedice
nisu mogle predvidjeti i vrednovati ni "klasina" psihologija ni
sociologija.
Ako u dananje vrijeme neto ima uporabnu vrijednost koja
nadmauje ak i vrijednost tehnologije to je upravo opa
psihosociologija, znanost o oblikovanju pojedinca iznutra i u
skladu s predpostojeim kontekstom, znanost o manipulaciji i
intersubjektivnim odnosima. O njezinoj se vanosti ne smije
prosuivati prema f njezinoj jo uvijek manjkavoj predodbi u
akademsko-me svijetu koji je, po definiciji, inertniji od bilo
kojega drugog drutvenog sustava. Pa ipak, u postojeim institucionalnim okvirima naela psihosociologije ve su odavna
poznata. Prethodnica te discipline sadanjosti ii budunosti je
najvjerojatnije erotska magija Giordana Bruna.
(II) "SUBJEKTIVNA" MAGIJA I "TRANZITIVNA" MAGIJA
Svima je znano da magija ne djeluje samo na pojedince
obdarene pneumatikim tijelom, nego i na neivi svijet i nie
oblike ivota. Ta popularna ideja je posve u redu, no kako bi se
objasnilo osebujno magijsko djelovanje izvan intersubjektivnih
odnosa, mora postojati drugo naelo koje ga podrava.

Engleski uenjak D. P. Walker klasificirao je magiju na

"subjektivnu" (djeluje na samoga subjekta) i "tranzi-tivnu"
(djeluje na okruje). Ono to Walker podrazumijeva pod
tranzitivnom magijom moglo bi se nazvati, kao to smo mi
uinili, "intersubjektivnom magijom":
Primjena tranzitivne magije iji su cilj iva bia djelomice
koincidira s praktinom psihologijom. Taj oblik magije nastoji
promatrati i usmjeravati emocije drugih ljudi mijenjajui
njihovu imaginaciju na specifian i trajni nain. Te magijske
tehnike pokazuju tendenciju zasnivanja na seksualnim
porivima, iju su mo i vanost vjerojatno prepoznale jer su
tjenje povezani s imaginacijom od bilo kojeg drugog prirodnog poriva. Rasprave o arobnjatvu postale su gotovo
pornografske; Bruno je (De vinculis in gnre) za stjecanje
globalne emocionalne kontrole pokuao razviti zadivljujuu
tehniku eksplicitno temeljenu na seksualnoj privlanosti.1
U svjetlu prethodne rasprave Walkerova se shema doimlje
simplificiranom. Sve dok je ona oblik tranzitivne magije,
intersubjektivna se magija razlikuje od drugih funkcija po
kvaliteti objekta na koji eli djelovati. Doista, njezin je objekt i
sm subjekt ija je struktura analogna izvoaevoj. To
djelomice vrijedi za ivotinje, budui da i one posjeduju
pneumatiki sintetizator, no nipoto ne vrijedi za biljke ili
beivotne supstancije. Naela subjektivne i intersubjektivne
magije ne funkcioniraju na niim razinama prirode jer one nisu
sposobne za proizvodnju fantazmi i stoga manipulator svojom
imaginacijom na njih ne moe izravno utjecati.
Prema Walkerovim klasifikacijskim metodama shema
magijskih oblika trebala bi biti relativno prosta. Tono,
subjektivna je magija preliminarni oblik svekolike magije,
budui da je usmjerena na mijenjanje indiviDUALNE pneume na
nain DA je osposobljava za vrenje magijskih funkcija. Uz to,
subjektivna je magija i sama "intersubjektivna", meutim,

njezini se utjecaji okreu na samoga manipulatora koji time

doslovce postaje vlastitim pacijentom. Iz toga slijedi da je
svekolika magija u biti tranzitivna, ak i u sluaju da se odvija
u zatvorenome krugu.
Prema Giordanu Brunu valja razluiti zbiljsku ma-giju od
medicine, oblika duhovnoga izljeenja koje pretpostavlja
subjekt ije su psihosomatske funkcije
izmijenjene, kao i razlikovati ih od religije, oblika (al-truistike)
magije koja djeluje na kolektivni subjekt. Naposljetku,
intersubjektivna magija ne moe prouzroiti
promjene u niim sferama, osim ako korekcijom njezinih
temeljnih naela te sfere nisu obuhvaene opom teorijom
magije. U svakom sluaju, radi nedostatka fan-tazmikih
procesa u niim oblicima ivota i beivotnim supstancijama,
razlika izmeu intersubjektivne magije i ope magije i dalje
postoji.
Ti zakljuci vode do klasifikacije oblika magije koja se veoma
razlikuje od Walkerove:
Opa magija, koja je u biti tranzitivna funkcija, dijeli se A na: i)
intersubjektivnu magiju, koja pretpostavlja istovjetnost ili
analogiju pneumatike strukture izmeu manipulatora i
pacijenta; 2)ekstrasubjektivnu magiju, ije je djelovanje
usmjereno na bia niega reda, ili barem ne proizlazi iz
pneumatike interakcije izmeu dva subjekta.
Intersubjektivna magija je svjesna posebnoga sluaja, onoga
intrasubjektivne magije (Walker je naziva subjektivnom) u
kojoj je izvoa ujedno i vlastiti pacijent.
Naposljetku, kada se intersubjektivnom magijom eli izlijeiti
poremeen psihofiziki organizam, ona se naziva medicinom,
dok se njezina primjena na kolektivni subjekt, to pretpostavlja
opu orijentaciju egzistencije posebna pravila ponaanja,
izjednaava s religijom.
Openito uzevi, magija je tehnika manipulacije "pri-rodom".
Za nas izraz "priroda" oznaava strogo odreenu organizaciju

u kojoj, meutim, postoje sluajnosti, osobito u sloenim

mikrosustavima kao to je atom. Rije "sluaj" takoer se
primjenjuje (sluajno) na ovisne sustave, kao to su sustavi
ivotinjskih ili biljnih vrsta koji otkrivaju veliku sposobnost
prilagodbe i ekolokih promjena. Stoga se esto govori da je
prirodni odabir stvar "sluaja", to je nedvojbeno tono u
kategoriji vrsta, no nema smisla u opemu determinizmu
prirode.
U renesansnoj je misli ideja "prirode" mnogo ira od dananje,
budui da ukljuuje i svakovrsne nekvantifikativne egzistencije
- od bogova, heroja i neoplatonistikih demona, do
Paracelzusovih "rudimentarnih bia" - o kojima ne znamo nita
jer ih nikada nismo susreli ili promatrali. Naa je ideja "prirode"
svakako temeljito proiena od takvih entiteta. S druge strane,
renesansna "priroda" vrvjela je takvim biima, a magija se
hvastala uzimanjem u obzir njihovih iznimnih odlika.
Prirodni determinizam u renesansnoj misli odluno je
odbacivao sluaj. Sve je nosilo strog i neumoljiv biljeg sudbine,
slobodna je volja smatrana pukom izmiljotinom teologa koju
valja slijepo prihvatiti. Danas vjerujemo da su nai susreti i
osjeaji sluajni, no renesansni ovjek pokazuje da su nai ivoti
unaprijed odreeni poloajem planeta zodijaka na dan naega
roenja i na dan naih susreta. On bi mogao uiniti i vie,
pomoi naoj volji da uvidi svoje skrivene ili otvorene
sklonosti. Kada je ovjek siromaan, a eli biti bogat, kada se
zaljubi u osobu koja ga prezire, kada ima mone neprijatelje
koji mu osujeuju planove, ili kada je sunano, a trebalo bi
kiiti, on se utjee magiji. Mag koji je verziran u prirodnome
determinizmu takoer zna da i u prirodnome determinizmu
postoje procjepi, a time i povoljna vremena kada svojom voljom
moe prouzroiti promjene tijeka zbivanja u univerzumu.
Ljudsko postojanje ima granice koje mag moe nadii.
Primjerice, on se moe kretati u prostoru i vremenu bez
uobiajenih ogranienja, moe utjecati na ljude ili meteoroloke
prilike, itd. Kuje li X neto protiv Y? To se moe doznati. eli li

se X rijeiti Y? To se moe urediti. eli li X doznati neke vijesti o

Y koji je daleko? Nita lake. eli li kiu ili lijepo vrijeme?
Uinjeno, itd.
Medicina je takoer posebna grana magije. Kada prirodni
determinizam zada udarac psihofizikome organizmu
pacijenta, izvoa e - nakon postavljene dijagnoze - uinkovito
intervenirati i vratiti red.
Kakvim "lijekovima" raspolae magija? Kako bismo ih
razumjeli, valja nam prouiti prirodni determinizam u cjelini.
(III) ZAVJERA STVARI
Doktrina makro i mikrokozmike homologije u zapadnoj
kulturi ima osebujnu povijest. Rijetki su grki filozofi ili
kranski teolozi na koje ona nije duboko utjecala. Henri de
Lubac je pokazao da je ona bila jednako prisutna u zapadnoj
srednjovjekovnoj misli kao i u renesansi.2 Naravno, ovdje nam
nije mogue prikazati sva njezina oblija.
Jo je u helenistiko doba ta doktrina imala dva oblika relativno
jednake vanosti u njezinu kasnijem razvitku. Oba nalazimo u
renesansnih mislilaca.
Anders Olerud je pokazao3 da je Platon, ustanovivi
homologiju izmeu ljudi i univerzuma, vjerojatno bio
nadahnut Hipokratovim zapisima. Meutim, Platonov
teoretski dokaz te doktrine potjee iz njegove vlastite teorija
ideja. Prema toj teoriji, osjetilni svijet ima pree-gzistentni
prototip, stabilan i vjeni: intelektualni ili noetiki svijet.
Ljudski svijet, sastavljen od due i tijela, u sebi sjedinjuje ta dva
svijeta - njegova je dua zbir svijeta ideja. Budui da noetiki
kozmos u svojim esencijalnim matricama obuhvaa sve to je u
donjemu svijetu osjetimo, slijedi da rasuujui dio ljudske due
sadri inteligencijski model stvaranja.
Platonistiki postulat ne preuzima izravno teoriju magije iji su
principi od kasne antike do renesanse uglavnom ostali isti.

Stoiki su pneumatici oni koji predstavljaju polazite svih

promiljanja praktine magije.
Stoici su zamiljali kozmos kao ivi organizam obdaren
razumom, sposobnim za stvaranje racionalnoga
mikrokozmosa: Animans est igitur mundus composq-ue
rationis.4 Doktrinu univerzalne simpatije formulirao je Zenon
iz Kitija, a razvili su je Kleant iz Asa i njegov uenik Hrisip.
Poput modela ovjeka koji posjeduje he-gemonikon ili
Upravitelja (srani sintetizator), makro-kozmos je takoer
opremljen hegemonikonom koji se nalazi u suncu, srcu svijeta.5
"Harmonija ljudske psihologije i psihologije kozmosa potpuna
je: kao to psihika pneuma oivljuje cijeli organizam, tako i
kozmika pneuma ulazi ak i u najudaljenije predjele ovoga
velikog organizma kojega nazivamo svijetom."6
Hrisip, autor dviju knjiga o proricanju,7 slui se teorijom
kontinuiteta pneume kako bi dokazao prognostike fenomene.
Pozornost koju je toj temi8 poklanjao Ciceron ukazuje nam na
to da su stoiki filozofi budue dogaaje predviali u snovima.
Tijekom spavanja, izvjeuje Ciceron, dua se odvaja "od dodira
s tijelom", a contagione corporis, i kree se u vremenu,
spoznavajui prole i budue dogaaje. Sudei prema
rezultatu, ta funkcija snova ni u emu se ne razlikuje od
prorokoga stanja budnosti: Nam quae vigilantibus accidunt
vatibus, eadem nobis dormientibus.9 Za davanje prorokih
odgovora, vates se koriste vanjskim podraajima, osobito stanovitim parama (anhelitus) iz zemlje,10 u kojima je katkada
sadrana "proroka pneuma", duh proroanstva koji spominje
Plutarh iz Heroneje."
Samo je jedan korak od proricanja do istinske magije. Dok je
proricanje, zapravo, sposobnost koritenja prirodnih strujanja
pneume, magija kasnoantikih papirusa nije nita drugo do li
niz praktinih metoda privlaenja, njegovanja i prikupljanja ili
pohranjivanja boanskoga duha. U veini sluajeva pneuma je
sadrana u materijalnom predmetu nainjenom u tu svrhu, ili u

ivotinji. Raspolaui s tim spremitem duhovne energije mag

eli vidjeti budunost ili postii neki praktini cilj.12
Zasluga za sintezu izvornih platonistikih, aristotelovskih i
stoikih elemenata koji tvore teoretsku osnovu renesansne
magije pripada Sinesiju Kirenskome, ueniku neoplatonistike
muenice Hipatije iz Aleksandrije (T415),koji se obratio na
kranstvo i postao biskupom.13
Stoici su jasno uviali vezu izmeu sranoga sin-tetizatora
(hegemonikon) i pneume: hegemonikon je "poput stjecita gdje
se priopavaju svi primljeni dojmovi."14 S druge strane, stoici su
takoer razvili teoriju fantazmi koje proizvodi hegemonikon.
Jasni prikaz osjetilnoga objekta oblikovanoga u sranom
sintetizatoru Hrisip naziva phantasia kataleptik ili
"sveobuhvatni prikaz" koji prirodno vodi do racionalne
adhezije (synkatasthesis).15 Osnovna razlika izmeu Aristotela
i stoika jest u injenici da potonji dre da je pneuma sama dua,
dok je Aristotel smatra tek vrstom eterinoga posrednika
izmeu due i fizikoga tijela. Stoga stoici, kao to su Zenon i
Kleant, zamiljaju fantaziju kao "biljeg na dui", typosis en
psich.
Epiktet dri da na fantazme utjee stanje pneume koja ih prima
ili zamilja. On se utjee usporedbi: "Kao to se konji
odraavaju na povrini iste vode, tako se i vanjski predmeti
odraavaju u naoj psihikoj pneu-mi, posljedica ega je da na
njih utjee trenutano stanje pneume."16 Kako bi slike koje se
odraavaju na zrcalu pneume bile to vjernije njihovu subjektu,
i sama pneuma mora biti mirna i_ ista,17 Tako ih Epiktet,
razvijajui stoiki moral, kombinira s doktrinom duha: imati
istu pneumu, dobro ulateno zrcalo srca, poistovjeuje se s
krjepou. Tu se stoicizam sastaje s platonistikom tradicijom
iji je najvaniji praktini cilj odvajanje due od tijela
prikladnim tehnikama, kako se dua ne bi okaljala tijelom.
Poetkom 2.stoljea po Kr., takva je tehnika bila
teurgija, proiavanje due u svrhu proricanja i blagotvorne
magije, ali i za osiguravanje bolje zagrobne sudbine. Stoga je

teurgijska priprema za bilo koji proces duhovne magije

"proiavanje pneume" ili hegemonikona, ili "proiavanje
srca".
To su teorijske datosti koje omoguuju razumijevanje brojnih
istonjakih mistino-magijskih tehnika koje osobitu vanost
pridaju transparentnosti, istoi i sjaju "sjedita srca", kao to su
taoizam, joga, sufizam i hezihazam. Bilo da ga se oznauje sa
hsin, ks hrdaya, qalb, ili kardia, taj "srani prostor" uvijek
je fantazmiki sintetizator ija je istoa uvjet svekolike
manifestacije boanstva.
Dok teurgija zauzima poasno mjesto, barem to se Jambliha
tie, Sinesije dri pneumatikoga sintetizatora odgovornim za
proricanje i magiju. Sintezu koju je podastro u svojoj raspravi
De insomniis (njezin se naslov katkada navodi kao De somniis,
to se svodi na isto) na latinski je preveo Ficino 1489.i uklopio
je u svoju teoriju magije koju je izloio u raspravi De vita
coelitus compa-randa.lS
Prema platonistikoj dogmi dua sadri intelektualne oznake
osjetilnih predmeta.19 Znanje se postie usporedbom: dua
prepoznaje predmet putem pred-postojee informacije koju
sadri. Kako bi se predmet prepoznao, ponajprije ga valja
opaziti, to moe uiniti samo sintetizator. On ima ulogu
zrcala, ali dvostrukoga zrcala koje odraava i ono to je gore
(vjene prototipe due) i ono to je dolje (podatke iz osjetilnih
organa).20 Dakako, sintetizator je po svojoj naravi pneumatiki oblikuje ga "fantazmiki duh [phantastikon pneuma],
najvanije tijelo due u kojemu se oblikuju vizije i slike.21 On
obitava unutar [tijela] i upravlja ivim biem kao s
vrha utvrde [akropolis]. Doista, priroda ga je izgradila unutar
krune strukture glave."22
Opreno stoikoj tradiciji, Sinesije sintetizator ne smjeta u srce,
nego u glavu. U tome se on ne priklanja Galenu, nego samome
Platonu (od kojega je preuzeo metaforu o utvrdi), koji je glavi
ovjeka-mikrokozmosa pridao veu vrijednost od srca.23

Ve smo vidjeli da Epiktet usporeuje pneumu s posudom

ispunjenom vodom, tekuim zrcalom. Plutarh iz Heroneje prvi
je govorio o istome zrcalu.24 Za Sinesija to dvostruko zrcalo
prua mogunost susreta dviju paralelnih povrina na
neutralnom podruju. Sve dok je to zrcalo posrednik izmeu
inteligencijskoga svijeta i osjetilnoga svijeta, ono e, ukoliko je
savreno isto, omoguiti unutarnjem rasuivanju da
kontemplira svijet iznad kojega epitomizira rasuujui dio
due, i potonjemu pruiti priliku da opazi i prosuuje osjetilne
predmete ija se slika prenosi u razum putem vanjskih osjetila.
Pneumatiki sintetizator je za Sinesija ponajprije podruje
prorotva i magije. Da bi se ishodili rezultati, va-no je da
pneuma bude ista, da nita od puti ne zama-gljuje jasnou
zrcala.25 Proricanje putem snova, o emu je govorio Ciceron,
opravdava isto naelo: dogaaji no-etikoga svijeta, stabilnoga i
vjenoga, odnosno, svijeta koji se ne podvrgava dimenziji
vremena, odraavaju se u istoj pneu mi i tvore istinite snove
kojih se moemo prisjetiti u budnome stanju. "Ne znam je li taj
osjeaj", kae Sinesije u svojoj hvali pneumatikome
sintetizatoru, svetiji od drugih. Naime, zahvaljujui njemu
moemo opiti s bogovima, bilo putem vida, razgovora, ili
drugim sredstvima. Ne udi, stoga, da su nekim ljudima snovi
najvee blago. Primjerice, ako netko mirno spava i tijekom sna
govori Muzama i slua to mu one govore, [kada se probudi]
moe posve neoekivano postati veoma umjenim pjesnikom.
Sve mi se to ne doimlje kao ludost,26
zakljuuje biskup Ptolemaide.
No, to nije sve. Budui da fantazmiki sintetizator prua
mogunost susreta sa svijetom napuenim bo-anskim moima
i budui da je, prema platonistikoj dogmi, taj svijet homologan
inteligencijskome svijetu, postoji nain da se sintetizator
potakne na invokaciju brojnih prisutnosti. Ta invokacija, ija je
posljedica prisutnost bogova i demona, moe se izvesti
stanovitim supstancijama, oblicima i bojama na koje su via
bia senzibilizirana.

Prije nego to osvijesti vlastite mogunosti, ovjekmikrokozmos nalazi se u univerzumu u kojemu nii i vii
predjeli meusobno surauju bez njegova znanja. U trenutku
kada shvati strukturu te suradnje, suglasja izmeu vidljivoga
univerzuma i nevidljivoga prototipa, moi e ih iskoristiti u
svrhu privlaenja nepoznatih prisutnosti koje vrebaju na pragu
izmeu dvaju svjetova, demona, pa ak i najuzvienijih bogova.
To je doktrina o potpisima, kozmikim homologijama koje je
briljantno analizirao Michel Foucault.27 To je takoer Sinesijeva
definicija magije:
Dijelovi ovoga univerzuma koji simpatiziraju i surauju s
ovjekom moraju se na neki nain ujediniti. ...Moda su
magijski zazivi takvo sredstvo, budui da nisu ogranieni na
otkrivanje znaenja, nego takoer invociraju. Tko razumije
odnos meu dijelovima univerzuma uistinu je mudar: on se
moe okoristiti viim biima privlaenjem - pomou zvukova
[phonas], supstancija [hylas] i oblika [schemata] - prisutnosti
onih koji su daleko.28
Osim toga tankoutnoga prikaza odnosa izmeu ljudi i svijeta,
Sinesije se takoer oslanja na tradicionalnu platonistiku teoriju
prema kojoj "ljudski intelekt u sebi sadri oblike svih postojeih
stvari".29 Tisuu godina poslije Sinesija, kardinal Nikola
Kuzanski vjerovao je da je intelekt ovjeka-mikrokozmosa
(parvus mundus) "ivi opis vjene i beskonane mudrosti.
...Zahvaljujui aktivnosti naega intelektualnog ivota sposobni
smo u sebi pronai predmet nae potrage".30
to se Ficina tie, taj se platonist pokazuje i kao mag:
Platonova ideja o svijetu kao stroju konstruiranome tako da
nebeske stvari na zemlji imaju zemaljski poloaj, kao to
zemaljske stvari na nebu imaju nebesko dostojanstvo, ispravna
je. U tajnovitu ivotu

SLIKA 6.

ovjekmikrokozmos.IzRobertFludd, Utriusque cosmi...

historia (161721),II,a,1,
str.275.

svijeta i u umu (mens), kraljici svijeta [regina mundi], nebeske

su stvari obdarene vitalnim i intelektualnim atributima i
izvrsnou. tovie, to potvruje naelo magije koje ljudima
omoguuje da u povoljnim trenucima privuku nebeske
prisutnosti pomou niih stvari koje odgovaraju viim stvarima
[per inferior a ... superioribus consentanea posse ad homines
temporibus opportunis caelestia quodammodo trahi]?1
Teko bi bilo jasnije izraziti temeljno naelo magije. No, jo nam
je nedohvatljiva sloenost "unutarnjih stvari", "pogodnih
trenutaka" i mnogih "nebeskih darova" koje magija navodno
donosi.

(IV) TEORIJA ZRAENJA

Prouavanje kasnoantikih magijskih papirusa odvelo bi nas
predaleko od teme ove knjige. Meutim, ipak se moramo
osvrnuti na neke injenice. Najnovije istraivanje Papyrus
Grecae Magicae koje je objavio Pre-isendanz,32 a Hans Dieter
Betz uredio je prvi cjeloviti prijevod na neki zapadni jezik,
otkriva drevnost magijske tradicije i njezina jedinstvena
obiljeja.33 Njezine podzemne struje teku od kasne antike,
preko Bizanta u doba Mihovila Psela i arapskih kanala do 12.
stoljea kada su se probile na Zapad. To upuuje na neprekinuti
kontinuitet metoda praktine magije, usavravanja njezinih
naela i instrumenata, osobito vezano uz jedinu egzaktnu
"znanost" toga doba, astrologiju. Renesansna magija, budui
istananija, proeta neoplatonistikom teozofijom i
antropozofijom, svjesna je svega to duguje svojim asnim
srednjovjekovnim preteama kao to su bili Roger Bacon i
Albert Veliki. Oni su, pak, dunici arapske magije ija dva
temeljna djela ovdje moramo spomenuti: Picatrix PseudoMadjritja i al-Kindjevu raspravu De radiis.
Picatrix je naslov latinskoga prijevoda iz 1256.,na-staloga na
dvoru Alfonsa Mudroga, kastilijskoga kralja,
pseudoepigrafskoga djela Ghyat al-Hakmfil-sihr ili Kraj
mudrih pomou magije pripisivanoga andaluzijsko-me
matematiaru al-Madjritju (toko 10047).34Utjecaj Picatrixa na
renesansnu magiju neporeciv je.35 Meutim, takoer valja
istaknuti da je taj utjecaj ponajprije bio praktian i ne
opravdava vanost koju su Ficino ili Giordano Bruno pridavali
isto teoretskoj strani magijeSam Picatrix je, naravno, svjestan razlike izmeu "teorije" astrologije - i "prakse" - izrade talismana (I, 2,str. 256,Matton).
No, renesansni autori knjiga o magiji ne zadovoljavaju se time,
drei da astrologija ima ontoloku osnovu i opravdanje ije se

objanjenje moe pronai u neoplatonizmu s jedne strane, a s

druge strane u pronicavom djelu al-Kindja.
Ustanovivi ope naelo magijskoga djelovanja - vjera izvoaa
(I, 4,str. 261)- a to se naelo opetovano spominje (str. 293,itd.),
Picatrix se ograniava na savjete o izradi talismana na temelju
poloaja planeta u zodijaku i formuliranje tekstova
"planetarnih molitava" koje se upuuju personificiranim
planetima. Ti popisi sadre neke uobiajene filozofijske ideje
kao to su ho-mologija makrokozmosa i mikrokozmosa (str.
297i d.). to se talismana tie, njima se, navodno, postiu
mnogi rezultati od kojih se neki spominju u prve dvije knjige
Picatrixa: pobuuju (trajnu) ljubav ili utemeljuju savez dviju
osoba, donose zatitu od strane nekog velikaa, potovanje
slugu, poveanje bogatstva i irenje trgovine, donose sreu
nekom gradu, untavaju neprijatelja ili grad, sprjeavaju
gradnju neke graevine, oslobaaju zatvorenika, izbacuju
ovjeka iz njegova doma, razdvajaju prijatelje, navlae kraljev
gnjev, osiguravaju dobar ulov, tjeraju korpione, iscjeljuju rane,
lijeniku osiguravaju (financijski) uspjeh, dobru etvu, rast
biljaka, lijee mnoge bolesti, itd.
Ficinova astroloka magija umnogome se oslanja na Picatrix,
no utjecaj je ponajprije kvantitativan, a ne kvalitativan.
Nadgradnja renesansne duhovne magije ne moe se
usporeivati s osrednjim nizanjima empirijskih postupaka koji
tvore Picatrix. No, budui da su filolozi lako otkrili da je Ficino
od Picatrixa posuivao cijele odlomke, oni su takoer olako
donijeli veoma openito genetiko objanjenje, naime, da je
arapska rasprava prevedena na latinski jedan od glavnih izvora
firentinskoga platonista.
Neprikladnost te vrste Quellenforshunga koji trai iskljuivo
literarni utjecaj ranijega djela lako je dokazati. Pretpostavimo
da neki uenjak istrauje umjetniki utjecaj na neki spomenik
kranske arhitekture, znajui da je on sagraen na ruevinama
Mitrina hrama, i da sastavlja iscrpan popis kamenja
poganskoga hrama iskoritenoga za izgradnju novije bazilike.

Ustanovivi, primjerice, da 60%kamene grae kranske

bazilike potjee od poganskoga hrama, on e zakljuiti - u
skladu s principima Quellenforschunga - da je bazilika 60%
mitraistiki hram, to bi bilo u opreci sa zbiljom, budui da
dvije graevine nemaju niega zajednikog izuzev sirovina koje
su manje vaan imbenik. im se ustanove stilske razlike i
funkcije dvaju djela, Quellenforschung se pokazuje posve
nepodesnim za sagledavanje djela u njihovu jedinstvu. Slino
tome, velik broj odlomaka Picatrixa koji su gotovo doslovce
citirani u Ficinovoj magiji, nisu dostatni da bi dokazali dubok
utjecaj prvoga djela na potonje.
S druge strane, premda je Ficino, kao i Roger Bacon, veoma
cijenio al-Kindjevu raspravu o zvjezdanim zrakama, on se
rijetko sluio njezinim izrazima, to bi za Quellenforschung
predstavljalo temelj za odstranjivanje al-Kindja s popisa
Ficinovih glavnih izvora. Pa ipak, lako se moe primijetiti da je
Ficinova magija, znanost o okultnim suglasjima u prirodi, u
velikoj mjeri nadahnuta al-Kindjevom teorijom o zraenjima
univerzuma. Naravno, postoji velika razlika izmeu dvaju
pisaca. Odan platonistikoj tradiciji, Ficino al-Kindijevim
zraenjima daje generiko ime - Eros - i upravo je na toj
koncepciji Giordano Bruno razvio erotsku magiju o kojoj smo
govorili u prethodnome poglavlju i o kojoj emo jo govoriti
dalje u ovoj knjizi.
Rasprava De radiis glasovita astrologa i filozofa Abu Ysuf
Yaqb ibn Ishaq al-Kindja (toko 873),dostupna nam je u
latinskome prijevodu anonimnoga autora iz 12.stoljea.36
Temeljna ideja toga djela, jedina meu 270ideja koju historiar
an-Nadm pripisuje njezinu autoru, jest da svaka zvijezda ima
vlastitu prirodu koju okolnome svijetu priopava putem zraka.
Nadalje, utjecaj zvjezdanih zraenja na zemaljske predmete
mijenja se kao funkcija uzajamnih aspekata koje proizvode
zvijezde i predmeti. Istanane supstancije primaju kvalitete
zraka na razliite naine, prema svojim nasljednim svojstvima

(oito je, primjerice, da e kraljev sin imati prirodnu

predispoziciju za vladanje, dok e sin radnika slijediti oca).
Osim krajnje tehnikoga rjenika, nema bitne razlike izmeu alKindjeve i bilo koje druge rasprave o astrolokoj magiji,
ukljuujui i kasnijega Picatrixa. No, al-Kindi ubrzo izlazi iz
uskih okvira svoje koncepcije. On dri da zrake ne emitiraju
samo zvijezde, nego i elementi: "Sve to zbilja postoji u svijetu
elemenata emitira zrake u svim smjerovima, koje na svoj nain
ispunjavaju cijeli rudimentarni svijet" (III, str. 88).Budui da
sav materijalni svijet predstavlja kombinaciju etiriju
elemenata, to je takoer razlog zbog kojega se zrake
elementarnih spojeva meusobno razlikuju te ne postoje dvije
sline zrake.
Prema al-Kindju, nalazimo se unutar nevidljive mree
zvjezdanih zraka i zemaljskih predmeta. Svekoliki univerzum,
od najudaljenije zvijezde do najskromnije travke, obznanjuje
svoje postojanje svojim zraenjima u svakoj toki svemira, u
svakome trenutku. Naravno, njegova prisutnost varira s
obzirom na intenzitet i uzajamni utjecaj zraka iz univerzuma,
stoga ne mogu postojati dvije posve identine stvari. Psihike
se emocije (radost, tuga, nada, strah) okolnome svijetu takoer
prenose u obliku nevidljivih zraenja koja oznaavaju njihove
promjene, u skladu s poretkom svake istanane supstancije.
Zahvaljujui svome uravnoteenom temperamentu, ovjek
nalikuje svijetu. Stoga je on mikrokozmos, i to objanjava zato
ovjek prima, kao i svijet, mo da vlastitim naporima pokree
dogaaje unutar jednake supstancije, pod uvjetom da su
imaginacija, namjera i vjera prethodno oblikovane u ljudskoj
dui. Doista, ovjek koji eli neto uiniti najprije zamilja oblik
stvari na koju eli izvriti utjecaj djelovanjem na odreeni
nain. Zamislivi sliku stvari i prosudivi o njezinoj korisnosti
ili beskorisnosti, on je eli imati ili je u svojoj dui prezire.
Prosudi li da je stvar vrijedna njegove udnje, on prieljkuje

okolnosti posljedica kojih e, u skladu s njegovim miljenjem,

biti da se eljena stvar doista dogodi
Strasti due su sluajevi koji pridonose stvaranju trenutka.
Mogli bismo kazati da ljudska imaginacija i inteligencija
nalikuju svijetu u mjeri u kojoj se vrste stvari na svijetu stavljaju
u djelovanje zahvaljujui funkcioniranju osjetila. Razlog tomu
je to zrake spiritusa imaginariusa [Sinesijeva phantastikon
pneuma - opaska autora] odgovaraju zrakama svijeta; stoga one
takoer stjeu mo da vlastitim zrakama pokreu vanjske
stvari, kao to i svijet, vii i nii, pobuuju zrake stvari u skladu
s razliitim trenucima.
Kada ovjek imaginacijom zamilja neku materijalnu stvar, ta
stvar poprima zbiljsko postojanje u skladu s vrstama u
fantazmikome duhu (spiritus imaginarius). Taj duh emitira
zrake koje pokreu vanjske stvari, kao to pokree stvar iju
sliku predstavlja. Stoga slika zamiljena u duhu po svojoj vrsti
odgovara stvari proizvedenoj djelovanjem na modelu slike,
voljnim ili prirodnim djelovanjem, ili obama istodobno. Upravo
stoga ne iznenauje da tema roenja (constellatio) koja
proizvodi sliku u ovjekovu duhu istu sliku proizvodi u
drugome subjektu, budui da se jedan ne razlikuje od drugoga,
izuzev po supstanciji. (V, str. 9597)
Vjera izvoaa bitan je preduvjet za uspjeh magijskoga ina:
"Dakako, prva i osnovna okolnost nuna za proizvodnju
dogaaja putem modela mentalnih slika jest elja ovjeka koji
zamilja da se dogaaj moe ostvariti" (ibid., str. 97).Magijska
se manipulacija zbiva putem zvuka (molitve, inkantacije) i
gesta:
Postoje dvije vrste djelovanja kojima se, ukoliko se ispravno
provode, stvar zamiljena u duhu obistinju-je u djelu, naime,
verbalni izrazi i runo djelovanje. Doista, postoje stanoviti
govori koji izlaze iz ovjekovih usta - izraavajui imaginaciju,

vjeru i elju - i u svijetu aktualiziraju kretanja unutar

individualnih bia. (Ibid., str. 9899)
Zvukovi proizvedeni u djelovanju emitiraju zrake kao i sve
ostalo u djelovanju, putem svojih zraka u svijetu djeluju na
elemente sline drugim pojedinim stvarima. Budui da postoji
neizmjerno mnotvo zvukova, svaki zvuk proizveden u
djelovanju utjee na druge elementarne stvari, a taj se uinak
razlikuje od uinka drugih zvukova. Zvukovi, kao trava i
druge stvari, primaju od nebeske harmonije vlastite uinke, a
tako i odliku drukijih utjecaja na drukije stvari. (VI, str. 100)
Sve navedeno pokazuje da je al-Kind u velikoj mjeri bio
nadahnut Sinesijevom duhovnom magijom koja preporua
uporabu zvukova (phonai), supstancija (hy-lai) i figura
(schemata) putem kojih "istinski mudar ovjek, koji poznaje
odnose meu dijelovima univerzuma, moe izvriti utjecaje" na
neki subjekt ili objekt.37
Vratimo se magiji zvukova. Dvije su vrste magijskih zvukova,
ovisno o njihovoj astrolokoj korespondenciji (prema zvijezdi,
svrsi procesa i poloaju neba) ili elementarnoj korespondenciji;
oni vre utjecaj na elemente i spojeve elemenata, kao to su
tijela biljaka i ivotinja. "Nadalje, da bi postigao rezultat
manipulator mora stvoriti mentalnu primjenu i predodbu
oblika koji eli aktualizirati emisijom zvukova" (ibid., str. 101).
Ta magija zvukova subordinirana je teoriji o prirodnome
podrijetlu jezika. Svaki zvuk stvoren je, prema svojoj svrsi,
nebeskom harmonijom. Znaenje rijei nije proizvoljno i
njihova svrha ne smije se podudarati sa znaenjem koje im
pripisuje ovjek. "S druge strane, kada se u zvuku znaenje
stvoreno harmonijom i znaenje koje mu pridaje ovjek
poklope, mo znaenja zvuka udvostruuje se" (ibid., str. 103).
Ovdje prepoznajemo podrijetlo kasnijih kabalistikih teorija o
"prirodnome jeziku", hebrejskome, "jer je hebrejski, kao jezik
Stvaranja, bio prirodni jezik u kojemu su rijei oznaavale one

esencijalne prirode stvari koje su najprije proizvele, a potom

predstavile".38
Naravno, al-Kindijeva magija zvukova slui se razumljivim
rijeima, na umjetnome jeziku, kao i nerazumljivima koje,
izgovorene na "prirodnome jeziku", poboljavaju uinkovitost
procesa.
to se postie magijom zvukova? Gotovo sve: pre-tkazanja,
telekineza, psihosomatski uinci na ivotinjama i ljudima,
opinjavanje ljudskoga bia usmjeravanjem njegove volje i,
naposljetku, paradoksalni fenomeni kao to su plutanje tekih
predmeta na povrini vode ili njihovo dizanje u zrak,
proizvodnja kie, munja i drugih atmosferskih pojava, gaenje
udaljenih poara, itd. (ibid., str. 1049).Najuinkovitije rijei su
optativne, budui da proizlaze iz srca, sredita ovjekamikrokozmosa (ibid., str. 111).
Obzirom na magijske oblike i znakove, njihova funkcionalna
svojstva i sposobnosti veoma su nalik onima zvukova (ibid.,
str. 11923).Al-Kindjeva rasprava zavrava neobino
zanimljivom teorijom o rtvama (IX, str. 123).ivotinja se
zamilja kao mikrokozmos ija nasilna smrt otvara prostor u
makrokozmosu: kroz taj procjep ulazi volja manipulatora
sposobna promijeniti okolnosti i stvari. rtvena ivotinja je,
naravno, u skladu s ciljem koji se nastoji postii.
Imat emo priliku ustanoviti u kojoj je mjeri al-Kind utjecao na
Ficina. Dovoljno je spomenuti da je al-Kindjev univerzum,
slian onome modernih fiziara, sastavljen od dva energetska
stanja: elementarnoga stanja i stanja zraenja. Nadalje,
kombinacijom elemenata nastaju spojevi ija e zraenja imati
nova svojstva. Svaki predmet na svijetu nalazi se u sreditu
univerzalne transferencije zraenja ija polja variraju s obzirom
na poloaj predmeta u prostoru i vremenu, tako ne mogu
postojati dva predmeta koji se identino ponaaju pri emanaciji
i recepciji zraka. ini se da je talijanski pisac Dino Buzzati,
smatrajui da smrt jednoga, sluajno zgaena ohara, ima
posljedice kozmikoga znaaja, posve transponiran u um i duh

al-Kindja za kojega svaki dogaaj, ak i najbeznaajniji, ima

univerzalan utjecaj (osobito intenzivan u sluaju nasilne smrti).
Upravo na tom naelu magija temelji svoje postojanje koje se
sastoji u emisiji zraenja ija valna duljina dosee recepcijske
postaje koje vidi izvoa. Primatelji poruke prisiljeni su na njih
reagirati u skladu s namjerom utisnutom u zraenje. Valja imati
na umu injenicu da je narav al-Kindjevih zraka pneumatika,
daje njegova magija duhovna i da je ona tek nastavak magije
Sinesija Kiren-skoga. To znai da ovjek, obdaren fantazmikim
sinte-tizatorom, moe proizvesti mentalna stanja i odailjati ih
u pneumatiki prostor primateljskom duhu druge osobe iste
vrste. Uinkovitost te intersubjektivne magije osigurava se
ustrojstvom ljudskoga agregata i vjerom izvoaa.
U dananje vrijeme kada takva uvjerenja proizlaze iz religijskih
institucija i iznova se pojavljuju u pojedincima koji dre da su
njihove vlastite emocije tranzitivne, da mogu djelovati na druge
pojedince ili na fiziki svijet, openito se prihvaa da takve
osobe pate od nekog oblika ludila zvanoga "shizofrenija".
Prema definiciji Pierrea Janeta koju je prihvatio Carl Gustav
Jung i koja je potom postala klasinom, shizofreniju
karakterizira "sniavanje mentalne razine" i, posljedino, kratki
spoj izmeu onirike i diurnalne egzistencije, svijeta unutarnjih
fantazmi i zbiljskoga svijeta. Damo li za pravo Edgaru Morinu,
taj se kratki spoj lako moe dogoditi, budui da
hiperkompleksni ljudski mozak ne raspolae nikakvim
specijalnim instrumentom koji bi mu omoguio razluiti snove
od budnoga stanja.39
Ustanovivi slinosti izmeu magijskoga ponaanja i
shizofrenog ponaanja, antropolog maarskoga podrijetla,
Gza Roheim, otvorio je put za interpretaciju magije kao
"institucionalizirane shizofrenije".
Istina, postoji labava analogija izmeu magijskih metoda i
duevne bolesti zvane shizofrenija. Meutim, one se ne smiju
brkati. Dakako, mag mora biti uvjeren u svoju sposobnost
prenoenja vlastitih emocija na drugu osobu ili u svoju

sposobnost izvoenja drugih tranzitivnih ina te vrste, no

takoer uvijek mora biti svjestan da fantazmagorije koje
proizvodi djeluju iskljuivo u sferi fantazmi, naime, u ljudskoj
imaginaciji. To dodatno potvruje injenica da postoje
sluajevi, dodue veoma rijetki, kada izvoa pokazuje oite
simptome shizofrenije po kojima se razlikuje od mnogih drugih
maga koji su posve zdravi. U shizofrenom izvoau unutarnja
fantazmagorija naposljetku prevlada, poput kakve strane
prisutnosti (vidi kasnije na primjeru M. Berbiguiera i njegovih
goblina). Spomenimo se da je Giordano Bruno neprestano
upozoravao manipulatora fantazmama na opasnosti njegova
djelovanja koje u konanici moe ugroziti njegovo mentalno
zdravlje. Mag se, stoga, ne smije smatrati shizofreniarem u
naelu, niti se magija moe smatrati "institucionaliziranom
shizofrenijom". Naprotiv, postoje analogije izmeu stanovitih
tipova magije i same psihoanalize ija metoda u odreenim
granicama doputa usporedbu s metodom Brunovih
"iscjelitelja".
Promatramo li san kao fantazmiki proizvod s ishoditem u
nesvjesnome, a shizofreniju kao stanje pomutnje, izmeu
onirikoga i osjetilnoga sadraja, vie nas ne udi suglasje
izmeu fantazmi shizofreniara i fantazmi mag. Naposljetku,
njihovo je podrijetlo isto, izuzev u sluaju maga koji fantazme
proizvodi voljno i usmjerava ih svojim djelovanjem, dok
bolesnik fantazme smatra neobinim zbiljnostima koje ga
"opsjedaju". Jungova hipoteza o "arhetipovima", izvedbenim
kategorijama fantazmike proizvodnje, uglavnom poiva na
analogijama izmeu fantazija pacijenata i mit-sko-magijskom
naslijeu ovjeanstva. Kako ta pitanja sagledava antropologija
koja nije izravno pozvana prosuivati o mentalnome zdravlju
svojih subjekata?
Ecstatic Religion, knjiga kotskoga antropologa lana M.
Lewisa, daje odgovor na to pitanje.40
Lewis ocrtava prilino pounu tipologiju "manipulatora
duhovima" (natprirodnim entitetima) te zakljuuje da postoje

tri tipa: a) sudionik u ekstatinim kultovima (kao to je bio kult

Dioniza u Grkoj ili zar u Sjevernoj Africi) koji je nevoljno
opsjednut "duhovima"; b) aman koji nakon to njime
zagospodare duhovi postaje njihovim gospodarom (ranjeni
kirurg, rekao bi T. S. Eliot); b) arobnjak koji svojom voljom
ovlada duhovima i usmjerava ih protiv pasivnoga subjekta
kojega e oni opsjednuti protiv njegove volje.
to su "duhovi"? Jesu li to bia s objektivnom egzistencijom ili
fantazme, proizvodi objektivizirani na razini imaginacije koji
izviru iz nesvjesnoga?
Sljedee poglavlje, posveeno demonima i renesansnoj
demonomagiji, pruit e mnoge pojedinosti vezane za tu temu.
Duhovi su fantazme koji stjeu autonomno postojanje kroz
praksu vizualizacije slinu Umijeu pamenja. Meutim, za njih
nije neobino da se otkrivaju bez bia prizvanoga na taj nain primjerice, u sluajevima kada vraevi uzimaju halucinogene
droge ili mentalnih bolesti. Naravno, Lewis pogreno dri da
arobnjaci svojom voljom gospodare poznatim duhovima, jer to
nije tono u zapadnom arobnjatvu gdje je odnos izmeu
arobnjaka i duhova prilino problematian. Nadalje, teko je
razluiti amane od arobnjaka, budui da potonji ue kako
gospodariti svojim duhovima tek kada im se ti duhovi
spontano razotkriju. Drugim rijeima, moemo razluiti dva
tipa ljudi koji se bave duhovima: jedan tip priziva duhove
izmiljajui ih, drugi tip ih prima, no moe ih iskoristiti samo
svjesnom organizacijom.
Nema dvojbe da duhovi ija se prisutnost moe osjetiti dolaze
iz nesvjesnoga. No, odakle dolaze drugi, "izmiljeni" duhovi?
Njihov je izvor isti, budui da su se njihovi modeli, prenoeni
predajom, ve iznjedrili u fantaziji drugoga manipulatora.
Renesansni mag ili arobnjak o njihovu je postojanju saznavao
iz prirunika sloene magije, kao to je Steganografija opata
Trithemiusa (premda je to uglavnom rasprava ili kriptografija)
ili iz Okultne filozofije njegova uenika Henricusa Corneliusa
Agrippe, ili pak iz prirunika nie magije, primjerice onih

katalogiziranih u Antipalus maleficiorum istoga Trithemiusa,

veoma uena okultista (vidi dalje, 7.poglavlje).
Zakljuno, postoje samo dvije vrste manipulacije fantazmama:
one usaene u nesvjesne procese koje veoma teko uspijevaju u
njima uspostaviti nekakav red, i one ije je djelovanje posve
svjesno, a sastoji se u izmiljanju mnemonikih fantazmi kojima
pridaju autonomno postojanje. Samo su manipulatori prve
vrste usporedivi sa shizofrenicima, s tom razlikom da su
sposobni pronai modus vivendi sa svojim nesvjesnim
procesima izazvanima, u veini sluajeva, uporabom
halucinogena. Moe se potvrditi da meu njima ima i pravih
shizofrenika, kao to su bili M. Berbiguier poetkom 19.stoljea
i dr. Ludwig Staudenmaier poetkom 20.stoljea, koji su se
sluili magijskim uvjerenjima i tehnikama kako bi organizirali
svoje ozbiljno poremeene mentalne procese. U tom sluaju,
daleko od poimanja magije kao "institucionalizirane
shizofrenije", trebali bismo je, naprotiv, smatrati veoma
monim lijekom protiv razarajue mentalne bolesti. Magija nije
imbenik nereda, naprotiv, ona je sredstvo ponovne uspostave
miroljubiva supostojanja svjesnoga i nesvjesnoga kada je to
supostojanje ugroeno, bilo mentalnom boleu ili voljnom
uporabom kemijskih supstancija s psihodelinim svojstvima.
Mag je analitiar koji se moe baviti svojom profesijom tek
nakon to analizira samoga sebe. No, pristup nesvjesnome
moe mu se otvoriti na dva naina: "invazijom", patolokom ili
izazvanom vanjskim sredstvima, ili pak asimilira-njem
tradicije. U drugom sluaju ne stoji analogija sa shizofrenijom, a
ta analogija nije prihvatljiva ni u sluaju ovjeka koji neto ui,
ukljuujui znanstvenika.
Ta razmiljanja, kojima emo se kasnije ire pozabaviti (vidi
dalje, 7.poglavlje), predstavljaju uvod u priu
o intersubjektivnoj magiji, od al-Kindja do Giordana Bruna.
Ideja "zraenja", temeljna za al-Kindjevu misao, postupno je
zamijenjena idejom Erosa. Pneumatika harmonija univerzuma

je opa pretpostavka od Ficina do Bruna, a njezin instrument je

Eros. Kroz Eros univerzum stjee stanoviti concentus koji je
red, sklad, integracija, a njegovu najdojmljiviju formulaciju
nalazimo u jednoj od Ficinovih poslanica:41 "Vjerujem da je
potreban zakon i stanoviti sklad [concento] i suglasje meu
elementima koji tvore svijet, u ponaanju ivotinja, u ivotu
zvijeri, pa ak i meu razbojnicima, budui da se ni oni ne
mogu udruivati bez nekog reda." To je daleko od teorija o
autodestruktivnosti zla. Naprotiv, ak i u zlu ima reda, inae ni
odmetnici ne bi mogli opstati zajedno.
Taj opi sklad iji je glavni instrument Eros Ficino ne smjeta u
iroke okvire kao to su al-Kindjevi. Tek je Giordano Bruno
vratio stvarima njihovu istinsku sloenost u svojoj viziji
univerzuma u kojemu je svaki pojedinac, pa ak i svaki
predmet, nevidljivim erotskim vezama povezan sa svima. Izraz
vinculum vinculorum amorest zamijenjen je analognim izrazom
koji moemo pripisati al-Kindju, bez opasnosti od
iskrivljavanja njegovih ideja: vinculum vinculorum radium est,
"veza nad vezama jest zraka".
Al-Kindjeva energetika nadovezuje se na Brunov
psihologizam prema kojemu stvari ne emaniraju iz hladnih,
sterilnih i gotovo inertnih zraenja, nego iz ivih zraka,
obojanih strastima, koje samim svojim postojanjem izazivaju
simpatiju ili antipatiju, ljubav ili mrnju. Kao kontrast
objektivnoj Al-Kindjevoj transferenciji stoji Brunova
subjektivna transferencija; iz univerzalne magije oblikuje se i
proiava ideja intersubjektivne magije.
(v) PNEUMATIKA MAGIJA
Renesansna duhovna magija, iji je Marsilio Ficino prvi i
najutjecajniji prestavnik, izgraena je na naelu univerzalne
pneumatike simpatije. Prvi korolar toga naela jest da je
ovjek, obdaren hegemonikonom smjetenim, openito uzevi,
u srcu, organu koji odgovara suncu u kozmosu, sposoban

izazvati voljne promjene u vlastitoj fantaziji. Te promjene,

zahvaljujui kontinuitetu pneume, prenose se na predmete koje
manipulator postavlja kao svoje ciljeve.
Taj je fenomen prirodan, proizveden bez svjesne manipulacije
bilo poiljatelja i/ili primatelja pneumatike struje, a njegovo je
polazite samosvijest koja je Eros. Potonji uspostavlja veze
izmeu pojedinaca prema transcendentalnim informacijama
koje su pneumatiki prijenosnici njihovih dua prikupili
tijekom silaska kroz planetarna neba.
to se iste magije tie, ona je znanje koje izvoau omoguuje
iskoritavanje pneumatikih strujanja koja uspostavljaju
okultne odnose medu dijelovima svijeta. Ti su odnosi pravilni i
mogu se klasificirati u sedam velikih planetarnih nizova, stoga
je svekolika priroda, mineralna, biljna i ivotinjska kraljevstva ukljuujui ljudsku vrstu - nevidljivim vezama povezana sa
sedam lutajuih nebeskih tijela i drugim zvijezdama. Mag je
ponajprije strunjak za te veze; on je sposoban klasificirati svaki
predmet na svijetu u prikladan niz i na taj nain privui koristi
od zvijee zaduene za odreeni niz.
injenica da je bilo mnogo predstavnika renesansne magije ne
bi trebala predstavljati prepreku za istraivaa kojega zanimaju
osnovne, i relativno jednostavne linije njezina razvoja. Njegovo
je polazite Ficinova rasprava De vita coelitus comparanda
(1489)koja izraava sljedee naelo: kao to je dua svijeta
sadrana u suncu odakle zrai na sve strane univerzuma putem
quinta essentia (eter ili pneuma), ljudska dua je sadrana u
srcu i ulazi u tijelo preko duha. Razliiti su stupnjevi udnje za
quinta essentia, to znai da neke stvari imaju vee
pneumatike sposobnosti od drugih.
to je quinta essentia? To je kozmiki duh koji ima funkciju
posrednika izmeu due i tijela svijeta, kao to ljudski duh
posreduje izmeu individualne due i tijela. Taj izvor
svekolikoga raanja i rasta "nazivamo nebom ili quinta
essentia" (III. poglavlje).

Pomou nje platonisti [tj. arapski astrolozi i magi - opaska

autora], prilagoavajui na duh duhu svijeta magijom
talismana [ars physica], usmjeravaju nae due i tijela prema
nebeskome blaenstvu. Tako na duh jaa pomou duha
svijeta, djelovanjem zvjezdanih zraka koje povoljno utjeu na
na duh koji je od iste vrste. Na taj nain on k sebi privlai
nebeske stvari.42
Ficino ovdje podsjea na Sinesija kojega su, barem to se tie
teorije o vozilu due, kasnije ispravili Proklo i Makrobije i, u
pogledu doktrine o univerzalnim suglasjima, al-Kind sa
svojom teorijom o zraenjima i astrolokom magijom, te magija
Picatrixa.
Kao to smo ve pokazali,43 Ficinova duhovna magija takoer
djeluje posredstvom demona, no demonologiju kao takvu
razvio je Trithemius, zagonetni lik kojemu sam posvetio dio
sljedeega poglavlja. Kombinacija Ficinove magije i
Trithemiusove demonomagije sadrana je u trima knjigama
Agrippine ne previe originalne, premda veoma utjecajne
Okultne filozofije. Magija Giordana Bruna nadahnuta je
ponajprije Ficinom, oslanjajui se na komplementarne izvore Alberta Velikog, Trithemiusa i Agrippu. Tommaso
Campanella, odmetnuti kalabreki redovnik s poetka 17.
stoljea, ija je politika utopija, ini se, izvrila odluni utjecaj
na grupu njemakih prijatelja koji su iznjedrili ruokriarsku44
"farsu" (ludibrium), prakticirao je Ficinovu pneumatiku magiju
i (bezopasne) obrede koje je zduno podravao papa Urban.45
Od Ficina do Campanelle brojni su pisci poznavali Ficinovu
teoriju pneume, premda nisu uvijek zadirali u njezinu magijsku
stranu. Najistaknutiji meu njima bili su Pico della Mirandola,
Francesco Cattani da Diacceto, Ludovic Lazzarelli, J. Gohory,
Pomponazzi, Francesco Giorgi, Pontus de Tyard, Guy Lefvre
de la Boderie, i drugi.46

ESTO POGLAVLJE
INTERSUBJEKTIVNA MAGIJA
(I) INTRASUBJEKTIVNA MAGIJA
Budui da je magija koja ne pretpostavlja intervenciju demona
intersubjektivna, sluajeve kada izvoa usmjerava svoje
djelovanje na samoga sebe nazivamo intrasubjektivnom
magijom.
Ta je grana magije osobito vana i do stanovite je mjere
propedeutika za sve naprednije oblike pneumatikoga
umijea.
Kao to magijski fenomeni postoje u prirodi (najuobiajeniji
primjer je magnetizam), tako postoje i magijski manipulatori,
premda je njihovo podruje djelovanja ogranieno i nevoljno.
Meutim, sa ili bez prirodne nadarenosti, magom se u pravilu
postaje. Kao to se psihoanalitiarem postaje tek nakon
samoanalize, tako i mag svoje umijee mora najprije iskuati na
sebi.
Budui da je magija openito duhovna funkcija, pojedinac koji
je prakticira mora posjedovati stanovite odlike koje veina
smrtnika ne posjeduje. Doista, to se smrtnika tie, eterino
tijelo, izvorno prozirno i isto, u dodiru s tijelom postaje
neprozirno i gusto. Na njega se lijepi sva neist tvari,
ugroavajui njegovu prvobitnu svjetlinu i fleksibilnost. Budui
da je duh vozilo due, a dua medij veze izmeu intelekta i
prirodnoga svijeta, taj udesni kontakt raskida se im vozilo
postane previe sporo da bi dua njime putovala ili previe
neisto da bi fantazmike poruke koje prenosi dua dosegnule
unutarnje osjetilo.
Pneuma je zrcalo s dvije povrine. Jedna povrina odraava
percepcije koje dolaze iz vanjskih osjetila, a druga odraava
fantazmagorije due. Ako povrina okrenuta prema dui nije
dovoljno ista, pojedinac se svodi na niu, gotovo ivotinjsku

razinu. to se moe uiniti kako bi se popravilo to stanje,

uobiajeno za veinu smrtnika? Odgovor je lak: valja ulatiti
zrcalo, odstraniti neistoe - steene, ne uroene - vratiti zamagljenom duhu njegovu izvornu prozirnost, istou,
fleksibilnost i tvrdou.
Jer, duh je posrednik izmeu svekolikog tijela svijeta i due. U
njemu i kroz njega su zvijezde i demoni. ...ovjek iz njega crpi
vlastiti duh koji odgovara drugome po svojoj naravi. No, to se
moe uiniti ako se taj duh, zahvaljujui umijeu, uskladi s
duhom svijeta, naime, ako se uini nebeskijim. On postaje nebeskim ako se podrobno oisti od prljavtine i svega njome
okaljanog - od svega to ne slii njegovoj nebeskoj biti.1 Valja
uzeti u obzir da duh ne oneiuje samo hrana koja ulazi u
viscera, nego da mrlje esto uzrokuju i dua, i koa, i odjea, i
ivotni prostor, i zrak. (Vita coel, IV)
Razumljivo je da se Ficinov novak mora podvrgnuti strogoj
disciplini kako bi zadrao odmak od svega to moe okaljati i
zatrovati njegovu pneumu. On se mora pridravati strogih
pravila prehrane i vriti proiavanja, brinuti za istou svoga
tijela, odjee i doma, birati putove svojih etnji, ljude s kojima
se via, teme o kojima s njima razgovara i, naravno, mora
njegovati vrline. Ti postupci ija je svrha expurgatio a sordibus,
"ienje prljavtine", praeni su specifinim vanjskim metodama:
Ponajprije valja oistiti duh prikladnim lijekovima, kako bi se
odstranila isparavanja koja ga za-magljuju. Drugo, njegova se
svjetlina mora povratiti sjajnim stvarima. Tree, s njime valja
postupati tako da ga se uini istananijim i vrim. I on e
postati u najveoj moguoj mjeri nebeskim ... njegovim izlaganjem utjecaju zraka, povrh svega utjecaju Sunca koje je
najnebeskija od svih nebeskih stvari, (ibid.)

Meu sedam planeta takozvanog "Kaldejskoga" niza (Mjesec,

Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn) neki su osobito
povoljni (Sunce, Jupiter, Venera), a Ficino ih naziva "Trima
Gracijama". Njihovi utjecaji, kao i utjecaj Merkura, od
temeljnoga su znaaja za proiavanje pneume.
Ve nam je poznato da se nizovi predmeta klasificiraju prema
njihovoj planetarnoj afilijaciji. Kada je nemogue izravno
izlaganje zrakama blagotvornih planeta, dostatno je iskoristiti
ih. Primjerice, da bi se "solarizirao" duh valja se zdravo hraniti,
etati u loci amoeni, na istom i blagom zraku ispunjenim
svjetlom i mirisom biljaka te uzimati supstancije kao to su vino
i eer (ibid., I), biljke, metali te sunevo i Jupiterovo drago
kamenje.
Kada se na duh paljivo pripremi i oisti prirodnim stvarima,
on je putem zvjezdanih zraka sposoban primiti mnoge darove
duha kozmikoga ivota. Kozmiki se ivot vidljivo oituje u
travama i stablima koji su kosa tijela zemlje. On se takoer
otkriva u kamenju i metalima, koji su zubi i kosti toga tijela. On
krui unutar ivih ljuski zemlje koje prijanjaju uz kamenje.
Uestalom uporabom bilja i drugih ivih bia stjeu se mnoge
koristi od duha svijeta, (ibid., XI)
Drago kamenje u obliku napitaka ili talismana uti-skuje u
ljudski duh odlike planeta, titei organizam od kuge, otrova,
itd. (ibid., XI-XII, XIV).
Moe se kazati da je pneumatiko proiavanje jedna od
stalnih Sinesijevih tema, premda kirenski biskup ne ulazi
dublje u teurgijske postupke kojima se, navodno, postie
oienje. Ti se postupci mogu pronai u drukijemu kontekstu,
onome Kaldejskih proroanstava koje je uredio Julijan Teurg,
sin Julijana zvanoga Kaldejac, u drugoj polovici 2.st. po Kr., a
djelomice su ih sauvali i komentirali neoplatonisti i ueni
Bizanti-nac Mihovil Psel. "Telesmatika znanost", kae Psel u

svome Komentaru, "takorei vodi duu kroz moi ovdanjih,

donjih supstancija. ...Prema Kaldejcu ... do Boga se moemo
uzdii samo jaanjem vozila due putem materijalnih obreda.
Uistinu, po njegovu miljenju dua se proiava kamenjem,
biljem, inkantacijama, i sve to olakava njezin uzlazak."2 Aluzija
na vozilo due ne odnosi se na autentinu doktrinu
Proroanstava. Psel je zasigurno do nje doao druei se s
neoplatonistikim komentatorima. S druge strane,
Proroanstva doista opisuju obrede proienja due u svrhu
njezina teurgijskoga uzdizanja.3
Kao to smo vidjeli, tema pneumatikoga proiavanja ve je
bila prisutna u kasnome stoicizmu. Nastavljajui se na
sicilijansku medicinu, stoici su razradili prilino sloenu
animologiju kojom su nastojali pruiti empirijsku osnovu za
svoje duboke moralne preokupacije. Tako prema Epiktetu biti
krepostan znai imati mirnu pneumu, istu i prozirnu; i
obratno, istoa i jasnoa toga "sranoga zrcala" posve ovisi o
moralnome ivotu pojedinca.
Na Istoku je praksa "proiavanja srca" vrlinama, kao i
uporabom uinkovitih zvukova i provoenjem drugih, viemanje "magijskih" postupaka, poznata od davnina. Upaniadi
su razvili istananu psihologiju temeljenu na ulozi sranoga
sintetizatora zvanoga manas, u ije postojanje nije sumnjala niti
jedna kola indijske filozofije, izuzev, moda, nekolicine
materijali-sta. Tijekom sna, energije, prne, povlae se u manas
ili unutarnje osjetilo (fenomen poznat kao "teleskopiranje
prne"), dok u budnome stanju one krue finim tijelom. U
mistinim praksama "srana upljina" ili "eterina upljina"
(k hrdaya) ima bitnu ulogu:
Malen prostor u srcu velik je kao ovaj golemi univerzum. U
njemu su nebesa i zemlja, sunce, mjesec i zvijezde, vatra, munje
i vjetrovi takoer; i sve to sada postoji i sve to vie nee
postojati: jer, u Njemu je cijeli univerzum i On ivi u naemu
srcu. (Chndogya Upaniad,VlU, i)

Prozirnost ks hrdaye prepoznaje u srcu prisutnost

boanstva ili intelekta. Brojne mistine prakse, ukljuujui prve
stupnjeve joge, imaju za cilj oienje istananoga organizma,
vraanje njegove prvobitne istoe.
Hsin ili srce ima jednako vanu ulogu u taoizmu i ch'an
budizmu. Premda se ono ne imenuje, razvidno je da taoisti
smjetaju bogove u upljinu vlastita istananog organizma, koja
odgovara ks. hrdayi. Taoistiki postupci vizualizacije
analogni su onima joge i zapadnoga umijea pamenja.
Sufijski mistici u Iranu takoer provode brojne postupke
"proiavanja srca" (qalb), od kojih su najvanije obredne
formule (zekr) ili perzijske mantre.
Hezihasiki mistici istonoga kranstva slue se tehnikom
"kardioskopije" koja se sastoji u vizualizira-nju prostori srca
(kardia) i nastojanju da mu se povrati njegova isoa i
prozirnost. Hezihasti se, kao jogini i taoisti, slue jednom ili
vie formula i metodama usporavanja disanja.
Ovdje neemo razmatrati te openitosti, jer bi ak i gruba
analiza tih temeljnih problema povijesti religija zauzela previe
prostora. Moe li se zakljuiti da je indijska filozofija izvor svih
mistinih promiljanja i tehnika vezanih uz "srce"? Premda se
ne moe iskljuiti, takav je zakljuak prilino nevjerojatan.
Ljudi reagiraju na vanjske podraaje osjeajima koji smjesta
izazivaju luenje adrenalina. Svaki vanjski podraaj praen je
unutarnjim impulsom koji se osjea u "prostoru srca". Najraniji
"jezik", "glagol", tjelesni je izraz, a govorne sheme su
"referencije na sva mogua djelovanja Homo sapiensa".4
Uzmimo za primjer neke govorne sheme vezane uz srce: osoba
neosjetljiva na patnje drugoga ima "tvrdo srce", "srce od
kamena"; suosjeajna osoba ima "blago srce", onaj tko ne
poznaje zla i vjeruje da su ljudi dobri
ima "isto srce". Netko govori iz srca, ima zlatno srce, ini neto
tekoga srca, iz svega srca, ili, pak, nema srca. Mlado srce znai
prevrtljivo srce. Kad je ljubav posrijedi, dajemo srce ili ga

uskraujemo, itd. U svim tim izrazima zacijelo postoji

izvanjezina istina - da je srce sjedite osjeajnosti, svih
emotivnih reakcija, i da je ono vrhovni moralni (ili nemoralni)
organ.
Dok Englez misli glavom, postoje narodi kao to su
Mandurci,koji "misle [gun 'imb'i\ srcem [gun'in]".5 Bolesni
ljudi imaju "zasjenjeno srce" [gun'in bur 'imb'i], dok je u
zdravih "prozirno srce". S. M. irokogorov u tim idejama ne
nalazi nita neobino:
Emotivna percepcija "zasjenjenoga bia" posve je prihvatljiva, a ideja
srca kao organa procesa miljenja posve je pozitivistika, jer srce
opaa misao u njezinoj emotivnoj manifestaciji. (Europski
pozitivistiki nauk nastojao je lokalizirati "misao" u odreenim
dijelovima mozga. To je naivna pozitivistika koncepcija temeljena
na razliitim hipotezama zasnovanima na ideji o apstraktnome mozgu.
U tom svjetlu europsko "pozitivistiko" stajalite nije daleko od
Manduraca koji procese miljenja smjetaju u srce jer tako
osjeaju.)6
Aristotel je poricao mogunost miljenja bez fantazmi. Fantazme su
obojane emocijama i, premda su sposobne zauzeti bilo koji prostor,
najvie im odgovara "srce", jer upravo srce osjea emocije. Ta
tjelesna datost, zbiljska manifestacija emotivnih reakcija u prostoru
srca, ukljuuje injenicu da su neki drevni narodi konstruirali
analogne teorije, kao to je manas u Indiji i hegemonikon u Grkoj.
Budui da je konkretna narav emocija neporeciva, takoer se ne moe
porei postojanje mjesta gdje se one oituju, mjesta koje vie-manje
odgovara anatomskoj lokaciji srca. Na tome mjestu valja traiti
antropoloko objanjenje geneze tankoutnoga organa zvanoga srce,
koje je zasigurno starije od otkria anatomskoga organa istoga imena.
Kao ekran projekcije unutarnjih fantazmagorija, "srce" je od davnina
zaokupljalo ljudski duh. Izjednaavajui tjelesne energije s
emocijama, indijska filozofija i grka medicina pretvorile su srce u
spremite energija i emocija, u glavni organ ivota i komunikacije s
vanjskim svijetom. Sto se vizionarske aktivnosti tie, sloit emo se
da se ona moe smjestiti ondje gdje se fantazme oituju, naime, u
samome sreditu istananoga organizma.

A to je s "glavom"? U tome se pogledu jo moemo osloniti na

obimnu grau koju su prikupili Richard Broxton Onians7 i Anders
Olerud8. Dostojanstvo koje Platonu Timeju (44a, 90a) pridaje ljudskoj
glavi zasniva se na sloenom arhajskome problemu diferencijacije
dvaju organa svijesti - "srca" (kr ili kradi), sjedita /vegetativne
due (thymos), i "glave", sjedita psyche. Za i Oniansa, thymos je
"krv-dua" a psych "dah-dua", no izvorna razlika izmeu dviju
koncepcija nije, ini se, bila vrijedna pozornosti, budui da je sama
rije thymos srodna indoeuropskim rijeima koje znae para ili dah
(lat. fumus, sansk. dhmah, slav. dimu i duhu). to se tie psych, ona
je, kao i latinski animus, uglavnom "dah", budui da potjee od
glagola psychein ("disati"), meutim, njezina iskljuiva lokalizacija u
glavi predmet je za raspravu.9 Naprotiv, u kompleksu vjerovanja,
psyche predstavlja svekoliko tjelesno disanje, budui povezana / s
"genitalnim disanjem" - spermom.10
Platonistika ontologija i antropologija jasno razlu-uju "glavu" od
"srca", dajui prednost glavi. "Ljudska glava, nalik kugli, slika je
kozmosa. Glava je nadvisujui mikrokozmos, tijelo i njegovi udovi su
mu pripadak, ili, kako sm Platon kae, tijelo je sluga. U Timeju
(44d) on naglaava da dua ivi u glavi, kao to i dua svijeta
ivi u sferinom kozmosu."11 Takoer u Timeju Platon dodaje:
"Jer, mi smo biljka, ne zemaljska, nego nebeska. Uistinu, Bog je
odozgo, s mjesta gdje se izvorno raa dua, spustio nau glavu
koja je poput korijena, te je na isti nain cijelome naemu tijelu
dao uspravni poloaj."12 Tom ontolokom polarizacijom
izraenom prostornim terminima ("vrh" nasuprot "dna"), koja je
istodobno i moralna polarizacija ("dobro" nasuprot "loega"),
Platon postulira doktrinu o trodjelnoj dui kojoj odgovara
trodjelno ljudsko tijelo sastavljeno od "glave" racionalna dua),
"prsa" ili "srca" (iracionalna dua) i "trbuha" (apetitivna dua)
(Timej, 69bi d.). Budui subordinirano "glavi", "srce" je, prema
Platonu, sjedite emocija, meutim, ono nije preteno
vizionarski organ - ta se uloga pripisuje jetri.13 Odnose izmeu
"glave" i "srca" tek su stoici postavili na nov nain, povezavi
vrline s "istoom srca". Iz te je koncepcije proistekla

renesansna magija, uinivi "istou srca" jednim od svojih

glavnih ciljeva.
Rije "teurgija" katkada oznaava proiavanja ija je svrha
vraanje pneumi njezine izvorne prozirnosti, finoe i
fleksibilnosti.
Ficinova slika teurga, majstora intrasubjektivne magije, nije bila
kontroverzna. On nije prizivao duhove mrtvih, poput
nekromanata o kojima je pisao Benvenuto Cellini, on nije letio
zrakom i bacao ini na ljude i zvijeri poput tradicionalnih
vjetica, ak se nije uputao ni u pirotehnike pothvate poput
Henricusa Corneliusa Agrippe ili u kriptografiju poput oca
Trithemiusa. Naprotiv, Ficinov mag je bezazlen ovjek ije
navike u oima dobrih krana nisu ni odbojne ni
zaprepaujue.
Kada bismo ga susreli - ukoliko nae drutvo ne bi smatrao
nedostojnim, to bi bilo vrlo vjerojatno - sigurno bi nas pozvao
neka s njime poemo u etnju. Izbjegavajui neeljene susrete,
poveo bi nas u zaarani vrt, na ugodno i sunano mjesto gdje je
zrak svje i ispunjen mirisom cvijea i pneumatikih valova
ptijega pjeva. Na teurg, odjeven u bijelo vuneno ruho
primjerne istoe, moda e ritmiki udisati i izdisati zrak, a
potom e, zamijetivi oblak, pouriti kui pribojavajui se prehlade. Svirat e liru kako bi privukao blagotvorni utjecaj
Apolona i drugih boanskih Grka, potom e skromno
objedovati kuhano povre i listove zelene salate, dva pijetlova
srca kako bi ojaao vlastito srce i ovji mozak kako bi ojaao
vlastiti. Jedini luksuz koji e si dopustiti bit e dvije liice
bijeloga eera i aa dobroga vina, premda emo, ako se bolje
zagledamo, u ai zamijetiti talog mljevenoga ametista koji e
mu priskrbiti naklonost Venere. Njegov e dom biti ist kao i
njegova odjea, a za razliku od veine njegovih zemljaka koji
nemaju takve dobre navike, na se teurg temeljito kupa jednom
ili dvaput na dan.
Nee nas iznenaditi to se taj ovjek, ist kao maka i koji
nikome ne dodijava, nikada nije zamjerio vlasti, bilo svjetovnoj

ili vjerskoj. Teurg je uivao toleranciju srazmjernunjegovoj

tolerancijispramdrugih,ili,boljekazati,biojeravnoduan
sprammanjenaprednihljudiijapneumanijebilatoliko
prozirnakaonjegova.

(II)INTERSUBJEKTIVNA MAGIJA
Intrasubjektivnamagijajetekposebansluajintersubjektivne
magijekojafunkcioniraponaelukontinuitetauniverzalne
pneume.
VerbalizacijatoganaelanijesemnogopromijenilaodSinesija
doFicina.Pogledajmo:
Pogrenojemislitidajeuporabomstanovitihzemaljskih
supstancijamogueprivuinuminozneentiteteidaseoni
smjestapojavljuju.Naprotiv,takoseprivlaedemoni,ili,bolje
kazati[potius], daroviivogasvijetaiivihzvijezda.Takoerje
pogrenomislitidajemoguezaarati[allici] duumaterijalnim
stvarima.Jer,smauniverzalnaduastvaramamac[escas] koji
odgovaraduiikojimeseonamoezaarati,teonondjeostaje
voljno.Nitauivomesvijetunijetolikoizopaenodanema
duui,posljedino,njezinedarove.Zarathutrajetuprivlanost
oblikazamisaonusposobnostuniverzalnedueoznaioizrazom
"boanskimamci"[divinas illices] aSinesijejepotvrdionjihovu
kvalitetukaomagijskihina[ma-gicas illecebras]. (Vita coel., I)

Mnogidredajemagija[tehnikakojaomoguuje]ljudima da u
povoljno vrijeme privlae nebeske prisutnosti preko niih
stvari koje odgovaraju viima, (ibid.,XV)
Tadvaodlomkazahtijevajupojanjenje.
Ficinodridajeuniverzalnaduaizvorsvekolikemagijejerje,u
svojojslobodi,odluilastvoritiprivlanostiizmeuviihiniih
svjetova.Potomenaelu,postojepredmetikojimasemogu

privuiviientitetiikojisetradicionalnonazivajumamcima,
vabilima,mamilima,zavoenjima,inima,mamljenjima,itd.
(takosemoguprevestirijeiesca, illex, illecebra). Samajedua
usvojojdobrotistvorilamogunostdaseuodreenim
okolnostimapredamudromeovjekukojijesvjestanuporabetih
predmeta.Prirodapostojizatodabijeovjekiskoristio:kaodaje
samaribapoduilaovjekakakodanainiudicu.
Ficinovadefinicijamagijepreciznajeijasna:svrhamagijskih
postupakajepostiidalekosenerezultatepomouneposrednih
uzroka,osobitodjelovanjemnaviestvaripomouniihstvari
kojesunjihovafinitet(per inferiora consentanea) ikojeslue
kao"vabila"(escae, illices, illecebrae), "mamei"ih(allici) u
povoljnovrijeme(temporibus opportunis).
Ongovoriotranzitivnomemehanizmukojiisprvapokree
fizikeuzrokekakobipostigaonadfizikerezultate.Tise
rezultatimijenjajuunoveuzrokekojidajunovefizikerezultate.
Kako bi nam ti postupci bili jasniji, valja nam analizirati
znaenje triju komponenti koje tvore operaciju magijskoga
"zavoenja" (allici): uzviene prisutnosti (superiora); nie
stvari koje su njihovi afiniteti ili se "s njima dobro slau"
(inferiora consentanea), ili "vabila" (escae, Hikes, illecebrae); i
"povoljno vrijeme" (tempora opportuna).
VIE PRISUTNOSTI
"Tako se privlae demoni, ili, bolje kazati, darovi ivoga svijeta
i ivih zvijezda" (sed daemones potius animatique mundi
munera stellarumque viventium), kae Ficino u prvome
poglavlju svoje rasprave De vita coelitus comparanda.
Sintetika, ali iscrpna reenica koja opisuje vrstu pomoi kojoj
se mag nada.
Sljedee poglavlje ove knjige bavit e se uglavnom razliitim
kategorijama demona, pneumatikim biima izmeu svjetova.

Ovdje nam ostaje definirati "darove ivoga svijeta" i "darove

ivih zvijezda".
"Darovi ivoga svijeta" su prirodni primatelji pneume sposobni
nahraniti ljudski duh po zakonu pneumatike solidarnosti
kozmikih dijelova.
Znamo li kako izolirati hranjive sastojke ijih je ona dio, ili
estom uporabom stvari koje se uglavnom nalaze u duhu
veega stupnja istoe, kao to su pje-menito vino, eer,
balzam, zlato, drago kamenje, mirobolan, miomirisne i sjajne stvari, moemo u sebe primiti vie
quintae essentiae. (Vita coel, I)
Isto tako, estom uporabom biljaka i drugih ivih stvari
mogue je izvui mnoga dobra od kozmikoga duha. (Ibid., XI)
eli li tko da hrana zaposjedne mozak [rapiat prae ceteris
formam cerebri tui: odnosno, da utjee na mozak, itd.], jetru i
trbuh, taj mora jesti u to je mogue veoj mjeri mozak, jetru i
trbuh ivotinja koje su bliske ljudima (sisavce, ali ne iskljuivo).
(Ibid., I)
No, vei dio Ficinova djela posveen je opisu "darova ivih
zvijezda" (munera stellarum viventium). Ovdje emo se
ograniiti na obrazloenje temeljnih naela astromagije, ne
ulazei u pojedinosti.
Astrolozi, koje Ficino iz potovanja prema tradiciji naziva
"platonistikim filozofima", uspostavili su nebeske univerzalne
figure iji dijelovi sadre varijetete svih niih stvari. Tako
zodijak sadri dvanaest znakova i trideset est dekana, to
ukupno ini etrdeset osam universales figurae kojima je
pridodano jo tristo ezdeset figura, u skladu s brojem
stupnjeva zodijakalnoga kruga (ibid., I). Te figurae tvore
prostor u kojemu se okree sedam planeta, odreujui njihove
aspekte. "Darovi ivih zvijezda" su obiljeja pojedinih planeta s
obzirom na njihove poloaje, drugim rijeima, s obzirom na
"povoljna vremena" (tempora opportuna).

Buduidajeljudskotijeloslikafizikogakozmosa,svakaod
sedamplanetaimaspecifianutjecaj.Tiutjecaji,zvaniastralnim
melotezijama, inejezgrudoktrineizloeneuiatromatematici
pripisanojHermuTrismegistu:14
Soli oculus dexter, Lunae sinister. Saturno auditus, auresque,
lovi cerebrum. Cruor, sanguisque Marti, Veneri olfactus,
gustusque. Mercurio lingua, et gut-gulio.15
Tojeteoretskonaelokonstrukcijehomines phleboto-mici ili
slika kojetonopokazujuutjecajplaneta,znakovaidekanana
ljudskotijelo.Sobziromnatodaplaneti,znakoviidekani
katkadatvoreveomasloenekombinacije,uzbiljijepotrebno
sastavitinovpopisutjecajazagotovosvakiplanetarnipoloaji
konstruiratinovogaflebotomikogaovjeka.16Iatromatematiki
ispravciposveoviseotonomesastavugornjega,kakobisena
temeljuplanetaiznakovakojiuodreenovrijemeupravljaju
odreenimdijelovimatijelaodredilauporabaprikladnoga
medicinskogabilja.
Kakobisesaznalasudbinabolesnikailigaseizlijeilo,josu
uvijekuuporabineobinenapravezaraunanjenatemelju
astrolokihpodataka.Primjerice,postojinapravaiz"Petozirisove
sfere",izumljenu1.st.poKr.,premaBollu.Premagrkome
naelumelotezije,prilikomlijeenjabolesnikavaljaimatina
umudanjegovomanatomijomifiziologijomupravljajuzvijezde:
svakizodijakalniznakupravljaodreenimdijelomtijela;svaki
planetvladajednimorganom.Kirurgnemoeoperiratibolesni
udakoseMjesecnalaziuznakukojiupravljatimudom,jeru
protivnomevlanostplanetamoetrenutanoprouzroiti
najozbiljnijekomplikacije.17
UpetomepoglavljuVita coelitus comparanda Ficinoopisuje
doktrinuastralnemelotezije,auestomeidesetompoglavlju
bavise,premdanepodrobno,naelomflebotomikogaovjeka.18
Usporeujuiprostorkojijeposvetiotojtemisuenim
izlaganjimazbiljskogaiatromatematiarakaotojebioJohannes

izHasfurta19,moemozakljuitidajetomarginalan,premda
neizostavanelementFicinovemagije.Uistinu,Ficinonijetoliko
zaokupljenlijeenjembolestitijela,kolikoproiavanjemduhai
duhovnimprednostimakojesemogupoluitiizpoloaja
planeta.
PrisjetimosedasutriodsedamplanetakojeFicinonaziva
"TrimaGracijama"(Sunce,JupiteriVenera)blagotvorna,Marsi
Saturnsutetni,dokMerkurvariraizmeudvijeskupine.Kako
seodlikeblagotvornihplanetamoguprivuiuindividualnu
pneumu?
elitelisvojetijeloiduhproetiodlikamajednogaodkozmikih
udova[rijemembrum Ficinoshvaakao"organ"],primjerice,
Sunca,potraitesolarnemetaleisolarnokamenje,solarnebiljke
iivotinje,a povrh svega, solarne ljude. [Slijedi popis solarnih
metala, kamenja, biljaka, ivotinja i ljudi.] Slino tome, elite li
svoje tijelo ispuniti vrlinom Jupitera, smjestite se meu stvari
koje pripadaju Jupiteru. [Slijedi popis.] to se Venerinih odlika
tie, one se mogu privui grlicama, golubovima i pliskama, kao
i drugim stvarima koje nam skromnost brani spominjati. (Vita
coel, I)20
Ovisno o vrsti aktivnosti koja se stimulira, svi su planeti
podjednako vani: Saturn je zaduen za viu filozofiju i
okultizam, Jupiter za prirodnu filozofiju i politiku, Mars za
muevnu certamina, Sunce i Merkur za rjeitost, glazbu i slavu,
Venera za svetkovine i Mjesec za hranjenje (ibid., II). Utjecaj
planeta na dijelove naega tijela odreuje vrstu astrolokih
lijekova koje valja primijeniti na odreeni sluaj (ibid., VI).
tovie, farmakologija je jedna od najznaajnijih grana magije
(ibid., XI, XIII, XV). Samimo: Res naturales atque etiam
artificiosae habent virtutes a stellis occultas: per quas spiritum
nostrum stellis eisem exponunt (ibid., XII) - "Prirodne stvari,
kao i umjetne, imaju okultne kvalitete koje im pridaju zvijezde:
putem tih stvari na duh privlai utjecaj odreenih zvijezda."

VABILA
Svrha Ficinove pneumatike magije je poboljati duhovne,
tjelesne, psihike i drutvene uvjete samoga maga ili njegova
klijenta. Teurgija i medicina magove su glavne aktivnosti.
Biljke, kamenje, metali i razne druge supstancije koje se koriste
u skladu s poloajem planeta zodijaka vre pozitivan utjecaj na
teurgov duh i bolesnikovo zdravlje. Amuleti, talismani i slike,
ovisno o sluaju, mogu imati profilaktiki ili kurativni uinak.
Izlino je kazati da isti lijekovi mogu poluiti razliite rezultate:
drutveni uspjeh, sposobnost uenja, profesionalni napredak,
skladne meuljudske odnose, itd. Lako je zamisliti da za svaki
pothvat postoji sretan poloaj zvijezda i metoda kojom se on
moe iskoristiti. to se samoga Ficina tie, on je uglavnom bio
zainteresiran za teurgiju i iatromatematiku.
Magijski arsenal tvori niz supstancija koje su na neki nain u
dodiru s planetima. Njihova uporaba moe biti izravna ili
neizravna. U prvome sluaju posrijedi mogu biti jednostavni
napitci ili talismani. U drugome sluaju koriste se sloeniji
predmeti nainjeni "u povoljno vrijeme" kako bi se u njima
pohranili blagotvorni utjecaj stanovitih konfiguracija na karti
neba. "Astrolokim slikama nainjenima od metala i kamenja
katkada se pripisuju udesne odlike." (Vita coel, XII.)
Uporaba talismana ne protivi se slobodnoj volji. Albert Veliki u
svome Speculum kae da izbor povoljnogavremenane
ograniavaslobodnuvolju.Naime,drilitkoizborpovoljnoga
vremenazakakavvelikipothvatbesmislicom,timenedokazuje
svojuslobodunegoje,naprotiv,osporava.(Ibid.)
PtolomejusvomeCentiloquium kaedasuslikeniihstvari
izloenemnogimnebeskimslikama.Stogasudrevnimudraci
izraivaliodreeneslikekadasuplanetiulaziliukonstelacije
kojesunalikovalezemaljskimstvarima.

OvdjeneemorazmatratiFicinovudoktrinuslikaprema
hermetikim,neoplatonistikimiarapskimizvorima.Venamje
poznatodajesvakiplanetvezanuznizzemaljskihstvari(ibid.,
XIV,XV).Onetvoreprvobitnutvarzaizradbuastrolokih
talismana.Usvakomesluaju,Ficinoimpripisujeodlikeslabije
odonihlijekovaipomasti(ibid.,XV,adfinem).
POVOLJNA VREMENA
Tempora opportuna zabranjelijekovitogabilja,pipravu
napitakailiizradbutalismanaposveoviseopoloajuplaneta
zodijakaionebeskim"kuama".Sloenosttihastrolokih
pothvatavarirasobziromnasluaj.Svitipothvati,od
najjednostavnijega(poglavljaIV,VI,XV)donajistananijega
(XVIII.poglavlje)odgovarajuistome,gorenavedenomnaelu.
Dostajatejedanprimjer:
Kakobisteklidugovjenost,izradilisuslikustarogaSaturnau
kamenupheyrizech, odnosno,usafiru,21uvrijemekadajeSaturn
biouascendentuipovoljnimodnosimasostatkomneba.Slikaje
ovakoizgledala:starackojisjedinauzvienomprijestoljuilina
zmaju,glaveprekrivenetamnomtkaninom,uzdignuterukeu
kojojdriribuiliuteg,odjevenautamnoruho.(XVIII.poglavlje)
TakveslikeuglavnomsupreuzeteizPicatrixa. Oneodgovaraju
planetimaipersonificiranimentitetimazodijaka(znakovima,
dekanima,stupnjevima)ijiizumPicatrix pripisujeIndijcima.221
ovdjeedostajatijedanprimjerkakobismodoaraliveze
izmeudvijuvrstaopisa:"UprvomeaspektuOvnauzdiese
ovjekcrvenihoiju,dugakebrade,odjevenubijeloruho,
koraadugimkoracima,opasancrvenimpojasomokocrvene
nonje,stojinajednojnozikaodagledatosenalazipred
njim."23
Tejeopisemagvjerojatnomoraouklopitiusvojufantazijukada
jeplanetimaupuivaosvojemolitve."Planetarnigovori"u

Picatrixu sadrenabrajanjeodlikaodreenihplanetakojeje
magnedvojbenoizgovaraooijuuprtihuunutarnjusliku
siderikogaboanstva:
O,Gospodaru,ijejeimesvetoiijajemovelika,vrhovni
Gospodaru,O,GospodaruSaturne,tiHladni,tiJalovi,tmurnii
zlokobni;tiijijeivotiskrenirijeistinita,tiMudrii
Usamljeni,tiNepronini;tikoji se dri obeanja; ti koji si slab i
umoran, ti koji si od sviju najbremenitiji brigama, ti koji ne
poznaje ni uitka ni radosti; podmukli starce koji poznaje sve
lukavtine, ti opsjenaru, mudri i osjeajni, koji donosi
napredak ili propast, radost ili tugu! Umoljavam te, o, Vrhovni
Oe, u svojoj velikoj dobroti i velikodunosti uini ovo ili ono
za mene.24
Razvidno je koliko su ista magija, umijee pamenja i gliptika
tijesno povezani. Talismani su navodno predstavljali
personificirane entitete zodijaka koje je mag upamtio i utisnuo
u svoju fantaziju kako bi ih usmjerio na opekorisne ciljeve.
Svaku invokaciju tih entiteta pratila je njihova trenutana
vizualizacija. Uivajui autonomno postojanje i zbilja se
pojavljujui u pneumati-kome aparatu izvjebanoga maga, ti
neobini likovi u krajnjoj liniji nisu nita drugo do li poznati
demoni koji nastanjuju sve kozmike predjele.
SEDMO POGLAVLJE
DEMONOMAGIJA
(I) NEKE KONCEPCIJE DEMONOLOGIJE
Tko jo nije uo za one kohorte kranskih demona ija se
najbenignija aktivnost sastoji u izazivanju prirodnih nagona
(umor, glad, erotska elja) u ljudima koji se drznu misliti da su

iznad njih? Nedvojbeno su demoni sposobni izazvati i kinetike

fenomene koje su iskusili mnogi sveci i koji svakako nisu bili
puke halucinacije.
Srednjovjekovna i renesansna umjetnost pridaju demonima
najneobinije i najodbojnije oblike pozajmljene od ivotinjskoga
carstva: bube, lignje, puevi balavci, sauriji, ofidijani, imii,
pa ak i letei reptili koji na stanovit nain anticipiraju
paleontoloka otkria.1
Uenici Kaldejskih proroanstava mogli su zazvati numinozne entitete, osobito boicu Hekatu te due grkih junaka i
glasovitih filozofa, primjerice, Platona.
Invokaciji bogova esto je slijedilo njihovo pojavljivanje
(autophaneia).2 Ukazanje Hekate veoma je tipino:
Nakon toga zaziva vidjet e vatru koja poput djeteta pue i
spotie se na svome putu uvis, ili jako svjetlo koje opasuje
zemlju i zuji, ili konja sjajnijega od svjetla, ili dijete na hitrome
konju, svo u svjetlu ili prekriveno zlatom ili, naprotiv, golo, ili
stoji na leima konja s lukom u ruci.
U svojoj magijskoj praksi teurzi su se suzili zlatnim diskom
(strophalos) izrezbarenim magijskim simbolima i sa safirom u
sredini. Taj se disk okretao pomou konata poveza za glavu,
dok je teurg izgovarao magine rijei i povremeno isputao
neartikulirane zvukove kojima je oponaao glasove ivotinja
kako bi uplaio zle duhove. Taj se instrument, kojega je rabio i
Proklo, posljednji neoplatonist, nazivao "links", prema vatrenoj
ptici koja je, vjerovalo se, prenosila poruke izmeu intelektualnoga i perceptivnoga svijeta.4 Pomou "linksa" Proklo
je mogao zazvati kiu, poput Julijana Kaldejca, autora
Proroanstava koji se hvastao da je to uinio 174.godine, kao
vojnik Marka Aurelija. (Naalost, teko je ustanoviti tko je
tono uinio to udo, budui da su ga svojatali kranski borci
Legije groma, pogani i jedan anonimni egipatski arobnjak.5)
U svakom sluaju, teurgov disk bio je izrezbaren magijskim
simbolima - isti se pojavljuju na kaldejskim talismanima - koji
su predstavljali, vjerojatno u grafikome obliku, simbole koje je

vrhovni um "razasuo" po svijetu i koji su se takoer mogli

izraziti u sveanim formulama (synthma).6 U odreenim
sluajevima ti su oblici bili preslike simbola upisanoga "u srcu",
odnosno, u ljudskoj dui, a sastojali su se od kombinacije polukrugova i grkoga slova X. Mnogi grki junaci imali su
psihiki dijagram i mistino ime kojima su ih teurzi zazivali.
Mihovil Psel, bizantski platonist, izvjeuje da je Julijan
Kaldejac zazvao Platonovu duu koja se objavila kao svijetlei
geometrijski oblik. Ideja da je dua sastavljena od polukrugova
i slova X potjee iz Platonova Timeja (34b,36b)gdje se
kozmika dua opisuje kao dvije sjekire u obliku X, savijene u
polukrug i spojene na krajevima. Krani su, prema Justinu
Mueniku, drali da taj oblik oponaa kri Mojsijeve zmije od
tua (Br 21,9)7
Osim bogova, junaka i velikana poput Platona, bilo je i drugih
entiteta koji su, prema kaldejskome vjerovanju, nastanjivali
svijet nadrealnoga i povremeno se oitovali. To su bili demoni,
dobri i zli. Platonisti Plutarh iz Heroneje i Apulej iz Madaure,
kao i neoplatonisti Porfirije i Jamblih, razlikovali su dva
razreda demona: one koji stalno prebivaju u nadzemaljskim
predjelima i ljudske due odvojene od tijela, preobraene u
demone na tisuu godina, nakon ega se vraaju u ciklus
meten-somatoze.
Svijet prirode (physis), drugim rijeima, sublunarno podruje,
nastanjen je zranim, vodenim i kopnenim demonima koji
izazivaju kozmike tete i individualne strasti. Oni uzimaju
ivotinjska oblija - obino pasja: "Iz grudi zemlje pomaljaju se
ktoniki psi koji smrtniku nikada ne pokazuju istinu."8 Voa tih
demona je Pluton. Njegovu se dijabolinu kohortu pokuavalo
pobijediti rtvovanjem kamenja (primjerice, kamen mnizouris)
i bilja koje se rabilo za proiavanje vozila due. U tu su
se svrhu takoer rabili amuleti, filakterije i apotropejski kipii,
a zli su se duhovi istjerivali zveketom bronanih instrumenata.9
Sve glavne izvore neoplatonistike demonologije na latinski je
preveo Marsilio Ficino. To su rasprave Porfirijeve (O

rtvovanju, Bogovi i demoni, Opera, II, str. 1934i d.),

Jamblihove (O misterijima, II, str. 1873i d.), Proklove (O dui i
demonu, fragment Proklova komentara Alkibija-du I, II, str.
1908i d.; O rtvovanju i magiji, str. 1928i d.) te Pselova (O
demonima, II, str. 1939i d.).
Porfirije pie da, prema Platonu, postoji mnotvo demona od
kojih se neki tuju javno, slino kultovima bogova, a neki tajno.
Pa ipak, oni koje smrtnici zanemaruju mogu se osveivati.
Kako se od demona stjeu koristi? Molitvama i rtvama koje se
pokazuju iznimno uinkovitima, jer dobri demoni koji
prebivaju u visinama sublunarnoga podruja mogu udijeliti
blagodati u svekolikoj sferi drutvenoga postojanja. S druge
strane, od zlih demona, koji prebivaju blie zemlji, mora se stei
barem njihova ravnodunost, jer njihov gnjev moe biti straan.
Doista, oni imaju duhovno tijelo koje valja hraniti. Kada se razgnjeve, ne libe se niega, izazivajui opasne strasti u
ovjekovoj fantaziji i pojave kao to su potresi ili propast
usjeva. ime se oni hrane? Budui da im je tijelo svojevrsna
para, privlai ih miris mesa, isparavanja i krvi. Stoga se
masovno pojavljuju pri rtvovanjima ivotinja. Razborit ovjek
koji zna da se u blizini krvareega mesa nalaze i zli demoni,
izbjegavat e prehranu koja sadri meso, oponaajui
poslovinu esensku umjerenost.
Jamblih nam daje jo vrijednih informacija o nadzemaljskim
biima koje dijeli na nekoliko kategorija: naju-zvienija su bia
nadnebeski bogovi i due zvijezda nebeskih bogova; slijede
arhaneli, aneli, demoni, vlasti, junaci i ljudske bestjelesne
due.1
Funkcija demona je smjestiti due u zemaljska tijela. Funkcija
junaka je oivjeti, dodijeliti mo rasuivanja, skrbiti za stado
dua i osloboditi ih od njihovih tijela.
Zanimljivo je da nas Jamblih izvjeuje da se "sve vie
prisutnosti mogu zazvati i razotkriti se u razliitim vidovima",
ovisno o njihovoj kategoriji. Neoplatonist je nastojao podrobno
opisati oitovanja bia nevidljivoga svijeta. Bogovi, arhaneli i

aneli imaju proste i jednoobrazne vidove. Demoni, vlasti,

junaci i ljudske due imaju raznolika i sloena oblija. Dojmovi
se takoer razlikuju: bogovi su uzvieni i milostivi, arhaneli
su oblijem grozni ali su blagi, aneli su ljupki, demoni su
zastraujui, junaci su manje strani, vlasti su sjajne, vladari
odbojni i neprijateljski, due su sline junacima.
Ukazanja bogova, arhanela i anela ne uzrokuju nikakve
smetnje. Naprotiv, demoni remete red i izazivaju strah. Vlasti
su uzviene i postojane. Junaci su u pokretu i u urbi. Vladari
uzrokuju komeanje. Due nalikuju junacima, ali su manje
uredne i stabilne.
Bogovi, arhaneli i aneli udesne su i neusporedive ljepote.
Demoni su lijepi po prirodi, junaci su lijepi u izrazu svoje
hrabrosti, ljepota je glavna odlika vlasti, dok je ljepota vladara
umjetna i sloena. Due imaju ljepotu demona i junaka.
Brzina i uinkovitost tih djelovanja smanjuje se razmjerno
hijerarhiji. Primjerice, vlasti djeluju snano i autoritativno, dok
su vladari umiljene veliine.
Svekoliko je nebo ispunjeno boanskim oitovanji-ma, a taj je
prizor smrtnicima zapanjuju. Arhaneli zauzimaju tek dio
svijeta, veoma su raskoni i nose simbole. Aneli nisu toliko
sjajni i veliki. Demoni su manji i slabije vidljivi, a njihovo je
svjetlo podnoljivije. Junaci su manje impozantnih dimenzija i
velikoduni su. Vlasti su veoma velike, vladari su umiljeni,
tati i drski. Due su razliitih dimenzija, no manje su od
junaka.
Naravno, postoje i zli demoni. Proklo nas izvjeuje da su
junaci, demoni i aneli via bia obogaena vizijom
inteligencijske ljepote. No, postoje i zli demoni koji su to
opasniji to se mogu preruiti u dobrotvorne demone i zbuniti
rtvovatelja (II, str. 190910).
Upoznavi odlike i moi demona koje mogu zazvati s pomou
prirodnih supstancija, magi ih mogu ispitivati o kategorijama
viih boanstava. Demoni se, pak, mogu okoristiti izravnim
poznavanjem bogova i to znanje prenijeti svojim uenicima.

Sretan je mag, jer posredstvom demona ima pristup bogovima i

boicama! (II,. str. 1929).
Neoplatonisti razlikuju dobrotvorne demone koji na-stanjuju
vie sfere, i zlonamjerne demone koji prebivaju blie zemlji.
Kranski platonist Mihovil Psel dri da su svi demoni zli. Kao
i aneli, oni imaju veoma istanano pneumatiko tijelo. No, dok
su aneoska tijela sjajna, demonska su zamagljena.
Psel nam kazuje da je prilino neobinu doktrinu o demonima
primio od pustinjaka Marka iz Hersonesusa. On je smatrao da
su demoni sposobni izbacivati sjeme i raati se u ivotinjskim
tijelima. Oni imaju udove, a budui da jedu, prazne se. Njihova
se hrana sastoji od duha i tjelesnih tekuina koje udiu i
apsorbiraju poput spuvi. Marko, strunjak za demonologiju,
poznaje nekoliko od mnogobrojnih vrsta demona: "sav zrak
iznad i oko nas, svekolika zemlja, more i utroba zemlje prepuni
su demona" (II, str. 1940).est je kategorija demona: oni koji
ive u vatri, na granici vie zrane zone, "a nose barbarsko ime
Leliureon, to znai plameni" (su-blunarni demoni); zrani,
zemaljski, vodeni, podzemni i, naposljetku, demoni od vrste
"koja bjei od svjetla, nevidljivi su, posve mrani, uzrokuju
unitenje hladnim strastima" (II, str. 1941).Premda su svi
pobrojani demoni zlonamjerni, posljednje tri kategorije osobito
su opasne. Djelovanje sublunarnih, zranih i zemaljskih
demona iskljuivo je duhovno, dok je djelovanje ostalih izravno
materijalno. Prvi su ogranieni na "izopaenje due fantazijama
i razmiljanjima" (osobito zrani i zemaljski demoni koji
izazivaju erotske fantazije). Sve je to lako objanjivo, budui da
demoni, posjedujui pneumatiku bit, mogu po elji poprimati
razliita oblija i boje, razotkrivajui se ljudskome duhu u
obmanjujuim oblicima.
Tako se preruavajui mogu nadahnuti mnoga djela i odluke te
nas dobro savjetovati. Oni u nama bude sjeanje na sjetilne
uitke dok smo u stanju polusna ili budni, esto stimulirajui
sline strasti, nadraujui nas u podruju prepona i uzbuujui

nas; oni kumuju kodljivim parenjima, osobito ako smo im

skloni radi naih vlastitih vruih i vlanih tjelesnih tekuina.
(Ibid.)
(II)DEMONI I EROS
Doktrina o sukubima i inkubima sve do 18.stoljea raspaljivala
je rasprave koje radi svoje specifinosti zasluuju da im se
ovdje posvetimo.
Premda je prihvaao da demoni mogu posjedovati muke
spolne organe, pustinjak Marko iz Hersonesusa drao je da su
svi demoni po naravi enski i da nemaju jasan oblik te da ako
poele mogu poprimiti bilo kakvo oblije.
Od 15.do konca 17.stoljea strunjaci za vjetice nisu bili posve
sigurni izbacuju li demoni sjeme i mnoe li se, premda
poluslubeno djelo Malleus maleficarum iz i486,i summa
isusovca Del Rija s konca 16.stoljea prihvaaju to miljenje.
Najrasprostranjenije uvjerenje, koje je u svojoj raspravi Protiv
onih koji prizivaju demone (1450)izrazio Jean Vineti, inkvizitor
iz Carcassonnea, bilo je da su demoni transseksualni. Kao
sukubi, oni od mukarca skupljaju sjeme i pohranjuju ga u
vagini ene s kojom ope kao inkubi.11 To umjereno gledite
dijeli, meu ostalima, otac Alfonso da Spina u svojoj
Fortalitium fidei, napisanoj 1460.Prema da Spini, opatice koje
ope s inkubima bude se "okaljane kao da su vodile ljubav s
mukarcem".12
Pierre Naud, autor Dclamation contre l'Erreur excrable des
Malificiers, Sorciers ... ce que recherche et punition d'iceux
soitfaicte (Pariz, 1578),uvjeren je da gotovo sve vjetice imaju
inkube, a vjeci sukube, kao i da ope s truplima koje su oivjeli
njihovi kuni vragovi.13 Jean Bodin u svojoj Dmonomanie des
Sorciers (Pariz, 1580)pie da se u pokrajinama Valois i Picardy
sukubi nazivaju coche-mares.1*
Jordanes de Bergamo (Quaestio de Strigis, rukopis, oko 1470)
pie da mu je veroneki biskup, glasoviti humanist Ermolao

Barbaro, pripovijedao o ovjeku koji je petnaest godina

ljubovao sa sukubom,15 a sline su prie uvijek povezivane s
vjeticama i vjecima.
Koncem 17.stoljea Johannes Henricus Pott (Jena, 1689)u
svome Specimen Juridicum de Nefando Lamia-rum cum
Diabolo Coitu, in quo abstrusissima haec materia delucide
explicatur, quaestiones inde mergentes curata resolvuntur,
variisque non injucundis exemplis illustratur zauzima isto
stajalite kao i Malleus i Del Rio, dodajui "udne primjere" kao
to su sljedei: budui da inkubi poprimaju ivotinjsko oblije,
bilo je ena koje su, kao posljedica bestijalnih odnosa sa
ivotinjama, raale svakovrsne ivotinje (lava, maku, psa, itd.)
ili udovita.
Najzanimljiviji je sluaj onaj koji mu je ispripovijedio PhilipLudwig Elich (Daemonomagia, Frankfurt, 1607),naime, o eni
koja je nakon openja s demonom u obliju pijetla svakoga
dana nesla jaja.16
Pitanje razmnoavanja demona bilo je zanimljivo i u 18.
stoljeu, a njemu je Johann Klein posvetio disertaciju (19.
studenoga 1698,Rostock) ije je drugo izdanje iz 1731.nosilo
naslov Examen juridicum judicalis Lamiarum Confessionis se
ex nefando cum Satana coitu prolem susci-pisse humanom.
Klein se oslanjao na Malleus i Del Ria, smatrajui da demoni
mogu zainjati potomke s nesretnim, zavedenim enama:
U zapisima sudskih procesa otkrivamo ispovijesti vjetica: one
su nalazile vie uitka u nepoudnim Sotoninim organima,
gnjusno opei s tim najneistijim duhom, nego od
doputenoga suivota sa svojim zakonitim muevima. No, nisu
se uvijek radovale posljedicama tih odvratnih izopaenosti.
Cesto se dogaalo da nakon tih gadnih i sodomistikih openja
raaju ivu djecu.17
Rasprava De Daemonialitate et Incubis et Succubis Ludovicusa Marie Sinistrarija de Amen, napisana koncem 17.
stoljea, a na francuski ju je preveo Isidore Lisi-eux i objavio u
Parizu 1875.,mnogo je originalnija. On dri da inkubi i sukubi

nisu demoni, nego bia koja u Francuskoj nazivaju follets, u

Italiji folletti, a u panjolskoj duendes (u Engleskoj su to
vilenjaki duhovi). Ti duhovi nisu neprijatelji kranske vjere,
nego su contra castitatem, tj. uivaju u naruavanju krjeposti.
Teorija Sinistratija de Amen oprena je ideji o transseksualnosti bia zvanih follets. Ona su sposobna za ejakulaciju sjemena,
naposljetku, ona su stvorenja ljudskoga lika obdarena duom
koja moe biti spaena ili prokleta, imaju istanana tijela i
dugovjenija su od ljudi. Svoja tijela mogu po volji poveavati
ili smanjivati, provlaiti se kroz pukotine u tvari, imaju ureena
drutva s vlastima i gradovima.18
Inkvizicijski apologeti podrobno izvjeuju o seksualnim
odnosima izmeu vjetica/vjetaca i demona. Jedan od
najveih autoriteta za to pitanje u 16.stoljeu bio je Nicolas
Remy, pjesnik i osobni tajnik vojvode od Lorraine, autor djela
Daemonolatria, exjudiciis capitalibus nongentorum plus minus
hominum qui sortilegii crimen intra annos quindecim in
Lotharingia capite luerunt (Lyon, 1595).Rasprava zavrava
pjesmom na francuskome, u kojoj Remy s neskrivenim uitkom
opisuje najodvratnija muenja, u emu je bio veoma iskusan,
zakljuivi:
Suci, budite nepopustljivi
Kada uhiujete vjetice i kanjavate ih;
...Ta pravedna djela bit e zanavijek hvaljena.
Premda se divim njegovoj samouvjerenosti, moram istaknuti
da je Remy, naalost, imao krivo. U svakome sluaju, nakon
petnaestogodinjega prouavanja devet-stotinjak suenja
vjeticama, on iznosi jedan od najivopisnijih, najzanimljivijih i
najvjerodostojnijih opisa demonofilije:
Svi koji su tjelesno opili s inkubima i sukubima jednoduno
izjavljuju da je teko zamisliti ita odvratnije ili nezahvalnije.
Ptrone Armentaire kae da su mu se udovi ukoili im je
zadavio svoju Abrahel. Hennezel izvjeuje da mu se inilo kao
da njegova Scuatzebourg (to su imena sukuba) ima hladnu
rupu (umjesto vagine) i da se morao povui prije orgazma. Sto

se vjetica tie, one izjavljuju da su muki organi demona toliko

debeli i tvrdi da je penetracija nemogua bez strane boli. Alice
Drige usporedila je uzdignuti penis svoga demona s
kuhinjskim priborom koji je pokazala okupljenima, naglasivi
da demonov ud nije imao ni skroruma ni testisa. Claudine
Felle je, pak, probadajuu bol takvoga snoaja esto ublaavala
krunim pokretima, kako bi u sebe primila tu krutu masu koju
nijedna ena, bez obzira na kapacitete, ne bi mogla podnijeti.
...Ti nesretnici esto su se alili da ih demoni gue, ali nisu bili u
stanju okonati tu situaciju. ...Pa ipak, neki su u tom hladnom i
gnjusnom openju doivjeli orgazam.19
Na jugu Pirenejskoga poluotoka, demon se osobito divlje
ponaa na sabat, grabi vjeticu con su mano yzqui-erda (a la
vista de todos) la tendia en el suelo boca abaxo, o la arrimaba
contra un arbol, y alla la conocia somaticamente.20 Snoaj nije
nita manje bolan (El Demonio la trato carnal mente por ambas
partes, y la desflord y padecia mucho dolor2 j a uz to nesretna
ena okaljana je smrtnim grijehom sodomije.
Vidjeli smo kakvu su moralnu i tjelesnu zbrku navodno
izazivali inkubi i sukubi. Jo nam ostaje osvrnuti se na
drutvenu zbrku koju su unosila ta zla pneumatika bia, kao i
na njihovo podrijetlo.
(III) VJETICE I DEMONIJACI
Aktivnost demona osobito je intenzivna u sferi zabranjenoga
Erosa, no nije ograniena na tu sferu, opreno miljenju
optimista (ili "minimalista") Sinistrarija de Amen. Nije
potrebno referirati se na Malleus ili Del Riovu gradu kako
bismo vidjeli da su vjetice okrivljavali i za zloine drukije od
onih koje su inile posredstvom demona.
Johannes Nider, autor djela Fornicarius: De Visionibus et
Revelationibus, napisanoga 143537,u doba koncila u Baselu,
istaknuo je sedam naina na koji malefici ili vjetice/vjeci
kode ljudskome drutvu: pobuuju ljubav ili mrnju;

uzrokuju spolnu nemo, bolest, ludilo; uzrokuju smrt;

unitavaju tuu imovinu.22 Nider nije pristajao uz
tradicionalnu liniju koja je nekoliko godina kasnije preporuila
smrtnu kaznu za vjetice i vjece, a 146&Vpromaknula njihov
zloin u crimen exceptum, otvorivi time vrata svim moguim
pravosudnim zloporabama.23 Naprotiv, Nider je prepoznao
autentinost staroga dokumenta zvanoga Canon ili Capitulum
Episcopi kojeg je otkrio crkveni pisac Reginon iz Prma (De
Ecclesiasticis Disciplinis, oko 906;II. knjiga, oko 364)o
navodnim djelima "koncila u Anciri" gdje se taj dokument ne
spominje. Istoga su miljenja bili i wormski biskup Burchard i
Gracijan, kao i sv. Toma koji citira koncil u Akvileji koji nije
iznjedrio nikakav pisani dokument takve vrste. Bio je to
dovoljan razlog za H. C. Leovo uvjerenje kako je posrijedi
krivotvorina samoga Reginona s poetka 10.stoljea.24
Kako bilo, Canon Episcopi izraavao je stajalite Crkve sve dok
ga nije zamijenio Malleus maleficarum, i svaki se klerik ili laik
mogao odvaiti i osporiti ga.
Canon Episcopi nije poricao postojanje avla ili vjetica. No,
njegova je osobitost bila u tome to je smatrao da su vjetija
djela (sabat, letovi) inile "zle ene koje je avao izopaio", da
su posrijedi "demonske iluzije i fantazme". Drugim rijeima,
Canon je poricao fiziku zbiljnost vjetijih halucinacija: "Tko je
toliko budalast i nerazborit da vjeruje da se te stvari koje se
zbivaju samo u umu zapravo zbivaju u tijelu?"25 Osim
Burcharda i Gracijana, veoma utjecajno djelo iz 12.stoljea,
Liber de piritu et Anima, pripisano sv. Augustinu, utvruje
neporeciv autoritet Canona, opisujui vjetice kao quaedam
mulierculae post Satanam conversae, daemonum illusionibus
et fantasmatibus seductae.26 Sv. Toma Akvinski bio je
formalniji: "Govori se da te ene nazouju [sabatu] u duhu.
Meutim, to nije duh koji, kao supstancija due, djeluje

izvan tijela. Ne, vienja [visa] te vrste zbivaju se u duhu, koji je

fantazija due [in phantastico animae]."27
Mnogo puta ponavljana pria koju je prvi put ispri-povjedao
Nider u svome Fornicarius, sadri sve podatke potrebne za
razumijevanje naina na koji su vjetice dobivale svoja vienja
letova i sabata. Nider kae da je neki dominikanac, nakon
susreta s jednom od tih mulierculae koja je tvrdila da je na
sabat letjela s Dijaninim sljedbenicama, od nje zatraio
doputenje da svjedoi tom pothvatu. ena je pomazala
njegovo tijelo nekom pomau, izgovorila magijske rijei i
smjesta utonula u tako nemiran san da je pala s kreveta i
udarila glavom o pod. Uvjerena da je posjetila udaljene
predjele, veoma se zaudila kada joj je redovnik priopio da
uope nije naputala sobu.28
Imena pixidarie i baculariae koja su se pripisivala vjeticama
svjedoe o znaaju kutija s pomastima i metli u njihovoj
praksi.29 Jordanes de Bergamo izriito kae da vjetice jau na
metlama premazanima pomastima ili da te pomade stavljaju
ispod pazuha?0 Prouimo li sastav tih pomasti, razlog tih
obiaja odmah e nam postati razvidan.
Poznato je nekoliko recepata31 koji sadre, meu ostalim
sastojcima ija bi se svrha trebala podrobnije prouiti, stanovite
aktivne tvari izvuene iz biljaka porodice pononice kao to su
Datura stramonium, Hyoscyamus niger, Atropa belladonna,
ivolina, Solanum nigrum, Phy-salis somnifera, Helleborus
niger, ili Cannabis indica, koje su se rabile pojedinano ili u
kombinacijama od dvije ili tri biljke. Od tih monih narkotika i
halucinogena naj-ee su se rabile Datura, zvane i
"arobnjakov korov", "vjetiji korov" ili "avolji korov", te
Solarium nigrum ("arobnjakova trava", "Verjus du Diable").32
Crkva je bila svjesna uzrone veze izmeu uporabe biljnih
pomasti i fenomena vjetica. Godine 1528.provincijski koncil u
Bourgesu odluio je kazniti skupljae biljaka. Godine 1557.de
Moulue, biskup Valencije i Die-ja, zabranio je sveenicima da
skupljaima biljaka slue misu, a 1618.isti je zakon saborskim

statutima promul-girao biskup-upravitelj Cahorsa, a kasnije i

sv. Franjo Saleki i d'Aranton d'Alex, enevski biskupi, Le
Camus, biskup Grenoblea te Joly, biskup Agena.33
Znaaj metle u vjetijim obredima ne smije se zanemariti.
Brojni izvori izvjeuju da su se metle premazivale pomastima,
a brojne rezbarije iz 16.stoljea prikazuju gole vjetice kako
polijeu na metlama. Ekstrakti pononice osobiti su po tome to
se apsorbiraju kroz kou i ulaze u organizam gdje smjesta
postaju aktivni.34 Najosjetljivije tjelesne zone su rodnica i
pazusi, to objanjava naizgled neprimjerenu uporabu
baculariae?5 Hipoteza da su "klasine" vjetice, ije se
postojanje biljei od 10.stoljea, bile tek kombinacija
empirijskih farmaceuta i ovisnika o drogama, nije nikakva
novost. Suvremena farmakologija promaknula je tu hipotezu u
injenicu, a antropolozi su je gotovo jednoduno prihvatili.36
Naravno, jednoobraznost sredstava nije dostatna da bi
objasnila jednoobraznost vjetijih halucinacija.
Za sada znamo ovo: "klasine" vjetice i vjeci bili su granini
sluajevi koji su uporabom halucinogena pristupali
nesvjesnom. Svoja iskustva pod utjecajem droga uzimali su za
zbilju, vjerujui da su izvodili stanovite stereotipne aktivnosti.
Stalna uporaba droga rezultirala je eliminacijom prilino krhkih
i problematinih granica izmeu stanja sna i budnosti.
Vjetice/vjeci ivjeli su okrueni vlastitim fantazmama koje su
za njih imale zbiljska i osobna obiljeja. Nije udno, stoga, da su
s njima imali seksualne odnose, ili da su se oni upranja-vali na
groteskne naine koje su opisali Nicolas Remy i drugi.
"Kada razum spava, raaju se udovita". Halucinogeni se
pokazuju najuinkovitijim sredstvom pobuivanja fantazmi na
invociranje demona. Potreban je samo jo jedan korak da im se
pridaju zbiljski oblici i obiljeja.
Druga metoda prizivanja demona - posve umjetna - jest njihovo
zamiljanje pomou mnemotehnikih postupaka.

Trea okolnost u kojoj se pojavljuju demoni, ovaj put bez

prizivanja, jest mentalna bolest.
Sluaj Alexisa Vincenta Charlesa Berbiguiera de Terreneuvea
de Thyma, bogatoga gospodina roenoga u Carpentrasu u
drugoj polovici 17.stoljea, veoma je pouan.37 On sam opisuje
ga u tri sveska svoje autobiografije objavljene u Parizu 1821.,
pod naslovom Les Farfadets, ou tous les dmons ne sont pas de
l'autre monde.
Od 1813.do 1817.Berbiguier je ivio u hotelu Ma-zarin, 54rue
Mazarine u Parizu, gdje su ga neprestano progonili "zlodusi".
On se, pak, izvijestio u njihovu hvatanju, ime je zasluio titulu
"Bi zloduha" koju je pobjedniki ispisao iznad vlastita portreta.
Znaci Berbiguierove psihike bolesti vjerojatno su bili prisutni i
prije njegova boravka u Parizu. U Avigno-nu je posjetio
Doktora Nicolasa koji ga je podvrgnuo mezmerikim
postupcima. U Parizu je konzultirao vidovnjake i arobnjaka
Moreaua, i samoga prilino nalik zloduhu. No, ini se da prave
krize nije bilo sve do tarot-seanse kod vidovnjaka Jeanneton la
Valette i Le Manota koji su u sprezi s njegovim skrivenim
neprijateljima stavili Berbiguiera "pod utjecaj loega planeta".
Od tada smioni istjeriva demona vie nije imao ni trenutka
mira. Zlodusi su ga vrebali u njegovoj sobi, slijedili ga do PontNeufa, u crkvu Saint-Roch, sve do ispovijedao-nice u crkvi
Notre-Dame. Odluio je posjetiti profesora Pinela, doktora u
Salptrireu, sa stanom u 12rue des Postes, nedaleko
Estrapadea. Zamislite njegov jad kada je shvatio da je i sm dr.
Pinel bio pretvoren u zloduha kojega je Berbiguier prepoznao
kao predstavnika Sotone (drugi lijenik, Nicolas iz Avignona,
proglaen je predstavnikom Moloha). Osim to je naega
junaka primio u svome domu, Pinel ga je posjetio u njegovoj
hotelskoj sobi u koju je uao kroz dimnjak. Upravo je Pinel s
umiljajem ubio jadnu Coco, Berbiguierovu vjernu vjevericu.

Zabrinuti radi napada rastrojenoga Berbiguiera, zlodusi su

odaslali centuriona zvanoga Rhotomago koji mu je iznio
laskavi prijedlog neka im se pridrui. Na je junak tu ponudu
dostojanstveno odbio, nakon ega su zlodusi postali jo
nepodnoljiviji. Meu njima je bio i Pinel osobno, naoruan
vilama, kao i Etienne Prieur, student prava, preruen u svinju,
itd. (Etienne Prieur zacijelo je bio sin Prieura, ljekarnika, koji je
predstavljao Lilit.) U pokuaju da se odupre neprijateljima,
Berbiguier je morao izvoditi spektakularna kaenja koja su
uznemirila cijelo susjedstvo, a za posljedicu su imala posjet
zloga vatrogasnog kapetana.
Jo jedan sluaj dokazuje da mentalna bolest ne bira svoje rtve,
a on se odnosi na veoma uljuenog znanstvenika. Bio je to
doktor Ludwig Staudenmaier,36 koji je po zavretku
bavarskoga Gymnasiuma 1884.nastavio etverogodinji studij
na Katolikoj akademiji filozofije i teologije. Ubrzo nakon toga
upisao se na sveuilite i 1885.doktorirao zoologiju i kemiju u
Miinchenu gdje je postao asistentom. Godine 1896.postao je
profesorom eksperimentalne kemije pri kraljevskom
Gymnasiumu u Freisingu gdje je ostao sve do umirovljenja.
Godine 1912.Staudenmaier je objavio veoma zanimljivu knjigu
pod naslovom Die Magie als experimentelle
Naturzvissenschaft. U njoj je podrobno opisao iskustva slina
Berbiguierovim, no njemaki im je uenjak pristupio posve
znanstveno. Staudenmaier je iznenada poeo uti glasove i
osjeati uznemirujue prisutnosti. Cijeli je ivot nastojao
uspostaviti prijateljske odnose s biima koja su ga posjeivala,
upoznavao se s njima, zvao ih njihovim imenima. Poeo je
prakticirati neku vrst joge, a nakon umirovljenja svoju je
uteevinu iskoristio nastanivi se u Italiji, zemlji ugodne
klime. Umro je u Rimu, 20.kolovoza 1933.,u bolnici koja je
pripadala jednom vjerskome redu i u kojoj je provodio
respiratorni eksperiment kako bi "oivio vitalno srce".
Berbiguier i Staudenmaier bezopasni su sluajevi psihike
bolesti koji su imali dovoljno slobodnoga vremena da svoju

vrijednu grau zapisu i ostave buduim naratajima. U oba

sluaja strane prisutnosti nameu se bolesniku, ulazei s njime
u vie-manje udne odnose, to nam doputa zakljuiti da je
glavni izvor demona nesvjesno koje je u odreenim
okolnostima sposobno prodrijeti u subjektovu svijest. Vjetice i
vjeci slue se halucinogenima kako bi po-taknuli iskustvo
zbilje koje se razlikuje od svakodnevnoga. Psihiki bolesnik se
u svoje fantazme prenosi protivno svojoj volji. Samo se mag
slui svjesnim tehnikama kako bi prizvao svoje duhovepomagae i zapovijedao im. U njegovu sluaju, izmisliti
demona znai i njegovo oivljavanje.

(IV) DEMONOMAGIJA OD FICINA DO GIORDANA BRUNA

KLASIFIKACIJA MAGIJE
Moderni uenjaci uvjereni su da postoje dvije vrste magije,
Ficinova "duhovna" ili "prirodna" magija i Trit-hemiusova
"demonomagija".
Ta je razlika arbitrarna i nema vrstih osnova. Budui da su
demoni i sami duhovi bez tijela, oni su predmeti duhovne
magije, kao "darovi ivoga svijeta" i "darovi ivih zvijezda".
Sm je Ficino demonolog i u svome Komentaru Gozbi bavi se
planetarnim demonima, a ako i ne ulazi previe duboko u
demonologiju, to je stoga to strahuje za vlastiti ivot.
to se "prirodne" odlike Ficinove magije tie, ona se
podrazumijeva, no valja istaknuti da postoji jo jedna vrsta
prirodne magije, ona Giambattiste della Porte - stanoviti
repertoar neobinih pojava i narodnih recepata - koja uope nije
"duhovna". Duhovna nije ni Trithemiusova magija, premda se
izvodi posredstvom planetarnih demona.

Dolazimo do zakljuka da postoji nekoliko vrsta magije koje

istodobno mogu biti duhovne i demonske, to tu dihotomiju
ini nevanom.
Najzanimljivija od svih kategorija renesansne magije jest magija
Giordana Bruna. On navodi devet kategorija: sapientia, magia
naturalis (medicina, chymia), praestigatoria, magia
desperatorum koja je demonomagija, takoer zvana
transnaturalis seu metaphysica ili theourgia, necromantia,
maleficium (ija je potkategorija veneficium) i divinatio ili
phophetia (De Magia, III, str. 397400).Premda kriteriji te
klasifikacije nisu uvijek jasni, ini se da je Bruno ponajprije
mislio na vrstu pomoi kojoj se mag nada i metodu kojoj se
pritom slui. Pojednostavimo: prve etiri vrste magije slue se
prirodnim sredstvima; matematika magija - koju preferira
Bruno - jest posrednica; potonje etiri vrste slue se izvan-,
nad- ili ne- prirodnim sredstvima:
Metode pete vrste magije su rijei, ini, smisao brojeva i
vremena, slike, oblici, peati, simboli ili slova. Magija je
posrednica izmeu prirodne magije i izvan- ili natprirodne
magije. Najprikladnije ju je zvati matematikom magijom ili
okultnom filozofijom.
esta se vrsta izvodi tovanjem ili prizivanjem vanjskih ili viih
inteligencija ili posrednika putem molitvi, zaziva, kaenja,
rtava i stanovitih postupaka i obreda upuenih bogovima,
demonima i junacima. Posljedica toga je uvlaenje duha u sebe
samoga tako da se duh preobraava u primatelja i postaje instrumentom obdarenim mudrou, premda se ta mudrost
istodobno s duhom moe lako ukloniti uinkovitim ljekovima.
To je magija beznadnih koji postaju primateljima zlih demona
uhvaenih uz pomo Umijea [Ars notoria]. Njezina je svrha
zapovijedati niim demonima uz ovlatenje viih demona;
potonje valja njegovati i privlaiti, a prve istjerivati i nadzirati.
Taj oblik magije natprirodan je i metafiziki i naziva se theourgia. (Ibid., str. 398)

Isprva se stjee dojam da Bruno razluuje "prirodne" oblike

magije prema kojima je Crkva bila snoljivija i one koji
ukljuuju demone i Crkva ih je osuivala. Njegovih devet
kategorija mogle bi se tako shvatiti kao ljestvica nesnoljivosti
na kojoj su oblici koji uivaju najvii status ujedno i
najnepoeljniji. To vrijedi sve do osmoga stupnja - zle ini i
magijska trovanja - no deveti stupanj, divinacija, rui tu
kategorizaciju. Naime, divinaciju prakticiraju vidovnjaci
(divini), a njima Bruno pripisuje sve oblike natprirodne magije
koje kvalificira kao boansku. Stvari postaju jo sloenijima
kada otkrijemo da postoje tri vrste devet gore pobrojanih
kategorija: magia physica, mathematica i divina, od kojih su
prva i trea uvijek blagotvorne, dok druga, matematika magija, moe biti dobra ili kodljiva, ovisno o sluaju (ibid., str. 400;
v. Theses de Magia, II, str. 455).Zakljuujemo da je Bruno
izuzeo magiju beznadnih, nekromantiju, i kodljivu magiju iz
doputenih vrsta magije, ii da ih je ovaj put ukljuio u ire
okvire matematike magije.
Samo temeljno polemika narav Brunovih djela prua klju za
tu zagonetku. U De Magia bruno je odapeo strijelu protiv
mranjatva Malleusa maleficaruma:
Odnedavna se rijei "mag" i "magija" ocrnjuju, i to uope nismo
uzeli u obzir. Mag se naziva glupim i zlim arobnjakom koji je
pogodbom sa zlim demonom stekao za se neke koristi ili
sposobnost da nakodi drugima. Tako ne misle mudri ljudi ili
filolozi [apud gramtnaticos], nego oni s kapuljaama [bardocuculli, tj. redovnici] kao to je autor Malleusa maleficaruma.
Danas tu definiciju prihvaaju svakovrsni pisci, kao to
moemo vidjeti itajui katekizme za neuk svijet i suhoparne
sveenike. (De Magia, III, str. 480)
Bruno se istodobno obranio od buduih napada od strane
klerika osuujui neke oblike magije koja ukljuuje
posredovanje demona. Jedan od njih, nekromantija, oblik je
proricanja pomou egzorcizama i inkantacija upuenih duama

umrlih (ibid., str. 398).Razumljivo je zato bi nekromantiju

trebalo uvrstiti meu tri vrste magije koje sm Bruno osuuje.
No, budui da je magija koju on naziva divina ravna
proricanju, zato ne priznaje da i ona, kao i matematika
magija, moe biti dvojaka - blagotvorna i kodljiva? Odgovor
je, s jedne strane, u Brunovoj odlunosti da nekromantiju i
kodljivu magiju iskljui iz svoje klasifikacije i, s druge strane,
u njegovu ukljuivanju znatnoga dijela procesa koji se provode
posredstvom demona u kategoriju matematike magije. ime je
motivirana ta sloena strategija? Odgovor emo pronai
prouimo li poluslubeni dokument (kao to je Malleus)
Rasprava 0magijskim inima Paula Gril-landija, napisan oko
1525.i objavljen Lyonu 1536.pod naslovom Tractatus de
Haereticis et Sortilegiis. U njemu Grillandi iznosi da invokacije
demona pomou modum imperii, one kojima se, prema Brunu,
prizivaju mali demoni, nisu heretike nego samo svetogrdne. S
druge strane, predvianje budunosti uvijek je heretike39
Bruno je bio zapanjujue uljuen za svoje doba, a ak je i za
njegova manje znaajna djela neobino to to ne sadre aluzije
iji izvori moraju biti poznati kako bi se deifriralo njihovo
znaenje. U posljednjem dijelu ove knjige analizirat u
polemiki okvir jedne od Brunovih teza koja se smatra
originalnom, naime, ona o magarcu i "magaratvu" (asinitas)
kao svetakim odlikama. Ovdje dostaje kazati da je teoriju o
svetosti i junatvu razvio Bruno u izravnoj polemici s jednim
tekstom iz reformirane faze Corneliusa Agrippe, pisca kojega je
Bruno veoma cijenio. Nije, dakle, iskljueno da se u De Magia
implicitno uputa u raspravu s Grillandijem, pokazujui da je
najuzvieniji oblik divinacije uvijek blagotvoran, nipoto
kodljiv. No, to ga nije sprijeilo da se u klasifikaciji triju vrsta i
devet kategorija magije oslanja na poluslubeno djelo kao to je
Tractatus de Sortilegiis. Sam Grillandi ocrtao je crkvenu
"ljestvicu nesnoljivosti" na kojoj je, kao i u Bruna, proricanje na
samome dnu i zasluuje najveu osudu. To objanjava Brunovu
klasifikaciju koja je nadahnuta raspravom protiv magije, kao

to je Grillandijeva, i predlaganje drugih kriterija za

odreivanje stupnja krivnje magijskih disciplina. Izmeu
ostaloga, on se ne slae s Grillandijem po pitanju divinacije i
ini se sklonijim od Grillandija odbaciti demonomagiju, ak i
kada se ona zbiva per modum imperii. No, od toga smjesta
odstupa, budui da matematika magija koju je sm njegovao
nije strana magijskim postupcima koji se provode posredstvom
demona. Na toj toki on mora prihvatiti Grillandijevu
koncepciju koju je dvije stranice prije implicitno opovrgavao.
On priznaje da matematika magija moe biti kodljiva,
vjerojatno se nadajui da e, sudei prema Grillandijevim
kriterijima, biti samo svetogrdna, a ne heretika.
Te doktrinarne istananosti nisu svojstvene samo Bruni, nego i
svim piscima 16.stoljea koji su u svome bavljenju magijom
nastojali zadrati privid. Meu njima se Bruno doimlje
najnaivnijim. Unato iznimnoj lucidnosti, Bruno se veoma loe
nosio s vlastitom impulzivnou koja se za njega pokazala
kobnom. S druge strane, otac Trithemius koji je takoer
prijateljevao s uglednicima svoga doba bio je primjer
otroumnosti. U emu je bila Brunova taktika pogreka? U
tome to se nikada ni sa kime nije mogao usuglasiti; mogao je
izbjei nevolje da je odmah na poetku kazao da se s drugom
osobom slagao do izvjesne mjere, ali da se s njome razilazio u
pojedinostima - to je esto bio sluaj. No, Bruno ustraje u
suprotnome: on poinje s napadima, a potom zakljuuje da su
posrijedi tek pojedinosti.
Ako smo zauzeli ispravno stajalite - a klasifikacija iznesena u
De Magia je Grillandijeva ili bilo kojega drugog pisca rasprave
protiv magije i arobnjatva - moramo se sloiti da je Brunova
procedura veoma neobina: ono to preuzima iz implicitno
inkriminirajuih izvora mnogo je vanije od onoga to
odbacuje. A kako bi sauvao privid, to ne govori otvoreno.

U 16.stoljeu nijedna kranska crkva nije bila demokratska

institucija i nijedna nije simpatizirala magiju. Budui da je
Bruno prouio Malleus, kasnija Agrip-pina djela proeta
snanim protestantskim utjecajem, a vjerojatno i rasprave kao
to je Grillandijeva, zauuje nas da nije donio jasniji sud o
netolerantnoj klimi svoga doba, prije nego li je na vlastitoj koi
pretrpio njezine posljedice. Razlog tome je to je vie-manje
otvoreno vidio sebe kao proroka, te je samim time prihvaao i
muenitvo. I sam je to kazao u u Sigillus sigillorum: "Ne
vjerujem da itko tko se grozi tjelesne patnje moe spoznati
boansko. Istinski mudar i krjepostan ovjek nikada ne osjea
bol i savreno je sretan - savreno u mjeri u kojoj to doputaju
uvjeti sadanjega ivota" (Op. lat., II, str. 193).
Vratimo se Brunovoj magiji. Kasnije emo pokazati da njegova
magia mathematica nije nita drugo do li demonomagijska
kompilacija iji su glavni izvori Trit-hemius i Agrippa. Sto se
njegove prirodne magije tie, ona se naprosto svodi na Ficinovu
duhovnu magiju ije su krajnje posljedice vezane uz Eros
iznesene u dvama izdanjima rasprave De vinculis in gnre.
Dokaz da se oslanjao na Grillandijevu blagost u razlikovanju
svetogrdne magije od heretike magije jest u injenici da je u
svome djelu De Magia predstavio doktrinu o demonima koja,
premda je nadahnuta Pselovim djelom koje je na latinski
preveo Ficino, nije posve neoriginalna.
Demoni su nevidljivi duhovi koji mogu djelovati na
inteligenciju i rasuivanje. Oni pobuuju vidne i slune
halucinacije, katkada istodobne. Bruno razlikuje pet kategorija
demona. Prva, koja odgovara Pselovim podzemnim i vodenim
demonima, su bruta animalia i nemaju razuma. Druga, koja
nastanjuje ruevine i tamnice, su "plahi, sumnjiavi i lakovjerni"
i moe ih se prizvati budui da imaju sluh i razumiju govor.
Treoj kategoriji pripada "neto razboritija vrsta". Oni
nastanjuju zrak i iznimno su opasni jer putem imaginacije i
lanih obeanja dovode ovjeka u bludnju. etvrta kategorija,
koja nastanjuje zrane predjele, blagotvorna je i raskona.

Demoni pete kategorije, koja nastanjuje zvjezdanu svjetlost,

katkada se nazivaju bogovima ili junacima, no oni su zapravo
posrednici jednoga i jedinoga Boga. Kaba-listi ih nazivaju
Fissim, Seraphim, Cherubim, itd. (De Magia, III, str. 42728).
"Svaka vrsta duhova ima svoje poglavare, starjeine,
predvodnike, zapovjednike, vladare i dunosnike. Mudriji i
moniji meu njima vladaju i zapovijedaju manje sposobnima i
slabijima" (ibid., str. 429).Zive posvuda i nevidljivi su, izuzev
prve skupine - vodenih i zemaljskih demona - ija su tijela
grublja (crassiores) i u odreenim se okolnostima mogu
oitovati. Uzrokuju bolesti koje su neki ljudi sposobni lijeiti,
kao to je to, primjerice, mogao kralj Kir "koji je lijeio bolesna
slezena, dodirujui bolesnike prstom", ili francuski kralj koji je
na isti nain lijeio krofulozne (ibid., str. 43032).
Imat emo priliku kasnije se vratiti Brunovoj demonomagiji.
Ovdje nas zanima samo valjanost kategorizacije magije. Vidjeli
smo da razlikovanje "duhovne" i "demonske" magije unato
svojoj neutemeljenosti odgovara drevnoj predaji. U doba
renesanse to je razlikovanje udovoljavalo potrebi vlasti, kao i
njezinih moguih rtava, da se uspostave granice izmeu
doputene i nedoputene magije.
Kako je nakon 1468.arobnjatvo postalo crimen ex-ceptum, a
suradnja s demonima Sotoninih horda pripisivala se
vjeticama/vjecima, bilo je logino da se svaki oblik magije
koji ukljuuje prizivanje demona oznai sumnjivim i
podlonim progonu. Upravo stoga Marsi-Ficino, naavi se na
udaru Crkve radi svoje rasprave De vita coelitus comparanda koju je papa naposljetku ocijenio nekodljivom - nije znao
kojim mjerama predostronosti osigurati svoju "prirodnu"
magiju od optubi za demonizam. On je moda imao pravo
samo u mjeri u kojoj je mag bio sposoban ograniiti svoja
djelovanja, no to nije sprijeilo demonomagiju da u nekim, ako
ne u svim sluajevima bude oblikom duhovne magije.
Dihotomija izmeu prirodne i natprirodne magije takoer je
umjetna, no ona je slubeno bila prihvaena do mjere u kojoj se

slui ljestvicom "krivnje" za razliite oblike magije. U svojoj

kategorizaciji Bruno se slui klasinim okultistikim izvorima,
no ini se da dodatno nadahnue crpi iz jedne od onih "ljestvica
nesnoljivosti" koju ne moe posve opovrgnuti budui se njome
i sam slui.
Zakljuno, razlika izmeu "prirodne" i "natprirodne"
111 demonske magije, premda pogrena na strogo
konceptualnoj razini, ima dugu povijesnu tradiciju u kojoj su
krivci gotovo posve suglasni sa svojim tuiteljima.
TRITHEMIUS IZ WURZBURGA
Kao odgovor na osam pitanja koja mu je 1508.uputio car
Maksimilijan, opat Trithemius smjesta je krenuo u napad na
vjetice, prema doktrini Malleusa Maleficaru-ma. "Vjetice
[maleficae] su veoma opasne. One uruju s demonima i
priseui im na vjernost postaju njihovim slugama i vjeno ih
tuju." On zakljuuje: "Ne smijemo ih trpjeti, nego ih moramo
posvuda unitavati jer Bog, stvoritelj, tako zapovijeda: 'Nee
pustiti da arobnjaci ive"' (Izl 22;Br 18).
U listopadu iste godine, zavrivi Antipalus malefici-orumS
Trithemius je bio jo gorljiviji, izrazivi svoju zabrinutost radi
opadanja broja inkvizitora i sudaca koji se bave brojnim i
ozbiljnim sluajevima arobnjatva.
Tko je bio taj redovnik koji nije samo zahtijevao najveu kaznu
za vjetice i nekromante, nego je pozivao Crkvu na jo veu
budnost?
Iznenauje nas da je taj stup drutva smatran za jednoga od
najveih - ako ne i najveega - arobnjaka 16.stoljea, iji je
autoritet bio vei od Hermesova i Salo-monova.
Ponimo s legendom. Zapanjujue prie pratile su ga jo za
ivota, a nakon njegove smrti proirile su se kao i
pseudoepigrafska graa koja mu se pripisivala.42

Augustin Lercheimer iz Steinfeldena je, ini se, najbolji

izvjestitelj o Trithemiusovim udima. Trithemius je imao duhapomonika koji se brinuo da njegov gospodar uvijek bude sit i
na toplome. Jednom prilikom, na putu u Francusku, njemaki
carski savjetnik ostao je zapanjen kada je vidio kako
Trithemiusu duh donosi topli obrok i bocu vina u krmi "u
kojoj je hrana bila loa".
No, sve su to sitnice u usporedbi s drugim djelima toga opata,
umjenoga nekromanta. Doista, kae nam Lercheimer, car
Maksimilijan, oplakujui smrt svoje ene, keri burgundskoga
vojvode Karla, zamolio je Trithemiusa neka prizove njezin duh
kako bi je jo jednom mogao vidjeti. Opat je pristao i pred njima
se, u nazonosti jo jednoga svjedoka, "ukazala Marija, kao to
se Savlu ukazao duh Samuelov, i prila im, a tako je nalikovala
stvarnoj Mariji da se meu njima nije mogla vidjeti razlika."43
Ta je pria bila poznata i Lutheru44 koji dodaje veoma
zanimljive pojedinosti: car nije uivao samo u posjetu svoje
supruge, nego su ga posjeivali i drugi glasoviti duhovi,
primjerice, duhovi Aleksandra i Julija Cezara. Tu je priu
potvrdio i lijenik Johannes Wier, ili Weyer, koji ne spominje
Trithemiusa poimence, nego donosi brojne pojedinosti o
duhovima koje je veliki arobnjak prizivao na dvoru cara
Maksimilijana. Ovaj put utvare su bile Hektor, Ahil i prorok
David.45
Prvi koji je dao prihvatljivo objanjenje za te optike fenomene
bio je veanin Georg Willin, 1728.godine, a nakon njega nai
suvremenici Will-Erich Peuckert i Kurt Baschwitz.46 U biti, opat
se sluio camerom ob-scurom ili trikovima sa zrcalima kojima
je obmanjivao gledatelje. Sudei prema djelu Antipalus
maleficiorum, Trithemius je poznavao princip tamne komore i
bioje kadar konstruirati je. Njegov uenik Henricus Corne-iius
Agrippa takoer podrobno opisuje kako je stvarao optike
iluzije pomou zrcala - u to vrijeme fenomen prirodne magije
za koju je Trithemius bio strunja.48

Bartholomeus Korndorff je, stoga, vjerojatno imao pravo kada

je kazao nichts mit teuflischem Werk gemischt gewesen, tj. da
posrijedi nije bilo djelo avla, premda ni on ni njegovi
suvremenici o tome nisu znali nita. Ovaj put posrijedi su bila
dva "neugasiva svjetla" koja je Trithemius, prema rijeima
njegova staroga sluge Servati-usa Hochela, stvorio za cara.
Dvije svijee gorjele su na istome mjestu dvadeset godina.49
Bilo je to "udo" iste vrste kao i ono koje su autori
ruokriarskoga manifesta pripisivali Christianu Rosenkreuzu
u ijemu su grobu, otvorenome 120godina nakon njegove
smrti, izmeu ostalih stvari otkrivena "neobina zrcala,
zvonii, upaljene svjetiljke..."50
Tko je bio Trithemius? Povijest nam daje dvije protuslovne
slike. Prva je ona arobnjaka, autora zakuasta djela
Steganografija ili "tajnoga pisma", pretpostavljenoga autora
brojnih i zapanjujuih pseudoepigrafa i, u popularnoj predaji,
umjenoga nekromanta i maga. Druga ga slika portretira kao
"glasovita pjesnika, nadahnuta govornika, promuurna
filozofa, genijalna matematiara, savrena povjesniara i velika
teologa"51 - prema frazeologiji njegova biografa Wolfganga
Ernesta Heidela iz Wormsa, koji je 1676.napisao njegovu
obranu i apologiju.
Opat u Sponheimu, a kasnije u samostanu sv. Jakova u
Wrzburgu, bio je tienik cara Maksimilijana I. i dvojice
elektora, a njegova je Steganografija posveena jednome od
njih, Filipu, grofu palatinu i bavarsko-me vojvodi.52 Njegovi se
drugi zapisi - oko devedeset zbirki i pamfleta, iskljuujui
brojne poslanice - bave razliitim temama.53 Znatan broj njih
posveen je arobnjatvu i narodnim praznovjerjima, a opat se
osobito
isticao svojom gorljivou u borbi Crkve protiv sljedbe
maleficae. Meutim, postoje osnove za vjerovanje da se
Trithemius i sm bavio arobnjatvom. Primjerice, Peuckert je
istaknuo da se u svome djelu Antipalus opat ne libi protiv
uroka preporuiti tradicionalne lijekove iz parafernalija

srednjovjekovne magije.54 Trithemius je svakako bio jedan od

najveih okultista 16.stoljea. On se nije ograniio samo na
izuavanje okultizma kako bi se, u skladu sa svojim crkvenim
dunostima, uinkovitije borio protiv njega, nego je i sm bio
aktivni okultist, kakvim ga prokazuje prilino netaktina
opaska. Analiza sauvanih dijelova Steganografije potkrepljuje
tu hipotezu.
Poeci njegove karijere kao i sva njegova djela proizlaze iz,
kako kae sm Trithemius, tijesne suradnje s natprirodnim
silama.
Roen u Trittenheimu 1. veljae 1462.,budui je opat nazvan
Heidenberg (De Monte gentili, "s poganske planine") prema
svome ocu koji je umro u prvoj godini djeakova ivota.
Njegova se majka ponovno udala, pa su djeak i njegov brat
preuzeli ouhovo prezime (Zell ili Cell) koje nije prihvaao jer
se do svoje petnaeste godine neprestano svaao s ouhom.
Johannes je elio studirati, dok ga je glava obitelji, nemajui
sredstava za ispunjenje ambicioznih adolescentovih elja,
nastojala razuvjeriti na naine koji nisu uvijek bili verbalni.
Johannes se tako utekao ekstremnim metodama, jedinom
rjeenju potlaenih - postu i molitvi. Nakon niza trapljenja imao
je nono vienje, veoma nalik snovima koje opisuje Dante u
svome Vita Nova. Bio je to mladi u bijelome ruhu - vjerojatno
aneo - koji mu je pokazao dvije ploice, jednu ispisanu
slovima, drugu oslikanu. On mu je kazao: Elige ex his duabus
tabulis unam, quant volueris, "odaberi koju eli od ove dvije
ploice/' Pretpostavljamo da bi odabirom oslikane ploice
Trithemius postao velikim mnemotehniarom, poput Giordana
Bruna. No, on je odabrao ploicu sa zapisom, na to mu je
mladi odgovorio: Ecce Deus orationes tuas exaudivit,
dabitque tibi utrumque quod postulasti, et quidem plus, quam
petere potuisti ("Bog je usliio tvoje molitve i dat e ti to si
traio, ak i vie od onoga to si mogao traiti-").55 Njegova je
prva elja bila nauiti Sveto pismo, no druga elja nikada nije

bila javno iznesena. Meutim, Klaus Arnold je sigurno imao

pravo pretpostavivi da je druga elja bila "nauiti sve to se o
svijetu moe znati",56 to, ini se, potvruje Steganografija kao i
njegova neutaiva glad za znanjem i neprestano itanje.
Dan nakon toga vienja imao je priliku nauiti abecedu u
domu susjedova sina. Za mjesec dana savreno je itao
njemaki. Zapazivi djeakov trud, njegov stric Peter
Heidenberg platio je za poduku sveeniku u Trittenheimu koji
je djeaka vjerojatno poduio latinski. Svoje je studije nastavio u
Trieru, u Nizozemskoj i naposljetku u Heidelbergu. Nauio je
grki, ali nije stekao diplomu.
U sijenju 1482.,za posjeta samostanu u Sponheimu u drutvu
prijatelja, snjena meava prisilila je mladie da se ondje zadre
jo tjedan, no Johann Zell odluio je ostati. Postao je novakom
21.oujka, a ispovijedio je vjeru 21.studenoga. Dana 29.lipnja
1483.,kao dvadesettrogodinjak, izabran je za opata
Sponheima. Njegov brz uspon je zapanjuju, tim vie to
Heidelova apologija ne otkriva stvarne motive njegova izbora.
Sponheim je bio jedan od najsiromanijih samostana palatinata.
Kratko prije mladieva dolaska brojio je tek pet stanovnika, po
svemu sudei najtvrdokornijih redovnika koje je privlaila
mogunost potpune slobode, jedine utjehe u toj pustoi. Ne
udi, stoga, da je svaki opat elio to prije otii odatle u neki
gostoljubiviji i bogatiji samostan. To objanjava motivaciju
redovnika koji su pourili izabrati najmlaega meu njima za
opata, raunajui na njegovo neiskustvo.
Suoen s otunim stanjem graevine, dugovima njegovih
prethodnika i neposlunou redovnika, Trithemius nije gubio
nadu. Pokazao se izvrsnim upraviteljem te je do 1491.postavio
samostan na noge. Tada je pokrenuo potpunu rekonstrukciju,
razmetljivo ukraavajui zidove svoga stana kvatrinama
humanista Konrada Celtisa i vlastitim stihovima, a zidove
refektorija grbovima dvadesetpetorice njegovih prethodnika i
vlastitim grbom koji prikazuje grozd.

Nova je zgrada bila pomalo iznenaujua, no njezina je glavna

atrakcija bila knjinica kojoj u 16.stoljeu nije bilo ravne.
Trithemius je kupovao i razmjenjivao rijetke knjige i rukopise,
uposlivi redovnike na prepisivanju i uvezivanju. Godine 1483.
samostan je posjedovao 48svezaka, 1502.inventar je brojao
1646svezaka, a 1505.godine, prije opatova odlaska, u knjinici
je bilo gotovo 2000svezaka. Jo 1495.nizozemski skladatelj
Matthaeus Herbenus, rektor sv. Servatiusa u Maastrichtu, u
jednome pismu Jodocusu Beisselu izrazio je svoju zapanje-nost
koliinom knjiga. Nekoliko godina kasnije Spon-heim je postao
obvezatnom hodoasnikom postajom svih humanista koji su
prolazili Njemakom: "Kao to poetkom 19.stoljea nijedan
stranac koji je drao do sebe nije zaobiao Weimar, kako bi
izrazio potovanje Goetheu, tako se i oko 1500.godine u
Njemakoj uvrijeilo posjetiti Trithemiusa u Sponheimu."57
Iscrpljujui poslovi prepisivanja i uvezivanja, kao i golemi
trokovi knjinice izazvali su prosvjede redovnika.58 To je bio
alostan razlog Trithemiusova odlaska. Pobunjenici su izabrali
novoga opata, a bivi se morao zadovoljiti malim samostanom
sv. Jakova u Wrzburgu, koji mu je dodijeljen 1506.Knjinica u
Sponheimu bila mu je gotovo nedostupna (otada ju je posjetio
samo dvaput, 1508.i 1515.)no, njegovi simpatizeri unutar samostana, malobrojniji ali djelotvorni, sprjeavali su njezino
unitenje sve do Trithemiusove smrti 1516.Sam je Trithemius
ponudio otkkup grkih i hebrejskih knjiga koje su redovnici
eljeli prodati, no ini se da je odustao od ideje da u
Wrzburgu izgradi knjinicu usporedivu s onom u
Sponheimu. Bio je bolestan, umoran i preslab da malome
samostanu sv. Jakova podari sjaj kakav je morao napustiti.
U pohvali svojoj glasovitoj knjinici Trithemius iznosi vaan
podatak na latinskome, u reenici koju nije potrebno prevoditi:
Nec vidi in tota Germania, neque esse audivi tom varam,
tamque mirandam Bibliothecam, licet plures viderim, in qua
sit librorum tanta copia non vulgarium, neque communium,
sed rarorum, abditorum, secretorum mirandorumque et talium,

quotes alibi vix reperiantur.59 S druge strane, opatu je svakako

bilo lako kupovati rijetke knjige u benediktinskim ili drugim
samostanima, u sluaju da "redovnici koji ih posjeduju strahuju
da time kre pravila."60 Knjiniki katalog iz 1502.izgubljen je
jo za opatova ivota, a ne postoji niti jedan izvor koji navodi
naslove svih knjiga i rukopisa te zbirke. Meutim,, mogue je
da su rijetki i "opasni" zapisi sadravali svakovrsna djela o
okultizmu. Kada je ureivao svoj Antipalus Trithemius je
precizno opisao mnogobrojna djela iz zbirke kao "oprena
religiji". Poznato nam je da je ponovno posjetio Sponheim 1508.,
u godini kada je objavljen Antipalus (10listopada 1508.).
Mogue je da je, kako bi osvjeio svoje znanje s podruja
okultizma, ponovno konzultirao svoju neprocjenjivu knjinicu.
Ako je ta hipoteza tona, u to je vrijeme njegova knjinica,
meu ostalim djelima, sadravala i sljedee naslove, katkada i
nekoliko njihovih izdanja: Clavicula Salominis, Knjigu slubi,
Picatrix, Sepher Raziel, Knjigu Hermesovu, Knjigu Bojih
istoa, Knjigu savrenstva Saturnova, knjigu o demonomagiji
pripisanu sv. Ciprijanu, Virgilijevo umijee raunanja, Knjigu
imuna Magaaga, razliite verzije rasprave o nekromantiji
pripisane Rupertu Lombard-skome, knjigu o sedam klima
pripisanu Aristotelu, Cvijet cvjetova, Almadel pripisan kralju
Salomonu, Knjigu proroka Henoka, knjigu o astromagiji
pripisanu Marali, etiri Salomonova prstena, Zrcalo
josipovo, Zrcalo Aleksandra Velikoga, Knjigu tajni Hermesa
panjolskoga, pamflet o magiji nekog Ganela, maarskoga ili
bugarskoga podrijetla, raspravu o demonomagiji Mihaela
Skota, dvije rasprave o magiji pripisane Albertu Velikome,
Elucidarium Pietra d'Abana, Tajnu filozofa, Schemhamphoras,
Salomonovu Lamene, O sastavu imena i obiljejima zlih
duhova nepoznata autora, demonomagijsku raspravu Rubeus,
jo jedan pseudoepigraf pripisan Albertu, O slubi duhova
pripisanu Salomonu, Veze duhova i Salomonove pentagrame,
nekoliko djela pripisanih Tozgrecu, Salomonovu ueniku ije
ime u Trithemiusovim transkriptima ima brojne inaice

(Torzigeus, Totz Graecus, Tozigaeus, Thoczgraecus, itd.), knjige

pripisane Muhamedu, Hermesu, Ptolomeju, djela arapskih,
zapadnih ili nepoznatih pisaca, itd.61
Godine 1508.Trithemius je proitao sve te pamflete i tono ih
sumirao. Oni se uglavnom bave sedmoricom planetarnih
duhova, njihovim fizionomijama, imenima i grafikim
simbolima kojima se prizivaju. Drugi pamfleti, primjerice,
Zrcalo Josipovo iji incipit glasi: Si cupis videre omnia (eli li
vidjeti sve to jest) sadri naputke za katoptromantiju ili
divinaciju "pomou osobnoga zrcala". Knjiga pripisana Mihaelu
kotu, jednome od najuglednijih prevoditelja s arapskoga
jezika 13.stoljea, navodnoga maga, poduava o nainima
stjecanja prijateljskoga duha. Salomonova knjiga Lamene ili
Lamen bavi se predvianjem budunosti posredstvom demona,
itd.
Trithemiusa moemo smatrati sir Jamesom Fraze-rom 16.
stoljea, ovjekom iznimne erudicije o popularnim i uenim
praznovjericama, iji je jedini cilj bio razotkriti njihovu
neutemeljenist. Meutim, sigurno je da se opat nije ograniio
na raskrinkavanje magije, nego ju je i sm prakticirao,
istodobno iskoritavajui svaku priliku da proglasi svoju
nedunost.
Dan nakon Cvjetne nedjelje 1499.Trithemius je uputio pismo
svome prijatelju Arnoldusu Bostiusu, kar-melianu iz Ghenta,
poglavaru "Joakimova bratstva" osnovanoga oko 1497.s ciljem
obrane ideje bezgreno- ga zaea sv. Ane, majke Djevice
Marije, koji je opata iz Sponheima, uz Sebastiana Branta i
druge, ubrajao meu svoje najvjernije lanove. Naalost, kada
je pismo stiglo u Gand - nedugo nakon Uskrsa - Bostius je ve
napustio ovaj svijet, a prior njegova samostana smatrao je
svojim pravom proitati Trithemiusovu poruku, pa ak i
pokazati je znatieljniku. Tako je nastala legenda o
Tritheniusu-arobnjaku.
Zapravo, pismo je bilo vie senzacionalno nego
kompromitirajue. Trithemius je svoga prijatelja izvijestio o

svojoj nakani da napie djelo ija e prva knjiga nositi naslov

Steganografija (danas bi se ona nazvala kripto-grafijom) "koja
e, kada bude objavljena, svakoga zapanjiti". Taj prvi nacrt
obuhvaa etiri sveska (ne pet, kako vjeruje Klaus Arnold) ija
e se prva dva baviti kriptografljom i zapisima u enkaustici,
trei metodom brzoga uenja stranoga jezika, a etvrti
kriptografskim metodama i okultnim temama "o kojima se ne
smije javno govoriti".62 Trithemius naglaava da nita o emu
pie nije natprirodno, no prisjetimo li se kako se hvastao da
njegovom metodom prosjean ovjek moe nauiti latinski za
dva sata, teko je zamisiti takav pothvat bez intervencije nekog
veoma monoga duha. To stegano-grafijsko Umijee
Trithemius je primio u jednome nonom otkrivenju,
nedvojbeno onome u kojemu su mu, kada mu je bilo petnaest
godina, natprirodna bia obeala "znanje o svemu to je na
svijetu moe znati,'', i to ne u neizravnome smisu (nakupljanju
knjikoga znanja o svemu i svaemu), nego u najizravnijemu
moguem smislu, naime, znanja o onome to se u bilo kojem
trenutku zbiva drugdje, pa caki u budunosti.,
Trithemius je prilino ishitreno pokazao nedovren rukopis
Steganografije Picardu Charlesu Bouellesu koji je 1504.kod
njega boravio dva tjedna. Bouelles je dva sata prelistavao
knjigu i prilino je nepovoljno ocijenio. Svoje je miljenje iznio
Germainu de Ganayu, biskupu Cahorsa, u pismu koje Klaus
Arnold datira 8oujka 1509.63 (Peuckert ga datira 1506.).
Prema Bouellesu Steganografija nije nita drugo do li jeziva
zbirka demonskih inkantacija. Kada su te optube izale u
javnost, Trithemius se morao braniti zapisom koji nije sauvan,
ali iji se gorki prizvuk osjea u uvodu u njegovu Polygraphia
posveenu caru Maksimilijanu.64 Odluio je ne tiskati
Steganografiju te je, prema nekim izvjeima, spalio rukopis u
Heidelbergu, to je moda tono za drugi dio toga
nedovrenoga djela.
Kako bismo razumjeli prve dvije knjige Steganografije koju je
prelistao Bouelles, valja nam uzeti u obzir vrijeme i uvid.

Bouelles je u dva sata mogao stei tek maglovitu predodbu,

veoma daleku od istine. Prvi dio djela je ludibrium, farsa ija je
svrha zavarati itatelja jer bi u protivnome svatko raspolagao
kljuevima kriptografije ime bi se ugrozila sigurnost te
metode. Ako je Bouellesu nedostajalo vremena, Johannesu
Wieru, Agrippinu ueniku koji je imao priliku proitati djelo u
uiteljevu domu, nedostajalo je uvida. Ne razumijevajui nita,
Wier je podupro Bouelleove optube i Trithemiusu posvetio
zlonamjerno poglavlje u svojoj glasovitoj knjizi De Praestigiis
Daemonum.63 Ueni isusovac Del Rio doepao se te verzije i
iskoristio svoj utjecaj da se Steganografija 1609.ukljuiuIndex
librorum prohibitorum. No,nakonprvogaizdanja1606.
napisanesuobrane:ovdjedostajespomenutiobraneAdama
Tannera,66opataSigismondaDulolingeraizSeeona,67Gustava
Selenusa,68JuanaCaramuelayLobkowitza,69Jeanad'Espiresa70
i,naposljetku,obraneAthanasiusaKirchera,71WolfgangaErnesta
Heidela72iGasparaSchotta.73Nedvojbenosunajzanimljivije
CaramuelovaiHeidelova.
CaramueljeprviznaajnitumaTrithemiusovekriptografije
kojujekaotakvuprepoznaoiodrijeiojeoddemonomagije.On
dridasudemonske"inkantacije"tekifriranitekstoviukojima
imenademonapredstavljajuifruporuka.
CaramueljeanaliziraosamoprvuknjiguSteganografije. Heidel,
estoprotusloveisvomeprethodnikuinadmaujuiga,
primjenjujetumetodunaprvedvijeknjige,zakljuujuidaono
tojeostaloodtreeknjigesadrimetodeposvedrukijevrste.
PrvaknjigaSteganografije, napisana27.oujka1500.,otkriva
itateljunekolikonainadeifriranjanaizglednerazumljive
poruke.Udemonskomeimenuispredporukeprimatelje
razabratiifru,toznaidaeodstranitisvaslovakojanemaju
znaenjeiodabrationakojaimaju.Evoprimjera"demonske
inkantacije"ukojojbisetrebalaproitatisamoparnaslova
parnihrijei,odnosno,drugo,etvrtoiestoslovodruge,etvrte
iesterijei:

parmesieloShUrMidelmusonThAfLoInpeanoChArUsTrEa
melaniLiAmUmTocolchanPaRoIsmadinMoErLalbulreaTlEoR
donmElCoUepeloin,IbUtSiLmeonmlsBrEaThaliniDrlaCo
person.TrlsOlNallemomaSoSlEmidariCoRielpeanThAlMo,
asophielIlNoTrEoNbanieloCrlmOsestenorNaEiMabesrona
ThUlAoMoRfronianbElDoDrAiNbonoTaLmEsGomerofas
ElNaThlnbosramoth.
Dabisedobilaporukavaljasamoizvuivanaslovaipodijeliti
ihnasegmente:
SUMTALICAUTELAUTPRIMELITERECUIUSLIBET
DICTIONISSECRETAMINTENCIONEMTUAMREDDANT
LEGENTI.
Drugaknjiga,zavrenamjesecdanakasnije,sadridvadeset
etirinizaabecednihpermutacija,organiziranihprema
"duhovima"kojiupravljajunaddvadesetetirisatadanainoi.
Naravno,duhovinemajunitastime,apermutacijeseizvode
premajednostavnompravilu,naime,smjetanjemdvaju
abecednihnizovajednogauzdrugi,priemuprviostajefiksan:
A
B=A
C/B
itd.
Na isti nain, B=A, C=B., sve do A=Z. Naravno, te dvadeset
etiri permutacije nisu i jedine mogue.
Dana 21.oujka 1508.Trithemius je zavrio svoju Poligrafiju
koju je 8.lipnja iste godine posvetio caru Maksimilijanu. To je
djelo o kriptografiji i skraenom pisanju, a sadri 384abecedna
niza u kojima je svako slovo zamijenjeno latinskom rijeju.
Trithemius je tim djelom samo zaokruio metodu koju je ve

predstavio u Steganografiji. ifrirani tekst ima bezopasan oblik

dugake molitve na latinskome. Zamjenjujui slovo rijeju
otkrivamo smislenu poruku. Poligrafija je pobudila javno
zanimanje, to potvruje injenica da ju je 1561.Gabriel de
Collange preveo na francuski. Trithemius nije znao da je rimska
kurija naloila Leonu Battisti Albertiju neka za njih napie
raspravu o kriptografiji, to je ovaj i uinio 1472.
Ideja o krunim permutacijama slova potjee iz kranske
kabale Ramona Llulla. Pod naslovom Ars inveniendi ili Ars
combinatoria, Llull je sastavio figure sastavljene od dva ili vie
koncentrinih i pominih krunica ijim je pomicanjem mogue
dobiti sve eljene abecedne supstitucije. Te figure, esto prilino
zamrene, moemo vidjeti u komentarima Giordana Bruna.
Trithemiusova kriptografija zadrava se samo na "profanom"
aspektu metode kabalistikih kombinacija, svojevrsnih kranskih temurah.
Premda ne zasluuje titulu "oca kriptografije", Trithemiusa ipak
moemo smatrati "ocem moderne kriptografije" i autorom
prvoga znaajnoga djela na tom podruju.74
Vratimo se Steganografiji. Prve dvije knjige ne sadre nikakve
demonske inkantacije, a imena duhova su, kako je tono
primijetio Heider, ficta et pro beneplacito assumpta, izmiljena
i proizvoljna.75 To je uistinu farsa ija je svrha zbuniti javnost
kako kriptografija u javnome optjecaju ne bi izgubila svoju
djelotvornost. Kada bi svatko mogao itati ifriranu poruku, ne
bi bilo nikakve koristi od toga umijea. Trithemius je uspjeno
ostvario svoj cilj. Izuzev Caramuela i Heidela, stari uenjaci,
kao i njihovi moderni kolege, Steganografiju smatraju jednim
od najzakuastijih djela praktine kabale i okultizma.
Tko je god proitao prve dvije knjige Steganografije moe se
samo sloiti s Caramuelom i Heidelom. No, najzanimljiviji dio
toga jedinstvenoga djela nedvojbeno je fragment tree knjige
koji nije predmet njihove interpretacije, jednako briljantan
koliko i uvjerljiv i nekodljiv.

Trithemius je imao brojne apologete ije je nerazu-mijevaje

posljednje knjige Steganografije lako objanjivo. Nevoljko su o
njoj govorili, opravdavajui njezino postojanje najmanje
vjerojatnim hipotezama. Tako, primjerice, Klaus Arnold, autor
izvrsnoga Trithemiusova ivotopisa, kae: "Trea knjiga je
nepotpuna, bilo stoga to njezin pisac nije uspio poslati poruku
bez grafikih simbola ili kurira, elei to prikriti [neuspjeh]
fragmentarnim i nejasnim kljuevima, ili - to je prilino
nevjerojatno - stoga to se taj dio [njegova djela] ne moe vie
smatrati autentinim."76 Kao potkrepu potonje hipoteze Arnold
citira engleskoga uenjaka D. P. Walkera, meutim, on je
nikada nije formulirao. A kako je i mogao kada je Agrippa, koji
je upoznao Trithemiusa, tvrdio da je primijenio njegovu
metodu i da je ta metoda djelotvorna. Tim emo se
svjedoanstvom pozabaviti kasnije. Za sada emo zakljuiti da
pet reenica koje je Arnold posvetio magijskome dijelu
Steganografije sadre ak tri pogreke: nitko se nije usudio ni
pomisliti - a ponajmanje ne pokojni D. P. Walker, strunjak za
magiju - da Trithemius nije bio izumitelj te neobine metode;
razlog radi kojega je trea knjiga ostala nedovrena ne moe biti
neuinkovitost njezinih trikova za koje Agrippa tvrdi da su
nepogreivi; Trithemiusovi su naputci moda okantni, ali
nipoto nejasni, a njihova fragmentarnost posljedica je
nepotpunosti djela, oblika u kojemu se ono nalazilo u vrijeme
kada ga je Trithemius odluio pustiti u optjecaj.
Neka itatelj sam prosudi.
U De septem secundeis ili Chronologia mystica,77 napisanoj
1508.,Trithemius caru Maksimilijanu otkriva tajne
univerzuma. Opat ustvruje, na nain koji podsjea na Ficina,
da Bog vlada kozmosom posredstvom sedam
"sekundarnih inteligencija" (inteligentiae sive sipiritus orbes
post Deum moventes) koje nisu drugo do li planetarni duhovi,
a to su: Orifiel, Saturnov aneo, Anael, Venerin aneo,
Zahariel, Jupiterov aneo, Rafael, Merkurov aneo, Samael

Marsoy anea Gabriel, Mjeseev aneo i Mihael, Sunev aneo.

Trea knjiga Steganografije uzima to za polazite, no u njoj je
identitet duhova razluiviji. Zapravo oni se mogu prizvati
trasiranjem njihove fizionomije i dodavanjem reenica. Ta
metoda podsjea na umijee simbola i pokazuje oevidne
analogije s mnemotehnikom, s tom razlikom da se u naemu
primjeru mag preobraava u slikara u najkonkretnijemu
smislu: on u vosku oblikuje ili na papiru rie oblik koji
predstavlja planetarnoga anela s pripadajuim mu atributima.
To stvaranje duha takoer bi trebalo prizvati njegovu prisutnost, dodjeljujui mu zadatak koji je, u navedenom primjeru,
povezan s komunikacijama na daljinu.
Za to je potrebno poznavati imena i oblike svih duhova koji
predstavljaju zodijakalne entitete, kao i izraditi astroloke
proraune.78 Pretpostavimo da izvoa eli odaslati poruku
posredstvom Saturnova anela, Orifiela. Evo to u tom sluaju
mora uiniti.
Izradi figuru od voska ili na istome listu papira narii
Orifiela u obliju gologa, bradata ovjeka koji stoji na arenu
biku, drei knjigu u desnoj, a pero u lijevoj ruci. Kada to
uini, izgovori: "Neka ova slika sigurno, vjerno i cjelovito
prenese moje tajne misli mojemu prijatelju N.-u, sinu N.-ovu.
Amen. [Ovdje valja narisati drugu sliku koja predstavlja
adresata.] Na elu figure ispisi svoje ime enkaustikom
nainjenom od razrijeena ruina ulja [tempe-rato] a na
prsima ispisi ime svoga odsutnoga prijatelja, govorei: "To je
slika N.-a, sina N.-ova, kojemu ovaj crte koji sam zamislio
mora priopiti Orifiel, Saturnov aneo. Amen. " Na elu
narisanoga lika ispisi MENDRION, a na prsima mu ispisi
THROESDE, potom sjedini dvije slike, govorei: "uj me,
Orifielu, kraljeviu Saturnove zvijezde; u ime svemoguega
Boga, posluaj me. Zapovijedam ti i odailjem te, pomou ove
slike, da N.-u, sinu N.-ovu prenese sljedeu poruku [sastavi
poruku]sigurno, u tajnosti i vjerno, ne izostavljajui nita to

mu elim priopiti i to sam ti povjerio u zadatak. U ime Oca,

Sina i Duha Svetoga, Amen."Nakon toga umotaj dvije slike
koje si spojio u istu tkaninu, opranu u bijeloj vodi, i poloi ih
u jednu od posuda koju su indijski mudraci nazivali 'pharnat
alronda'. Sve to paljivo prekrij korom stabla i sve to poloi
na ulaz zatvorene kue, na mjesto po tvojoj elji. [Toje
doslovanprijevododlomka,zapretpostavitijedaeizvoate
stvaripoloitiispodpraga.]Tvoja e elja nedvojbeno biti
ispunjena u roku od dvadeset etiri sata.
Duhomsetakoermoeposluitiiadresantkakobiodgovorio
naporuku.
Nakon dvadeset etiri sata premjesti slike s mjesta na koje si
ih stavio i pohrani ih na drugome mjestu, kako bi ih, kada god
poeli, ponovno mogao iskoristiti za prenoenje poruka
posredstvom Orifiela, ne samo istome prijatelju, nego i bilo
komu, naprosto mijenjajui ime.79
TomsumetodomnadnaravneprisutnostiTrithemiusuusnu
otkrileonotozaimejenjegovosrcenajvieudjelo,naime,
znanjeosvemutosezbivausvijetu.

NasljedeojstranicisauvanihostatakaSteganografije, on
samomesebikae,piui velikim slovima:
ETOMNIAQUAEFIUNTINMUNDO,CONSTELLATIONE
OBSERVATAPERHANCARTEMSCIREPOTERIS.
UposljednjimodlomcimafragmentatreeknjigeTrithemiusnas
izvjeujedaslinimpostupcimamoemosaznatisveosvemu.
Zatoseovdjezaustavio?
NajprihvatljivijahipotezajestdajeTrithemius,zahvaljujui
suradnjismonimplanetarnimdemonima,takoervjerovaoda
smmoepredvidjetibuduedogaaje.PaulGrillandinami
ovdjenudiposrednoobjanjenjezatoTrithemiusnijezavrio
svojutreuknjiguilitojevjerojatnijezatojujespaliou

Heidelbergu.PremaGrillandiju,80magijskipostupcikoji
ukljuujuprizivanjepomoidemonaad modum imperii nisu
heretiki,negoteksvetogrdni.Sdrugestrane,pretkazivanje
budunostiuvijek je heretiko. Takvarazlikovanjaposvojsu
prilicibilauvrijeenauTrithemiusovovrijeme,akaostrunjak
zaokultizamvjerojatnoihjebiosvjestan.Kakobiizbjegaogrijeh
hereze,unitiojeposljednjidioautobiografskogarukopisa
Steganografije kojise,loginojezapretpostaviti,bavio
proricanjem.No,nijeseusudiounititionajdiokojije,premda
svetogrdan,smatraojednomodnajkorisnijihmetoda
komunikacijenadaljinu.To,tovie,objanjavazatoje
Steganografija od 1609.do 19.stoljea bila uvrtena u Index
librorum prohibitorum.81
itatelj se poziva neka iskua Trithemiusovu metodu i sm
prosudi o njezinoj uinkovitosti. Premda okolia u pogledu
"prirodnoga" karaktera toga manevra, Agrippa ga ipak hvali:
Mogue je na prirodan nain, bez praznovjerica i bez
posredovanja bilo kakvoga duha, u veoma kratkome vremenu
prenijeti svoj tijek misli drugome, bez obzira na udaljenost i
mjesto. Ne moe se tono procijeniti vrijeme potrebno za tu
radnju, meutim, sve se odvija unutar dvadeset etiri sata.
Osobno znam kako to uiniti, a inio sam to esto. Opat
Trithemius takoer zna i isto je inio. (Occ. phil., I, 6,str. ix.)
Postoje dobre osnove za sumnju u Agrippinu dogmatsku
izjavu. itajui beznadne poruke koje je esto slao svojim
dopisnicima koji se uope nisu urili odgovoriti, pitam se zato
taj okultist nije pribjegao Trithemiusovoj nepogreivoj metodi.
Mnoge pojedinosti iz Agrippine biografije pokazuju da nije bio
u stanju ni od kakvoga duha pribaviti prijateljsku pomo. S
druge strane, kako bi doznao zato je pao u nemilost Luja
Savojskoga, nije se libio utei biblijskim zazivima (koji mu,
tovie, daju odgovor), a oni mu ne bi bili potrebni da je imao
pomo monoga planetarnog demona.82

Agrippine su opaske, meutim, vrijedne, jer potvruju

autentinost Trithemiusove metode. U pogledu njezine
uinkovitosti, Agrippino pismo bratu Aureliju
d'Aquapendenteu od 19.studenoga 1527.u modernih e itatelja
pobuditi stanovite sumnje: "Kao skroman smrtnik", kae
Agrippa, vitez posveen u krvi bitke, gotovo cjeloivotni
dvorjanin, sponama puti vezan uz ljubljenu enu, igraka
hirova sudbine, rob svijeta i doma, ne tvrdim da posjedujem
uzviene darove besmrtnih bogova. Uope ih nemam. Ja sam
tek straar na vratima koji drugima pokazuje put [velut
indicem qui ipse semper prae foribus manens].83

II
ZAVRNAIGRA

Renesansajeponovnoroenjeokultnihznanosti,ane,kaosto
senauavaukolama,uskrsnueklasinefilologijei
zaboravljenavokabulara.

WillErichPeuckert

Osmopoglavlje
1484.

(I)Muhabezkrila

Povjesniarestopripisujeinjenicamaikronologijidogaaja
temeljniznaaj,zaboravljajuidasuuzrocitihinjenica
veomakompleksniinemogusesvestinadenominatoraijaje
naravekonomska.
Nekanimovdjeulazitiuonotosamdrugdjepodrobnije
objasnio.1Ovasestudijausredotoujenausponmoderne
znanosti.Ustanovividamodernaznanostpretpostavlja
mentalitetkojijeveomarazliitodonogarenesansnih
znanostipovjesniaridejanemasamopravo,negoiobvezu
istraitiuzrokekojisudovelidogolemepromjeneuljudskoj
imaginacijikojaje,pak,doveladotransformacijemetodai
ciljevaprirodnihznanosti.
Naravno,postojemnogipovrniodgovorinatopitanjeod
temeljnogaznaajazapovijestnaekulture.Kau,bez
teleskopaGalileonijemogaodatisvojdoprinospreciznijojslici
sunevihsustava.Paipak,Kopernikjebezikakvihoptikih
instrumenataprijenjegazamislioheliocentrini(ili

heliostatini)univerzumpremapitagorejskomemodelu.A
prijeKopernika,NikolaKuzanskijepostuliraobeskonanost
univerzuma,rasadnikidejazasnovanihnanjegovojvlastitoj
metafizici.Tojasnopokazujedajetehnikinapredakimao
marginalnuuloguuoblikovanjuduhamoderneznanosti.
Drugahipoteza,jednakopovrna,kaedasurenesansne
znanostiobilnodokazalesvojuneprimjenjivost.Bilojelogino
zamijenitiihznanostimaijisupraktinirezultatimoderna
tehnologijaiznudilipotovanjeradinjihovepragmatine
korisnosti.Postulattetezejestdasamanjihovametoda
propitkujerenesansneznanostikaotosuastrologija,medicina,
alkemijaimagija.Nemoeseporeidasuumnogim
sluajevimateznanostipalenaispitu.Meutim,nema
nikakveosnovezasumnjuupovjerenjekojeimjepovjerenou
njihovoime.
Astrologijanijebilanepogreiva,nomnoganjezina
predvianjauretrospektivisusepokazalaviemanjetonima
ilidobroprilagoenima,teseinidaseodnosenanedavne
dogaaje.Kaotopojedinepogrekeneumanjujupresti
nekogastrologa,takomuinjegovatonailigotovotona
predvianjamogupriskrbitinezasluenugled.Bilaistinaili
legenda,engleskiastrologJohnizEschendenatvrdidaje
predvidioepidemijukuge13471348;njemakiastrolog
Lichtenbergerje,navodno,pretkazaoLutherovoroenjei
ivotniput;Carion,astrologiz.16.stoljea,zakojegase
govorilodajeestogrijeio,tonoje,inise,predvidio
Francuskurevoluciju1789.Dalekoodznanostinazalazu,
astrologijajeu16.stoljeuuivalaopepovjerenjekojejeza
cijelonadmaivalonjezinuzbiljskukorisnost.Meutim,otome
moemosuditisamoaposteriori;zaljuderenesansekorisnost
astrologijecijenilasejednakokaotosedanascijeneteorija
radioaktivnostiilirelativnosti.

Sobziromnaastrolokumedicinuveomasloenuistrogu
znanostnjezinisuseprirodnilijekoviunekimsluajevima
pokazaliuinkovitima,toereidanjezinapraktina
vrijednostnijebilanitamanjaodpraktinevrijednosti
astrologije,premdasezasnivalanadjetinjastimpremisama.
Samilijenicinisuimalirazlogaprezirativlastitoteorijskoi
praktinoznanje,stogasunedvojbenoposjedovaliistu
uvjerenostiprisebnostkaonjihovidananjikolege,tojeu
manjeozbiljnimsluajevimasamoposebidostatnoza
izljeenje.Samipacijentibilisutolikoneukidasumalomarili
zalijenikovemetode,vanojebilosamopovjerenjekojeje
ovajuivaoubolesnikovimoima.Utompogledudananja
situacijanijemnogodrukija,adasenekimudomnai
lijenicizamijeneiatromatematiarimailiiatrokemiarima,
veinapacijenatatonebinizamijetila.
Odsvihrenesansnihznanosti,alkemijajeiskusilanajvie
promaaja.Meutim,kakojeonaimalavanuuloguu
iatrokemijskimlijekovima,paakiulijekovimaastroloke
medicine,nemoemoposveodbacitinjezinukorisnost.Do
mjereukojojjebilatijesnopovezanasaznanostimaijuje
uinkovitostprihvaalaveinaljudi,alkemijanijebilaozbiljno
ugroena.Naravno,diskreditiralisujebrojniarlatani,
meutim,Newtonovaprimjenaalkemijepokazujenamdaje
onabilazanimljivainajprosvijeenijimumovima17.stoljea.
NekipovjesniariznanostijosepitajuzatojeNewton,ako
mujealkemijabilaodtemeljnogaznaaja,objaviosvesvoje
radove,izuzevalkemijskihopita.2Odgovorjetoliko
jednostavandaiznenaujenjegovosustavnoizbjegavanjeili
iskrivljavanje.Newtonjeivioudobaobiljeenopobjedom
puritanizmaupolitikojsferi.Puritanizamjepreziraookultne
znanostijernisubileuskladusduhomBiblije.Newtonnije
objaviosvojealkemijskeopitejerjejoimaoglavuna

ramenima,ieliojedaondjeiostane.Naime,psiholoka,pa
akifizikastegakojujenametnulacrkvenareforma
protestantskakaoikatolikanijebilanitablaaodonekoju
jenasvomevrhuncuprovodilafrancuskarevolucijaili
mutatismutandissovjetskarevolucija.
Upogledumagijenijebilodvojbedaseonaudobarenesanse
smatralajednakokorisnomkaoiastrologija.Nezaboravimoda
suuokviruprirodnemagijeuoptjecajubilaraznovrsna
tehnikaznanjaodproizvodnjebojaivotinjskogaibiljnoga
podrijetla,dopirotehnikeioptikihpostupakakaoiteurgijski
imedicinskipostupci,metodekriptografije,stenografijei
telekomunikacije.Nezaboravimo,takoer,tehnike
manipulacijepojedincimaimasamakojesuunaevrijeme
pronalesvojupunuprimjenu.toseUmijeapamenjatie,
onojebilotolikodjelotvornodanaprostozapanjujeinjenica
dajeu17.stoljeuposvenaputeno.
Razvidnoje,dakle,dasurenesansneznanosti,bezobzirana
njihovuzbiljskuvrijednost,posjedovalerelativnuuporabnu
vrijednost.Suvremenidokazizasuprotnoveomasudvojbeni,
buduidapotjeuodpisacakojinastojenalaknainutjecatina
svojupubliku.Nepoljuljanuvjeri,GiordanoBrunonijeselibio
usvojojkomedijiIICandelaiosatiriziratiFicinovuteorijuumai
duha,stavivije,meutim,uustabeskrupuloznogaarlatana.
Mnijenjatemeljenanaulomcimatogatipa,posuenimaod
talijanskihpisaca,3beznaajnisupoputSokratovihsudacau
svjetluAristofanovihdjela.Izsvegareenogapretpostavljamo
dasuurenesansimanjinekojesusatiriziralesuvremene
znanostibilemanjebrojneimanjemoneodorganiziranih
skupinakoje,unaevrijeme,prosvjedujuprotivuporabe
modernetehnologije.
Drugopodrujekojestvarapogrenuslikuorenesansijest
uenjeiprijenosznanja.Udobarenesansedjelovalasu

glasovitaiveomacijenjenasveuilita,ponosnanasvoje
tradicije.Kolikoseuvaavalananjimasteenanaobrazba
vidimoizprimjeraAgrippevonNettesheimakojise,kakobi
dobioslubu,pozivaonalanetitulezakojejedraodasumu
nune,unatokraljevskojpovlasticikojaihjeposvojprilici
inilanepotrebnima.NemadvojbedasudiplomesaSorbonne
iliPadovanskogasveuilitapredstavljalejamstvo,jersute
visokokolskeustanoveuivaleugledposjedovatelja
nepogreivogaznanjaijujekorisnostudanomdrutvenom
kontekstubilouzaludnoopovrgavati,kaotojebilouzaludno
opovrgavatinjihovuapsolutnupraktinuvrijednost.
Pogrekaunaelukojuiniveinapovjesniarakultureodnosi
senaporicanjevaljanostitogaznanjaitenaobrazbeudananje
doba.Naravno,nitijednosveuilitenasvijetunebidodijelilo
katedruteorijskefizikeilimedicinskesemiologijesorbonskome
doktoruiz1500.godine.No,takvopromiljanjeneobjanjava
zatosuznanjedoktoraiz1500.godine,kojesedanasodbacuje,
odbacivaliinjegovisuvremenici,dainespominjemodiscipline
unutarhumanistikihznanostiukojimabismoviepovjerenja
imaliuuenjakaiz16.stoljea,negouonogaiz1987.
Renesansnodrutvootkrivamaloznakovadekadencije:ono
nijeustanjukrizeigajitekpovrnesumnjeuvlastiteinstitucije
teideolokeipraktineistine.Hipotezudajeznanostimau
razvojunedostajalopraktinostivaljaodbaciti.Tojesamoa
posterioriobjanjenjetransformacijeznanstvenogaduhatekao
takvonestojijerjeneistinito.
Sdrugestrane,elimoliitarazumjetiopovijesnojenigmi
usponamoderneznanostikojisezbioupravokadanijetrebao
valjanamnajprijepoiusrcerenesansnihznanostimeu
kojimajeastrologija,poradisvojeuniverzalnosti,bila
najvanija(magija,medicina,akialkemija,mogusenaneki
nainsmatratiastrolokimdisciplinarna).Drugitemeljni

imbenikrenesansneideologijebilisukranskinaukiCrkva
kojinikadanisuprihvatiliporukuznanosti:istinasadranau
otkrivenjunadreenajesvimtemporalnimistinamakojemogu
bitivezanesamouzprvu.
Modernaznanostizranjaizinterakcijekompleksnihideolokih
snaga,uprocesukojinalikujeprirodnomodabiruvrsta.Znamo
datajprocesneodreujenekiprovidonosnizakon,nego
sluajnidogaaji,kojeJacquesMonodmodapogrenonaziva
ansama.
Kakveanseimamuhabezkriladaunaojklimipronae
hranu?Nikakve,jereunemogunostibrzogakretanjaibez
pouzdanogasklonita,poputonogapodzemnihcrva,bitilak
plijenzaptice.Tajgenetskimutantbiteeliminiranprirodnim
odabirom.Meutim,tajjeistiodabirnavjetrovituotoku
galapagokogaarhipelagaizbrisaonormalnupopulaciju
muhaopremljenihkrilima,kojesubilenesposobneboritise
protivvjetra.Bilesupoteenesamomuhebezkrila,jerse
kreutlomipticeihtekohvataju.
Muhabezkrilaje,podefiniciji,bolesnamuhaitajeosobita
mutacijaliavasposobnostipreivljavanja.Meutim,u
odreenimekolokimokolnostimasamoetakvemutacije,
takvazastranjenjaprirode,ostatisauvana.
Upravosetozbilosmodernimznanstvenimduhom,duhom
eksperimentiranjakojinaputaopepretpostavkekakobi
konstruiraoistoinduktivneargumente.Nijetobilarajska
pticakojasenajednomizleglapoProvidnostiilipo
(nepostojeim)zakonimatrijumfalnepovijestihegelijanskoga
duhakakobizamijenilarenesansneznanosti,bezvrijednei
neprivlane.Naprotiv,najemoderanznanstveniduhroen
kaomuhabezkrilakojajeusilovitimvrtlozimapovijesti
esnaestogastoljeaimalasreuostatinezapaenomi
poteenomeliminacijesurovimprirodnimodabirom.Potonji

jetakotekopogodiorenesansneznanostidaseonevie
nikadanisuoporavile.
Ispitajmopobliesituacijuukojojnaamuhabezkrilapostaje
sposobnomzarazmnoavanje.DiljemEuropegorjelesu
lomae;jedinaknjigakojujereformacijadralavrijednom
ouvanjabilajeBiblija,nousvakomesluajuduhreformacija
nijebionaklonjenniErosunimagijinikunimrenesansnim
znanostima.Magijskainvokacijailialkemijskipokusmoglisu
ovjekastajatiglave.Strahjeopravdavaosve,stogasuseljudi
ostavljaliastrologije,magijeialkemije,ilisusepopitanjima
okultnenaraviutjecaliopreznojtiini,kaotojetouinio
Newton.Katolikacrkvanijesamopozivalanapromjenu
morala,negojetakoerstalaugorljivuobranuonogatoje
smatralanajpreim,atojetomizam.Galileoseoeaoolomau
nestogatojebiopredstavnikommoderneznanosti(to
sigurnonijebio)negostogatoseusudiousprotivititomizmu.
Brunajeprodroplamenjerjebionepokorivmag,anestoga
tojebranioidejekuzanskogakardinala.Posvudasuseljudi
predavalimanjeofenzivnimzanimanjimakojanisubilau
oprecisaslikomsvijetailjudskogadrutvakakvusupromicale
kranskecrkve.Bilisuprinueniizraavatiseopreznoi
skrivatisvojeciljeve.Ostalisunekizanesenipitagorovci,neki
GalileiiKepleri,alinjihovajevrstabilaobiljeena.Postojalisui
DescartesiBacon,aliinjihsesumnjiilozasimpatiziranje
ruokriarskefarse,azbiljskeimnamjerenijebilolako
dokuiti.Jesulionibilipredstavnicinovogasvijeta?Akoje
tomubilotako,ondaoninipotonisupredstavljalidolazei
svijet,kaotoninjihovafilozofijanijebilamodernafilozofija.
Udanometrenutkucenzurajepromijenilalinost:ljudisu
izgubilinavikuuporabeimaginacijeimiljenjausmislu
kvaliteta,buduidatovienijebilodoputeno.Gubitak
sposobnostiaktivneimaginacijerezultiraojestrogom

opservacijommaterijalnogasvijeta,kojiserazotkrivaos
potovanjemspramsvihkvantitativnihpodatakaisasumnjom
usvekvalitativneiskaze.
Ustanovitomesmislumoglibismokazatidamuhekojelete
imajuposvedrukijuslikusvijetaodbeskrilnihmuhakoje
puze.No,inisedatausporedbaimpliciraneeljeni
vrijednosnisud.Renesansniovjekidananjiovjekimalisu
istoizvanjskooblije,nopotonjijepsihologijskamutacija
prvoga,unutaristevrste.Onikojidredasurenesansniljudi
osjeali,misliliiponaalisepoputnas,uvelikegrijee.
Naprotiv,miobinounutarnassamihtraimoslikusvijeta
renesansnogaovjeka,dotemjeredagabrkamosnaim
vlastitimnesvjesnim,sonimetosmounamasamimanauili
iskorjenjivatiisakatiti.Onjeboleljivkolegakojiunamajo
prebivajergasenemoemorijeiti.Akojeonnaakarikatura
zbirkanaihnajinfantilnijihinajapsurdnijihobiljeja
stavimosenaasnanjegovomjesto:naravno,njegovaslikao
namanijenitalaskavijaodnaeslikeonjemu.No,svakaje
komunikacijanemogua,jerbranevremenanepoputaju.Ajo
jemanjenadedaetajuznemirujuiposjetiteljiznaihdubina
zauvijekieznuti.

Unemogunostipostizanjaprijateljskogasporazumamoramo
ganauitipromatratimanjeprezrivo.Mismo,naime,izgubili
onotojeonimao,anjemunedostajeonotosmomiusavrili.
Naposljetku,tesukvantitetejednake.Aakosmomiozbiljili
nekeodnajvruiheljanjegoveimaginacije,nesmijemo
zaboravitidasmomodanepovratnounitilijednakomnogo
drugih.

(III)ZATOJEGODINAI484.BILATOLIKOZNAAJNA?

Uvrstipovijestikojajepopularnaunaihsuvremenika
naglasaksestavljanadogaajekojisuzarenesansneljudebili
oddrugorazrednaznaaja.Sdrugestrane,oitosepreviaono
tojesnjihovastajalitabiloodtemeljnogaznaaja.
Promatramolinjezinukronologiju,godina1484.nijebila
osobitozanimljiva.Kolumbosejonijeotisnuonasvoje
putovanje,probojTurakanaZapadtekaojeuistojmjeri,jo
nijeizbioNapuljskiratkojieprouzroitiirenjesifilisa
Europom,reformacijajejobiladaleko.Jedinidogaajkoji
bismomoglipripisatitojgodinibilojeLutherovoroenje,
premdagamodernipiscidatirajuu1483.,noismjeLuther
spominjaoobadatuma.
Iznenauje,stoga,dasutadanjiastrolozigodini1484.
pripisivaligolemuvanost.Baremovajputnijebilorevizijea
posteriori,buduidasuseonikojisuoekivalinekevidljivei
opipljivedogaajeveomarazoarali.
AlKind,ijanamjeteorijaozvjezdanimzraenjimave
poznata,takoerjeformuliraoteorijuopihkonjunkcijaplaneta
injihovautjecajanasudbinureligija.Opakonjunkcijaovisio
periodikimkonjunkcijamaviihplaneta,JupiteraiSaturna,
buduidajenjihovokretanjenajsporije.PrmaalKindju"male
konjunkcijeplanetazbivajusesvakihdvadesetgodina,dokse
velikezbivajusvakih960godina.Potonjevrekljuanutjecaj,ne
samonavidljivuprirodu,negoinapolitikaireligijskadjela;
sasvakomvelikomkonjunkcijomnastupanovodobau
povijesti.4Kranskijesrednjivijektuteorijuupoznaopreko
LibermagnarumconiunctionumAlbumasara,alKindjeva
uenika.RogerBaconjeprimjenjujenaroenjapovijesnih
velikanaiistinite(ililane)proroke,uintervalimaod320
godina.PrvinanjegovupopisujestAleksandarVeliki,potom
Isus,ManiiMuhamed.5
Zapravo,coniunctiomagnazbilase76god.pr.Kr.,u

znakovimaRibaiOvna.Kepler,kojijepomnoprouavao
coniunctiomagna1604.(uStrijelcu)napisaojedvijerasprave
(DestellanovaiDeVeroanno)kojesebaveistinitim
datumomSpasiteljevaroenja.
Uvrijemekonjunkcije1604.nanebusepojavilanova,na
mjestukonvergencijetriju[viih]planeta.6Keplerje,stoga,
vjerovaodajeIsusovoroenjetakoernavijestilanovazvijezda
zvijezdamag:
Tajuinakvelikihkonjunkcijanemoesepodesnoprotumaiti
prirodom;smBogmoraojujenekakourediti:iskustva
svjedoeotomedajenanebosmjestiotevelikekonjunkcijes
udesnimzvijezdamaextraordinariilidrugimdivljenja
vrijednimdjelimaNjegoveprovidnosti.StogajeiroenjeSvoga
sina,Krista,naegaSpasitelja,smjestioutrenutakvelike
konjunkcijeznakovaRibaiOvna,circapunctumequinoctalem,
naglasivitudvojakuinjenicu,dogaajkojisezbionazemljii
konjunkcijekojesuseotkrilenanebuspojavomnovezvijezde.
NatajjenainOnvodiomageodIstokadoPalestine,idoveo
ihdovanogaselaBetlehemaitaleukojojjeroenKralj
idova.7

Keplernijebiousamljenusvojimpromiljanjimakonjunkcijeiz
1604.Naime,onjojsuspekuliraliiuredniciruokriarskoga
manifesta,kojidatumsmrtiChristianaRosenkreuzasmjetaju
u1484.,adatumotkrivanjanjegovagrobau1604.,to
predstavljatoanintervalizmeudvijuvelikihkonjunkcija.8
Neiznenaujedajeruokriarskafarsaraspaljivalavelike
umoveEuropetogavremena:datumisusesavreno
podudaralisastrolokimpodacima,anovijesvijetimao
nastupitiposlije1604.ObznanjivanjetajnogaredaChristiana
Rosenkreuzasamojeulilododatnunaduprobuenu
dogaajemijujevanostnaglaavaoKepler.KadajeJohann

ValentinAndreae,jedanodglavnihautora,opisao
ruokriarskimanifestkaoludibriumtoje,zapravo,ibio
nitkomunijepovjerovao.FrancesA.Yatesobjanjavamnoge
pojedinostiDescartesovaivotanjegovomtvrdoglavom
potragomzaruokriarimaijejetragove,unekomsmislu,
ponovnootkrio.9
Keplernijebioniprvinizadnjikojisezanimaozahoroskop
IsusaKrista.KardinalPierred'Ailly(1350.1425.)postavioje
modelkojijeurenesansislijediovelikiastrologLucaGauricoi
jednakoglasovitGirolamoCardan.Horoskopkojijeprojektirao
Pierred'Ailly,apreuzeogajeCardan,biojeosnovazasva
buduanastojanjatevrste,kaotojedjeloEbenezeraSiblyja(A
CompleteIllustrationoftheOccultSciences,1790).tosemoe
iitatiizIsusovahoroskopa?Njegovboanskiotac,kraljevsko
podrijetlo,roenjeodDjevice,njegovaponiznost,smrtna
kazna,njegovoraspee,10ukratko,svekolikapovijestnjegova
ljudskogivotaismrti.Naravno,injenicadasusetimebavili
kardinalibiskup(Gaurico)svjedoidajetajpothvat,premda
neuobiajeniopasan,uodreenimgranicamaipakbiomogu.
Doista,prihvatimolitezuodvijenaraviIsusoveboanskoji
ljudskojtadanijeapsurdnonaovjekaprimijenitiogranienja
astralnesudbine.Naravno,Crkvanijeodobravalatakva
nastojanja,kaoniastrologijuuope.
D'Ailly,GauricoiCardanbavilisusetemomIsusovaroenja
premakonvencionalnimpodacima;Keplergajedatiraou
proljee6.god.pr.Kr.,aSibly,neznamozato,u25.prosinca
45.god.poKr.Keplerjeodsvijubionajmudriji,jerjenaosnovi
astrolokihdogaajagodine1604.ustanoviovezuizmeu
roenjaSpasitelja,coniunctiomagnaipojavenove.

Naukokonjunkcijama,proistekaoodalKindjaiAlbumasara,
biojepovezansraznimteorijamaokozmikimciklusimakoje

suformuliraliRogerBacon,PetarizAbana,opatTrithemius,
AdamNachemoser,Kepleridrugi.Meunjimanijebilo
potpunesuglasnosti,nosvisuseonioslanjalinaalKindjeve
zakljukekojePeuckertovakosaima:

Konjunkcijaviihplanetaponavljasesvakih20godina;onase
4putasukcesivnomijenjameuznakovimatrigona;
naposljetku,poistjeku240godina,onaprelazinatrigonkojije
sljedeiporeduznakovaiponavljasvojciklus;istoiniu
treemuietvrtomutrigonu.Nakon4puta240godina(960)
nalazisenasvojojpolazinojtoki,uprvomeznakuprvoga
trigona,naistomestupnjukaonapoetku,aprelazeina
sljedeistupanj,otpoinjenoviciklus.Trisu,dakle,glavna
periodailiciklusa:
1.Maliciklusutrajanjuod20godina,izmeudviju
konjunkcija;
2.Srednjiciklusutrajanjuod240godina,odjednogatrigonado
drugoga;
3.Velikiciklusutrajanjuod960godina,kojiseodvijado
povratkakonjunkcijenaistomjestouzodijaku.
Posljednjiciklus,gotovotisuljetni,oznaavaposvemanju
obnovusvijeta;toseosobitoodnosinanovureligiju.Srednji
ciklusukljuujevelikepolitikeprevrate,promjenevlasti,itd.
Naposljetku,maliciklusobinonosivanedogaaje,kraljevske
sukcesije,revolucijeidrugekrizeDrave.
Uzmemolitebrojevedoslovce,godine1484.i1604.bilebi
iskljuenespopisasvihkonjunkcija.No,veomavane
konjunkcijezbilesuse1345.uVodenjaku,1484.ukorpionute
1604.uStrijelcu.Uprosincu1348.,usvojojSummaiudicalisde
accidentibusmundi,engleskiastrologJohnizEschendena
napisaojeokugikojajeutovrijemeharalaEuropomsljedee:
Upravosamotomepisao1345.Svetosamtadanapisaoo

dogaajimaokojimasamupravogovoriopodudarases
miljenjemmnogihastronoma.Poastikojesampredvidiozbile
suseneposrednonakon1345.uvelikimrazmjerima.U
godinama1347.i1348.umiraloseutolikojmjeridaseinilo
kakojesvijetustanjurevolucijeaumnogimsuzemljama
gradoviiselabiliposveopustoeni.Rijetkipreivjelibjealisu
ostavljajuisvojekueidomainstva.Ustrahuodzaraze,nitko
senijeusuivaoposjeivatibolesnenitipokapatimrtve.12
BuduidajeJohnizEschendenagovorioo1348.godini,
osvruisenaranijeproroanstvokojeneposjedujemo,mogli
bismozakljuitidagajeformuliraonakontogadogaaja.S
drugestrane,poznatojedaseuItalijiu15.stoljeuoekivao
dolazakproroka13kojijeimaobitiroeniliobznanjen1484.U
listopadu
NizozemacPaulizMiddelburga,biskupUrbina,napisaoje
svojuPrognosticaadvigintiannosduratura,ukojojjenastojao
rastegnutiroenjeproroka,uuvjerenjudaeserezultati
konjunkcijeproiritinarazdobljeoddvadesetgodina.
Posljedino,maliproroktrebaojebitiroen1503.idjelovati
devetnaestgodina.14PaulizMiddelburgaaliosena
plagijatstvoNijemcaJohannesadeClaraMontea
(Lichtenberger)unjegovudjeluPractica.Middelburgova
prituba,napisana1492.,sadranajeunjegovojInvectivain
superstitiosumquemdamastrologumkoja,meutim,nije
sprijeilavelikuprainukojusuuEuropipodigla
Lichtenbergerovaproroanstvazakojesesmatraloda
pretkazujuLutherovdolazak.EvotojeLichtenberger
predvidiookonjunkcijiJupiteraiSaturnaukorpionu,25.
studenoga1484.:

Taizvanrednakonstelacijaipodudaranjeplanetaukazujena
roenjemalogaprorokakojiepodastrijetiizvrsnotumaenje

Pismaitakoerpruitiodgovoresvelikimpotovanjemspram
boanskogaBiaiprivuiMuljudskedue.Malimprorocima
astrolozinazivajuonekojidonosepromjeneuzakonimaili
stvarajunoveobredeilidajudrukijatumaenjasvijetakoji
ljudismatrajuboanskim.[...]
Kaemdaeuzemljipodznakomkorpiona[Njemaka]biti
roenprorok,idaeseprijetogananebuvidjetineobinei
iznimnepojave,meutim,nemogukazatinakojemukraju
zemlje,juguilisjeveru,buduidasemiljenjauenjaka
umnogomerazlikuju.AlbumazardridaetobitiuVodenjaku
inajugu.No,veinaastrologasmatradaesetozbitina
sjeveru.Bilokakobilo,kaeMessahala,onebitiroenu
vlanojzemljiumjereneklime.[...]
Vidiseredovnikubijelomeruhu,naramenimamustojiavao.
Nosidugakiogrtairokihrukava,aslijedigamladiredovnik.
[...]
Imatebritkium,znateomnogimstvarimaibiteveoma
mudar.Meutim,estoelagatiiheretikimisliti.I,poput
korpiona,buduidaesetakonjunkcijazbitiukuiMarsai
njegovihsjena,estoesvojimrepomzadavatiotrovneubode.
Biteuzrokomvelikihkrvoprolia.Abuduidaeganavijesti
tiMars,inisedaepotvrditivjerovanjeKaldejaca,koje
izraavaMessahala.15

Lutherjevjerojatnobioroen10.studenoga1483.,meutim,
PhilippMelanchthonkojijevrstovjerovaouastrologiju
njegovoroenjepovezujesLichtenbergerovim
proroanstvima,stogasepojavljujualternativnidatumi,22.
listopadai23.studenoga1484.Najpomodnijiastrologtoga
vremena,LucaGaurico,izraunaojeLutherovhoroskopna
temelju22.listopadaujedansatidesetminutaujutro.
Horoskopjeotkriobitisudbinuheretika.Sdrugestrane,

njemakiastroloziCarioniReinhold,obojicanaklonjeni
reformaciji,izraunalisuganaosnoviistogadana,aliudevet
satiujutro,tojeiznjedriloposvedrukijepodatke.

Svereenoproizlaziizsimpatijakojejeodreeniastrologimao
spramjedneilidrugestrane.Meutim,nedvojbenajeinjenica
daseuItalijiisjevernojEuropi1484.oekivaodolazakmaloga
proroka,naosnovikonjunkcijeSaturnaiJupiterautrigonu
Vodenjaka:svjedoanstvoPaulaizMiddelburgaiJohannesa
Lichtenbergeraizriitoje.
Posljedicekonjunkcijesu,meutim,ukljuivalejojednu
domenu.Ovajputobjanjenjejemoglobitisamoaposteriori,
tonijeiskljuivalonjegovuopeprihvaenost.Naime,u14.
stoljeuharalajekuga,aizmeu16.i19.stoljeaujednakojje
mjeriharaosifilis,smatranvrstomkuge.UvezenaizAmerike,
francuskabolestpoprimilajerazmjerestraneepidemije
tijekompohodaKarlaVIIIuNapulju(1495.).16Poetkom
esnaestogastoljeaJosephGrnpeck,astrolognadvoru
austrijskogacaraMaksimilijana,daojeastrolokotumaenje
togafenomenausvomeTractatusdePestilentialiSiorrasive
MaladeFrantzos,OriginemRemediaqueEjusdemContinens.
CompilatusavenerabiliviroMagistroJosephGrnpeckde
BurckhausensuperCarminaquaedamSebastianiBrant
utriusqueJurisProfessons.17EvotojeGrnpecknapisao:"Na
svijetjedolataokrutnabolest,neuvenainepojmljiva,
francuskabolestkojajepotpomognutakonjunkcijom[iz3484.]
prelaizFrancuskeusjevernuItaliju,aodatleuNjemaku.To
sezbilostogato,kakosmovidjeli,JupitervladaFrancuskom.
To[Jupiter]jevruivlaanplanet.18Istojetumaenjepreuzeo
idubinskiistraioastrologAstruc(1684.1765.)usvojojra
spraviDemorbisvenereisiz1736.19
Zanimljivojedajelokalnolijeenjeivomkojeseidanas

prilinouinkovitoprakticiraizvornobiloastrolokii
alkemijskilijekzamalumdeFrantzos.30
EpidemijasifilisairoenjereformatoraLutherabilisutek
opipljiveposljedicenaknadnopripisanekonjunkcijinadan25.
studenoga1484.Njezineopipljiveposljedicebilesu,meutim,
odmnogoveegaznaaja.Premdajevelikieuropskilovna
vjeticepoeotekudrugojpolovici16.stoljea,povjesniarise
slaudajeznakzapoetaklovabilapapinskabulaSummis
desiderantesaffectibus.Datumnjezinepromulgacijevrijeanje
pozornosti:5.prosinca1484.,kratkonakonkonjunkcije25.
studenoga!
ZnamodaeInocentVIII.postatiarhineprijateljkabale;
progonitePicadliaMirandoluizaprijetitikanonikuMarsiliju
Ficinu.Toimpliciradajebioutijekusazbivanjimauokultnim
znanostima.Dogaajodjednakevanostikaokonjunkcija
1484.,okojojjemogaoitatiuprilinozabrinjavajuemudjelu
PaulaizMiddelburga,zbilasepravodobnoisamoje
potkrijepilanjegovebojazni.Dajepriekaonekolikogodina,
Lichtenbergerovbimupamfletpokazaodajemaliprorok
protivkojegasetrebaoboritibioredovnikubijelojhalji...
VeomajevjerojatnodajeraspravaPaulaizMiddelburga
usmjerilapozornostpapenazbivanjauNjemakoj.No,
zagovarajuiekstremnurepresijukultavjeticauNjemakoj
bulaje,zapravo,bilaneposrednaposljedicasusretaInocentai
HenrikaInstitorisa,gornjonjemakogainkvizitoraimozga
Malleusamaleficaruma(i486.).Institorisjebiobolesnik;s
bulomuruciiaojeodmjestadomjesta,pobuujuiiskrenu
mrnjuulokalnihbiskupa.Fanatikepoputnjegailiinkvizitora
PedraArbuesaizZaragozeutojevrijemeobinostizala
iznenadnasmrt.SamojeudospasiloInstitorisakojije,inise,
umroprirodnomsmruizmeu1501.i1503.
Pothvatnjemakogainkvizitorapredstavljatekizoliransluajs

konca15.stoljea.Progonivjeticapoprimilisuveerazmjereu
16.stoljeu,kaoposljedicareformacije.
Sustavnilovnavjeticeotpoeojekoncem16.stoljea(1589.u
Njemakoj)uvrijemekadaSvetainkvizicijavienijebila
aktivnausjevernojEuropi,baremneuprotestantskoj
Njemakoj.aksuivelikosuenje1589.uBavarskoj
instituiralecivilnevlasti.Moglibismoopravdanozakljuitida
jebulaiz1484.uistinubilasignalzavjetijeludilo,noCrkvaje
uesnaestomestoljeuodustalaodslubenihprogona;toje
briljantnopotvrdioJohnTedeschi(vidiBibliografiju).
JosephHanseni,unovijevrijeme,JeffreyBurtonRussellpokazali
sudasusenajopsenijaspaljivanjavjeticaprovodilau
najbogatijimeuropskimzemljama:Francuskoj(ukljuujui
Lombardijupodfrancuskomjurisdikcijom),Porajnjui
Nizozemskoj.Progoneisuenjaninajednomeodtihpodruja
nijeprovodilainkvizicija.Premdajerazumljivaza
protestantskezemlje,tajeinjenicaprilinoiznenaujuau
pogleduFrancuske.

No,izvanrednodjeloRobertaMandrouapokazalojedasudo
1682.,kadajeordonnanceroyaleLujaXIV.odbacilasuenja
vjeticamakaoirelevantnazasamupravdu,vjeticespaljivale
lokalnevlasti.
Nedvojbenoje,dakle,dajepostojalaneposrednavezaizmeu
vjetijegaludilaieuropskereformacije.Uodreenomje
smislulovnavjeticebiodrutvenipandanunitenjureligijskih
slika:uobasluajartvajebilaljudskafantazija.IdejaMalleusa
bilajezaustavitidrutvenineredkojijeprouzroilamagijska
praksa.Tajeknjigapostalasaveznicomreformacijei
protureformacijeu16.stoljeuiprefiguracijaduhatihpokreta.

Devetopoglavlje

Cenzuriranjefantazije

(I)Ukidanjefantazmikoga

Vjerojatnozahvaljujuiutjecajuliberalnihprotestanataneke
povijesneknjigejodredajereformacijabilaemancipacijski
pokretijijeciljbioosloboditiljudeodrepresivnogatutorstva
Katolikecrkve.Sobziromnamnotvoprotestantskihsljedbita
idejamodainijeposvepogrena,noonanipotoneodgovara
izvornomeciljureformacije,iliideologijamaglavnih
reformiranihdenominacija,luteranstvuikalvinizmu.
Prelistavajuipovijesneudbenike,estonailazimonasljedee
objanjenjereformacije:poetkomesnaestogastoljeapostojala
jebogataCrkvaorganiziranaumonuDravu,kojajedjelovala
kaotakva;sveenstvoiredovnitvouglavnomjebilo
zaokupljenosvjetovnimstvarima;bujalajetrgovinareligijskim
predmetima;Lutherjetomestaonakrajkrozliberalnu
reformu:daojesveenicimapravoenitise,osudiojetrgovinu
indulgencijamaikultslika,sveojenaminimumizvanjske
obredneformeiusredotoiosenaunutarnjereligiozno
iskustvo.

Tojeobjanjenjekojeposljediceuzimazauzrokeizadovoljava
semoralistikimgleditemkojeje,premdakorisnounaelu,
opasnouprimjeni.Naprotiv,duhliberalizmakruioje
renesansnomCrkvomteje,uraskorakuizmeumodernoga
mentalitetasveenstvaikranskogamorala,doveodomnogih

zloporaba.UtomjetrenutkunascenustupioLutherkakobi
vratioistoukranskeporuke.
Dalekoodliberalnogapokreta,reformacijajenaprotiv,bila
radikalnokonzervativnipokretuokriljuCrkvegdjejeimao
nekolikoprethodnika(ovdjedostajespomenutisamo
firentinskogapropovjednikaSavonarolu).
Reformacijasenijepozivalanaemancipacijupojedinca;s
drugestrane,onajeeljelausvijetuponovnouspostaviti
kranskiredzakojijesmatraladagaKatolikacrkvaprema
reformacijskomgleditu,svjetovnainstitucijanijesposobna
odrati.
IztogasurazlogareformatorismatraliCrkvusupererogacijom
kojaneodgovarakranskomeduhute,vraajuiseBibliji,nisu
samoeljeliodbacitikatolianstvo,negoiponovnouspostaviti
izvornuistoukranskezajednice.
Obnovazanimanjazaeshatologiju,ikonoklastija,odbacivanje
tradicionalnihcrkvenihpraksa,opesudjelovanjeuobredu,
prihvaanjesveenikihbrakovakaomalumnecessariumkoje
jedopustiosv.Pavao,tekjenekolikovidovareformacije.
Njezinanajznaajnijaposljedicakojae,podMelanchthonovim
utjecajem,uposljednjojfazibitimanjeoitauLuteranskojcrkvi
negouCalvinovojuZeneviimeuengleskimpuritancima,jest
posvemanjeodbacivanjepoganskekulturerenesanseijaje
jedinasupstitucijaizuavanjeBiblije.Utomeciljuprotestantske
sedenominacijenisulibileizraavatinesnoljivostkojajeu
poetkunadmaivalanesnoljivostKatolikecrkve,kojajekroz
iskustvorenesansepostalapopustljivijom.
Karakteristikareformacijejeinjenicadaje,nepriznajui
nikakvekulturolokereferencijeosimBiblije,ponovilasituaciju
izrazdobljaprvobitnogakranstva,tj.izfazenjegovaroenja,
kadaseidovskasljedba,prilinonevoljko,upustilaudijalogs
Neidovima.DalekoododbacivanjaTore,sljedbajeprihvatila

Starizavjetucjelini,uznovinukojaivotJcraninanestavlja
podznakZakona,negouznakMilosti.Meutim,idovskaje
religijaosobitajer,izvlaeisvojuizvornostizreakcijeprotiv
kanaanskihkultova,nemarezbarenihslikainastojipridati
povijesnismisaoonomutosususjedninarodipredstavljali
kaoperiodinekultoveplodnosti.1Jedanodnajvanijihciljeva
reformacijebioje,dakle,
iskorjenjivanjeidolaizCrkve..Posljediceteikonoklastijebile
sunesagledive,uzmemoliuobzirkontroverzijekojejeu
pogleduUmijeapamenjauEngleskojizazvaoBruno.U
konanici,reformacijavodiuposvemanjucenzuru
imaginarnoga,buduidafantazmenisudrugo
doliidolizamiljeniunutarnjimutilom.
Renesansnakulturabilajekulturafantazmikoga.Onaje
pridavalagolemznaajfantazmamaprizvanimaunutarnjim
utilomidonajveejemjererazvilaljudskusposobnost
aktivnogadjelovanjanafantazmeisfantazmama.Stvorilaje
pravudijalektikuErosaukojojfantazme,isprvasenameui
unutarnjemuutilu,naposljetkubivajuvoljnomanipulirane.
Renesansajevrstovjerovalaumofantazmikojesuse
prenosilefantazmikimaparatomprenositeljanaprimatelja.
Onajetakoervjerovaladajeunutarnjeutilosredinjemjesto
manifestacijanadnaravnihsilademonaibogova.
Prokazujuiidolatrijskuinepobonunaravfantazmi,
reformacijajejednimudarcemdokrajilarenesansnukulturu.
Abuduidasusverenesansneznanostibileizgraenena
fantazmama,injihjevaljalozgazitiizmomreformacije.
No,pitamose,kakvajebilareakcijaKatolikecrkve?Zapravo,
izvanoevidnihneuspjehaunutarnjegaodreda,duh
reformacijemogaojojjesamoodgovarati.Kaoodgovor
Lutheruipuritanizmu,Crkvaselatilavlastitereforme(koju
povjesniarinazivajuprotureformacijom).Dalekood

konsolidiranjastavovakatolianstvatijekomrenesanse,tajse
pokretodnjihposveodijelioikrenuouistomepravcukaoi
protestantizam.Reformacijaserazvijalanalinijistrogostii
grubosti,kakosprotestantske,takoiskatolikestrane.
Protureformacija,meutim,imavlastitavanaobiljeja.U
drugojpolovici16.stoljea,tijekomkoncilauTrentu,Crkvaje
oitovalasvojnovinain.Odluilajeinstrumentinkvizicije,
stvorenu12.stoljeuudobaantikatarskihpohodai
tradicionalnouokriljudominikanaca,povjeritinovome,
strogomreduutemeljenomu16.stoljeu:DrubiIsusovoj
IgnatiusaLoyole.OtadaseSvetainkvizicijavezivalauz
isusovce.
Uisusovakojduhovnojpraksifantazmikakulturarenesanse
razotkrilaseposljednjiputusvojojpunojsnazi.Doista,
izuavanjeimaginacijepredstavljaobrazovnumetodu
IgnatiusaLoyoleizloenuunjegovimDuhovnimvjebama
tiskanima1596.Uenikasepozivanekaprakticiranekuvrstu
Umijeapamenja.Tijekomtihvjebimorazamislitistrane
mukePakla,patnjeovjeanstvaprijeKristovautjelovljenja,
roenjeidjetinjstvoGospodnje,njegovopropovijedanjeu
Jeruzalemu
dokSotona,izsvogaprebivalitauBabilonu,odailjesvoje
demoneuharadiljemsvijetai,naposljetku,Kalvariju,
Kristovoraspeeiuskrsnue.Tonijesamostvariste
meditacije,negoiunutarnjegafantazmikogteatraukojemu
praktikantzamiljasebeuulozigledatelja.Onnebiljeisamo
zbivanja,negoipromatraglumcekrozutilavida,sluhai
dodira(SecundaHebdomada,diesIVII).Praktikantseubacuje
uvlastitifantazmikiaparat,injegovafantazmasudjelujevie
ilimanjeaktivnourazvojuscenarija.
Loyolinevjebeoitoproizlazeizvelikihpostignuarenesanse
umanipulacijifantazmama.No,ovdjesetefantazmestavljaju

uslubuvjere,kakobiizvrilereformuCrkve,toereidasu
oneuaktivnojopozicijispramrenesansnoganaslijea.

ULoyolenalazimodakulturafantazmikogasvojeorujeupire
protivsebesame.Nekolikodesetljeakasnijetajeproces
samounitenjabitigotovozavren.

(II)Nekipovijesniparadoksi

Ovdjebihelioizbjeiuopavanja.Naravitijekreformacije,
kakonaprotestantskojtakoinakatolikojstrani,ilustriratu
nekimnasumiceodabranimprimjerima.Nenamjeravam
trasiratipovijestilifenomenologijureformacije.Ovaknjiga,
zapravo,nastojizabiljeitiidejefantazmikeere,njihovusponi
pad.Reformacijamezanimasamouviducenzure
fantazmikogai,posljedino,dubokepromjeneuljudskoj
imaginaciji.
Nasuprotprvadvadijelaoveknjige,treidionepodvrgava
kulturureformacijepodrobnojanalizi.Teemosekultureovdje
dotaknutisamoumjeriukojojsadravamaglovite
reminiscencijenarenesansnimundusimaginaliskojisvim
moguimsredstvimanastojiegzorciratiiunititi.esnaestoje
stoljeesvjedoilotipinomefenomenu,kulturnoj
ambivalentnostipojedinacakaotojebioCorneliusAgrippaili
GiordanoBruno.Predstavnicifantazmikerenesansenisubili
nitamanjeosjetljivinadubokutjecajprotestantizma.Katkada
sutadvanepomirljivasklopapostojalajedanuzdrugi,ne
mijeajuise:takavjesluajbiouAgrippe,nesamojednogaod
najglasovitijihpisacaookultizmu,negoijednogaodnajeih
protivnikaokultizma!No,bilojetakoerpomirbenihmjera,
kakveje,primjerice,pokuaoprovestiBruno,alionesuse
pokazaleneprimjenjivimatesusvomezaetnikudonijelekrvav

poraz.
U17.stoljeususreemodvaneobinafenomena:reformacijaje
urodilaplodomiljudisupoelimisliti,govoriti,djelovatii
odijevatisenaposvenovnain.No,toseistodobnozbivalou
protestantskojikatolikojfrakciji,teseunatovanjskim
razlikamaizmeuCrkava,razlikaizmeuduhaprotestantske
reformeiduhakatolikereformesvelanaispraznapitanja,kao
tosudijeljenjepriesti,ispovijedanjegrijehaisveenike
brakove.Otpoeojeprocesnormalizacijekojijesvojizraz
pronaaounovojkulturi,vieilimanjeunitaristikihobiljeja,
odLondonadoSevilleteodAmsterdamadoWittenberga,
Parizaieneve.Nadalje,kranskesljedbeproistekleizizme
naZapadunaposljetkusuprepoznalesvojeduboko
ukorijenjeneantagonizme,onekojisusenakoncuograniilina
pitanjaunutarnjeorganizacijekojanemanitastemeljnim
pitanjembitikranstva.Nenaputajuisvojetisuljetne
tradicije,Katolikacrkvailajeusmjeruprotestantizma,dokse
protestantizam,neodriuisereformiskojimajetrijumfiraona
lokalnojfronti,konsolidiraouvelikeinstitucijesvevienalik
Katolikojcrkvi.Katolikavjeraiprotestantskedenominacije
pribliilesusejednedrugimaadatoganisubilesvjesne.Otada
tovienijebilopitanjereformacijeiprotureformacije.Neelei
topriznati,glavnevjeroispovijestiZapadavienisubile
usamljeneusvojojborbi.Rameuzrame,gradilesuzajedniku
graevinu:modernukulturuZapada.Pojedincisujomogli
gajitidubokesumnjeupogleduonihzakojesudralidasuna
drugojstranibarikada.Usvojojposvemanjojpredanosti
instituciji,nisunipomislilidasuimonikojesmatraju
neprijateljimazapravoveomaslinitedanijeposrijedisukob
okobitikranstva,negonaprostookonekihpitanjaunutarnje
organizacije.Poganskakulturarenesansebilajeporaena.Tom
porazupridonijelisupodjednakokatoliciiprotestanti,

nesvjesnidasenisuborilijedniprotivdrugih,negoprotiv
zajednikoganeprijatelja.
Svesetoiniveomaprostim,nonijebilotako.Reformacijajeu
poetkuusvojuorbitupremdaihsegotovoodmahodrekla
privuklanajraznolikijelijevepokrete,odliberalnihdo
libertinskih,odutopistikihdorevolucionarnih,od
antiautoritaristikihdoegalitaristikih.Tisupokretibili
izravnaposljedicarenesansetesu,usvojimnajkorisnijim
manifestacijama,djelovaliuskladusduhomiznanostima
renesanse.
Poetkom17.stoljeajojepostojaloliberalnoiutopistiko
katolianstvoijijepredstavnikbiobratTommasoCampanella
kojije,nakonvieoddvadesetgodinaprogona,naposljetku
pronaaopapukojemujebilopotrebnonjegovoznanjeo
duhovnojmagiji.Dokjeiviopovuenodsvijeta,posjetiogaje
jedanodprijateljaJohannaValentinaAndreae.Nemoese
zanemaritiutjecajkalabrekogaredovnikanaliberalni
protestantskipokretzamaskiranuruokriarskufarsu.
Osobitostvelikihmislilacakojisugravitiraliokotogapokreta
primjerice,RobertFludd,Kepler,DescartesiBaconjestdasu
seoniodbijaliposvepodvrgnutireformiranojreligijitedasu
svojenadahnueidaljetrailiukulturirenesanse.Bilojeto
dobapoetkanoveznanosti,kojumoemosmatratinastavkom
renesanseuonojmjeriukojojsevelikaotkria17.stoljea
osnivajunapostulatuanalogijaizmeumikrokozmosai
makrokozmosatenakompleksupitagorovskihidejao
harmonijisvijeta.Tojetakoerpoetaknegacijerenesanse,
buduidajeduhreformacijerezultiraobitnommodifikacijom
ljudskeimaginacije.
tosetieliberalnihiutopistikihpokretakojejeslubena
CrkvanastojalapotisnutiustrogomoralistikojEuropi
podijeljenojizmeudvijusnagaijijeduh,premdasunaelno

bileneprijateljice,ubitibioistionisunaposljetkustekligolem
utjecajuvidutajnihdrutava.
Napredakduhaliberalnihinstitucijapredstavljajojednu
povijesnuenigmukojanadilaziokvireoveknjige.Upoetku,
protestantizambioonLutherovkonzervativnipokretu
Njemakojilikalvinistikiterorueneviili,pak,puritanski
teroruEngleskojnijebionitaliberalnijiodisusovakoga
reda.Paipak,uEngleskojsusepojaviledemokratske
institucije,doksuisusovci,prijeizgonaizLatinskeAmerike,na
tomkontinentuproveliprvikomunistikipokusumodernoj
povijesti,amodaijedinikojijeikadafunkcionirao.Tise
paradoksimoguobjasnitikaoproduetakiliosveta?
renesansnekulture.

(III)Kontroverzijaokomagaratva

PrijeobjavljivanjasvojeraspraveOokultnojfilozofiji,napisane
izmeu1509.i1510.,CorneliusAgrippaje1530.objavioDe
incertitudineetvanitatescientiarumatqueartium?,djelou
kojemuopovrgavacvjetajueznanosti.Tojepogled,sptije
perspektive,natatinusvijeta,kojinetedinidrutvoinjegove
defekte,niprofesije,niznanosti,paakniteologijuireligiju.
Izraavajuisvojeslaganjesduhomreformacije,Agrippa
objavljujesvojeprotivljenjekatolikomkultuslikairelikvija.
Onstigmatizirapohlepusveenikaipokazujeotvoreno
neprijateljstvospraminkvizicijeisvihmonakihredova,
nazivajuiihdrskombandomzakukuljenihudovita.4
Upravojetojezik,zapaaAugusteProste,najeihsektaa
reformacijeizesnaestogastoljeaiopitonneprijateljaRimske
crkvetogadoba.5

No,Agrippatuneprestaje.Unajboljojreformiranojmanirion
daljekaedasuzaprimanjeKristovanaukanajmanje
sposobnioniijijeumnjegovaniobogaenznanjem.6Nadalje
seuputaupoduuhvaluprostodunosti:7

Nekaminitkonezamjeritosamapostolenazvaomagarcima.
eliobihobjasnititajnovituvrijednostiizvrsnostmagarca.Za
hebrejskeuenjakemagaracjesimbolsnageihrabrosti.Onima
sveodlikepotrebneuenikuistine;onsezadovoljavamalimi
podnosigladiudarce.Buduidajeprost,onneznarazliku
izmeuglavicesalateithistle;onvolimir,nositerete.Magarac
jespasioMarijaodSulinaprogona.FilozofApulejnebi
batiniomisterijeIziedanijebiopretvorenumagarca.
MagaracjeposluiouKristovutrijumfu;magaracjemogao
vidjetianela,aBalaamnije.Magareaeljustbilaje
Samsonovopobjednikooruje.Nijednaivotinjanijeimala
astuskrsnutiizmrtvih,izuzevmagarcakojegajejedinogsv.
Germanusvratiouivot,todokazujedaenakonovoga
ivotamagaracbatinitibesmrtnost.

Tajulomakotkrivakranskutradicijukojajezacijelo
nadahnulafilmRobertaBressona,AuhasardBalthazar.No,
ulomaktakoerosvjetljavaBrunovupolemikuprotiv
magaratva(asinitas,bitnaodlikamagarca).Zapravo,usvojim
talijanskimdijalozimaCabaladelcavallopegaseoiposebiceu
Degleroicifurori,onotvorenorogoboriprotivAgrippe.Kao
braniteljrenesansnekulture,onnemoeprihvatitiAgrippino
stajalite.Brunodridavaljarazluitipasivnumilostod
aktivnekontemplacije:svetacjeprostoduanpoputmagarca
kojinosisakramentemilosti;heroj,kojipredstavljaizvrsnost
ljudskenaravi,samjeposebinetosveto.8
Meutim,smAgrippaopovrgnuojevlastitiideal

prostodunosti.Kaomladi,skolegamasaSorbonneosnovaoje
tajnodrutvokojejeprakticiraloalkemiju.inisedajeu
panjolskojimaouspjehakaopirotehniar;izuavaojeokultne
znanostiipozivajuisenanepostojeetitulebaviose
pravomimedicinom;biojezaljubljenikukulturu,togaje
iniloantipodommagarca.Paipak,katkadajeprtao
reformistikomgorljivoukojaje,premdanadahnuta
Trithemiusovimsljedbenicima,zanjegabilaneobina.
Godine1519.stupiojeuslubugradskogasavjetnikaMetza
gdjeje,kaoiobino,postaonepopularan,ovajputkod
inkvizitorajerjestaousilovituobranutakozvanevjeticeiz
selaWoippyja.9tovie,nijesekrzmaonapustititulukrativnu
sinekurunakonsvaesdominikanskimpriorompopitanju
kojesubraniliLefvreid'Estaplesmonogamijesv.Ane.U
tomejepogledupokazivaopuritanskiarkojisemoeobjasniti
njegovimdruenjemsTrithemiusomdesetgodinaprije(Trit
hemiusjepripadaodrubizvanojJoachim,kojujeutemeljio
ArnoldusBostiusizGhenta,akojajezagovaralabezgreno,
djevianskozaeesv.Ane).
No,kakoobjasnitiAgrippinuambivalentnost,osobitoznajui
dajeuurbimoraonapustitiPavijunakonizlaganjaokabalistu
Reuchlinu?Reuchlinjenedvojbenopripadaomagijskojkulturi
renesanse,apitanjemonogamijesv.Aneproizlaziiz
razboritostireformiranekulture.Razlogjeutometose
Agrippazapravo,kaoiTrithemiusnaaonarazmeidviju
eraijaprotuslovljanijemogaopomiriti.Misliojedaistodobno
moebitimagivjernik,herojimagarac.Nanjegovunesreu,
uvijekjepokazivaojednustranuusituacijamakadajemorao
pokazatidrugu.DajeuPavijibiopoboan,auMetzukabalist,
modanebipobudioniijumrnju.

No,jeliAgrippavjerovaourenesansneznanosti?Iovdjesu

njegoviiskazidvojaki.ULyonujeAgrippapreuzeoslubu
dvorskogalijenika.Kadagajekraljicamajka,LouisaSavojska,
pozvalanekasastavihoroskopFranjeI.,poiniojeneoprostivu
pogrekunapisavifrancuskomsenealukakozapravone
vjerujeuastrologiju;tovie,prematomhoroskopukraljev
neprijatelj,burbonskivojvoda,izvojevatepobjeduunutar
jednegodine(1526.).Neiznenauje,stoga,dasesirotidoktor
ponovnonaaoliensinekureilidamujetrebalodugo
vremenadatoshvati,buduidakraljevastrankanijeeljelada
burbonskivojvodanasebeprivueovjekaijijeugledkao
strunjakazaorujesezaodonjegoveranemladostii
panjolskihpustolovina.Poetkom1527.BurbonacjeAgrippi
ponudiovojnuprefekturu.Agrippajujeodbio,noipakje
sastaviopovoljanhoroskop,aprijetogajevjerojatnoizveo
magijskeobredeukoristkraljevaneprijatelja.10Naalost,
horoskopsepokazaonepotpunimujednojstvari:rimskezidine
sruilesuseuskladusAgrippinimpretkazanjem,nosm
vojvodapoginuoje6.svibnja1527.,jersupalenanjega}.11
KakoprotumaitiAgrippinopismofrancuskomsenealu?Jeli
onuistinupreziraoastrologiju,ilijekaoastrologbiotoliko
savjestandanijeeliotumaitipodatkepriopenemuod
zvijezdananainkojibizadovoljiokralja?
Kaotosmovidjeli,unjemususegomilaledvosmislenosti.
Agrippavienijebiorenesansniovjek,aliistotakonijebioni
ovjekreformacije.

(IV)OpsjeneGiordanaBruna

GiordanoBrunobiojenedvojbenojednaodnajkompleksnijih
linosti16.stoljea.ZarazlikuodAgrippe,lakogaje
klasificirati:Brunojebiopredstavnikfantazmkeereudoba

reformacije.No,utjecajreformacijenanjeganesmijese
previdjeti.Unolanskomedominikanskomsamostanuimaoje
izljeveikonoklastijeradikojihjenasenavukaoprogonei
odbijanjaodstranecrkvenihvlasti.UEngleskojjeodigrao
ulogubraniteljaUmijeapamenjaprotivramizma.Sa
puritanskogastajalita,renesansnamnemotehnikabilaje
zastarjelaidijabolina,nevrijednaopihmoralnihreformi,
osobitojersuseinilenanekinainpovezanimasaktivnostima
Katolikecrkve.Bruno,stranacuItaliji,biojejednakostranacu
NjemakojiEngleskoj.
AgrippaiBrunobilisuimpulzivniljudinesposobnidashvate
ljudeisituacijekojiihokruuju.No,dokseAgrippaodrekao
(samoformalno?)svojeokultneprolostiisvrstaosemeu
reformatore,Brunojeneumornobraniosvojeideje,akdo
muenitva,uvjerenkakoljudivelikiduhomneuzmiupred
tjelesnimpatnjama.Agrippajebioprevienaivandabise
kompromitirao,idovoljnorealandabipovukaosvojeideje;s
drugestrane,Brunojebioprevieponosandabisepovukao,
no,popustivipredimpulsomkojigajeodveonaputbez
povratka,josenadaodaepronaikompromisnorjeenje.
Ovdjejeonponovnozgrijeio,alineusvojojnaivnosti,nego,
naprotiv,usvojojpretjeranojdrskosti,tojeimaloiste
posljedice.
VesmospominjaliBrunovepokuajedasvojesljedbenike
zainteresirazaUmijeepamenja.Kaotoznamo,usvome
Spacciodelabestiatrionfanteodbaciojezodijakalneznakovei
zamijenioihkohortomporokaikrjeposti(vrlina).Natajje
nainBrunonastojaosustavuastrolokememorijepridati
apstraktnijeikranskijeobiljeje.
Brunonijebioprvikojijezamisliokranskonebo.Srednjije
vijekeliosveznakovezodijakazamijenitidrugima,
posuenimaizBiblije,notujezamisaoHipolitodbacio,

upozoravajuinaastroteozofe.Karolinkipjesnik(sveenik
OpicinusdeCanistrisizSantaMariaCapelle)predlagaojeda
seOvanzamijeniJaganjcem(Kristom)aJuliusSchillerje1627.
usvomeCoelumstellatumchristianumpredloiozamijenu
zodijakalnihznakovaapostolima.LastroscopiumWilhelma
Schickhardtaiz1655.vidiOvnakaoivotinjuIzakovertve,
BlizancekaoJakovaiEzavatepovezujeRibesparabolomo
kruhuiribama.Biojetosamojedankorakdoposvearbitrarne
interpretacije.OpicinusdeCanistrispremostiojetajjaz
asimilirajuiJarca,buduidasunjegovigrijesibiliponosi
senzualnost.12
Neudi,stoga,dasutakveidejebujaleu17.stoljeukadaduh
renesansejonijeposvenapustiozapadnuEuroputejejobilo
nadezapomirenjestrogostiikrutostireformiranogakranstva
iznanostifantazmikeere.Predsobomimamkartu
kranskoganebaAndreasaCellariusaiznjegovaAtlas
CoelestisseuHarmoniaMacrocosmica(1661.).Nacoelistellati
christianihaemispheriumpriusvidimdajezvijeeBlizanaca
zamijenjenosv.Jakovom,zvijeeRakasv.Ivanom,sv.Toma
zauzeojemjestoLava,sv.JakovMlaistojinamjestuDjevice,
sv.FilipzamijeniojeVagu,asv.Bartolomejkorpiona.Uzto,
MaliMedvjedzamijenjenjesv.Mihaelom,VelikiMedvjed
laomsv.Petra,borealniznakovizamijenjenisusamimsv.
Petrom,Serpentariussv.Benediktom,CentaurusAbrahamomi
Izakom,itd.
TakoncepcijaAndreasaCellariusapretpostavljavjebu
imaginacijeveomabliskuUmijeupamenjakoncepcijakoja
jezamislivasamonakatolikojstranireformacije.Ovdjese
korisnoprisjetitidaseisamainkvizicijapoestosluila
orujemimaginacije,meutim,rabilagajeprotivkulture
fantazmikeere.Kristijanizacijazodijakalnihznakova
proisteklajeizistovrsnogaprocesa.Meutim,nijedanpokuaj

takvevrstenijemogaopoluitiuspjehmeuengleskim
puritancimakojisupristaliuzapstraktnumnemotehniku
PierreadelaRamea.Zapuritancekojisuizsvojihcrkava
izbaciliikone,zodijakalniapostolilizvijerpredstavljalisuidole
kojejezamislilaimaginacija.UpravosestogaBrunopuritancima
obraaprilagoenimjezikomkojimeenanjihlakeutjecatiod
fantazijaAndreasaCellariusa.Onje,naime,zodijakalnezvijeri
zamijenioapstraktnimentitetima.No,utomesupogledu
ustupciramizmubilitolikidasuosnovnaobiljejanjegova
vlastitogasustavaumjetnogapamenjaukonanicibila
zamagljena.

(V)Jednareformacija

PremdaKatolikacrkvanijenapustilakultslikaisveeniki
celibat,bilojedrugihpoljanakojimajereformacija,kako
protestantskatakoikatolika,poluilaisterezultate.Dostaje
prisjetitiseprogonavjeticailiborbeprotivastrologijeimagije.
Na18.sjedniciKonciluTrentupozvaojebiskupenekau
svojimdijecezamacenzurirajusveknjigeoastrologiji.Tojje
odlucislijedilabulaCoelietTerraeCreatorDeusSikstaV.
(1586.)kojuemorazmotritinasljedeimstranicama.
Utomkontekstu,Traittcurieuxdel'astrologiejudiciaire,kojije
1641.objavioClaudePithoys,manjepoznatodDisputationes
PicadliaMirandoleiliAgrippineDevanitatescientiarum,
veomajevrijedanjerpokazujeukojojsusemjerikatolicii
protestantislagaliutemeljnimpitanjimareformacije.Claude
Pithoys(1587.1676.)roenuVitryleFrancoisuuChampagnei,
pridruiosemalimfratrima.Ovdjeseneemobavitinjegovom
religijskomkarijerom.13Godine1632.odrekaosesvojih
zavjetaivjereipostaoprotestantom,stavljajuisepodzatitu
vojvodeodBouillona,kojimujezajamioslubuu

protestantskojakademijiuSedanu.14Protestantskazajednica
Sedanadjelovalajeodsredine16.stoljeautotalitaristikom
ozrajukojedobroizraavaordonansaiz20.srpnja1573.:Svi
ateisti,libertinci,anabaptistiinjihoveotpadnikesekte,
optuujusezapovreduboanstvaikanjavajuse.15
Akademiju,kojajebilanaglasuposvojojstrogostii
dogmatizmu,osnovaoje1578.HenridelaTour,vojvodaod
Bouillona.Kroznjusuprolaziliengleski,nizozemskiisilezijski
kalvinistikistudentikojisuuilikodPithoysa,profesora
filozofije.Pithoysjeumiruobavljaosvojuslubudo1675.
(kadamujebiloosamdesetosamgodina)premdajeSedan
predanFrancuskoj1651.tese,podupravomMarshalaFaberta,
postupnovratiokatolikojvjeri.16
Traittcurieuxobjavljenje1641.ugodinikadajePithoysov
pokrovitelj,FredericMauricedelaTour,vojvodaodBouillona,
pregaziokraljevskesnagekodLaMarfea.Pithoysoviargumenti
protivastrologijenisubiliprevieoriginalni.Onjebiotekjedan
odmnogihneprijateljaHoroskopistaisuludih,pretjeranihi
jadnoizopaenihidejakojimasuihdemoniobojilikakobi
prikrilisvojdijaboliniimaginarij.17Onihoptuujeza
urovanjesavlom(str.192193)ikaedaproricateljeu
njihovimpretkazanjimanadahnjujeavao.
Topostieobraajuiimsepreruenuljudskapia.
Odailjanjemrijeiuzrakiliuuhoproricatelja.Utiskivanjem
fantazmionihstvarizakojedredasemorajudogoditiu
proricateljevuimaginaciju.Predoavajuiproricateljupisma,
slova,oblike,znakoveisimbolekojiodgovarajunjegovu
nainurazmiljanja.(P.197)
Tosuklasiniargumentiskojimasmosevesusreliu
MalleusumaleficarumuidjeluJohannesaWierailiisusovca
MartinaDelRija.No,utomjeodbacivanjuastrologije,kojeje
objaviojedankalvinist1641.,zanimljivodajesastavljenou

vrijemekadajePithoysjobiominorituBracancouruu
Champagnei.18ToseinijovjerojatnijimbuduidasePithoys
aknijenipotrudiopromijenitisvojereferencije,citirajuibulu
SikstaV.CoelietTerraeCreatorDewsiz1586.kojuusvome
Traittnavodinafrancuskomejeziku.19Zacijelojevjerovaoda
seonaodnosinaobjestranereformacije:
Ovdjenalazimopapinskucenzurukojapotvrujesvetosmo
kazalioastromantijiihoroskopiji.Onaihnazivaizopaenima,
drskima,tatima,obmanjujuimaiodvratnima,njihovo
umijeeavoljimizumom,anjihovapretkazanjaavoljim
nadahnuima.Onacenzuriraiosuujenjih,njihoveknjigeisve
onekojiihitajuiliposjeduju.Atohoroskopistikaunato?
Modaereidaihsveenici,konciliipapenemoguizopiti,
anatemiziratiiliihutompogledustrogocenzurirati.Nato
odgovaramdajecenzuraposveopravdana,buduida
svekolikikranskisvijetnjihovoumijeesmatramagijskim,
(str.209)
Protestantiikatolicineslausepopitanjuformereligijskih
obredailicelibatasveenika.No,u17.stoljeuinilosedasuse
suglasilionepobonojnaravikulturefantazmikeerei
imaginarnogaopenito.Katoliciiluteranibilisuneto
tolerantnijiodkalvinista,nojednakosuvrstovjerovalidaje
prakticiranjebilokojevrstedivinacijenadahnutodemonima.
Naime,sreditekomunikacijeizmeudemonaiovjekajest
mehanizamfantazije.Stogajeneprijateljbrojjedanprotiv
kojegasesvekolikikranskisvijetmoraboritiupravoljudska
fantazija.

(VI)Promjenauslicisvijeta

Cenzuraimaginarnogaiposvemanjekranskoodbacivanje
kulturefantazmikeerezaposljedicusuimalitemeljnu

promjenuuljudskojimaginaciji.
Iovdjedjelanekihpovjesniaraodajuneiskorjenjivu
predrasudu:uvjerenjedajetupromjenuprouzroila
heliocentrinateorijaikoncepcijaobeskonanostiuniverzuma.
IdanasnekipisciozbiljnoizjavljujudajeKopernik(iliBruno,
tobibilotonije)bioosnovarevolucijekojanijebilasamo
znanstvena,negoipsihologijska.Premanjima,konani
tomistikikozmosmogaojeublaitiljudskutjeskobukojaje
eksplodiralaimjekonaniuniverzumpostaoopeprihvaen.
Dasetakvebajkepripovijedajukolarcima,nebismoihuzimali
ozbiljno,premdaikolarcizasluujubolje.Naalost,onesu
prisutneakiunajuenijimraspravamainemanadedaeim
sebrzostatinakraj.Tesuizmiljotinetolikoprikladnei
povrnedaihsevienitkonetrudiopovrgnuti.Oneseprenose
snaratajananarataj,kaojednaodnajdvojbenijihtradicija
modernekulture.

Razlogtomujekoncepcijaolinearnomtijekupovijestikoja
posvudatraiznakovepromjeneievolucije.Buduidaje
promaknuoheliocentrinuslikunaegasunevasustava,koja
jebliaznanstvenojistini,Kopernikjepostaokljunitrenutak
promjene,evolucije,ukratko,napretka.Vrijedinapomenutida
onikojijodredasuheliocentrizamibeskonanost
univerzumaimalistraneposljedicenapsihikustabilnost
pojedincaimasatakoerdijeletomiljenje,jersuuvjerenida
suzatokriviljudipoputKopernikaiBruna.
Podvrgnemolidubljojanalizipovijesniokvirukojemususe
zbiletevanepromjeneusagledavanjukozmosa,vidjetemo
dasukuzanskikardinal,KopernikiBrunounjemuimali
aktivnuulogu.
Zapitajmose,najprije,jeliptolemejskotomistikisustav
mogaoizvritiuravnoteujuipsihologijskiutjecajna

pojedinca.Ne,jertajsustavljudesmjetananajniutoku
univerzuma,ustanovitukoaruzaotpatke.Uaristotelovskoj
kozmologijinajhitnijaidejanesastojisetekutomedajezemlja
usredituuniverzuma,negodaonazauzimanajniutoku
univerzuma,takorei,negativanpolsvekolikogakozmosaida
jeutojatribucijinekarakteriziraproetostbiem,negogotovo
udnjazabiem.Zemljaje,stoga,manjeodonogatojeiznad
nje.UpravoprotivtekoncepcijesvojglaspodieNikola
Kuzanski,unastojanjudazemljipridadostojanstvojednako
drugimzvijezdama.Uptolemejskomkozmosupojedinacje,na
nekinainnaravno,neposvojojbiti,negosluajnootpadak
nasmetlituuniverzuma.UbeskonanomkozmosuNikole
Kuzanskogapojedinacjedraguljkojipridonosiljepotinakita
(kosmos),skladucjeline.Neznamozatobi,stoga,potonja
hipotezaremetilaravnoteuvienegoprva.
Istovrijediizaheliocentrizamkojisunajnadahnutijiteolozi
17.stoljeaspremnoprihvatili.UsvomeDiscoursdelEstatet
desGrandeursdeJesus(1622.),KardinaldeBrullepie:

Tanovaideja,zakojuznanostoZvijezdamanemarimnogo,
korisnajeivaljalobijeprilagoditiznanostiospasenju.Jer,Isus
jeSuncekojesvepomie,asmjenepomianipostojanusvojoj
veliini.IsusjepoputsvogaOca,sjedimuzdesnainepomian
jepoputnjega.IsusjeSuncenaihDua,njihovizvorsvekolike
milosti,svjetlaiutjecaja.ZemljainaaSrcatrebalibisestalno
kretatipremanjemu,kakobisesvinjihovidijeloviisnage
ispunilipovoljnimaspektimaiblagotvornimuincimatevelike
Zvijezde.20

Dvijegodineposlije,1624.,otacMersenne,uobiajeniprotivnik
RobertaFludda,izloiojemanjevieisteargumente,premda
nijebiouvjerenuastronomskuvaljanostheliocentrinoga

sustava.21KaotojeClmenceRamnouxdobropokazao,to
znaidajesvekolikateolokaimaginacijalakomoglanapustiti
tomizamizaposjestiterenkojijevelianstvenopripremio
kardinaldeBrulle.Tose,meutim,nijedogodilo.Kakvateta.

Vratimoliseusrcesporaokodvajusustavauniverzuma,
pronaiemoisteargumentekojisuponavljaniprijeetvrt
stoljeatenaszapanjujenematovitostnaihsuvremenika.
PrviargumentkojiSmitho,pristalicageocentrizma,istie
protivTeofila,pristaliceheliocentrizmauLaGenadeleceneri
GiordanaBrunajest:Svetopismo...gotovouvijektvrdi
suprotno.{Op.it.,I,str.91).TeofiloodgovaradaBiblijanije
filozofijskarasprava(toerei,znanstvena)tedase,
obraajuisemasama,bavisamoonimetojevidljivo.Smitho,
uzuvaavanje,iznosiopaskudabiobraanjemasamarijeima
kojeprotuslovevidljivomebilaludost(str.92).Nadaljecitiraal
GhazalijevargumentkojijeposlijeDrugogasvjetskogrataesto
bioobjavljivan:

Primarnasvrhazakonanijeutraenjuistineispekulacijama,
negoudobrimutjecajimaobiaja,urazumijevanjumeu
ljudima,uolakavanjumeuljudskihodnosa,uodravanju
mirainapretkarepublika.estoje,iumnogimpogledima,
budalastijeinerazboritijegovoritiistinu,negosevoditi
dogaajemiprilikom.

Umjestodakae,Sunceizlazi,suncezalazi,onosekree
premajugu,vraasenasjevernijeliseEklezijastik(1,56)
mogaoovakoizraziti:Zemljaseokreepremaistokuiprolazi
pokrajsuncakojenestajeizvida?Sluateljibigazacijelo
smatraliluakom.

Istina,Smithoseovdjezaustavljanezakljuividaljudska
psihologijacrpiosjeajsigurnostiizidejeouniverzumu
ustrojenomokozemlje,njegovasredita,idejekojujesustav
GiordanaBrunazauvijekodbacio.No,biojenadobromeputu
datakozakljui.Smitho,puritanacisljedbenikPisma,biojena
istometragukaoinjegovkolega,sljedbenikTomeAkvinskoga.
No,nijednogaodnjiheljazaistinomnijeponukaladaizrazi
togledite;obojicasudralidajeboljeneremetitiduevnimir
hipotezamakojesuodviesmione.Takvojepromiljanjevieu
skladuspuritanskimnegostomistikimstavom,buduidaje
ptolemejskisustav,uzimajuiuobziroevidnakretanja
planeta,iznimnokompleksan:uusporedbisnjime,Kopernikov
heliostatikisustavdoimljesepoputdjejeigre.Odvremena
kadajetakvouproivanjenastranuprotuslovljeizmeu
oevidnihizbiljskihkretanjazvijezdapoelozadovoljavati
mase,odvremenakadajeonokakosvjedoikardinalde
Brullepostalomoguompotporomteologije,neprestajenas
zapanjivatilanimargumentomkojinamjeponuenkao
opravdanjezaozbiljnepogrekeuinterpretacijipovijesti.
Naalost,Brulleovaotvorenostumabilajegotovojedina
iznimkauduhovnojpanoramisedamnaestogastoljea.
SveprisutnipuritanskistrahodotuenjajodBoga,oprimjeren
osnaivanjemtradicionalnihstavova,nadvladaojekardinalovu
uravnoteenuioptimistinuprosudbu.Puritanstvosesasvim
svojimpretjeranostimaproiriloizaposjelosuparnikiteren.
Njegovaslavnapobjedabilajeujednoinjegovporazjerje,u
eljidaspasiduuodneistiizalaznanosti,zaposljedicuimao
izgonBogaizsvijeta.
BlaisePascal,roengodinunakonobjavljivanjaDiscoursa
kardinaladeBrullea,predstavljaglavnureferencijuteutnje
Bogaizgnanogaizprirode.Imalipolemikunamjeruta
tualjkaobraenikazaboravljenogaustranimpredjelima

Univerzumakoji[ga]okruuje,uosjeajuposvemanje
okruenostibeskonanostima(Misli,I)?Nijednonidrugo.
Dodajuiakmalubeskonanostvelikojbeskonanosti,obje
jednakozagonetneiuznemirujue,inisedaPascalusvaja
puritanskistavkojigazastrauje.Jelirazlogtomuudnjaza
tomistikimuniverzumom?Tosezanjeganebimoglokazati.
Ilijeposrijediopsjenjujuiuinakkojienovsustavsvijeta
imatinamase?Tojejednakoneuvjerljivo.
KaesedajeunekurukuPascalbionavjestiteljnovogadoba,
novogaiskustvasvijeta.Toegzistencijalistikotumaenje
Pascalapogrenojejerzanemarujekvantitetukojajetom
misliocubilapoznata,ukoristkvantitetekojamujebilaposve
nepoznata:budunosti.Prijezauzimanjapozitivnogastava
spramnepostojeebudunosti,Pascaljezauzeonegativanstav
spramprolostikojamujebilapoznata.Onjeproroknovoga
dobasamoumjeriukojojjesmpridonionjegovojizgradnji.
Njegovnamseizborininedvosmislenim:onsudjelujeu
puritanskojrevolucijikojaeimatidalekoseneposljediceza
svekolikomeurazdoblje,nesamomeurazdobljeCrkve,nego
imeurazdobljesavezaizmeukranstvaipoganske
filozofije.Pascalovabeskonanost,zastraujuajerunjojBog
nijeprisutan,metafizikijeiegzistencijalniantipod
beskonanostiNikoleKuzanskogaiGiordanaBrunaprema
kojimaseBojaprisutnostoitujeusvakomkamenu,usvakom
zrncupijeskauuniverzumu.Proklamacijabeskonane
transcendencijeBoga,odbacivanjepanteizma,inipuritanski
sadrajPascaloveporuke.Svedoksetonihilistikodjelovanje
zbivauplatonistikomkozmosurenesanse,jedinimoderni
filozofskojimsePascalmoeusporeditijestNietzschekojega
je,inise,navijestio.
NezaboravimodaNietzschenijepraviorazlikuizmeu
platonizmaikranstva.Zanjegasutedvijetradicijetvorile

jednu,kompaktnucjelinu,anjegovonegiranjekranstva
zapravojenegiranjeplatonizma.22Pascaljepripremioterenza
Nietzscheatimetojeprihvatiosuhoparnuporuku
puritanizma,imeseodrekaoplatonizmakojizamiljacjelinu,
akunjezinojbeskonanosti,kaoiviorganizam.Onoegase
Pascalplaiupravojeodsutnostivotauuniverzumu.
MoglibismokazatidajeuzrokPascalovetjeskobekoncepcija
svijetakojijeprevieapstraktanineljudski.Pascalainjegove
adresatenezastraujebeskonanost,negoinjenicadasu
puritanci.
Idejaobeskonanostiuniverzumanijejedinakojaje,ustoliena
urenesansi,sijalateroruvremenimakojasujojslijedila.Kojeli
golemerazlikeizmeuopravdanjaljudskeslobodnevoljeu
GovoruoljudskomdostojanstvuPicadellaMirandoleijezivoga
osjeajaodgovornostiprotestantaKierkegaarda!Idejaslobode,
kojajeovjekudopustiladasesvrstameuviabia,pretvorila
seutekobremejervienijebiloreferentnihtoaka.imse
Bogpovukaousvojuposvemanjutranscendenciju,svaki
ljudskipokuajistraivanjanjegovihdjelautapaoseusablasnoj
tiini.TaBojautnjazapravojeutnjasvijeta,utnjaPrirode.
itanjeknjigePrirodebilojevrhunskoiskustvoudoba
renesanse.Reformacijajeneumornotrailanainedaseta
knjigazatvori.Zato?ZatotoreformacijaPrirodunijesmatrala
imbenikompribliavanja,negoglavnimkrivcemzaotuenje
Bogaodovjeanstva.
Reformacijajetrailaitraila,inaposljetkupronalazloinca
krivogazasvazlaindividualnogidrutvenogpostojanja:
grenuPrirodu.

Desetopoglavlje

DoktorFaust,odAntiohijedoSeville

(I)Renesansnapopustljivost

Poistovjeivanjeenesprirodomimukarcaskulturnim
vrijednostimabilojeuobiajenoumnogimdrevnimdrutvima.
Onojebiloprihvaenouideologijikranskogasrednjega
vijeka,aMalleusmaleficarum,izjavljujuidajeenazlo
prirode,samoponavljatradicionalnistav.
Misaonookrujeizkojegajeizronilokranstvokarakterizira
dualistikanapetostizmeuboanstva,kojejetranscendentno,
ipostojanjauprirodnomesvijetu.Buduidajeovjekova
istinskadomovina,njegovoutoitespasenja,nebo,prirodase
zamiljakaomjestoizgnanstva,atijelopremaplatonistikom
postulatukaogrob.Tasituacijaimplicira,sjednestrane,stal
nuovjekovuoparanostprirodom,zavedenostkojaza
posljedicuimaneumoljivonastojanjedaseumaknezamkama
prirode,priemusuglavnaorujareligijaireligioznimoral.
Prirodajebezumanorganizam,obdarenajeljepotomi
sposobnoudazadivi,onaraabiima,hraniihiunitava.S
drugestrane,religijapredstavljazbirzakonaijajesvrha
spasitiovjekaodprirodnogaunitenja,osiguravajuimu
neunitivostnaduhovnojrazini.Narazinispola,enaima
uloguprirode,amukaraculogureligijeinjezinihzakona.Iz

togaslijedidatojeenaljepa,tovieonaosvjedoujesvoje
prirodnefunkcije(raanje,plodnost,hranjenje)itoje
suspektnijasastajalitareligije.Uistinu,ljepotaznaii
poveanusposobnostzavoenjaupogleduinaoplodnje,stoga
predstavljaivelikuopasnostzamukarcakojisemoraspasiti
odljagetjelesnepoude.Somatskiznakoviplodnostii
nutritivnafunkcija(bokovi,grudi)onosutopobuujepohotu
igrijeh.Stogakulturasrednjegavijekapromievlastitiideal
ljepotekojijeopreanprirodnojljepoti:ljepotukrjeposti
steenupreziranjemjmrcvarenjemtijela.
Povijestenskemodepruanamvrijedneinformacijeotoj
temi.Bezobziranasvojeinaice,haljinajeimalafunkciju
prekrivanjacijelogaenskogatijelaukljuujuikosuudane
ene.Prsasumoralabitispljotena,jerjeidealkrjeposne
ljepotezahtijevaogotovopotpunuodsutnostgrudi.Svedo
koncasrednjegavijekapredmetdivljenjabilajedelikatna
enskafigura,njezinakrhkaidjevianskapojavnost:Znamo
kakojetanakmravljistruk,kaeWolframvonEschenbach,
no,djevojakijestrukjotanji.1Obiajdasuprunicizajedno
spavajugoliubranojposteljipojavioseteku14.stoljeu.2
Postojeizriitidokazidadotadanijebiloneobinodamu
nikadanevidisvojuenuposvegolu.Umbrijskimistini
pjesnikJacoponedaToditekjeposlijesmrtisvojeenedoznao
dajeonaispodsvojeodjeenosilakouljuodgrubogasukna
kojajojjetekoizranjavalatijelo.
U14.stoljeuzbilaseznaajnapromjenaobiajapraena
jednakorevolucionarnompromjenomunainuodijevanja.
ChroniqueduLimbourgnasizvjeujedajeovratnikbiotako
niskorezandasugrudibilenapolavidljive.IzabelaBavarska
uvelajehaljinedubokaizrezakojijesilaziodopupka.
Katkadasugrudibileposverazgoliene,bradavicesuse
ukraavaleruemiliprstenovimaoddragogakamenja,aksu

seibuilekakobisekroznjihprovuklizlatnilanii.3Taje
moda,naravnouprilagoenomobliku,stiglainaselo.Iseljan
kesunosilehaljinedubokaizrezaijarkihboja.Geileriz
Keisersberga,moralistspoetka16.stoljea,okiraosepri
pogledunagrudijednemladeene.No,osobitosugase
dojmiliseoskiplesoviukojimajejednadjevojka,kadasuje
podignuliuvis,pokazalasve,stragaisprijeda,svedopubisa4
naime,tidrutvenikrugovinisunosilidonjerublje.
Premdatoplessstilnijebiotakoest,u15.stoljeupostavljen
jenovstandardljepotekojijenaglaavaoprirodnearinatetu
arikrjeposti.JanHus,ekireformatorspaljennalomaiu
Konstanzi1415.,odricaoseenakojenosehaljinetoliko
dubokaiirokaizrezadaimsevidipolagruditejenjihova
izazovnakoavidljivaposvuda,uhramovimaBojim,pred
sveenicimaiklericima,natrnicama,aponajvieusvojim
domovima.Diogrudikojijepokriventakojeistaknutdase
doimljepoputdvaroga.Idrugdje:Inainedva...rogana
svojimgrudima,visokopodignutaiumjetnoisturenaprema
naprijed,premdaihprirodanijeobdarilatakvimvanim
odlikama;naposljetku,zahvaljujuioblikunjihovihnaprsnjaka
inapadnogaodijevanja,tiserogovinanjihovimgrudima
podiu.5
Renesansajeisticalazaobljenuimajinskufiguru.
Vitkimladiiikrhkedjevojkeiz14.i15.stoljea,u16.stoljeu
postalisusnani,odluniizrelimukarciirokihramenai
zrele,krepkeenebujnihoblinakakvevidimonamajstorskim
djelimaLeonardadaVincija,Raphaela,Michelangela,
Sansovina,Giorgionea,Tiziana,Correggijaidrugih.Figuraje
katkadarazotkrivena,katkadanaglaenakostimom.Katarina
deMediciuvelajenafrancuskidvormodukojapodsjeana
kretsku.Dubokiizreznaglaavaojegrudiskriveneteklaganom
iprozranomtkaninom,ilisuonebileposveotkrivene.6

Talijanskamoda15.stoljeadiktiralajevisokstruk,toje
isticalogrudi.Tosemoevidjeti,primjerice,nanadgrobnoj
ploimatroneodLucce,djelukiparaJacopadliaQuercije
(T1438.)kojijeoblikovaobrojnemajinskeskulpture.7U16.
stoljeuuItalijijeumodibionizakstruk,grudipokrivene
kratkimnaprsnjakometvrtastogaizreza.8FreskaFrancesca
delCosse,Tkalci(1468.1469.)upalaiSchifanoiauFerrari
predstavljapravumodnurevijuvisokihstrukova.Sdruge
strane,Raphaelovienskiportretiotkrivajusputenstruki
evolucijudekoltea:njegovemadonneinjegovianelikatkada
nosehaljineniskogastruka.
Utimvarijacijamaenskeodjeerazvidnajestanovita
ravnotea:visokstrukotkrivagrudikojesu,meutim,
pokrivene;nizakstrukihspljouje,noizrezjekatkadatoliko
irokdaseproteeprekoramena,otkrivajuiizazovnukou
kojajetolikozaprepastilareformatoraJanaHusa.
Zakljuno,modaikostimiskoncasrednjegavijekaitijekom
renesansepokazujusveindikacijeslobodoumlja,aunekim
sluajevimaprimjerice,umijeanimjavnimkupeljimailiu
seoskimplesovimaakidotadanevienupromiskuitetnost,
Literaturaneprotuslovitomopemdojmujer,uziznimku
bajki,10erotskisubjektinikadanisubilitretiraniiskrenokaou
Boccaccia,Chaucera,Machiavellija,RabelaisailiBruna.
Umjetnosttakoersvjedoitojpromjeniobiaja.Daneulazimo
uopenitosti,prisjetimoseovdjesamorazlikeuprikazivanju
ljudskogatijelaizmeukasnogotikeumjetnostiirenesansne
umjetnosti15.stoljeaprimjerice,naMasacciovimslikama.11
UdjelimaPollaiuoloa,PieradiCosima,LorenzadiCredija,
LuceSignorellija,Botticellija,Leonarda,Michelangela,itd.,
subjektinadahnutidrevnommitologijompostajuizgovorima
zanevjerojatnosmionestudijeenskogaakta.
Zapuhaojevjetarneovisnostiiuznemiriovjerskevlasti.Luigi

Cortusio,pravnikizPavijekojijeumro17.srpnja1418.,ostavio
jeneobinuoporukukojanampokazujekakoseprivatni
mentalitetoslobodioodsrednjovjekovnetradicije.Cortusijevje
glavnibatinikimaobitilannjegoveobiteljikojienapogrebu
bitiodjevenunajprirodnijuvedruodjeu;sdrugestrane,oni
kojieplakatibiterazbatinjeni.Cortusiojezabranioalo
vanjeizvona;njegovdom,kaoicrkvugdjemujetijelobilo
izloeno,valjalojeuresitikitamacvijeaizelenimliem.
Pogrebnupovorkunaputudogrobljapratitepedeset
glazbenikasvirajuiAleluja.Nijedanredovnikodjevenucrno
neebitipriputenupovorku;lijesenositidvanaestdjevojaka
odjevenihuzelenoruho,kojeepjevativeselenapjeve.12
Nijenampoznatojelivlastusvojojpopustljivostiilatoliko
dalekodajedopustilaizvrenjeodredabaCortusijeveoporuke.
No,reakcijanaseksualnuemancipacijtuegzhibistionistike
haljineinekonformizambilisusamokorakdalje.Moralistike
miseJanaJHIusauekojiSavonarolineuFirenci,13ijisu
djelotvornostiutjecajbiligolemi,dajunamnaznakeoonome
toeu16.stoljeupostatireformacijskimmentalitetom.

(II)UPAKLUEBITIJOTOPLIJE!

Reformacijajeposvudadonijelapromjeneobiaja.Uenskojje
moditapromjenaobiljeenanestankomhaljinadubokog
izreza;enesusadanosilehaljinevisokihovratnikai
dvostrukusuknjuijajesvrha,inise,bilaneprivlaiti
pozornosttijekomplesa.14Mijeanejavnekupeljipopularneu
14.stoljeu,u16.stoljeugotovodainisupostojale.15
Njemakareformacijanijerezultiralajedinstvenommodom.

Nakon1540.dominantnijeutjecajdoaoizpanjolskeiproirio
sediljemEurope,ukljuujuiprotestantskezemlje.
Ideologijaizapanjolskemodeveomajejednostavna:enaje
prirodinslijepiinstrumentzavoenja,simbolkunje,grijehai
zla.Osimnjezinalica,glavnimamci
njezineprivlanostisuznakovinjezineplodnosti,bokovii
grudi,aliisvakimilimetarotkrivenekoe.Naalost,liceje
moraloostatiotkriveno,nonjegovjeizraztrebaobitistrogi
muevan.Vratsemogaoovitivisokimipkastimovratnikom.
tosegrudijutie,postupanjesnjimapodsjeana
tradicionalnodeformiranjestopalaujapanskihenabiloje
jednakobolnoinezdravo.Obiajkojijepotrajaodopoetka18.
stoljeaovakoopisujegroficaAulnoy:16U[panjolskihena]
nematigrudiznakjeljepoteteoneodranihdanapoduzimaju
mjerekakoseonenebipojavile.Kadasegrudiponu
pojavljivati,nanjihstavljajumaleolovneploiceipovezujuih
kaotopovezujemonovoroenad.Grudisuim,tako,ujedno
mekomadu,nalikkomadupapira.16
Buduidasuniidijelovitijelapredstavljalitabu,razvijenje
sustavpokojemujesuknjabiladuaodnogu,pomoucipela
visokihdrvenihiliplutenihoplata.Takvajeobuapronala
neoekivanesaveznikeutalijanskimcrkvenimkrugovimakoji
suteneudobnecipelesmatraledjelotvornimorujemprotiv
uitakaovogasvijeta,poglavitoprotivplesa.Noseiih,enesu
stjecalepravonaoprostgrijeha.17Bojaodjeebilaje,naravno,
crna.
Modajesvakakoodredilapragseksualnogauzbuenja:
slobodanstilkojijeeniomoguavaodapokaesvesvoje
prirodnearirezultiraojeustanovitojravnodunostiizmeu
spolova;sdrugestrane,represivanstilinduciraoje
proporcionalnosniavanjepragauzbuenja.Primjertogaje
panjolskamodapokojojnajveaastkojuenamoeukazati

svomeudvarau,onajvrhunacsree,jestdamupokaesvoje
stopalo.U19.stoljeusituacijasejonijeposvepromijenila.
VictorHugonamuJadnicimapripovijedakakojeMariuspaou
erotskizanoskadajesluajnovidioCocettingleanj.
Jedinazemljagdjepanjolskamodanijenailanaplodnotlo
bilajeItalija.injenicadajeRimuvijekbiosjediteVatikanate
dajeuKurijiuvijekbiloizvanrednointeligentnihiskeptinih
ljudi,spasilajeItalijuodekscesanesnoljivosti.tovie,bilaje
tojedinacrkvenaprovincijakojanijeiskusilamahnitostlovana
vjetice.Baroknajeumjetnostbremenitasenzualnou,a
enskaodjea17.stoljeadalekojeodrigidneuniformnosti
ostatkaEurope.
Reformacijskiidealenstvenostisvojjenajsavrenijiizraz
pronaaoupanjolskojmodi:enajedefeminizirana,
maskulinizirana,njezinaulogavienijenemoralnozavoenje
mukarca,negopruanjepomoinanjegovimtekimputovima
moralnogasavrenstva.Kulturanastojiunititiprirodne
privlanostiokrutniminezdravimpraksama:prsasu
spljotenaolovnimploicama,eliminiranajeekspresivnostlica,
strukjepodignut,enajepokrivenaodvratadononihprstiju,
ukratko,nastojalojeseuinitimuevnomutojemogueveoj
mjeri.
Prirodnaenstvenost,bujna,putenaigrenaoznaenaje
nezakonitom.Otadaesesamovjeticedrznutiimatiiroke
bokove,istaknutegrudi,upadljivebutine,dugekose.Valja
namsamopogledatirezbarijeHansaBaldungailiilustracijeza
DieEmeis(Strasbourg,1517.)JohannesaGeileraizKeisersberga
iuvidjetemoizvanrednuvitalnostmaleficae.Nasuprotslici
prirodne,nekonformistikeidestruktivneiskuavateljicestoji
kruta,uniformnafiguraibestrasnolicekrjeposnepanjolske
ene.
Literaturaiimaginarijvezaniuzvjeticegranies

pornografijom:unjihsuseslileinhibicijesvekolikejedne
represivneere.Vjeticamainjihovimmranimsuradnicima
pripisujusesvemogueinemogueopaine.HansBaldung
Griennelibisenaturalistikipredstavitikunilingusizmeu
putenogamladogheretika,dugekosekojavijorinavjetru,i
zmajaLevijatanaizijihseustapomaljanetonalikpenisuu
oblikuvitice(1515.).Prikazivjetijegasabataukljuuju
jednakonedelikatnesceneijajeoevidnanamjerauvrstiti
itateljevprijezirspramdrutvenokodljivihvjetijihpraksa.
No,skrivenisadrajsvekolikeikonografijelakojeshvatiti:pod
izgovoromerotskihfantazijamarginalacakojisusepojavili
tijekomprocesatransferencijekojijepokrenulainkvizicija,sami
suprogoniteljinanjihprojiciralivlastiteinhibicije.
U16.i17.stoljeusamojeoputenoponaanjeenebilo
dovoljanrazlogdajojsenaovomesvijetupriutepaklene
muke.18Urezbarijamaiztogarazdobljavidimoihkakose
promatrajuuzrcaluukojemunevidesvojelice,negostranjicu
demona.Vesuneurednakosaiodjeapobuivalesumnjuu
vradbine.UNjemakoju17.stoljeuenujevlastima
predavaonjezinmukojibijetijekomnoizatekao,negolu,
negoneurednuiraskopanu!19Akobikoketa,razvezujuisvoj
korzet,kazala:Nemislitelidajeprevrue?njezinbi
sugovornikodgovorio:Upakluebitijotoplije!20

(III)Zamornimoralizam:legendaoFaustu

NajsavrenijiizrazreformacijejestlegendaoFaustu,koja
sadrisvespomenuteideolokekarakteristike:cenzura
imaginarnoga,posvemanjakrivnjaprirodeinjezinaglavnog
orujaenetemaskulinizacijaene.
Postojitakoerpovijesnapredajakojusudokumentirali
Trithemius,Wieridrugi,akojanasnezanimauovome

kontekstu,naime,onaoarlatanuJorguFaustu,latiniziranoga
imenaGeorgiusSabellicus.Onjeivioizmeu1480.i1540.,a
stanovniciKittlingenajogasmatrajusvojimnajuvenijim
sinom.

Dvijesuinaicetelegende:jednapotjeeodnepoznataovjeka
izWolfenbttela",21adrugaizVolksbuchakojujeobjavio
JohannSpiesuFrankfurtu1587.,22avjerojatnojujekompilirao
AndreasFrei,glavaklasinogakoledauSpeyeru.
Godine1592.VolksbuchjenaengleskipreveoP.F.Gent,pod
naslovomTheHistoryoftheDamnableLifeandDeserved
DeathofDoctorJohnFaustus.23Takojepripovijestistiglado
ChristopheraMarlowea.24Faustspiel,adaptiranzakazalite,
glumceimarionete,ubrzojeizvezenuNizozemsku.25Svojom
velikompopularnouuprotestantskojreformacijiprivukaoje
pozornostkatolikihkrugova.CalderndelaBarcapanjolskoj
publicipredstaviosvojuslobodnuadaptacijutogadjela.
BioautorVolksbuchaAndreasFreiilitkodrugi,onjeu
svakomesluajubioproizvodnaitanogaovjekaijase
pobonainventivnostoslanjalanadrevneizvoreukombinaciji
snjemakompovijesnomtradicijom.Makolikosetoinilo
udnim,imeFaustnepotjeeiznjemakogajzvora,negood
glasovitogaSimunaMaga,suvremenikaapostolaijije
nadimakbioFaustus.Onjjebioantijunakraznihpria
pripisanihsv.Klementuidrugimkasnoantikimizvorimakoje
jerevnoprikupioBaronius,pisaciz16.stoljea,usvojim
Annales(Ann.68,br.21).tovie,vjerovalosedajeimunMag
bioprvignostik.Utomejesvojstvutvrdiodajeboanskitese
oenioprostitutkomHelenomkojajezanjegabilainkarnacija
HeleneTrojanske,kaoiMudrosti(ennoia).Boje.26U
VolksbuchuFaustsvojimmagijskimdjelimadobiva
simulacrumHeleneTrojanske,uepizodikojase,sjednestrane,

moepovezatislegendomoimunuFaustusu,asdruge
stranesdrugomdrevnompredajom,naime,sonomosv.
CiprijanuAntiohijskome.
LegendaoCiprijanuenkratitskogajepodrijetla.Enkratitisubili
istonokranskastrujakojajezagovaralapotpunopotiskivanje
seksualnostiukljuujuibraktestrogiasketskireim.
NajstarijuinaicupriepronalazimouapokrifnimDjelima
apostolaAndrije,napisanimanagrkomeoko200.god.poKr.,
ijijefragmentukoptskomeprijevoduotkrioGillesQuispel,
meurukopisimapokojnogaCarlaSchmidta.27Usvome
kanonskomobliku,priaveomapoznatapotjeeiz4.
stoljea,kadasepojavljujeuaktriskice:uConfessioseu
poentitentiaCypriani,kojujepapaGelazijeI.proglasio
heretikom,akojaCiprijanaAntiohijskogabrkasdrugim
Ciprijanom,katakimbiskupom;uConversioSanctaeJustinae
virginisetSanctiCyprianiepiscopi,kojaponavljaistu
pogreku;tenaposljetku,uskicikojasebavimuenitvom
dvojesvetaca.Godine378.GrgurNazijanskispominjetu
legenduujednojodsvojihpropovijedi,acrkvenipovjesniar
Focijeujednomeodsvojihzapisasaimljesadrajherojske
poemeutripjevanjaosv.CiprijanukojejesastavilaEudoksija,
kifilozofaLeontiusaikasnijecarica(421.).DjeloVincentade
BeauvaisaiLegendaaureaJacobusadeVoragineazainte
resiralisubrojneitateljezapriuoCiprijanuiTustim.Drugu
inaiculegendenapisaojeu10.stoljeuSymeonMetaphrastes,
nalatinskijuje1558.preveoAloysiusLipomanus,aponovno
jujeobjavioLaurentiusSurius1580.i1618.ukapitalnomei
veomautjecajnomdjelutogadoba.28
inisedajeCaldernpoznavaoSuriusovupriu,nonjegova
dvaglavnaizvorabilisuLegendaaureaiflorilegijsvetacapod
naslovomFlosSanctorium.29
Izvansvojihbrojnihinaica,legendapripovijedadajeCiprijan,

arobnjakizAntiohijeilinjegovdrug,Aglaidudioza
lijepomJustinom,neznajdajeonakrankapredBogom
zavjetovananaistou.Naravno,onbivaprezrivoodbijen.
Jedinomujerjeenjebilougovorsavlomkojimujeobeao
Justinuuzamjenuzanjegovuduu.Meutim,nemajuiovlasti
nadkranima,avaonijemogaoispunitiCiprijanovuelju.
Pokuaogajeobmanuti,davimusimulacrumkojijeizdaleka
nalikovaoJustini,nokojijebiotekdijabolinautvara.Duboko
ganutsnagomJustineinjezinaBoga,ismseCiprijanobratioi
slijediojeunjezinumuenitvu.
Osimzakljuka,uVolksbuchujestrukturaprieoFaustu
veomaslina.Uoblikudrameilienamnogihmoralistikih
digresijaprozneverzije,onajovienalikujelegendio
CiprijanuiJustini.Unjojjerijeoarobnjakukojipribjegava
sporazumusavlomkakobi,izmeuostaloga,dobiodjevojku
isimulacrumlijepeHeleneTrojanske.
Zamislimodajenetkoimaoprilikuvidjetikazalinuizvedbu
Faustanaengleskomeilinizozemskome,nerazumjevini
rijei.Tajbijeshvatiokaopesimistikuverzijulegendeo
Ciprijanuukojoj,umjestodaslijediJustinuumuenitvo,
arobnjakbivaproklet.inisedajetakavsluajbios
Caldernomkojije,premanjegovuprijateljuiurednikuJ.de
VeraTassisyVillaroelu,proveodesetgodinauslubiNjegova
Velianstva,najprijeuMilanu,potomujunojNizozemskoj.
Njegovisubiografikasnijetovrijemeskratilinarazdoblje
izmeu1623.i1625.Sluajjehtiodagodine1623.engleskeka
zalinetrupegostujuuNizozemskoj.Nemadvojbedaje
Caldern,kojinijerazumioniengleskininizozemski,vidio
njihovauprizorenja.30Uradnjijeprepoznaolegenduo
Ciprijanu.Vidiojeistescenekojejevidioupanjolskojdrami:
sporazumsavlomelementjerazliitihdjela,ukljuujuiEl
esclavodeldemonioiElamparodeloshombresMirede

Amescue,31aukazanjeJustininasimulacrumatakoernalikuje
sceniizEleselavodeldemonio(1612.).32No,takoerjemogao
uoitirazlikekojejeiskoristiouvlastitojdrami.Primjerice,u
engleskojseizvedbisporazumzbivanapozornici;uverziji
MiredeAmescueizakulisa.33Engleskaizvedbazapoinje
Faustovimmonologom,kojijeGoetheadaptiraouglasovitom
monologugrubelndenGelehrten.Caldernjemisliodaje
uhvatiosmisaoscenskeizvedbe,iskoristiviganesamou
Magicoprodigioso,negoiusvojimaLosdosamantesdelcielo,
ElJosdelasmujeresteuElgranprincipedeFez.34tose
imenaFausttie,Calderngajenaiznenaujuinain
iskoristiouprvojinaicidrameMagicoprodigioso,objavljenoj
tek1877.35UlegendioCiprijanu,djevojkaJustajenakon
krtenjapromijenilasvojeimeuJustina.Uprvomedijelu
CalderonovedrameonasenezoveJusta,negoFaustina.
PriaoCiprijanuiJustinipotjeeodenkratitaiz2.st.poKr.
Enkratizamjezabranjivaoseksualnostakiuprokreacijske
svrhe.UpravosestogaapokrifnadjelaapostolaAndrijeiTome
baveraznimobraenjimakojesunaijunaciprovelimeu
udanimenama,nagovarajuiihnauzdrljivost.Ne
iznenaujunasestokereakcijemuevaiprogoniapostola:
njihovajeporukabilapreekstremnazaovajsvijet.
Poukaprieiz4.stoljeabilajeapologetska:onajesvjedoila
snazikranstva.avaojenemoanprotivkranskedjevojke
kojaizgovarasvojemolitve.Kadajeshvatiodajenjegov
gospodarslabinedjelotvoran,Ciprijanseodrekaosvoje
arobnjakeprofesijeiprigrliovjeruupobjedonosnogaboga:
JustininaBoga.
PremdaCiprijanovaljubavpremaJustinitraizadovoljenje,
onajemoepronaisamousmrti,buduidaseusilini
kranskeporukenjezinobjektpokazujeneprobojnim.Ciprijan
jeprisiljenrtvovatisvojuljubav,jernjegovaerotskamagija

nijeurodilaplodom.Anjegovopromiljanjedosamogaje
koncabilopromiljanjearobnjaka:njegovneuspjehrazotkrio
jeJustininumagijskumokojujemogaosteisamoakoism
postanekraninom.No,Justinagatakoerpozivaneka
svjedoi(tojeetimolokuznaenjerijeimuenik)nadmoi
kranskogaBoga,ibivijemagpohitaoodgovoritinatu
milostivuponudu.

Razumljivnamjetajpoboniexemplumudobakadaje
kranskomuenitvobilomandatorno.No,kojajenjegova
porukabilaugraduYepesu,1637.godine,kadajeprviput
izvedenMagicoprodigioso?OvajjeputCiprijanpoput
JohannailiJorgaFaustabiosimbol,nepoganskestarinenad
kojomjekranstvoizvojevalopobjedu,negorenesansekojuje
svrgnulareformacija.Njegovajeporuka,stoga,odbacivanje
renesansnihvrednotaukoristvrednotareformacijekoju
oslikavadjevojkaspljotenihgrudi,zvanaFaustinaJustina.
VenapoetkuCajderonovedramearobnjakCipriano
predstavljasekaorenesansniuenikkojipromatrasvijetkao
zadivljujuedjeloprirode(reci146147,MorelFatio).avao
samoponavljaisteideje,stavljajuinaznanjedajebiouenik
MarsilijaFicinaiCorneliusaAgrippe.Onisu,tako,unovoj
popularnojreformacijskojinterpretacijipoistovijeenisavlom.
Caldernovavaovienijenadnaravnautvara,negotek
ideolokafabrikacijakojaseizraavakaoFicinoiPicodellaMi
randola,utjelovljenjebitidoktrinekojujereformirano
puanstvonauilopreziratiignuatise.Posluajtega:VienI
EnlafabricagallardaIDelmundosebe,puesfueISoloun
conceptoalobrarla.ISolaunavoluntadluoIEsaarquitectura
raraIDelcielo,unasolaalsol,ILunayestrellasviarras,IYuna
solaalhombre,queesIPequenomundoconalma."Ficinova
Platonistikateologijaizvoritejeavoljihobmanjujuih

nazora:ionasvijetzamiljakaoumjetnikodjelo
(artificiosissimummundioptificium)aovjeka,mikrokozmosa
(parvusmundus),kaodrskumetriju(naturaeaudentissimum
artificium).ZnanostkojuposjedujeavaojestUmijee,
odnosno,magija(redak219);on,primjerice,moeuinitidase
zvijezdespustenazemlju(redak1790id.)tepomicanjem
planinedokazujeCiprianusvojunadarenost(reci2579id.).
tosesamogaCiprianatie,onizuavanekromantiju,
piromantijuiitanjesdlanate,kakobiizvodiomagijskadjela,
oblikujegrafikesimbole,osiguravajuitimesuradnjuzvijezda,
vjetrovaiduhovamrtvih(reci2720id.)utradicijiMarsilija
Ficina,CorneliusaAgrippeiGiordanaBruna.
Istinugovorei,Magicoprodigiosoprilinopovrnoopisuje
magijskeobrede.Vanostsepridajeuspostaviizravnoga
odnosaizmeumagijeiavla,izmeuavlairenesanse,
arhineprijateljareformacije.Calderntoslakoompostie.
Potomseusredotoavanaonotobismomoglipredstaviti
ekvivalencijomEros=magija,kojatakoerpotjeeizrenesanse.
UtomsetrenutkupojavljujeFaustina,ijeimedobivaprilino
toansimbolizamzahvaljujuipovezanostisFaustom.
Premdajeubitikranka(toCiprianonezna),Faustinaje
takoerena,proizvodprirode:proizvodsavreneljepoteza
ijusemilostbrojniudvarainelibeakniborbedosmrti.Bez
njezinaznanjailielje,Faustinujeprirodastvorilakaoerotski
predmet,uzrokpoudeirazmirica.Caldernseusredotouje
naprotuslovljeinapetostizmeuprirodneFaustininesudbinei
kulturolokihakozmikihJustininihtenji.

KaoiGoetheovFaust,Magicoprodigiosozapoinjeprologom
nanebuukojemuavao,kojisenalaziuvlastiGospodina,
kaniiskuatiCiprianovuznanostiJustininukrjepost.Slijedi
monologgrubelndenGelehrtenukojemuseinidaCipriano,

zarazlikuodFausta,nijezaokupljenproblemom,starostii
zemaljsketatine,negonaprostoteolokimpitanjemkojene
uspijevarijeiti:onbi,naime,eliopojmitibogakojegaPlinije
opisujekaoapsolutnuljepotu,bitiuzrok,svevideegai
djelotvornoga(todovistaytodomanos,reci261263).
PokuavajuirazdvojitidvagnjevnaudvaraalijepeJustine,
keriLisandrove,smCiprianopostajeoparantimudesnim
stvorenjem.OnneznadajeJustinazapravokrtenoime
Faustine,kojanijeLisandrovakiteda,tovie,niLisandronije
osobazakojuseizdaje.LisandroiJustinasukriptokrani,
kranikojiseskrivajuuneprijateljskojsredini;Lisandroje
posvojioFaustinunakonsmrtinjezinemajke,kranske
muenice.CiprianotakoerneznadajeJustinasvojuduui
svojetijelozavjetovalaistomuBogukojemujenjezinamati
rtvovalasvojivot.
Naposljetku,CiprianovidiuJustinisamoonotoonavienije:
lijepuFaustinu,savreniproizvodprirodekojinadnjimvri
monuerotskufascinaciju.Premdajekrjeposna,djevojka
nehoticeokosebebacaprirodnomagijskeini:onajetakoja
faustiziraCipriana,kojagamijenjauFausta,kojagagotovo
tjerauerotskumagiju.
UsporedimoliMagicoprodigiososkranskomlegendom,
vidjetemodajeuCalderonovojpriiprisutnasuptilnija
erotskaigra,odvrstekojasavrenoodgovarareformacijskoj
koncepciji:samaprirodajegrjenikkojiproizvodiEros;na
njegovuzapovijedFaustinafaustizirasvemukarcekojije
okruuju.Kakoseizvuiiztedileme?Djevojkajoneznakako
iskoristitimetodekojejeusavrilakulturadabipostala
neprivlanom,spljotilasvojegrudi,postalamuevnijom.Za
obranuodnasrtajaCiprianaidrugih,naraspolaganjujojje
samoorujemeditacijeimolitve.No,Erosimavlastitemetode:
sasvakimodbijanjemCiprianovastrastpostajesvejaa.Kako

bizadobiopredmetsvojegorljiveelje,svetomoeuinitijest
davlastitomkrvljupotpieugovorsavlomiobeamusvoju
duuuzamjenuzaJustinu.Zauzvrat,avaooslobaamone
proceseerotskemagijekakobimupredaoJustinuprotiv
njezinevolje.Umjestodapotraipomoodsvojihmranih
drugovaizpaklenihponora,avaomagijskiminkantacijama
prizivanjenuerotskufantazmukojajetrebalauzbuditi
Justinu,probuditinjezinouspavanoprirodnobie,oivjetii
potaknutinjezinuenstvenost.Tajseprocesvodinaelomkoje
poivanapravilimaerotskemagijekojajepostavioFicino,a
razvioihjeBruno:nasubjektovefantazijemorasedjelovati
takodaseuzimajuuobzirnjegoveosobitosti.Osimtoje
previeraunaonainjenicudajeJustinatakoerFaustina
odnosno,proizvodprirodeiproizvodkulture,enakaoi
krankaavaojeuinionepopravljivupogrekupropustivi
proitatiInstitutioSacerdotumtoledskogakardinalaFrancisca
(T1596.),upravoobjavljenuRimu,36prijeCaldernovaodlaska
uNizozemsku.Dagajeproitao,avaobiznaodaje
nemogueutjecatinaneijuslobodnuvolju;onmoesamo
proizvoditifantazmeidjelovatinaimaginaciju,noslobodna
voljaostaje.avaosemoeoptuitizastanovituteoloku
neukost,alineizaneuspjenodjelovanjeuskladuspravilima
fantazmikemagije.KakobiuJustiniprobudioputenuudnju,
otkriojojjesvijetprirodeproetvjetrovimaErosa:Ea,infernal
abismo,/Desesperadoimperiodetimismo,IDetuprison
ingrata/Tuslasciviosespiritusdesata,/Amenaandoruyna/
AlvirgenedificiodeJustina./Sucastopensamiento/Demil
torpesfantasmasenelviento/Oyseinforma,suhonesta
fantasia/Sellene,ycondulcissimaarmonia/Todoproboque
amores,ILospajaros,lasplantasylasflores./Nadamirensu
ojos/Quenoseandeamordulcesdespojos./Nadaoygansus
oydos/Quenoseandeamortiernosgemidos(reci2823id.)."

MeditacijaimolitvauvajuJustininuslobodnuvolju,
odstranjujuijeizprirodnogasvijetaiuvrujuijeusvijetu
religijskihvrednota.Lascivniavliniihpredjelane
uspijevajujeprivuiusvijetprirodekojasvojimmagijskim
lancimahukasvabianekazadovoljesvojeelje.avaone
uspijevapreobrazitiJustinuuFaustinu,subjektkultureu
subjektprirode.No,njegovneuspjehneoznaavasamo
pobjedureformacijskogaduhanadrenesansnimduhom,negoi
trijumfprincipazbiljenadprincipomuitka.Zapravo,erotska
magijakojapretpostavljaprijenosfantazmispoiljateljana
primateljaneporuujenikakverezultate:avaomoeCiprianu
ponudititekodvratnuJustininusjenu,demonskuutvaru.To
znaidajeerotskamagijasposobnasamozaproizvodnju
fantazmiidaispunjenjeeljenakojuseodnosinijezbiljsko,
negofantazmiko.Drugimrijeima,izvoenjemagijeodvijase
uzatvorenomkrugu:erotskamagijajeoblikautizma.
TajzakljuakzasigurnonadmaujeCaldernovumoralistiku
namjeru,noonjeipakimpliciranurazvojufabule.Kadase
religijskiarreformacijeugasio,ostaojesamosnaankontrast
izmeuimaginacije(principauitka)islobodnevolje(princip
zbilje)kaoiidejadamagijskiautizamnemazbiljskumo.
SvojompobjedomnadFaustinomnjezinimprirodnim
pandanom,njezinomvlastitomenstvenou,njezinim
vlastitimpravomnaudnjuiuitakJustinanaposljetku
trijumfiranadCiprianom.Konacdramesavrenoodgovara
svrsireformacijeilakosemoeprotumaitiuskladus
povijesniminjenicamatogadoba:CiprianoiJustinazdruite
seusmrtikojaznaipotpunupobjedukulturenadprirodom,
slobodnevoljenadimaginacijom,_principazbiljenad
principomuitka,ThanatosanadErosom.Dvostruko
muenitvopostalojeanakronistikimsimbolom:prema
standardimareformacije,dajeCiprianobiomladiuenjakkoji

jeuCrkvipronaaospasenje,aJustinakrjeposnadjevojka
spljotenihgrudi,onibisevjenaliiimalipotomke,pod
uvjetomdaseplamenistrastimeunjimazauvijekugase.
Reformacijskarevolucijaduhaiobiajadovelajedo
posvemanjegaunitenjarenesansnihideala.Renesansaje
prirodniidrutvenisvijetpoimalakaoduhovniorganizamu
kojemusezbivajustalneizmjenefantazmikihporuka.Toje
bilonaelomagijeiErosa,priemujesmErosoblikmagije.
Reformacijajeunitilatustrukturufantazmiupokretu;
zabranilajeuporabuimaginacijeiproglasilapotpuno
potiskivanjegreneprirode.akjepokualaumjetno
izjednaitispolovekakobiposvedokinulaprirodnekunje.
Kadasureligijskevrednotereformacijeizgubilesvusvoju
djelotvornost,njezinateorijskaipraktinaopozicijaduhu
renesansedobilajekulturolokuiznanstvenuinterpretaciju.
No,tojepoukakojujeovjeanstvootadauzimalozagotovo:
imaginarnoizbiljskodvijesuodvojeneirazliitesfere,magija
jeoblikapsorpcijeufantazijikaobijegodzbilje,naelozbilje
protivnojenaeluuitka,itd.

(IV)Konaniishod?

Modernazapadnacivilizacijausvojojjesveukupnostiproizvod
reformacijereformacijekojaje,lienareligijskogasadraja,
ipakzadralasvojekonvencijeirituale.
Nateorijskomplanu,posvemanjacenzuraimaginarnoga
rezultiralajedolaskommoderneegzaktneznanostii
tehnologije.

Napraktinomplanu,rezultiralajeuspostavommodernih
institucija.
Napsihologijskomeplanu,rezultiralajesvimnaimkroninim

neurozamaijijeuzrokposveunilateralnaorijentacijakulture
reformacijetenjezinonaelnoodbacivanjeimaginarnoga.Jo
ivimo,takorei,usekulariziranompripatkureformacijete,
pripodrobnijemrazmatranju,mnogifenomeninaegadobaza
kojenetraimopovijesnoobjanjenjeseudovelikihduhovnih
ipolitikihsukoba16.i17.stoljea.Naviknulismonapredak
vojnetehnologijeiutrkuunaoruanjupromatratikaoneto
posvenormalno.Timnasvieiznenaujespoznajadainjih
moemopripisati17.stoljeu,ponajprijeglasovitojlinostitoga
doba,danasveiniljudinepoznatomkemiaruJohannu
RudolfuGlauberu.
DubokopogoenTridesetogodinjimratom(1618.1648.)
izmeukatolikihiprotestantskihdrava,Glauberjedoaodo
zakljukakakoreligijskogatakoipraktinogadasamojedna
silamoeosiguratiredimiruEuropi:Njemaka,Zapostizanje
togaciljaodpresudnejevanostibilodaseNjemakaproglasi
univerzalnommonarhijom.Preduvjetzatobilajenjemaka
vojnaigospodarskanadmonadostatkomsvijeta,tosemoglo
postiisamonaprednomvojnomtehnologijom.Ostavimopo
straniGlauberovogospodarskorjeenjegomilanjehraneza
gladnegodine.Njegovostratekorjeenjejesvakakomnogo
zanimljivijeidajenamkljuzarazumijevanjepodrijetlautrke
zanaoruanje.Glauberpreporuauporabukemijskogaoruja,
nesamozaosiguravanjevojnenadmoiNjemake,negoiza
zaustavljanjeturskenajezdeuEuropu.Onsmizumiojeoruje
djelotvornijeodbaruta,naime,tubepodtlakomza
pulverizacijukiselinakojebiseprskaleponeprijatelju,kaoi
kiselinskegranateibombekojebiolakaleosvajanje
neprijateljskihutvrda.Glauberjevjerovaodakemijskooruje
imadvostrukuprednost:vojscikojagaposjedujezajamilobi
pobjeduioslijepilobineprijateljskevojnikeneubijajuiih.
Zarobljenicibitakopostalijeftinomradnomsnagom,

osiguravajuitakoergospodarskunadmoNjemake.
GlauberjebiosvjestandaeneprijateljTurciilitkodrugi
jednogadanaotkrititajnunovogaoruja.Stogajezamislio
skupinuuenjakaljudibritkihidovitljivihumovaijibise
jedinizadataksastojaourazvojuiusavravanjuoruja.Toje
trebaloposvepromijenitinainratovanja:ratovisevienee
voditibrutalnomsilom,negointeligencijomuenjakai
inenjera:Silaepokleknutipredumijeem,jerumijeeesto
nadvladavasilu.37
Glauberovapredvianjapokazalasusetonima:nesamodaje
Njemakanekolikoputa,neuspjeno,pokualapostati
univerzalnommonarhijom,negoseimodernoratovanje
uistinupromijenilodotemjeredaseonovienezbivana
bojinici,negoiskljuivoulaboratorijimamonihdrava.
Svetosmoiznijelinisutekpovijesnikurioziteti,nego
prosvjetljujuidokazdanaacivilizacijajoumireurovovima
kojejeiskopalareformacijaipolitikazbi

vanjakojasujojuslijedila.ModerniZapadkaotoje
pretkazaoNietzschepoprimaoblijefatalnogarezultata
reformacije.No,jelitoikonaniishod,jelinjegovrazvoj
zauvijekfiksiranu16.i17.stoljeu?
Stimpitanjemzavravamojaknjiga,neusuujuiseprevie
jasnoizrazitinadukojajemodautopistika:nekanova
renesansa,ponovnoroenjesvijeta,nadvladasvenaeneuroze,
svesukobeisvepodjelemeunama.
Dabisedogodilatakvarenesansa,morasedogoditinova
reformacijakojaeiznovaizazvatidubokupromjenuuljudskoj
imaginacijiiuinitijeprijemivomzadrugeputoveidruge
ciljeve.Ostajesamopitanjehoelijeonikojibudusvjedoili
njezinimprevratimasmatratiprijateljskomiblagotvornom.

Naposljetku,najvanijejestvoritiekolokoozrajeukojemue
novamuhabezkrilamoipuzatibezOpasnostiodunitenja,
ukolikojetagenetskamutacijaonakojojsenadamo!

Bukuret,1969.Chicago,1986.

Biljeke

Uvod

1.VidiRobertMerton,Science,TechnologyandSocietyin
SeventeenthCenturyEngland(NewYork,1970.;1.izd.,1938.).
2.TojetezaMaxaWeberauProtestantskojeticiiduhuka
pitalizma.
3.StephenToulmin,TheReturntoCosmology:Postmodern
ScienceandTheologyofNature(BerkeleyiLosAngeles,1982.).

1.Poglavlje

1.UtjecajuenjakaW.Jaegerapoluiojetvrdokornouvjerenje
dajeAristotelnadahnuoteorijelijenikaDioklaizKaristusa.
PokazujuidajeDioklobioAristotelovsuvremenik,akonei
pretea,F.Kudlienponovnojepokrenuotopitanje.V.F.
Kudlien,ProblemeumDioklesvonKarystos(1963.)uH.
Flashar(ur.),AntikeMedizin(Darmstadt,1971.),str.192201.
KurtPollakuDieHeilkundederAntike:WissenundWeisheit
deraltenArzte,sv.2(DusseldorfiBe,1969.),str.140id.

spremnoprihvaadajeDioklovjerojatnobionajmlai
Platonovsuvremeniki,poputnjega,dubokoproetnaukom
Filistiona,sicilijanskogalijenikakojijeiviouAteni.Aristotel
je

prekoDiokladoaoudoticajsEmpedoklovommedicinom.
2.Intelektjetakoerphantasmatis;v.Deanima,432a;v.ta
koer428b.
3.TomaAkvinski,Summatheol.,I,q89al.Neobinojedau
svojojknjiziTheArtofMemory(Chicago,1966.),str.71,F.A.
YatesproputanavestiodlomakTomeAkvinskoga.
4.Lananada?Povjesniaridejamorasesuzdratiod
vrijednosnihsudova.Meutim,veinapovjesniaraznanosti,
akinajueniji,pretjerujuusuprotnomesmjeru,odriui
renesansnojznanostisvakukorisnuvrijednost.Predkrajove
knjigebavitemoserelevantnouidejekorisnosti.Ovdje
emosamoistaknutidamanjkavostipredmoderneznanosti
nisuposljedicenjezineunutarnjeslabosti,negojeposrijedi
zatvorenisustavkojijeunatonedostatkuapsolutnekorisnosti
ipogrenimpretpostavkamamogaofunkcionirati.Sepistemo
lokogastajalitamoramomupripisatirelativnukorisnostkoja
jeposvojimposljedicamaizjednaenasbilokojimznanstvenim
sustavom,ukljuujuidananji.
5.OEmpedokluinjegovimraspravamaokatalepsiji,v.moj
lanakIatroikaimanteis.SullestrutturedeLTestatismo
greco,StudiStoricoReligiosi(Rim),n.s.4(1980.),br.2:287
303,osobito29394.Ovomevaljapridodatidaljnjeopservacije
sadraneumojojstudijiPsychanodiaI:ASurveyofthe
EvidenceconcerningthePensionoftheSoulandItsRelevance,
EPRO,99(Leiden,1983.).
6.VidimojlanakMagiaspiritualeemagiademonicanel
Rinascimento,RivistadiStoriaeLetteraturaReligiosa(Torino)

17(1981.);360408,osobito37374.
7.Opsenoizlaganjetihteorijasadranojeuizvanrednom
djeluGerardaVerbekea,Lvolutiondeladoctrinedupneuma
dustocismesaintAugustin(PariziLouvain,1945.),str.13215.
ViditakoernetonovijiradM.Putschera,PneumaSpiritus,
Geist(Wiesbaden,1973.).
8.VidiVerbeke,str.14;Pollak,str.140.
9.OutjecajuCorpusahippocraticumanateorijekojejefor
muliraoPlatonusvomeTimejuvidiizvrsnodjeloAndersa
Oleruda,Lidedemacrocosmosetdemicrocosmosdansle
limedePlaton(Uppsala,1951.).
10.V.Erije,Placita,IV,19,1.
11.Vidigore,bilj.1.ProblemkompetentnoizlaeKudlienu
svomelanku(1963.).
12.V.Verbeke,str.76.
13.UsporedbajesadranauCalcidius,Commentaryonthe
Timaeus,220.poglavlje(v.izdanjeJ.H.Waszinka).Izraz
typosisenpsychepreuzetjeodZenonaizCitiuma;v.Verbeke,
str.32.
14.Verbeke,str.74id.;v.Erije,Placita,IV,15,3.
15.V.Verbeke,str.75id.;v.takoerstudijuGiorgija
Agambena,Stanze:Laparolaetilfantasmanellacultura
occidentale(Torino,1977),str.108.0tojknjiziopenitov.moju
recenzijuuAevum(Milano)54(1980.),2:386b87b.
16.Epiktet,Diss.,II,23,3.V.takoerdjeloPlutarhaizHe
roneje,platonistaisuvremenikastoikaEpikteta,Quaest.
conviv.,V,7.
17.V.Verbeke,str.21415.Klasinodjeloopneumaticijest
DiepneumatischeSchulebisaufArchigenesinihrerEn
twicklungdargestelltMaxaWellmanna(Berlin,1895.)
18.OdjelimaGalenailatinskimprevoditeljimaarapske
materiaemedicaev.D.Campbell,ArabianMedicineandIts

InfluenceontheMiddleAges,2sveska(London,1926.;
ponovljenoizdanjeNewYork,1979.).osobito2.svezak.
Konzultiratiuzoprez.
19.VidimojurecenzijuknjigeBartholomaeusaAnglicusa,On
thePropertiesofSoulandBody:Deproprietatibusrerumlibri
IIIandTV(Bibl.nationale,latinskirukopis16098),izd.R.
JamesaLonga(Toronto,1979.),uAevum54(1980.):39ib92a.
20.Longovoizdanjesadrisamo3.i4.knjiguBartholo
maeusovadjela,premarukopisnimprijepisimadvojice
sorbonskihuenjaka,PierreadeLimogesaidoctoravene
randusaGodefroyadesFontainesa.
21.NalatinskipreveoMarkoizToledauprvojpolovici12.
stoljea;v.Campbell,sv.1,str.6163.
22.Bartolomaeusoveklasifikacijevarirajuodpoglavljado
poglavlja.Mismosesluilinajdosljednijom.
23.Romantinegeneralizacijeuinilesurenesansujasno
definiranimrazdobljemuniverzalnepovijestisvlastitombiti
kojaserazlikujeod,primjerice,bitisrednjegavijekaili
reformacije.NasuprottojkoncepcijiEtienneGilsondridase
kulturolokakategorijarenesansakakvuopisujuSismondi,
MicheletiBurckhardt,moeprimijenitiinakulturu
jedanaestogastoljea.Nemabitisrednjegavijekaili
renesanse,zakljuujeon,iupravosestogaonanemoe
definirati.HloseetAblard:tudessurleMoyenAgeet
l'humanisme(Pariz,1938.),str.64.ErnstCassirermuneizravno
odgovaranekolikogodinaposlije:"Povjesniaridejanepita
ponajprijetojesupstancijanekeideje.Onpitatojenjihova
dinamika.Stogaontraiilibitrebaotraitidinamikuidejaprije
negolinjihovsadraj.;SomeRemarksontheQuestionofthe
OriginalityoftheRenaissance,JournaloftheHistoryofIdeas,
4(1943.):4956.
24.Nafrancuskome,engleskomeinjemakomerije

renesansaodnosisetakoerinatorazdoblje;slijedi
specifikacija12.stoljee.Talijanskipovjesniaridiferenciraju
tadvarazdobljadvamarijeima:laRinascita(romanica)i
Rinascimento.OvdjesebavimorazdobljemRinascita
(romanica)injezinomvanouukristalizacijiideacijskoga
sadrajarazdobljaRinascimento.
25.OFicinovuodnosusmladimGiovannijemCavalcantijem,
vidihvalevrijednustudijuRaymondaMarcela,MarsileFicin
(14331499)(Pariz,1958.);viditakoerjezgrovituipreciznu
studijuAndraChastela,ArteeUmanesimoaFirenzealtempo
diLorenzoUMagnifico(talijanskijeprijevodrevidirani
proirennatemeljuhomonimnogafrancuskogadjela;Torino,
1964.).
26.Timemosepitanjempozabavitikasnije(vidi3.poglavlje,
1.dio).
27.VidimojurecenzijuknjigeRogeraBoasea,TheOriginand
MeaningofCourtlyLove:ACriticalStudyofEuropean
Scholarship(Manchester,1977.),Aevum55(1981.):360a63a,
osobito36ob6ia.
28.kolasicilijanskepoezijezapoelajenadvoruFridrikaII.,
kojijepruioutoitemnogimfrancuskimtrubadurimapred
progonimaCrkveradi(skrivenoga)katarstva.Takopostoji
neizravnapovijesnavezaizmeuprovansalskogapjesnitvai
talijanskogadolcestilnovo.
29.Mojeizlaganje,prekratkodabiseizbjegaoshematizam,
ogranienojenaveomakratakizletudomenuerotskihteorija
12.i13.stoljea.Tojegotovooajnikikoraksobziromna
opsenostgraeinjezinznaajutomerazdobljukoji
opravdavainjenicudaseovaknjigatekdotaklateteme.
30.VidiJ.P.Roux,LislamenOccident:EuropeAfrique(Paris,
1959.),str.33id.
31.ObogumilstvuvidiD.Obolensky,TheBogomils:AStudy

inBalkanNeoManichaeism(Twickenham,1972.);o
zajednikimelementimakatarstvaimaniheizmavidiH.
Sderberg,LaReligiondescathares(Uppsala,1949.);o
bogumilskomnaukuvidiH.Ch.PuechiA.Vaillant,LeTrait
contrelesbogomilesdeCosmasleprtre.Obogumilstvuu
opemuokvirusrednjovjekovnihherezavidiM.Lambert,
MediaevalHeresy(London,1977.),str.1213.Veomaznaajna
zapovijestbogumilauBizantujeradJ.Gouillarda,Le
Synodikondelorthodoxie:EditionetcommentaireuTravaux
etMmoiresduCentrederecherched'histoireetcivilisation
byzantines,br2(Pariz,1967.),osobitostr.228id.Ozapadnim
dualistikimtrendovimavidimojuknjiguLesgnosesdualistes
dOccident(Pariz,1987.).
32.Tajeteorijapotvrena:vidiLambert,str.32id.
33.Ibid.,str.2627.
34.Ibid.,str.28.
35.Ibid.str.4954.
36.Ibid.,str.55.
37.Ibid.,str.109.StudijeokatarstvuuFrancuskojsutoliko
brojnedaseovdjeusuujemocitiratisamomaloremekdjelo
RenaNellija,Dictionnairedeshrsiesmridionales(Toulouse,
1968.)veomakorisnozanoveitatelje.Onosadrijezgrovite,ali
tonepodatkeosvimjunjakimherezama,njihovojpovijestii
dogmi.Zavieinformacijavidimojugorecitiranuknjigu,bilj.
31.
38.BernardusGuidonis,Practicainquisitionishereticepravi
tatis(Pariz,1886.),str.130.
Biljeke
39.Civilnevlastibilesujednakozabrinute,jersusekatarski
savreninadanconsolamentumustezaliodprisezanja(quod
nonjurarent)iubijanja(nulloasuoccidendum),tojebilo
ravnoodbijanjuvojneslube.Stogasukataripropovjednike

krianazivaliubojicama,quodpredicatoresCrucissuntomnes
homicidae.
40.Boase,str.79,referencijanaJ.Cl.Vadet,LEspritcourtoisen
OrientdanslescinqPremierssiclesdel'Hgire(Pariz,1968.)
41.Boase,str.7879.
42.VidiHenryCorbin,Povijestislamskefilozofije(Fabula
Nova,Zagreb,2006.),str.282.
43.PrevedenouH.Mass,Anthologiepersane(Pariz,1950.)
44.VidiM.AsinPalacios,ElIslamcristianizado:Estudiodel
sufismoatravsdelasobrasdeAbenarabideMurera(Madrid,
1931.),str.8384.
45.VidiHenryCorbin,Limaginationcratricedanslesoufisme
d'ibn'Arab(Pariz,Flammarion,1975.),str.110111.
46.Ibid.,str.112.
47.Ibid.,str.113114.
48.AsinPalacios,str.5254.
49.Zasugestivnuevokacijuudvorneljubaviitateljsemoe
referiratinaDenisdeRougemontovuLAmouretlOccident
(Pariz,1972.)
50.AndreaeCapellaniRegisFrancorum,DeAmorelibritrs,
izd.E.Trojel(1892.,Miinchen,1964.).Raspravajenapisanaoko
1170.(vidistr.v).
51.VidiAgamben,str.21i133,bilj.1.Oamorhereosopenito
vidibilj.52dolje.
52.Boase,DodatakI,2,str.132133sbibliografijom.Osobito
valjaimatinaumustudijuJohnaLivingstoneaLowesa,The
LoveresMaladyeofHereos,ModernPhilology11(191314):
491546.ViditakoerH.Crohns,ZurGeschichtederLiebeals
Krankheit,ArchivfurKulturGeschichte(Berlin),3(1905.):
6686.Tradicijasindromastrastiseedogrkogalijenika
Oribaza(oko360.god.poKr.)ijejedjelodvaputprevedenona
latinski,u6.i10.stoljeu.

53.TojehipotezakojupreferiraBoase;v.takoerFicino,Sopra
loamore0verConvitodiPlatone:ComentodiMarsilioFicino
FiorentinosoprailiConvitodiPlatone,izd.G.Ottaviano
(Milano,1973.),VI,5,str.90.
54.TuhipotezuprihvaaAgamben,str.20.
55.Tajetradicijapostalaiskrivljenaneoplatonistikade
monologijaukojojseherojiuvijekspominjuzajednos
bogovimaidemonima.Vididolje,8.poglavlje.
56.Causaeetcurae,citiraoAgamben,str.20.
57.SopraloAmore,VI,9,str.100:Leaualiosservandoglian
tichimedicidissonoloAmoreessereunaspeziediumorema
lincolico,edipazzia:eRafismedicocomandocheesicurasse
perilcoito,digiuno,ebrieteesereizio.
58.Melanchthon,Deamore,citiraoAgamben,str.22,bilj.2.
59.OivotuidjeluBernardusaGordoniusavidiL.E.De
matre,DoctorBernarddeGordon,ProfessorandPractitioner
(Leiden,1980.).
60.CitiranoizLowes,str.499501.
61.IzLowes,str.5253.
62.AsmPalacios,str.51.
63.VidimojIterinsilvis:Saggisceltisullagnosiealtristudi,
sv.1(Messina,1981.),str.126.
64.PoetidelDuecento,izd.G.F.Contini(MilanoiNapulj,
i960.),sv.1,str.49.
65.Agamben,str.94,bilj.1.
66.Ibid.,str.9495.
67.OduhuuDanteavidiRobertKlein,Spiritoperegrinou
LaFormeetlintelligible(Pariz,1970.),str.3264.
68.0erotskomeznaenjusignificatiopassivavidimojustudiju
LesfantasmesdelroschezM.Eminescu",Neophilologus,
1981.,str.22938.
69.Heliostatikijeboljarije,buduidaKoperniknesmjeta

suncetonousredite[svogauniverzuma],A.G.Debus,Man
andNatureintheRenaissance(Cambridge,1978.),str.81.
70.VidiS.K.Henninger,Jr.,PythagoreanCosmologyandthe
TriumphofHeliocentrism,uLeSoleilaRenaissance:Science
etmythes(BruxellesiPariz,1965.),str.3553.
71.VidiizvrstanlanakJ.Flamanta,Untmoinintressantde
lathoriehliocentriqued'HraclideduPont:Lems.Vossianus
lat.79qtoLeyde"uM.B.deBoeriT.A.Eldridge(ured.),
HommagesM.J.Vermaseren(Leiden,1978.),str.38191.Vidi
takoermojlanakOrdineedisordinedellesfere,Aevum55
(1981.):96110,osobitostr.1034.
72.VidimojlanakDmonisationducosmosetdualisme
gnostique",Revuedel'histoiredesReligions196(1979.):340
(sadauIterinsilvis,sv.1,str.1552).
73.VidiM.deGandilacoveopservacijeuLeSoleillaRe
naissance,str.58.
74.Dedoctaignorantia,II,12;v.takoerE.Cassirer,Individue
ecosmonellafilosofiadelRinascimento,tal.prijevod(Firenca,
1951.),str.50.
75.ImeNikoleKuzanskogapojavljujesesamojednomu
djelimaMarsilijaFicina;onojepromijenjenouNicolaus
CaisiusCardinal(vidiCassirer,str.76).Toupuujena
zakljuakdagaFicinovjerojatnonijeitao.
76.VidiCassirer,str.7480.
77.VidiA.G.Debus,str.9295.
78.Ibid.,str.133.
79.VidiGundelGundel,Astrologumena.
80.VidimojuknjiguExpriencesdel'extase(Pariz,1984.),str.
11944.

2.Poglavlje
1.ZaFicinovosamsedjelosluiosljedeimizdanjima:Opera
omnia(izd.Basel,1576.u2sveska)uMonumentapoliticaet

philosophicarariora,nizI,78,2sveska,(Torino,1962.;
anastatikareprodukcijaMarsiliiFiciniFlorentini...Opera,et
quaehactenusextitere...induosTomosdigesta,Basileae,Ex
OfficinaHenricpetrina,s.a.).toseTheologiaplatonicatie,
mogaosambiratiizmeuizdanjaMicheleaSchiavoneau2
sveska(Bologna,1965.)ukojemusuizostavljenapoglavlja
osobitovanazanaeistraivanjetenedovreno,ali
neusporedivoboljeizdanjeRaymondaMarcela(Pariz,1964.).
StogasamseopenitosluioizdanjemOperaOmnia.U
pogleduKomentaruGozbiiliraspraveOljubavi,mogaosam
biratiizmeuizdanjaRaymondaMarcela(Pariz,1956.)i
novijegaizdanjaGiorgijaOttaviananatalijanskome,Sopralo
amore0verConvitodiPlatone(vidigore,1.poglavlje,bilj.53).
Veinacitataodnosesenapotonjedjelo.Upogledurasprave
Devitacoelituscomparanda,ijajedetaljnaanalizasadranau
2.dijeluoveknjige,konzultiraosamrazliitaizdanja:Opera
(Basel,1561.,sv.1,str.531id.;Opera,Basel,1576.,sv.i,str.529
id.;Venecija,1498.,izdanjekojesunedavnoponovnoobjavili
MartinPlessneriF.KleinFranke,MarsiliusFicinusDeVita
libritres,KritisherApparat,erklrendeAnmerkungen,
NamenregisterundNachwortvonMartinPlessner.Nachdem
ManuskriptediertvonF.KleinFranke(HildesheimiNewYork,
1978.).ViditakoermojukritikuuAevum54(1980.):394ab.
Naposljetku,sluiosamsejednimizdanjemumetnutimmeu
raspravamaoiatromatematici,kaododatakdjeluJohannesaiz
Hasfurta(JohannesVirdungdopisnikopataTrithemiusa),
IoannisHasfurtiMediciacAstrologiPraestantissimiDe
Cognoscendisetmedendismorbisexcorporumcoelestium
positionelib.III.Cumargumentis,etexpositionibusIoannis
PaulliGalluciiSaloensis...,Venetiis,ExOfficinaDamiani
Zenarii(1584.),f.118rid.BuduidamisePlessnerovoizdanje
inilonajprikladnijim(premdajenanekimmjestimanetonoili

neitljivo),uveinisamsesluajevasluionjime.Stoganisam
stavljaoreferencijenapaginaciju(utomeizdanjunema
paginacije)negosamcitiraoizravnoiztekstaonapoglavljaije
samulomkeprevodio.PostojeiengleskiprijevodiraspraveO
ljubavineusporedivosuboljiodmojih.Meutim,akosam
katkadafavoriziraovlastiteprijevode,tojestogatooni
odgovarajukoncepcijioveknjige.Istoseodnosinaprijevod
raspraveDegVheroicifuroriGiordanaBruna,dostupanna
francuskomeuizdanjuP.H.Michela;njimesenisamsluio
samostogatodoslovanprijevodimatuprednostdapokazuje
stanovitetehniketerminekojisuiskrivljenistilistikim
naporimafrancuskogaprevoditelja.Usvakomsluaju,
priznajemdamojimprijevodimaslatinskogailitalijanskoga,
premdatonima,nedostajeelegancije.Preporuamonekojive
postojenaengleskomeifrancuskome.Sobziromnatehnike
pojedinosti,nekaitateljkonzultiradjelakaotojeovaknjiga,
kakobishvationjihovoznaenjeukulturnomkontekstutoga
razdoblja.
RaspravaDevitasana(II,Opera,str.496)izkojejepreuzetovaj
izvadak,posveenaje(nedatirana)GiorgijuAntoniu
VespuccijuiGiovanuBattistiBoninsegni.Prvijeputobjavljena
uFirenci1489.uzdrugedvijeraspraveDevita.
2.Vitacoei,III,Opera,str.535.RaspravajeposveenaSe
renissimopanoniaeRegisemperinvicto,adatiranaje10.srpnja
1489.Prooemiumsadrineizbjeaneulogij,kaoiastroloka
predvianjaovladarevojsudbini.SlijedijojNapomena
itatelju,azavravasProtestatiocatholiciauctoris,ukljuujui
overijei:Inomnibusquaehicautalibiametractantur,tantum
assertumessevolo,quantumabecclesiacomprobatur(v.
takoermojuMagiaspirituale,str.368).Taispovijestvjere
Ficinanijepotedjelatjeskobe;slaemosedajebilaveoma
prikladna.

3.Epiktet,Diss.,II,23,3.
4.V.Agamben,str.119,bilj.1.
5.AgrippavonNettesheim,Deoccultaphilosophia,I,65;v.
VivianaPques,LesSciencesoccultesd'aprslesdocuments
littrairesitaliens(Pariz,1971.),str.155.0"urokljivuoku"u
renesansi,viditakoerS.Seligman,DieZauberkraftdesAuges
undasBerufen(1921.;reprintDenHaag,n.d.),str.45865.ini
sedaautornijeshvatiosmisaokoncepcijeumaiduhau
renesansnihpisaca.
6.Pques,str.155.
7.LeonardodaVinci,Scrittiletterari(Milano,1952.),citiranou
Pques,str.156.
8.MojeizlaganjeoUmijeupamenjanesadrioriginalne
opservacije,izuzevBrunovihtalijanskihzapisainjihove
interpretacije.toseostalogatie,premdasamsedavnoprije
baviostudijomArscombinatoriaRamonaLlullainjegovih
komentatora(vidiRaymundiLulliiOperaenquaead
adinventamabipsoartemuniversalemArgentoratiSumptibus
HaeredemLazariZetzneri,1651,110+Kazalo+150str.,in12),
nepotpunostmogaistraivanjanametnulajeprioritet
komentarimaPaolaRossija,F.A.YatesiE.Gombricha.Tajdio
mojeknjigemogaojebitistavljenudodatakdaganisam
smatraoneophodnimzarazumijevanjesvegatoslijedi.
9.Yates,str.71;v.Aristotel,Odui,43239,iDememoriaet
reminiscentia,^gbji;Yates,str.32.
10.Yates,str.86103;viditakoerPaoloRossi,Clavisuni
versalis(MilanoiNapulj,1962.).
11.Yates,str.112;Rossi,passim.
12.ObjavljenouVeneciji,1533.;vidiYates,str.115.
13.Congestorium,str.119,premaYates,si.6b,V.poglavlje.
14.Rossellius,Thesaurusartificiosaememoriae(Venecija,
1579.),str.119v,premaYates,str.119.

15.Yates,str.130id.
16.ObjavljenouUdine1594.;vidiD.P.Walker,Spiritualand
DemonicMagicfromFicinotoCampanella(London,1958.),str.
141.
17.TojeYatesinomiljenje,str.136.
18.FrancisciGeorgiiVenetiMinoritaeFamiliae,DeHarmonia
MundiTotiusCanticaTria(Venecija,1525.).
19.Yates,str.155.
20.Ibid.,str.136.
21.VidiJ.Flamant,Macrobe(Leiden,1977),str.544id.
22.GiulioCamillo,LIdeadelTeatro,uTutteleopere(Fi
renca,1550.),str.67;v.Yates,str.140.
23.Ficino,Vitacoeh,19.poglavlje.
24.Opera,II,str.1768.
25.VidiE.Gombrich,IconesSymbolicae,uSymbolicImages:
StudiesintheArtoftheRenaissanceII(Oxford,1978.),str.222,
bilj.82istr.15859.
26.VidiE.Iversen,TheMythofEgyptanditsHieroglyphsin
EuropeanTradition(Kopenhagen,1961.).
27.E.Garin,Storiadellafilosofiaitaliana,sv.1(Torino,1966.),
str.383.
28.Comp.inTimeaum,str.27,uA.Chastel,MarsileFicinet
lArt(eneva,1954.),str.105,bilj.5.
29.Theol.Plat.,XV,13;viditakoerGarin,str.4012.Predajao
tomunutarnjemuokudolaziodPlotina,Eneade,I,6,9.Za
Ficinajetofantazmikiorganusmjerenpremavrhu
(inteligibilnomesvijetu).
30.P.O.Kristeller,JZpensierofilosoficodiMarsilioFicino,
izmijenjeniproirentalijanskiprijevod(Firenca,1953.),str.218
id.
31.VidiVerbeke,str.498507.
32.ZapovijestocculusspiritalisvidiH.Lewy,Chaldean

OraclesandTheurgy:Mysticism,MagicandPlatonisminthe
LaterRomanEmpire(Kairo,1956.;reprintPariz,1978.
posredovanjemM.Tardieua),str.370id.
33.Chastel,MarsileFicinetlArt,str.147.
34.Prooem.inPlatonisParmenidem(Opera,II,str.1137).Toje
naprostolatinskiprijevodizrazakojimjeKsenofontoznaio
Sokratovumetodu(paizeinspoude).Oozbiljnimigrama
FicinainjegovihsuvremenikavidiEdgarWind,Pagan
MysteriesintheRenaissance3.izdanje(Oxford,1980.),str.236
38.
35.WindihpripisujeuenikuNikoleKuzanskoga,Giovanniju
AndreasuizBussija.
36.OorfikomemituvidiW.K.C.Guthrie,Orphaeusand
GreekReligion,2.izdanje(London,1952.);H.Jeanmaire,
Dionysos:HistoireducultedeBacchus(Pariz,Payot,1950.).
37.Heraklit,fr.52.0orfikojinterpretacijitogafragmentavidi
V.Macchioro,Eraclito,nuovistudisullOrfismo(Bari,1922.).O
interpretacijiinicijacijeuDionizovojigri,vidiAndrewLang,
CustomandMyth(1885.;reprintOoserhout,1970.),str.2944,
poglavitostr.3941;iR.Pettazzoni,Imisteri:Saggiodiuna
teoriastoricoreligiosa(Bologna,1924.).OludusmundiKarla
JaspersavidiD.L.Miller,GodsandGames(NewYork,1973.),
str.16364.ZatumaenjeHeraklitovafragmenta52od
NietzscheadoHeideggeravidiG.Penzo,11nichilismoda
NietzscheaSartre(Rim,1976.).
38.LaFormeetlIntelligible,str.3164.
39.ObiografijibrataF.ColonevidiM.T.CasellaiG.Pozzi,
FrancescoColonna:BiografiaeOpere(Padova,1959.)
40.VidiizdanjeG.PozzijaiL.A.Ciapponija,Hypneroto
machiaPolifili(Padova,1964.).
41.Godine1463.Ficinojekaotridesetogodinjakpreveo
PoimanderapripisanogHermuTrismegistu.Unatonjegovoj

uenosti,glasonjemutekje1467.stigaoizFirenceuTreviso.
42.Yates,str.12324.
43.VidiHypnerotomachia,izd.GuganKerver,str.309.
44.VidimojuraspravuoJ.Flamantovojtezi,Macrobeetleno
platonismelatin,lafinduIVsicle(Leiden,1977.)u"Ordinee
disordinedliesfere"(v.takoermojukritikuFlamantove
knjigeuAevum,1979.).DrugadvaodlomkaizFicinovadjela
odnosesenadoktrinuosilaskuduemeuplanetarnesferei
stjecanjevozila.UsvojojTheologiaplatonica(XVIII,45)Ficino
spominjetrivoziladue(nebesko,zranoimaterijalno)tose,
inise,odnosinaSinezijaizCireneinjegovorazluivanje
vehiculumadivinorisaanimae,kojejeeterinood
materijalnogavozila,svojstvenogaivotinjamaiovjeku(v.
mojuMagiaspiritualsbilj.103).Proklotakoerpraviistu
razliku(vidimojOrdineedisordinedellesfere).Ficinonije
vrstutomegleditu,buduidaunjegovukomentaruPlo
tinovimEneadama(II,6)nalazimoovajodlomak,slianProklu,
MakrobijuiServiju:Exeorumiterumanimabusinnostris
animisaSaturnocontemplatiocautioqueetconservatiodligens
augetur,abJovecivilisetprudenspotissimumgubernatio,a
Martemagnanimitasmaloruminiuriarumqueexpultrix,a
Mercurioinquisitoquaelibetetexpressio,aVenerecharitaset
humanitas,aSolehonestatiscurapudorqueetgloriaestudium
verioris,aLunadeniquererumvitaenecessariamcuraet
providentiadiligens(Opera,II,str.1619.).Neoplotinskiizraz
"vozilo"ovdjesenepojavljuje,kaonitiplanetarnidemonikojise
pojavljujuuKomentaraGozbi.Veomajezanimljivodau
osamnaestojknjizisvojeTheologiaplatonicaFicinonevjerujeu
doktrinuoprolaskuduekrozsfere,kojunaziva
platonistikomfantazijom.Meutim,buduidajeiznosiu
svojimkomentarimaEneadamaiGozbi,inisedasepriklanja
tojteoriji.Jojeudnijedajenespominjeniondjegdje
zasluujepoasnomjesto,odnosno,uknjiziDevitacoelitus

comparanda.Zapravo,nijednoteorijskoopravdanjeastroloke
magijenijetolikojednostavnokaoidejadasetijekomsvoga
silaskaduaobavijaastralnomhaljomkojaodgovara
trenutanimutjecajimaplaneta.Walker(str.39)vjerujedaje
Ficinoizbjegavaotoobjanjenjeradinjegoveheretikenaravi:
uistinu,onopretpostavljapreegzistencijuduakojese
utjelovljuju,topredstavljatragorigenizmailidoktrineo
reinkarnaciji.NemogaviiskljuitiWalkerovuinterpretaciju,
odsutnostdoktrineovoziludueuknjiziDevitacoelitus
comparandakojasadriotreizjavenagranicisherezom
iznenaujuaje
45.Firenca,BibliotecaNazionale,Conventisoppressi1,1,28.
KomentarcitatuizMakrobija,inSomn.Scip.,I,12,1314,nalazi
seuff5758?rukopisa;v.P.Dronke,Fabula:Explorationsinto
theUsesofMythinMedievalPlatonism(LeideniKln,1974.),
str.112:ASaturnoenimtristiciam,alovemoderationem,aMarte
animositatem,aVenerecupiditatem,aMercuriointerpretandi
possibilitatem,aSolecaloremqui[est]etica,idestsentiendivis,
dicitur,aLunaphyticamaccipit,quodappellaturincrementum.
46.Philosophiamundi,IV,io,uPatrologiaelatinae,v.CLXXII,
stupac88,izd.Dronke,str.173.Istaseidejapojavljujeu
komentaruMakrobiju,f5or,citiraoDronke,ibid.
47.PismoFilippuValorijuod7.studenoga1492.,uOpera,str.
888,citiraoChastel,FicinetlArt,str.170.
48.VidimojukritikuAgambena,str.387.
49.E.PanofskyiF.Saxl,DurersMelencholiaI,LeipzigiBerlin,
1923.;v.takoerE.Panofsky,TheLifeandArtofAlbrecht
Durer(1943.;Princeton,1965.),5.poglavlje;R.Klibansky,E.
PanofskyiF.Saxl,SaturnandMelancholy(London,1964.).
50.VidiFicino,Amore(izd.Ottaviano)VI,9,str.100101.
51.JohannesizHasfurta,f.4.
52.Ibid.,f.22V.

53.Ibid.,f.22r.
399
54.Ibid.,f.41.
55.Problemata,XXX,1:Zatosugenijimelankolini?
OpsenuraspravuotompitanjunapisaojeW.Muri,
MelancholieundschwarzeGalle(1953.),uFlashar,Antike
Medizin,str.16591.
56.VidiMuri,str.167.
57.Dememoriaetreminiscentia,citiranouKlibansky,Pa
nofskyiSaxl,str.69id.
58.Theol.plat,XIII,2.
59.Vitacoei,II:Saturnusnonfacilecommunensignificathu
manigeneriscjualitatemtamquamsortem[vidivonHasfurt,f.
i62r;tekstjeoitopogrean:atquefortem]serfhominemahaliis
segregatum,divinum,autbrutum,beatum,autextrema
miseriapressum.
60.Agamben,str.619.
61.Chastel,str.165.
62.Kristeller,str.230.
63.PismoMatteuCorsinuuTomoPrimodelledivinelettere
delgranMarsilioFicino,tradotteinlinquatoscanaperM.
FeliceFigliuciisenese...,InVinegia,AppressoGabrielGiolitio
deTerrari(1546.),i4rv.
64.Campanella,uOperediGiordanoBrunoeTommasoCam
panella,acuradiA.GuzzoeR.Amerio(MilanoiNapulj,
1956.),str.1053.
65.Ibid.,str.1054.
66.Freud,Metapsychology.
67.Agamben,str.13.
68.Agamben,str.19.,citiraWiliamaizAuvergnea,Deuni
verso,I,3,7.
69.SrenKierkegaard,EntenEller:Unframmentodivita,na

talijanskipreveoA.Cortese,sv.I,Milano,1976.,str.74
70.Chastel,str.168.
71.Am.,VI,9,str.100101.
72.Theol.plat.,XVI,7.

3.Poglavlje
1.EvokakogajeprikazaobiografGiovanniCorsi,usvome
Vitanapisanome1506.iobjavljenome1771.uPisi:Staturafuit
admodumbrevi,gracilicorporeetaliquantuminutrisque
humerisgibboso:linguaparumperhaesitante,atqueinprolatu
dumtaxatlitteraeSbalbutiente:etutraquesinegratia:cruribus,
acbrachiisserfpraecipuemanibusoblongis:fadesUliobducta:
etquaemitemacgratumadspectumpraebentcolor
sanguineus,capilliflavi,accrispantes;utquisuperfrontemin
altumprominebant.OsimCorsijevebiografije,postojijojedna,
vjerojatnoPietraCaponsachija,udugakojiskraenojverziji(v.
R.Marcel,MarsileFicin,str.679id.).Iznjedoznajemosljedee
pojedinosti:Ficinojeuioudvosatnimterminima;u
meuvremenujesviraolirukakobiodmorioduh(svoje
eterinotijelo).Mnogojeskrbiozasvojezdravlje,kojejebilo
krhko.Kakobiosnaioduh,pijuckaojevino;gdjegodbibio
pozvan,sasobombidoniobocusvogadobrogavinaiz
Valdarna,jerjemijeanjepia,navodno,loezaten.Sveto
pokazujedajeismslijediopreporukeizsvojeraspraveDevita.
2.ZadjeloPicadellaMirandolasluiosamsesljedeim
reprintom:GiovanniPicodellaMirandolaGianfrancescoPico,
Operaomnia(1557.1573.).ConunaintroduzionediCesare
Vasoli(Hildesheim,1969.),sv.1(reprodukcijabaselskoga
izdanja:OperaomniaIoannisPiciMirandulaeConcordiaeque
comitis...).ZaCommentosamsetakoersluioqelovitim
izdanjemE.Garina(Firenca,1942.),jedinimizkojegaodlomcio
MarsiliuFicinunisuodstranjeni.Viemanjeklasinodjeloo

PicujeonoEugenijaAnagninea,G.PicodellaMirandola:
Sincretismoreligiosofilosofico,1463.14.91(Bari,1937.).
BibliografijaoPicudellaMirandolisadranajeuknjiziHenrija
deLubaca,PicdelaMirandole:Etudesetdiscussions(Pariz,
1974.).Posebicevaljaspomenutiraspravuookolnostima
vezanimauzpisanjeCommenta,str.84id.(zatekstCommenta
vidiOpera,I,str.898923).ViditakoerWindovustudiju,
AmorasaGodofDeath,uPaganMysteries,str.15270,
osobitostr.15457.
3.Lubac,str.85.
4.Ibid.,str.85,bilj.2.
5.Op.,I,str.897ab.
6.Ibid.,str.922ab.
7.Garin,izd.,str.466,488,499,559.
8.TemaconcordiadiscorsizmeuPlotinaignostika(kojimase
suprotstavljausvojimEneadama,II,9;vidimojVolmagique
dansFAntiquittardive",Revuedel'histoiredesreligions,1981.,
str.5766,gdjejetajproblempredstavljentekpovrno)jednaje
odomiljenihtemaHansaJonasakojionjojraspravljau
drugomedijelusvojeGnosisundsptantikerGeist(Gttingen,
1954.;toje,zapravo,prvidiodrugogasveskatoganedovrenoga
djela)teudrugim,kasnijeobjavljenimstudijama.Godine1975.
onmije,meutim,povjeriodaodustajeodsvogamladena
kogasna,naime,danapieknjiguukojojepokazatidaje
Plotinmetafizikinastavljagnostika.UJonasovojizvrsnoj
knjiziGnosticReligion(2.izdanje,1963.)izbrisanjediokojise
tiePlotina(vidimojukritikutalijanskogaprijevodaknjige
GnosticReligionuAevum,1976.).Upogleduanalogijaizmeu
gnostikemitologijeiPlotinovemisli,viditankoutnustudiju
H.Ch.Puecha,PostitionspirituelleetsignifationdePlotin,u
EnqutedelagnoseI:Lagnoseetletemps(Pariz,1978.),str.55
82.VienemoguprihvatititezuC.Elsasakojusamkomentirao

iprihvatiousvomnavedenomlanku,naime,dasuPlotinovi
neprijateljiuEneadamaII,9ivirinuovikranskoga
polemiaraArnobiusazapravobiliistagrupakojajeokruivala
Ameliusa,Plotinovauenika.Ubiti,Plotinovineprijatelji
propovijedajudoktrinukojasadrinatruhevalentinovskoga
gnosticizma:onivjerujudasusvijetinjegovstvoriteljzliidaje
samaduasvijetaiskusilapad;tosePlotinatie,stvoritelj
kozmosamoebitisamodobar,kozmosjesavrenstvocjeline,
aduasvijetajeiznadpromjenjivosti.Paipak,Plotinovashema
emanacijaBia(takozvanaaleksandrijskashema)kojaje
istodobnoipostupnipadIntelektaumateriju,proistjeeiz
procesadevolucije(izrazHansaJonasa),tipinogaza
siroegipatskegnostikesustave.
9.Amore,VII,13.
10.VidiKristeller,IIpensierofilosofico,str.210.Picoseu
svomeKomentarusluitimFicinovimizrazom,str.909b10a.
11.Theol.plat.,XIV.
13.Commento,1,11,str.901a.
14.Ibid.,str.901b.
15.Ibid.,III,10,str.919b.
16.Lubac,str.308,bilj.1iskljuujetuhipotezu:Vanodjelo
poputovoganemoesetumaitinatimosnovama.
17.Commento,str.920a.
18.Ibid.,str.919b.
19.Lubac,str.32526.
20.Ibid.,str.325.
21.Ibid.
22.Commento,str.921a.
23.Ibid.,III,10,str.92iab.
24.Ibid.,III,8,inStanza,IV,str.9i5bi7b.
25.Ibid.,str.916b.
26.Ibid.,str.917a.

27.Ibid.
28.Ibid.,str.910a.
29.VidiWind,str.154.
30.Ibid.,str.155.
31.G.deRuggiero,RinascimentoRiformaeControriforma
(Bari,1966.),str.454.
32.BrunovetalijanskezapiseuredilisuG.GentileiV.
Spampanatoutrisveska,Opereitaliane(I:Dialoghimetafisici,
sbiljekamaG.Gentilea;II:Dialoghimorali,uzbiljekeG.
Gentilea;III:Candelaio.Commedia,uzuvodibiljekeV.
Spampanata),2.izdanje(Bari,192325).Timsamseizdanjem
sluio.Talijanskidijaloziponovnojeujednomesveskuobjavio,
uskladusGentileovimizdanjem,G.Aquilecchia(Firenca,
1958.).toselatinskihdjelatie,sluiosamsereprintom
nacionalnogaizdanjaTocca,Vitellija,ImbrianijaiTallariga:
JordaniBruniNolaniOperaLatineconscripta:Faksimile
NeudruckderAusgabe,18791891u3sveskai8dijelova
(StuttgartiBadCannstatt,196162).Zatalijanskesamdijaloge
konzultirao(nepotpuno)izdanjeA.Guzza(MilanoNapulj,
1956.).ZadijalogDeglheroicifuroritakoersamsesluio
izdanjemF.Flore(Torino,1928.)kaoiizdanjemP.H.Michelas
francuskimprijevodom(Pariz,1954.).BibliografijaoBrunuje
golema.TojerazvidnoizBibliografadiGiordanoBruno(1582
1950)urednikaV.Salvestrinija(Firenca,1958.)(injezinih
dodataka).Konzultiraosambrojnadjela;inisedauistinu
znaajnadjelaoBrununisutakobrojna.Medunjimasu:Luigi
Firpo,IIprocessodiGiordanoBruno(Napulj,1949.),izvrsna,
premdanepotpuna,rekonstrukcijasuenjaBrunu;Antonio
Corsano,IlpensierodiGiordanoBrunonelsuosvolgimento
storico(Firenca,1940.),djelokoje,premdaveomakorisno,
sustavnozanemarujeBrunovumagijskumisaoimne
motehniku.Istijenedostatakoitiuranijimstudijama:Erminio

Troilo,LafilosofiaGiordanoBruno,u2sveska(TorinoiRim,
1907.1914.)iGiordanoBruno(Rim,1918.);GiovanniGentile,
GiordanoBrunoeilpensierodelRinascimento(Firenca,1920.);
LeonardoOlschki,GiordanoBruno(Bari,1927.);EdgarPapu,
GiordanoBruno:Viatasiopera(Bukuret,1947.);Bertrando
Spaventa,Rinascimento,Riforma,Controriforma(Venecija,
1928.);AugustoGuzzo,
1dialoghidiGiordanoBruno(Torino,1932.),itd.Osobitovrijedni
podacioBrunusadranisuuP.O.Kristeller,Eight
PhilosophersoftheItalianRenaissance(Stanford,1964.)teuE.
Garin,LaculturafilosoficadelRinascimentoitaliano(Firenca,
1961.)iStoriadellafilosofiaitaliana,sv.
2(Torino,1966.).LafilosofiadiGiordanoBruno(Firenca1955.)
NicoleBadalonijanadahnutajemarksizmnom,aneizravan
utjecajmarksizmaprisutanjeuknjiziHlneVdrine,La
ConceptiondelanaturechezGiordanoBruno(Pariz,1967.).
KnjigaFrancesA.Yates,GiordanoBrunoandtheHermetic
Tradition(LondoniChicago,1964.[Hrvatskoizdanje;Fabula
Nova,Zagreb,2007.])idaljejeveomaznaajno,osobito
nadopunjenopromiljanjimaoBrunusadranimauTheArtof
MemoryinovijojAstraea.Yatesinajeneporecivazaslugau
tometojeintegriralaBruninodjelounjegovkulturoloki
kontekst;poprviputupovijestimodernefilozofijeBrunonije
prikazankaonespretan,groteskanibakantskiprethodnik
modernemisli,negokaojedanodnajdojmljivijihpredstavnika
renesansnemisli.Toje,uosnovi,pitanjeprimjenerazliitih
kategorijainjegovavrednovanjapremastandardimadrugoga
vremena,stogapovjesniariidejamorajubitizahvalnigospoi
Yatesnanjezinupodrobnomobjanjenjutihrazlika.Tojenije
sprijeilodahermetikimaoznaisvakovrsnedoktrinekasne
antike,kojimasehermetizamuistinukoristio,aliijepodrijetlo
nijebilohermetiko.Citatiutekstuiubiljekamauskladusu

sizdanjimaBrunovihdjelaspomenutihnapoetkuovebiljeke.
Ulomakkojisetieispitivanjaod30.svibnja1592.,ponovnoje
objavljenuGentileovuizdanju,II,str.2ii,bilj.1.
33.Tisubiografskipodacineporeciviinalazeseugotovosvim
djelimacitiranimagoreubiljeci32.
34.J.R.Charbonnel,LEthiquedeGiordanoBrunoetle
deuximedialogueduSpaccio...Contributionl'tudedes
conceptionsmoralesdelaRenaissance(Pariz,1919.),str.35
35.Ibid.,str.276.
36.Henninger,str.44.
37.VidiKellerovuopaskuuLeSoleillaRenaissance,str.63
64.ODiggesovubeskonanomempirejskomnebuzapravo,
tradicionalnaidejaviditakoerDebus,str.8788.
38.VidiKeithThomas,ReligionandtheDeclineofMagic,
(Harmondsworth[1971.],1978.),str.412.OJohnuDeeju
openito,vidiPeterJ.French,JohnDee:TheWorldofan
ElizabethanMagus(London,1972.).
39.Op.it.,I,str.21.
40.Ibid.;vidiDedoctaignorantia,II,str.1112.
41.Op.cit.,I,str.92.
42.P.Ramus,DereligioneChristiana,izd.Frankfurt(1577.),str.
11415,citiranouYates,TheArtofMemory,str.237.
43.Yates,ibid.,str.23435.
44.Ibid.,str.237.
45.Ibid.,str.261.
46.Vidigore,biljeka38.
47.Yates,TheArtofMemory,str.266id.
48.CitiranouYates,ibid.,str.278.
49.G.PerkinsCantabrigensis,Antidicsonus(London,1584.),
str.45,citiranouYates,str.27475.Perkinsje,uosnovi,imao
pravoivienegotojeYatesmislila;tonojedajeupogledu
PetraizRavenneposrijediposvenekodljivapraksa(onvjeruje

dajeslikastareljubaviosobitoprikladnazabiljeenjeu
pamenju,radinjezinaemotivnoganaboja).Meutim,u
Brunovusluajutatehnikapoprimasustavnikarakter,oemu
svjedoinjegovveomazanimljivodlomakizSigillussigillorum
(Op.lat.,II,2,str.166):Excitentergo,quaecomitantediscursu,
cogitationefortiquephantasiamoventaffectum,quibusque
zelantes,contemnentes,amantes,odientes,maerentes,gau
dentes,admirantes,etadsensuumtrutinamreferentes,cum
zeli,contemptus,amoris,odii,maeroris,gaudii,admirationiset
scrutiniispeciebus,cummemorandaereiformaefficimur.
Porrofortioresatquevehementioresfortiusconsequentiaqu
adamatquevehementiusimprimunt(21).Hasautemsiveltua
velreiconcipiendaenaturanonadferat,industriacitetaffectus.
Inistisenimexercitationedumadoptimospessimosquemores
viamaperit,sedetadintelligentiamet(quantumperhominem
fieripotest)omniumproviribuseiusdemactivitatem.
Confirmaturhoc,quodpopulietgentes,quibuspromptiorest
libidoetira,suntactivions;etexiisdemintenseodienteset
amantesopprimeimpios,autsisesevertantquodivinuseos
agatamoratquezelus,apprimereligiososhabes,ubiidem
materialeprincipiumsummamadvirtutempariterproximum
esseatqueadvitiumpotesagnoscere(22).Huneamorem
omniumaffectuum,studiorumetaffectuumparentem(qui
proximeallatacausageminusest)daemonemmagnum
appellavitantiquitas,quemsitibiaffabreconsiliaveris,omni
proculdubioniltibisupereritdifficile.Itaque,proutexpedit,
explicavimus,undequasiperartemnonsolumrerum
memoriam,sedetveritatematquesapientiamperuniversum
humanompossisassequi(23).Brunoneporiedaemocije
otvarajuputpremanajplemenitijemu,aliistodobnoi
najizopaenijemuobiaju;paipak,onjemiljenjadasusve
emocijeukljuujuionekojebisemoglesmatratinegativnima

ilinemoralnimapovoljnezamnemotehniku.
50.P.H.Michel,citirajuiSellersa,siguranjedajetiskarbio
JohnCharlewood.VidipredgovorGiordanuBrunu,Des
fureurshroques(Pariz,1954.),str.8.
51.Yates,TheArtofMemory,str.284.
52.Ascl,IX;vidiFicino,Op.,II,str.1865;Bruno,Op.it.,II,str.
180.
53.Op.lat.,II,2,str.133;odlomakucijelostiglasiovako:
Primuspraecipuusquepictorestphantasticavirtus,praeci
puusprimusquepotaestincognitativaevirtutisadpulsu,vel
conatusvelinditusnoviterquidamenthusiasmus,quoveldivino
velhuicsimiliquodamafflatuadconvenienteraliquid
praesentandumexcogitatumconcitantur.Idemadutrumque
proximumestprincipium;ideoquephilosophisuntquo
damodopictores,atquepotaepictoresetphilosophi,pictures
philosophietpotae,mutuoqueveripotae,veripictoresetveri
philosophisediliguntetadmirantur;nonestenimphilosophus,
nisiquifingitetpingit,undenontemereillud:"intelligereest
phantasmataspeculari,etintellectusestvelphantasiavelnon
sineipsa";nonestpictornisiquodamodofingatetmeditetur,et
sinequandammeditationeatquepicturapotanonest.
Phantasiamergopictorem,cogitativampotam,rationem
philosophumprimumintelligito,quiquidemitaordinaturet
copulantur,utactusconsequentisabactupraecedentisnon
absolvatur.
54.Yates,str.253,prevoditajizrazovako:razumijevanjejest
promiljanjepomouslika.No,glagolspeculari,uizrazu
intelligereestphantasmataspecularinemoeimatidrugo
znaenjedolipromiljati,promatrati,gledati.Zapravo,
intelektrazumijevagledajuifantazmeprojiciranenaekran
unutarnjesvijesti.
55.CitiranouGombrich,str.123.
56.Odnosno,GiorgioAgamben.Upogledukontekstadijaloga,

vidiJohnCharlesNelson,RenaissanceTheoryofLove:The
ContextofGiordanoBrunosEroicifurori(NewYork,1958.).
MoramosesloitidanaslovHerojskizanosipodsjeananaziv
sindromaamorhereosiliheroycus.No,GiordanoBrunone
rabirijeherojbaremneukontekstudijalogau
neoplatonistikomesmislu(bieizmeusvjetova,viadua
osloboenaodtijela,vrstademona).Naprotiv,Brunovje
herojovdjeljudskilikkojijesposobanvoljnomanipulirati
fantazmama,itotehnikomkojaseosnivanamnemotehnicii
magiji,tejetakoersposobanuzdiisedospoznajeinteligencij
skogasvijeta.Herojskiarstoganijenekiuznemirujui
sindrom,negoposebnasposobnostkojasesastojiuispravnom
kanaliziranjuemocija.Onikojijeposjedujusudivlji(vidi
gore,biljeka49),sposobnizaintenzivnuljubavimrnjukoje
stimulirajunjihovuimaginacijuipamenje.Samoonimogu
postatiheroji,odnosno,samoonimoguovladatipristupom
noetikomesvijetukojijedoputensvecimaboanskom
milou.Herojjeopreansvecu,iBrunodridajeboljebiti
herojnegosvetac.UpravostoganaslovHerojskizanosinema
nikakvevezesamorhereos.
57.VidimojspomenutilanakLevolmagique...
58.R.Mondolfo,FigureeideedellafilosofiadelRinascimento,
talijanskiprijevod(Firenca,1970.),str.73.
59.E.Garin,Laculturafilosofica,str.703.
60.G.Gentile,GiordanoBrunoeUpensierodelRinascimento,
str.91.
61.VidiV.Spampanato,LantipetrarchismodiGiordanoBruno
(Milano,1900.).
62.VidiH.P.Duerr,Traumzeit:UberdieGrenzezwischen
WildnisundZivilisation(Frankfurt,1978.),str.73.
63.A.Sarno,LagenesidegliEroicifuroridiGiordanoBruno,
Giornalecriticodellafilosofiaitaliana(Rim),1920.,str.15872;

viditakoerF.FlorinpredgovornjegovuizdanjuDegleroici
furori,str.xx,kojiseslaesaSarnovominterpretacijom.
64.Candelaio:ComediadelBrunoNolano,Academicodinulla
Academia,dettoilFastidito.InParigi,AppressoGuglielmo
Giuliano,AlSegnodelAmicizia,1582.(Op.it.,III,1923.).Junak
komedije,nekolovanislikarimenaGioanBernardo,
poistovijeenjesaSpampanatom(str.xxxii)kaonapuljski
slikarGiovanBernardo,ueniktadaglasovitogaAndre
Sabatinijakojijedjelovaodo1600.Meutim,nesmijemo
previdjetiinjenicudajeGioanBernardoanagramodGiordano
Brunotedapotonjiseberadonazivaslikarom,filozofskim
slikaromipjesnikom,ijejeplatnopneumaabojefantazme.
TakoervaljanaglasitidaBrunoprihvaa,bezkomentarau
svojimdjelimaomagiji,Ficinovskolasticizamkojemuserugau
Candelaio.Ovdjedostajecitiratidefinicijuduha(Thesesde
Magia,XII,Op.lat,III,str.462):Animaperseetimmediatenon
estobligatacorpori,sedmediantepiritu,hocestsubtlissima
quandamsubstantiacorporea,quaequodammodomediainter
substantiamanimalemestetelementarem;ratioveroistius
nexusest,quiipsanonestomninosubstatiaimmaterialis.Slijedi
definicijauniverzalnogaduha(DeMagia,ibid.,str.4089):Etex
harumrerumexperientia,aliispraetermissisrationibus,
manifestumestomnemanimametspiritumhaberequandam
continuationemcumpirituuniversi,utnonsolumibi
intelligaturesseetincludi,ubisentit,ubivivificat,sedetiamet
immensumpersuamessentiametsubstantiamsitdiffusus,ut
multiPlatonicorumetPythagoricorumsenserunt....Porro
animusipsecumsuavirtutepraesensestquodamodouniverso,
utpotetalissubstantia,quaenonestinclusacorporiperipsam
viventi,quamviseidemobligata,adstricta.Itaquecertisremotis
impedimentis,statimsubiotque,praesenteshabetspecies
remotissimas,quaenonpermotumilliconiunguntur,utnemo

inficiabitur,ergoetperpraesentiamquandam.(No,on,
primjerice,vjerujedasenosmoetransplantiratitedaje
transplantdjelotvorankrozvrlinudue.)
63.JacquesduFouilloux,LaVnerieetl'adolescence,izd.
GunnarTilander(Karlshamn,1967.).Uzbrojnafrancuskaizdanja
kojasusenizalasvedo1650.,djelojeprevedenoinanjemaki,
engleskiitalijanski.Premdajeestooponaano,izalojeiz
uporabepoobjavljivanjuVnerieroyaleRobertadeSalnovea,
1655.
66.ComplainteducerfmonsieurdeuFouilloux,Guillaume
Bouchet,str.18083,Tilander.
67.Tajjesonettumaennamnogenaine.Ovdjeunavesti
samonekeprimjere:Olschki,str.9697;Spaventa,str.22425;
Guzzo,str.15355;Garin,uMedioevoeRinascimento(Bari,
1954.),str.198i21011;Papu,str.98100;Badaloni,str.5463,
itd.
68.Scioltodallinodideperturbatisensi;tajizraz,slianonomu
kranskogapolemiaraArnobiusa(4.stoljee),liberatienodis
membrorum,pripada,inise,Kaldejskhnproroanstvima
JulijanaTeurga(vidimojlanak,Levolmagique...).
69.TojeYatesinainterpretacija,TheArtofMemory,str.25859.
OnaseodnosinaSigillussigillorum,Op.lat.,II,2,str.19091.U
tomodlomkuBrunozapravogovoriosv.Tomi,Zarathutrii
sv.Pavlu,noneidaimjeonslian;navodiihkaoprimjere
pojedinacakojisudosegnulinajviuekstazuukojoj
imaginatiumcaelum(inteligencijskisvijetkakvimgazamilja
izvoadokmanipulirafantazmama)odgovara
transcendentalnojzbilji.Meutim,dvijestraniceposlije(str.
193)Bruno,inise,mislinasebe,kadapie:Egoeum,quitimet
acorporeis,numquamdivinisfuisseconiunctumfacile
crediderim;vereenimsapiensetvirtuosus,cumdoloremnon
sentiat,estperfecte(utpraesentisvitaeconditioferrepotest)

beatus,siremrationisocultovelisaspicere.Tovjerojatno
objanjavanjegovuravnodunostspramsmrtnekazne.
70.VidiS.Lunais,RecherchessurlaLune,I(Leiden,1978.),str.
122id.
71.VidiF.A.Yates,Astraea:TheImperialThemeintheSixte
enthCentury(LondoniBoston,1975.),str.85.
72.VidimojlanakInterlunamterrasque...ncubazione,
catalessiedestasiinPlutarco",uG.Piccaluga(ur.),Perennitas:
StudiinonorediA.Brelich(Rim,1980.),sadausveskuIterin
silvis,I,str.5376;Expriencesdel'extase,str.10317.
73.VidiJ.Festugire,LaPhilosophiedel'amourdeMarsilePlein
etsoninfluencesurlalittraturefranaiseauXVIesicle(Pariz,
1941.).
74.VidiMagendie,LaPolitessemondaineetlesthoriesde
l'honnteenFranceauXVITsicle(Pariz,1925.),s.a.,sv.1,str.
271;EmilePicot,LesFranaisitalianisantsauXVsicle(Pariz,
1906.1907.);E.Bourciez,LesMoeurspoliesetlalittraturede
coursousHenriII(Pariz,1886.).
75.VidiG.Weise,LidaleeroicodelRinascimentoelesue
premesseumanistiche(Napulj,1961.),II,str.104.
76.Ibid.,str.52103.
77.Ibid.,str.105.
78.Ibid.,str.49.
79.Ibid.,str.7677.
80.VidiH.Champion,HistoirepotiqueduXVIesicle(Pariz,
1923.),I,str.167,citiraoG.Weise,II,str.45.J.Festugiretaj
fenomenpripisujeprijevodimasrednjovjekovnihromansi:"One
subiletolikopopularnedasumeupratnjomFranjeI.iHenrika
II.ponovnouspostavljeniCoursdamourskodeksom
ponaanja,kaoipravaljubavnajurisprudencijaomiljenameu
srednjovjekovnimgospama(str.3).StoseG.Weiseatie,on
nijeuspiouspostavitigenteskuvezu,premdajeonaoita,
izmeuFicinovaplatonizmaifrancuskeljubavnepoezije16.

stoljea.
81.Yates,Astraea,str.52.
82.Ibid.,str.77.Oslinomesimbolizmunafrancuskome
dvoru,vidiSheilaFfolliott,CatherinedeMediciasArtemisia,
uMargaretW.Fergusonidr.(ur.),RewritingtheRenaissance
(Chicago,1986.),str.22741.
83.Yates,Astraea,str.73.
84.Ibid.
85.Ibid.,str.78id.
86.Ibid.,str.76.
87.Ibid.,str.7677.
88.Ibid.
89.Ibid.,,str.9496.
90.LunamaCrkva(isolarniKrist)predstavljakabalistiku
tradiciju(vidiF.Secret,uLeSoleillaRenaissance,str.225).
91.Bruno,Op.it.,II,str.479,bilj.1istr.481,bilj.1.Osim
bolizmuKirke,vidimojlanakGiordanoBrunotrala
MontagnadiCirceeilFiumedelleDameLeggiadre,uA.
AudisioiR.Rinaldi(ur.),Montagnaeletteratura(Torino,
1983.),str.7175.
92.KirkajeveomavanauBruninojmnemotehnici.Onase
pojavljujebaremetiriputa.Prvo,uSigillussigillorum,30,Op.
lat.,II,2,str.171:ACircaeisdemumvelutipoculisabstinentes,
caveamusneanimusasensibilibusspeciebusillectus,itasuiin
ipsifixionemfaciat,utintelligibilisvitaepriveturdilitiis,
vinoqueaffectumcorporeorumetvulgarisauthoritatis...
ebrius,perpetuoinpraesumtuosos,ignorantiaedomicilium
titubandopernoctet,ibidemqueturbataephantasiaevelut
insomniisexagitatus,amissisconnatisalisintelligentiae,
promet,etProteicontemplatusvultum,nunquamconcinne
formatam,inquaconquiescat,specieminveniat.tovie,to
objanjavaslikuKirkeuDeglheroicifurori.Naravno,ucjelini

BrunovaUmijeupamenjaonamoeimatiidrugufunkciju,
tehniku.UTrigintaSigillorumExplicatio(ibid.,str.14849)
onasvojeimedajejednomeodpeatakojisuprostorni
ustrojfantazmii,vjerojatno,oblicimeditacije:Circaeorum
camporum,hortorumetantoroum,vicesimisextividelicet
sigilii,explicatio.etiripoljapredstavljajuetiriodlike(vrue,
hladno,suho,vlano).Sigillumistumhocinaenigmate
quandoqueimplicavimus,dodajeBruno.TreiseputKirka
pojavljujeuAenigmaetParadigma,uvoduuArsBrevisalia
kojeslijedinakonArsMemoriaeiArsBrevis,uklopljenihuDe
umbrisidearumposveeneHenrikuIII.(Op.lat.,II,str.17072).
ZnaenjeKirkejeovdjeistokaoiudvadesetestompeatu
tridesetogasigila.
Explicatio:
CogepotensCircesuccostibiinatriaseptem
Quaequesitetspeciesingenusactasuum.
HinemedicaCircebrevissimoleviquestudiomemoriaeins
criptasaffixashabetsimpliciumomniumqualitates,etquali
tatumgradus(str.171.).Ukratko,Kirkajeglavnaosobau
dijaloguoCantusCircaeus(adearnmemoriaepraxim
ordinatusquamipseludiciariamappellot).Adaltissimum
PrincipemHenricumdAngoulesmemagnumGalliarum
Priorem,inProvinciaRegislocumtenentem...Parisiis,Apud
AegidiumGillium,viaS.IoannisLateranensis,subtriumco
ronarumsigno,1582.;(Op.lat.,II,179210).Tajulomakiz
razgovoraizmeuKirkeiMoerisaveomajezanimljivjer
izvrsnoportretiraboicuDijanu:Teavpello;QuamHecatem,
Latonam,Dianam,Phaeben,Lucinam,Triviam,Tergeminam,
Deamquetriformemdicimus.Siagilis,omnivaga,
pulcherrima,clara,Candida,casta,innupta,verecunda,pia,
misericors,etintemerata.Iaculatrix,honesta,animosavenatrix,
reginacadi,maniumgubernatrix,deanoctis,rectrix

elementorum,terranutrix,animantiumlacatrix,marisdomina,
rorismater,arisnutrix,custosnemorum,sylvarumdominatrix,
tartaridomitrix,larvarumpotentissimainsectatrix,consors
Apollinis(str.188).TojepravalitanijaDijani,naliklitanijama
Djevici.BuduidajeBrunoveustanoviokultDijane1582.,
stigaviuEngleskunijemogaosakritizadovoljstvotojeutoj
zemljipostojalakolakojajeoboavalaistuboicu.Stogase
dijalogDeglheroicifurorinemoetumaitisamokao
elizabetinskaalegorija,negomuvaljapridatiidrugo,
istananijeznaenje.(Vidimojnavedenilanakubilj.91).

4.Poglavlje
1.Vidimojlanak,Magiaspiritualeemagiademonica.bilj.
118.
2.Amatus,ljubljeni,iamans,ljubavnik,generikisupoj
movikojioznaavajudvaspola.Vidigore,3.poglavlje,bilj.73.
3.Herojisupneumatikabiasuperiornademonima;vididolje,
7.poglavlje,odj.1.
4.Upogleduruokriaraitateljiseupuujunarazborito
konzultiranjeknjigePaulaArnolda(kojajedobraupo
vijesnomedijelu,nomanjkavaudrugimpogledima),LaRose
CroixessesrapportsaveclaFrancMaonnerie:Essaide
synthsehistorique(Pariz,1970.),i,poglavitoF.A.Yates,The
RosicrutianEnlightenment(London,1972.),takoerprilino
openita.Stoseprovenijencijeruokriarskogamanifestatie,
nemadvojbedagajesastaviokrugprijateljaJohannaValentina
Andreae,mozgaskupine.
5.ThesesdeMagia,sv.LVI,Op.lat.,III,str.491.Izrazdaemon
magnuspotjeeizFicinovaKomentaraGozbitesugasavjesno
prenijeliFicinovisljedbenici,poevisPicomdella
Mirandolom.
6.VidiEdgarMorin,LeParadigmeperdu:Lanaturehumaine

(Pariz,1973.),str.12640(hrvatskiprijevod;Scarabeus,Zagreb,
2005.)iI.P.Culianu,Religioneeaccrescimento,delpotere,.u
G.Romanato,R.G.LombardoiI.P.Culianu,Religioneepotere
(Torino,1981.),str.173252,poglavitostr.18285.
7.OvdjeBrunoreagiraprotivpreporodateorijaoljepotikao
stanovitogaproportiodijelovatijela(Firenzuola,itd.).Oniznosi
idejuoljepotikaosubjektivnojkategorijikojaovisios
stanovitimtranscendentalnimdatostima.Utompromiljanju
onsamoslijediFicinaidrugerenesansneplatonistekoji,
meutim,istiuastrolokasuglasjakojaodreujuprivlaenja
izmeupojedinaca.
8.0taoistikojpraksividiHenriMaspro,"Lesprocdesde
'nourirleprincipevital'danslareligiontaosteancienne",uLe
Taosmeetlesreligionschinoises(Pariz,1971.),str.467589i
RobertvanGulik,SexualLifeinAncientChina(Leiden,1961.).
9.VidiMirceaEliade,Yoga:ImmortalityandFreedom,2.
izdanje(Princeton,1970.).
10.VidiA.Coudert,SomeTheoriesofaNaturalLanguage
fromtheRenaissancetotheSeventeenthCentury,uMagia
NaturalisunddieEntstehungdermodernenNa
turwissenschaften,StudiaLeibniziana,br.7(Wiesbaden,1978.),
str.63.
11.Ibid.,str.64.
12.Ibid.,str.63id.
13.Ibid.,str.63.
14.Jednosamvrijememisliodajetoizrazcoincidentiae
oppositorum(vidiMotivulcoincidentiaoppositorumla
GiordanoBruno",neobjavljenopredavanjeodstudenoga1970.na
SveuilituuBukuretu),osobitostogatojeobilno
dokumentiranBrunovimfilozofijskimdjelima.Meutim,nato
jetumaenjeprevieutjecaloitanjePatternsinComparative
ReligionMirceaEliadea.OksimoronuBrunovupjesnitvubolje

biseobjasniokaonaznakatehnikeipraksemagijskevrste.
Ovdjenijeposrijedistilskioblik,negokonkretniopisi
kontroliranihpsihikihfunkcija.

5.Poglavlje
1.Walker,SpiritualandDemonicMagic,str.8283.
2.VidiLubac,PicdelaMirandole,str.130id.
3.Olerud,Lidedemacrososmos...(vidigore,1.poglavlje,bilj
9).
4.VidimojuMagiaspirituale,bilj.85.
5.VidiVerbeke,str.53.
6.Ibid.,str.55.
7.OtomenasizvjeujeCiceron,uDedivinatione,1,3,6.
8.Ibid.,1,30.,63.
9.Ibid.,1,51,115.
10.Ibid.,1,19,37.
11.VidiVerbeke,str.267id.,spopisompisacakojisuuoilitaj
fenomen.
12.Ibid.,str.327;v.takoermojuMagiaspirituale,str.391.
13.PrijevodSinezijeveraspravaDe(in)somniissadranjeuII.
sveskuFicinovadjela.NjezinomodernoizdanjedjelojeNicole
Terzaghija,SynesiiCyreniensisOpuscula.
NicolausTerzaghirecensuit(Rim,1944.),str.14387;grkitekst,
bezprijevoda.BoljijeodonogaPatrologiaeGraecae,LXVI(s
latinskimprijevodom).
14.VidiVerbeke,str.32.
15.Ibid.,str.76.
16.Ibid.,str.161.
17.Epiktet,Diss.,III,2,20.
18.Devitacoelituscomparandadovrenjeteknekolikomjeseci
nakonprijevodaSinezijeveraspraveDesomniis.Potonja(Op.,
II,str.1968id.)jeposveenaPierudeMediciju,15.travnja

1489.,dokjedatumposveteDevitacoelituscomparanda10.
srpnja1489.
19.Sinezije,Perienhypnin,IV(134aid.),str.149,16id.
(Terzaghi).
20.Ibid.
21.TotakoervrijedizanovoplatonistaJambliha,Oegipatskim
misterijima,III,14.
22.Sinezije,Desomniis,135363,str.152,1753,5(Terzaghi).
23.VidimojlanakInterlunamterrasque.
24.Dedefectuoraculorum,41,432fid.
25.Desomniis,137.
26.Ibid.,134135.
27.MichelFoucault,LaprosedumondeuLesMotsetles
choses(Pariz,1966.),str.3235.
28.Sinezije,Desomniis,i^2bc,str.147,17(Terzaghi).
29.Ibid.,str.134.
30.NikolaKuzanski,Idiotatriumphans,III;Demente,5.
31.Vitacoel.comp.,XV.
32.KarlPreisendanz,PapyriGraecaeMagicae:Diegriechisc
henZauberpapyri,2sveska,ur.A.Henrichs,Stuttgart,1973.
1974.
33.HansDieterBetz,ur.,TheGreekMagicalPapyriin
Translation,IncludingtheDemoticSpells,sv.1(Chicago,
1986.).
34.ArapskoizdanjeH.Rittera,Stud.Bibl.Warburg,XII,1933,
njemakiprijevodH.RitteraiM.Plessnera,Studiesofthe
WarburgInstitute,br.27,1962.;prvedvijeodetirijuknjiga
Picatrixa,premafrancuskomeprijevoduslatinskoga,odkojih
najstarijapotjeeiz1739.,ukljuenesuuzbirkuSylvaina
Mattona,LaMagiearabetraditionnelle(Pariz,1976.),str.245i
d.ZagonetnoimePicatrixje,moda,iskrivljenoblikimena
Buqratis,spomenutogautekstukaoprevoditeljaraspraveod

talismanimauKritonovuurednitvu;veomajevjerojatnodase
odnosinagrkogalijenikaHipokrata,ijejeimeimalodovolj
nuteinudaosiguraprestidjelatakvevrste.
35.VidiPlessnerovoizdanjeFicinovihrasprava,Devitaimoju
kritikuuAevum,br.54(1980.):397ab.
36.VidiMatton,LaMagiearabetraditionnelle,str.71;tekst,
ibid.,str.72id.
37.VidiSinezije,Desomniis,uFicino,Opera,II,str.1969.
38.VidiA.Coudert,str.59.ToseodnosinadjeloFranciscusa
MercuriusavanHelmonta,kojijedraodaslovahebrejskoga
alfabetapredstavljajufonetskedijagramekojiukazujuna
poloajjezikapriartikulacijizvuka(ibid.).
39.Vidigore,4.poglavlje,bilj.6.
40.VidimojlanakIatroikaimanteis,gdjejetateorija
raspravljenasastajalitanjezineprimjenjivostinasluajeve
grkihekstatiara;Expriencesdel'extase,str.2543.
41.TomoPrimodelleLettere,str.8r.
42.Vitacoel.comp.,III;v.Picatrix,str.171,7(RitterPlessner).
43.VidimojlanakMagiaspirituale.
44.VidiArnold.
45.Walker,str.203id.
46.Ibid.,str.54145.ZaAgrippukaoreferencijamoeuvijek
posluitifrancuskiprijevodK.F.Gaboriaua,LaPhilosophie
occulte,5.izdanje,4sveska(Pariz,1979.).Korisnoizdanjena
modernomnjemakomejestH.CorneliusAgrippavon
Nettesheim,DemagischenWerken,uredioK.Benesch
(Wiesbaden,1982.).

6.Poglavlje
1.Pridjevcelestijalniilinebeski(coelestis)ovdjeznai
eteriniilikvintesencijski,buduidajeetersupstancija
neba.Prisjetimosedajeljudskapneumaodistevrste.

2.Psellus,CommentairedesOracleschaldaques'",str.1132a,u
Oracleschaldaques,avecunchoixdecommentairesanciens,
tekstovesabraoipreveoE.desPlaces(Pariz,1971.),str.16869.
3.VidiH.Lewy,ChaldeanOraclesandTheurgy(Kairo,1956.),
str.178.
4.VidiG.Durand,Luniversdusymbole,RevuedeSciences
religieuses49(1975.):3,89.
5.S.M.Shirokogoroff,PsychomentalComplexoftheTungus
(London,1935.),str.243a.
6.Ibid.
7.R.B.Onians,TheOriginsofEuropeanThoughtaboutthe
Body,theMind,theSoul,theWorld,Time,andFate:NewIn
terpretationofGreek,Roman,andKindredEvidence,Alsoof
someBasicJewishandChristianbeliefs(Cambridge,1951.).
Oniansovasutumaenjakritiziralimnogiuenjaci.
8.Olerud,Lidedemacrocosmos.
9.Onians,OriginsofEuropeanThought.
10.Onians,str.119id.
11.Olerud,str.23.
12.Ibid.,str.23.
13.Radiobjektivneanatomskedatosti(povezanogasele
mentimadivinacije)jetraimasjajnuiglatkupovrinunakojoj
semogureflektirativienja.
14.HermetisTrismegistiIatromathematica(Hocest,Medici
naecumMathematicaconiunctio)adAmmonemAegyptum
conscripta,interpreteIoanneStadioLeonnouthesio,uJoh
hanesizHasfurta,Decognoscendisetmedendismorbis,f.ii3r.
15.Ibid.,f.113V.
16.Prilinoneuvjerljivprimjerjatromatematikihkombinacijas
referencijomnaflebotomikogaovjekanalaziseuHasfurt,f.
5r8v.
17.J.Seznec,LaSurvivancedesdieuxantiques(Pariz,1980.),

str.50.
18.Proindenecessariumestmeminissearietempraessecapiti
atquefaciei,taurumcollo,geminosbrachiisatquehumeris,
cancrumpectori,itd.,do:piscespedibus.
19.Vidigore,bilj.16.
20.ErotskiiniokojimagovoriFicinobilesunarodnoga
podrijetla.OpatTrithemiusonjimagovoriusvomuAntipalus
maleficiorum,spominjuitakoerudnesrednjovjekovne
lijekoveproizvedenemagijom.ineilijekovespominjei
NapolitanacG.B.Porta;vidiW.E.Peuckert,Pansophie:Ein
VersuchzurGeschichtederweissenundschwarzenMagie
(Berlin,1956.),str.316id.WolfgangHildebrandadaptiraoje
Portinereceptekojisusepotompojaviliunarodnoj
knjievnosti(uNjemakojuoblikukojiPeuckertnaziva
magischeHausvdterliteraturneprevedividiomkojioznaava
popiseikatalogepodatakavezanihuzastrologiju,
meteorologiju,medicinu,itd.,neophodneeuropskimseljacima,
vlastelinima,dopoetka12.stoljea).
21.PremaM.Plessneru,toseodnosinakamenuPerzijizvan
firuzag,kojijetirkiz,anesafir.PrimjerjepreuzetizPicatrixa,
str.120,14id.(RitterPlessner).
22.VidiLaMagietraditionelle,str.311.
23.Picatrix,knjigaII.,ibid.
24.Picatrix,prevedenouSeznec,LaSurvivance,str.53.

7.Poglavlje
1.VidiEmileGrillotdeGivry,IllustratedAnthologyofSorcery,
MagicandAlchemy(NewYork,1973.);ikonologijavezanauz
demoneanaliziraseumajstorskomedjeluJurgisaBaltrusaitisa,
LeMoyenAgefantastique:Antiquitsetexotismesdansl'art
gothique(Pariz,Flammarion,1981.).
2.H.Lewy,str.246.

3.Or.chald.,fr.144,str.102(desPlaces).
4.OIyngesvidiLewy,str.13235.
5.Ibid.,str.5.
6.Ibid.,str.19092.
7.Ibid.,str.25254.
8.Or.chald.,fr90,str.88(desPlaces).Malosamizmijenio
prijevod.Teistechthonioikynespojavljujuseiudrugome
fragmentu(91,str.89)uzzraneivodenepse.
9.Lewy,str.28992.TapraksaprethodiProroanstvima;
spominjejePlutarh(v.Culianu,Interlunamterrasque...).tose
kipiatie,onisuseizraivaliodgline,utriboje(crvena,
bijela,crna),simbolizirajuivatrenieter,bijelizrakicrnu
zemlju.Kaovezivnimaterijalrabilisuseleinariivrane.
Kipiisupredstavljaliorlaizmiju.Vosakutribojerabioseza
Hekatu;crvene,bijeleicrnenitibilesudiomagijskoga
arsenala.
10.OslanjamsenalatinskiprijevodMarsiliaFicina,II,str.1879.
Zamoderniprijevod,vidiIamblichus,LesMystresd'Egypte,
sabraoipreveoEdouarddesPlaces(Pariz,1966.).
11.VidiJosephHansen,QuellenundUntersuchungenzur
GeschichtedesHexenwahns(Bonn,1901.),str.125;takoer
HenryCharlesLea,MaterialstowardaHistoryofWitchcraft
(NewYorkiLondon,1957.),str.272.
12.Lea,str.28889.
13.Ibid.,str.553.
14.Ibid.,str.563.
15.Hansen,Quellen,str.19798;Lea,str.302.
16.Lea,str.922,926.
17.Klein,Examen...,predgovor,bilj.34,citiraoLea,str.929
18.Lea,str.91921.
19.Remy,Daemonolatreia,I,6,bilj.713.Prijevodoteavaizraz
focarius.Premdamodanijeposvetoan,klasianprijevod

kojiovdjeslijedimoboljijeodonogaufrancuskomeizdanju
oveknjige,str.204.
20.CitiraoH.P.Duerr,Traumzeit,str.65.ZaDeLancrea
sodomijajevrstaerotskogaodnosakojijeavlunajdrai;zaDe
LancreovuTableaudelinconstance...,vidiBibliografiju.
21.Duerr,str.262,bilj.30.IovdjejeGiordanoBrunotajkojinas
izvjeujeonarodnojpraksierotskemagijekojarasvjetljuje
praksuvjetica.Ovdjenavodimoodlomakuneizmjenjenom
obliku(Op.lat,II,str.187:Sigillussigillorum,45;Deundecima
contractionisspeciekontrakcijesuduhovnepojaveiji
uincimogubitipozitivniilinegativni):Dodajmo[popisu
kontrakcijaduha]osudevrijednuvrstukontrakcijekoju
nalazimouneciviliziranihljudi,prljavihilicemjernih,ijacrna
u,guaibogatijanegototoprirodadoputa,potieputene
uitkeivenerikeodnose,kaoitakozvanaotkrivenjakojasu
jalovaibestijalnateproistjeuizuzburkanostinjihovepohotne
fantazije...Tojbestijalnojvrstipripadajuonikojijedusirovei
gorketraveipovrekojenapuhavatekoji,pomazujuise
maunovoroenadi,svojagolatijelaizlausvjeemuzraku,
utiininoi.Toplinastvorenautimuvjetimaprodireunjihova
tijela,amastprodirekrozporenjihovekoe.Takosepune
receptoritjelesneeljeiproizvodeumjetnosjeme[tj.onosene
izbacujetijekomspolnogaodnosa].Stimuliranivenerikim
meditacijamaprouzroenimanjihovimuvodnimpostupcimai
svimeostalim,onipadajuumlakostanjeuzbuenostiu
kojemuvjerujudasunjihovefantazmikekogitacijezbiljski
ini.Totrajecijeluno,tijekomkojeseliavajuteoparanostii
sokovalibida,akadaseprobudeodtogavienemaniega.No,
onisuuvjerenidasunoproveliuputenomopenjus
mukarcemilienom.Vjerojatnoje,aiprirodno,dasuu
meuvremenuiskusiliveomamoanfantazmikiuitak.Jer,
izbacivanjesjemenanedogaasezaitavatrajanjauobiajenog

spolnogaina,negokasnijeisporije,doksetijeloodmara,samo
kretanjemimaginacije,kadaprolaznazanesenostivanjski
osjeajineprestanoprodirukrozkanalelibida.inisedataj
odlomakpotvrujeidejudasumnogivraeviuivanjem
halucinogenasamotrailiseksualneuitke.Brunovjedokazdo
sadazanemarivan.
22.Nider,Formicarius,V,3,citiranouLea,str.261.
23.Lea,str.244.
24.Ibid.,str.187.Tajehipoteza,meutim,krajnjeupitna.
25.Ibid.,str.17980.
26.Ibid.,str.181,citiranjepseudoAugustina,Liberdepiritu
etAnima,XXVIII.poglavlje.
27.Ibid.,str.187,citiranjeTomeAkvinskoga,Quaestiounica,
2,ad14.
28.Ibid.,str.26061,citiranjeNidera,Formicarius,II,4.
29.Hansen,Quellen,str.196.
30.Ibid.,str.199.
31.VidiIsidoreTeirlink,FloraMagica:Deplantindeto
overwereld(Antwerpen,1930.),str.2123(estrazliitih
recepata).
32.Ibid.,str.86i90.
33.Ibid.,str.46.
34.TuinformacijudugujemprofesoruVanOsu,predavau
farmakologijepriSveuilituuGroningenu.Onmitakoer
ljubaznouputioutemeljnubibliografijuotojtemi(poglavitoR.
E.SchultesiA.Hofmann,TheBotanyandChemistryof
Hallucinogens,Springfield,1973.).AlkalisadraniuSolanaceae
razlikujuseodalkalasadranihuhalucinogenimbiljkama
MeksikaiJuneAmerikeposvojojsposobnostiapsorpcijekroz
kou.Naprotiv,potonjiusvojojkemijskojstrukturisadre
grupuindol,kojaneprodirekrozkou.Toobjanjavarazliite
obiajeeuropskihvraevauusporedbismedicinemen

SrednjeiJuneAmerike.
35.VidiM.Harner,TheRoleofHallucinogenicPlantsin
EuropeanWitchcraft,uM.Harner(ur.),Hallucinogensand
Shamanism(OxfordUniversityPress,1973.),str.12550.
36.VidiHamerovoiDuerrovogledite.Jopoetkom20.
stoljeanekisuznanstvenicieksperimentiralisdjelovanjem
vjetijihpomadanainjenihprematradicionalnimreceptima.
Posluajmoizvjeejednogaodnjihodjelovanjuaktivnih
sastojakabiljakaDaturastramoniumiHyoscyamusniger.
Kratkonakontosamsepomazao,imaosamosjeajdaletim
kroztornado.Kadasampomazaopazuhe,ramenaidruge
dijelovetijelazaspaosam,asljedeihsamnoiimaoveoma
ivopisnesnoveobrzimvlakovimaiudesnimtropskim
pejzaima.Nekolikosamputasanjaodasenalazimnavisokoj
planini
1darazgovaramsljudimakojisuivjeliudolini,premdasuse,
radiudaljenosti,tamonjekueinilesiunima(citirao
Teirlink,str.23).
37.IspripovijedaoEmileGrillotdeGivry.
38.VidiH.Zimmer,OntheSignificanceoftheIndianTantric
Yoga,uSpiritualDisciplines,predavanjaizEranosJahrbuch,
br.4(NewYork,160.),str.4053.
39.PaulGrillandi,TractatusdeSortilegiis(FrankfurtnaMajni,
1592.),str.168,q.XI,br.1,citiranouLea,str.40910.
40.JohannesTrithemiusAbbas,LiberOctoQuaestionum,
Oppenheim,1515.,Q.5,DeReprobisatqueMaleficis,citirano
uHansen,Quellen,str.29293.
41.TiskanouIngolstadtu1595.;vidiHansen,Quellen,str.295
96.
42.Peuckert,Pansophie,str.76.Jedanodonihpseudoepigrafa
podkilometarskimnaslovom,nosinadnevak1482.Utovrijeme
Trithemius,jedvanapunividvadesetu,jonitanijenapisao.

43.Peuckert,str.71.
44.Ibid.,str.7273.Trithemiusovabibliografijajeopsena.
OvdjesebavimosamotemamavezanimauzSteganografiju
kojomsmosesluiliusljedeemuizdanjuW.E.Heidela:
fohannisTrithemiiPrimoSpanheimensisdeindeDiviJacobi
PeapolitaniAbbatisSteganographia.QuaeHucusq;anemine
intellecta,sedpassimutsupposittia,perniciosa,magicaet
necromantica,rejecta,elusa,damnataetsententiam
inquisitionispassa;Nunctandemvindicatareserataetillu
strata.UbipostvindiciasTrithemiiclarissimeexplicentur
ConiurationesSpirituumexArabicis,Hebraicis,Chaldaiciset
GraecisSpirituumnominibusjuxtaquosdamconglobatae,aut
secundumaliosexBarbarisetnihilsignificantibusverbis
concinnatae.DeindesolvunturetexhibenturArtificiaNova
SteganographicaATrithemioinLiterisadArnoldumBostium
etPolygraphiapromissa,inhuncdiemaneminecapta,sedpro
paradoxisetimpossibilibushabitaetsummedesiderata.
AuthoreWolfgangoErnestoHeidel,Wormatiense.Moguntiae,
SumptibusJoannisPetriZubrodt.Anno1676(1svezakod397
stranica).KlasinumodernumonografijuoTrithemiusu
objaviojeIsidorSilbernagel,JoannesTrithemius:Eine
Monographie(1868.;Regensburg,1885.).NadmaiogajeP.
ChacornackojiseusvojojGrandeuretadversitdeJean
Trithme,bndictin,abbdeSponheimetdeWzbourg,1462
1516(Pariz,1963.)pokazaodobrimtumaemSteganografije,
premdaseograniionareproduciranjebibliografskihpodataka
estopogrenihpreuzetihodHeidela.Ponajbolja
monografijajeujednoinajnovija,onaKlausaArnolda,
JohannesTrithemius,14621516(Wrzburg,1971.).Arnold
spretnorekonstruiraTrithemiusovuosobnupovijestuokviru
drutvenepovijestinjegovavremena,noteksepovrnobavi
Trithemiusovommagijom.Upogledupotonjegautjeemose

opreznopodacimakojeiznosiPeuckertusvojojPansophie,u
poglavljunaslovljenomDerZaubererTrithemius,str.7084.
Kaoneusporedivstrunjaknapodrujunjemakogaokultizma,
PeuckertjenajvrijednijiizvorpopisareferencijaoTrithemiusu,
noinisedanijepodrobnoprouavaotumaenja
Steganografije.N.L.BrannovaknjigaTheAbbotTrithemius,
14621516(Leiden,1981.)bavisesamoredovnikovom
karijerom.
45.Peuckert,Pansophie,str.7273.
46.GeorgWillin,DissertatiohistoricoliterariadearteTrithe
mianascribendiperignem(Uppsala,1728.),str.33,citirao
KlausArnold,JohannesTrithemius,str.180.
47.KurtBaschwitz,HexenundHexenprozesse:DieGeschichte
einesMassenwahnsundseinerBekmpfung(Munchen,1963.),
str.17id.
48.VidiPeuckert,str.7273.
49.Ibid.,str.77.
50.Parnaconfraternitatis,uYates,TheRosicrucianEnlighten
ment.
51.PrimoPoetaceleberrimus...Secundo...Oratorfacundissi
mus...Tertio...subtilissimusPhilosophus...Quarto...Mat
hematicus...ingeniosissimus...Quinto...Historiensperfedus...
Sexto...Theologusinsignis(Heidel,VitaJohannesTrithemius
Abb.,str.3435).
52.GradWrzburg,sdvjestogodinjomtradicijomvezanomuz
Trithemiusa,isamostanuSponheimu,nalazeseublizini
Heidelbergaupalatinatugdjesepoetkom17.stoljeazbila
ruokriarskafarsa(ludibrium).Upogleduneugasivih
svjetiljkipronaenihugrobuocaChristianaRosenkreuza,
vjerojatnosuautoriFamaeconfraternitatisiskoristilielemente
legendeoTrithemiusu,premapodacimaBartholomeusa
KorndorffakojipotjeuodServatiusaHochela.

53.TrithemiusovucjelovitubibliografijuzabiljeiojeKlaus
Arnold,str.228id.
54.Peuckert,str.75.
55.Heidel,VitaJohan.Trith.Abb.,str.1.
56.Arnold,str.7.
57.HansAnkwiczKleehoven,DerwienerHumanistJohannes
Cuspinian,GrazKln,1959.,str.16,citiraoArnold,str.56.
58.Arnold,str.62.
59.CitiraoArnold,str.61.
60.Ibid.,str.58.
61.Antipatus,1,3;Peuckertnasopskrbljujegotovocjelovitim
popisom,Pansophie,str.4755.
62.TeksttogapismareproduciraojeHeidel,str.5051;Peuckert
gajedjelomicepreveoisaeonjegovsadraj,str.8283.
63.Otomsluaju,vidiThorndike,HistoryofMagic,sv.6,str.
43843.Thorndikejepismodatiraou1509.
64.Polygraphiajezavrena21.oujka1508.iposveenacaru
Maksimilijanu8.lipnja1508.NafrancuskijujepreveoGabriel
deCollange1561.
65.JoannisWieriOperaOmnia...Editionova...Amstelodami,
ApudPetrumvandenBerghe(1660.),str.112(DePraestigiis
Daemonum,II,6:DeJohanneTrithemio,ejusquelibro
Steganographiainscripto).
66.AdamTanner,Astrologiasacra:Hocest,orationesetau
aestionesquinque...(Ingolstadt,1615.);vidiArnold,str.190.
67.SigismundvonSeeon,Trithemiussuiipsiusvindex,sive
SteganographiaeJoannisTrithemiiapologeticadefensio(In
golstadt,1616.);vidiArnold,str.190.
68.GustavSelenus,Cryptomenyticesetcryptographiaelibri
IX.InquibusetplanissimaSteganographiaeaJohanne
Trithemioolimconscriptaeenodatiotraditur(Liineburg,1624.).
69.JohannesCaramuelyLobkowitz,Steganographiaenecnon

claviculaeSalomonisGermaniJoannisTrithemiiAbbatis
SpanheimensisOrdinisSanctiBenedidi(quaehucusanemine
intellecta,amultisfueruntcondemnatae,etnecromantiaenota
inustae)genuina,facilis,dilucidaquedeclaratio(Koln,n.d.;
1635.premaArnoldu,str.190).
70.JohannesdEspires,SpecimensteganographiaeJoannis
Trithemii...Quoauctorisingenuitasdemonstraturetopusa
superstitioneabsolvitur,cumvindiciisTrithemianis(Douai,
1641.).
71.AthanasiusKircher,Polygraphianovaetuniversalis(Rim,
1663.)(Appendixapologeticaadpolygraphiamnovam,inqua
CryptologiaTrithemianadiscutitur).
72.Heidel,VitaJohan.Trith.Abb.
73.GasparSchott,ScholaSteganographica(Niirnberg,1680.);
vidiArnold,str.190.
74.TrithemiusgehortdasVerdienst,dieersteumfassende
ArbeitaufdemGebietdermodernenKryptographie
verffentlich,unddamitVorbildundAnregungfurdieweitere
Entwicklunggegebenzuhaben(K.Arnold,str.192).Temurahje
kabalistikisustavpermutacijaslovaalfabeta.
75.Heidel,str.111.
76.Arnold,str.188.
77.Deseptemsecundeis,idestintelligentiissivespiritibusor
bespostDeummoventibus;vidiArnold,str.16263.Pd
naslovomTraitdescausessecondes(uzprethodnubiografiju,
bibliografijuipredgovortepopraenabiljekama)raspravase
pojavilauParizu1898.,postaviprvimbrojemRuokriarske
knjinice(Bibliothquerosicrucienne).Anonimanprevoditelj.
78.Steganographia,Heidelovoizdanje,str.297id.
79.Ibid.,str.31011.
80.TractatusdeSortilegiis,str.168,q.Xi,bilj.1
81.VidiArnold,str.184.

82.Agrippa,PoslanicaIV,62,citiranouAugusteProst,Les
SciencesetlesArtsoccultesauXVIsicle:CorneilleAgrippa.Sa
vieetsesoeuvres,u2sveska(reprintparikogaizdanja,1881.
1882.;Nieuwkoop,1965.),sv.1,str.156.
83.PoslanicaIV,19;citiranouProst,str.2045.

8.Poglavlje
1.VidimojuReligioneeaccrescimentodelpotere.
2.VidiDebus,ManandNatureintheRenaissance,str.14041.
ONewtonovojalkemijividiB.J.T.Dobbs,TheFoundationsof
Newton'sAlchemy,or"TheHuntingoftheGreeneLyon"
(Cambridge,1975.);MirceaEliade,"LeMythedel'alchimie",
L'Herne(Pariz)33(1978.):15767.
3.VidiVivianaPques,LesSciencesoccultes.
4.WillErichPeuckert,LAstrologie:Sonhistoire,sesdoctrines,
francuskiprijevod(Pariz,1980.),str.156.
5.Ibid.,str.165.Okonjunkcijamausrednjovjekovnojliteraturi,
vidiE.Garin,LaculturafilosoficadelRinascimento,str.157.
PietroizAbanausvojojConciliatordifferentiarumiz1277.(f.
15,citiraoCant,LesHrtiquesd'Italie,sv.1,str.386)pie:Ex
coniunctioneSaturnietJovisinprincipioArietis,quodquidem
circafinem960contigitannorum,totusmundusinferior
commutatur,itaquodnonsolumregna,sedetlegeset
prophetaeconsurguntinmundo...sicutapparuitinadventu
Nabuchodonosor,Moysis,AlexandriMagni,Nazarei,
Mahometi(njegovabisekronologijatrebalauzetisrezervom).
tosePierreadAillyjatie,onjeusvojojConcordia
astronomiaecumhistoriaveritatepredvidiovelikepromjene
tadajodaleke1789.godine(PierredAillyiviojeoko1350.
1420.).EvotoonkaeoKristovudolasku(Vigintiloquim,
Venecija,1490.,citiraoGarin,Lacultura...):Sinetemeraria
assertione,sedcumhumilireverentiadicoquodbenedicta

Christiincarnatioetnativitas,licetinmultisfueritmiraculosaet
supernaturalis,tamenetiamquadmultahukoperideifico
conceptionisetnativitatisnaturatamquamfamulaDominosuo
etCreatorisubserviensdivinaeomnipotentiaecooperaripotest.
RogerBaconpreuzimaulogutumaaalKindijaiAlbumasarau
svojojteorijiomeuodnosimaplaneta(ilikonjunkcijama)te
velikimsvjetskimreligijama:ludaisma,kaeon,quodcongruit
planetaeSaturni,quodomnesplanetaeiungunturei,etipse
neminiillorumiungitur...(citiraoGarin,Lacultura...).Vidi
takoerT.Gregory,Tempsastrologiqueettempschrtien",u
LeTempschrtiendelafindel'AntiquitauMoyenAge(Pariz,
1984.),str.55773.
6.Kepler,Deveroanno(1613.),citiraoPeuckert,LAstrologie,
str.148.
7.Peuckert,citiraKeplera,ibid.
8.Peuckert,str.192.
9.VidiYates,TheRosicrucianEnlightenment.
10.Peuckert,LAstrologie,str.15152.
11.Ibid.,str.190.
12.CitiraoPeuckert,str.188.
13.VidiDisputationesadversusAstrologiamdivinatricemPica
dellaMirandole,V,1.
14.Peuckert,LAstrologie,str.120.
15.Lichtenberger,Practica,izdanjeiz1527.,str.3133,citirao
Peuckert,LAstrologie,str.12223.
16.VidiH.BrabantiS.Zylberszac,LeSoleidanslamdecine
laRenaissance"uLeSoleillaRenaissance,str.28182.Tosamo
djelomiceobjanjavaizrazfrancuskabolest,kaostoje
primijetioiPeuckert,str.21718.
17.BrabantiZylberszac,str.282.
18.CitiraoPeuckert,LAstrologie,str.217.
19.BrabantiZylberszac,str.282.

20.Ibid.,str.28283.

9.Poglavlje
1.VidiMirceaEliade,Histoiredescroyancesetdesidesreli
gieuses,sv.1(Pariz,1976.),str.175.id.[Hrvatskoizdanje;
Povijestvjerovanjaireligijskihideja,FabulaNova,Zagreb,
Biljeke
2007.];viditakoermojuknjiguMirceaEliade(Assisi,1978.),
str.13940.
2.Agrippajujetiskao1531.Njegovaetvrtaknjigajekri
votvorina,premdajujenapisaodobarpoznavateljprvihtriju
knjiga.OnasepojavljujeuizdanjuOperau2sveska(Lyon,
nemanadnevka,ali1565.ilikasnije)zajednosdrugima(sv.I,
str.1404).
3.Opera,II,str.1247.Djelojenapisanooko1526.
4.PoglavljaLXIIiXCVI;vidiAugusteProst,I,str.110111.
5.Ibid.,str.111.
6.PoglavljeCI,citiranouProst,str.112.
7.PoglavljeCII,ibid.,str.11213.8.1,str.33233.
9.Prost,I,str.319id.Izvanrednompravnikomenergijomi
tankoutnouAgrippaseizvukaoizakainkvizitoraNicole
Savinija,kojimuseposlijeosvetio(Prost,str.327).Upismu
svomprijateljuChansonnettiju(Cantiuncula;Ep.,II,40),
potomiuBaselu,Agrippajeosudioneregularnostiu
inkvizicijskimpostupcima(vidiProst,str.323).
10.OLavljojaferividiProst,II,str.119id.Zadovoljan
postupanjempremanjemuisvojojobiteljiuLyonu,Agrippaje
nekolikoputaodbionapustitikraljevustranuipridruitise
burbonskomevojvodikojijezapovijedaovojskomcaraKarlaV.
uItaliji.NakonincidentashoroskopomAgrippajeizgubio
povjerenjekraljevskeobiteljiuLyonutejeostaobezsvoje
sinekure.Ostavibezsredstava,Agrippajesvojimprijateljima

slaooajnikeporuke.Kasnijegajenekistranacizvijestiodaje
kraljicimajcinanioneoprostivusramotu.
11.Prost,II,str.171.
12.Peuckert,LAstrologie,str.31.
13.VidiP.J.S.Whitmore,ASeventeenthCenturyExposureof
Superstition:SelectedTextsofClaudePithoys,15871676(Den
Haag,1972.).Pithoysovakarijera,premdauobiajena,imalajei
nekeneobinevidove.Oniukljuujudemonskuopsjednutost
tijekomkojejenjegovstavbioslianAgrippinuuepizodiiz
Woippyja.Pithoysjeopisujeutraktatuiz1621.,podnaslovom
Descouverturedesfauxpossdez.MladaudovicaizNancyja,
ElisabethRanfaing,palajeurukelijenikakojijojje,nakonto
jujezlostavljao,daolijekovekojisuizazvaligreve.Udovicaje
egzorciranauToulu,9.11.studenoga1620.Pithoys,kojije
tomunazoio,doaojedozakljukadajeegzorcizambiojalov,
buduidaagenskojijeprouzroionjezinemukenijebio
demonskogapodrijetla,negofiziki.Svojajegledita
predstavioupismuJeanudePorceletsu,biskupuToula(pismo
od6.sijenja1621.).Biskupgajepozvaokakobigaizvijestioda
je,premanjegovumiljenju,egzorcizamipakbiovaljan,nato
sePithoyssamopobonopovukao,naklonivises
potovanjem.No,nijeodustao.Razotkrivisvojuprilinu
uenost,napisaojeDescouvertureukojojje,neporiuiosnove
egzorcistikeprakseopenito,napaonedosljednostdokaza
protivElisabethRanfaing.Lijenikjeodgovorioalijeosuenza
malafideispaljennalomaizajednosasvojimpomonikom,
1622.godine.Elisabethseoporavila,prihvatilazavjeteipod
imenomMarijaElizabetaodKriaosnovalaredNaeGospeod
Utoita(vidiWhitmore,str.xvxvi).Tojesavsadraj
suhoparnihinformacijakojeWhitmorepodastireodjednome
odnajpoznatijihsluajevademonskeopsjednutostiu17.sto
ljeu.itajuistudijuE.DelcambreaiJ.Lhermittea(Uncasde

possessiondiabolique:ElisabethdeRanfaing,Nancy,1956.)
dobivamoposvedrukijuslikutesepitamonijeliPithoysova
ulogabiladvosmislenijanegotoseini.Zapravo,puritanski
odgojenaElizabeta(dotemjeredanjezineslugenisusmjele
vidjetiotkrivennitijedandionjezinatijela,izuzevlicai
dlanovatesenasvenaineporunjivalakakobiseliila
grenihariprirode)bilajeprisiljenaudatisezapijanicui
grubijanakojijujenakonpreranesmrtiostaviostrojedjece.
Elizabetineoneirikeukoenostiifantazijeotkrivajuneto
posvedrukijeodduevnogamira:onajebilaosobaijesu
erotskefrustracije,poeviodadolescencije,poprimileoblik
opasnogasindromaapstinencije.Moguejedase,razboljevi
se,zaljubilaudr.Poirotakojijujelijeio.Kadajojjenaizletu
pruiokomadmesa,obuzelisujegrevi.Psihikabolest,ili
sedamgodinademonskeopsjednutostiElisabethdeRanfaing
(1618.1625.),predstavljautoitezaosobuijajeeljaudanom
trenutkujaaodreligiozneinhibicije.Nijeuvjerljivodajojje
Poirotukomadumesasakriodrogu;tonikadanijedokazano,
tovie,PoirotjebioosuennatemeljudokazastanoviteAnne
MarieBouleykojajekazaladajujelijenikprationavjetiji
sabat!tosePithoysovihteorijaoizlinostigonjenjakojusu
trebaleproglasiticrkvenevlasti,onesuveomadvojbenes
obziromnatodajeElizabetaudelirijupalautranstijekom
kojegajeoitovalazapanjujuumiinusnagutejeizgovarala
stranerijei,asenzacijevezaneuznjuukljuujutelepatiju,
vidovitost,paakilevitaciju.Prevarailine,sluajElisabethde
RanfaingbiojesvakakoodvrstezakojujeCrkvasmatralada
gavaljatretiratiegzorcizmom.inisedajePithoysov
racionalizamsadravaoimplikacijekojenisutoliko
hvalevrijednekolikoWhitmoremisli:onnijeeliospasiti
Elizabetu,negojeelioosuditilijenika.akiakoselijenik
uistinuposluiodrogomkakobijezlostavljao,tekoje

vjerovatidajedjelovanjedrogetrajalosedamgodina.
14.Whitmore,str.viii.
15.Ibid.
16.Ibid.,str.xxxxv.
17.Traitcurieux,str.163(Whitmore).
18.Whitmore,str.xvii,vjerujedajetoknjigakojuspominje
vrhovnikorektorReda,SimonBachelier,udopisuotkrivenom
uArhivimadepartmanaMoselle,uMetzu.
19.Traitcurieux,str.2078(Whitmore).
20.RdeBrule,Discoursdel'EstatetdesGrandeursdeJsus,II,
2,str.162,citiraoClmenceRamnoux,"Hliocentrismeet
Christocentrisme",uLeSoleillaRenaissance,str.450.
21.LImpitdesdistes(Pariz,1624.),str.371.,citiraoF.Secret
uLeSoleillaRenaissance,str.213.
22.TojeHeideggerovotumaenjeNietzscheovemaksimeBog
jemrtav;vidiMartinHeidegger,Holzwege.Sredinjeza
Heideggerovuinterpretacijusadranojeusljedeemodlomku:
Onotojeprijeuvjetovaloiodreivalo,upogledunainai
mjerestvari,bitovjekova,izgubilojesvojuapsolutnui
izravnuuinkovitost,mokojajesvugdjenepogreivo
djelotvorna.Nadosjetilnisvijetciljevaisredstavavienepotie
inepodravaivot.Ovajjesvijetpostaobeivotan:mrtav.
Svakakojotuitamopostojikranskavjera.No,ljubav,
nezauzdanautakvomesvijetu,nijedjelotvornoioperativno
naeloonogatosedanasdogaa.Nadosjetilnasupstancija
nadosjetilnogasvijeta,uzetakaodjelotvornainjenicasvekolike
zbilje,isamajepostalanezbiljskom.Tojemetafizikoznaenje
metafizikimiljeneizreke:Bogjemrtav.Opovijesno
kulturolokojinterpretacijismrtiBogasobziromna
romantiareiNietzschea,vidimojlanakLesfantasmesdu
nihilismechezMihaiEminescu,uCahiersdHistoiredes
LittraturesRomanes4(1980.)42233imojesejReligionee

accrescimentodelpotere,pogl.str.222id.

10.Poglavlje
1.L.Kybalov,O.HerbenoviM.Lamarov,Encyclopdie
illustreducostumeetdelamode,francuskiprijevod(Pariz,
1980.),str.114.
2.VidiH.P.Duerr,Traumzeit,str.67.
3.Ibid.,str.72.
4.Ibid.
5.Encyclopdieducostume,str.139.
6.Ibid.,str.139.
7.VidiG.C.Argan,Storiadellarteitaliana,II(Firenca,1968.),
si.133,str.134.
8.Encyclopdieducostume,str.139.Tapromjenaulinijistruka
razvidnajeodcea1495.,kaotosemoevidjetiizumjetnosti
togadoba,noetvrtastiizrezjojprethodi.
9.VidiDuerr,Traumzeit,str.72.
10.VidiW.Noomen,Structuresnarrativesetforcecomique:
lesfabliaux,Neophilologus,1979.,str.36173;odistogaautora,
Lechevalierquifist...:proposduclassementdesgenres
narratifsbrefsmdivaux",Rapports50,3(1980.):11023.
11.VidiArganovuizvrsnuusporedbutrijuAdorationsofthe
MagiLorenzaMonaca,GentileadaFabrianaiMasaccija,Storia
dellarteitaliana,II,str.98id.
12.VidiCesareCant,LesHrtiquesd'Italie,francuskipri
jevod,I(Pariz,1869.),str.334.
13.0reformiobiajakojujepokrenuoSavonarolauFirenci
postojiveomazanimljivtekst,Riformasanctaetpretiosa
FirentincaDomenicaCecchija,objavlje1497.VidiU.Mazzone,
Elbuongoverno:Unprogrettodiriformageneralenella
Firenzesavonaroliana(Firenca,1978.).
14.Encyclopdieducostume,str.154.

15.Duerr,Traumzeit,str.73.
16.GroficadAulnoy,RelationduvoyagedEspagne,II(Den
Haag,1715.),citiraoDuerr,str.73.Utomjesmislutipinoda
GianbattistadellaPortaautorMagiaeNaturalis
0kojojuovojknjizinismoraspravljali,buduidanepripada
tradicijiduhovnemagijekojujezapoeoFicinoposveuje
posebnopoglavljereceptimazasmanjenjeveliinegrudi(II,15;
Mamillarumincrementumphohibere,sivoluns).Peuckertje
primijetiodajeunjimasadran
ijedanodPortinihrecepatakojije,posredstvomWolfganga
Hildebranda,uaouliteraturupatresfamiliasauNjemakoj,
odnosno,ujednuodknjigauniverzalnereferencijeneophodnih
zaseljake.DenJungfrawenzuverhtitendasssienichtgrosse
Brustebekommen,Sprjeavanjevelikihgrudiudjevojakaod
2.polovice16.stoljeanijebilomanjevanoodljubavnihini,a
timeseosiguravalaplodnostdjevojkekojajejodjevicailise
izazivalapospanostuzzvukelire.Oitojedajemodadiktirala
posveravnegrudiudjevojaka.
17.Encyclopdieducostume,str.164.
18.TojeizrazantropologaDuerra,Traumzeit,stt.75.
19.Ibid.,str.77.
20.Ibid.,str.75.
21.TooitonijedjeloReimarusakojekomentiraLessing.To
anonimnodjelonosinaslovFaustbuch(zarazlikuod
Volksbuch)aponovnogajeotkrioknjiniarG.Milschack1892.
IstesugagodineobjaviliJ.ZwisslerizWolfenbuttela,pod
naslovomHistoriaD.JohannisFaustdesZauberers.
22.HistoriavonJohannFausten,demweitbeschreytenZaube
rerundSzvartskiinstler,WieersichgegendemTeuffelauff
einebenandtezeitverschrieben...GedrucktzuFrankfurtam
Mayn,durchJohannSpies(1587.).
23.Dvanjemakatekstaijedanengleskinedavnosusepojavili

uizdanjupopraenomkomentarimaM.E.dAgostinijaiG.
Silvanija,Faustbuch:Analisicomparatadellefontiinglesie
tedeschedelFaustdalVolksbuchaMarlowe(Napulj,1978.).
24.MarloweovaTragicalHistoryofDoctorFaustponovnoje
objavljenaudvijeverzije:MarlowesDoctorFaust16041616:
ParallelTexts,ur.W.W.Greg(Oxford,1950.).
25.FlorisGreenobjaviojeprvuverzijunanizozemskomoko
1650.,adaptacijaJacobavanRijndorpapojavilaseprije1689:De
HellevartvanDoktorJoanFaustus:Toneelspel(Amsterdam,
1731.).
26.VidiGillesQuispel,Faust,SymbolofWesternMan,u
GnosticStudies,II(Istanbul,1975.),str.288307,pogl.str.300
301.
27.VidiGillesQuispel,AnunknownFragmentoftheActsof
Andrew,ibid.,str.27187.Nastr.10kodeksa(reci637,
prijevodstr.27374)ongovoriodjevicikojuarobnjakeli
zavestiuzpomoavola.Onasespaavamolitvom.
28.A.Lipomanus,Sanctorumpriscorumvitae(Venecija,1558.);
vidiDeprobatissanctorumhistoriisabAl.Lipomanoolim
conscriptisnuncprimumaLaur:Surioemendatisetauctis
(Kln,1576.1581.),V(1580.),str.394402ireprintiz1610.,III,str.
296id.
29.AlfonsodeVillegas,FlosSanctorumyHistoriageneraldela
vidayhechosdeJesucristo,DiosySenornuestro,ydetodos
losSantosdequerazayhacefiestalaIglesiaCatlica(Madrid,
1594.).str.32122.
30.TojetezaP.BallestrerosaBarahone,CalderonsersteFas
sungvonElMgicoProdigioso"unddasDoktorFaustusSpiel
derenglischenKomdianten(Berlin,1972.),str.63.
31.Ibid.,str.77id.
32.Ibid.,str.94id.
33.Ibid.,str.77id.

34.Ibid.,str.67id.
35.ElMgicoprodigioso,ComediafamosadeDonPedroCal
derndelaBarca,objavljenopremaizvornomerukopisuiz
knjinicevojvodeOsune,sdvafaksimila,uvodom,varijantama
ibiljekamaAlfredaMorelFatija(PariziMadrid,1877.).
Inaicaobjavljena1633.(Lagrancomediadelmaxico
prodigioso,uParteveintedecomediasvariasnuncainpressas,
compuestasporlosmejoresingeniosdeEspana,Madrid)i
ponovljenauSextapartedecomediasdesclbrepoetaespanol
DonP.CalderndelaBarcaJ.deVereTassisayVillarroela
(Madrid,1683.),razlikujeseodprveumnogimpogledimakojisu
podrobnoanaliziraniuBellestrerosBarahona.
36.FranciscodeToledo,InstitutioSacerdotum.Cumadditio
nibusAndreaeVictorelliBassaniensis(Rim.1618.)
37.Glauber,citiranouA.G.Debus,ManandNature,str.138
40.

Bibliografija

Agamben,Giorgio.Stanze:Laparolaeilfantasmanellacultura
occidentale.Torino:Einaudi,1977.
AlbertusMagnusandtheSciences.CommemorativeEssays1980,
uredioJamesA.Weisheipl,OP.Toronto:PontificalInstituteof
MediaevalStudies,1980.
Anagnine,Eugenio.G.PicodeltaMirandola:Sincretismo
religiosofilosofico,14631494.Bari:Laterza,1937.
Anglo,Sydney,ur.TheDamnedArt:EssaysintheLiteratureof
Witchcraft.London:Routledge&KeganPaul,1977.
Arnold,Klaus.JohannesTrithemius(16421516).Wrzburg:
KommissionsverlagF.Schningh,1971.
Arnold,Paul.LaRoseCroixetsesrapportsaveclaFranc
Maonnerie:Essaidesynthsehistorique.Paris:Maisonneuve
Larose,1970.

Barasch,Moshe.LightandColorintheItalianRenaissance
TheoryofArt.NewYork:NewYorkUniversityPress,1981.
BartholomaeusAnglicus.OnthePropertiesofSoulandBody:De
proprietatibusrerumlibriIIIetTV.UredioR.JamesLong.
Toronto:PontificalInstituteofMediaevalStudies,1979.
Betz,HansDieter,ed.TheGreekMagicalPapyriinTranslation.
Sv.1.Chicago:UniversityofChicagoPress,1986.
Boase,Roger.TheOriginandMeaningofCourtlyLove.1'I3
Bibliografija
Manchester:Rowman&Littlefield,1977.Boll,R,C.Bezold,and
W.Gundel.Storiadell'astrologia.PredgovorEugenioGarin.Bari:
Laterza,1977.
Borst,Arno.Lescathares.Paris:Payot,1974.
BouchLeclercq,A.L'astrologiegrecque.Paris:E.Leroux,1899.
Brann,NolL.TheAbbotTrithemius(14.621516):The
RenaissanceofMonasticHumanism.Leiden:Brill,1981.
Bruno,Giordano.JordaniBruniNolaniOperalatineconscripta.
Pretisakizdanjaiz187991.3sveskau8dijelova.StuttgartiBad
Canstatt:FriedrichFromannVg.GuntherHolzboog,196162.
.Opereitaliane.2ded.3vols.Bari:Laterza,192325.
.Desfureurshrod'ques.Editedandtranslated
byPaulHenriMichel.Paris:LesBellesLettres,1954.Chastel,
Andr.MarsileFicinetl'Art.Geneva:Droz,1954
.ArteeUmanesimoaFirenzealtempodiLorenzo
ilMagnifico:StudisutRinascimentoesull'Umanesimo
platonico.Torino:Einaudi,1964.
Christinger,Raymond.LeVoyagedansl'imaginaire.Paris:Stock,
1981.
CorneliusAgrippa,Henricus.LaPhilosophieocculte,ouLa
Magie....5.izdanjeu4sveska.Pariz:EditionsTraditionnelles,
1979.
Cornford,FrancisMacdonald.Plato'sCosmology.2.izdanje,
London:Routledge&KeganPaul,1948.
Couliano,loanP.Expriencesdel'extase.Paris:Payot,1984.
.Magiaspiritualeemagiademonicanel

Rinascimento."RivistadiStoriaeLetteraturaReligiosa
(Torino)17(1981):360408.
_GiordanoBrunotralaMontagnadiCirceeil
FiumedelleDameleggiadre."UMontagnaeLetteratura,uredio
A.AudisioiR.Rinaldi,str.7175.Torino:Museodella
Montagna,1983.Crohns,Hjalmar.ZurGeschichtederLiebe
alsKrankheit.ArchivfurKulturGeschichte(Berlin)3(1905):
6686.Reprint,Vaduz:Kraus,1965.Culianu,loanP.Vidi
Couliano.
Debus,AllenG.ManandNatureintheRenaissance.
Cambridge:CambridgeUniversityPress,1978.ur.
Science,MedicineandSocietyintheRenaissance:
EssaystoHonorWalter
Paget.2sveska.London:Heineman,1972.
DeLancre,Pierre.Tableaudel'inconstancedesmauvaisangeset
demonsoilestamplementtraitdessorciersetdela
sorcellerie.UvodibiljekeNicoleJacquesChaquin.Paris:
Aubier,1982.
DeLubac,Henri.PicdelaMirandole:Etudesetdiscussions.
Paris:AubierMontaigne,1974.
Dematre,LukeE.DoctorBernarddeGordon:Professorand
Practitioner.Toronto:PontificalInstituteofMediaevalStudies,
1980.
Dreyer,J.L.E.AHistoryofAstronomyfromThad'estoKepler.2.
izdanjeNewYork:Dover,1953.
Dronke,Peter.Fabula:ExplorationsintotheUsesofMythin
MedievalPlatonism.LeideniKln:Brill,1974.
Duerr,HansPeter.Traumzeit:UberdieGrenzezwischen
Wildnisundcivilisation.Frankfurt:Syndikat,1978.
Dupouy,Edmond.LeMoyenAgemdical.Paris:Librairie
Meurillon,1888.
Evans,R.J.W.RudolphHandHisWorld:AStudyinIntellectual
History,15761612.Oxford:ClarendonPress,1973
Faust.Cahiersdel'Hermtisme.Paris:AlbinMichel,1977.

Festugire,Jean.LaPhilosophiedelamourdeMarsileFicinet
soninfluencesurlalittraturefranaiseauXVIesicle.
Paris:Vrin,1941.
Festugire,LeR.P.,OP.LaRvlationd'HermsTrismgisteI:
L'AstrologieetlesSciencesoccultes.Reprint.Pariz:LesBelles
Lettres,1983.
Ficinus,Marsilius.MarsiliiFiciniFlorentiniOpera,etquae
hactenusextitere(Basileae1576).Reprint(Operaomnia).Torino:
Bottegad'Erasmo,1962.
.DeVitalibritrs.Uredioibiljekamapopratio
MartinPlessner.PremarukopisukojijeuredioFelixKlein
Franke.HildesheimiNewYork:GeorgOhlms,1978.
.Thologieplatoniciennedel'immortalitdesAmes.
UredioipreveoRaymondMarcel.3sveska.Pariz,Les
BellesLettres,1964..Teologiaplatonica.Editedby
MichleSchiavone.2
sveska.Bologna:Zanichelli,1965..Commentairesurle
BanquetdePlaton.Uredioi
preveoRaymondMarcel.Pariz:LesBellesLettres,
1955
.Sopraloamore0verConvitodiPlatone:Comento
diMarsilioFiciniFlorentinosoprailConvitodiPlatone.Uredio
G.Ottaviano.Milano:CELUC,1973.
French,Peter.JohnDee:TheWorldofanElizabethanMagus.
London:Routledge&KeganPaul,1972.
Garin,Eugenio.LaculturafiiosoficadelRinascimento
italiano.Firenca:Sansoni,1961..Storiadellafilosofia
italiana,vols.12.Torino:
Einaudi,1966..AstrologyintheRenaissance:TheZodiac
ofLife.
London:Routledge&KeganPaul,1983.
Gundel,Wilhelm.Sternglaube,StemreligionundSternorakel:
AusderGeschichtederAstrologie.2.izdanje.Heidelberg:Quelle
undMeyer,1959.

Gundel,WilhelmiHansGeorgGundel.Astrologumena:Die
astrologischeLiteraturinderAntikeundihreGeschichte.
Wiesbaden:FranzSteiner,1966.
Hansen,Joseph.ZauberwahnInquisitionundHexenprozessim
MittelalterunddieEntstehungdergrossenHexenverfolgung.
MncheniLeipzig:R.Oldenbourg,1900.
Hypnerotomachie,ouDiscoursdusongedePoliphile....
UredioBertrandGugan,premaizdanjuKervera.
Pariz:Payot,1979.Kabbalisteschrtiens.Cahiersde
l'hermtisme.Pariz:Albin
Michel,1979.
Koenigsberger,Dorothy.RenaissanceManandCreative
Thinking:AHistoryofConceptsofHarmony,14001700.Atlantic
Highlands,N.J.:HumanitiesPress,1979.
Kristeller,P.0.11PensierofilosoficodiMarsilioFicino.
Talijanskiprijevod,proireniredigiran.Firenca:
Sansoni,1953.Lambert,Malcolm.MedievalHeresy:Popular
Movements
fromBogomiltoHus.London:EdwardArnold,1977.
Lea,HenryCharles.MaterialstowardaHistoryofWitchcraft.
UredioArthurC.Howland.UvodGeorgeaLincolnaBurra.3
sveska.1939.ReprintNewYorkiLondon:ThomasYoseloff,1957.
Leibbrand,Annemarie,andWernerLeibbrand.FormendesEros:
KulturundGeistesgeschichtederLiebe.2sveska.Freiburgi
Mnchen:KarlAber,1972.
Lewin,Louis.Phantastica.Pariz:Payot,1970.
Lewy,Hans.ChaldeanOraclesandTheurgy:Mysticism,Magic
andPlatonismintheLaterRomanEmpire.Reprintizdanjaiz
1956.(Kairo).Pariz:Etudesaugustiniennes,1978.
Lowes,JohnLivingstone."TheLoveresMaladyeofHereos."
ModernPhilology11(191314):491546.
MagiaNaturalisunddieEntstehungdermodernen
Naturwissenschaften.StudiaLeibnitiana7.Wiesbaden:Franz
Steiner,1978.

LaMagiearabetraditionelle....UvodibiljekeSylvainaMattona.
Pariz:Retz,1977.
MagieundReligion:BeitragezueinerThoriederMagie.Uredio
LeanderPetzoldt.Darmstadt:Wissenschaftliche
Buchgesellschaft,1978.
Mandrou,Robert.MagistratsetsorciersenFranceauXVIT
sicle:Uneanalysedepsychologiehistorique.Pariz:Pion,1968.
Marcel,Raymond.MarsileFicin(14331499).Paris:LesBelles
Lettres,1958.
Masters,R.E.L.ErosandEvil:TheSexualPsychopathologyof
Witchcraft.NewYork:TheJulianPress,1962.
Nelson,JohnCharles.RenaissanceTheoryofLove:Thecontext
ofGiordanoBruno's"Eroicifurori."NewYork:Columbia
UniversityPress,1958.
Oracleschaldad'ques,avecunchoixdecommentairesanciens.
UredioipreveoEdouarddesPlaces,SJ.Pariz:LesBellesLettres,
1971.
Peuckert,WillErich.Pansophie:EinVersuchzurGeschichte
derweissenunsckwarzenMagie.2.izdanje.Berlin:Erich
Schmidt,1956..Gabalia:EinVersuchzurGeschichteder
magia
naturalisim16.bis18.Jahrhundert(Pansophie,part2).
Berlin:ErichSchmidt,1967..L'Astrologie:Sonhistoire,
sesdoctrines.Pariz:
Payot,1980.
PicodellaMirandola,Giovanni.OperaomniaIoannisPici,
MirandulaeConcordiaequecomitis...Reprintbaselskogaizdanja
iz155773.2sveska.UvodCesareaVasolija.Hildesheim:Georg
Olms,1969.
Porta,Giambattistadella.Joh.BaptistaePortaeNeapolitani,
MagiaeNaturalisLibriViginti.Amsterdam:ApudElizeum
Weyerstraten,1664.
Prost,Auguste,LesSciencesetlesArtsoccultesauXVIesicle:
CorneilleAgrippa,savieetsesoeuvres.Reprintparikoga

izdanjaiz188182.2sveska.Nieuwkoop:B.DeGraaf,1965.
Putscher,Marielene.Pneuma,Spiritus,Geist:Vorstellungenvom
LebensantriebinihrengeschichtlichenWandlungen.
Wiesbaden:FranzSteiner,1973.
Quispel,Gilles.GnosticStudies.2sveska.Istanbul:Nederlands
HistorischArchaeologischInstituut,19741975
Rossi,Paolo.Clavisuniversalis.MilanoiNapulj:R.Ricciardi,
1962.Philosophy,Technology,andtheArtsintheEarly
ModernEra.NewYork:HarperandRow,1970.
Russell,JeffreyBurton.WitchcraftintheMiddleAges.Ithaca:
CornellUniversityPress,1972.
Shumaker,Wayne.TheOccultSciencesintheRenaissance:A
StudyinIntellectualPatterns.BerkeleyiLosAngeles:University
ofCaliforniaPress,1972.
Soleil.LeSoleillaRenaissance:Sciencesetmythes.Bruxellesi
Pariz:PressesUniversitaires,1965.
Spence,JonathanD.TheMemoryPalaceofMatteoRicci.New
York:Sifton/Penguin,1983.
Tedeschi,John."TheRomanInquisitionandWitchcraft."Revue
del'HistoiredesReligions200(1983):16388.
Teirlinck,Isidore.FloraMagica:DeplantindeTooverwereld.
Anvers:DeSikkel,1930.
LeTempschrtiendelafindeL'AntiquitauMoyenAge,IIIe
XIIIesicles.Pariz:EditionsduCNRS,1984.
Thorndike,Lynn.AHistoryofMagicandExperimentalScience.
Sv.34,FouteenthandFifteenthCenturies;sv.56,

TheSixteenthCentury.NewYork:ColumbiaUniversityPress,
193441.
Toulmin,Stephen.TheReturntoCosmology:Postmodern
ScienceandtheTheologyofNature.BerkeleyandLosAngeles:
UniversityofCaliforniaPress,1982.
Trithemius,Johannes.JohannisTrithemii...Steganographia....
UredioW.E.Heidel.Moguntiae,SumptibusJoannisPetri
Zubrodt,1676.

Verbeke,Grard.L'Evolutiondeladoctrinedupneumadu
stod'cismeS.Augustin:Etudephilosophique.PariziLouvain:
D.DeBrouwer,EditionsInst.Sup.,1945.
Walker,DanielPickering.SpiritualandDemonicMagic
fromFicinotoCampanella.London:TheWarburg
Institute,1958..UncleanSpirits:Possessionand
ExorcisminFrance
andEnglandintheLateSixteenthandEarlySeventeenth
Centuries.London:ScolarPress,1981.
Webster,Charles,ur.Health,MedicineandMortalityinthe
SixteenthCentury.Cambridge:CambridgeUniversityPress.
Weise,Georg.L'idaleeroicodelRinascimentoelesuepremesse
umanistiche.Napulj:EdizioniScientificheItaliane,1961.
Weisheipl,JamesA.,ur.VidiAlbertusMagnusandtheSciences.
Wier,Johannes.JoannisWieri...Operaomnia....Amsterdam:
ApudPetrumvandenBerge,1660.
Wightman,W.D.P.ScienceinaRenaissanceSociety.London:
HutchinsonUniversityLibrary,1972.
Wind,Edgar.PaganMysteriesintheRenaissance.3ded.Oxford:
OxfordUniversityPress,1980.
Yates,FrancesAmelia.TheArtofMemory.Chicago:University
ofChicagoPress,1966.

.Astraea:TheImperialThemeintheSixteenth
Century.London:Routledge&KeganPaul,1975.
.TheOccultPhilosophyintheElizabethanAge.
London:Routledge&KeganPaul,1979.
.TheRosicrucianEnlightenment.London,1972.