Professional Documents
Culture Documents
Leksikon Islama - N. Smailagic
Leksikon Islama - N. Smailagic
Mirza Filipovi
RECENZENTI
Daniel Buan
Darko Tanaskovi
~~
LEKSIKON
ISLAMA
Nerkez
RED
Darko 1
SVJETLOST
1~
imailagt
Z
t
4KTOR
'anaskooi
- SARAJEVO
190
;.tU1/j.',si'{(\eT.lS'V~S"~
E~
L. ,.$ (
"'"
("o,! 1'0 t
','i
e:
;
E \.
:'_0'
;~o:_:' (:n~~;'\! tj
;<.
-
,--,,'
;;,
~J..~'Lt_t ~
:s
j~
.,_._
i)\~1 KOLtlJ
r::,"
,.
~
I;
~\
..-! ",
BIBLIOTEKA
~~
j,
TAB ELA I
TRANSKRIPCIJA ARA PSKIH KONSONANA TA
I VO KALA
~~
i
~~ KONSONANTI
DUGI VOKALI
Nauna
Praktina
transkripcija DMG
,
transkripcija
ba
'-'
ta
ta
gIm
I:).a
ha
.:I
dal
.:I
dal
ra
za
..r
sin
u::-
in
>..y
sad
eJad
1-
ta
j;
?a
Arapsko
slovo
Naziv
hamza
'-'
Arapska
grafija
Nauna
Praktina
transkripcija
transkripcija
l-
.J-!.
.s:
g
KRATKI VOKALI
d
z
'ayn
gayn
fa
qaf
I!J
kaf
lam
i
.:,
mIm
nun
waw
iS
Nauna
Praktina
transkripcija
transkripcija
fatha
a, e
;:... damma
::- kasra
Arapski znak
1 naziv
d
Arapsko
slovo
Nauna
Praktina
Naziv
transkripcija DMG
transkripcija
im
ha
gaf
ya
";J
pe
.,
TABELA II
TURSKA LATINICA
Slovo
Ime slova
Izgovor
be
ce
r;
r;e
de
fe
ge
yumusak ge
meko g; j
he
muklo i
je
ke
le
me
ne
ii
ii
pe
re
se
te
li
li
njemako li
ve
ye
ze
njemako
ii
Abasidi
LEKSIKON
ISLAMA
~,'I KOLtjJ
,
Q
~..
Jt'
'r
=BIBLIOTEKA iJ
~
.-I.
::t
1\
,
lJM/D.
$/
Abdal
Cijepanje abasidskog carstva, koje je s utemeljenjem iitskog protuhalifata Fatimida (909-1171) ozbiljno zaprijetilo
Abasidima, imalo je za kulturni razvitak pozitivne posljedice: panjolski Umajadi i Fatimidi, koji od 959. vladaju
Egiptom, razvili su, kao i namjesnike dinastije na Istoku
(npr. Tahiridi i Samanidi u Horasanu od 821. god. odnosno
872. god.), sjajan dvorski ivot, kao mecene unaprijedili
knjievnost i znanost i stekli zasluge kao naruitelji gradnji.
Same halife - posebice Harun i al-Mamun - uveliko su
potakli prevoenje filozofskih, prirodo-znanstvenih i medicinskih antikih djela. Mnoga od njih su, kasnije, na Siciliji
i u panjolskoj s arapskog prevedena na latinski, te tako
Zapadu postala poznata. Nema sumnje da je islamska kultura u doba Abasida bila u snanijem doticaju s helenisti
kom batinom nego Zapadna Evropa onoga vremena. To se
oito pokazalo i u kulturnoj nadmoi muslimanskog vieg
drutvenog sloja naspram njihovih zapadnih protivnika u
doba kriarskih ratova.
B D A L (mno. od a. badal, zamjenik), jedan od stupnjeva hijerarhije svetih osoba kod sufija. Nepoznati masi
(rigal al-gayb), oni sudjeluju, svojim monim utjecajem, u
odravanju univerzalnog sklada. Razna izlaganja u sufiiskoj
knjievnosti razlikuju se u pogledu detalja te hijerarhijske
organizacije. Prema najire prihvaenom miljenju, abdali,
na broj etrdeset, zauzimaju peto mjesto u hijerarhiji svetih
osoba koje potjeu od velikog Kutba. Prethode im, nakon
kutba: 2) dva njegova pomonika (al-imamdn): 3) pet kolaca
ili stupova (al-awtad ili al-'umud); 4) sedam neusporedivih (al-afrad). Nakon abdala, koji su na petom mjestu,
dolaze: 6) sedamdeset rniljenika (an-nugabii"); 7) tri stotine
glavara (an-nuqabii'); 8) trupe (al-asd'ib ) SOO na broju;
9) mudraci ili jedinstveni tal-kukama' ili al-mufradiin),
neogranieni po broju; 10) ar-ragabiyyiin. Svakom od tih
deset razreda doznaeno je posebno podruje i sfera odree
nog djelovanja. Praznine, koje nastaju u tim razredima,
popunjene su promaknuem nekog lana neposredno nieg
razreda. Abdali (jednako zvani ar-ruqaba', uvari) imaju
prebivalite u Siriji. Njihovi uinci su blagotvorni i djelotvorni za ovjeka.
B U BEKR (a. 'Abd al-lah Abu Bakr), prvi halifa. Rodio
se, po svoj prilici, malo nakon 570. god., jer se tvrdi da je
imao tri godine manje od Muhammeda. Njegov otac Abu
Kuhafa (Osman) ibn Amir i majka Um al-Hajr (Selma) bint
Sahr pripadali su mekanskom rodu Tejm od plemena Kurei.
Imena Abdalah i 'Atzq (osloboeni rob) pripisivana su mu
po istom osnovu kao i Abu Bekr, ali dotini uzajamni odnosi
tih imena, kao i njihovo prvotno znaenje, nisu poznati.
Muhammed je ime Atik izveo u osloboeni od Pakla,
Kasnije su ga zvali as-Siddiq, Istinoljubivi, Poteni
ili i Onaj koji dri do istine, a odnosi se na to da je odmah
vjerovao u Muhammedov noni uspon na nebo.
Tokom ivota, Abu Bekr je imao 4 ene: KutejIu bint
Abdeluza, od mekanskog roda Amir, a od nje je imao Abdalaha i Esmu; 2) Um Ruman bint Amir, od plemena Kinana, a
od nje je imao Abderahmana i Aiu; 3) Esmu bint Umajs, od
plemena Hasama (Haram), a od nje dobio Muhameda; 4)
Habibu bint Harida, od medinskog roda al-Haris ibn al-
10
Abu Hanifa
monog i nadarenog Omara. Svoju pokornost Muhammedovim naredbama pokazao je odmah nakon njegove smrti.
U toku dvije godine, koliko je trajao njegov halifat, posvetio se, osobito, da suzbije pojavu otpadnitva (ridda). Bio je to
pokret, istodobno vjerski i politiki, jer je Medina bila
postala sredite drutvenog i politikog sustava, kojem je
vjera bila jezgra. Postojalo je est glavnih sredita otpora. U
etiri od njih, voa je imao vjerski karakter i esto se nazivao
lani poslanik: al-Asvad al-Ansi u Jemenu, Musejlima u
plemenu Hanifa u Temami, Tulajha u plemenima Asad i
Gatafan, te proroica Sedah u plemenu Temim. Oblik
vjeroodstupnitva je bio razliit u svakom sreditu, prema
mjesnim prilikama, a podrazumijevao je odbijanje slanja
poreza u Medinu i pokoravanje slubenicima koje je slala
sredinja vlast. Mada je Abu Bekr poslao glavninu islamske
vojske pod zapovjednitvom mladog Usame ibn Zejda, slijedei Muhammedove upute, na pohod protiv zemalja istono
od Jordana, ipak se upustio u borbu protiv pobunjenih
plemena, te je propao pokuaj susjednih plemena da nenadano zauzmu Medinu. Kada se Usamina vojska vratila iz
Jordana, krenula je protiv pobunjenika pod vostvom sretno
izabranog nadarenog generala Halida ibn al-Valida. Ovaj je
pobijedio plemena Asad i Fezara kod al-Buzahe, pokorio
pleme Temim i, napokon, u krvavoj bici kod Akabe u "Vrtu
smrti doveo pleme Benu Hanifa pod okrilje Islama, to ni
samom Muhammedu nije bilo polo za rukom. Njegova je
ratna srea omoguila drugim generalima da ugue pobune u
Bahreinu i Ornanu, a konano su Ikrima i al-Muhadir doveli
Jemen i Hadramaut pod vlast Medine. Slijedei primjer
svoga gospodara, Abu Bekr je bio milostiv prema poraenima, pa je na taj nain uspio uspostaviti mir na zemlji.
Nakon pokorenja Arabije, koje je okonano za manje od
godinu dana, poslao je Halida i druge okuane generale da
osvoje Perziju i Bizant. Vrlo je vjerojatno da su energini
ljudi to su stajali iza njega doli na tu zamisao kako bi tim
pohodom (koji je obeavao bogat plijen) dokrajili nemire u
zemlji i dali Arapima praktinu pouku o jedinstvu Islama.
Abu Bekr doivio je zadovoljstvo da za svoje kratkotrajne
vladavine vidi prve velike pobjede arapske vojske na oba
ratita: osvajanje al-Hire u maju ili junu633. godine u Perziji
i bitku kod Adnadeina u Palestini jula 634. godine. Umro je
kratko vrijeme nakon ove zadnje pobjede, 23. augusta 634, te
je pokopan pored Muhammeda. Njegova kratka vladavina,
ispunjena ratovima, nije donijela epohalnih promjena u svakodnevnom ivotu. Pri razdiobi ratnog plijena, drao se
principa da svi istinski vjernici imaju ista prava; taj je princip
Omar kasnije napustio. Postavi halifom, ivio je, kao i
dotada, ba kao to je ivio u svojoj kui u as-Sunhu, te
kasnije, kad je udaljenost postala neprikladna, u samome
gradu. Predaja kazuje mnoge primjere njegovog odbijanja da
se obogati na utrb drave.
Velika jednostavnost, potpuna skromnost i odsue svake
umiljenosti kod Abu Bekra kao ovjeka i halife dali su
osnova za legendu, koja je bila utemeljena na istini.
l
II
Adem
obiaj),
F GA N I (a. Gamal ad-din al-Afgiiniv, jedna od najistaknutijih figura Islama u 19. st. Obrazovan ovjek, poznavalac
islamske srednjovjekovne filozofije, stavio je svoje kvalitete i
svoj zanos u slubu muslimanskog preporoda. Bio je, istodobno, filozof, pisac, govornik i novinar. On je prvi prihvatio, naspram kolonijalnih sila, politiki stav, koji je, otada,
bio politiki stav mnogih pokreta za nacionalno osloboenje.
Poznat je osobito kao otac modernog muslimanskog antikolonijalizma, kojem su se, bez rezerve, divili mnogi, dok su ga
njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. Zaboravlja
se, naprotiv, intelektualna strana njegove osobnosti. N aspram dogaaja koji su navalili: propadanje i tromost islam-
12
Afgani
egiPatski~
13
Afgani
-
14
Afrika
Zapoeto sredinom 10. stoljea lagano i preteno miroljubivo irenje Islama ka crnoj Africi odvijalo
se trima putevima: posredstvom karavanske trgovine i ratnih
pohoda kroz Saharu ka rubu praumskog pojasa (teita:
preobraaj Fulbi, Mandi i Hause); uz Nil; putem pomorske
trgovine i arapskog useljavanja preko Crvenog mora ka Eritreji i uzdu istonoafrike obale do Madagaskara. Vanija
islamizirana carstva bijahu ono Gane (11. st.), Malija
(14. st.), Bornua (od 12. st.) i ono Songaia (15. st.), te Fulbi
(18-19. st.). U 17. stoljeu posebice u zapadnoj Africi primjetni zastoj Islama prevladan je svuda od 18. vijeka vrlo
aktivnim dervikim bratstvima koja su imala neobino brojano jako lanstvo (najvanija su kadirije i tidanije), koja su
- i u kolonijalno doba - preobraali cijela plemena do u
FR I K A .
IS
Aga
- - . _ - - . - - _ ... _ - - - - - - -
16
..
A ia
sudjelujui uope
uzdii
17
13.
Ajet
nakon ovoga Ali, kojeg nije simpatizirala, bio izabran z:l
halifu, poduzela je da pobuni muslimane protiv njega, a pod
izlikom da eli jedino osvetiti Osmanovo umorstvo. Pridruila se Talhi i az-Zubeiru, koji su pripremali golemu vojsku i
namirnice kako bi krenuli na Basru. Temimac Jala ibn
Munja iz plemena Temim, koji je mnogo pridonio ovom
pohodu, kupi Aii punokrvnu devu po imenu Asker za koju
dade 200 dinara. Vojske Alija te Talhe i az-Zubeira pobie se
4. decembra 656. god. Pobjedu je odnio Ali. Aia se na svojoj
devi nala usred boja, te je sedamdeset ljudi palo da bi je
zatitilo; napokon joj i deva bude ubijena (otuda naziv Bitka
deve). Ali dade nalog da se Aia odvede u kuu Safiie bint
al-Haris ibn Talha al-Abdi, te je opskrbi svime to joj bijae
potrebno za povratak u Meku. Uvidjevi koliko je Alijeva
vojska nadmona, Aia mu predloi da ostane uz njega i bude
mu pratilac na narednim pohodima na neprijatelja. Ali,
meutim, odbije ponudu, te joj dade na znanje da treba otii.
Jo jednom se pojavila na sceni i to u asu smrti al-Hasana ibn
Alija. Neki su predlagali da ovaj bude pokopan uz Poslanika,
no Aia se opre toj namjeri istaknuvi da je grob njezino
vlasnitvo. I toga je dana jahala na devi; narod je u Medini
rogoborio protiv nje, ali konano joj se ipak pokorio. Ope
nito se smatra da je dan njezine smrti 17. (ili 19.) ramazan
58., ali neki spominju kao mogue godine i 56 i 57. Ali
budui da se zna da je to bilo u utorak, jedino prvo spomenuti
datum moe biti taan (17. ramazan 58/13. juI678)*. Posljednja joj je elja bila da bude pokopana jo iste noi, pa je to i
uinjeno: lei na medinskom groblju al-Baki.
Nakon neuspjeha, Aia je vodila miran ivot u Medini vie
od dvadeset godina; nije sudjelovala vie u politici, pomirila
se s Alijem i nije se suprotstavljala Muaviji. Pa ipak se ini da
se njezino odobravanje ili neodobravanje jo uvijek mnogo
uvaavalo.
Kae se da se 1.210 predaja (hadisa) oslanjalo na njezin
autoritet, ali Buhari i Muslim zadrali su ih samo 300. Tvrdi
se da je Aia imala jedan kodeks Kur'ana i neka itanja
pozivaju se na nju. Bila je cijenjena zbog svoje pjesnike
kulture i estih navoda pjesama, a i zbog rjeitosti; poznavala je dobro povijest Arapa, a bila je obrazovana i u
drugim podrujima.
I
Abu Bekr naao tome neke zamjerke, ali kasnije udovolji
, njegovoj elji, te, raskinuvi njezine zaruke s Dubeirom ibn
Mutirnom, udade je za Muhammeda dvije ili tri godine prije
Hidre. Kako je Muhammedu, pri njegovim enidbama,
prije bila politika nego osobna nakana, to se dri da je i
ovdje; po svoj prilici, htio ojaati veze koje su ga ve povezivale s Abu Bekrom. Miraz koji je Muhammed dao za nju
iznosio je 50 dirhema a prema Ibn Hiamu ak 400. U dom
postarijeg mua donijela je svoje igrake, a uskoro je pobudila takvu ljubav u Muhammedu da se ovaj esto znao
pridruiti njezinim igrama. Ali jedna nesretna sluajnost
prijetila je da ugrozi tu lijepu i sretnu zajednicu. Dogodilo se
to na povratku s pohoda koji je Muhammed bio poduzeo
protiv plemena Benu Mustalik godine 5/627*. Povjesniari se
ne slau u nekim pojedinostima, premda se svi oslanjaju na
Aiino pripovijedanje. Veina njih tvrdi da je Aia bila jedina
pratilja svoga mua na tom putovanju. Putovala je u nosiljci
koju je nosila deva. Na jednoj postaji nedaleko od Medine,
Aia se udaljila iz tabora da se opere. Kada se vratila u tabor,
otkrila je da je zaboravila ogrlicu od jemenskih koljki, te je
otila po nju ostavivi navuene zavjese na nosiljci. U meu
vremenu je Muhammed dao znak za polazak, te je Aiina
svita naprtila nosiljku na devu i krenula na put; bila je toliko
laka da nosai nisu ni primijetili da nije unutra. Kada je Aia
po povratku uvidjela da je naputena, sjela je na zemlju i stala
ekati da se netko vrati po nju. Tu ju je, sluajno, naao
Safvan ibn al-Muatal as-Sulemi, Uspeo ju je na svoju devu, a
sam je ovu vodio za uzde. Kada su Muhammedovi pratioci
ugledali Aiu kako dolazi u pratnji mladog ovjeka, dolo je
do skandala. Najvie ju je optuivao Abdulah ibn Ubaj, vo
Munafikuna (licemjera) a mnoge ugledne linosti bile su
skandalizirane. Poslanik se posavjetovao s Alijem i Usamom
ibn Zeidom. Ali mu je savjetovao da se rastavi od Aie (i to e
biti uzrok kasnijem njezinom neprijateljstvu prema njemu),
ali Usama se trudio to je vie mogao da dokae nevinost
mlade Muhammedove ene. Konano se uvidjelo da nema
nikakvog solidnog dokaza protiv nje, a Muhammed je dobio i
objavu Kur'ana (XXIV,ll i dalje), gdje se govori da je
sumnja u preljub neosnovana ukoliko se ne nau barem etiri
svjedoka optube, te da oni koji optuuju, a ne mogu dokazati krivnju, imaju biti kanjeni bievanjem.
Ima dosta pria o Aii, a potjeu iz zadnjih godina Poslanikovog ivota. Po njima ju je on vrlo volio, a ona mu bila vrlo
privrena. Kada je osjetio da mu se blii smrtni as on je
zamolio svoje ene da se smjesti u Aiinu prostoriju. Ona ga
je njegovala tokom kratke bolesti, a njegov grob je iskopan u
tlu njezine sobe, gdje su, kasnije, bili pokopani i Abu Bekr i
Omar.
Sa narastanjem snage Islama, i ene Poslanikove su imale
bolje uvjete ivljenja, a uivale su i uzvieni ugled u zajednici,
te dobile ime majke vjernika (XXXIII,6), ali se nisu mogle
ponovo udati (V,53). Tako je Aia ostala udovica bez djece u
dobi od 18 godina. Za prve dvojice halifa, nije se mijeala u
I javni ivot. Kada je zapoelo negodovanje protiv Osmana,
igrala je vodeu ulogu. Suprotstavila mu se, zahtijevajui da
se ima pokajati ili se odrei asti, te nema sumnje da je bila
umijeana u pobunu protiv tog halife. Ali kad je Osman bio
opsjednut u svom dvoru (dan Kue), Aia se nije nalazila u
Medini, ve je bila pola na hodoae u Meku. Kada je
.--..
J E T (a.
._-
18
Akbar
19
Aka
Akbarova vjerska politika bila je nalagana poglavito polii dinastikim razlozima. Njegova politka sulh-i kull
(opa trpeljivost), ukidanja dizje i nameta pobiranog prije od
hinduskih hodoasnika, imala je za cilj osigurati odanost
hinduskih podanika, koji su inili veinu stanovnitva. Ta
politika bila je nerazdvojno povezana za njegovu zamisao
suverenosti i bila je potvrda premoi drave u politici, ekonomiji i financijama. U istom cilju, on je smanjio, god. 1579.,
vlast uleme svojom odlukom o nepogreivosti, koja ga je
uinila najviim autoritetom u stvarima vjere. Premda je sam
bio neuk, bio je zaista zainteresiran za usporedna izuavanja
religija, te je izgradio ibadet-hanu (kua bogotovanja), u
kojoj su se skupljali ueni ljudi svih vjera da raspravljaju
teoloka pitanja. Te rasprave su Akbara uvjerile da sve
religije imaju svoju dobru stranu, te ga je to potaklo utemeljiti novu eklektiku vjeru zvanu diniliihi, za koju se
uzalud nadao da e je prihvatiti svi njegovi podanici. Reakcija
njegovih nasljednika na tu politiku pomirbe i postupno naputanje bitnih principa njegove vlade doveli su do opadanja
mogulskog carstva.
Tanzimata nije se
tikim
vakufima.
oznaavaju
20
13.
Akida
po"Oj,~r n",~"ru,
vjeito bie
- - _ . - - - - - - - _... _ - - -
21
---
Akindija
22
peat
Alah
L A H , ALLAH (a. al-lah), Bog, Jedan, Tvorac i Gospodar Sudnjeg dana. Za Allaha znali su Arapi prije Islama;
bijae on jedno od mekanskih boanstava, moda i vrhovno.
Ali neodreeni pojam vrhovnog (ne i jedinog) boanstva, to
je Allah, ini se, bio za mekansku religiju, proirit e se i
transcendentalizirati i, putem Kur'ana, postati potvrda ivog
i Uzvienog Boga.
Prema jednoj od predaja, sura XCVI prva je koja je
prenesena Poslaniku Muhammedu: Misija koja mu se povjerava jeste da odmah propovijeda rije Allahovu (itaj l). A
Allah, reeno je u toj suri Muhammedu, jeste tvoj Gospodar
(rabbuka), tvorac ovjeka, najplemenitiji, koji ovjeka
pouava onome to ne zna. Veliki glavni kur'anski motiv
bismillahi 'r-Rahmdni 'r-Rahim (U ime Boga, Milostivog
i Samilosnog) otvara objavu saopene rijei i ponavljat e se
ne elu svake sure. Prema tome, na samom poetku Islama,
potvruje se da postoji Bog, Allah, kao dobroinitelj, stvoritelj, veleduni, koji je ljudima saopio pouku putem Poslanika, iji je on, na poseban nain, Gospodar. Kur'an, za sve
vrijeme objavljivanja, ima isto tumaenje Allaha, Njegovog
postojanja, prirode i svojstava. Islamska vjera smatra da je
Kur' an Rije Boja, te Bog u njemu objavljuje o sebi ono to
hoe da ljudi znaju. Bog je Milostivi koji pouava
23
Alah
~
'
L
... _
- - _ . _ -
-----
..
__
.,
,--
24
iji
l'
Albanija
25
Albanija
(1865-1927), koji je roen na Siciliji, a pisac je dvije alegoepopeje i sastavlja folklornih pjesama.
De Radovo djelo pridonijelo je da se kod trojice toskijskih
rodoljuba - brae Abdula, Samija i Naima Fraerija, rodi
ideja da se stvori tzv. Prizrenska liga god. 1878. Ohrabreni
odredbama ugovora iz San Stefana, oni su traili da se
postigne samostalnost Albanije i njezina knjievna sloboda
izraavanja. Nakon nekoliko godina djelovanja u Istanbulu,
gdje im se pridruio leksikograf i prevodilac Biblije Kristoforidi (1827-1895), oni su bili prisiljeni otii u progonstvo. U
Bukuretu, Abdul-politiar, Sami-odgajatelj, a Naim-bektaijski lirski pjesnik albanske enje, utemeljili su knjievno
drutvo i tampali albanske knjige poev od 1885. god. Timi
Mitko i Spiro Dine, izgnani u Egipat, skupljali su folklorne
pjesme lokalne kolonije. U Sofiji, Midhat Fraeri, Abdulov
sin, objavljuje godinjak, antologiju i asopis, te pie poune
oglede i novele koje sadre poruku. Knjige tampane u
progonstvu unosile su se kriom u Albaniju putem karavana.
Odsustvo knjievnog sredita, te nedostatak standardnog
alfabeta ometa pokret, te Samijeva teka fonetska ortografija
biva zamijenjena digrafikom koja je sliila onoj A. Santorija
iz Kalabrije ilingviste D. Kamarde (1821-1882) sa Sicilije.
Nakon osamostaljenja, novembra 1912. god., spajaju se razni
knjievni tokovi. A. Drenova (roen 1872), lirski pjesnik (od
Toska), Bubani i L. Poradeci (roen 1899) - ovaj zadnji u
izrazito samosvojnom stilu - nastavili su tradiciju iz Bukureta. Katoliki sjever predstavljao je nostalgini F. iroka
(1847-1917), lingvista i povjesniar A. Dzanoni (1863-1915),
N. Mjeda (1866-1937), satiriar Gj. Fita (1871-1940) i novelist E. Kolii (roen 1903). F. Postoli i M. Grameno
(1872-1931), romanopisac Tosk, K. Floi (roen 1873), dramatiar, i F. Konica (1875-1943) prenijeli su svoje djelovanje
u SAD, gdje su osnovali 1912. god. knjievno drutvo Vatra i
asopis Dielli (Sunce").
Kratko faistiko razdoblje (1939-1943) privuklo je svega
par pisaca protalijanske orijentacije. Sadanji reim naveliko
potie djela koja imaju svoj korijen i inspiraciju u partizanskoj oslobodilakoj borbi, te u motivima klasne borbe u
drutvu, rada i mira. Postoje i kazalita, koja su sa slinom
tematikom, a djeluje i udruenje knjievnika.
rike
-------~
26
..
_ _ _ _.-----.J
Albanija
glavnu cestu Rumelija-Albanija. Surguni (prognanici) odauprave i rodova. Kapetani pet rodova Mirdita pretendirali
slani oko 1410. god. iz nekih dijelova Anadolije, kao Sarusu da potjeu od Leke Dukainija, koji je igrao istaknutu
han, Koda-ili, Danik, bili su jednako malobrojni.
ulogu u borbi Skender-bega protiv Osmanlija.
Drugo znaajno irenje Albanaca u Rumeliju dogodilo se u
Ta plemena imala su obiaj slati osmanskoj vojsci
17. i 18. st. Oni su se raselili u ravnicama akovice, Prizrena,
pomonu snagu koja se sastojala od jednog mukarca po
Pei, Tetova i Kosova, osobito nakon masovnog odlaska Srba
ognjitu, prema osmanskoj praksi koja se primjenjivala na
Juruke i Kurde. Kada, od kraja 16. st., carstvo ima potrebe
iz tih krajeva god. 1690. ini se da je albansko naseljavanje
bilo, osobito, rezultat sustava mukati, koji je tu prevladavao u
za veim brojem trupa zbog drugih ratova, albanske
pomone snage izgleda da su dobile na vanosti. Koristile su
to doba. Albanci su doli uzeti u zakup male komadie zemlje
kod velikih zemljovlasnika mukati (dobro uzeto u zakup) u
se osobito u lokalnim ratovima protiv Crnogoraca. Mirditi su
tim bogatim ravnicama i tu su se trajno naselili.
se smatrali najhrabrijim vojnicima u Rumeliji. God. 1855.,
to se tie Vlaha u Albaniji, oni su vodili pastirski ivot u
kada ih je uprava Tanzimata pokuala razoruati i uvrstiti u
planinama sjeverne Albanije, uz Albance, nakon slavenske
redovitu vojsku, oni su se pobunili i utvrdili u podruju
navale u 7. st., te su sudjelovali u albanskom irenju poev od
Zadrima tako dobro da je drava morala odustati od svoga
ll. st. U osmanskom registru od 1431. god. nalaze se Vlasi i
pokuaja. Kasnije, njihov vo Prenk Bib Doda igra znaajnu
njihovi katuni (Eflak-katune), na jugu Albanije, a osobito u
ulogu u albanskom pokretu za neovisnost (1908). Mirditska
podruju istono od Kanine.
Republika, proglaena pod zatitom Jugoslavije 1921. god.,
Albanska plemena sjeverno od Drima oznaena su openipropala je naredne godine.
tim imenom Malj-i-sor (brani). Oko 1881. god. postojalo je
19 plemena, koja su pripadala toj grupi, a itelji su im bili
Religija. - Prema talijanskim statistikama iz 1942. godine
35.000 katolika, 15.000 muslimana i 220 pravoslavaca. Naj(poslije rata se ta osnovica nije koristila), od ukupno
poznatija od tih plemena su bili Hoti, Klementi, krelji,
1.128.143 itelja Albanije, 779.417 bili su muslimani,
Kastrati, Koaj i Pulati, koji su ivjeli u planinama istono od
232.320 pravoslavci, a 116.259 katolici. Jedina znaajna katoSkadra.
lika grupa smjetena je u kotaru Skadra, dok velike pravoini se da su se tokom osmanskog osvajanja Albanije, od
slavne grupe ive u kotarima irokastra, Kore, Berata i
Valone. Muslimani su raireni po cijeloj zemlji, no posebno
1385. god. do kraja 15. st., pobunjeni rodovi vie puta sklanjali u najsurovije dijelove visokih krajeva. Njihova ponovna
po sredinjoj Albaniji.
pojava u niskim krajevima podudarala se kasnije sa slabljeAlbanija, koja je bila prikljuena Carigradskoj patrijariji
njem osmanskog gospodstva u pokrajinama u 18. st., a jo
god. 732., bila je god. 1054. podijeljena izmeu Rima i
kasnije - oni su postali strah i trepet Rumeliie.
Carigrada, s tim to je sjeverni dio doao pod jurisdikciju
Od poetka, osmanska vlast potovala je plemensku orgaRima. Norrnani i Anujci ojaali su katolicizam u zemlji;
nizaciju i samostalnost tih plemena. Kako su ona imala,
Antivari je bilo sjedite albanske nadbiskupije, a Dra makedonske.
stvarno, kontrolu vanih prijevoja koji su vodili uRumeliju,
vlast ih je zaduila da ih uvaju i oslobodila ih poreza, za
Pravoslavna Albanija ovisila je izravno od ohridske nadbiuzvrat za te usluge. Jedna uredba iz 1496. god. kae ovo:
skupije. Kao zatitnici pravoslavne crkve, Osmanlije, ak i
Nahija Klementa obuhvaa pet sela. Njihovi itelji kranprije njihove obnove carigradske patrijarije god. 1454., ili
ske vjeroispovjesti plaaju 1.000 aki haraa i 1.000 aki
su na ruku pravoslavcima protiv katolicizma. Ipak, zbog
ispende sand~k-begu, a osloboeni su od ura, avariz-i
politikih razloga, Porta je bila trpeljiva prema katolikoj
divanija i drugih pristojbi, ali se uzimaju za derbendije
crkvi u Albaniji. Albanska vlastela kolebala se izmeu Istoka
(uvari) prijevoja na putu Skadar - teritorij Petribana i Zapada, prema politikoj situaciji. Pravoslavni Albanci, koji
Altun-ili, kao i puta Medun - Kua - Plava, Krajem 17. st.,
su se iselili u junu Italiju, imali su svoju unijatsku crkvu
koja je priznavala supremaciju pape. Nakon neovisnosti
Klementi su izazvali metee svojim pljakanjima u Rumeliji i
suradnjom s pobunjenim plemenima Crne Gore (Karadag).
Albanije, autokefalna pravoslavna crkva Albanije konano je
bila priznata od Patrijarije (1937).
Na jugu od Drima ivjelo je pleme Mirdita (katoliko u
Prvi koji su preli na Islam bili su feudalni gospodari, koji
cjelini). Ono je bilo podijeljeno na pet rodova zvanih bajrak:
Oroi, Fandi, Spai, Kuneni, Dibri. Kako su se isticali
su dobili timare od Osmanlija. Suprotno onome to se opesvojim uslugama Osmanlijama protiv Venecije 1696. god.,
nito vjeruje, preobraanje na Islam nije se trailo kao nuni
Hoti su bili pomaknuti na prvo mjesto meu klanovima;
uvjet da se sauva zemlja po osnovu timara; vjernost osmannjihov bajrak bio je na elu svih drugih; ali danas je na tom
skoj dravi bila je dovoljna da se dobiju te darovnice i, od
poetka do kraja 15. st., kranima su se dodjeljivale. Krajem
mjestu pleme alja.
U plemenskoj tradiciji, porijeklo bajraka see do Osman15. st., ipak, ostalo je samo nekoliko kranskih timarlija,
lija. U stvari, bila je to osmanska ustanova koja se sastojala u
zbog dragovoljnih prijelaza na Islam. Elbasan, kojeg je poditome da se da jedan bajrak (zastava) ili sandak vojnim
gao Mehmed II god. 1466., postaje, od poetka, muslimanvoama kao simbol njihovog autoriteta, svaki rod bio je
sko sredite, kao [eniehir u Tesaliji. ini se, ipak, da je
Islam dobio samo mali broj preobraenika u narodu, raji.
stavljen pod bajraktara, tj. zastavnika, koji je bio nasljedni
voa. Javne stvari roda odluivale su se u vijeu nasljednih
Poetkom 16. st. postoji u etiri albanska sandaka (Elbasan, !
prvijenaca. Da bi raspravljali ope stvari, pet rodova dralo je
Ohrid, Avlonja i Iskenderije) oko 3.000 muslimanskih rajin- i
godinju skuptinu u Orou. Buljukbaa, kojeg je imenovao
skih obitelji. U katolikim vrelima, pisanim oko 1622. god.;
osmanski upravlja, bio je zaduen za__ s_v_e_p_o_s_l_ov_e_i_zm_e__u_-'-----_p_r_o_cj_e_n_ju_ j_e_s_e_d_a_je samo treina albanskog stanovnitva bila
27
Albanija
mmju u vrelima. Osmanlije su, najprije, koristili grki
Povijest. - Openito je prihvaeno ilirsko porijeklo albanskog naroda, ali njegovi etniki odnosi s Traanima, Epircima i Pelazgima jo su predmet rasprava. Ilirska plemena
ula su, najprije, u doticaj sa grkom kulturom, posredstvom
grkih kolonija koje\u se zasnovale na albanskim stranama u
7. st. prije nove ere. Glavna je bila Epidamnos, blizu Draa.
Ilirci stvaraju svoju prvu neovisnu politiku organizaciju u
3. st. prije nove ere. Osvojeni od Rimljana god. 167. prije
nove ere, bili su podloni monom utjecaju Rima tokom
stoljea. Veliki je rimski put ka Istoku, Via Egnatia, iao od
Dyrrachiuma (Dra) i slijedio dolinu kumbe. Po prvi puta,
Ptolemej spominje etnonim Albanoi meu ilirskim plemenima i njihov glavni grad Albanopolis (blizu Kruje). U 7. st.,
slavenski upad u Albaniju okonava romanizaciju Albanaca,
koji se povlae u svoje planine na sjeveru, da bi vodili
pastirski ivot tokom pola tisuljea. U 9. i 10. st., bugarsko
carstvo iri svoju vlast na junu Albaniju, ukljuujui i grki
Dra, a oko kraja 12. st. Srbi, pod Nemanjom, zauzimaju
sjevernu Albaniju. Dugo supostojanje sa Slavenima ratarima
ostavilo je jak peat na albanskom narodu. Konano, car
Vasilije II obnavlja bizantsko gospodstvo nad junom Albanijom i osvaja Dyrrachion (1005), koji postaje glavni grad
bizantske provincije od 9. st. Kada, oko sredine ll. st.,
vlast Bizanta slabi u pokrajinama, Albanci su sili sa svojih
planina. Od tog trenutka, Albanci, koji su se smjestili
izmeu crta Skadar-Dra i Ohrid-Prizren, sve se vie spo-
28
Albanija
nakon ahinovog poraza, bio optuen da se tajno sporazumio s neprijateljem. Nakon pobjede na Kosovu (1389),
Osmanlije su od Skoplja (Uskub) napravili moni pogranini poloaj, naseljavajui tu Turke iz Saruhana, pod Paa-Jigitom (oko 1391). ahin se vraa poslije i goni D. Stracimirovia iz Skadra i St. Sera (1393-1395), koji se vratio
Venecijancima da bi dobio njihovu zatitu. Venecija je, sa
svoje strane, uzela Alesio, Dra (1393), Drivasto (1396),
koje su sve bili napustili njihovi domai gospodari za godinju potporu. Osmanlije su takoer nastojali zadrati lokalne
gospodare na svojoj strani, jamei im njihove zemlje po
osnovu timara. Tako su Dimitri jonima, Konstantin Bala,
Der Dukain suraivali, kao turski vazali, sa ahinom,
protiv Venecijanaca.
Uspostava osmanskog gospodstva u Albaniji s njegovim
sustavom tahrira i timara zapoela je, najprije, na podruju
Premedija i Kore. Redovita osmanska uprava, sa svojim
subaama i kadijama u gradovima, sa spahijama (sipahi) na
selima, potvrena je dokumentima koji idu do doba Bajazita I. Dokumenta dokazuju i da je Akahisar (Croya, Krnje)
bio osloboen poreza u isto doba. Albanske snage, pod
zapovjednitvom Koje Zaharije, Dimitrija Jonima, Dera
Dukaina i Dumanija, sudjelovale su u bici kod Ankare
1402. god. Od ruenja Bajazitovog carstva, god. 1402, jedan
broj tih albanskih gospodara (Ivan Kastriot, Koja Zaharija,
Niketa Topija) priznali su vrhovnu vlast Venecije. Kada je
god. 1403. umro D. Stracimirovi, Venecija, koja je ve uzela
Skadar, zauzela je dio njegove batine: Dulcigno (Ulcinj),
Antivari (Bar) i Budvu. Ali njegov sin Bala, potpomognut
od Stefana Lazarevia i Vuka Brankovia iz Srbije, zametnuo
je dugu borbu protiv Venecije. Ova je, naposljetku, zakljuila sporazum o albanskim stvarima sa njihovim sizerenom,
Emirom Sulejmanom (1409). Kasnije, Paa-[igit od Skoplja
silio je Ivana Kastriota da se podvrgne vrhovnoj vlasti sultana
(1410). Na jugu, Osmanlije su potpomagali albanske Spate
protiv Toka. Konano je objavljen rat protiv Venecije, tokin
kojeg su Osmanlije stvarno osvojili Albaniju od sjevernog
Epira do Kroje i stvorili pokrajinu Arvanid-ili ili Arnavud-ili
(818-820/1415-1417)* .
Situacija u zemlji je sada pouzdano znana, zahvaljujui
podrobnostima koje se nalaze u registru timara iz
1431-1432. god., tu su sadrana imena raznih podruja, esto
s pozivanjem na glavne feudalne obitelji koje su bile vazali
Osmanlija oko 1416. god.: Juvan-ili (teritorij Kastriotija),
Bala-ili (istono od Kavaje i juno od Skumbe), Donomajmo-ili (sjeverno od Pekina), Pavlo-Kurtik-ili (dolina
jilerna), Kondo-Miho-ili (podruje istono od Elbasana),
Zenebi-ili (Zene bissi, Dirokaster i okoline), Bogdan-Ripe-ili
(sjeverno od Elbasana), Atin-ili (Premete), Pored tih velikih
obitelji, mnogi kranski feudalci od manjeg znaaja ouvali
su neke od svojih zemalja po osnovu timara. Meu njima se
mogu navesti: Dobrile (u artolosu), Simos Kondo (u Kokinolisariju), obitelj Bobza (Don i njegovi sinovi Gin i Andre u
selu Bobza ili Bubes), obitelj Karli (Mat ja). Ta vrsta timara
predstavljala je 16% svih timarlija u Albaniji. Prijelaz na
Islam nije se smatrao nunim za posjedovanje timara. Jedan
Metropolid u Belgradu (Berat) i trojica Peskoposa u Kanini,
Akahisaru i artolosu dobili su svoja prva sela po osnovu
timara. Tursko puanstvo pokrajine sastojalo se samo od
-
- '
._-----
vojnog i vjerskog osoblja. Turske timarIije, sa svojim ljudima, nisu prelazile broj od 800. Svaki sandak bio je podijeljen izmeu oko 300 timarlija, koji su ivjeli na selima ili u
dvorovima (gradinama). Argirikasri (kasnije Argiri ili Ergiri)
postaje sjedite sandakbega, a u svakom sreditu okruja
(vilajet) nalazio se jedan subaa i kadija. Revolucionarna
mjera, koju je poduzela osmanska drava, bila je u tome da je
gotovo sve poljoprivredne zemlje smatrala dravnom svojinom, jer joj je samo taj status mogao omoguiti da primijeni
svoj sustav timara. Seljaci su, dakle, trebali imati osjeaj da su
stavljeni pod bezlinu sredinju vladu, u poredbi s njihovom
uskom ovisnou u odnosu na feudalne gospodare u ranijem
reimu.
N a sjeveru, Osmanlije su najprije potpomagali Bala III
i, po njegovoj smrti (1421), Stefan Lazarevi od Srbije,
protiv Venecije, koja je morala, naposljetku, vratiti Stefanu
gradove Drivasto, Antivari i Budvu (1423). Na jugu,
despot Karlo Toko je umro god. 1429. i Murat II, koristei
sukob meu nasljednicima, uzima Janjinu (1430). Poslije
toga se obavio novi popis zemlje i itelja Albanije (1432),
to znai stezanje osmanske upravne vlasti u zemlji. Taj
popis se moe smatrati istinskom polaznom takom dugog
albanskog otpora tokom narednih desetljea; on, osim toga,
pokazuje realni karakter pobune. Najprije, neka sela u planinskim podrujima Kurvelea i Bzoreka odbila su da se
popiu. U nekim mjestima su itelji ak ubili svoje osmanske timarIije. Veliki feudalni gospodari, kao Ivan Kastriot
na sjeveru, Arijanit (Araniti) Comnen u oblasti Argirikasr,
morali su prepustiti znatne dijelove svoje zemlje, da bi one
bile podijeljene po osnovu timara osmanskim spahijama
(sipahi). Araniti se prvi digao na oruje i pobio brojne
spahije tokom jeseni 1432. god., a Topija Zenebesi je opsjeo Argirikasri. Alfonso V Napuljski, Venecija i Maarska
ohrabrivali su pobunjenike koji su potukli Aliju, Evrenosova sina, upravljaa Albanije, u klancu Bzorek. Osokoljeni time, kranski feudalni gospodari Centra i Sjevera
pridruuju se pobuni. Konano, god. 1434., sve snage
Rumelije, pod Sinan-begom, opim upravljaem Rumelije,
sjedinjuju se da okonaju tu opasnu pobunu koja je Maar
skoj dala nadu u novi kriarski pohod. Ali Arijanit se
zaputi da izmakne u planinu. Dodatni dokumenti, koji su
pridodati nakon 1432. god. defteru Albanije, ukazuju na to
da pobuna nije znatno utjecala na osmansko gospodstvo u
zemlji. Velika veina osmanskih i kranskih timarlija
ostala je u posjedu svojih timara. Izgleda da je veina itelja
visokih krajeva suraivala s feudalnim obiteljima koje su
imale brane veze sa njihovim voama.
Od 1443. god. Skender-beg, zet Arijanitin, preuzima
voenje pobune; njegova energija i sranost, kao i meuna
rodna situacija tog vremena, dali su pokretu vanost meuna
rodnog karaktera. Ako se ostavi po strani legenda koja se
razvila oko njega, treba istai da osnova i motivi njegove
pobune nisu bili drugaiji od onih drugih feudalnih gospodara. Imenovan subaom Akahisara (Kroja) oko 1438. god.,
on je smijenjen god. 1440; on je, tada, htio ponovo dobiti
Kroju i sve zemlje svoga oca i posjedovati ih po osnovu
feudalnog gospodara, a ne kao timarlija. Istina je da je
* Vidi
- - - - - - - - -
29
Albanija
zakl-jUio
I
savez s -drugim feudalnim obiteljima (skuptina u
I Alesiju, l. 3. 1444.), ali ideja ujedinjene Albanije pod nacionalnim voom bila je daleko od stvarnosti. On je kontrolirao
samo sjever Albanije, dok su sredite i jug ostali uvijek pod
osmanskom vladavinom. Subae i sandakbezi, koji su sjedili
u Argirikasru, Ohridu ili Belgradu (Berat), pokuali su lokalnim snagama suzbiti pobunu. Snage Skender-bega ini se da
nisu nikada prelazile 3.000 ljudi. Ugovorom od 1451. god.,
on postaje vazal Alfonsa V Napuljskog i ustupa Kroju kraljevim ljudima.
Arijanit, koji je imao pretenzije na junu Albaniju, slijedio
je njegov primjer; on je bio od kralja ovlaten da u njegovo
ime primi zakletvu vjernosti drugih albanskih feudalnih
gospodara, koji postaju kraljevi vazali. Za uzvrat, kralj je
prihvatio da daje godinju potporu od 300 do 1400 dukata
svakom od vazala, te da im osigura utoite u sluaju opasnosti. Ta jednostavna promjena gospodara bila je oito odre-
GradOVI
16. st.
Poetak
1431
kranska
Argirikasr
Belgrad (Berat)
Kamna
Premedi
Klisura
Aka hisar
----f - - - - -
121
175
216
42
100
125
143
561
514
260
514
89
II
65
Evo i spiska, uspostavljenog na osnovu popisa iz 1506. god. i 1520., a pokazuje upravnu i vojnu situaciju u 16. st.
Sandak
I Zajednice
Dunosnici i vojnici**
Stanovnitvo
Prihodi od poreza
u akama (jedan
venecij. dukat
vrijedio je tada
52-60 aki)
Iskenderije (Skadar):
obuhvata kadiluke
Iskenderije, Podgorice,
Bihara, Ipeka (Pe),
Prizrena iKaradaga
(Crne Gore)
Avlonja (Valona): obuhvata
kadiluke Belgrada (Berat),
Iskarapara, Premedija,
Boganja, Tepedelena,
Argirikasra, Avionje
Elbasan: obuhvata
kadiluke Elbasana,
, ermenike, Ibata, Draa
Ohrid: obuhvata
kadiluke Ohrida,
Dibra (Debar),
Akahisara, Mata
895
23355
371
35570*
1344*
528*
Avlonji
25 u
Belgradu
7 68
297
137
479
654
250
8916
526
346 i
107
azaba
4.392.910
6.991.836 u
tri kadiluka
Argirikasrija,
Avlonje i
109
1031
400
Belgrada (Berat)
1.260.087
i 250
4 6
849
32648
1 4
623
388
655
30
azaba
193
2.947.949
Albanija
sara. Kada je god. 1466. Mehmed II sagradio tvravu Elbasan, to podruje postaje novi sandak. Osim toga, stvoreni
su, na jugu, sandak Avlonja (Aviona) i, na istoku, Ohridski sandak; god. 1479. stvoren je, na sjeveru, Skadarski
sandak.
Usporedba izmeu popisa iz 1431. i onog iz 16. st. pokazuje injenicu da je svugdje, u gradovima i selima, stanovni
tvo vie nego udvostrueno tokom meurazdoblja i da su,
prema tome, prihodi od poreza znatno porasli.
Albanski gradovi, njih 19 u sva etiri sandaka, bili su
mala lokalna trita sa stanovnitvom koje se kretalo od 1.000
do 4.000. Jedino je Avlonja (Valona) postala trgovinsko
sredite od neke vanosti (od 4-5.000 itelja). Da bi potakla
trgovinu, vlada je tu uspostavila malu idovsku koloniju od
panjolskih izbjeglica (kraj 15. st.), Prema Kanun-nami Avlonje, luka je primala robu uvoenu iz Evrope, kao i kadifu,
brokat, moher, pamune tkanine, tepihe, zaine i kou iz
Bruse i Carigrada. Veliku koliinu smole i soli, proizvedenih
u blizini grada, kupovali su dravni uredi po odreenoj
cijeni. Prihodi od poreza Avlonje samo za sultanovu riznicu
ili su do oko 32.000 dukata godinje.
Osmanlije nisu korjenito mijenjali fiskalni sustav koji je
postojao u Albaniji pod Bizantincima i Srbima. Ispende, vrlo
vjerojatno srpski porez, plaao je svaki odrasli kranski
mukarac do iznosa od 25 aki. Osnovni osmanski porezi bili
su ur, koji je, u stvari, bio 1/8 poljoprivrednih proizvoda, i
dizja. Bizantski porez od dvije mjerice (vagana) ita i rai
preivio je u nekim dijelovima Albanije pod Osmanlijama.
Postojale su i globe zvane bad-i kava (oito prilagodba bizantskog aerikon), a'7avuk ve bogaa (bizantski: kaviskija) odrali
su se i u Albaniji kao adet. Svi ti porezi, izuzev dizje, koja se
sakupljala za sultanovu riznicu, bili su dodijeljeni timarlijama. Pod Osmanlijama, stopa oporezivanja ini se da nije
bila manja nego prije, ali su oni ukinuli kuluk i odredili
unaprijed, za svakog seljaka, iznos dunog poreza. Bilo je
nedozvoljenih postupaka, te Kanun-nama iz god. 1583. ini
se da je tano dala ideju tih zloraba. U njoj se kae da nijedan
timarlija ne moe podvri svoje seljake kuluku, siliti ih nositi
travu za njega, uzeti njihovu zemlju bez zakonskog naina ili
ih siliti da u novcu plaaju ur, koji treba biti isplaivan u
naturi. Najea alba tog polunomadskog naroda dolazila je
od toga to je on bio podloan porezu na ovce vie od
jedanput godinje tokom njihove ljetne ispae.
Poetkom 16. st., javni prihod Skadarskog sandaka
popeo se na 4.392.910 aki, od ega je polovica pripadala
sultanu, a druga polovica sandakbegu (449.913) i timarlijama (l. 776.118).
Albanci su zauzimali istaknuto mjesto u vladajuoj klasi
carstva. U najmanju ruku, 30 velikih vezira moe se dokazati
da su bili Albanci - posebice, Gedik Ahmet, Koda Davud,
Dukain-zade Ahmet, Lutfi, Kara Ahmet, Koda Sinanpaa, Nasuh, Kara Murat i Tarhondu Ahmet. U dvorskoj
gardi takoer su se uvijek nalazili Albanci u velikom broju.
Oevidan razlog toga je u tome da se sustav devirme nairoko
primjenjivao u Albaniji, kao i u Bosni.
Dvije temeljne promjene u strukturi carstva: raspad
sustava timara, s jedne, i pogoravanje fiskalnog sustava, s
druge strane, imale su svoje posljedice na situaciju u Albaniji,
kao i drugdje. Prva promjena, koja se podudarala sa slablje-
31
Ali
da-bi-~
le
32
13.
Ali
33
Aljamia
34
LJ AMIA
Alliihumma
II
35
Almohadi
-r
LM OH A D I (a. al-muuiahhidun, ispovjedatelji Bojeg jedinstva), dinastija u sjevernoj Africi i panjolskoj. Razvitak Islama izbacio je u prvi plan religiozno-politiki pokret Almohada naspram Almoravida, protiv ije se
antropomorfne predodbe o Bogu on upravio. Uenjak Ibn
Tum:ert postao je duhovni poglavar jedne strogo hijerarhijski ureene zajednice meu pripadnicima berberskog plemena Masmuda na Atlasu. Napadajui od 1125. god. Marake, oborili su 1147. god. Almoravide i preuzeli od njih
vladavinu nad Marokom i islamskom panjolskom. Povrh
toga su 1151. god. zaposjeli istoni Alir, a 1159. god.
Tunis, koji im je, sve do postavljanja jednog viceregenta,
prijetio da se stalno izmakne. Nakon poetnih uspjeha
(1196. god. pobjeda kod Alarkosa), dolazi do dinastike
krize nakon stranog poraza u panjolskoj (1212. god.
Navas de Tolos), koja se okonava preuzimanjem neovisne
vlasti i osnivanjem dinastije od strane upravitelja i namjesnika pojedinih dijelova podruja carstva (Abdelvedidi, Hafsidi, Nasridi), te osvajanjem Maroka od strane Merinida
(1269. god. pad Marakea).
i
I
36
Alir
njezi~i
Rauna se u Aliru, oko 1650. god., blizu 35.000 zarobljenika u tamnicama grada. panjolska je uzalud vie puta
(1541, 1567, 1775) pokuavala potiniti Alir. Kasnije su
francuske i engleske flote suzbijale te napadaje, te je zapoelo i opadanje. Od sredine 18. stoljea, u Aliru, osiromaenom i lienom svoga starog znaenja, opada stanovnitvo
koje su glad i kuga desetkovali. Uoi francuske invazije,
Alir (grad), koji je svojedobno imao do 100.000 itelja,
nije imao mnogo vie od 40.000.
Zbog tekog rjeenja dobave ita, alirski dej jednom
zgodom izgrdi francuskog konzula. Vlada arla X naredi
floti da blokira Alir. God. 1830, zbog razloga unutranje
politike, ministar Polinjak, unato prigovorima Engleske,
odlui uputiti li Alir ekspedicioni korpus. Dej se predao,
a i veina janjiara. U poetku se pomiljalo na privremeno
zaposjednue, te se do 1841. god. francuska vladavina, na
koju je Skuptina loe gledala, svela na zauzimanje glavnih
luka i njihove okoline.
U meuvremenu je u zemlji dolo do promjena. Turke
su stali tjerati Arapi, te su se stvarale nove domorodne
drave. Beg Konstantine, Ahmed, ojaao je vlast u svojoj
pokrajini. Na zapadu, nakon anarhije, stanovnitvo je prihvatilo ili trpjelo vlast mistika Abdelkadira, koji se odlikovao hrabrou, lukavstvom i duhom za organizaciju. Francuska politika se klatila izmeu mahzena i novih voa. Ali
dok je Abdelkadir pristaona ugovor, dotle je Ahmed odbio
i otjerao god. 1836. francusku vojsku pred Konstantinom.
Naredne godine, nova ekspedicija doepala se tog grada, te
je Francuska odluila da se konano ustali u istonoj
pokrajini. God. 1839., Abdelkadir je objavio rat Francuskoj. Francuske operacije su bile malaksale, te su u Alir
upuene znatne snage i, zahvaljujui novim metodama
ratovanja, uspjelo im je od 1841-1847. unititi mo Abdelkadira, svladati pobune koje su vjerski agitatori podigli u
planinama, te pobijediti god. 1844. vojsku marokanskog
sultana i zapoeti pokoravanje nomada na jugu. Zapovjednik, general Bio je zapoeo organizirati neizravnu upravu
putem arapskih ureda, te podupirati evropsku kolonizaciju u priobalnim dolinama, selima manje-vie povojnie
nim, il' ija je namjena bila da uvrste njegovo djelo. Ta
kolonizacija je bila ojaana god. 1848. priljevom parikih
radnika, u 42 nova sela, zatim raznih kolona, obdarenih od
drave malim povlasticama na zemlju ili koji su se smjetali
na svoj raun.
Okupacija se nastavila pod Drugom republikom i poet
kom Drugog carstva pripajanjem oaza i Kabilije. Da bi se
kontroliralo trgovake puteve pustinje i osiguravalo od
nomada s juga, podignute su utvrene postaje na visoravnima, a koloni su doprli do saharske granice. Otada se mir
remetio u Aliru samo pojedinanim ustancima. Ustanak
1871. god. bio je prouzroen pobjedom Njemake nad
Francuskom, slabljenjem garnizona i nezadovoljstvom
velike obitelji Mokrani. Podigli su se Medana, obje Kabilije, neki dijelovi alirskog okruja i jug okruja Konstantin, a pobunjenici su pobili kolone, te ugrozili Mitidu.
Admiral Gejdon, u svojstvu generalnog guvernera, uspostavio je red. Pobunjenici su bili kanjeni znatnim globama i
zapljenorn 453.000 hektara zemlje, koja je bila dana kolonima. I god. 1881. zbio se dosta ozbiljan ustanak, na jugu
37
Amina
..
I.
---.
38
- - -
-----
Anadolija
Fiziki
Anadolija~:sastoji
vis~l
zemljopis.od prostrane
ravni okruene, na sjeveru i jugu, dugim lancima visokih I
planina. Unutranja visoravan ini sredinju Anadoliju. Unu- I
tranja Anadolija je jednako optoena na zapadu i istoku :
planinskim meama, a proistjeu iz susreta dva sustava,
sjevera i juga. Tako se na zapadu nalazi planinski poetak
zapadne Anadolije, a egejska Anadolija, koja joj sljeduje, na
istoku do kanala gornjeg Eufrata, te, naposljetku, kao neka
vrsta prsobrana Anadolije, planine Ararata.
Zbog svoje irine, anadolijske strane imaju zimi blage
temperature, u januaru s prosjekom viim od 5
na stranama Crnog mora, a vie od 8 na sredozemnim stranama.
Zatim, zemlja se najee nalazi pod utjecajem tih podruja
visokih atmosferskih tlakova koja su u pravcu zapad-istok, a
koja uvjetuju meteorologiju zapadne i sredinje Evrope
tokom cijele godine. Zato su zime srazmjerno bogate oborinama. Ljeti su strane sparne, s prosjenom temperaturom u
7-8 mj. viim od 22C na sjeveru, i viim od 27C na jugu.
Osim toga, glavni vjetrovi su sjeverni. Oni, tokom ljeta,
strane zapada i juga poteuju sue tipine sredozemne
klime, a, dolazei od mora, donose jednako tako oborine na
sjevernu stranu. Prirodno raslinje zapadnih i junih strana
bitno predstavljaju, zahvaljujui klimatskim uvjetima,
grmovi sa stalnim liem. Ipak, mjesta njihovog prvotnog
rasta su, dijelom, pretvorena u obradive zemlje, dok je
ostatak ostavljen na ugaru na znatnom prostoru, te ini
prostranstva ledina i ikara. Na sjevernoj strani, vlanoj ljeti,
nalaze se vie biljke koje vole vlagu, kako u umi ili na ledini
tako i na obradivim zemljama, te to daje dojam najvee
plodnosti.
ac
ac
Lanci planina podvrgnuti su, naravno, hladnijim vjetrovima, ponekad vrlo hladnim, a osim toga manje toplim
ljetima i, u cjelini obilnijim oborinama. Njihove strane su
prekrivene prirodnim umama. Te ume su uveliko bile rtve
ogoljavanja (sjee) i krenja.
Visoka visoravan unutranje Anadolije, okruena planinskim lancima, hladna je zimi, s prosjenom negativnom
temperaturom u januaru, a vrua ljeti, s prosjenom temperaturom u 7-8mj. od 24C. Dobija, osim toga, mnogo manje
vode nego obalna podruja i okolne planine. Zato je to
podruje stepe. Ipak, u unutranjoj Anadoliji nema pustinje.
ak u najsunijim dijelovima moe se odgajati jeam i ito
bez umjetnog navodnjavanja, samo uz pomo kie. Postoje
stepe i na junim meama istonog Taurusa, gdje Anadolija
granii sa Mezopotarnijom.
Na sjeveru je sustav planinskih lanaca, koji se esto u
Evropi oznaavaju imenima Pontinske alpe, a obuhvaaju
grupe planina visine 1200-1500 m, srazmjerno bez pregiba, a
mogu dosei i do 2.000 m. Na istok, u planini Zigana,
3.000m premaeni su na znatnim prostorima. Na visokim
zaravancima tih sjeverno-anadolijskih lanaca, iskreno obradivo zemljite penje se i do vie od 1.500 m. Ekonomija se
temelji na kulturi itarica, uzgoju sitne i krupne stoke.
Izmeu valovitih terena pruaju se duge i iroke doline, u
kojima su glavne obradive zemlje. Klima je ljeti topla i dobro
opskrbljena vodom, te omoguava da kulture napreduju.
Naspram Crnog mora, samo urastojima [eila, Irmaka i
Kizil Irmaka pruaju se prostrane ravnice, ali dijelom boro-
39
Anadolija
omoguuje
- - - - -
40
Anadolija
A~tiohija, biza~t:ki
o~:l
. -kneevina
vazal. Ti uspj:Si kriara
guili su caru Aleksiju da bez muke protjera Turke sa
teritorija bizantskog carstva i reorganizira zatitu granice.
Nakon tog neuspjeha, teritorij, koji su zauzimali Turci,
cijelo stoljee se ograniio na unutranju Anadoliju; sva
zapadna strana i obale Crnog mora i Sredozemlja ostale su
bizantske, a u Kilikiji se ranije stvorilo kraljevstvo Male
Armenije, te je teritorij Edese i Antiohije bio franaka
drava; Amid (Dijarbekir) bio je sjedite dinastije Artukida.
Kasnije, Edesu je zauzeo atabeg Zengi od Mosula (1144), a
kasnije jo je Antiohija pala u ruke mamelukog sultana
Bejbarsa (1268). Kilid Arslan morao je dijeliti unutranjost,
koja je ostala turska, sa Melik Danimendom, njegovim
sinom i Mengudekom: prvi je zadrao sredite Anadolije,
pokriveno stepama, s Konjom kao glavnim gradom; a drugi planinska podruja Sjeveroistoka, sa Sivasom i Erzindanom;
u pogledu drugih centara, kao, posebice, Malatje, postojale
su estoke svae i ta su se suparnitva nakon mnogih godina
zavrila u korist Kilid Arslana (1104. ili 1106.).
Tako je selduka drava Ruma ili sultanat Ikonijum,
kako su je zvali kriari, bila sasvim ogranieni teritorij i
sveden na najsiromanija podruja Anadolije. Rumski Selduci bili su je isto tako u stanju braniti, pa su pod Mesudom II potukli sudionike druge kriarske vojne (1147) i
prisilili ih da idu preko bizantskog teritorija. Ona se znatno
poveala tek onda kada je Kilid Arslan uspio ukljuiti
danimendidsku dravu (1174), odbivi pretenzije cara
Manojla I Komnina pobjedom u klancima Frigije (klanac
ardak) 1176. god. Kada je kasnije stari sultan Kilid Arslan
II bio uvuen u suparnitva koja su razdirala njegove sinove,
te se nakon toga podijelila njegova drava, mogao je Fridrih
Barbarosa, u treoj kriarskoj vojni, prijei tursku Anadoliju
i zauzeti prijestonicu Konju (1190).
Nakon to su god. 1204. sudionici etvrte kriarske vojne,
na poticaj duda Enrika Dandola, zauzeli Carigrad i zasnovali
latinsko carstvo, Bizantinci su organizirali suparniko grko
carstvo u zapadnoj Anadoliji, s prijestolnicom Nikejom
(Iznik), pod Teodorom Laskarisom; dva brata, David i
Aleksije, od carske dinastije Komnina, uspostavili su, uz
pomo gruzijske kraljice, u Trapezuntu carstvo Velikih
Komnina, a sultan Gijasedin Kejhusrev I, mlai sin Kilid
Arslana II, doepao se luke Antalije i osigurao pomorski izlaz
seldukom rumskom carstvu (1207). Ali se nije uspio proiriti u zapadnu Anadoliju, jer je bio potuen 1210. god. i umro
je u bici. Sin i nasljednik njegov, Izedin Kejkaus I prisilio je
trapezuntskog cara da mu ustupi 1214. god. Sinop, to mu je
dalo izlaz na Crno more. Ta poveavanja otvorila su selduko carstvo meunarodnoj trgovini; uspostavljene su veze
sa talijanskim trgovakim republikama, trgovina je cvala i
dovela u zemlji do neoekivanog poleta. Njegov brat i
nasljednik, Alaedin Kejkubad, najvei sultan rumskih Selduka, proirio je granice carstva na stranu Sredozemlja i
zauzeo tvravu Galonoros, od koje je on, pod imenom Alaija
(danas Alaja), uinio znaajnu luku. On je oduzeo teritorije
od Artukida iz Amida i Hisn Kajfe i prisilio ih da priznaju
njegovo vrhovnitvo; godine 1228. prisvojio je erzindansko
kneevstvo Mengudek, a osvajao je i na istok (Erzurum,
1231; Ahlat, 1231; Harput, 1234). Njegova vladavina bila je
vrhunac kulture i moi carstva rumskih Selduka. Njegov sin
41
Anadolija
Gijasedin Kejhusrev II (od 1237) mogao je prisvojiti Amid.
Selduko carstvo je tako doseglo, na istok, granice nacionalnog teritorija moderne Turske.
Sredinom 13. st. zbivaju se dva dogaaja koja e imati za
posljedicu preokret situacije u Anadoliji. Jedno je mongolska
najezda, koja je zapljusnula prednju Aziju i dotakla jednako
Anadoliju (poraz Selduka u istonoj Anadoliji 1243. god.).
Premda Mongoli dopiru do Kajserije, oni zapravo ne osvajaju
selduko rumsko carstvo. Ipak, ovo je sve vie vazalna
drava Mongola, u osobi Batua, osvajaa istone Evrope, a
onda mongolskih vladara Perzije, Ilhanida. U isto vrijeme
kad i Mongoli, as na njihovom tragu, a as potjerani od njih
iz vlastite zemlje, novi val Turkmena sruio se na Anadoliju;
on je jo ojaao ve useljeni i jo polunomadski turkmenski
element i igrao kasnije znaajnu ulogu. Najznaajniju od tih
turkmenskih hordi vodio je ovjek pod imenom Karaman ibn
Nura Sufi (dakle, potekao vjerojatno iz dervike obitelji); ta
horda je zasnovala kneevstvo na granicama Taurusa, oko
Ermenika. Sin Karamanov, Muhamed-beg, pokuao je 1277.
god. uzeti vlast u seldukom carstvu pomou nekog pretendenta po imenu Dimri, te je osvojio Konju za svog tienika.
Ali je grad bio ponovo zauzet od neke mongolske kaznene
ekspedicije, te se Muhamed-beg povlai u brda; ali Dimri
kree ka sjeverozapadu, tu biva na Sakarji potuen i pogubljen od seldukih trupa (1277).
Drugi znaajni dogaaj je ponovno bizantsko zauzimanje
Carigrada, pod vodstvom cara Mihaila III Paleologa, i obnova
bizantskog carstva. Ali time se i okonala snaga tog carstva.
Ono se sve vie bavilo Balkanom da sprijei latinske osvajae,
to ga je sve vie iscrpljivalo. Ne bavei se Anadolijom, te
zanemarivi obrambeni sustav koji je uspostavio Laskaris,
ono je olakalo Turkmenima da se nasele u zapadnu Anadoliju. Carevi Paleolozi su, dakle, bili prisiljeni da sve vie
ustupaju teren Anadolije, te su se tu Turci smjetali bez
otpora. Oko 1300. god., sva Anadolija je u turskim rukama i
nije bilo po prilici ni jednog podruja, gdje se Turci nisu
smjestili usred ostatka starog puanstva. Na kraju su bizantski ostali neki utvreni gradovi kao Brusa, Nikeja (Iznik) i
Nikomedija (Izmir), Sard, Filadelfija i Magnezija (Manisa),
te luke kao Smirna (Izmir) i Fokeja na Egejskom, te Herakleja (Iraklija) na Crnom moru.
U turskom oceanu, koji ih okruuje, postoje brojne male
polunomadske dravice. Oko 1300. god. ve ih je manje, a
najmonija je Germijan s glavnim gradom Kutahjom. Druga
po vanosti od tih kneevina u zapadnoj Anadoliji bila je
Dandar s glavnim gradom Kastamonuom, a obuhvatala je i
luku Sinop. Njezin susjed na zapad je Osmanova kneevina,
koja je imala za sredite Segit (Sogud), a irila se do Mramornog mora nakon osvajanja vie jakih mjesta. Jo vie na zapad
je bila kneevina Karasi, sa glavnim sreditima Balikesir i
Bergama, koja zahvata obale Mramornog mora sve do Bosfora. Na egejskom obalnom podruju nalazio se Saruhan, sa
glavnim gradom Manisom, Ajdin sa Tireom, Mentee sa
Milasom; napokon, na jugozapadnoj taki Anadolije bila je
kneevina Teke sa glavnim sreditem Adalijom (Antalija) i
Hamid sa Isbartom.
Po prilici se u isto vrijeme selduko rumsko carstvo
prestalo odupirati. Ve dugo se mo sultana povlaila pred
moi mongolskih namjesnika koji su stolovali uSivasu.
Nakon smrti zadnjeg sultana-mario:ete Alaedina Kejkubada III (1307. ili 1308), carstvo je konano zadobilo status
pokrajine ilhanidskog carstva. Iskoritavajui tu okolnost,
Kararnani su pokuali izmai njegovoj vrhovnoj vlasti, ali su
mongolski upravljai vrsto drali situaciju u rukama. ak su
ilhanidska podruja proirili novim osvajanjima na zapadu.
Ali kada su, neto kasnije, nastali metei u ilhanidskoj Perziji, Karamanima je polo za rukom da postanu gospodari
Konje, te su se proirili na jug.
S opadanjem ilhanidskog carstva, mongolski upravljai
proglasili su se neovisnim, pod imenom rumskih emira ili
sultana, oslanjajui se, pri tome, na mo mamelukih egipatskih sultana. Ovi su okonali god. 1375. sa kraljevstvom
Male Armenije, na iji se teritorij - s Adanom kao glavnim
gradom - odmah smjestila kneevska dinastija pod imenom
Ramazan (Ramadan) pod egipatskom vrhovnom vlau.
Druga turkmenska dinastija, jednako vazal Egipta, Dulgadir
zaposjela je istoni Taurus s glavnim gradom Elbistanom.
Na zapadu, kneevstvo Gazi Osmana i njegovih potomaka,
Osmanlija, irilo se sve vie na tetu teritorija koji su ostali
bizantski. Kada je, poev od sjevera, sva zemlja postala
osmanska sve do Mramornog mora, gradovi Brusa (1326),
Nikeja (Iznik, 1331), Nikomedija (Izrnit, 1337) pali su,
naposljetku, u ruke Orhana, Osmanovog sina, a Brusa je
postala prijestoni grad. Dinastike svae u susjednom Karasiju omoguile su Orhanu da pripoji i njihovo podruje
(1336). Time je cijela juna obala Mramornog mora postala
osmanska, pa su Osmanlije kontrolirali pristup Dardanelima.
Osvajanja Murata I na Balkanskom poluotoku odvijala su se
usporedo sa zadobijanjima u Anadoliji. Tako je malo nakon
svoga ustolienja (1360) Murat I zadobio grad Ankaru, koja
je nominalno bila pod vlau mongolskih upravljaa ili njihovih nasljednika, emira Ruma (Sivas), ali koja je praktino bila
neovisna pod vostvom glavara pojedinih esnafa (cehova).
Malo potom, on je pripojio kneevstvo Hamid (1381), to je
osobito povealo osmansko podruje na istok i jug. Sa svoje
strane, od stupanja na prijesto (1389), njegov sin Bajezit
(Bajazit) I brzo prikljuuje sve turkmanske kneevine Anadolije, ukljuujui i Karaman, te teritorije mongolskih
upravljaa; taj poduhvat doveo je do napada Timura, koji ga
pobjeuje u bici kod Ankare (1402). Timur obnavlja sve te
drave i ustoliuje razvlaene anadolske kneeve; osim svog
prvotnog teritorija, Osmanlije su sauvali samo mongolsko
podruje na sjeveroistoku Anadolije. Poev od te osnove,
jedinstvo drave je ponovo uspostavio Mehmed I, a kneevstva zapadne Anadolije dola su postupno u osmansko carstvo pod Muratom II. Samo se Karaman odrao kao osmanski suparnik. Ipak, Muratov sin, Mehmed II dovrio je zaokruenje osmanskog podruja u Anadoliji, nakon to mu je
dao prirodno teite osvajanjem Carigrada (29. 5. 1453); god.
1461. on je okonao trapezuntsko kraljevstvo, a 1467. god.
kneevstvo Karamana. Pokuaj turkmenskog voe Uzun
Hasana, iz dinastije Ak Kojunlu, da prisili Mehmeda da vrati
pripojene pokrajine, propao je u bici kod Terdana (1473).
Mo novog carstva jo se poveala na istok, kada je njegov
unuk SelimI pripojio god. 1515. kneevstvo Dulgadir, osvojio Dijarbekir, te stavio pod svoje vrhovnitvo teritorij Ramazan-oglua (Kilikija), dok su mu se sunitski kurdski knezovi pridruili. Prema sjeveroistoku, sve do granice Kav-
42
i
i
Anadolija
povealo zahvaljujui
;~;~l
ratovima protiv'
kaza, carstvo se
zije, koje su vodili osmanski sultani i njihovi generali (Sulejman 1534, 1548-1549, Mustafa-paa 1578. protiv Gruzije i
Murat IV 1635. god. protiv Erivana). Otada je sva Anadolija
ostala neosporno vlasnitvo Osmanlija, koje je nasljedila
Republika Turska.
Politika
43
Andaluzija
ipak, Armenci su usvojili turski u svojim drutvenim odnosima (ponekad s armenskim slovima), ali su ouvali armenski
kao domai jezik.
Osim turskog stanovnitva gradova i sela, postoje - ili su
postojali - u Anadoliji nomadi, polunomadi i, visoko u
planini, pokretljivi stoari, koji su islamske vjeroispovijesti;
pripadali su razliitim etnikim i lingvistikim grupama:
Turci, Kurdi i erkezi. Kada se radi o Turcima (zvanim
[uruci ili Turkmeni), njihovo porijeklo je predmet spora:
moe se raditi o Turkmenima koji su ouvali svoj nomadski
nain ivota, ali i o turskim dijelovima drugog porijekla; s
vjerskog gledita, oni su veinom aleviti, tj. opredjeljuju se za
iizam ili, bar, simpatiziraju iizam. Kurdi su suniti i nalaze
se u jugoistonim pokrajinama. Konano, erkezi su se
veinom iselili sa Kavkaza, kada se ruska kranska vlast
proirila i na Kavkaz. Osim toga, pomalo svagdje u Turskoj
nalaze se muslimanske izbjeglice (muhadirii, koje osobito
potjeu iz balkanskih zemalja, odakle su se iselili nakon
nastanka novih kranskih drava; oni su se pomijeali sa
turskim puanstvom u gradovima i na selima.
Modus vivendi, koji je postojao izmeu muslimana i
nemuslimana u osmanskom carstvu bio je naruen u 19. st.
onda, kada su se zapadne sile zapoele mijeati u poslove
Turske; za potvrdu ugovora iz Kuuk Kajnardija (1774),
Rusija je zahtijevala starateljstvo nad pravoslavnim stanovnitvom Turske, kojima je time potakla protuturske osjeaje; iz
zapadne Evrope je strujao i presaivao se nacionalizam u
pokorene kranske narode. S turske strane reagiralo se s
odbojnou koja je prelazila u mrnju protiv krana.
Armenci su najvie trpjeli od toga: kako su bili susjedi
Rusije, bili su pod sumnjom da su u njezinoj slubi. Pritisci,
koji su se vrili da se ostvare reforme predviene Berlinskim
ugovorom (1878), dovele su god. 1894-1896. do krvavih
sukoba sa Kurdima. Tokom prvog svjetskog rata, ruska
vojska sa Kavkaza prodrla je na podruje Vana i - prema
kazivanju Turaka - armensko stanovnitvo ponaalo se nelojalno; slijedilo je nasilno potiskivanje tog stanovnitva ka
Mezopotamiji, pri emu je veliki dio stradao, a preivjeli su
napustili Tursku nakon rata. Dolo je do rata i sa Grcima,
kada su ovi 1919. god., uz oslon na Veliku Britaniju, zauzeli
Izmir (Smirnu) i prodrli ak do Sakarije god. 1921. 1922.
god. grka je vojska napustila Anadoliju, praena velikom
masom grkih itelja, pobijeena od Turaka koje je vodio
Mustafa Kemal-paa; preostali su bili predmet zamjene za
muslimanske itelje Grke, po ugovoru od 1923. god. Turci
iz zapadne Trakije i istanbulski Grci bili su iskljueni iz te
trampe. Tako, Anadolija postaje turska sa vie od 90%, a
muslimanska 99%.
44
Arabija
Rod
l-:
Al
A2
~_._--_._-----_
'Abd al-Ahal
Zafar
Harija
'Amr ibn 'Awf
Avs Manat (Hatrna)
al-Aw s (ukupno)
an-Naggar
al-Hari]
Banu-tl-Hubla, al-Qawqila
Sa'ida
Salima
Zurayq
Baya<;la
al-Hazrag (ukupno)
3
3
5
15
5
3
40
35
23
23
28
12
II
63
121
II
7
6
2
29
4
3
56
19
25
9
43
16
7
83
30
21
12
54
16
12
62
175
228
3
2
2
10
.._ - - - -
R A B IJ A (a. gaz!rat al-'arab, otok Arabljana), PremR A B E S K A . Izraz se koristi vrlo dugo u literaturi koja se I
da Poluotok nije, moda, kolijevka arapskog naroda,
bavi umjetnou da oznai vie vrsta tipino islamske
on je tu ivio hiljade godina i smatra ga svojom postojbinom.
ornamentacije: geometrijsku, biljkovitu, kaligrafsku i ak
Velik je u etverokut oko 2.200km duine od sjeverozapada
~~_al_ml__ ~~je_ posebni i iskljuivo~~ar~s_k_i_o_b_l_ik_s_t_il_iz_a_c_ij_e_L-_k_a_jugoistoku i oko 1.200 km irine. Na zapadu, jUg~
45
Arabija
njezinom jugoistoku je al-Hadara, druga ljunkovita ravnica. Obalne nizine na zapadu i jugu svedene su gotovo
svugdje na uski jezik zemlje zbog planina koje se sputaju
na more.
Veliki prostori su prekriveni relativno finim slojem pijeska
kojeg nosi vjetar. Visina duna kree se 1-200 m, a neke
najvee dostiu duinu od nekoliko kilometara. Pieskovita
podruja openito su zvana nefud na sjeveru, a remle na jugu.
Gotovo sve glavne pustinje nalaze se u dijelu talonih terena.
Najvee su Veliki Nefud s povrinom od oko 70.000km 2 i
Rub al-Hali s vie od 500.000 krrr', to je najvei pjeskoviti
prostor na svijetu.
Arabija je presjeena junim obratnikom koji prolazi
izmeu Medine i Meke, izmeu okruga al-Hard i al-Eflad, te Maskata i Ras al-Hada, tako da najvei dio
Arabije uiva openito umjerenu klimu. ak je na jugu
najvei dio zemlje dovoljno uzdignut da moe izbjei tropske vruine. Samo nizine du jednog dijela Crvenog mora,
Adenskog zaljeva i Omanskog mora imaju vie polutropsku
atmosferu nego umjerenu. Vjetrovi se jako mijenjaju prema
podrujima, jer su podloni utjecajima okolnih mora. Najvei dio Arabije ostao je pustinjom zbog rijetkih oborina. U
nekim dijelovima Rub al-Halija kia uzastopno ne pada po
deset godina, a u mnogim drugim dijelovima Poluotoka,
godinje oborine rijetko premauju 150 mm, ako ih ikada
dosegnu. Najvii krajevi su openito vie s oborinama, a
jedino su podruja koja dotie monsun (juna Arabija) primjereno natopljena. Arabija nema velikih stalnih rijeka, ali u
zoni monsuna ima vode preko cijele godine na izvjesnoj
duini dolina. Sve te nepogo dnosti terena, koji odvodi ili
unitava vodu, nadoknauju ljudi zdencima ili vrelima, te, u
novije vrijeme, hidrofornim ureajima. Oko veine izvora
('ayn) razvile su se oaze ili gradovi. Najvee oaze su sastavljene od vie sela i gradova zbijenih jedni uz druge, a svaka
je okruena svojim palmama.
to se tie politike podjele, Poluotok se dijeli na vie
drava (od kojih su neke dravice - po veliini). Saudijska
Arabija zauzima sjevernu polovicu Poluotoka - izuzev dravica Kuvajta, Bahreina i Katara, kao i jednog dijela Omana te i dobar komad june polovice. irei se od Crvenog mora
do Perzijskog zaljeva, ona obuhvaa velika podruja Hidaza,
Asira i Nedda, kao i najvei, ako ne i cijeli, dio ar-Rub al-Halija. Nikakva granica nije utvrena izmeu Saudijske
Arabije i nijedne od ovih drava koje sve imaju teritorije
doticaj ne sa Arabijom: sultanat Maskat, imarnat Oman, emirat Abu Dabi, te emirat Katar. Postoji opi dogovor o granici
izmeu S. Arabije i Kuvajta, te o meama njihove neutralne
zone.
Jemenska drava nalazi se na jugu (danas podijeljena na
dva dijela i dva reima). Sultan Maskata, koji polae zahtjev
na cijeli teritorij Istoka od istone strane ar-Rub al-Halija,
upravlja samo sa tri relativno stisnuta podruja, a ostalo je
pod vlau imama od Omana. Sultanov zaokrueni prostor na
junoj strani - Zufar - odvojen je od glavnih posjeda, grada
Maskata i Matraha i strane Omanskog zaljeva, ukljuujui i
al-Batinu. Sultan pripada obitelji Al Bu Said, ibaditskoj
dinastiji, koja je utemeljena oko 1744. god. Drugi ibaditski I
vladar , imam Omana, ija vlast solidnije poiva na religiOZnOj.J
osnovi nego ona sultanova, upravlja unutranjim podrujem
.-----"-,-_._._--"---_.,',
'.- ...
46
Arabija
47
Arabija
te postali hariditi. Usprkos ubitanoj pobjedi, koju je Ali
izvojevao nad tim pobunjenicima kod an-Nehrevana (659),
njihova stranka je nadivjela i oni su dugo propagirali po
Arabiji. Muavija je bio proglaen protuhalifom u Jeruzalemu,
te su se njegove snage sukobile s Alijevim u Zapadnoj Arabiji,
od Medine do Nedrana i u Jemenu. Kada je jedan haridit
ubio Alija 661. god., alijevci su oznaili njegovog sina al-Hasana kao halifu u Kufi (gdje je ranije Ali uspostavio
prijestonicu), koji se odrekao pretenzija u korist Muavije, te je
on, dakle, privremeno ponovo ujedinio islamsku zajednicu.
Za ostatka Muavijinog ivota, nije bilo ni jedne ozbiljne
pobune protiv novog sirijskog halifata, ali se mrnja podjarila
kada je odredio nasljedni halifat. Nakon ustolienja [ezida
ibn Muavije (680-683), drugi Alijev sin al-Husein naputa
Meku da bi okupio pristae u Iraku, ali gubi u bici kod
Kerbele 680. god. Njegova smrt je ostavila slobodno polje za
monijeg kandidata Abdulaha ibn az-Zubeira, glavnog predstavnika sinova Muhammedovih drugova. U bitkama koje su
nastupile i za Jezidovog ivota, a i nakon njegove smrti, pod
njegovim nasljednikom Abdelmelikom (685-705), Arabija je
bila pokorena, Meka zauzeta, Ibn az-Zubeir u boju ubijen.
Umajadi su redovito imenovali upravljae Meke i Medine i
vrili kontrolu nad drugim dijelovima Arabije. Halife su tovale svetost ovih gradova i darovale goleme iznose njihovim
svetitima, ak i tada kada su ponekad potpomagali pretenzije Jeruzalema da zauzme isti ili vii rang. Za najvei dio tog
razdoblja, zapadna Arabija uivala je mir i napredak kakav
nee poznavati kasnije. Umajadi su razvili sustav navodnjavanja i jedan broj islamskih osobnosti provodio je mirovinske
dane na njihovim dobrima blizu Meke, Medine i Taifa. Sveti
gradovi zadobili su ugled ne samo po islamskoj znanosti,
nego i po lagodnom ivotu koji se tu vodio, pjesnitvu i
pjesmi.
Krajem umajadskog razdoblja stvorio se hariditski savez
pod zapovjednitvom Abdulaha ibn jahje Taliba al-Haka iz
plemena Kinda i Abu Hamze iz plemena Azda. Ovaj zauzme
Meku, te, nakon pobjede kod Kudejda god. 747, ue u
Medinu, dok ga je Talib al-Hak podravao iz svojih baza u
Hadramautu i Jemenu. Usprkos opadanja umajadske moi,
Mervan II skupio je dovoljno snaga da ih razbije. Meka je,
takoer, bila iskoriena od Abasida kao sredite za njihovu
urotu protiv umajadskog halifata.
Prijenos halifata Abasida u Irak istaknuo je znaenje Perzijskog zaljeva kao pomorskog puta za trgovinu u pravcu
Kine i Istone Afrike.
Abasidska vlast u Arabiji nije mnogo sauvala svoju snagu
tokom vie od jednog stoljea, za kojeg su upravljai slati u
svete gradove i Jemen i, prigodno, u sredinja i istona
podruja. Prve halife, posebice al-Mahdi i Harun, te njihove
supruge, napose Zubejda, starale su se da hodoaste i da
potaknu svoje podanike da ih oponaaju, poboljavajui veze
i ugodnost puteva.
Hariditi, poznati pod imenom Ibaditi (Ibadiyya), uspostavili su vlastiti imarnat u Ornanu, ali ga je vojni pohod
abasidske vojske brzo unitio. No on se uskoro opet uspostavio i otada je trajao, uz neke prekide, skoro etiri stoljea, Da
naine neugodnosti halifama, alijevci su stali mjesto hari-
48
Arabija
49
Arabija
._
---~-
50
---
l
<
Arabija
njegova vojska zauzima ad-Diriju 1818. god. Englezi, koji su,
najprije, dobrim okom gledali, a onda se uplaili dolaska
Egipana, zapoeli su vojne akcije protiv Arapa Perzijskog
zaljeva i u unutranjosti Omana, te zauzeli Aden 1839. god.,
nakon ega je njihov utjecaj napredovao postupno du junih
i istonih obala i prodirao u unutranjost zemlje.
Said ibn Sultan, najslavniji vladar iz kue Bu Saida
(1806-1856), imao je malo ili nita vlasti u unutranjem
Ornanu, gdje su ga vrsto stegli Saudijci kojima je esto
plaao porez. U zadnjim danima svoje vladavine, on je
posvetio najveu panju svojim posjedima u istonoj Africi,
ali pet godina nakon njegove smrti, Englezi su od Zanzibara
napravili sultanat neovisan o Maskatu. Jedini ibaditski imam
izabran tokom stoljea, Azan ibn Kajs, nije uspio da ga
priznaju Englezi i bio je svrgnut 1871. god. nakon dvije
godine vladanja. Sultani nakon njega ovisili su o britanskoj
pomoi da bi se odrali u Maskatu naspram neprijateljskih
ibaditskih plemena u unutranjosti.
Tokom stoljea je trajao bratoubilaki rat uHadramautu,
gdje je velika vlast ostala u rukama plaenika koji su dovedeni s planina iza Adena.
elei da se oporavi od stranih udaraca koje su joj nanijele
trupe Muhameda Alija, saudijska drava ponovo je izgradila
svoju mo pod Turkijem ibn Abdulahom, koji je odredio
svoju prijestonicu u ar-Rijadu, i potom pod njegovim sinom
Fejsalom, premda Hidaz nije bio ponovo zauzet. Graanski
rat izmeu sinova Fejsala po njegovoj smrti god. 1865. uzrok
je novog opadanja Saudijaca, olakavajui ponovnu uspostavu osmanske suverenosti nad dijelom istone Arabije i
uspon ar-Reida iz Haila ka vladavini Neddom, od koje je
ovisio i sam Rijad. Osmanlije su se ponovo uvrstili i u
Jemenu sa glavnim stanom u Sani, ali nisu mogli unititi
otpor zejditskih imama. Otvorenje Sueckog kanala, koji je
olakao vezu izmeu Istanbula i Dede, pomoglo je Turcima
da stroije nadziru Hidaz.
Saudijci, tri puta tueni, podigli su se jo jednom pod
zapovjednitvom unuka Fejsalovog, Abdelaziza, koji
zauzima Rijad iz ruku reiditskog upravljaa god. 1902. On
se morao boriti dvadeset godina prije nego to je podvrgnuo
klan ar-Reide sa Sjevera. God. 1913. protjerao je Turke iz
al-Hase, a zatim pruio Englezima pomo tokom prvog
svjetskog rata. Premda je hidaska elieznica, od Damaska
do Medine, sveano otvorena 1908. god., Turci su morali
ustupiti Meku kada je erif al-Husein ibn Ali, potaknut od
Engleza, objavio arapsku pobunu 1916. god. Kraj rata okonao je osmansku suverenost u Arabiji, a zejditski imam
postao je potpuno neovisan u Jemenu.
God. 1913. novi ibaditski imam izabran je u unutranjosti
Omana nasuprot sultanu Maskata. Dvije godine kasnije,
Englezi interveniraju da bi pretekli imamovo zauzee
Maskata. Zahvaljajui Britancima, zakljuen je ugovor 1920.
god., koji je utvrdio da e se narod Omana i sultanska vlada
uzdravati uzajamno od mijeanja u unutranje stvari; no
1954-1955, sultanove trupe, voene od britanskih asnika,
zauzele su take koje prije nisu drale, okruivi imarnat sa
svih strana.
Premda je erifu al-Huseinu iskazano potovanje kao kra-
51
Arapi
~rabije,
halifi,~n
potuen
Ilju
a onda kao islamskom
je bio
od strane Abdelaziza iz roda Suud, kada je rat izbio meu
!
njima. Nakon zauzea Hidaza, Abdelaziz prisvaja terito, rije malih dinastija u Asiru i Tihami, dobija titulu kralja
Saudijske Arabije god. 1932. i pobjeuje imama Jemena u
kratkom ratu 1934. god., nakon ega je ovaj priznao da
Nedran pripada Saudijskoj Arabiji.
Ubijen u ustanku koji je osujeen 1948. god., jemenski
imam Jahja imao je za nasljednika sina Ahmeda. Kada je
umro 1953. god., Abdelaziza je naslijedio sin Saud. Tako
su sa scene nestala dva vladara koji su uinili vie od davanja svojih imena kraljevstvima koja su oni oblikovali i
vodili tokom pola stoljea.
Dananje ime Kraljevina Saudijska Arabija (al-Mamlaka al-'Arabiyya as-Su'udiyya) drava nosi od 1932.
god. Ustav zemlje ine dijelom plemensko-vladavinski elementi, a dijelom pisane zbirke kraljevskih naredbi (ubijeni
vladar Fejsal odbio je zahtjeve za demokratskim ustavom s
naznakom da Kur'an predstavlja jedan takav ustav). Kralj
je dravni poglavar, najvii zakonodavni organ i vrhovni
zapovjednik oruanih snaga. On imenuje ministra-predsjednika, koji, sa svoje strane, predlae zamjenika i ministre.
Na razini sela, gradova i okruja mjerodavne su tradicionalne skuptine uglednika, odnosno glavara. erijat ima
punu vanost u svim podrujima ivota, uz doslovnu primjenu kur'anskih odredbi. Pravosue ima naglaeno tradicionalistiki karakter: formalno najvii sudac (ra'i s al-qudat) obitava u glavnom gradu Rijadu, a za Hidaz
instanca je, ipak, sudac Meke. Pored erijatskih sudova,
postoji jedna vrsta peticione vlasti i ustanova nadziratelja
nad neizvrenjem obrednih propisa i morala. kolstvo svih
stupnjeva ostvarilo je zadnjih godina veliki napredak. U
Medini je utemeljeno 1960. godine Islamsko sveuilite,
a tamo od 1942. god. postoji Institut za islamsko pravo
(kao i u Rijadu). Meka ima visoku kolu za znanost o
tradiciji (hadisu).
I
52
Arapska knjievnost
-T-
pjes~e
--------'--------------------
53
- - - .---
Arapska knjievnost
54
Arapska knjievnost
ske uprave koja je svoj autoritet nametnula lanovima
plemena, te pojave vjerskih i politikih stranaka kao i
plemenskih cjepkanja. Rezultat tih promjena najjasnije
se vidi u preobrazbi prigodne pjesme i njegovanju posebnih tema ili tipova pjesama, od strane pojedinaca ili
kola. Stara poruga (hida) gubi svoju slavu nadnaravnog
utjecanja i razvija se u smislu bilo nekog nabrajanja nepristojnosti bilo teatrainog razastiranja uzajamnih grdnji od
strane pjesnika suparnikih grupa. Pjesma hamase postaje
sredstvo vjerske uznesenosti i poticanja kod Haridita.
Najznaajniji novi razvitak je raanje u bogatim i raskonim gradovima Hidaza neovisne ljubavne pjesme (gazel),
koja koristi pojednostavljenu lingvistiku strukturu, na
koju je utjecao stil hidaske konverzacije i koja je, uz
posredstvo njezine bliske povezanosti s raanjem nove glazbene profesije, metriki prilagoena potrebama pjesme. Taj
gazel bio je dvovrstan: jedan, vie vezan za Meku, realistian, graanski i veseo, a drugi, povezan vema sa Medinom, oslikava idealiziranu i beznadnu ljubav, s beduinskim
glavnim junacima. Nove politiko-vjerske teme bile su
nadahnute slomom i tenjama alijevskog iizma, a pjesmu
redeza, jednostavno jampsko djelo ranije korieno posebice za poticanje bora kog ara, kola beduinskih pjesnika
pretvorila je u orue za razastiranje lingvistike virtuoznosti od poetka do kraja kaside, svjesno graene na starinski
sima vanjtine i ivota pustinje, a emocionalno oplernenjenom kroz uvoenje gazelske teme.
Ipak, bitna razlika izmeu predislarnske poezije i one iz
umajadskog doba openito je psiholoka. Strasti predislamskog doba bile su estoke, ali zatvorene u uske granice; a
pjesnici ih sada odravaju na viem moralnom planu. Strasti umajadskog doba bile su mnogostruke i proturjene, a
pjesnici su sudjelovali u psiholokoj nepostojanosti i sukobima vladara i stranaka. Emotivna osnova gazela je sama
sobom oevidna; ali emocija ulazi i u tradicionalne teme,
primie ih narodnom ukusu i daje im britkiji i grublji ton,
koji obara moralni plan, usprkos izdanom zaljevu kur'anskom frazeologijom i pobonim osjeajima. Politika uloga
velikog dijela te poezije obavezivala je i pjesnike da pjevaju
za sluatelje i da se prilagode jeftinom ukusu i ljubavi za
poticanjem masa, posebice u njihovom nakaidu.
to se tie vjerodostojnosti i prenoenja umajadske
poezije, oevidno je, prema srazmjerno potpunom stanju
divana, usporeenih s onima predislamskih pjesnika, da su
bili pismeno oblikovani, bilo za ivota pjesnika bilo neposredno po smrti. Postoje posebne obavijesti o pisanom korpusu al-Ferezdekovog pjesnitva, koji je ouvao neki tajnik
a i o onom Zu 'r-Rume (al-Dahiz), kao i o pisanom tekstu
nakaida.
nain.
STOLJEA
Sve to dokazuje novu snagu i plastinost koju je knjievnim umjetnostima Arapa donio islamski pokret i njegove
politiko-drutvene posljedice. Pjesnitvo, ne gubei nita od
svojih umjetnikih kvaliteta, postaje manje formalno, a vie
funkcionalno; stil i sadraj se dopunjuju i usklauju jedan s
drugim. Takoer je i kasida, koja se vratila ivotu nakon
kratkog meuina izmeu osvajanja, bila izvuena iz strogog
kalupa i obaveznih kanona koji su je omeivali u starom
plemenskom drutvu. Tokom prvog stoljea Islama, ona se
gotovo iskljuivo njegovala od grupe pjesnika beduinskog
porijekla u Iraku i Mezopotamiji, a koju su poglavito predstavljali al-Ahtal, Derir, al-Ferezdek i Zu 'r-Ruma (I)U'r-Rumma). AI-Ahtal, pravi predstavnik kola Amra ibn Kulsuma i an-Nabige, najblii je duhu predislamske poezije,
kako u svojim plemenskih odarna, tako i u svojim pohvalama
umajadskih halifa. S druge strane, za irake pjesnike kasida,
potpuno ouvajui svoju tradicionalnu izvanjsku strukturu,
mijenja se u isti mah u svome unutranjem sadraju i svojoj
funkciji. Al-Ferezdek, u svojim slavljenikim odarna, moe
slaviti ugled svojih predaka, ali je za njega, kao i za Derira,
beduinski ivot siromaan i grub, a kasida sredstvo da se, kod
monika i bogataa, dobiju bogati dobici, po cijenu esto
licemjernog dodvoravanja, ne vie izraena u izrazima plemenskih vrlina, nego politike i vjerske prepirke. Obrnuto,
meuplemenska mufahara preplavljena je potopom osobnih
grdnji u atrovakim nadmetanjima u paralelnim temama
(nakaid), zamane domiljatosti i virtuoznosti, za zabavu
ljudi plemena u Kufi i Basri. Ta dva razvojna toka zavrila su
promjenom umjetnikog oblika kaside u umjetnu konvenciju; i na planu jezika, pjesnici su traili odobravanje jezikoslovnih kola koje su nastale u Iraku, razmeui se svjesno
preobilnim i zvunim rjenikom. To je jo razvijenije u
posebnom umijeu Zu 'r-Rume posveenom, osobito, opi-
---------'--
55
Arapska knjievnost
obraivane
kou
L-
------'
56
.._ _.
Arapska knjievnost
~ pripovjedaka umijea
!
~~
.~~
I
!
Poetkom
57
Arapska knjievnost
------1
.~------'-----------~--------
58
Arapska knjievnost
sa~r:~:~-prveve~iker~enikeklasi
S9
Arapska knjievnost
at-Tatz
60
Arapska knjievnost
61
Arapska knjievnost
su
da i:kau
. ukus i osobnost u djelima koja su nosila osobni peat. Meu
i sjeanjima, ima nekih koja ivo osvjetljavaju pisce i njihovo
doba, osobito uspomene iz rata i lova Sirijca Usame ibn
Munkiza (u. 1118), zatim vie literarna naracija Omara iz
Jemena (u. 1174) i autobiografija tuniskog povjesniara Ibn
Halduna (u. 1406). Meu putopisima, koje je posebno poticalo hodoae, ima ih koji pokazuju vrlo ivi interes za
promatranje obiaja i navika u drugim zemljama; meu
djelima koja su dola sa Zapada, najznamenitija su ona Abu
Hamida al-Garnatija (u. 1169-1170), Ibn Dubejra (u. 1217)
i Ibn Batute iz Tangera (u. 1377), a meu istonim putnicima
Alija ibn Abi Bekra, ejha od Herata: (u. 1214). Sjeanja i
putopisi, istina, podlijegali su, u veini sluajeva, pred skolastikom i sufizrnom, koji su prevladavali, te su bili gotovo
svedeni na popis znalaca i knjiga ili posjeta vjerskim osobnostima i svetitima. Ali ak nekim kasnijim putnicima dugujemo zanimljive prie o poslanstvima u raznim zemljama, kao
one Marokanca Abu 'l-Hasana at-Temgrutija (oko 1591) i
Abu 'l-Kasima az-Zajanija (u. 1833), a postoji ak i dnevnik
i posjeta jednog haldejskog sveenika, Iljasa ibn [uhane, Americi (1668-1683).
Trea i jo novija grana knjievnosti, koja je cvjetala
tokom nekog vremena, bila je posveena umijeu ratovanja, a
poticaj su dale, posebice, kriarske vojne. Tokom dva ili tri
naredna stoljea, postojala je znatna proizvodnja djela o
vojnoj taktici, rukovanju orujem; voenju konja i dihadu
1
,I-D',,,,;,
62
Arapska knjievnost
_._--
63
Arapska knjievnost
64
-------
Arapska knjievnost
nog stila, a naposljetku pribliava se al-Manfaluti (18761924) rjeenju tog problema. Ve u prvim desetljeima 20. st.
istie se sirijsko-amerika kola. Nakon rata je ova kola, koja
je dosta uinila i znatno utjecala na arapske zemlje, izgubila
svoje vodee mjesto. Vodstvo ponovo prelazi na Egipat i
usredotouje se u koli tzv. egipatskih modernista. Prve
tragove toga moe se pratiti sve do 1907. god., s osnutkom
Narodne stranke (Hizb al-Umma) i novina al-Garida pod
vodstvom Ahmeda Lutfija as-Sejida, kasnijeg prevoditelja
Aristotelove Etike i rektora reorganiziranog Egipatskog sveuilita. Godine 1922. stvara se novi organ te grupe, novine
as-Siyiisa, vodi ih Muhamed Husein Hejkal (1888-1956),
jedan od najpopularnijih urnalista. Glavna znaajka tih knjievnih modernista su produbljenje pojma knjievnosti i
ozbiljni zahtjevi na njezine zastupnike. Suprotno sirijskoamerikoj koli, oni su imali mnogo interesa za klasino
arapsku knjievnost, te su s posebnom revnou radili na
kritikom i knjievno-povijesnom izuavanju. U njihovim
opisima se po prvi puta sasvim svjesno isticala ideja specifino egipatskog rodoljublja umjesto arapskog nacionalizma.
U lijepoj knjievnosti, ovaj krug je posebno njegovao egipatsku novelu. Zbog vrlo rasprostranjene tampe i ne manje
talentiranih zastupnika, ova knjievna kola imala je veliki
odziv i revne pristae, kao i oponaateIje, u drugim arapskim
zemljama.
Pojedini rodovi.
Pjesnitvo. - Sirijsko-libanonsko iseljavanje u zadnjim
desetljeima osmanske vladavine upravilo se ne samo prema
oblinjem Egiptu, nego uveliko i prema SAD (i Brazilu).
Tako se, u doticaju s anglosaksonskom knjievnou, rodila
pjesnika kola nazvana sirijsko-amerika- ili siro-amerika, Veina iz te grupe je napustila tradicionalni oblik
kaside, te ga zamijenila slobodnim kombinacijama strofa. Ta
lirika, tako moderna po nadahnuu i obliku, tako nova u
odnosu na domorodnu istroenu tradiciju, snano se doima
pri prvom kontaktu, mada se, uz dublji uvid, otkriva u njoj
oponaanje, te esto ishlapi u prazni verbalni lirizam. Voi te
kole su bili Libanonci Emin ar-Rihani (1879-1940) i Dubran Halil Dubran (1883-1931), ali treba im pridruiti i
Iliju Abu Madija (1889-1957) i, posebice, Mihaila Nuajmu
(roen 1889), koji se, ipak, sputa od tog apstraktnog lirizma
do mukotrpne svakidanjice. Kao poseban knjievni pravac,
ova kola je najvie bujala u prvim desetljeima naeg stoljea
te poslije prvog svjetskog rata. Kada su nestale voe, ona
gubi karakter novine. Jedan dio njezinih svojstava, doticaj s
drugim pjesnikim svjetovima, iroko disanje i najvea
metrika sloboda, ve je sada prisvojila nova arapska poezija,
u Siriji i drugdje. Najnovija sirijsko-libanonska poezija ne
zanemaruje opasnost egzotizma prethodne generacije, ali ju
je postupno ponovo upila. Kod modernijih pjesnika, kao to
su Omar Abu Ria, Halil Merdan, Ilijas Abu ebeke, Jusuf
Gasub, Salah Lebeki (poneki i danas djelatni), osjea se da
utjecaj Amerikanaca- nije bio uzaludan, no u isto doba je
nadmaen u obnovljenoj sreenosti i privrenosti klasinoj
batini nacionalne knjievnosti.
Moderno pjesnitvo Egipta ostalo je vjernije tradiciji i
samo se bojaljivim korakom udaljilo od strogog klasicizma
19. st. da bi se pribliilo suvremenosti. Po duhu su ostali uz
- - - ----
65
----~
---~
Arapska knjievnost
66
Arapska knjievnost
I
..
. .
...
..
._----'--_.
67
Arapska knjievnost
niski ivot felaha je, tako, prvi puta uzdignut, bar po namjeri, do umjetnike razine. Po namjeri, zato to po konkretnom rezultatu povijest ljubavi i smrti Zejnebe (seljanice koja
se zaplie u idilu s mladim studentom iz vie klase, te, udana
poslije za sebe ravnog, umire od tjeskobe i iscrpljenosti)
ostaje, usprkos realistikim namjerama, sentimentalna
romantina zgoda prenesena na pamuna polja delte Nila.
Ipak, dovoljan je bio neznatni realizam seoske pozadine
(nasuprot rasplinutom lirizrnu opisa prirode), narodni jezik
uveden u razgovor, te istraivanje, ako ne otkrie, narodne
due, koje je nadahnjivalo knjigu, da romanu osigura iroku
podrku i onu povijesnu vrijednost uvoenja u novi svijet,
koju je on jo uvijek zadrao.
Ali dosta odluan korak naprijed u izravnom promatranju
suvremene zbilje, koja je postala predmet umjetnosti, javlja
se, u tim istim godinama poslije rata, u djelu brae Tejrnur,
koja se mogu smatrati pravim osnivaima egipatske pripovijetke. Roeni u obitelji sjajne kulturne tradicije, visoko
nadareni i sa ivom knjievnom tenjom, imali su razliite
sudbine, utoliko to je jedan, Muhamed, tek zapoeo preranu
aktivnost noveliste, dramatiara i kritiara, pa se ugasio u 29.
godini (god. 1921), ostavljajui bratu Mahmudu zadatak da
razvije i nosi mnogo dalje zapoeto djelo. Muhamed Tejmur
je zaista sagorio u desetljeu grozniave djelatnosti, s idealom
da svojoj zemlji dil umjetnost blisko vezanu uz ivot: odatle
njegove brze, fotografski sigurne skice i crtice realnih graanskih prilika; njegova nastojanja da stvori nacionalnu
komediju bespredrasudnom upotrebom narjeja, te njegovo
otroumno knjievno-kritiko i teatersko djelo.
Mahmud Tejmur (1894-1973), u poetku skromni suradnik i divljenik starijeg brata, imao je, po bratovoj smrti,
poticaja da se i sam okua u izvornom stvaranju; god. 1925,
sa ejk Dumom i drugim prvim radovima, zapoinje ona
njegova djelatnost pripovjedaa koja e ga staviti u prvi red
suvremenih arapskih autora. Mirnijeg i opreznijeg temperamenta od vulkanskog brata, on je svoju umjetnost razvio na
pravolinijski nain, koristei i produbljujui icu, koja je
njegova glavna snaga; i tek je u novije doba, usputno, i
moda, manje sretno, pokuao i teaterske komade, povijesne
drame o linostima i pojavama iz arapske davnine, zgodnije
za itanje nego za izvoenje. Majstorska ica Mahmuda
Tejmura je ona noveliste, kratka i srednja novela koja je,
katkad, proirena u roman Nida' al-maghul, Saluxi Ji
mahabb ar-ri h. i dr.
Preuzimajui bratovo nadahnue, Mahmud je, najprije,
obratio panju na ivot obinih ljudi suvremenog Egipta:
tolstoj evski obian ovjek- je i njegov ejh Duma, s kojima
tako sjajno zapoinje svoju djelatnost pripovjedaa. Uz galeriju junaka starijih novela, Tejmur pridruuje i unedavnijem
stvaranju dostojne drugove: takav je stari prijestupnik koji
zavrava kao svetac ili jednostavni seljak koji, prispjevi u
Kairo, ue meu prosjake pred nekom damijom i postane
strani voa. U tom egipatskom tlu je Tejmurova snaga, te on
zna iz njega izvui, sa nepresunom domiljatou i umjenom dramatizacijom, svoje najbolje prie. Prema tome, njegovo ime ostat e veliko u novoarapskoj pripovijeci, koliko je
vezano za predstavljanje nie i tipino egipatske klase. Cijelo
njegovo djelo, zaista, napisano je strogo knjievnim jezikom;
priu.
poeci
68
Arapska knjievnost
69
- - ------
Arapska knjievnost
"-- -
-r"--"--
---
70
"--
---
Arapska knjievnost
dr~gim
knjievnosti u panjolskoj novu usmjerenost, donekle razliitu od one koju je ona uzela na Istoku. Naime, od 3/9. st.*,
dva vrlo razliita etnika elementa, koja su nastanjivala
Poluotok, nakon dugog perioda uzajamnog zanemarivanja,
postupno su se pribliavali jedan drugome, da bi, konano,
dolo do neke vrste mijeanja, izvanredno pogodnog za stva, ranje izvorne knjievnosti.
Slabo se to zna o arapskoj poeziji tokom prvih stoljea
islamske vladavine, a nestanak najstarijih antologija - posebice Kub al-Had'iqa od Ahmeda ibn Farada (u. 956) liava temeljne dokumentacije. Moda je Jahja al-Gazal (u.
865), kojeg je Abderahman II poslao kao poslanika u
bizantski Carigrad, pisao stihove od kvalitete; zna se, ipak,
da je njegovao manji oblik epopeje koristei urduzu
(urguza), te da su se tim postupkom jednako posluili
Temam ibn Amir (801-896) i Ibn Abd Rabihi. Meutim,
to, svakako, nije epopeja, nego rod muvaaha taj koji je
najtipinije panjolski. Od kraja 3/9. st. * datira, a pripisuje
se pjesniku zvanom Mukadam ibn Muafa (u. poetkom
10. st.), stvaranje te nove poezije, bitno obiljeene strofi
kim rasporedom, praktino napoznatim u arapskoj lirici, te
dodavanjem posvetne strofe tzv. harde (!prga), ne na
arapskom, nego na romanskom: tu je jedinstven primjer
povezivanja dva jezika i dva sustava. Kako sve zbirke
muvaaha, koje su jo u rukopisu, nisu objavljene, teko je
dati popis pisaca tih pjesama, a velik broj ih, u svakom
sluaju, spada u kasnije razdoblje.
Vanost, koja se u novije vrijeme pridala hardi, objanjava se, s jedne strane, privlanou novine i, s druge,
ispitivanjem odnosa izmeu hispanske poezije i pjesnitva
trubadura, ali se ne treba obmanjivati o tome da je muvaah,
u kojem su toliko uivali Andaluani, to jest orijentalci,
predstavljao, ita vie do, samo manji rod, koji nije mogao ni
na koji nain zamijeniti druge pjesnike forme na cijeni na
islamskom Orijentu, te je uz zapadni halifat nuno ila
izvorna poezija, u kojoj se suvie vidljivo nije zapaao domorodaki utjecaj, a da se isto tako nije slijepo povodila za
Istokom. Uostalom, orijentalna djela bila su dobro poznata u
panjolskoj, od predislamskih kasida - izuavanih kao tragovi starih vremena ali koji se ne oponaaju - pa do divana
modernih i novoklasinih pjesnika, posebice al-Mutenebija
- kojeg je komentirao al-lt1ili (963-1049), al-Alem a-antamari (1019-1083) i Ibn Sida - te su to ta djela koja su
nadahnula andaluzijske pjesnike, od kako je Kordoba, prijestonica islamskog Zapada, ponudila sve povoljne uvjete za
stvaranje oznaene poezije. A ona je, kako se i moglo oeki
vati, iskazala mnogostruke aspekte; donekle slubena u
poetku, ona kasnije postaje sve vie neovisna i slobodna, da
bi se konano, u ll. st., rascvala neusporedivim bogatstvom.
Ne tvrdei da su se umajadski halife okruivali knjievnim
druinama, moe se ustvrditi da su redovito uivali u svojoj
ulozi mecene, pospjeujui arapsku kulturu - posebice stvaranje knjinica, od kojih je ona al-Hakama II bila slavna - te
dodjeljivali potpore pjesnicima, koji su bili zadueni da im
pjevaju hvalospjeve i da svojim sastavcima daju uobiajeno
blistavilo razliitim svetkovinama slubenog ivota vezira al-Hakama II i Hiama II; al-Mushafi (u. 982) savreni je
primjer takvoga stihotvorea.
Premda pjesnici tog tipa ne zaputaju priliku da pristupe
politika
p~
i
radovima nego to je
poezija, ipak se
al-Man surom - koji je, pak, dao spaliti filozofske i zVjezdo~~ I
nanske knjige, a i iz drugih znanosti o kojima se prosudilo I
da su protivne interesima Islama - rodila prava gradska
poezija sa Ibn Deradom al-Kastaliiem (958-1030), Saidom
od Bagdada (u. 1027), ar-Remadijem (u. 1013. ili 1022).
tovie, od kraja halifske epohe, stvorila se knjievna grupa,
koja je, aristokratska po porijeklu, ali revolucionarna po
nakani, bila neprijateljska muvaahu, za koji se dralo da je
suvie popularan, branila je estoko arabizam, a da se, pritom, nije potpuno potinila orijentalnom utjecaju, te je proglasila da dobra knjievnost dolazi od genija pisca, a ne od
uenosti i oponaanja. Kolovoa te kole bio je Ibn uheid
(992-1035), koji je razvio djelomino svoje ideje u proznom
djelu neosporne originalnosti, Risala: at-tazoabi' wa az-zauxib, njegov prirodni nasljednik trebao je biti Ibn
Hazm, koji je, ako i nije pokazao neki vii pjesniki talent,
ne manje pisac ljupke analize tzv. uzritske ljubavi, Tauiq
al-hamama (Golubiin erdan), koja otada pripada opoj
knjievnosti.
Krupni dogaaji, koji su prouzrokovali pad halifata i
stvaranje malih kraljevstava (tawa'if) nisu bili, kako se ini,
od kobnog utjecaja na sudbinu pjesnitva koje dostie svoj
vrhunac u ll. st. I nije to sluajna injenica da o toj epohi
imamo ne samo antologije i divane, nego i najvanije monografije koje su bile posveene knjievnoj povijesti islamske
panjolske. Premda se moe primijetiti na svakom od dvorova, koji su se stvorili, neka vrsta specijalizacije u ovoj ili
onoj grani znanja, ipak poezija prevladava u svim knjievnim
djelatnostima; svugdje kraljica, ona otvara sva vrata i "neko
improvizirano djelo moe vrijediti vezirat. Najee u novoklasinim stihovima, te u obliku kaside, to je znak pojaanja
orijentalnog utjecaja, obraivane su sve zamislive teme;
poruge, elegije, asketske pjesme, ratnike i ljubavne, hvalospjevi, vinske i erotske pjesme, svi rodovi su dokueni, a
najsitniji dogaaji svakodnevnog ivota izneseni su u stihovima; ipak, pjesnici oituju osobitu sklonost za opise, kada se
radilo o prirodi, gradovima, vrtovima, ivotinjama ili ljudima.
U Kordobi blista Ibn Zejdun (1003-1070), koji velia
princezu Valadu; u Sevilji, sam vladar - al-Mutarnid (u.
1095), ozaruje dvor, na koji su privueni ne samo panjolski
pjesnici, kao Ibn Amar (u. 1084) ili Ibn al-Lebana (u. 1113),
nego i sicilijanski pjesnik Ibn Hamdis (1055-1132); u Almeriji, al-Mutasim (u. 1091) prima Ibn erefa (1052-1139), dok
se u Granadi proslavio Abu Ishak al-Ilbiri (u. 1067), a u
Badahosu Ibn Abdun (u. 1134).
Almoravidsko osvajanje, koje, ponekad, naglo okonava
karijeru tih pjesnika, ponovo sakuplja, za neko vrijeme,
fragmente al-Andalusa. Ono nije bilo toliko pogodno za
razvoj pjesnitva, jer afriki vladari nisu imali ni finou ni
ukus kraljeva tauaifa, a i manje su se starali za knjievnost, a
vie za religiju. Dok je na dvoru cvjetala sasvim uobiajena
poezija, samo je Valencija odravala tradiciju prethodnog
stoljea sa "pjesnikom krajolika: Ibn Hafadom (1058-1138) !
i Ibn az-Zakakom (u. 1135), koji nisu zapostavljali, jedan _I
erotske pjesme, a drugi anakreontske. Pod Almohadima,
_._-~---
~-
71
Arapska liga
Ibn~Libija
A~:~ija
1177) i
- Maroko- Mauritanija - Oman - Saudijska
Sehla (u. 1251), a zatim, do pada Granade, Lisan od-dina Ibn
- Somalija - Dibuti - Sudan - Sirija - Tunis - Ujedinjeni
al-Hatiba (1313-1374) i Ibn Zumruka (1333-1393), koji
Arapski Emirati - Palestinska oslobodilaka organizacija) za
. naprosto odravaju tradiciju, Suvremenici 'll bili svjesni
i
kulturne vojne i priopadanja pjesnitva i, mislei da je doao trenutak da se ' vredne suradnje. Najvaniji organi su Vijee (po jedan
sakupi batina prolosti, da bi se sauvala od zaborava,
zastupnik zemalja-lanica i PLO) i Opi sekretarijat. Kada je
sastavljaju antologije: Ibn Besam (u. 1147) svoju Dahiru,
Liga osnovana 22.3.1945. god., uz podrku Engleske
al-Fath ibn Hakan (u. 1134) svoja djela Qala'id al-'iqyfin i
(Idnovi govori u maju 1941. i februaru 1943. god.), a na
Matmali al-an/us; a, vadei iz svog Mugriba gradju za
inicijativu Egipta, htio se uiniti prvi korak ka ostvarenju sna
Kiuib rdyiit al-mubrizin, Ibn Said al-Magribi (u. 1274) kao
o jedinstvu arapskih zemalja, koji se odravao vie od jednog
da redigira oporuku arapsko-andaluzijskog pjesnitva".
stoljea. Ipak, suverenost zemalja-lanica nije naruena; zakPa ipak, ako plemenita ili klasina poezija ne blista toliko,
ljuci veine vezuju samo vlade koje pristaju. Otuda Liga, do
zbirke muvaaha, koji najaristokratskiji pjesnici nisu prestali
sada, nije mogla teiti ka nekim bitnim rezultatima u pogledu
njegovati u prethodnom stoljeu, oivljavaju s neobinim
arapskog jedinstva. Nije joj uspjelo ak ni sprijeiti ratove
odjekom zahvaljujui al-Ami at-Tutiliju (u. 1126), Ibn
meu arapskim dravama, a nije ni postala glavno sredstvo
Bakiju (u. 1145) i mnogim drugima. Osim toga se zedel, koji
pri raiavanju unutararapskih sukoba. Nakon to se
se, moda pogreno, vodi unazad do 9. st., istinski raa s
Engleska, ppmaganiem stremljenja ka jedinstvu, nadala osijednim od najviih vrhova poezije u svem srednjem vijeku
guranju britanskog utjecaja na arapskom podruju, Liga je
Ibn Kuzmanom (1160), a potom se u njemu izvietilo i
postala, umjesto toga, forumom protuimperijalistike poliodravalo ga mnotvo popularnih pjesnika, omoguujui da
tike, koja se vrlo brzo okrenula i protiv Engleske.
taj rod ivi do kraja arapskog vladanja.
R A P S K I JEZIK govori danas oko 160 milijuna ljudi.
Prozna knjievnost, koja je zadobila tako dobar poetak sa
Podruje njegovog irenja obuhvaa arapske drave, kao
Ibn uhejdom i Ibn Hazmom, orijentalizira se nanovo djelom
i arapske manjine u Sovjetskom Savezu, Afganistanu, Perziji
Sirag al-muluk od at-Turtuija (1059-1126), enciklopedijom
i junoistonoj Turskoj i prostire se time od sredinje Azije
Ibn a-ejh al-Belavija (1132-1207), te nekim imitacijama alpa do sredinje Afrike na jugu, od Atlantika na zapadu pa do
-Haririjevih Makama, koje su u panjolskoj nale najplodniIndijskog oceana na istoku. Putem arapskih iseljenika, prije
jeg komentatora u osobi a-eriija (u. 1222).
svega iz Libanona i Sirije, stvorile su se od 19. st. snane
Posebno nepovoljno za poeziju i knjievnost u pravom
arapske skupine u Junoj Americi. A osim toga, arapski je
smislu rijei, almoravidsko osvajanje bilo je, obrnuto, dobrodanas obredni jezik nearapskih islamskih naroda. U sredbit za znanosti, kako vjerske tako i svjetovne, koje su, otada,
njem vijeku je arapski bio univerzalni jezik Islama i islamske
doivjele znaajan razvoj. Ovdje se neemo mnogo zadravati
kulture, kojim su se i nearapski muslimani sluili u znanna vjerskim disciplinama koje, imajui bezbroj onih koji su
stvene svrhe; sa tadanjim sredinjim znaenjem arapskog za
im se posvetili, nisu dale toliko znamenita djela, osim Tuhfe
islamski svijet moe se, moda, usporediti uloga latinskog u
od Ibn Asima (1359-1426), a ni na jezikoslovlju i leksikograsrednjevjekovnoj Evropi. Evropskim jezicima je arapski dao
fiji, jer su, na stranu Ibn as-Sid al-Bataljausi (1114-1185),
brojne posuenice putem izravnog kontakta Arapa i Romana
uitelji tih znanosti, Ibn Malik (1208-1274) i Abu Hajan
(1267-1344) radije ili podijeliti svoja znanja orijentalcima.
i latinskih prijevoda arapskih djela. Osobito dubok utjecaj
izvrio je arapski na druge islamske jezike; veliki dio uzvieU historiografiji, biografski anr doivljava veliki uspjeh
nog jezinog blaga u perzijskom i turskom pa sve do veznika
sa kadijom Ijadom (1085-1149), Ibn Bekuvalom (1100potjee iz arapskog. Preko turskog jezika dole su arapske
1183), ad-Dabijem (u. 1202), Ibn al-Ebarom (1198-1260), te
rijei u jezike jugoistone Evrope i Azije, preko perzijskog u
Ibn az-Zubejrom (1231-1308); dinastikim kronikama priistono-islamske jezike sve do urdua, a preko somalskog i
druuje se veliko djelo Ibn Saida al-Magribija, nastavak
svahilija u jezike sredinje Afrike. U izravnom kontaktu,
Mushiba al-Hidarija (1106-1155), Mugrib, koje je silno
i
posluilo kasnijim povjesniarima, meu kojima se pomalja
arapski trgovci su posredovali arapske rijei sve do u indonejo Lisan ad-din al-Hatib. U zemljopisu, veliko ime je,
anski. Znaajan element arapskih rijei, koje su dane drunaravno al-Idrisi (1100-1169), dok Magribljani, a posebice
gim islamskim jezicima, ine arapsko-islamska osobna
Andaluani, uspjeno njeguju rod putopisa: Abu Hamid alimena, imena mjesta i oblici pozdrava. Tek u novije doba je
-Gamati (1080-1169), Ibn Dubeir (1165-1217), al-Abdari
ojaanje nacionalizma u islamskim narodima proizvelo sklo(13. st.).
nost da se arapske posuenice nadomjeste vlastitim jezinim
novim tvorbama.
Stoljea 12. i 13. bila su za Andaluziju zlatna doba znanoto se tie jezinog mjesta arapskog jezika, on pripada
sti: matematike, zvjezdoznanstva, medicine, farmakologije,
semitskoj jezinoj obitelji; prema uobiajenoj podjeli, tvori
botanike, te je nepotrebno ponavljati ovdje imena svih onih
on, zajedno sa starim junoarapskim (sabejskim), etiopskim
koji su se u njima proslavili, kao i imena glavnih filozofa i
jezicima i nekim ostacima, grupu junosernitskog, koja se
mistika.
zajedno sa, meu ostalim, grupom sjeverozapadnog semitskog, koja obuhvaa aramejski i hebrejski, protustavlja, kao
R A P S K A LIGA (a. al-Gami'a al-'Arabiyya ili Gami'at
mladosemitski, istonosemitskom akadskom jeziku kao staad-Duwal al-'Arabiyya), regionalna organizacija 22 drarosemitskom. Ta podjela polazi od najranije poznatog
ve Bliskog istoka i Afrike (Egipat - Alir - AR Jemen - NDR
podrucja irenja semitskih jezika. Za arapski bijae to sredi, Jemen - Irak - Jordan - Bahrein - Katar - Kuvajt - Libanon
~...
I unapreenje
. - ,
..- . - - ' - -
72
usklaivanje politike
Arapski jezik
.
I
koji
pun..dijalektizama
i.t.urSko_per.ZijSkih izraza, imao )'. 0.. ~
samoje,malo
zajednikog sa klasinim arapskim.
U 19. st. zagovarao se u Libanonu i Egiptu preporod:
arapskog jezika, pri emu se pomiljalo na oivljavanje klasi-
73
Arapsko pismo
pri emu se suglasnici, dugi vokali i diftonzi oznaavaju, dok
za kratke vokale slova ne postoje. Oni se mogu izraziti samo
pomou dodatnih dijakritikih znakova, koji se postavljaju
iznad odnosno ispod prethodnih suglasnikih slova. Ti
vokalni znaci, kao i niz drugih dodatnih pomagala za itanje,
koriste se, ipak, dosljedno samo za pisanje Kur'ana, radi
postizanja apsolutne jednoznanosti, dok se u naelu ne piu
u modernim knjigama, novinama i privatnim spisima. Pri
strukturi arapskog, stoga, moe se odreeni suglasniki
pismotvor esto razliito tumaiti. Pisana sekvenca ktb,
recimo, moe se, meu ostalim, proitati kao kataba (on je
pisao), kutiba (on je bivao pisan), kutub (knjige); o
kojem se smislu radi, mora se zakljuiti iz konteksta.
Smjer arapskog pisma tee s desna na lijevo. Slova su
meusobno povezana, i to djelomino na desno, a djelomino
na obje strane; ona, stoga, ukazuju na etiri razliita oblika,
da li izdvojeno stoje, da li su povezana na desno, na lijevo ili
na obje strane. Niz slova ima isti oblik; razlikuju se samo
dijakritikim takama, koje su postavljene ispod ili iznad, a
koje se ne mogu ispustiti.
Pri primjeni ovog pisma na druge jezike stvaraju se nova
slova za glasove koje arapski jezik ne poznaje, time to se
postojea arapska slova opskrbljuju dijakritikim takama ili
nekom crticom. U osmansko-turskom jeziku, kratki vokali
su se pisali dijelom i plene, tj. sa znacima dugih vokala.
Pri svoj svojoj grafikoj ljepoti, arapsko pismo trpi od niza
nedaa, u koje spadaju nedostajanje nepovezanih tampanih
slova, nedostatna mogunost razlikovanja velikih i malih
slova, opasnost brkanja slinih slova, golemi broj nunih
tamparskih znakova (do 600 za jedan jedini tamparski tip),
te i za Arape postojeih tekoa tumaenja, koje su uvjetovane nedostajanjem slova za kratke vokale. Zato su se od
kraja 19. st. stalno inili pokuaji da se arapsko pismo reformira ili ak uvede latinica, ali su se, naposljetku, svi nasukali
na tradicionalno miljenje da bi svaka promjena pisma znaila
svetogre nad njime napisanim Kur'anom i odvraanje od
Islama. Karakteristino je bilo uvoenje latinikog pisma u
Turskoj, koje je praeno izrazitim laicistikim pokretom.
to se tie porijekla arapskog pisma, ono je poteklo, preko
nabatejskog, od aramejskog alfabeta. Arapski Nabatejci, koji
su nastanjivali prostor dananjeg Jordana i sjeverne Saudijske
Arabije, sluili su se u pismene svrhe carsko-aramejskim i
aramejskim pismom. Od njih razvijena podvrsta aramejskog
pisma odlikovala se posebice estim spajanjem slova, to je i
danas tipino za arapsko pismo. Najkasniji nabatejski natpisi
ine grafiki i jezino (porast arapskih elemenata) prijelaz ka
najranijim arapskim natpisima iz 4. do 6. st. n.e. Po svoj
prilici je nabatejsko pismo najprije bilo posredovano u Hidazu, gdje su Nabatejci u Medini imali trgovaku naseobinu, te se odatle dalje irilo. Budui da je arapski jezik
imao niz glasova dodatnih glasovima srodnog aramejskog,
odnosno nabatejskog, morali su se, djelomino, razliiti arapski glasovi pisati u stanovito vrijeme s istim aramejskim
slovima. Ta slova, kao i ona slova koja su se pri izgraivanju
arapskog pisma grafiki sustjecala, kasnije su obliki razluena pomou dijakritikih taaka. I znakovi vokala tek su se
kasnije iznali, pri emu se mogu razlikovati stariji i mlai
(dananji) sustav.
Najstariji naini pisanja su kuji (kufski, tako nazvan po
najznaajnija
74
Arhitektura
gradu Kufa u Iraku) ineshi. Kufsko je uglasto monumentalno pismo, koje se razvilo iz jednog prvotno pretpostavljenog oblog kurzivnog pisma; pored zapisa i natpisa na novcu,
koristilo se prvenstveno za pisanje Kur'ana. Oblo pismo
neshi, koje se, suprotno kufskom, lako italo i pisalo, koristilo se za sve druge svrhe i zamijenilo je konano u 10-11. st.
kufsko i na natpisima i u pisanju Kur'ana. Iz neshija su se
razvili daljnji naini pisanja (vid. KALIGRAFIJA).
___ .
75
Arhitektura
76
Aristotel
R I S TO TE L (arapski Anstiualis ili Aris[ii), vrijedi muslimanima kao Prvi uitelj (al-mu'allim al-awwal) i
kao naprosto Mudrac (al-Hahim). S iznimkom Politike, Nikornahove etike i Magna Moralia, sve njegove
rasprave prevedene su na arapski. Logike rasprave, koje su
uvijek u vezi sa Porfirijevom !sagogom - ve u curriculumu
sirijskih redovnikih kola zauzimale vrsto mjesto, bile su
Arapima poznate jo na poetku prevodilake djelatnosti;
nakon utemeljenja prevodilake akademije (Bejt al-Hikma)
slijedili su ne-logiki spisi, viestruko praeni komentarima
Aleksandra Afrodizijskog, Temistija ili kasnijih, novoplatonskih komentatora. Tumaenje tih objanjivaa bijae odluu
jue za islamsko razumijevanje Aristotela. Ve u kasnohelenistikim kolama provoeno nastojanje da se uskladi platonsko i aristotelsko miljenje u Islamu je jo podrano time to
77
Asasini
su djela s izrazito novoplatonskom tendencijom ula u arapsku filozofsku literaturu pod imenom Aristotela, posebice
tzv. Aristotelska teologija i Knjiga o istom dobru, koja
se, u islamskoj tradiciji, cijenila kao vrhunac aristotelske
metafizike i nadaleko je zraila pravu teologiju. Tako je
Aristotelove djelo moglo u Islamu biti pretumaeno u zatvoreni teoloko-filozofski sustav, koji je za svo daljnje istraivanje pribavio vrste okvire.
S A S I N I , ekstremna ismailitska sekta (vid. ISMAILITI). Ime se vraa na arapsku rije haain (onaj
koji jede hai). Asasini zastupaju prava Nizara, najstarijeg
sina Fatimida al-Mustansira, naspram njegovog brata Mustalija, koji je 1094. naslijedio oca. Stoga asasini sami sebe
nazivaju nizari. Njihov utemeljitelj, Hasan ibn Sabah
(Hasan-i Sabah), koji je u Egiptu postao Nizarov pristaa,
poto se jo prije toga naselio u tvravi Alamutu u sjevernoj
Perziji. Pod njime i njegovim nasljednicima, asasini su se
svugdje u Perziji uvrivali na nepristupanim mjestima.
Svojom prodornom snagom, fanatizovanom portvovnou
svojih pristaa i irokim djelovanjem njihove protusunitske
propagande, postali su asasini najopasniji neprijatelji Velikih
Selduka i halifata. I u Siriji su uhvatili korijena, gdje se
njihov poloaj uvrstio koritenjem nesreenog politikog
stanja koje je nastalo od kriarskih pohoda. Sirijski poglavar
asasina bio je u Evropi poznat kao Stari s brda. U Perziji su
asasini pali kao rtve mongolske navale, a sirijske pristae je
unitio mameluki sultan Bejbars. Etimologija francuske
(assassin), talijanske (assassino) i panjolske (asesino) rijei za
oznaavanje ubojice izvodi se iz imena ove sekte.
S K E R I (t. asker, vojnik), u osmanskoj tehnikoj upotrebi oznaava lana vladajue vojnike klase. Ovaj izraz
oznaava prije klasu nego funkciju; primjenjuje se na umirovljene ili rezervne, na ene ili djecu od askerija, na sultanove osloboene robove ili askerije, a i na obitelji nosilaca
vjerskih javnih dunosti u slubi kod sultana.
Klasa askerija obuhvaala je istodobno robove-vojno osoblje, te vojne pozive feudalnih trupa. Ovi zadnji ini se da su
nastali sa gazijama koji su se ustanovljavali u osvojenim
zemljama. Oni su, zatim, regrutirani meu zemljinim vojnim plemstvom novosteenih teritorija.
to se tie osobnog statusa, oni su bili openito podvrgnuti
odredbama erijata, ali su stavljeni pod posebnu sudsku
nadlenost kazi-askera (vojnoga suca); u stvarima upravnim,
fiskalnim i disciplinarnim, upravljali su se po posebnom
zakoniku sultanskih pravila, kanun-i sipahiyan. To im je
osiguravalo znaajne povlastice i oslobaanje od obaveza.
Teorijski, pripadnici klase askeri nisu bili povlatena
feudalna aristokracija; nisu imali propisana ili nasljedna
prava na lena, dunosti ili status, sve stvari koje su im se
mogle povjeriti ili oduzeti voljom sultanovom. A u stvari,
sultan je ograniavao ta lena i te dunosti upravo na lanove
klase askerija, koji su se smatrali takvima i onda kada su ih
bili lieni. S druge strane, bilo je suprotno temeljnim zakonima carstva imenovati ljude iz seljake mase (osim, naravno,
devirme djeaka) na funkcije askerija; Koi-bej i kasniji
memorijalisti vide u povredi tog pravila jedan od uzroka
opadanja carstva. Neki od askerija mogao je biti unazaen u
S TR OL OGIJ A (a. 'ilm ahkam an-nugiim). Sve do najnovijeg doba bilo je tumaenje zvijezda visoko cijenjeno
u cjelokupnom islamskom svijetu, premda ga teolozi nisu
odobravali. U rano islamsko doba bilo je to, ipak, drugaije:
predodba o kozmikoj uvjetovanosti ljudskog ivota ini se
da nije bila u proturjeju sa fatalistikom slikom svijeta, tako
da se teolozi iz doba Abasida nisu ozbiljno suprotstavljali
uvoenju astrologije, koja je i u helenizrnu bila uveliko
proirena. Ve utemeljenje Bagdada (762) provodila su dvojica dvorskih astrologa, Perzijanac Naubaht i idov Maaalah
(u. iza 809) i otada se nezadrivo irilo vjerovanje u astrologiju, sve dotle da se nije usuivalo obavljati svakodnevne
poslove bez savjeta astrologa. Taj pobjedonosni hod nije
mogla vie zaustaviti ni pravovjerna reakcija, koja je provaana u 10. st. i koju je, prije svega, al-Gazali (u. 1111) doveo
do opeg vaenja, a koja se protivastrologije borila principom apsolutne Boje svemoi. Opsena je astroloka literatura. Ona se u poetku ograniavala da posreduje grke,
perzijske i indijske prirunike; ni na jednom drugom
podruju znanja nije tako rano i opseno zapoela prevodilaka djelatnost. Preostaci perzijskih vrela i neka grka djela
(npr. Pentateuh: Doroteja Sidonskog) poznati su u arap-
78
Astronomija
skom prijevodu. Ali uskoro su se praktino vane zbirke i
proricanja okrenula vlastitoj sadanjici. Ve je Maaalah
napisao svjetsku povijest iz astrolokog vienja, koja je poi
vala na perzijskim vrelima, ali koja je dovedena do njegovog
doba. Svoj vrhunac dostigla je arapska astrologija u 9. st. sa
Kindijem (latin. Alkindus, u. oko 860) i iznimno plodnim
Abu Maarom (Albumasar, u. 886), koji je, meu ostalim,
izgradio uenje o aspektima. Daljnja glasovita imena su Ali
ibn Ahmed al-Imrani (Haly Embrani, u. 955-956), al-Kabisi
(Alcabitius, u. oko 967) i panjolac Ali Ibn Abi ar-Ridal
(Haly Abenragel, u. poslije 1040). I gotovo svi astronomi
bavili su se, vie ili manje opseno, tumaenjem zvijezda;
esto je to bilo njihovo glavno znanje, premda su se spram
toga odnosili sa sumnjom; svaki vladar, koji je neto do sebe
drao, imao je svoje dvorske astrologe i mogao se vrlo lako
uvjeriti u to da je promatranje zvijezda vano za dobro
proricanje. Tako je veliki al-Biruni (u. oko 1050), koji je u
mnogim spisima s jetkom otrinom govorio o grekama i
glupostima astrologa, napisao izvrstan, elementarni uvod u
astrologiju, koji vrijedi jo i danas za itanje. Veina astronomskih djela sa tabelama bila su, u prvom redu, odreena
za astronomske svrhe, jer se arapski astrolozi nisu zadovoljavali - suprotno mnogim svojim prethodnicima i nasljednicima - sa sirovim priblinim vrijednostima zvjezdanih poloaja, nego su postavljali tana i komplicirana izraunavanja,
prije nego to su predskazivali. Time su, sa svoje strane,
oplodili astronomsko istraivanje. Pokuaj, kojeg je prvi
poduzeo Abu Maar, da bar dio podruja astrologije utemelji
na jedinstvenim principima, morao je, dakako, propasti; ve
mnogo mjerodavniji Ptolemej nije to uspio. Samo zbirka
najrazliitijih, esto meusobno proturjenih pravila i propisa, koja se tokom vremena sakupila, a sada uveana i
perzijskom i indijskom graom, omoguavala je znalcima da,
po potrebi, izaberu metodu, koja je primjerena dotinom
sluaju i eljenom ishodu. Tako su arapski astrolozi malo
vlastitog dodali naslijeenoj zgradi, ali uvodi i prirunici,
koje su oni sastavili, bili su tako pregledni i opseni da je
veliki broj njih bio u 12. i 13. st. preveden na latinski i grki.
Uz ove prijevode, koji su se irili u brojnim rukopisima,
mogla su se odrati samo astroloka Ptolemejeva djela. Astroloka djela arapskih pisaca pripadala su prvima i najee
izdavanim proizvodima tamparija i vrijedila su kao najvii
autoriteti sve do privremenog kraja astrologije u Evropi s
prodorom kopernikovskog sustava.
S TR ON OM IJ A (a. 'ilm al-hay'a, 'ilm an-nugiim, 'ilm al-falak). Poznavanje zvijezda uivalo je u Islamu u svim
dobima visoki ugled, jer se Kur'an viestruko poziva na red
zvjezdanog neba kao na dokaz Boje providnosti, a sa razlii
tim od religije nareenim radnjama, kao post, molitva i
odreivanje kible, povezana su astronomska izraunavanja.
Sam Poslanik, a i njegova okolina nisu, dakako, bili zvjezdoznanei, te su im i znanja u tom pogledu bila ograniena na
neke upadljive zvijezde i zvijea, te 28 Mieseevih
postaia, tj. zvjezdane grupe koje su Mjesecu u pojedinim
Mjeseevim danima najblie. Godinji usponi i padovi tih
Mjeseevih postaja (anwa') vrijedili su kao znaci vremena.
Ali krajem umajadske dinastije i tek po abasidskom preuzimanju vlasti (750) dolo je do snanog razjanjavanja sa
I
79
Aari
Tako je Timurid Ulugbeg oko 1420. god. podigao u Samarkandu observatorij, uz suradnju istaknutih astronoma kao to
je Gijas ad-din al-Kai (u. 1429), po ijem je uzoru jo i 1576.
god. podignut observatorij u Istanbulu, te u 18. st. vie
takvih u Indiji. Mnogostruka promatranja imala su za posljedicu stalna poboljanja astronomskih instrumenata, od kojih
je najpoznatiji astrolab - sprava za promatranje i raunanje u
jednom. Za poveanje tanosti mjerenja (prije izuma dalekozora!) gradili su se sve vei instrumenti; djelomino jo
postojei zidni kvadrat u Samarkandu ima promjer od 40 m.
Mnogi od tako dobijenih rezultata prodirali su od 10. st. pa
sve do novog doba u esto slabom, ali nikada presahlom toku
ka Zapadu i oplodili su trajno evropsku astronomiju. O tome
svjedoe izrazi kao zenit (samt ar-ra's, smjer glave), nadir
(samt nazir, protusmier), azimut (as-samt, smjer) i
brojna arapska imena zvijezda, koja se, dakako, samo najmanjim dijelom vraaju na prava beduinska imena. Ve su se u
10. st. kod nas odomaile jasne zvijezde koje su popisane po
astrolabima radi orijentacije; njima pripadaju Aldebaran [ad-Dabaran (nasljednik Plejada)], Algol (al-Gul, demon),
Rigel (rigI, noga Oriona) i Vega (al-Waqi', obruujui orao).
Svi daljnji popisi zvjezdanih imena oslanjaju se na djelo o
zvijezima Abderahmana as-Sufija (903-986), koje dodjeljuje
veini neodreenih oznaka zvijezda, koje su sakupili arapski
jezikoslovci, neko mjesto na Almagestovom zvjezdanom nebu.
Kasniji evropski preraivai preuzeli su, veinom, doslovno
tamo sakupljena arapska imena i sa grkog prevedene oznake
poloaja, a da nisu ni spoznali njihovo pravo znaenje.
Legenda o zvjezdanom bogatstvu Arapa je, dakle, tisuljetna
zabluda. Prava djela islamskog zvjezdoznanstva nalaze se na
bitno punovanijim podrujima.
--------'---
80
..
--
Azab
-------!
Z AB (a. 'azab),
rije koja oznaava neoenjenog mukarca ili neudatu enu, primijenjena je na neke vrste
boraca pod Osmanlijama izmeu 13-19. st. Vojnicima nekih
osmanskih formacija, posebice onima koji su regrutirani
putem devirme, bilo je zabranjeno eniti se prije nego to se
povuku iz slube; moe se pretpostaviti da su prvi azabi koji
se spominju - oni koje je vladarska kua Ajdin Ogullari
81
Azerbejdan
Puanstvo (porijeklom Iranci) govorilo je mnotvo dijalekata. Arapski glavari postupno su se asimilirali u domorodno puanstvo, te su oko sredine 10. st. Ravadidi bili
smatrani Kurdima.
Nakon Babakove pobune slabi utjecaj halifata na Azerbejdan. Zadnji energini upravljai (889-929) bili su Sadidi, koji su i sami skonali u pobuni. Nakon njihovog
pada, nastale su domorodake dinastije. Nakon haridita
Dejsama (pola Arap, a pola Kurd), Azerbejdan je zauzeo
dajlamitski poglavar Marzuban ibn Muhamed, po vjeri
batinit. Dajlamiti su zamijenili kurdske Ravadide (9831070).
Poetkom ll. st., horde Guza, najprije u malim grupama,
a onda u znatnim etama, koje su vodili Selduci, zauzele su
zemlju. Zbog toga je iransko stanovnitvo Azerbejdana i
susjednih podruja Transkavkazije postalo turkofonsko.
God. 1136. zemlja je pala u ruke atabega Ildigiza (Eldiguz),
iji su potomci vladali - u suparnitvu sa Ahmedilijama - sve
do kratkotrajne invazije horezmijskog aha Delal ad-dina (1225-1231), za kojom su odmah slijedili Mongoli. S
dolaskom Ilhana Hulagua (1256), Azerbejdan postaje sredite velikog carstva koje se prostiralo od Oksusa (Arnu Darja)
do Sirije. Prijestonica Mongola bila je najprije u Meragi, a
zatim u Tabrizu, koji postaje veliko sredite trgovakog i
kulturnog ivota. N akon Mongola i njihovih nasljednika
Delairida, Azerbejdan su okupirali Turkmeni koji su doli
sa Zapada (Kara-kojunlu i Ak-kojunlu), iji je glavni grad bio
Tabriz (1378-1502).
Nakon 1502. god., Azerbejdan postaje glavni bastion i
glavna taka okupljanja Safavida, koji su sami rodom iz
Ardabila i prvotno govore lokalni iranski dijalekt. Pa ipak,
izmeu 1514. i 1603. god., Osmanlije su esto zauzimali
Tabriz i druge dijelove pokrajine. Perzijsku prevlast uspostavio je ah Abas, no, tokom afganske navale (1722-1728),
Osmanlije su ponovo zauzeli Azerbejdan i druge zapadne
pokrajine Perzije, sve do trenutka kada ih je protjerao Nadirah.
Snastupanjem dinstije Kadara, Azerbejdan postaje tradicionalno boravite zakonitih nasljednika. Na Sjeveru,
ZERBEJ D t AN . Provincija u Iranu ali i Sovjetska socikonana granica s Rusijom (du Araksa) uspostavljena je
jalistika republika.
1828. god. Zapadna granica sa Turskom odreena je tek
Velika iranska provincija. Na grkom se zvala Atropatene,
1914. god., a pod Reza-ahom Perzija je ustupila Turskoj
po imenu generala Atropatesa, koji je, u doba Aleksandrove
mali teritorij sjeverno od Ararata.
navale, proglasio njezinu neovisnost (328. pr.n.e.) i tako
sebi ouvao kraljevstvo u sjeverozapadnom kutu zemlje koja
Nakon 1905. god., predstavnici Azerbejdana uzeli su
e kasnije postati Perzija. Dinastija Atropatesa napredovala
aktivnog udjela u perzijskoj revoluciji. 3. aprila 1908. god.
je pod Arsakidima i smijeala se sa kraljevskom obitelji. Pod
ruske trupe dole su u Azerbejdan, u suglasnosti s Velikom
Sasanidima, zemljom je upravljao marzuban i, oko kraja tog
Britanijom, da osiguraju zatitu stranih kolonija u Tabrizu.
razdoblja, on je pripadao obitelji Faruh-Hormizd. Glavni
Ali su produile svoj boravak pod raznim izlikama i borile se
grad bio je iz (ili Ganzak), iji poloaj je istovjetan s
protiv Turaka 1914-1917. god. s razliitim uspjesima. One
su napustile Azerbejdan nakon ruske revolucije (1917) i
ruevinama Lejlana, jugoistono od Urmijskog jezera.
8. juna Turci su doli i u Tabrizu postavili njima sklonu
Arapsko osvajanje Azerbejdana predmet je oprenih izvladu. Tek tada se javljaju prvi znaci nacionalizma u zemlji.
vjetaja u godinama 639-643. Navodi se da je pod halifom
Perzijsku kontrolu ponovo je uspostavio budui Reza-ah
Omarom, Hudajfa ibn al-Jeman osvojio ovu zemlju. On je
5. septembra 1921. god. Nakon zbivanja 1941. god., sovjetske
pregovarao s marzubanom, ija je prijestonica bila u Ardasnage su zauzele sjeverne pokrajine, ukljuujui i Azerbejbilu. Ovaj je pristao platiti 800.000 dirhema (drahmi), a
dan. Pod okupacijom se razvio pokret za samostalnost AzerArapi su obeali da nee nikoga staviti u ropstvo, da e
bejdana, unutar granica Perzije. Rusi su napustili Azerbejtovati hramove vatre, kao i obrede koji se tu slave, te da e
dan poetkom maja 1946. god. umjesto marta 1946., kako je
zatititi puanstvo od Kurda (nomada) iz Belasegana, Sebelana i atruzana.
l_~~jprije bilo dogovoreno: ta odgoda, izazivajui veliku
koristila kao pomorsku vojsku u 13. st. - bili neenje regrutirane po selima obale. Izraz je, vjerojatno, korien jednako
za mornare, istodobno u seldukoj dravi Konje i u
manjim dravama koje su oni naslijedili od kako su postali
gospodari obala.
Vjerojatno zbog toga to su to bile neenje, izraz azab
koristio se, od poetka osmanske epohe, za lake strijelce koji
su posebno regrutirani za vojne pohode, svaki puta kada se
dralo nunim; njihova uloga u borbi bijae da smjesta stanu
nasuprot neprijatelja, ispred topnitva i janjiara, te da
borbu otvore kiom strijela. Svih 20 ili 30 provincijskih
hanova davali su jednog od tih azaba; ovi su tokom slube
bili izdravani davanjima tih hanova, za isto vrijeme osloboenih poreza.
Od sredine 14. st., postoje azabi korieni u garnizonima
osmanskih tvrava. Ti kale azablari, kako su ih zvali, bili su
manje-vie organizirani kao janjiari i drugi odaci regrutirani
putem devirme (mada sami nisu regrutirani po tom osnovu) i
plaani u srebru od Riznice. Premda su svi morali zapoeti
svoju slubu kao neenje, mogli su, po svoj prilici, dobiti
odobrenje da se oene, jer su se poloaji u tim korpusima mogli
prenositi nasljedstvom na sinove. Nakon 16. st. kale azablart
ponekad su korieni kao pontonirei. Oni azabi, koji su bili
zadueni za municiju, bili su ukljueni u debedije, ali su
zadrali svoj naziv. Vjerojatno je do toga dolo nakon to se
debedije nisu vie regrutirale putem devirme. Kasnije, po
ukidanju janjiara, pominju se u izvjetajima azabi graniari, kao elitna pjeadija smjetena na granicama.
Konano, Osmanlije su slijedili tradiciju kue Ajdin Ogullari, pa su azabi upotrebljavani i za pomorsku slubu, kao
vojnici naoruani pukama pod zapovjednitvom asnika
(reis), koji su se mogli uzdii bilo do zapovjednitva galije bilo
do nekih viih poloaja u Admiralitetu. Ljudi iz odaka
Admiraliteta bili su, u stvari, poznati pod imenom azaba, te,
kao i oni koji su korieni u pomorskoj slubi, plaani iz
carske Blagajne. Bili su zadueni uvati ratne brodove za
vrijeme dok su bili u pristanitu.
82
Azhar
I
I
prouzroil~.
raspravu u OUN,
je prvo slubeno .cijepan!e
saveznicima. Nakon njihovog odlaska, pnznata Je
pokrajinska samostalnost Azerbejdana 1946. god., kojom su
zajamena prava lokalne uprave, kao i upotreba lokalnog
turskog dijalekta.
meu
mija i kola u Kairu. Damiju je sagradio Dauhar alKatib as-Sikili (alias as-Saklabi), general Abu Temima
Maada, godinu dana nakon to su Fatimidi zauzeli Egipat, a
odmah nakon utemeljenja nove prijestolnice (al-Qahira: dumada I 359 - ramazan 361). Posveena je i otvorena za slubu
Boju uramazanu 36l!juni-juli 972. * Smjetena je nedaleko
od velike tvrave, izmeu etvrti Dejlem i turske etvrti na
jugoistoku grada. Dauhar je na zgradu stavio natpis (s
datumom 360. god. po Hidri) , iji tekst je sauvao al-Makrizi; meutim, on je kasnije nestao. Brojni drugi fatimid ski vladari gradili su dodatke damiji i darivali je poklonima i darovnicama; al-Aziz Nizar (976-996), na primjer,
uinio ju je akademijom i podigao ubonicu za 35 ljudi.
Meu znamenitosti prve zgrade spominje se tilasm (talisman); na vrhu triju stupova postavljene su ptije figure koje
spreavaju da se ptice gnijezde i legu u damiji. U vrijeme al-Hakima (996-1020), zaklade i darovi poklanjani su Azharu i
drugim damijama. AI-Makrizi je sauvao zapis o tome koji
potjee iz 400. godine. Al-Amir je godine 1125. izgradio
udubljenje za molitvu (mihrab) s rezbarijama u drvu, na
I kojem bijae natpis tose do danas uva li Arapskom muzeju
*
.
83
- - - ' - - - ..
- - ' - - -
- - - - - - ' - -
li
Azija
-.--- ------------------1-
l'
'I
'[
I
84
Azija
podruju odrati
85
Bahrein
LEKSIKON
ISLAMA
otoni
AH TIJ AR -NAMA , poznata takoer pod imenom Povijesti deset vezira, nastala je po uzoru na Sindbad-namu ili
Sirije u Iran, gdje su, do 15. st., bili poznati pod imenom
Knjigu o sedam vezira, Kao i njezin uzor, knjiga se sastoji
veliki Luri; oni tvrde da nisu Iranci po porijeklu. Premda
od okvirne prie unutar koje su umetnute druge povijesti
se pretpostavlja da su se njihovi preci iselili iz Baktrijane,
koje se, tu, usko veu uz temeljnu priu. Sadraj je kratak;
odakle ime Bahtijari, nema nikakve potvrde te hipoteze. Oni
sina kralja Azadbahta ostavili su na putu, malo vremena po
su, vjerojatno, potomci kurdske loze koja ini jedno od
njegovom roenju, njegovi roaci koji su u bijegu; pronaen
najvanijih plemena Irana.
i odgojen od razbojnika, on na kraju biva zarobljen od
Po uvjerenju su iitski muslimani, a njihov jezik je iranski
kraljevih vojnika. Kralj, kojem se on svidio, uzme ga u
slubu pod imenom Bahtijar. Kada ga je, konano, postavio
po porijeklu, no oni govore neko narjeje koje im je svojna visoki poloaj, kraljevi veziri, koji su postali ljubomorni,
stveno. Njihov teritorij zove se zemlja bahtijari i prua se od
iskoriste jednu nezgodu da ga oklevetaju kod kralja, zbog
Isfahana do Majdan-i Naftuna u Huzistanu, planinskom
podruju gdje se nalaze bogata petrolejska polja.
ega Bahtijar i kraljica budu zatvoreni. Kraljica, da bi se
Bahtijari su podijeljeni na dvije glavne grupe, Haft-Lange
spasila, objasni da ju je Bahtijar htio zavesti. Tokom deset
i ahar-Lange. Vanija je prva i sastoji se od 55 potplemena,
dana, svaki od deset vezira nastojao je ubijediti kralja da ga
dok drugu ine 24. Meu njima postoji mjeavina Lura i , pogubi; ali je ovaj znao to odgaati. Kako se usmrenje
Arapa.
moralo obaviti jedanaesti dan, doe vo razbojnika, koji su
Budui da su pastirski narod, oni ive na zemlji, prelaze
Bahtijara podigli, i obznani kralju da je ovaj njegov sin.
razdaljine dva puta godinje u potrazi za paom, te ih zato
Nakon toga su veziri pogubljeni, a Bahtijar postaje kralj
zovu i ljudi trave,
namjesto oca koji mu je ustupio vlast.
Bahtijari uivaju ugled dobrih strijelaca i izvrsnih konjaPrvotno djelo je bilo redigirano na perzijskom. Objavljeni
su izvaci iz najstarije redakcije, uenog stila i u asonancama,
nika, te, u sluaju nude, mogu da ive na konju i vie dana
iji autor izjavljuje da je ovo djelo sloio za nekog princa od
bez prekida.
Samarkanda, koji jo nije identificiran, no koji je ivio tokom
Bogati hanovi ili voe borave u gradovima. Oni imaju i
druge polovice 12. st. Novije redakcije, arapske (od kojih je
mjesta ljetnjeg boravka, gdje ive tokom vrue sezone. Iako
jedna umetnuta u Hiljadu i jednu no) i perzijske, jednolieni knjike naobrazbe, oni dre uza se svoje mirze ili
sekretare. Pa ipak, u novije doba su postali svjesni velike
stavnijeg stila, razlikuju se redom pria i narativnim podrobnostima. Izmeu njih se smjeta ujgurska verzija (rukopis iz
vanosti obrazovanja, te sada svoje sinove alju u Evropu na
1435) i perzijska, koju je prenio u stihove Penahi (15. st.),
, kolovanje.
~ne Bahtijara nisu pokrivene i skoro se slobodno kreu
Novije su malajska i perzijska redakcija koju je u stihove
86
Bai-bozuk
vrsti;
viebajramijskih ejhova bili su priznati prenio Kethuda Merzuban (1795). Prie, u cjelini, imaju za l-redom bili su
cilj osvijetliti nezgode i opasnosti prenaglih odluka.
I
od melametija za kutba datog doba.
Prilikom ukidanja tarikata u Turskoj 1925. god., njihova
AJ R AM . Islamska kalendarska godina poznaje dva glavsredita bila su Istanbul, Ankara, Izmit iKastamonu.
na vjerska praznika: praznik rtve (a. al-sid al-kabir,
'id al-adha; t. kurban bayrami, biiyiik bayram) i praznik
AN GLADE . Republika sa vie od sto miliona itelja,
prestanka posta (a. al-rid as-sagir, 'i d al-fur; t. seker
od toga preko 80% muslimana, 15% Hindusa, 300.000
bayrami, kii<;iik bayram), koji su se slavili 10. dana islamskog
krana, 500.000 budista. 90% muslimana su suniti i pripamjeseca zulhide (du '1-lJigga), odnosno 1. dana evala
daju hanefitskoj pravnoj koli; ostalih 10% su veinom iiti
(aunoal). Ve staroarapski obiaj, da se tim datumom zapo(dvanaestoimamski). Banglade je od ukidanja kolonijalne
inje svetkovina rtve, postao je u islamsko doba dio hodovlasti u Indiji 14.8.1947. god., pa do svoje neovisnosti 1971.
aa, koje je zapoinjalo 7. zulhide, a usto rtva je obavezna
god., inio dio islamske republike Pakistan. Unutarnje-poliza sve muslimane (a ne samo hodoasnike), ako su financijski
tiki razrauni izmeu Istonog i Zapadnog Pakistana, koje
u stanju da je obave (tj. ne smiju se zaduivati). rtvovane su
je dijelio indijski teritorij, doveli su u martu 1971. god. do
ovce, goveda ili deve; dvije treine ivotinje treba podijeliti
otvorenog sukoba izmeu vojske i stanovnitva Istonog
siromanima, jednu treinu moe onaj koji rtvuje zadrati za
Pakistana; 16. decembra 1971. god. kapitulirala je pakistansebe. Premda, u stvari, nazivan rnali, prazniku prekida
ska vojska u Daki i tako su stvoreni uvjeti za utemeljenje
posta pridaje se u religioznom ivotu vee znaenje, jer se
drave Banglade. Time je poglavlje stvaranja islamske
njime zavrava znaajni mjesec posta, ramazan. Muslimani se
drave, ukoliko se to tie Bangladea, najprije zakljueno. To
posjeuju tokom ovih praznika i uzajamno daruju, te odlaze
proistjee, s jedne strane, iz toga da se zemlja ne oznaava
islamskom republikom, a s druge iz toga to svi takozvani
na grobove svojih mrtvih.
islamski paragrafi pakistanskih ustava nedostaju u ustavu
Na iitskom podruju slavi se, osim toga, 10. muharema
Bangladea (1972). Taj ustav predvia parlamentarnu demo(muharram) dan Huseinove smrti. Svetkovanje zapoinje
kraciju, u kojoj svi graani imaju ista prava i dunosti. Avami
ve l. muharema i dostie svoj vrhunac u povorkama i
Liga, najvea stranka zemlje, koja u parlamentu ima apsoostalom Islamu nepoznatim proslavama muke i patnje, u
lutnu veinu i daje vladu, nominalno je socijalistika stranka.
kojima se, sa protusunitskim tendencijama, dramatino i
Lijevo od nje su obje frakcije Nacionalne Avami Lige, kao i
drastino doarava Huseinova muenika smrt.
jedan broj siunih stranaka, koje, u stvari, ne igraju nikakvu
AJ R AMIJ E , derviki red koji je potekao od halvetija, a
ulogu u politici zemlje. Posljednjih godina jaa front islamutemeljen je u Ankari u 14--15. st. od Hadi Bajrama
skih snaga, to ima odraza i na zvaninu politiku. Banglade
Velija. U sufijskoj tradiciji, Poslanik je naredio Abu Bekru
je odmah po uspostavi neovisnosti otkazao lanstvo u
ad-dikr al-bafl, zikr-i haji, tj. skriti zikr, a Aliji adCENTa, SEATO i RCD paktovima, ali je postao lan
-dikr al-gali, zikr-i celi, tj. javni zikr. Opredjeljenje za
Commonwealtha. U meuvremenu, zemlja je pristupila u
zikr-i haji bajramije dijele se nakibendijama, te se zato
drutvo nesvrstanih drava. Pakistan je meunarodno pravno
smatralo da su mjeavina halvetija i nakibendija; u stvari,
priznao Banglade u povodu 2. konferencije islamskih drava
veza sa ovim zadnjima je slaba, a praksa zikr-i haji duguje se
u Lahoreu u februaru 1974. god., ime je omogueno, kako
melamijskom osnovu bajramija,
njegovo sudjelovanje na ovoj konferenciji, tako i njegovo
Smru utemeljitelja, red se podijelio, jedna od grana priulanjenje u red islamskih drava. Veinom pobonih
svojila je zikr-i celi i slijedila Ak emsedina; njezini lanovi
zaklada (vakufa) upravlja javna sluba ili ih, bar, nadzire.
Vrlo je raireno tovanje dervia i grobova svetaca (hanikah).
poznati su pod imenom bajramije emsije. Druga grana, pod
vodstvom Omer Dedea iz Bruse, napustivi zikr, vird,
Sufijski redovi suhravardija, itija i kadirija su najvaniji
posebnu odjeu i tekiju, uzela je ime melamije-bajramije.
redovi u Bangladeu. Za obrazovanje teolokih uenjaka
Potom je nastala trea grana delvetije pod vodstvom Aziza
(ulema) postoji jedan broj privatnih kola. Vjeronauk je u
Mahmuda Hudaija (u. 1628-1629).
kolama obavezni predmet za muslimane. Bengali je slubeni
Vana je karakteristika njihovog uenja, drugi znak njihojezik zemlje. Danas postoje etiri sveuilita.
vog melamijskog porijekla, da je pristaa uvoen u temeljnu
ideju ioahdai al-uiugiul (vahdet-i vucud) na poetku svoje
A I -B OZ U/( (t. basi-bozuh), izraz koji znai bez voduhovne karijere, a ne na kraju, kao u drugim bratstvima.
e, neovisan, a najprije se primjenjivao u kasnom
On je trebao, najprije, shvatiti da svi ini proizlaze od Boga
osmanskom razdoblju, kako na skitnice bez prvotnog obita(tevhzd-i efal ili Jena-i efal); zatim, koja su sva svojstva
valita u pokrajinama i koji trae zaradu u Carigradu, tako i
na mukarce-muslimane, podanike sultana, koji nisu pridruBoja tteohid ili Jena-i SL/at); konano, da su svojstva
eni ni jednom vojnom tijelu. Od ove druge upotrebe, izraz je
oitovanje biti, da je egzistencija jedna, te da su sve stvari
zapoeo znaiti civilni. i, zbog toga, dobrovoljci, koji su
oitovanja a'yiin-i 'ilmiyya, koja postoje u svijesti Bojoj
inili tijela pridruena osmanskoj vojsci iz doba Krimskog
(teohid-: ili Jena-i zat),
rata, zvali su se basi-bozuk askeri (civilne trupe ili nereguKapa reda bio je tad od bijelog pusta sa est ploha (polja),
larne). Ti neredoviti vojnici, regrutirani velikim dijelom
za koje se dri da simboliziraju est pravaca (gore, dolje,
meu Albancima, Kurdima i erkezima, sami su pribavljali
desno, lijevo, naprijed, nazad), te upuuje, tako, da osoba
koja ga nosi razumije sve stvari koje postoje.
svoje oruje i konje (neki su bili konjanici), te su imali vlastite
Od poetka, odnosi ovog reda sa srodnim melametijskim
zapovjednike. Tokom rata pokualo ih se podvri normalnoj
87
Batiniti
,-I
-----
- -
-----
A TI N I T I (izvedeno od a. batin, unutarnje, skriveno), oznaava u prvom redu - i kao uzor za to ismailite. To ne s obzirom na sadraj njihovog uenja, nego
na njihovo religiozno ponaanje (dranje u tajnosti uenja
pred neupuenima) i njihovo uvjerenje da se iza izvanjskog
(:;;ahir) svetog spisa skriva unutarnje (batin), koje se
moe shvatiti putem posebnog postupka, naime svoenja
zdhira na batin. Propisi, prie, oitovanja o svijetu, prirodni dogaaji, ljudi, imena, brojevi, slova itd. uvijek se
odnose simboliki i alegoriki prema nekom stanju stvari
koje je dostupno samo za to pozvanom. Postupak se ne
upravlja po vrstim principima. tovie, pokazuje se krajnje
proizvoljnim, te otvara vrata preuzimanju tuih, ak izmiljenih nazora, to ismailiti koriste za izgradnju i propagiranje
svoga uenja.
Na drugom mjestu, batiniti su mistici sunitskog ili iitskog
pravca, koji koriste spomenuti postupak i uvjerenje koje mu
je u temelju. Taj postupak legitimno je omoguio, nadalje,
islamskim - ak neismailitskim - filozofima prilagodbu neislam skog misaonog dobra i njegovo islamiziranje. Uvjerenje
da je imam najvii primjer u Kur'anu (III, 7) spomenutog
rsihun (onaj koji temeljito zna) i da, stoga, razumije
pravi smisao Kur'ana, odvelo je i dvanaestoimarnske iite u
odreeni postupak ta'unla, dodue bez stvarnih, sustavnih i
historijskih posljedica koje ismailiti iz toga izvlae. Kod ove
iitske grupacije ne postoji tajno uenje i nalog taqiyya,
skrivanja prave viere odnosi se jednako tako - kao zatita
od protivnika - na izvanjske radnje (kao npr. usudu',
obredno pranje pred molitvu) kao i na vjeroispovjedi. Ipak
ova, a i druge grupe, koje ta'wzl - na neki nain takoer
uvijek - odobravaju ili neto - iz nekog razloga takoer
uvijek - hoe sakriti, proglaene su odnosno obezvrijeene
od svojih protivnika kao batiniti.
A Z A R , tradicionalno privredno sredite orijentalno-islamskog grada. Oznake siiq (arap.), bazar (perz.) i
carsi (tur.) upotrebljavaju se za sve vrste trgovakih i obrtni
kih mjesta, dakle i za povremeno odravana trita izvan
gradova. Bazar se ovdje shvaa, u uem smislu rijei, kao
tradicionalno poslovni krug unutar grada, veinom u njegovom sreditu. Bazar svakodnevno posluje (osim na praznike)
na stalnim graevnim jezgrama koje slue iskljuivo u privredne svrhe.
Struktura, funkcija i arhitektonsko oblije bazara odrali
su svoje bitne otiske sve do otprilike 1850. god.; a otada se
javljaju razliite jake promjene sa prodiranjem zapadnih
elemenata. Bazar je privredno sredite orijentalno-islamskog
grada i njegove okoline, najvanije organizaciono i poresko
sredite u sustavu rentijerskog kapitalizma (podruje kupnje
i obrta, mjesto finansiranja i kredita), kao i politiki i religiozno znaajno mjesto.
Podruje bazara sastoji se iz prostorne naporednosti razliitih graevinskih kompleksa: reda duana du esto prekrivenih uliica, zgrada s unutranjim dvoritima (hanovi), pre-
BEDEL, izraz korien pod osmanskim reimom da oznai namet koji je plaao onaj koji moe pridonijeti umjesto
nekih usluga ili roba koje je bio duan pribaviti dravi. Neke
kategorije sultanovih podanika bile su rijeene plaanja
poreza i pristojbi, ako se oslobode obaveza te vrste. Meutim, ako ne bi ispunile svoje obaveze ili ako drava odrekne
njihova prava u tom pogledu, umjesto da ponovo postanu
obavezni na neki redoviti porez, trailo se od njih da daju
-~-
88
Beglerbeg
--T---
auanzu.
Dva ili tri druga bedela postojea odranije mogu se navesti
kao od posebnog interesa: bedel-i cizye, koji su plaali gospodari dunavskih kneevina i republika Dubrovnik; to je dadbina koja se plaala umjesto ne neke slube, nego plaanja
dizje od individualnih podanika (nemuslimanskih) na tim
teritorijima. Druga vrsta se zvala bedel-i timar; traila se, ini
se, prvi puta 1659. god. od timarlija koji nisu vie bili u
stanju vriti vojnu slubu u zamjenu za koju su drali svoja
lena; taj bedel je iznaao i do polovine njihovih prihoda, te,
premda nije postao stalni porez, bio je na snazi i pet godina
kasnije. Drugi namet, koji se traio od nosilaca lena, nametnut je prvi puta malo vremena nakon toga i trajao je dugo: bio
je to bedel-i cebeli, koji su, kao to ime kae, plaali oni iji su
prihodi prelazili odreeni iznos, prvotno 40.000 aki godinje, u zamjenu za njihovo pravo da se na vojni pojave praeni
sa jednim ili vie naoruanih i jauih sluga.
Iako se u doba Mahmuda II i nasljednika napustilo mnogo
starih obiaja, jo su se koristili bedeli u vie sluajeva u
drugoj polovici 19. st. Tako se 1856. god., to se kasnije
obino oznaavalo pod imenom bedel-i asheri, uspostavio
jedan hait-i hiimayunom nazvan iane-i askeriyye. Poznatim
hau-i hiimayunom te godine osmanski reformatori su izjednaili sve svoje podanike, te se ukida dizja, a inemuslimani
podlijeu vojnoj obavezi. U praksi, Porta nije bila sklona
koristiti ih kao vojnike, ne vie nego to joj nemuslimani nisu
bili skloni sluiti; bilo je odlueno da oni umjesto toga plaaju
bedel, koji je tako virtualno zamijenio dizju; najprije pobiran
od dravnih poreznika za svaku jedinku, njegovo primanje je
kasnije delegirano, sve do ukinua 1907. god., voama svake
vjerske zajednice na koju se odnosio.
Drugi nameti te vrste zvali su se bedel-i nakdi, plaanje
koje se rauna zamjenom. Prvi puta se uspostavilo dekretom
1885. god., te se od tog datuma taj porez mogao plaati od
ljudi koji su pozvani, drijebanjem, da vre vojnu slubu,
poluujui potpuno ili djelomino oslobaanje. Iznos za potpuno oslobaanje bio je tada utvren na 50 osmanskih zlatnika. Drugim dekretom iz 1914. god., oni koji su plaali
bedel (jo istog iznosa) bili su obavezni sluiti 6 mjeseci, a
onda su prebacivani u priuvu. Ta praksa kupovine oslobaanja vojske nastavila se i pod Republikom, te je dekret iz
1927. god. utvrdio na 600 lira iznos koji se plaao za smanjenje sluenja. A drugi bedel-i nakdi bila je uplata od strane
ljudi u provinciji koji su po zakonu bili obavezni uvati
puteve na svom teritoriju, u zamjenu za tu slubu.
89
Bektaije
znaila
sancagi.
90
Beledija
----~a elu-~~tavog
elebi
opinskoj
i:~--'II!
reda bio je
koji je nastanji::--I - - - Prve korake ka modernoj gradskoj,
upravi
matino stanite reda (pir evi) u Hadi Bektau, sagraese da je napravio sultan Mahmud II. Godine 1827. stvoreno je
nom nad grobom sveca (izmeu Kirehira i Kajsarija). Ova I Nadzornitvo ihtisaba, koje je centraliziralo jedan broj zaduenja u vezi sa nadzorom trita, mjera i teina itd., poslove
je sluba u 18. i 19. stoljeu prelazila s oca na sina, iako ne
uvijek. Neenje imaju svoga poglavara, zvanog dede. Glava
koje su do sada drali u svojim rukama lanovi klase uleme;
svakog pojedinog stanita (tekije) zove se baba; zavjetovani
god. 1829., s istom eljom da se centralizira kontrola i
lan zove se dervi, onaj koji je poloio samo prvi zavjet
oduzme vlast od uleme, uveden je u carigradske etvrti sustav
glavara etvrti (muhtar). I dotle je bilo glavara na elu sela i u
muhib, nezareeni pristaa reda zove se aik. Disciplinu
aka i pripravnika odrava murid. Bektaiie nose bijelu
muslimanskim i u kranskim selima, ali ne u gradovima,
kapu koja se sastoji od etiri do dvanaest nabora. Brojka
gdje su kadije bili odgovorni da dre spiskove mukih itelja,
etiri simbolizira etiri kapije: senat, tar/kat, marijet,
te da biljee seljenja, premietaje, itd. Sada je to preneseno na
muhtare, od kojih su dva, prvi i drugi, bili imenovani u svakoj
hakikat, te etiri sloja ljudi: abid, zahid, arif, muhibb; broj
gradskoj etvrti (mahali). Neto kasnije, muhtari su dobili
dvanaest upuuje na broj imama. Karakteristian je, nadaoslonac u vijeu starijih graana (ihtiyar heyeti) od 3-5 laIje, dvanaestcijevni teslim tasi koji se nosi oko vrata, te teber
(dvosjekla sjekira).
nova; u isto doba, ovaj sustav je proiren i na druge gradove
Carstva.
Velike tekije ukljuuju slijedee dijelove: meydan evi, samo
stanite sa sobom za molitvu; ekmek evi, pekara i enske
God. 1831. ukinuta je dunost upravitelja grada (sehreodaje; as evi, kuhinjski odjel; mihman evi, odjel za goste.
mini), koja je postojala od osvajanja Carigrada; neke njegove
Meu ranijim sjeditima reda zasluuju da se spomenu
funkcije, koje su se odnosile na odravanje javnih zgrada, bile
slijedei. URumeliji: Dimetoka i Kalkandelcn (Tetovo); u
su prenesene na novostvorenu Direkciju za zgrade u dravAnadoliji: Osmandik i Elmali; u blizini Kaira najprije u
nom vlasnitvu.
Kasr al-Ajnu, a uskoro zatim na padini brda Mukatam (ve u
Nova faza je zapoela god. 1854., kada su zapoele dvije
promjene. Jedna je bila stvaranje nove Gradske uprave
15. stoljeu); nadalje u Bagdadu i u Kerbeli.
(Sehremaneii za Carigrad; bila je to, zapravo, prilagodba
Bektaijski oblik dervike vjere duboko je obiljeio poboprefekture francuskih gradova, a bavila se, poglavito, nadzonost turskog naroda. Usporedo s mistinom knjievnou,
cvalo je i bogato i zanosno lirsko pjesnitvo bektaija-pjesrom trita, kontrolom cijena i dr. Upravniku grada trebalo
nika.
je pomagati Gradsko vijee (sehir meclisi), a tvore ga esnafi
Politiko znaenje reda duguje se vezi sa janjiarima, koji
(cehovi) i trgovci. Par mjeseci kasnije, donijelo je Visoko
vijee za reformu drugu odluku, da se stvori Gradska komisu ve od samog poetka bili, kao i ostale politike osmanske
ustanove, pod utjecajem vjerskih korporacija. Bektaije su
sija, koju ine, u veini, nemuslimani, i poneki musliman.
Njezina dunost je podnijeti izvjetaj o evropskoj gradskoj
najkasnije u drugoj polovici 15. stoljea zadobili iskljuivu
organizaciji i podnijeti preporuke Uzvienoj porti.
vlast nad njima. Njihova veza s ovim vrsto organiziranim
Neki posebni imbenici poticali su na nove mjere. Najprije
redom davala je janjiarima obiljeje zatvorenog udruenja.
su se poveali financijski i trgovaki evropski interesi u
Bektaije su takoer u vie navrata sudjelovali u dervikim
pobunama protiv osmanske moi, npr. u buni Kalenderoglua
Carigradu, a razvila se i nova etvrt u Galati i Bejogluu
(Pera), s kuama, nekretninama, duanima i hotelima. Novi
(1526-1527). Ukidanje janjiara od strane Mahmuda II
(1826) pogodilo je i red s kojim su ovi bili povezani; u to je
polet su dali i brojni savezniki kontingenti, koji su doli sa
Zapada za vrijeme Krimskog rata, pa je i udovoljavanje
vrijeme razoreno mnogo tekija. Sredinom 19. stoljea poela
je obnova reda i ponovna izgradnja stanita; bektaije su
njihovim potrebama bilo prenije.
doivjele preporod, koji se odrazio u njihovoj knjievnoj
Gradska komisija je radila etiri godine i njezine preporuke su se odnosile na izgradnju plonika, vodovode, ienje
djelatnosti krajem 19. stoljea, pa ak i nakon 1908. g.
Na jesen 1925. g. bektaije, kao i svi derviki redovi, bili
grada, javnu rasvjetu itd. God. 1857., Visoko vijee je odluilo uvaiti te preporuke, te je u tu svrhu odluilo njihove
su rasputeni. Bektaije su, meutim, bili organizacija koja je
provedbe povjeriti gradskom vijeu koje se trebalo starati za
utabala put mnogim mjerama to e ih poduzeti turska
etvrti Bejoglu i Galata (1858). Gradsko vijee trebalo se
republika (odnos prema islamskom pravovjerju; poloaj
stvoriti od predsjednika i dvanaest lanova, imenovanih carena). Danas bektaije nastavljaju ivjeti na Balkanskom
poluotoku, posebno u Albaniji (do 1967), na Kosovu i u
skim ukazom, i to prvi za stalno, a ostali na tri godine. Sve
Makedoniji.
dunosti su bile besplatne, a stalni dunosnici su: pomonik
Na Mukatamu, pored Kaira, navodno jo postoji slavna
predsjednika, opi tajnik, dva tajnika-tumaa, inenjer i
arhitekt (oba s plaom). Nadlenosti Vijea bile su vrlo
tekija dervia-pjesnika Kajgusuza Abdala.
iroko odreene: sve ono to se tie zdravstva i ope ugodnosti, a poblie putevi, kanali, rasvjeta, ienje, vodovod,
E L E D IJ A (a. baladiyya), gradsko poglavarstvo, opina,
gas, namirnice itd. Vijee je imalo pravo, osim toga, dijeliti,
izraz, koji se koristi na turskom (belediye) i drugim
nametnuti i skupljati poreze i namete, posuivati do odree
islamskim jezicima da se oznai moderna opinska ustanova
nog iznosa, a u nekim sluajevima oduzeti vlasnitvo.
evropskog tipa, nasuprot starim islamskim formama gradske
Nova organizacija je dosta dobro radila, pa se god. 1868.
organizacije. Izraz, kao i mnoge nove rijei modernog Islama,
donosi kodeks gradskih uredbi, s ciljem da se njena nadlepojavio se najprije u Turskoj, u koju su ustanove i slube
zapadnog tipa bile uvedene u okviru opeg reformnog pronost proiri na 14 etvrti Carigrada. Svaka je morala imati
grama Tanzimata.
komisiju od 8-12 lanova koji biraju izmeu sebe predsjed-
91
Goraksha vijay.
92
Berat
j;
- - - - _ ..__._--
93
Berberi
- - - - - - - _.. _-
...
_._--_. . _----
94
Bid'a
95
Bilmede
Sune, a ne
ui
uvoenie
ILM ED E (t. bilmece), naziv koji se openito daje narodnim zagonetkama kod osmanskih Turaka. Turci na
Sjeveru i Istoku koriste, umjesto ove rijei, razne druge koje
se izvode iz korijena tap- (pronai).
Moe se razlikovati prave narodne zagonetke od umjetnih,
kao to su lugaz ili mu amma, po njihovom oito jednostavnom
obliku, igri rijei ili dvostrukom smislu, neloginom prividu.
Da bi se rijeila zagonetka, potrebno je najprije shvatiti smisao
posebne terminologije, koja ima neto od karaktera hijeroglifa. Nijedna od tih crta nije posebna za turske narodne
zagonetke. Posebno turski karakter bilmede u prvom redu je
vezan za zemljopisnu situaciju i turski narodni ivot.
Danas, zagonetke ine poglavito granu narodne turske
knjievnosti koja je namijenjena djeci. Ipak, postoje svjedoanstva koja navode na to da su se neko mnogo ozbiljnije
uvaavale i inile dio narodne filozofije.
Rije
uenjaka
jednako
96
upuen
Bolnice
-saydala fl ai-tibb, o medicinskim drogama, sam al-Biruni navodi da je preao 80 godina. Umro je nakon 1050.
god. vjerojatno u Gazni.
Ukupni broj njegovih djela je zamaan. U bibliografskoj
poslanici Risala fl fihrist kutub Muhammad ibn Zakariyya
ar-Razi, on je dao Pihrist svojih vlastitih djela, meu kojima
su 103 dovrena, 10 je trebalo doraditi, 12 je u njegovo ime
napisao Abu Nasr, 12 Abu Sehl i jedno Abu Ali al-Hasan ibn
Ali al-Dili, sve skupa 138 naslova. Ako se uzmu u obzir
kasnija djela i neka isputanja, onda je to ukupno 180
naslova. Osim navedenih objavljenih djela, etiri matematike i zvjezdoznanske rasprave objavljene su u Hajderabadu.
Postoje i rukopisi dvadesetak djela, koji su u cjelini ili
djelomino neizdani.
prirodne znanosti, on se isticao i kao zemljopisac i povjesniar, kronologiar i lingvista, nepristrani promatra obiaja i
vjerovanja; zvalo ga se al-Ustae, Uiteli. Roen je u iranskoj obitelji god. 973., li predgrau Kasa, glavnog grada
Hvarizma (podruje delte Amu-Darje, danas Autonomna
republika Karakalpakistan na junom rubu Aralskog mora).
Proveo je dvadeset pet prvih godina u domovini, gdje je
dobio znanstveno obrazovanje kod uitelja poput matematiara Abu Nasra Mensura ibn Alija ibn Iraka Dilanija, a onda
je poeo objavljivati neke radove i stupio je u prepisku s Ibn
Sinom, mladim fenomenom iz Buhare, mlaim od njega
sedam godina. ini se da je sam dopro do samanidskog
sultana Mansur ibn Nuha (997-999), kojeg je hvalio kao
svoga prvog dobroinitelja. Poslije je dugo boravio u Durdanu, na jugoistoku Kaspijskog mora, vjerojatno od 998.
god., kada se zijaridski sultan Abu 'l-Hasan Kabus ibn
Vamgir ems al-Meali vratio iz progonstva; uspio je odatle
doprijeti do Reja (blizu Teherana). Na dvoru u Durdanu
sastavio je svoje prvo veliko djelo, koje je raspravljalo o
kalendarima i erarna, znaajnijim matematikim, zvjezdoznanskim, meteorolokim itd. problemima, posveeno
Kabusu, vjerojatno oko 1000. god.: Kiuib al-Alar al-Baqiya
'an al-qurun al-haliya,
Odgojen na iranskom narjeju Hvarizma, koristei perzijski kao govorni jezik, al-Biruni se namjerno radije slui
arapskim jezikom u svojim znanstvenim spisima; neke kasnije, ipak, sastavio je i na perzijskom ili perzijskom i arapskom istodobno. Vrativi se u svoju zemlju prije god. 1008.,
poto ga je primio princ Abu 'l-Hasan Ali ibn Memun, sluio
je tokom sedam godina kod njegovog brata, horezmijskog
aha Abu 'l-Abasa Memuna ibn Memuna, te je bio, zbog
svog jezika od zlata i srebra, zaduen za osjetljive diplomatske misije.
Nakon ubojstva ovog aha od strane njegovih pobunjenih
trupa god. 1016-1017. i osvajanja zemlje od monog gaznevijskog sultana Mahmuda ibn Subuktekina, brojni zarobljenici bili su dovedeni u Gaznu u Sidistan (Afganistan) u
proljee 1017. god., pa i knjievnici i uenjaci, a meu njima
i al-Biruni, ve pominjani Abu Nasr i medicinar Abu 'l-Hajr
al-Husein ibn Baba al-Hamar al-Bagdadi. Sam Ibn Sina je po
svemu sudei svojevoljno napustio Durdaniju 1008.
godine. Al-Biruni, odsada zadran na dvoru u Gazni, moda
na slubenoj dunosti astrologa, pratio je sultana na vie
njegovih vojnih pohoda na sjeverozapad Indije. On je tu
poduavao grke znanosti i zadobio za uzvrat, uvodei se u
sanskrt i razna narjeja, neusporedivu sumu znanja koju je
zabiljeio u svom djelu Opis Indije, dovrenom 1030. god.,
malo prije Mahmudove smrti. Prethodne godine je sloio
kratki pregled geometrije, aritmetike, astronomije i astrologije: Kiuib at-tafhim li-auxi'il sina'at at-tangim.
Sultanu Mesudu ibn Mahmudu (1030-1041) posvetio je al-Biruni svoje tree glavno djelo iz 1030. god.: Kub al-qdnun
al-mas'udi fl al-hay'a wa an-nugiim. Prema [akutu, Mesud
je piscu za to djelo ponudio novaca u teini jednog slona, ali
je on to odbio. Sredstva mu se davalo i da nastavi svoje
knjievne i znanstvene radove sve do smrti. Rasprava o
mineralogiji, koju je napisao pod vladom sultana Mavduda
ibn Mesuda (1041-1049), nosi naslov: Kiuib al-gama hir fl
ma'rifat al-gauxihir, U zadnjem znaajnom djelu, Kuab as-
B OJ E .
B
97
Bostandije
vrto~e
plaanja
OS TA N D IJ E (t. bostana, biisuinci, od perzijskog bustan, vrt), ime koje je, u staroj organizaciji osmanske
drave, davano osobama zaposlenim u ukrasnim vrtovima i
povrtnjacima, kao i u spremitima za brodove i na brodovima
na vesla u slubi sultanskih palaa. Sve dok je zakon devirme
(prisilnog vrbovanja) bio na snazi, oni su se uzimali prema
tim propisima. Bostandije su inile dva neovisna odaka,
jedan u Carigradu, a drugi u [edrenu, a zapovjednik je bio
bostanci-basi. Samo najjai regruti primani su u ove odake,
bilo izravno ili prolazei odak ademi-oglana. Postojalo je
devet stupnjeva u odaku bostandija. Novaci su nosili oko
pasa opasa napravljen od poruba dravne tkanine (beylik),
dok su bostandije najvieg ranga nosili jedan zeleni zvan
mukaddem. Nakon odreenog razdoblja sluenja, bostandije
su prelazile u odak janjiara. Krajem 17. i tokom 18. st., bilo
je sluajeva bostandija koje su se uzimale u narasli odak
kapi-kulua. Neki su korieni unutar i izvan palae; drugi su
radili izravno u raznim vrtovima, u spremitima za brodove
ili u vezi s njima. Bilo je takoer bostandiia na sultanovim
dobrima (Amasja, Manisa, Brusa, Izmit). Osim navedenih
zadaa, bostandije u Carigradu imale su zadau uvati
palau, vriti prijenos grae za gradnju palaa i damija za
sultane, itd.
Postojale su dvije klase bostandiia: momci za privatne
98
Boja imena
pojedinanihbiljaka
'
OJ A IMENA (a. Al-osma' al-husnd, najljepa imena). Allah ima najljepa imena i vi ga zovite njima.
(Kur'an VII, 180; uspor. XVII, 110; XX, 8; LIX, 24, itd.).
Islamska pobonost u svim vremenima tovala je tajnu
Imena, koja istodobno oznaavaju i skrivaju Imenovanog.
Jedno poglavlje islamske teologije ('ilm at-tauihid)
posveeno je boanskim Imenima. Problem koji se postavlja
je: moe li se imenovati Boga i to, u odnosu na Boga, znae
imena koja mu se pridaju? Uvodno se postavlja: to je ime
(ism)?, je li istovjetno s imenovanim (musamma) i sa nazivom
ili odreenjem (tasmiya)? Odgovor znalaca Hadisa, koji su
preuzele strogi aariti, bio je: Imena boanska mogu se
Bogu dati samo pomou tauiqifa, tj. prethodnim odreiva
njern, znai: takvim kakvim se sam Bog odreivao u
Kuranu i kakvim je odreen, u drugom redu, u Suni.
Upotreba ove druge mora se u tome ograniiti na vjerodostojne hadise ($a7}I7}) i dobre (hasan). Poneki doputaju mogue odreivanje koje potjee od igma',
Prema mutazilitima i Keramitima: kada 'aql (razum)
dokazuje da neko svojstvo (ili postojanja, ili negativno, ili
djelovanja) prilii Bogu doputeno je koristiti odgovarajue
Ime, bilo da je ono spomenuto ili ne u tekstovima. Dakle,
tu se Ime pripisuje putem ljudskog razuma. Al-Gazali
doputa to rjeenje za svojstva ($ifat) koja oznauju, kae
on, element znaenja pridodan biti; on ne doputa upotrebu Imena, koje oznaava samu boansku bit. Srednie
je rjeenje aarita al-Bakilanija, koje slijede mnogi kasniji
aariti: ako Tekst ili Predaja pridaje Bogu svojstva ili nam
to kazuje neki Boji in (ali samo u tim sluajevima) moe
ga se, prerna zakonima iezika, oznaiti odgovarajuim
Imenom, pa i kad ga ak tekstovi ne odreuju. A treba
odvojiti imena, upravo ona koja nisu iz Kur'ana, koja podsjeaju na neke pojmove nespojive sa apsolutnom boanskom savrenou. (Za Boga se nee rei 'arif, jer ma'rifa
pretpostavlia da je savladana nepaljivost; jednako nee
biti reeno [aqih, 'qil, itd.) Prema toj tezi, koja je postala
tekua, Imena trebaju, dakle, biti ili iz Kur'ana ili bar
imati kur'ansku osnovu. Dva su povezana problema: a)
Imena su vjena, aaritska teza koja je suprotstavljena
mutazilitskoj, ova ih proglaava sluajnim; b) hanefitsko-maturiditska linija: jednaka su u znaenju i vrsnoi; aarits ka linija: meu njima postoji hijerarhija, s prvenstvom
Imena Allah (ili, rado kau sufije, prvenstvom takvog drugog Imena, koje zna samo upueni, ili ak neizrecivog
Imena koje samo iskustvo onog koji je upuen moe do-
sei).
99
Boja imena
~mislu (wugud); tree ka usklaivanju oblika, prema najbo- ~podvlai apsolutnu savrenost bitk~ Bojeg, a Boje v~
ljem ureenju.
Imena od 2. do 14. nalaze se spomenuta istim redom u
Kur'anu (LIX, 22-24). A sada dolaze Imena koja su preteno
grupirana po blagoglasju.
15) al-gaffar, Pratajui, Oprostitelj u punom smislu rijei,
koji zna oprostiti muku kazne onome koji to, ipak, zaslui;
16) al-qahhiir, Gospodar, Onaj koji uvijek potinjava, Onaj
koji gospodari, a nad kojim se ne gospodari; 17) al-wahhiib,
stalni Darovatelj, koji obilno daje, a da nita ne prima za
uzvrat; 18) ar-razzaq, Obskrbitelj, Podjeljiva svih dobara,
koji podjeljuje ono to Mu se svia: tie se to, prije svega,
fizikih potreba svih ivih bia (al-Durdani), ali i duhovnih
potreba razumskih bia (al-Gazali); 19) al-fatuih (s tri znaenja), Pobjednik, koji savladava sve tekoe i donosi pobjedu; Sudac, bilo da izrie presudu, bilo da donosi odluku;
Onaj koji objavljuje, koji ljudima otkriva ono to im je ostalo
skriveno (al-Gazali); 20) al-salim, Onaj koji zna na savren
nain sve ono to je predmet spoznavanja; Ime izravno
vezano za svojstvo znanja ('ilm), koje je svojstvo biti (dati);
radi se, kae al-Durdani, o svojstvu naravnosti: (haqiqi).
Narednih est Imena, koja se, ipak, odnose na kur'anske
korijene, ne nalaze se doslovce u Kur'anu: ona se, dakle,smatraju tradicionalnim . Idu u parovima i izraavaju svu
apsolutnu bezrazlonost Bojeg dara. 21) al-qabid, Onaj
koji stee (ili zatvara) i 22) al-basu, koji rastee ili iri
(ivote, srca svojih podanika); 23) al-haful, koji sputa i
sniava ka skruenosti i 24) ar-raji', koji uzdie u dostojanstvu; 25) al-mu'izz, koji daje ast i snagu i 26) al-mudill, koji
uniava i obezvreuje; 27) as-sami', koji (sve) uje; 28) al-basir, Onaj koji (sve) vidi: Bog uje i vidi sve, prema dva
svojstva biti, koja Kur'an ustvruje, a koja razum, ovoga
puta, ne moe dokazati; 29) al-hakam, Sudac u Svome inu
vrhovnog odluivanja; ideja mudrosti i providnosti (alGazali), povezana uz svojstvo znanja, rijei, ina; 30) al-'adl,
Pravedni, koji je Najvia pravda - nita ravo od Njega ne
moe doi; 31) al-lati] (u dva znaenja), Blagonaklon, koji
Svojim robovima stvara milost blagonaklonosti (luif), da bi
im doao u pomo; 32) al-habir (u dva znaenja), Pronicljiv, vrlo je to blizu 'elimu, u smislu poznavatelja najintimnijih tajni stvorenja; Onaj koji bira, koji se nesputano odluuje;
33) al-halim, Obdaren blagou, koji je spor u kanjavanju; 34) al-azim, Nedokuivi; prema al-Gazaliju, On je s
one strane granica ljudskog shvaanja, kao to se zemlja i
nebo ne mogu obuhvatiti jednim jedinim pogledom; 35) al-gaf,ur, Onaj koji mnogo prata, koji naveliko daje oprost;
prema al-Idiju i al-Durdaniiu, smisao je istovjetan sa al-gaffr, jednako kao to su istovjetnog smisla ar-rahman i
ar-rahim; po al-Gazaliju, al-gaffar potcrtava da Bog oprata ak i ponovljene grijehe, dok al-gafi pouava, na apsolutni nain i bez preciznosti, beskrajni oprost Boji; 36) a-akur, Vrlo zahvalni, u jednom prenesenom smislu, polazei od ukr (zahvalnost), tj. Onaj koji daje mnogo u naknadu
za malo, te objavljuje pohvalu onome koji Mu se pokorava;
37) al-sali, Visoki; za al-Idija, to je sinonim od al-mutakabbir; za al-Gazalija: Bog, Prvi uzrok, je na najviem stupnju
ljestvice bia; 38) al-kebir, Veliki; za al-Idija je to sinonim
al-mutakabbir i al-sali, a za al-Gazalija od al-iaeim, te
100
Brak
---- - - - -
101
----
Brak
102
Brojevi
103
I
I
Buhari
raunanje
s perom i papirom, no koje je tek postupno , kao, npr. o poetku Stvaranja, o Raju i Paklu, o raznim
usavreno, kao to to nalazimo kod Gijas ad-dina Demida I poslanicima, itd. Premda as-Subki svrstava Buharija meu
al-Kaiia (1427). U astronomiji se tradicionalno raunalo sa
afiite, to nije tano, jer on jasno ne podrava uenje neke
seksagezimalnim razlomcima, koji su bili napisani po redosliodreene kole. Naslovi njegovih poglavlja ukazuju na predjedu starosemitskog alfabeta (abgad). Pored toga se odralo,
met i pouke predaja, ali je al-Buhari ponekad kritiziran, jer
prije svega u upravi, raunanje napamet sa brojevima koji su
sadraj predaja ne izgleda da uvijek odgovara naslovu. Neka
se sukcesivno brisali, jer se vjerovalo da taj postupak najbolje
poglavlja imaju naslov, ali ne i predaje, to e rei da je on
osigurava od krivotvorenja.
zacrtao plan svoje knjige i ostavio prazninu, kada je uvidio da
Povijest brojanih oblika vrlo je daleko u nejasnom. Sve do
nema solidne predaje da objasni odreeni predmet.
1000. god. nalaze se istono-arapski i zapadno-arapski
Ima vie komentara o cjelini ili dijelovima $ah!ha;
oblici rasuti po cijelom islamskom podruju. Istono-arap
najznaajniji su al-Ajnijev, Ibn Hadar al-Askalanijev i alske brojke mogle su prodrijeti na Istok i koriste se u
-Kastalanijev. Dok se $ah!h u Buharijevo doba smadananjem arapskom pismu; no zapadno-arapske brojke
trao jednom zbirkom meu drugima, uskoro je priznat kao
blie su prvotnim indijskim brojkama i po svoj prilici su preci
najbolji, te je u 4. st. po hidri bio stavljen, sa Muslimovim
naih dananjih brojki, koje su, nakon vie uzaludnih zaleta,
Sahihom, na elo zbirki sunitskih predaja. U to doba,
zapoele prodirati oko 1300. god. u Junu i Zapadnu
premda je kritiziran na nekim pitanjima podrobnosti, bio je
Evropu.
prihvaen od veine sunita kao najznaajnija knjiga poslije
Kur'ana; na Zapadu su, meutim, vie skloni Muslimovom
Sahihu.
UH~RI (a. Muhammad ibn lsma'il ibn IbrahIn:! ib!! alU mladosti je Buhari napisao svoj Ta'rlh, u kojem su
-Mugira ibn Bardizbah Abu 'Abd Allah al-Gu'fi alivotopisi ljudi ija se imena pojavljuju u isnadima; on je
-Buhri i, slavni prenositelj predaja (hadisa), roen 810.
izjavio da je tu knjigu napisao u noima punog mjeseca, kraj
god., a umro 870. Nosio je nisbu Dufi zato to je njegov
Poslanikovog groba. Za ivota, al-Buhari je bio priznat kao
pradjed al-Mugira bio maiola Jemana al-Dufija, upravljaa
istaknuti tradicionist, vaan po svom minucioznom poznavaBagdada, putem kojeg je pristupio Islamu. Al-Buhari je
nju detalja i pronicljivosti da otkrije nedostatke u predajama.
poeo uiti napamet predaje u dobi od 10 godina, te je bio,
ini se, prerano sazrio djeak, jer je bio u stanju ispraviti
svoje uitelje od rane dobi. Imao je znatno pamenje, te se
ULJ UK , od turske rijei boluk, to znai dio, sekciju ili
kae da su neki njegovi drugovi, zahvaljujui njegovom
kategoriju, a koristilo se na istono turskom i perzijskom
kazivanju naizust, ispravljali predaje koje su imali zapisane.
za oznaku pokrajine ili podruja. Nakon Tanzimata, na
U dobi od esnaest godina, bio je na hadu u Meki s
anadolskom turskom oznaava jedinicu pjeadije ili konjanimajkom i bratom, te je ostao neko vrijeme u Hidazu.
tva pod zapovjednitvom juzbae (kapetana). U staroj
Puno je putovao u potrazi za predajama i posjetio je glavna
osmanskoj vojnoj organizaciji, izraz se koristio u odacima
sredita, od Horasana do Egipta, te je tvrdio da je sakupio
kapidija, kao i u pokrajinskim trupama, te u vojnoj pratnji
predaje od vie od tisuu ejhova. Kasnije je u Niapuru
visokih asnika. Snaga buljuka je razliita. Npr. u janjiar
imao surevnjivog protivnika, az-Zuhlija, te, kako je tvrdio
skim odacima, koji se sastoje od 1.000 ljudi, bilo je 10
da je Kur'an, dodue, nestvoren, ali da se to ne odnosi na
buljuka sa po 100 ljudi. Voa buljuka zvao se yayabast (vo
njegovo recitiranje, bijae optuen za krivovjerje, te je
pjeaka). Odak ademi-oglana Galipolja (Gelibolu), koji je
napustio Niapur i otiao u Buharu. Upravlja tog grada
poetno brojao 400 ljudi, sastojao se od 8 buljuka po 50 ljudi.
Tim buljucima zapovijedao je asnik koji se zvao corbaci.
zatraio je da mu donese svoje knjige, ali je on to odbio,
Kasnije su se odaci janjiara poveali sve dok nisu imali po
izjavivi da je nedostojno nositi znanje u nastambe ljudi i
da, ako se upravlja eli pouiti, treba ii u njegovu da101 buljuk. Svaki buljuk imao je svoje ime i razliitu funkmiju ili kod njega kui. Upravlja je zatraio da privatno
ciju. Tako su se buljuci 1-2-3. zvali cemaat-i suturbdn (kamipouava njegovu djecu, ali je i to odbio, jer nije pristajao
lara); 28. je bio bulj uk imam-i hazret age, itd.
ni na kakav povlateni postupak u sticanju znanja. Bio je
Kasnije, zbog pobune organizirane od aga (zapovjednika)
prognan i doao je u jedno selo u blizini Samarkanda, gdje
janjiara pod Bajazitom II ili Selimom I, Dvor je imenovao
je boravio kod roaka. Kae se da je, pritisnut doivljenim
jednog agu i on je bio zaduen odvojenom organizacijom; ona
neprijateljstvom, zamolio Boga da ga pozove k sebi, te je
je obuhvaala 61 agin buljuk, a u nju se polagala nada da e
umro ve naredni mjesec.
odravati ravnoteu snaga u odaku. Upravo su to, openito,
Buharijevo najslavnije djelo jeste zbirka hadisa Saoni o kojima bi se trebalo govoriti kada se koristi izraz buljuk.
hlh koje je pripremao esnaest godina. Kae se da je
Inae, ako se htjelo oznaiti neki bulj uk u odaku oruara,
topnika, itd., openito se navelo njegovo ime i ime odaka.
birao svoje predaje u masi od 600.000, te da nijednu nije
Postojalo je 6 buljuka u naraslom kapikulu odaku. Njiukljuio u knjigu, a da prije toga nije uzeo abdest (obredno
hovi lanovi bili su poznati pod imenom ljudi iz buljuka ili
pranje) i molio dva rekata. Ta slavna zbirka predaja rasporeljudi iz est buljuka, Osim spahija (sipahi) i silahdara, oni
ena je u 97 knjiga sa 3.450 babov (poglavlja). Ona sadri
su se zvali bolukat-i erba'a (etiri buljuka). asnici tih raznih
7.397 predaja s potpunim isnadima, ali, ako se ne raunaju
buljuka koristili su tarifu raznih nagrada (plaa) i bili su
ponavljanja, cjelina dostie 2.762 predaje. Kako neke predaje
podloni pravilima razliitih unapreenja. Kao i u pogledu
sadre raznu grau, koja se ne odnosi na jedan predmet, to se
one javljaju u vie poglavlja. Djelo je, u biti, rasporeeno
odaka, vanost buljuka u oima vlade mijenjala se od vredo vremena.
prema razno j grai iz domena fikha, ali sadri i drugu grau,
---------
104
Burma
znaajnu
BURDA .
poetkom 15.
105
Crnci
4~
LEKSIKON
ISLAMA
crnake
106
ift-resmi
4~
LEKSIKON
.ISLAMA
enju mistikog
AU (u savremenom turskom:
znaenju.
E L E B I (t. pisar, pjesnik, ita, uenjak, ovjek suptilne inteligencije), izraz koriten u Turskoj, u periodu
izmeu kraja 13. st. i poetka 18. st., za oznaavanje lanova
viih klasa. To su, prije svega, pjesnici, uenjaci, ali i prinevi (na primjer, svi sinovi BajezitaI, umro 1403), koji
dobijaju tu titulu. Jedan azerbejdanski pjesnik iz 15. st.,
Kasim-i Enver (umro 1431-1432) koristi elebi jo u zna-
C
107
Ciftlik
harac-i muvazzap.
(mukata).
108
ingiz-han
brae.
IN GIZ -H A N , DZINGIZ-KAN, utemeljitelj mongolskog carstva, rodio se 1167. god. na desnoj obali Onona,
u istonom Sibiru. Prva su vrela, koja daju pojedinosti s
poetaka njegovog ivota, dva mongolska spisa, Tajna historije Mongola napisana 1241. (ili moda ak 1252.), i Altan
Debter ili Zlatna kniiga, slubena historija carske obitelji.
Ovaj posljednji rad nije sauvan u originalu, ali je najvei
njegov dio reproduciran u uvenoj Raidudinovoj historiji
Gami' at-tawarl!J, a postoji takoer i jedan njegov skraeni
kineski prijevod, napisan moda prije 1285. god. Ta dva
vrela sadre, naravno, veliki dio isto legendarne grae.
Tajna historija poinje dugom genealogijom u kojoj je naznaena uzlazna loza ingiz-hana, kroz brojne generacije, do
sjedinjenja jednog sivog vuka i bijele koute; u ova dva vrela,
109
MI
BrBUOTEkA
"
;..l
~~:;
ingiz-han
se povukao na neko vrijeme na krajnji sjeveroistok Mongolije, na jezero ili rijeku zvanu Balduna, iji identitet nije
utvren na zadovoljavajui nain. On se, meutim, brzo
vratio i, u drugoj bici (1203.), odnio pobjedu nepodnoljivu
za svoje neprijatelje. Ong-han pobjegao je prema zapadu i bio
je ubijen od jednog najmanskog pograninog uvara; narod
Kerejt, silom apsorbiran od Mongola, prestao je postojati kao
takav.
ingiz-han je od sada potpuno gospodario istonom i
centralnom Mongolijom. Jedino je na zapadu, gdje su Najmani bili ujedinjeni od strane Damuke i Toktoa, poglavice
Merkita, njegova prevlast bila jo prijeporna. Pretekavi
jedan napad svojih neprijatelja, ingiz-han ih je potukao u
borbi u toku koje je najmanski gospodar izgubio ivot
(1204.). Njegov sin Kulug (Kulug) pobjegao je prema
zapadu, istodobno kad iMerkit Toktoa i pruio zadnji
beznadan otpor u gornjem toku rijeke Irtia: Toktoa je ubila
zalutala strijela, a Kulug, nastavljajui bijeg prema zapadu,
naao je utoite na zemlji Kara-Hitaja. Za to vrijeme Damuka, naputen od svojih pristaa, ponovo se naao u
rukama ingiz-hana, koji je, zahvaljujui pogubljenju svog
starog anda, postao napokon apsolutni gospodar Mongolije.
Na jednom kuriltaju ili skupu mongolskih velmoa, odranom pred izvorom Onona, u proljee 1206. godine proglasio
se vrhovnim poglavarom svih mongolskih naroda. Reorganizirajui takoer na tom kuriltaju svoje vojne snage, bio je sada
spreman poduzeti vanjska osvajanja.
Jo 1205. godine napao je kraljevstvo Tanguta ili Hsi
Hsija, naroda tibetskog porijekla, koji je nastanjivao
podruje velikog zavoja ute rijeke, tj. dananje provincije
Kansu i Ordos. Dvije naredne kampanje (1207. i 1209).
dovele su Tangute u poloaj podanika i put je bio otvoren za
juri na sjevernu Kinu u uem smislu. Godine 1211. Mongoli
napadaju i pustoe cijelo podruje na sjeveru Velikog Zida,
ali ih sam Zid zaustavlja da idu dalje. Naredne godine
njihovom proboju iao je na ruku otpor jednog hitanskog
vladara na jugu Mandurije, a u toku ljeta 1213. god. uspijevaju prijei Zid i ire se po cijelom podruju sjeverne Kine.
Oko proljea 1215. god. vladaju cijelim podrujem smjetenim na sjeveru ute rijeke i upravljaju se u tri pravca prema
Pekingu. Kineski car prihvatio je prijedloge za mir koji su
mu bili ponueni i postigao je povlaenje mongolske vojske
pomou danka, koji se, u stvari, sastojao u golemom mirazu
jedne kineske princeze koja je dana ingiz-hanu za enu.
Okolnosti, meutim, prouzrokuju skoro neposredan povratak Mongola. Peking je bio zauzet i opljakan (ljeta 1215.), a
car je pobjegao u Kai-feng, na june obale ute rijeke. Mada
je bitka bila nastavljena - i, u stvari, osvajanje sjeverne Kine
okonano je tek 1234. god., sedam godina nakon ingiz
-hanove smrti - ovaj posljednji prepustio je tada upravljanje
ratnim operacijama u ruke jednog od svojih generala - Mukalija, iz plemena Dalajir i, ljeta 1216. god., vratio se u svoj
glavni grad u Mongoliji, gdje je morao posvetiti panju
dogaajima koji se zbivaju u centralnoj i zapadnoj Aziji.
Kulug iz plemena Najman, koji je svojedobno traio
utoite kod Kara-Hitaja, skinuo je sa prijestolja posljednjeg
od njihovih vladara i uinio se gospodarem njihovim zemalja.
Godine 1218. jedna mongolska vojska stavljana pod
komandu uvenog generala Debea, osvojila je Semireje i
omoguio
110
"ista braa
ingiz-hana,
Borba na Indu, koja se prema Nasaviju vodila 24. novembra 1221. god., oznaila je kraj pohoda ingiz-hana na
Zapad. On je poeo pripremati svoj povratak i, istraivi
mogunost povratka kroz Indiju, preko Asama i Tibeta,
konano se vratio istim putem kojim je i bio doao. Putovao
je malim etapama, provevi ljeto 1222. god. na panjacima
Hindukua, a narednu zimu u blizini Samarkanda. Proljee i
ljeto 1223. god. proveo je u regionu dananjeg Takenta; ljeto
slijedee godine bio je na gornjem toku rijeke Irti i tek je u
toku ljeta 1225. god. stigao u svoj glavni logor u Mongoliji.
U jesen naredne godine bio je ponovo u bici sa Tangutom,
ali nije poivio dovoljno dugo da bi vidio pobjedonosan ishod
tog zadnjeg pohoda. Umro je 25. avgusta 1227. godine, dok
se odmarao u svojem ljetnjikovcu u podruju ing-uj na
rijeci Hsi, u Kansuu. Izvori ne upuuju nedvosmisleno na
uzrok njegove smrti, ali je jedan pad s konja, kojeg je doivio
prethodne zime u lovu, moda tome pridonio.
to se tie njegovog fizikog izgleda, ini se da je sauvan
samo jedan suvremeni izvjetaj, Duzdanijev, koji ga je
opisao u doba najezde na Horasan kao "ovjeka visokog stasa
i snane grae, jakog tijela i rijetke, sijede brade, majih
oiju.
111
udo
UDO (a. mu'giza), glagolski pridjev radni etvrte glagolske vrste od korijena 'gz, doslovno ono to je nadmo
no, postao je tehniki termin za udo. Ne nalazimo ga u
Kur'anu, koji ne priznaje uda u vezi s Muhammedom, ali
naglaava njegove znakove, ajete (ayat), tj. stavke Kur'ana.
ak i u kasnijoj knjievnosti Muhammedovim glavnim
udorn smatra se Kur'an. Mudiza i ajet postali su sinonimi, a oznauju uda koja ini Allah kako bi dokazao
istinitost svojih poslanika. Kada se radi o svecima, upotrebljava se rije keramet (karama); od mudize se razlikuje utoliko
to oznauje osobno odlije koje Allah podaruje nekoj svetoj
osobi.
112
~-IJ~
LEKSIKON
ISLAMA
hanefitskom miljenju, osmanski sultan ih je smatrao vlastitim podanicima koji plaaju harad, a njihovu zemlju vlastitom zemljom. Ako bi se okolnosti mijenjale, sultan je mogao
poveati iznos danka. Ako bi se dogodilo da vladar ne ispuni
jednu od svojih obaveza prema sultanu, ovaj bi ga proglaavao buntovnikom, a njegovu zemlju Dar al-harbom. Ako bi
sultan to ocijenio za shodno, mogao je uiniti da sav teritorij
prijee pod njegov izravni autoritet. Ali, prva mjera, s obzirom na proirivanje Dar al-islama, sastojala se, openito, u
nametanju godinjeg danka. Upravo se tako ostvarila veina
osmanskih osvajanja.
muslimanski pravnici smatraju teritorijem privremenog statusa i esto prijelaznog izmeu Dar al-islam i Dar al-harb. AI-Mavardi izjavljuje da su se meu
zemljama, koje su prele u ruke muslimana na temelju
dogovora Dar al-'ahd, nalazile one ije je vlasnitvo bilo
ostavljeno starim vlasnicima pod uvjetom da plaaju harad,
koji je jednak dizji. U sluaju raskida dogovora, njihove
zemlje postajale su Dar al-harb. Kada je imam usvojio
njihov zahtjev da se podvrgnu plaanju harada, bilo ih je
zabranjeno napadati. Ali, teorijski, te su zemlje, napokon,
predodreene da budu ukljuene u Dar al-islam.
Abu Hanifa, meutim, ocjenjuje da se takva zemlja moe
smatrati samo dijelom podruja Dar al-islam, jer ne mogu
postojati druge zemlje osim Dar al-islam i Dar al-harb, Ako
stanovnitvo takve zemlje raskine dogovor, ono se mora
smatrati buntovnim.
Ali postojao je, ak i u prvo doba Islama, tip podlonih
zemalja, iji je status bio suglasan sa teorijom koju je podravao a-afii, posredstvom plaanja harada, te dogovora koji
su jamili bezbjednost njihove zemlje i samostalnost njihove
uprave.
Preciznija dokumentacija o pravnim uvjetima, koji su
odreivali status takve zemlje, pribavljena je primjerima iz
osmanske historije. U ahdnamama, podijeljenim od osmanskih sultana potinjenim kranskim vladarima, utvruje se
da, s jedne strane, podvrgavanje kranskog vladara godinjem danku (harad), koji mu jami, za uzvrat, mir i sigurnost, i, s druge strane, podjeljivanje od strane sultana ahd ve-emiina, ine bitne elemente za zakljuenje ahda. To je
jednostavno gesta naklonosti od strane sultana. U ahdnamama, esto je ugovoreno da potinjeni vladar mora biti
neprijatelj sultanovim neprijateljima i prijatelj njegovim
prijateljima. Tim uvjetima dodaju se obino i drugi, kao to
je slanje talaca svake godine, da bi se izrazilo tovanje osobno
sultanu, te opskrbljivanje trupa za njegove ratne pohode. U
svojoj ahdnami, sultan obeava, pod prisegom, mir i zatitu
od unutranjih i vanjskih neprijatelja vladara, potivanje
vjere, zakona i obiaja zemlje, zabranu svakog naseljavanja
tog podruja muslimanskim stanovnitvom i svako uplitanje
osmanskih slubenika u unutranje poslove. Jedan vladarev
kapu-ehaja predstavlja ga kod Porte; njegovi ljudi mogu
slobodno ui na osmanski teritorij i trgovati na njemu. Prema
.. _
uobiajena
dihad
--_._-----
113
Dar al-Islam
I
klasinodoba,
sure IX. U
kraljevi Dar al-harba smatraju se
buntovnicima: bizantski car je, tako malik at-tagiya. Klasino, Dar al-harb obuhvaa zemlje u kojima islamski
zakon ne vri svoj uinak, u bogosluju i na polju zatite
vjernika i zimija (dimmi). Teritorij Dar al-islama, zauzet
ponovo od nemuslimana, ma tko da su oni, postaje tada
zemlja Dar al-harba, pod uvjetom da: I) zakon nevjernika
zamjenjuje islamski zakon; 2) da je dotina zemlja u neposrednoj blizini Dar al-harba; 3) muslimani i njihove nemuslimanske zimije nemaju u njoj nikakvu zatitu. Prvi od ovih
uvjeta je najvaniji. Neki ak dre da je neka zemlja Dar al-islam sve dok je u njoj na snazi makar i jedan propis thukm)
islamskog zakona. Definicija Dar al-harba, isto kao i ideja
dihada, pretrpjela je tokom vremena posljedice postupnog
smanjivanja jedinstva i moi islamske drave. Shvaanje
neprijateljstva u pogledu susjednih zemalja takoer je pretrpjelo posljedice razvoja ideja u islamskim zemljama i tei da se
posvjetovi. Objava svetog rata, u vrijeme meunarodne krize
i u psiholoke svrhe, je novina.
DAR
ve
potvreno
Diioan lug:
at-Turk (DIvanu Lugati't-Tiirli). U herojskim legendama na
114
De/ter
ak
al-Mutasim~
tanije raunska
dee
de/tere:
naplaivan
harad;
2. al-Auuirag - arabizirana forma za Awiira: prenesen;
oznaava sume koje duguju pojedinci po Qanunu i plaanja
115
---
Defter
oznaava
koji
imena korisnika, sa brojem i
sadri odobrenje isplate koje je potpisao sultan; sakk je
takoer propisan za unajmljivanje mazgara i kamilara;
14. al-Mu'mara - inventar naredbi izdanih za vrijeme
perioda plaanja plaa, koji donosi na kraju odobrenje koje je
potpisao sultan; takva mu'amara se pripremala za svaki divan;
15. al-Istiqrar - inventar zalihe koja je preostajala poto su
raspodjele i plaanja bili izvreni;
16. al-Muuiasafa - spisak koji navodi okolnosti svake
promjene koja se dogodila (zamjena, ostavka, smrt, unapreenje itd.);
17. al-Gan da al-musaggala - zapeaeni registar; peat
(sigill) je pismo dano izaslaniku ili glasniku koje ga ovlauje
da pri dolasku naplati trokove puta od bilo kog inovnika;
sidil je takoer obrazloenje presude koju je napisao kadija;
18. al-Fihrist - spisak inventara i registra divana;
19. ad-Dastur - kopija zbirnog registra napravljena prema
nacrtu izvjetaja.
Napokon al-Hvarizmi daje imena tri registra (defter)
kojima su se sluili pisari iz Iraka.
Registri al-Hvarizmija ine dvije glavne grupe, fiskalnu i
vojnu.
Fiskalni registri. Najvaniji registar poreske slube je
Kanun, katastar i oporezive etve (to izgleda da je pravo
znaenje kanuna u al-Mavardija). On je sluio kao osnova
ustanovljenju podloge i naplati zemljinog poreza i bio je,
dakle, glavno ovlatenje i sredstvo aktivnosti odjela.
Rije qdniin, koju je jo al-Hvarizmi priznao kao arabiziranu grku (yiinaniyya mu'arraba), osobito je mnogo koriena u Iraku i na Istoku i bila je u upotrebi jo u 13-14.
stoljeu, da oznai jednu vrstu katastarskog i fiskalnog pregleda. U jednom kasnijem periodu ini se da je kanun izaao
iz upotrebe i bio zamijenjen u ovom znaenju drugim izrazima. U Egiptu, rije mukallafa je upotrebljavana da oznai
katastarske registre, sreene po selima, koje je ustanovljavao
slubeni geometar (msih}, Po al-Makriziju novi katastar je
ustanovljavan u Egiptu svakih 30 godina.
Ruznamed ili Ruzname se spominje u anegdoti koja se
svrstava u period [ahje ibn Halida al-Barmekija. Neki Perzijanac prebacuje s prezirom nekom Arapu ovisnost arapskog
jezika o perzijskom u terminologiji, ak u vaim jelima,
piima i divanima i citira rije nizruimag kao primjer iz
posljednje grupe. Odlomak Ibn Miskavajha baca malo svjetla
na nain na koji je uvan ruznamed, u Trezoru u Bagdadu,
poetkom 10. stoljea; 927. godine, kae on, vezir Ali ibn Isa
raunao je na Ibrahima ibn Ejuba (kranski slubenik Trezora, naimenovan rukovodiocem resornog divana slijedee
godine) da mu poloi raun o financijskim poslovima, instruira rizniara u pogledu dnevnih izdataka i da zahtijeva da mu
svake sedmice podnese ruzruimagat, da bi to bre mogao
znati iznos rashoda, prihoda, kao i (eventualnog) manjka. Ranija praksa za ispostavu rauna sastojala se u tome da se predstavi u divanu mjeseno stanje sredinom narednog mjeseca.
Mnoge obavijesti o defterima uvanim u slubama Abasida
nalaze se rasturene u spisima al-Miskavajha, Hilala i drugih
autora, koji su se naroito interesirali za upravne poslove.
Odreena predstava o razmjerama i nainu polaganja dravnih rauna moe se stei na osnovu nekih pojedinanih
bilanci carskih naplata i trokova koje su historiari sauvali.
116
Defter-i Hakani
Slian
7.
djelovodni protokol za pisma koja se
8. Spisak isprava, dekreta, postavljenja, propusnica itd.,'
utvrivan mjeseno i izravnavan godinje i ponovo zapoinjan svake godine.
Napokon Ibn as-Sajrafi pravi aluziju na potrebu da se
. zabiljei arapski prijevod pisama primljenih na stranim jezicima, armenskom, grkom ili franakom.
Turski i mongolski period. U birokratskoj praksi, kao i u
veini drugih oblika vlade i uprave, period prevlasti naroda iz
stepe, Turaka i Mongola, donio je primjetne promjene. Neke
od njih mogle bi biti rezultat kineskih utjecaja koji su se vrili
posredstvom Ujgura, Kara-Hitaja, a osobito preko azijske
imperije Mongola. ini se vjerojatnim da sustav biljeenja
duguje neto istonoazijskim primjerima, ali cijelo to pitanje
zahtijeva jo obilnije istraivanje. Usprkos nekim znakovima
o reorganizaciji pod velikim Selducima, raunovodstveni
tajnici sultanata, kao i Selduka iz Anadolije i Ejubida iz
Egipta, izgleda da su sauvali odreeni broj obiaja iz prethodnog perioda. Izgleda da se jedini razvoj usmjerio na
tehnika pitanja, naroito u sakupljanju i predstavljanju statistikih podataka. Moemo stvoriti predodbu o birokratskoj
praksi Rumskog sultanata kod Ibn Bibija. Registri su se
vodili u Diuian-i A'la za zemljina i fiskalna pitanja. Kada su
zadobijane ili povraane nove teritorije, sprovoeni su novi
katastarski popisi. Po jednom dodatku Jazidioglua stoji da
su za vrijeme Izedina Kejkausa, funkcija sahlb-i diuxin i
briga o voenju financijskih registara (emval defatiri) bile
povjerene Hade ([jwaga) Bedredinu Hurasaniju, koji nije
imao sebi ravnog u zemlji Rum u poznavanju kaligrafije,
retorike, stilistike, pisma sijakat i raunovodstva. U istom
periodu Hade Fahredin Ali Tabrizi je bio zaduen za sastavljanje spisa i prepisku (ina', maktubat) a svaki od 12 deftera u
dtsoan-i wizarat-u bio je povjeren kompetentnom poznavaocu posla. U jednoj drugoj prilici, dunost amir-i 'arid bila
je povjerena emsedinu, podjednakom poznavaocu vjetina
ina i sijakata, a Jazidioglu, pored toga, objanjava da je ova
kancelarija vrila kontrolu vojnih registara (feri defteri). Jedan
drugi odlomak istog djela govori o 24 tajnika namijenjena za
registre, 12 za diuxin-i unzdrat, koji su se bavili zemljitem i
porezima, 12 za diuian-i 'rid, koji su bili zadueni za liste
vojnika, plae i lena.
Po prvi put se od perioda Ilhanida javljaju detaljne
rasprave o dravnim raunima. Zeki Velidi (Togan) je otkrio
i analizirao dva vana djela, Sa'iidat-nma od Falaka Ala-ija
Tabrizija (1307) i Risala-i Falakiyya od Abdalaha ibn Muhameda ibn Kije al-Mazenderanija (oko 1365). Adnan Erzi otkrio je timuridski prirunik, napisan u Heratu oko 1441. god.,
aZ. V. Togan je pronaao kompletan budet iz 1337-1338.
Ta djela otkrivaju sustav koji se zasniva na sedam glavnih
registara:
I. Ruznma - dnevnik, arabizirana forma: ruznamag;
takoer se naziva i Daftar-i ta'liq.
2. Daftar-i Awaraga - blagajnika knjiga koja je sadrala
bilancu suma kojima se raspolagalo;
3. Daftar-i Tawgthat - registar izdataka;
4. Daftar-i Tal;wtlat - izvod iz prethodnog i posveen
izdacima za stvaranje zaliha i tekuim rashodima u dravnim
ustanovama i poduzeima;
5. Daftar-i Mufradat - registar budeta koji sadri naplate
117
E F TE R -I
poetka
fiskalnoj tradiciji.
Glavni registri ili Defter-i Hakani, sadrali su prvenstveno
popis odraslih mukaraca sa sela i iz trgovita Carstva, donosei, osim njihovog imena i imena oca, pravni status, zanimanje i povlastice, ovisno o ekonomskoj ili drutvenoj klasi
kojoj su pripadali, te veliinu zemljita kojeg su posjedovali.
S druge strane, u tim registrima nalazimo iscrpne obavijesti o nainu koritenja tih posjeda (polja, vonjaka, vinograda, riinih polja, itd.), o broju mlinova, ovaca i pela sa
naznakom njihove pribline novane vrijednosti u akama.
Meutim, obavijesti fiskalne vrste, koje su sadrane u tim
registrima, ne svode se samo na taj poljoprivredni inventar.
Tu su takoer spomenuta ribolovita i rudnici, kao i carinski,
sajamski i trini prihodi i mjesta vaganja sa njihovim poloajem, propisima i obimom prometa.
Napokon, mogue je, pozivajui se na defter-i Hakani,
stvoriti tanu predodbu o raspodjeli prihoda zemlje izmeu
carskih dobara, vojnih lena, zaklada (ili vakufa) i privatnih
svojina (mulk). Ti registri su, u stvari, predstavljali katastar sa
navedenim pravnim osnovama svojine vrhu svakog dobra uz
saetak sukcesivnih promjena do kojih je na njima dolazilo.
Razlog postojanja tih registara nalazi se u upravnoj organizaciji carstva. U stvari, veina civilnih i vojnih osmanskih
slubenika nije plaana iz budeta centralne vlade, nego su im
priznali, kao nadoknadu za njihove usluge, pravo da ubiru za
sebe porez u jednom odreenom kraju. Tako su poetkom
16. st. sami posjednici timara, iji se broj popeo na oko 35.000,
prisvajali polovinu poreza dobijenih na teritoriji carstva. Taj
srazmjer mora da je, uostalom, rastao tokom 17. st. sa brojem
posjednika timara.
Da bi ovaj sustav bio uspjeno primijenjen, bilo je neophodno poznavati do u najsitnije detalje razliite izvore prihoda
carstva i pratiti u korak njihove promjene tokom odreenog
perioda. Na ovaj nain se moglo kontrolirati da li prihodi, iji
su iznosi bili naznaeni u registrima i aktima o povlasticama
(berat) dodjeljivanim uivaocima, odgovaraju nametima koji
su se stvarno ubirali. U periodu irenja drave, tokom kojeg su
se stanovnitvo i sredstva carstva neprestano poveavali,
popisi, koji su vreni u estim razdobljima, dozvoljavali su da
se svaki put obznane novi vikovi u dravnim prihodima.
Defterdar
ava
glavnog financijskog funkcionara, te odgovora izrazu mustauifi istonog islamskog svijeta. Po al-Kalkaandiju
naslov sahib ad-daftar postojao je u fatimidskoj upravi i
oznaavao je slubenika zaduenog za daftar al-maglis,
odnosno za voenje rauna i provjeru. Naziv daftarhsoan,
itatelj deftera, javio se u Saladinovo doba i ponovo se
javlja na islamskom Zapadu. Izgleda da se naziv defterdar
javlja sa Ilhanidima, koji su postavljali slubenika daftardr-i
d!wan-i mamalik ili daftardar-i mamalik za pravljenie i voe
nje registara.
Osmanske kanunname, poevi od 15. stoljea, pokazuju
razvoj funkcije defterdara u Carstvu. U kanunnami Mehmeda II, glavni defterdar je ve visoki funkcionar koji je, pod
kontrolom velikog vezira, odgovoran za sultanove financije.
On je imenovan odmah poslije velikog vezira i uiva status
slian njegovom. U divanu upravlja neposredno poslije velikog vezira i dva kazi-askera, s kojima dijeli pravo izdavanja
fermana iz svoje sudske nadlenosti. Ima pravo osobnog
pristupa sultanu, koji ustaje da bi ga primio. On mora
podnositi godinji izvjetaj, bilancu prihoda i rashoda, za to
u nadoknadu dobiva poasnu odjeu. Njegovi prihodi mogu
biti apanaa (hdss) u vrijednosti od 600.000 aki ili plaa od
Riznice (salyane) od 150.000 do 240.000 aki godinje.
Izmeu ostalog, defterdari imaju pravo na taksu upisivanja u
registar od 1000 aki po porezu od svih dabina hassa, bilo po
zakupu ili po postotku, na pravo naplate poreza 22/1000
iznosa unesenih u Riznicu i na jedan dio proizvoda desetine u
naturi krunskih imanja. Pri odlasku u mirovinu, primali su
sumu od 80.000 aki. Glavni defterdar (bas-defterdar) bio je na
elu cijele jedne hijerarhije financijskih slubenika; prvo,
slubenici redovitih financija (mal defterdaru, zatim, ispod
njih, njihovi pomonici (defterdar kethudasi), a onda slubenici u registru timara (timar defterdarii, koji su slijedili strogo
utvreni put napredovanja. Od vremena Bajezita II, ba-defterdar se bavio prvenstveno Rumelijom i takoer nosio ime
Rumeli defterdari. Drugi defterdar, Anadolu defterdari, bio je
postavljen za financije Anadolije. Poetkom 16. st. stvorena je
nova sluba defterdara u Alepu, zaduena za udaljenije azijske
provincije. Njezin glavar zvao se defterdar-i Arab ve-Acem; ta
sluba je zatim nanovo podijeljena i zamijenjena uredima po
oblastima Dijarbekir, Damask, Erzurum, Alep, Tripoli i
drugdje. Sredinom 16. st. stvoren je posebni ured za Carigrad, a krajem stoljea drugi za podunavske provincije; ovaj
posljednji je postojao kratko vrijeme. Tri glavne slube na
118
Delhi
ve poetkom
ukljueni
u islamsko vladavinsko podruje, zapoinje osvajanje daljnjih dijelova indijskog subkontinenta s pohodima
Gaznevida Mahmuda (998-1030) u unutranjost zemlje
(Somnat, Kalindar, Benares). Pri tome su srednji i sjeverni
Pendab (Lahore) dospjeli pod vlast turskih Gaznevida i
sluili, od sada, kao odskona daska za daljnje muslimansko
irenje u Hindustanu (Sjeverna Indija). God. 1186. nastupili
su afgan ski Guridi u batinu Gaznevida i otposlali svoje
turske robovske trupe pod Kutb ad-dinom Ajbakom i Muhamedom Haldijem na nova osvajanja u dolinu Ganga sve
dolje ka Bengalu. Dvadeset godina kasnije Ajbak se osamostalio i utemeljio Delhijski sultanat. Prvih jedanaest vladara u
Delhiju, a meu njima i jedna ena, Raziia (Radiyya)
Begum postali su, zbog svoga porijekla, poznati kao robovski sultani" (1206-1290). Meu njima se istie ams ad-din
Iletmi (Iltutmi), 1211-1236, koji je Sind prikljuio sultanatu i moe se oznaiti graditeljem muslimanske vladavine u
Indiji. Robovsku dinastiju slijedila je Haldijeva dinastija
(1290-1320). Iz ove je posebice spomena vrijedan Ala ad-din
Haldi (1296-1316). Dok je on na Sjeveru odbijao opetovane
upade Mongola, uspjela su njegovom vojskovoi Maliku
Kafuru osvajanja u Dekanu, koja su ga dovela do june
koromandelske obale. Hinduski vladari mogli su svojim teritorijima dalje upravljati kao vazali delhijskog sultana; u
Dekanu su ostali samo mali kontingenti trupa pod mjesnim
vojnim zapovjednicima. Nakon pada Haldija preuzela je
sultanat dinastija Tugluka (1320-1414). Muhamed ibn Tugluk (1325-1351) upravljao je Carstvom ne vodei nimalo
rauna o stvarnosti, te ga je doveo na rub propasti; njegovom
nasljedniku Firuz-ahu (1351-1388) polo je za rukom s
ustrajnou i umijeem ponovo uvrstiti preostalo glavno
podruje sultanata na sjeveru Indije. Kao samostalni sultanati odvojili su se za tugluke vladavine: Bengal (1336),
Dekan (1347), Khande (1370), Guderat (1391), Davnpur
(1394) i Malva (1401). God. 1398. upao je Timur u Indiju,
opustoio Pendab i opljakao Delhi. Od ovog udarca se
dinastija Tugluka nije ponovo oporavila. God. 1414. zamijenjena je Sajidskom dinastijom, osnovanom od Hizr (JJi4r)-hana, kojeg je Timur postavio za guvernera Pendaba, a
1451. god. slijedili su afganistanski Lodidi. Zadnji od ove
dinastije, IbrahimII (1517-1526), posvaao se s vie svojih
guvernera i vojskovoa, koji su pozvali Timurida Babura iz
Kabula da se umijea. Ibrahim je pao u boju kod Pani pata
(1526); a sa Baburom je utemeljena vladavina Mogula u Indiji.
Delhijski sultanat ivio je potom jo jedno pod kratkovjekom
dinastijom Surida (1540-1555), kojima je uspjelo protjerati iz
zemlje Baburova sina Humajuna za pedeset godina. A onda se
drava rastvorila u mogulskom carstvu.
Politika i upravna organizacija sultanata Delhija ne razlikuje se bitno od drugih muslimanskih dravnih tvorbi.
Glavno vrelo prihoda bila su seoska davanja (harad), koja
iznose jednu petinu u etvi. Vojska, u iju pjeadiju su
vrbovani i Hindusi, bila je pod posebnom panjom sultana.
donekle samostalnih
Tunisom i Alirom. ZadD
nje muslimansko razdoblje vladanja u Aliru (1671. do 1830.)
upravljaa
119
Deli
120
Devirme
E V I R M E , glagolska imenica od turskog glagola deosirmek, skupljati, osmanski izraz koji oznaava povremeno uzimanje kranske djece obuavane da kasnije popunjavaju odjele janjiara i da obavljaju funkcije na Dvoru i u
upravi, poznato i kao danak u krvi, Isti glagol upotrijebljen
je i u najstarijim osmanskim vrelima i znai uzeti petinu
zatvorenika dar al-harba, koja pripada sultanu kao pendik,
i od koje se, po tradiciji, poeo stvarati korpus janjiara u
prvim godinama vladavine Murata I; ali jo uvijek se ne zna
datum kada je stvorena ustanova devirme u uem smislu uzimanje kranske djece (Idris Bidlisijevo pripisivanie toga
Orhanu je sigurno zastarjelo, mada, usvojeno od Sadedina i
Hammera, dugo vremena nije dovoeno u sumnju). Najstariji suvremeni uput za koji se zna do sada pojavio se u jednoj
propovijedi iz 1395. (tj. za vladavine Bajazita I) Isidora Glabasa, mitropolita Soluna, u kojoj on ali zbog hvatanja djece
po nareenju ernira; drugo spominjanje nalazi se u pismu
Sinan-pae iz 1430. god. iteljima [aniine, koji im obeava da
e ih, ako se pokore, potedjeti piasmon paidin. Bartolomej
de Jano pie u svom pismu iz 1438.: (Murat II) decimam
puerorum partem de Christianis, quod prius numquam feeerat nuper accepit .. , to se protumailo kao upuivanje na to
da je ba Murat II ustanovio devirme; ali prije se ini, u
svjetlu uputa Isidora Glabasa, da ju je Murat samo obnovio,
moda nakon to je ona bila obustavljena u godinama metea
nakon Ankarske bitke, to je bilo dio njegove reforme janjiarskog korpusa.
Mada je Idris Bidlisi tvrdio da je devirme u suglasnosti sa
erijatom, zbog injenice da je veina zimija osvojena silom
(be-'anwa), izgleda da taj argument nije uvaio Sadedin, pa se
devirme pokazuje, u stvari, povredom prava zimija. Ipak se
sugerira da je mogue izvui opravdanje devirme iz afiitskog
uenja, po kojem krani, preobraeni od objave Kur'ana
(dakle, najvei dio seoskog stanovnitva balkanskih zemalja,
ali ne i Grci), nemaju pravo na status zimija.
Osim odreenog broja iznimki, svo kransko stanovnitvo evropskih zemalja Carstva, a kasnije takoer i azijskih,
bilo je podvrgnuto devirmi. U 16. st., devirme je povjerena
jednom janjiarskom asniku, openito jaja-bai, koji je iao
na podruje gdje se moralo obaviti uzimanje, praen jednim
121
Devirme
katibom, i opremljen pismom janjiarskog age, beratom o
ovlatenju i kompletima vojne odjee. U svakoj kazi (kadiluku), telali su pozivali djecu da se moraju sakupiti, praeni
svojim oevima i sveenicima, koji su nosili popise o krtenjima. Pod nadzorom kadije i spahija, ili njihovih zastupnika, asnik je birao najbolju djecu koja su imala potrebne
godine. Starosne granice u evropskim izvjetajima vrlo su
nejednake, ak od 8-20 godina; relativno kasni osmanski
dokumenti (iz 1601, 1621, 1622 i 1666) navode kao granine
15 i 20 godina. Za svaku grupu od 100 do 150 djece izrai
vala su se dva popisa, sa podacima o njihovom imenu,
uzlaznoj lozi, starosti i osobnom opisu; jedan je uvao as
nik za novaenje, a drugi je davan surudiji (siiriicii, vodi,
sprovodnik trupa) koji je djecu odvodio u Carigrad. Raja
tog podruja bila je obavezna isplatiti posebni porez koji je
odgovarao cijeni vojne odjee.
Po njihovom dolasku u Carigrad, vrio se pregled djece, u
isti mah njihovih fizikih kvaliteta i moralnih kvaliteta,
takvih kakve su se pokazale primjenom fiziognomike (qiyiifa), Najbolja djeca odmah su uzimana u slubu Dvora ili su
rasporeena visokim dostojanstvenicima; druga su iznajmljivana Turcima iz Male Azije i kasnije - od sredine 16. st. - i
Rumelije za obraivanje zemlje nekoliko godina, uenje turskog jezika i privikavanje na islamske obiaje (naziv za taj
period naukovanja bio je Tiirk iizerinde olmak). Djeaci su
potom pozivani, prema potrebi, da popune upranjena mjesta u ademi odaku.
U principu, postupak devirme nije obuhvatao djecu graana i obrtnika, za koju se smatralo da su izobraena i
manje krepka od seljake mladei; ali su ta pravila esto
krena: devirma je redovito uzimana u Ateni sredinom
16. st. Kako se nisu uzimali oenjeni djeaci, kranski
seljaci enili su svoje djeake jo vrlo mlade. Izgleda da su
podruja, koja su se sama pokorila Osmanlijama, bila poteena devirme; sigurno da je to izuzimanje bilo oznaeno
meu uvjetima priznatim, na primjer, Galati, Rodosu i
Hiosu. U praksi, itelji Carigrada, moda u svojstvu graana, takoer joj nisu bili podvrgnuti. Moldavska i Vlaka
takoer nisu bile podvrgnute devirmi; Armenci su, ini se,
u poetku bili toga poteeni, ali ne i kasnije. Obustava
devirme, povremena ili konana, bila je katkad takoer
ukljuena u izuzea od pristojbi i avariza ('awiiriq.) priznata razliitim zajednicama raje u zamjenu za usluge pruene izravno dravi, na primjer od rudara, uvara stada,
ljudi koji su stanovali du velikih cesta i itelja vakufskih
zemalja; ta izuzea su bila strogo kontrolirana i mogla su biti
vrbovanje djeaka koji su Turklesmis, tj. koji govore turski. Jedan nedatirani spisak, sauvan u arhivama dvorca
Topkapi, daje imena i opis 60 djeaka (ija se starost kree
od 13-19 godina), regrutiranih u kazi [enipazar (Novi
Pazar); njihova imena dokazuju da su 44 muslimani po
roenju, a 16 roeni krani, te su ovi posljednji upisani u
isti mah njihovim (novim) muslimanskim imenom i (starim)
kranskim. Tvrdi se da muslimani iz Bosne nisu razdjeljivani da bi bili proli period naukovanja i prilagoavanja, ve
je veina odmah slata na Dvor ili u odak bostandija.
Brojne evropske pripovijesti napuuju da se devirma
obavljala u pravilnim razdobljima; procjene se kreu od l do
5 godina. Ali je vjerojatnije da je ona nareivana po raunici
koja je varirala prema potrebama - rijetko za vladavine
Mehmeda II, u doba kada su janjiari bili relativno malobrojni i kada je bilo mnogo zarobljenika po osnovi pendika,
zatim u sve eim i eim intervalima u toku 16. st., a na
kraju stoljea, poloaji janjiara bili su dostupni svakom
pridolici; kasnije vrbovanje nije vie poivalo na devirmi;
prikupljanja su se obavljala iznenadno.
Brojni izvjetaji takoer tvrde, pogreno, da su funkcionari zadueni za devirme sakupljali utvreni postotak djece,
esto se smatra desetinu, mada se procjenjivalo da je taj
postotak iznosio petinu i ak treinu. Jedanferman, za koji se
smatra da potjee s poetka 16. st., dokazuje da je u to doba
broj djece za prikupljanje bio izraunat prije svega na bazi
jednog djeaka (starog od 14 do 18 god.) na etrdeset domainstava.
Brojke koje su se takoer navodile u pogledu broja vrbovane djece, isto tako su jako varirale; one koje je dao Postel
penju se ak od 10 do 12 tisua u godini. Prema Gerlahu,
jedna devirma iz 1573. god. (dokumenti upuuju da se ona
istodobno obavila u Rumeliji i Maloj Aziji) pribavila je 8.000
djeaka. Sadedin rauna da je u 200 i vie godina, koliko je
postojala ova ustanova, devirma pribavila oko 200.000 preobraenih na Islam, tj. prosjeno 1.000 na godinu, to odgovara brojci koju je dao emdani-zade. Meutim, asnici
zadueni za devirmu poinili su brojne zlorabe podiui vie
djece nego to im je to naredba doputala i trgovali su vikom
u svoju osobnu korist; bogatili su se takoer mitom to su im
ga davali istodobno i krani, koji su otkupljivali svoju djecu,
i nekrani, koji su nastojali da prokrijumare svoju.
Ne zna se sasvim pouzdano kada je devirma bila proirena
na Malu Aziju. Godine 1456. Grci sa zapadne obale uputili su
apel Velikom Majstoru sa Rodosa da ih podri protiv Turaka
koji uzimaju nau djecu i od njih ine muslimane, ali je
takva alba mogla biti samo u vezi sa gusarstvom. Trapezunt
je vie puta bio podloan devirmi u toku 16. st.; mogue je da
je devirma sa tog podruja (nekada kranskog) proirena na
cijelu Malu Aziju. Kartal je bio podvrgnut devirmi prije
1538. god.; sandaci Sisa i Kajserija bili su dosegnuti malo
prije 1564. god., a oblasti Bruse, Lefke i Iznika prije 1576.
god. - godine kada je Gerlah posjetio Ulubad i utvrdio da je
bio podvrgnut devirmi. Godine 1573-1574. bila je velika
devirma ne samo u Rumeliji, nego i na podruju Begehri-Maraa i u okolici Biledika, bez sumnje ona koja je, po
Gerlahu, sakupila 8.000 djeaka u januaru 1574. Godine
1584. devirma se proirila sve do Batuma, a god. 1623. Mala
Azija je skoro u cjelini bila obuhvaena; te zadnje godine,
povuena.
-------
122
- - - - - -
Dihlevi
IH LE VI , AH VALIJULAH (a. ah WaZ! Allah ad-Dihlawf), ime openito dato Kutb ad-dinu Ahmadu
Abu
revolucionarnom indijskom misliocu i tradicionisti, prvom prevoditelju Kur'ana na perzijski; bio je
prvo dijete aha Abderahima al-Umarija iz Delhija, starog
tada oko 60 godina, i njegove druge ene; roen je 1703. god.
u Delhiju, etiri godine prije Avrangzibove smrti. Bijae
dijete sazrelo prije vremena, koje je znalo Kur'an napamet
ve sa sedam godina; svoje studije tradicionalnih i racionalnih
znanosti zavrio je u petnaestoj godini pod ravnanjem svoga
oca. Nakon oeve smrti, 1719. godine naslijedio ga je kao
ravnatelj Rahimije-medrese, vjerske srednje kole koju je ah
Abderahim osnovao u Delhiju. Taj zavod dao je kasnije
plejadu sjajnih uenjaka i bio je pretea uvenog Dar al-Uluma iz Deobanda. Godine 1730, Valijulah hodoasti u
Meku i Medinu, te se zadrao etiri mjeseca u Hidazu prije
povratka u Indiju 1732. god. Svoj boravak u Medini iskoristio je za uenje Hadisa pred istaknutim uenjacima, kao to
su Abu Tahir al-Medeni, Abdalah ibn Salim al-Basari i Tad
ad-din al-Kali, koje je sve vrlo cijenio. Nakon povratka iz
Hidaza, provodio je vrijeme piui i nastavljajui pouavati.
Umro je 1762. god. nakon to je napisao vie od 40 djela.
D 'l-Fayyiidu,
---------------~-------
123
Din
~llafat al-bulaja',
neprornjenljiva viera: Sud (hukm) pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je
Nepromjenljiva Vjera (XII, 40); din al-haqq, vjera
Istine, Vjera istinita: On je poslao Poslanika svoga sa
uputom (huda) i vjerom istinitom (XLVIII, 28); ad-din
hunafa', Vjeru (ispovijedaju) kao pravoviemici (XCVIII,
S); ad-din al-bali$, iskrena Vjera (XXXIX, 3). Tri gore
navedena teksta podvlae, dakle, bliskost znaenja izmeu
din, s jedne strane, i predaje Bogu (islam), suda (hukm),
pravog smjera (huda) s druge strane.
Sadraj pojma din.
Brojni su ajeti koji posveuju panju klanjanju Bogu, ili
dunoj molitvi Bogu, i vjeri (ili ispovijedanju vjere), na
primjer XXXIX, 14 itd. Jedan uveni hadis ujedinjuje u
vjerskoj pouci: a) sadraj vjere (iman), b) praksu islama, c)
ihsan ili pounutranjivanje vjere (klanjati se Bogu kao da Ga
vidi). Din e se esto morati definirati s ova tri elementa.
Evo sada nekih razrada u uenjima. Hanefijsko-maturidijski tekst Fiqh Akber II odreuje religiju kao pojam koji se
odnosi na vjeru, Islam i sve zapovijedi Zakona. Kub at-tamhid od aarita al-Bakilanija posveuje kratko poglavlje
znaenju rijei din. On razlikuje vie moguih znaenja: l)
sud u smislu nagrade (u izrazu yawm ad-din); 2) sud u
znaenju odluke (huhm); 3) uenje tmadhab, mezheb) i
vjerska zajednica (milla, millet), koja obavezuje na vjeru,
pokoravanje i vrenje danog vjerovanja; u ovom posljednjem
znaenju mogu postojati razliite religije; 4) din al-haqq,
koji je islam (i Islam): prepustiti se voenju od strane Boga i
povjeriti se Njemu. U svome djelu Ta'r!Jat al-Durdani je
odredio din kao boansku instituciju (waq') koju razumska
stvorenja primaju od Vjerovjesnika. Brojna slina odreenja
ponavljat e se u raspravama aaritske kole. Na primjer,
temeljni prirunik al-Badurija: din je ukupnost propisa
(ahhdm) koje je Bog objavio glasom svoga Vjerovjesnika.
Maturiditi, dakle, vjeru rado ine elementom religije;
aariti inzistiraju na propisima koje treba ispunjavati. Hanbalitska kola stavljat e naglasak na vjerodostojnu Predaju
uzetu u cjelini. Kur'an i Sunna - eto religije (Ibn Hanbal); to
je cjelokupnost vjere, ponovie Ibn Tajmija. Otud tvrdnja:
din je taqlid, zaogrnuvi taqlid pozitivnom vrijednou
vjernosti Poslaniku (nasuprot drugim kolama koje u tome
vide, ponajprije, isto pasivno, a ne razumsko prihvaanje).
Za Ibn Hanbala, pie L. Massignon, din se moe shvatiti kao
prinoenje naeg religijskog obraanja Bogu, razlueno od
islama (vanjska izvrenja) i erijata (pridravanje zakonskih
propisa): ta ukupnost ini vjeru, iman. Din, tako shvaen,
hrani se Predajom i djelima uinjenim preko obaveze iz
pobonosti. Hanbaliti, uostalom, pribliavaju dinu bogotovanje Cibada), koje je djelovanje i pravi smjer (huda). A
prvi in bogotovanja je molitva (saldt). Ibn Tajrnija navodi
vie hadisa u kojima je molitva nazvana terneliem vjere;
oni (dakle) koji upuuju da se obavlja i koji je i sami
obavljaju, uvaju svoju vjeru. Bit e korisno predoiti ovaj
iskaz Starih, koji din upotpunjuje imdnom: Religiia i vjera
sastoje se u rijei, djelu i slijeenju Sunne. Raid Rida,
savremeni autor, ija je veza sa Ibn Tajmijom poznata,
predstavit e religiju kao: bogotovanje, briga da se izbjegnu
loa i sramotna djela, da se potuju pravo i pravda u drutvenim odnosima, da se isti svoja dua i priprema za budui
Definicija i
opi
pojam.
- - -
124
. .-
---
Din
enje.
125
Divan
utvreni
Usul ad-din.
Ostavljajui
I V A N (a. Diwan), zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. Vrela nisu suglasna o etimologiji rijei: jedna
mu pripisuju perzijsko porijeklo, dev (xlud- ili avo),
primijenjeno na tajnike, a druga ga izvode iz arapskog glagola
dawwana (sakupiti ili upisati, te otuda zbirka isprava ili
listova). Pa ipak, u upravi, rije oznaava, najprije, vojni
registar, a zatim svaki registar, popis ili protokol. Tek kasnije
je rije upotrijebljena za oznaku ureda; ini se da je ideja
tua, ali da je sam izraz ve ranije bio u upotrebi.
l) Omari ustanovio je prvi islamski divan (obino zvan ad-Diuxin); vrela to pripisuju nunosti da se organizira plaa
nje, da se upiu trupe koje su se borile i da se riznica dovede u
red. Premda neki taj dogaaj smjetaju u 636. god., najpouzdaniji autoriteti pretpostavljaju god. 641.
Prvi divan bio je diwan al-gund (xvojniki divan). Popis je
sadravao itelje Medine, trupe koje su sudjelovale u osvajanju
i one koji su se iselili da bi se prikljuili garnizonima u
pokrajinama, zajedno sa svojim obiteljima. Neki mawali su
se takoe u njima nala:z;ili, ali praksa njihovog unoenja nije
nastavljena. Uz imena su bile naznaene plae i dnevni obroci.
Odbor od tri rodoslovca bio je zaduen za upisivanje, po
plemenu, a plaa je ovisila o uslugama koje su uinjene Islamu
i o srodstvu s Poslanikom. Upisivanje po plemenu obavljalo se
do kraja umajadskog razdoblja. Slini divani (vojske) bili su
-~--~-----------
126
Divan
I
!
127
Divan
al-maglis (protokol vijea). Vjerojatno je da su, pored njega,
postojali i drugi divani.
128
Divan
(a'ar) i druge dopunske pristojbe (malazim) koje su
plaali
veliku ulogu. Tokom kratkog razdoblja pod prvim Safavidima, glavni dravni slubenik oznaavao se imenom wakil,
a vezir je bilo rezervirano za voditelja nekog ministarstva i
glavnog upravljaa u pokrajinskoj upravi koji je ispod upravljaa pokrajine. Krajem safavidskog razdoblja, glavni dunostnik sredinje vlade zvao se ioasir-i azam i imao je
titulu I'timd ad-dawla; pod Kadarima, prvi ministar,
sadr-i a'eam, ponekad je takoer nosio tu titulu.
U doba velikih Selduka, vezirat je bio ugaoni kamen
sredinje uprave; vezir, kada je bio na vrhuncu vlasti, kontrolirao je svu upravu koja je bila pod sredinjom vladom,
ukljuujui osobito financije. On je donekle ureivao reim
izvora prihoda, a glavna mu je zadaa bila poveavanje
prihoda od poreza. Glavni divani, koji su bili pod njegovim
autoritetom, bili su d. ai-insa' wa at-tugra (ponekad zvan i
diuxin-i rasd'iiv, koji se bavio ulaznom i izlaznom potom, i
d. az-zimam we al-istija' (jednako zvan diioan-i iraj) koji je
vodio financije, a dijelio se na dva glavna odjeljka. Nakon
Selduka, dva ureda su teila da se osamostale, prvi se bavio
pitanjima poreza, drugi - nadzorom i kontrolom. Budui da
se prva stavka rashoda odnosila na vojsku, slijedilo jeda, ak
kada je prihod od poreza izmicao kontroli sredinje vlade u
vidu dodjele lena (iqra'), arhive tih poslovanja morale su se
uvati u sredinjoj slubi, diuiiin-i arij.
Osim dva glavna divana, sredinja vlada obuhvaala je i
razne divane, koji su se bavili nekim posebnim aspektima
financijskih ili zemljinih poslova, kao diioan-i hss
(domen krunskih posjeda) i diuiiin-i caoqaf (vakufski posjedi). Pokrajine su donekle slijedile primjer sredinje vlade.
Nakon navale Mongola, tradicija se, donekle, prekinula;
pa ipak su upravne strukture postojale ili su bile ponovo
uspostavljene nakon to su Ilhanidi primili Islam. Ipak se
teilo veziru oduzeti izravnu kontrolu financija, da bi se dala
jednom dunostniku koji se zvao sahib disoan i koji je
ponekad teio da bude iznad vezira. U tome su Ilhanidi
slijedili naprosto praksu ranijih vladara Sredinje Azije. Ona
se sastojala u tome da se imenuju dva visoka inovnika da bi
skupa ostvarivala istu nadlenost, to su, kasnije, primijenili i
Safavidi.
Pod Timuridima, usprkos teoretskom pokuaju da se
ponovo istaknu principi erijatske vlade i povratku tradicionalnim oblicima u praksi, odrala se jasno podjela na graanske i vojne ogranke uprave, to se podudaralo sa
jasnim razlikovanjem Turaka i Tadika (tj. Perzijanaca).
Tako se pod Huseinom Bajkarom, diuian-i a'lii, vrhovni
organ drave, podijelio na diioan-! buzurg-i amarat koji se,
pod upravom diuxinbegija, bavi vojnim stvarima, i diuxin-i
mal, koji pod vezirom, vodi graanske stvari.
Obavijesti za razdoblje Safavida su mnogo bogatije. Ipak je
vrlo teko razlikovati razne aspekte diuian-i a'ld, koji je bio u
isti mah kraljevski dvor i sredinja vlada; isto tako, ne postoji
uvijek jasno razgranienje izmeu funkcija administrativnih
slubenika, vojnih asnika i onih u vjerskim ustanovama.
Unutranja organizacija diuian-i a'la bila je povjerena
iik-aqasl-bai. Pod Kadarima je tu titulu imao glavni voditelj ceremonija. ini se da je postojala neka vrsta dravnog
vijea, kojem su pripadali neki lanovi d.a'lii, i koji je, nema
dvojbe, bio izvan tradicionalne strukture sredinje uprave.
Izgleda da je nadlenost tog vijea bila isto savjetodavna.
----'-------
129
- - -
----
Divan
I
I
~u
slube bile
stavljene pod zapovijed mustauifi al-mamalik:l
i lakar-niwisa; ovaj zadnji bavio se plaanjem inovaenjem :
vojne sile, to je bilo u uskoj vezi sa fiskalnom upravom.
Divan mustawfi al-mamaliha bio je organiziran na zemljopisnoj osnovi, razrez poreza i obrauni nekog podruja povjeravani su jednom slubeniku, koji se zvao mustaw/i dotinog
kraja. Posebne slube bavile su se zemljama Krune
(halisa), vakufima i drugim posebnim aspektima.
5) Izgleda da je izraz diuxin, koji oznaava odjel za
dravne poslove, bio uveden u Indiju pod Gaznevidima, ija
je centralna uprava imala sjedite u Lahoreu. Arijaruk, glavni
zapovjednik u Indiji kojeg je imenovao sultan Mahmud,
doivio je da mu se zaplijene sva bogatstva, koja je on bio
nakupio tokom svoga potkraljevanja u Indiji, kada je bio
smijenjen i pozvan u Gaznu. Veliki dio njegovog blaga
potiecao je od haraa (porez na zemlju), za iji je prijem i
isplatu morala postojati posebna sluba. Narahi spominje
najmanje deset divana pod Gaznevidima, ukljuujui tu i
diuuin-i unzdra ili odjel za fisk.
Za doba sultanata, upotreba rijei diuuin gotovo se iskljuivo vezivala za ministra financija, koji je bio redovito sam
vezir, a u njegovom odjelu bilo je ministarstvo financija.
Kada bi se stvorio novi odjel, davalo mu se takoer ime
divan, npr. diuian-i risala. U isto doba, izraz se koristio
takoer za oznaavanje odjela za rat, koji je jednako bio
stavljen pod autoritet vezira; u doba Gaznevida, ipak, taj
odjel je samostalno postojao pod imenom diuidn-i 'ard.
Organizacija vlasti ini se da je dostigla puni razvoj u doba
sultanata, jer je tada postojalo vie odjela: diuuin-i unzara,
koji se osobito bavio financijama; d.' ard, koji je odjel za
vojna pitanja; d.risala, koji vodi vjerske poslove, zaklade i
dotacije madad ma'ii, iji naelnik je i vrhovni sudac kraljevstva; d. ina', koji je uzor modernog tajnitva, a bavio se svom
slubenom prijepiskom; d. mazalim, koji je zaduen za
krivino sudstvo (erijatskim sudovima upravlja diuian-i
qa4a'); d.ira], koji je odjel za raunovodstvo pokrajina i
drugih odjela. U mogulsko doba dolo je tu do jedne blage
promjene u oznaavanju vezira, koji je prozvan diuxin-i kull,
a njegove kolege naprosto su zvane rijeju divan, emu se
dodaje odgovarajui kvalifikativ njihovih funkcija i nadlenosti, kao npr. diuxin-i halisa.
Druga znaajna promjena, do koje je dolo pod Mogulima,
bila je da se voditelja odjela za poreze i financije, konano,
iskljuivo nazivalo imenom divan. Pod vladom Akbera, rije
vezir rijetko se koristila u tom smislu, jer je bila zamijenjena
nazivom divan, koji je, na kraju, vie oznaavao osobu nego
neku dravnu ustanovu ili odjel. Pa ipak, pod njegovim
sinom Dahangirom, ponovo se uvela stara upotreba. Dvije
rijei, vezir i divan neko su vrijeme, kasnije, ostale skoro
sinomrnne.
Ministarstvo prihoda, koje je bilo pod divanom, zvalo se,
divani, izraz koji je preivio u imenu sudova, diwani (graanski) u doba Engleza, te jo ine dio pravosudne organizacije u Pakistanu.
U 17-18. st., izraz divani koriste se samo za upravu financija, nasuprot nazivima nizdmat ili /awgdan, imenima koja
oznauju opu upravu koja se bavi, na prvom mjestu, potovanjem zakona i reda. U nekim od starih prinevskih drava
Indije, koje su sada u Indiji kao saveznoj dravi, prvi
130
Divan-i Humajun
asnika,
mjesto~
vijea,
131
Dova
donosio naredbe i
uvao
da i njezino izvedeno
D
mijeati sa
koji se
znaenje
takoer
ri, itd.,
su ljepotu pjesnici
opjevali, bili su
D
cijenjeni predmeti trgovine. Njihova vrijednost i nepatvoreiju
esto
132
Duhan
poetkom
ukrasne daske, kod kojih stoje jedni nasuprot drugima naturalistika ljudska i ivotinjska oblija i islamske pisane
trake.
to se tie zaviaja stila kosog reza, Srednje Azije, iz starih
tradicija u dekoru damija u dolini Zarafana, pod Samanidima i Karahanidima, proizlaze novi stilovi. To su kompozicije, koje su napravljene od drvenih komada priljubljenih
jedni uz druge, te koje su sline kineskim peatima, a prije
svega oblici, koji su nastali iz zoomorfnih motiva, u tzv.
Zarafan-stilu. Ovdje se ptije glave i krila i likovi zmajeva
(adaha) pretvaraju u oblike koji su savijeni i poput zavrtnja.
Oznaavanje takama i zarezi: u stilu nomadske umjetnosti
su esti. Pismo je kufsko.
D Anadoliji se odrao zoomorfni dekor, koji se apstrahira
iz Zarafan-stila, poznat po nazivu rumi. D 13. i 14. st. nalaze
se vrlo lijepi rezultati na vratima, minberima, mihrabima i
sanducima, pri emu to ini pozadinu za kufska pismena. D
ovim radovima postoji i jedna mrea koja je nastala spojem
zvijezda i esterokuta.
D mamelukom Egiptu i Siriji razvio se stil koji je odgovarao seldukom. Iz djela Ibn Halikana i Ibn Bibija znamo da
su u Irbilu i Anadoliji napravljeni drveni kiosci na srednjeazijski nain. D damiji Erefoglu u Beiehiru nalaze se
primjeri drvenog graditeljstva. Stil drvenog rezbarenja, koji
se zove hitaji, a koji se tako naziva jer se pojavio u doba
Mongola, razvio se osobito u timuridskom Turkestanu i dalje
se odravao u Hukandu i u Hivi.
D osmanskoj umjetnosti nastavio se selduki stil, ali je
izbio jedan novi pravac. S jedne strane, zapoinju radovi s
umecima, koji su se razvili i u arapskim provincijama, no
postoje, s druge strane, obojene i pozlaene daske u starom
ujgurskom stilu. D 17. st. nalaze se radovi od drveta, kod
kojih vlada oker na kineskoj boji crvenog laka, a u 18. st.
prodiru, pod evropskim utjecajem, pasteIne boje.
D URAN.
Na islamskom Orijentu po prvi puta posvjedooko 1600. god. u Istanbulu, a od tada je dalje dijelio
islamsko
djelo jedan
(predikaonica u
D
damiji) s dvije ili tri stepenice i dijelom za sjesti, koji je
umjetniko
en
minber
133
'
Dunja
rI
(XVIII,28) i sauvati od lakomosti (LIX,9). Nafs je lawusima, tj. ona kudi (LXXV,2); due (anfus) onih koji su
izostali su se stisnule (IX,118). Dua je smirena
(LXXXIX,27).
Rii~ ima pet upotreba. l) Allah udahnjuje (nofaha)
Svoj
ruh:
oivljavajui
Ademovo
tijelo
(XV,29;
XXXVIII,72; XXXII,9) i u Merjem da zane Isu (XXI,91 i
LXVI,12). Tu se rii~ izjednauje sa rl~ i znai daak
ivota, stvaranje koje pripada Allahu. 2) etiri ajeta povezuju rul; sa Allahovim amram, a o znaenju oboga vode se
rasprave (XVII,85; XVI,2; XL,15; XLII,52). Ma kakvo bilo
znaenje rijei amr i prijedloga min, konteksti povezuju ar-riih, u prvom ajetu, sa znanjem; u drugom, sa anelima i
stvorenjima, da se opomene; u treem, sa stvorenjima, za
opomenu, te, u etvrtom, sa Muhammedom, za znanje,
vjeru, svjetlost i vodstvo. Stoga je rii~ posebna sprema od
Allaha za poslaniku slubu. Isa se naziva rii~om od Allaha
(IV,171); u s. XXVI,193, ar-ruk al-amin, pouzdani ruh,
sputa se na Muhammedovo srce da objavi Kur'an; u s.
XVI,102, rii~ al-qudus alje Kur'an da ustanovi vjernike.
Tako, u Kur'anu, rii~ ne znai anele openito, ni ovje
kovu osobu, a ni njegovu duu ili duh. Mnoina se u njemu i
ne nalazi.
Od ranih zbirki predaja, Malikova al-M uwatta' koristi
nasama, to se na nalazi u Kur'anu, i nafs za duu ili duh, dok
Ibn Hanbalov Musnad upotrebljava nasam, nafs, te nafs i
riih. Muslimov a~-SaM~, kao i Buharijev slue se riihom i aruuihom za ljudski duh.
Tag al-'Ariis nabraja petnaest znaenja nafsa i dodaje dva
druga iz Lisan al-'Araba: duh, krv, tijelo, zle oi, prisue,
specifina stvarnost, svoje ja, smea boja, ponositost,
samovelianje, svrha, prezir, odsutni, elja, kazna, brat,
ovjek. U njemu se navodi da je veina tih znaenja metafo-
pravljeni u samom Osmanskom Carstvu, posebice u trakijskom gradu Luleburgazu, koji je po tome tako i nazvan.
(a. dunya) , enski rod elativa adna, koji znai
blii, najblii, upotrijebljen je u Kur'anu esto u kombinaciji sa ivot: za oznaavanje ovoga svijeta. On je vie ili
manje imao taj smisao prije Islama. Nebo dunje je najnie od
sedam nebesa; dunja je ono to je sadrano u smjeni dana i
noi, zakriljeno nebom i poduprto zemljom, to je sve to oi
mogu vidjeti, svijet vidljivog (ahada). U prostorima duha,
dunyii podrazumijeva ono to kriani smatraju svijetom i
tijelom, te oznaava sudbinu ovjeka, sve to mu se dogodilo
prije smrti i to ga poslije ne prati. Interesi ovoga svijeta
mogu se protiviti interesima drugog, tako da se jedan ovjek
treba liavati ili umjereno koristiti (ovozemaljski) dio svoje
dunje (dunjaluka), novac, hranu, pie, odjeu, stan i, po
nekima, sam ivot. Jedan autoritet kae da ljubav ena nije
ljubav dunje. Druga definicija je slijedea: svako zadovoljstvo
ili elja, ak i razgovor sa prijateljima, utoliko ukoliko
nemaju za cilj sluenje Bogu. Naputanje dunje sastoji se u
tome da se manje pouzdaje u ono to je u vlastitoj moi, a vie
u ono to je u Bojoj moi. Sve je ovo samo razvijanje onoga
to je kazano u Kur'anu: To su oni koji su ivot na ovom
svijetu pretpostavili onom na onom svijetu (sura II,86) i
onaj svijet je bolji vjean je (LXXXVII, 16). Zaista religiozan ovjek nema elja, a jedna ekstremna izjava pripisana je
Poslaniku: Onome koji me voli i koji mi se pokorava, podaj
malo imanja i malo djece, a onome koji me mrzi i ne pokorava
mi se mnogo i imanja i diece. Na Sudnjem danu, dunja e se
pojaviti kao grozni stari vjetac i bit e baen u vatru (al-Gazali), ideja koja je u opreci s temeljnom milju Islama.
Bez ulaenja u pravnike pojedinosti, dunja se sastoji od
doputenih i zabranjenih stvari. Dobar musliman izbjegava
ono to je zabranjeno, ali mnogi su preko mjere savjesni, na
primjer u odbijanju da jedu hranu od onoga koji je moda
doao do novca na neastan nain u trgovini ili slubi vlade.
Asketizam je esto smatran kao dobro samo po sebi, a neki su
ak doli dotle da kau: Povieri svoje poslove Bogu i odmaraj se.
DUNJ A
rika.
DUA
134
Dua
uje sve
ukljuuje i
I.
135
Dua
--- - - - - . _ - .-----rdobro i sa polom: (qutb) oko kojeg se kreu nebesa. AI-Kaani objanjava da je to istovjetnost s najveim duhom i
najveim polom, Sabiratelj komentara pjesnikovog Divana
tvrdi da su otjelovljenje (hulul) i poistovjeenje (iuihad) s
Allahom nemogui, ali postoji stvarno ieznue: (fana') i
sjedinjenje (toasl} ruha i nafsa u Allahovom nafsu, budui
da je Njegov nafs njihov nafs.
Abdelkerim al-Dilani vodi taj stav egzistencijalnog
monizma u animistiki panteizam. On, u djelu al-Insn al-kamil izraze ruJ; al-qudus, ruJ; al-aruxili i riih. Allah
dri za posebni aspekt Boanske Zbilje, a ne da budu obuhvaeni pod zapovijed Budi!, niti stvoreni. Taj duh je
boanski aspekt u kojem se nalaze stvoreni duhovi svih
egzistencija ili bia, senzibilnih i inteligibilnih. Sama egzistencija postoji u Allahovom nafsu, a Njegov nafs u Njegovoj
Biti. Osim toga, svaka senzibilna stvar ima stvoreni duh
iruh). Jedan od aspekata anela iz s. XLII,52, koji se zove
Allahova zapovijed (amr), a koji je jedan Allahov aspekt, dan
je u Muhammedovom ruhu, koji se poistovjeuje kao rUJ;
spomenut u ajetu. Anelski i boanski rub, zbog toga,
postaje Ideja (haqiqa) Muhammeda i on, zbog toga,
postaje savren oviek. Rub, koji je specifina narav
ljudskog nafsa, ima pet imena: ivotinjski, onaj koji nalae
zlo, nagonski, pokudni i spokojni. Ako boanske kvalitete
stvarno opisuju nafs, onda imena, kvalitete i biti gnostika
('arif) jesu oni isti koji pripadaju Znanome (Ma'rUf).
136
Damija
4-
LEKSiKON
iSLAMA
kransko,
HILIJA (a. al-giihiliyya), oznaka je za doba i kulturno stanje predisiarnske Arabije. Pojam biva, prigodno, proiren i na predislam ski Stari svijet openi
to, tj. implicite na staroorijentalne kulture. Openiti pojam
dahilije izveden je od aktivnog participa giihil (otprilike:
onaj koji ne zna). U muslimanskom shvaanju te rijei,
giihil oznaava predislamskog Arapa, koji ivi u neznanju
pravog, boanskog zakona. Dodue, predislamskim precima
se odavalo priznanje za neke vrline, tako posebice za osjeaj
asti, hrabrost, gostoljubivost i veleduni postupak s pobijeenim neprijateljem. Na isti nain visoko su se cijenili pjesnici Dahilije. Relativno nisko kulturno stanje predislamskih
Arapa bilo je, u srednjem vijeku, omiljeni predmet poruge
jednog nacionalistikog pravca koji je bio protiv Arapa, tzv.
uubije.
Rije
Dl
Dl
Porijeklo damije.
Rije se u Kur'anu koristi, prije svega, za mekansko
svetite, al-Masgid al-haram (s. II, 139, 144, 145, 187, 192,
214; V, 3; VIII, 34; IX, 7, 19, 28; XVII, l; XXII, 25;
XLVIII, 25, 27), a po starijim vrelima ve i umekansko
doba. Nadalje se s oznakom al-Masgid al-aqsd (s. XVII, l),
prema Predaji, mislilo na jeruzalemsko svetite, a u legendi o
sedam spavaa naziva se mesdidom svetite groba, istina
137
Damija
138
Damija
z~movanje gOd~l~
139
Damija
ar-Raida, prilikom hodoaa god. 787. i pretvorila u damiju. Ona je kupila i Poslanikovu rodnu kuu, Mawlid an-Nabi, i od nje napravila damiju. Uspomene su se onda
proirile i na Poslanikove drugove (Hamzu, Omara i Aliju,
Hadidu, Aiu itd.), pa su svi dobili svoje mesdide; nadalje
se jednako postupilo sa predislamskim linostima koje spominju ranije svete knjige (Adem - Adam, Ibrahim - Abraham, Ismail- Ismael). Tako se II Hidazu dobio niz damija,
koje su bile povezane s Poslanikom, njegovom obitelji i
drugovima, te su stvarale islamsku povijest, a i postale ona.
S druge strane su se u ranijim kranskim zemljama
preuzela stara svetita, koja su, putem asimiliranih ranijih
religija, bila povezana s tom povijesti. Tako je Omarova
damija u Jeruzalemu, podignuta na mjestu Hrama, poistovjeena sa al-Masgid al-aqsa (iz s. XVII, l, te time
povezana i sa Poslanikovim nonim uspeem). U Egiptu je,
npr., Ibn Tulunova damija podignuta tamo, gdje je Musa
(Mojsije) govorio sa svojim Gospodarom; postoji i Masgid
Ya'qiib wa Yiisuj, a i Ibrahimova damija, i to na vie
mjesta. Glavna damija u Sani bila je izgraena od strane
Nuhovog (Nojevog) sina. Dri se da su se na mjestu kufske
damije molili ne samo Ibrahim, nego i mnogi drugi poslanici, te i svete osobe zvane wai.
Posebna vrsta damija, utemeljenih zbog uspomene, bile
su one koje su se povezale sa nekim grobom. I tu se povezalo staro i novo. Tako su grobovi otaca bili od davnina
sveta mjesta, te se to postupno preuzelo i u Islam. Opa
tenja, da se istaknu mjesta prvih vjesnika Islama, prirodno
se usredotoila oko grobova gdje su poivali. I u Kur'anu se,
u vezi sa Sedam spavaa, spominje grobni mesdid (s.
XVIII,20). Ve u god. 6. po Hidri su drugovi Abu Basira
podigli damiju na mjestu gdje je umro i pokopan. I Poslanik je redovito posjeivao grobove muenika palih na
Uhudu. Mada u prvo vrijeme nema osobite sklonosti da se
obiljeavaju grobovi, ipak se ta tenja manje snano oituje
kod Ibn Ishaka, koji je umro oko 768. god., nego kod al-Vakidija, koji je umro 823. god.
U 3. st. po Hidri dovrene zbirke hadisa sadre rasprave
o tome da li se grobovi smiju koristiti kao obredna mjesta i,
u vezi s tim, da li se pored njih smiju dizati damije. Hadisi
su temeljito protiv toga, to je, sigurno, bilo u Poslanikovom duhu. Tako: "Sala t na grobitima (fl al-maqdbir) je
mahruh; ne sjedi pri grobovima i ne moli se kod njih.
Rasprava u Hadisu drala se, prije svega, toga da su grobna
svetita odbojan idovsko-kranski obiaj. Premda je to
gledanje na grobne damije uvijek ostalo ivo u manjim
krugovima, ipak je prevladao obiaj da se pri grobovima
grade damije. Tumai Hadisa, kao npr. an-Navavi i al-Askalani objanjavaju to tako da je zabranjeno samo pretjerano velianje (ta'?lm) mrtvih, zbog ega se grobovi ne
smiju koristiti kao kibla; inae smije se boraviti u damiji u
blizini groba nekog pobonog ovjeka.
Oznaka grobne damije esto je qubba, rije koja se
koristila za ator, ali, kasnije, i kupolu, koja je obino
natkrivala grobove, te je tako openito postala oznaka za
svetite neke svete osobe. I maqdm oznaava malo damijsko
molitveno mjesto (xkapelu) kod groba neke svete osobe.
Obia. j da se kube koristi za obiljeavanje.. groba svete osobe
bio je vrsto ukorijenjen na bizantskom podruju. Ali
-.-~-------
140
---.J
Damija
jedne, te grob, prije svega u Medini, s druge strane. Posjetitelj je traio baraku dijelom doticajem groba ili reetke koja
ga okruuje, a dijelom molitvom u njegovoj blizini. Inae, u
damijama esto su postojala posebna sveta mjesta. U Kubi i
Medini bijahu blagoslovljena mjesta, gdje je Poslanik obia
vao stati. U drugim damijama traila su se osobita mjesta
tamo, gdje je neka sveta osoba sjedila ili gdje se dogodila
izvanredna stvar, kao u Amrovoj damiji i azharskoj damiji
ili u damiji u Jeruzalemu. Poboni posjetitelj inio je tauxif
izmeu takvih mjesta.
Poveanje svetosti imalo je za posljedicu da nije svatko
mogao posjetiti damiju, kako je to bilo u Poslanikovo doba.
Jo u prvom umajadskom dobu krani su se mogli slobodno
kretati po damiji. Muavija je sjedio sa svojim kranskim
lijenikom u damiji u Damasku. Po Ahmedu ibn Hanbalu,
ljudi Knjige i njihovi slubenici, ali ne i neznaboci, mogli
su posjeivati medinsku damiju. Kasnije im je to bilo zabranjeno, to se nastojalo vezati za Omara. Strogi moralist kao
to je Ibn al-Had nalazio je nedolinim da se redovnicima,
koji su pleli hasure za damije, dozvoljava da u njih ulaze.
Prilike nisu bile uvijek iste. U Hebronu su idovi i krani
imali pristup Ibrahimovom (Abraham) svetitu uz naknadu,
sve dok Bejbars to nije zabranio god. 1265.
141
Damija
142
Damija
143
Damija
ploama.
Zatvorene prostorije nisu, najprije, postojale u trijemovima. Promjena je u tom pogledu dola s uvoenjem maqsure; to je odio (pregrada) koji se izgradio u blizini mihraba
za vladara. Predaja se slae da je maqsura uvedena da bi se
sprijeili napadi na vladare. Po jednima je to prvi napravio
Osman, a po drugima namjesnik Medine Mervan ibn Abdelhakam nakon atentata nekog Jemenca god. 664., i to od
tesanog kamena i s prozorom; neki navode i Muaviju kao
zaetnika. No, u svakom sluaju, ona se koristi poetkom
umajadskog doba. Onda su i namjesnici poeli graditi po
pokrajinama. AI-Mahdi ih je, opet, prvi dao god. 777. zabraniti po pokrajinama, a al-Memun htio je ak maknuti sve te
odjeljke iz mesdid-damija, jer je njihovo postojanje od
Muavije uvedena suna. To se nije dogodilo, nego su se,
obrnuto, maksure jo vie proirile. U Kairu se, npr., u
damiji al-Asker sagradila maksura, a u damiji Ibn Tuluna je
postavljena uz mihrab, te joj se moglo doi iz upravljaeva
doma. Maksura je ila uz velike damije. Premda je ona
uvedena za izdvajanja vladara, to su strogi vjernici osuivali
kao neto neislamsko , ona je, postupno, sluila i za druge
svrhe. Ibn Dubeir spominje tri u umajadskoj damiji: staru,
istonu, za Muaviju i ostale vladare, zatim u sredini damije,
gdje se nalazio minber, te zapadnu, gdje su hane fiti obavljali
nastavu i molitvu. Osim toga je postojala i mala, sa drvenim
reetkama ograena prostorija, koja se dijelom zvala maksura,
a dijelom zavija. Openito je bilo mnogo zavija povezanih uz
damije, koje su koristili oni koji su izuavali znanosti. Dok
su prvotno svi oni bili zajedno, postupno su se poele graditi
posebne prostorije za pojedine kategorije (qurra', pravnike,
itd.). Ili bi se u glavnom prostoru zatvarale male prostorije,
ili bi se gradile nove prostorije u sporednim zgradama. U
144
Damija
Suprotno mihrabu, minbar (minber) je uveden ve u Poslanikovo doba. Rije, esto izgovarana kao mimbar, pripada
korijenu n-b-r, visok, te bi se moglo iz arapskog izvui
znaenje uzvienje; nije, meutim, iskljueno da je rije o
posueni ci iz etiopskog jezika. Primjena rijei na govornicu s
koje se dri vjersko izlaganje, tj. predikaonicu, povezano je s
historijatom same predikaonice.
Kada je hatib kod Arapa govorio, inio je to, obino,
stojei, dok je esto - zemlju udarao lukom i kopljem; ili je
sjedio na svojoj jahaoj ivotinji, kao, npr. Kus ibn Saida.
Oboje je inio i Poslanik. Na Arafi (Arefatu) je sjedio, tokom
svoje hutbe, na devi, a inae je, kada se obraao zajednici,
inio to, u prvo vrijeme, stojei; ljudi su sjedili tada oko njega
na zemlji. U medinskoj damiji je imao odreeno mjesto,
odakle potjeu vijesti o uvoenju minbera. Ponekad, kae se,
stajao je uz drvo ili palmu, a po pravilu uz neko palmino
stablo, a ponekad i uz stubove.
O tome kako je minber uveden, postoji vei broj izvjetaja.
Izraen je, kae se, od tarfskog drveta ili tamariska (koji raste
blizu Medine); graditelj je bio neki Bizantinac ili Kopt, a
zvao se Bakum ili Bakul, no navode se i mnoga druga imena.
Bio je zidar, ali i rob jedne medinske ili doseljenike ene.
Poticaj se pripisuje Poslaniku, a i drugima. Pretpostavka je
da je najprije napravljen za hutbu; navodi se i kao cilj, da bi
Poslanika mogao sluati veliki skup. Ali su zanimljive i dvije
predaje: jedna, kod Ibn al-Asira po kojoj su drugovi molili
Muhammeda da se uspne na uzvieno mjesto, jer e doi
mnoge deputacije (wufud), a druga izvjetava da se Poslanik,
kada ga je posjetio neki ovjek po imenu Temim, ispeo i sjeo
na posebno sjedalo, kursl (urs) i s njim tako razgovarao. Tu
se oito radi o poasnom mjestu, na kojem vladar sjedi, te je
to u skladu sa karakterom minbera. Dok se povieno mjesto
kod sjevernih Semita openito koristilo, Arapi su obino
sjedili na zemlji, eventualno oslonjeni na sedlo. Uzvieno
mjesto bilo je poseban znak za vladara ili, to dolazi na isto,
za suca. Kae se da je Rabia ibn Muhain bio prvi koji je kao
sudac sjedio na minbaru ili sanru. Tako je al-Hadad, kada
je s ljudima razgovarao, sjedio na pripadajuem mu sjedalu, a
kada je svoje neprijatelje sasluavao i osuivao, postavljao mu
se sanf.
Poslanikov minber se zbog svoga materijala esto zvao
145
Damija
~wad (xdrvo),
.~I
146
trei
Damija
Obiaj, I
Damija
. . _ - -
. ' - - - '
'-----------
148
Damija
CIma.
Openito je damija, a posebice minber, mjesto gdje se
slubeno objavljivalo, tako prirodno ve za Poslanika.
Krvava Osmanova koulja bila je objeena na minber; tu su se
itale halifine obznane; al-Valid je na minberu objavio smrt
dvojice istaknutih namjesnika; ishod bitaka se saopavao u
hutbama. I u doba Fatimida i u doba Abasida, nalozi i objave,
odluke o porezu i dr. obznanjivao je vladar u glavnoj damiji,
a jednako su se tako na minberu itala postavljenja slubenika.
Kada se poloaj halife kasnije promijenio, zadrala se tradicija utoliko, to je on pri posebnim prilikama, prije svega pri
svetkovinama, drao hutbu u glavnoj damiji; iznimno je stari
obiaj slijedio, primjerice, revni abasidski halifa al-Muhtedi
(869) i drao hutbu svakog petka. Mada je damija u kasnijoj
povijesti izgubila svoje staro politiko znaenje, ipak ona
nikada nije sasvim prestala imati karakter sastajalita za javne
poslove.
to se tie uprave, ona je vrlo rano iz damije prenesena na
posebni divan ili medlis, a ugovaranje i pregovaranje zbivalo
se obino u qasr al-imari. Ali kada je za kakvu financijsku
transakciju bio potreban javni skup, koristilo se takoer
damijom, to je posebno bio sluaj u Egiptu. Tu je financijski upravitelj zasjedao u Amrovoj damiji i prodavao zakupe
dravnih dobara s jednim izvikivaem i nekim svojim pomo
nicima. Kasnije se divan prenio u Tulunovu damiju. Pod
Fatimidima je vezir [akub ibn Kilis koristio najprije dar al-imaru tulunidske damije, kasnije vlastitu palau, a potom
halifin qasr. Pria se da se i pri mjerenju Nila, im bi se
primijetio poetak njegovog rasta, odmah ilo u glavnu damiju i tu se objavljivao rezultat.
Povezanost s upravom izraavala se i u tome da se financijska blagajna, bayt al-mal, uvala u damiji. U Kufi su se
buyut al-amuuil nalazile, svakako tokom prvog vremena, u
dar al-imari; a iz Basre su god. 658-659., tokom borbi,
sklonjene, skupa sa minberom, u damiju al-Hudan. U
Palestini je svaki grad imao damijsku ureenost slinu onoj
149
Damija
150
Damija
putovao u 8. st. po Hidri, kada su cvjetale medrese, prisustvovao je predavanjima o Hadisu, kako u damiji uirazu,
tako i u Mansurovoj damiji u Bagdadu. U Damasku god.
1185. bilo je vie prostorija u damiji Umajada koje su se
koristile za izuavanja; tu su bile i halke za afiitske i
malikitske studente, koji su dobijali znatne stipendije (igra',
ma'lum). U Egiptu je u doba al-Makrizija (9. st.) bilo 8
prostorija u Amrovoj damiji za izuavanje fikha, a prije
1348. god. djelovalo je u njoj vie od 40 halhi (kruoka). U
Tulunovoj damiji se izuavao fikh prema sve etiri pravne
kole, kao i druga podruja znanosti. U al-Azharu su u 7. st.
po Hidri, a i kasnije, nakon potresa, bile ureene mnoge
studijske prostorije s plaenim uiteljima; a takoer i u
Hakimovoj damiji.
Kada bi se u damiji uredila neka prostorija za studije, ta
se ustanova esto nazivala medresom. Tako se u damiji
Umajada nalazilo est damaanskih medresa; u Amrovoj
damiji je al-Hakim uredio malikitsku medresu, a Ibn Dukmak spominje osam zavija u njoj. Nadalje su se medrese
dizale tik uz velike damije, kao to je sluaj u Meki,
Damasku, Niapuru i Kairu, gdje su medrese at-Tajbarsija i
al-Akbugavija tako srasle sa azharskom damijom, da su
imali zajednike zidove i prozore, to je posebnom fetvom
dozvoljeno; kasnije su one potpuno ukljuene u tu damiju.
islamske zajednice,
imao je damije pod svojom zatitom; jednako je bilo sa
sultanom, upravljaem pokrajine ili drugima koji su zastupali
halifu. No uprava damijom nije se mogla dugo obavljati
preko obinih dravnih ustanova. S obzirom na sam nain
svoga utemeljivanja, damija je postala neto posebno, te je
izmicala obinim dravnim ili privatnim ciljevima. Njezina
specifina vezanost za vjeru dala je kadiji poseban utjecaj, a
djelovala je jo uvijek i volja oporuitelja. Tako su se u upravi
damijom stekla sva tri momenta.
Damija je, obino, bila pod jednim na?lr-Om ili wali-iom, koji je vodio brigu o njezinim stvarima. Utemeljitelj je
esto bio nazir ili je birao nekog drugog, a nakon njegove
smrti upravljali su njegovi potomci ili onaj kojeg je on u
vakufskoj povelji naznaio. Prva mogunost je bila, svakako,
pravilo u starije doba i to je vailo ak u odnosu na glavne
damije, jer Nasiri-i Husrev navodi da je al-Hakim platio
potomcima Ibn Tuluna za damiju 30.000 dinara, a za minaret 5.000, a jednako i Amrovim potomcima za damiju
100.000 dinara. O jednom jeruzalemskom upravitelju damije, mutawalli (mutevelija), saznaje se iz god. 988. Kod
zakladnih damija i medresa iz doba Mameluka esto se
izriito naznailo da uprava pripada potomcima utemeljitelja;
tako je kod damije, koju je utemeljio Bejbars, damije
Maks, Sahibije itd. Ponekad je neki emir ili inovnik bio
upravitelj, kao npr. u damiji al-Muajed, at-Tajbersiji, al-Azharu ili Tulunovoj damiji; no jo je ee to bio kadija.
Tako su za Bejbarsovu damiju potomci traili da upravu
preuzme hanefitski kadija; u al-Akbugaviji postavljen je afiitski, ali uz iskljuenje njegovih potomaka. U damiji Umajada, za mamelukog doba, poslove je vodio, po pravilu,
afiitski glavni kadija. Bilo je i sluajeva, kada su potomci
utemeljitelja uzaludno postavljali zahtjeve da upravljaju. To
je bilo povezano s rastuim znaenjem kadija. U medresi je
esto upravitelj bio istodobno glavni uitelj.
Upravljanje damijom.
Najstarije damije podignute su od voa zajednice, te su u
prvotnim damijama sve poslove obavljali njezini lanovi.
Kasnije su ih gradili i plaali, po pravilu, pojedini vladari,
emiri, visoki slubenici i druge bogate osobe. Gradnja tulunidske damije kotala je 120.000, a al-Muajadove 110.000
dinara. Za djelovanje damije staralo se putem dobara koja su
oporuno ostavljena kao zaklada. Tako se uje, ve u 3. st. po
Hidri, za iznajmljene kue koje su pripadale damijama, a
Ibn Tulun je za svoju damiju i bolnicu uvakufio brojne
graevine i drugo. Zemljini posjedi, prema al-Makriziju
nisu davani u vakuf, prije nego to je Muhamed Abu Bekr al-Madarai oporuno ostavio Birkat al-Habe i Sujut kao
zakladu (otprilike 912. god.); ali su to Fatimidi kasnije
anulirali. Al-Hakim je dao velike vakufe ne samo za vlastitu,
nego i za ve postojee damije, a sastojali su se iz kua,
skladita, mlinova, itd.; i kupatila su se ostavljala za damije
u doba Fatimida. Saladin je ponovo uvakufio zemlju za svoju
medresu, a i za druge postojee. I u doba Mameluka zemlja
se davala u vakuf, a ovaj je mogao biti sasvim daleko; tako su
egipatske damije imale esto zaklade u Siriji. Znalo se to
odnositi ne samo na damije, nego i na nove prostorije s
uilitem, recimo, minber, plau za uioca Kur'ana, uitelja
itd. esto se posebno davalo za plau imama i mujezina, za
polaznika, za knjige, za jelo, itd. Zaklade i njihovo korienje
bili su tano propisani u zakladnoj ispravi, a ona je potvrena
u sudu pred kadijom i svjedocima. Osim toga, isprava je
esto bila uklesana u zid damije. Uz vakuf su se mogli vezati
neki uvjeti, kao da ene ne mogu dolaziti, da se ne moe
namjestiti Perzijanac, da je uitelj nesmjenjiv itd. Postojale
su i posebne sultanske darnije, koje su bile izravno pod
zatitom halife i njihove slubenike plaala je Riznica. Kao
to je dravna riznica bila smjetena u damijama, tako se u
njima uvalo i njihovo vlastito blago.
Nziru je prinadleila financijska i druga uprava damije. Ponekad se za njega odreivala plaa, ali su prihodi
damije esto znali otii u osobne svrhe. Financijsko pravo
raspolaganja bilo je, ipak, ogranieno sredinjom upravom
vakufa. Upravitelj se, eventualno, mogao starati i za nuno
poveavanje vakufa. On je postavljao osoblje i utvrivao
plae. Mogao se umijeati i u damijski red; emir Saudub,
azharski nazir, izbacio je 1415. god. otprilike 750 siromaha
iz damije, ali ga je zbog toga sultan bacio u zatvor. Inae su
naziroua prava bilo prilino iroka. Neki ruizir al-Azhara
odredio je god. 1382. da vlasnitvo nekog mugiiunra, koji je
umro bez batinika, dopadne drugim studentima. U Meki je
nazir al-Haram vodio veliku sveanost Poslanikovog mevluda, te je, tom prigodom, dijelio u damiji poasnu odjeu.
U al-Azharu, nakon otprilike 1688. god. nije vie imenovan
nazir, nego je jedan uenjak, zvan ay!J al-Azhar, postao
rektor i upravitelj damije. Sline su prilike i u Meki. Kadije
su, najee, vodili poslove pojedinanih damija, a slino je
bilo uskoro i s medresama. No njihov utjecaj se poveao i
time da su, kada vie nije bilo upravitelja po volji utemeljitelja, oni stupali na tu dunost. Tako se dogaalo da je kadija
mogao zauzimati vie dunosti i musti vakufe<<.
151
Damija
152
Damija
153
Debrail
~amiji,
prvom objavom duha i s krizom koja je popratila Muhammedovo prihvaanje misije, aneo nije oznaen nikakvim imenom ni naslovom; pripovijedanje je kratko, te sasvim
bezlino. itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara ... ; itaj,
plemenit je Gospodar tvoj ... . Prema predaji, ova se prva
objava zbila na brdu Hira u blizini Meke, kuda se Muhamrned bio povukao; glas je, navodi se, jo dodao: 0 Muhammede, ti si poslanik Boji a ja sam Debrail.
ini se da je, po pravilu, Muhammed uo duha, ali da ga
nije vidio. U LIII suri (1-18) ima redaka velike snage i
dubokog osjeaja iskrenosti, po kojima je jasno da ga je on,
zapravo, vidio samo u dvije prilike: . ui ga jedan ogromne
snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju
najviem, zatim se pribliio, pa nadnio - blizu koliko dva
luka i blie - i objavio robu njegovu ono to je objavio ... ;
On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-rnunteha ... kad je
Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo ... . Podrobnost opisa
ne ostavlja sumnju u iskrenost.
Legenda o arhanelu Debrailu jako je proirena meu
muslimanima; to postaje oevidno ako samo pogledamo djela
puna legendi kao to su Muhiasar al-'aga'ib ili prvi svezak
Tabarijevih perzijskih Kronika. Gotovo da i nema poslanika
kojem ovaj nebeski glasnik nije donio pomo ili objavu.
Debrail je tjeio Adema nakon Pada, te mu otkrio dvadeset i
jedan list; pouio ga je kako da uzgaja penicu, obrauje
eljezo, te ga nauio slovima abecede; poveo ga je u Meku i
pouio ga hodoasnikom obredu. On je pokazao Nuhu
(Noju) kako da sagradi lau; spasio je Ibrahima (Abrahama)
iz ognja, a imao je i kasnije mnoge veze s ovim poslanikom.
Musi (Mojsiju) je pomogao da se bori protiv egipatskih
vraeva; prilikom izlaska iz Egipta pojavio se on na konju
bijelih nogu, kako bi ponukao Egipane da uu u Crveno
more koje e ih progutati. Ukazao se Samudu (Samuelu) i
Davudu (Davidu) i pouio ih kako e napraviti oklope;
utjeio je ovog posljednjeg i donio mu listove sa deset zagonetki koje je Sulejman (Solomon) rijeio.
DZ
DZ
154
I
I
Demaa
DZ
EMAA (a. gama'a), demat, skup, sabor. U vjerskom islamskom govoru znai skup viernika, gama'at al-mu'minin. U tom smislu, gama' je gotovo isto to i
umma, pa ipak ih treba razlikovati.
Rije umma je kur'anska, a znai narod, ljudi; zadobila
je svoj vjerski smisao osobito u medinskom razdoblju i
postala Poslanikov narod. S druge strane, ako se korijen
gm' esto koristi, sama rije gama'a ne spada u rjenik
Knjige. Upotreba te rijei uobiajena je u Suni. Razlika
meu ova dva pojma mogla se odrediti tako da je umma
pravno-vjerska zajednica konstituirana u narod, a gama'a je
zajednica vjernika koji su sjedinjeni zajednikom vjerom.
Bitno je naznaiti da iz osnove vjerskog proizlazi tehniki
smisao rijei demaa. Ta zajednica vjernika ujedinjena je
vjerom. Ona se, naime, stavlja nasuprot onima koji postaju
i koji uvode novine. Ona se podudara s veinom muslimana, koja se suprotstavlja sektama koje se odvajaju ili,
kako kae al-Fudail: Boja ruka je na Zajednici (demaa).
Bog ne gleda ljude to unose novine.
Najuobiajeniji izraz, u kojem se saima smisao, osnovan
na vjerskom uenju, je ahi as-sunna wa 'l-gama', ljudi
Predaje i Zajednice. U stvari, opseg demae vezan je za
prihvaeni pojam igmii', Hanbaliti su posebno drali do
demae koja je dem aa prvih muslimana, i samo njih; za njih i
idma vrijedi samo ako je sporazum Drugova. Ali ako je
demaa ova prvotna zajednica, muslimani su obavezni, kroz
stoljea, slijediti je i prema njoj se uskladiti, sve do Zadnjeg
asa. U drugim kolama nije tako. Na primjer (afiitska
kola), u mjeri u kojoj se idma shvaa kao suglasje znalaca
koji ive u danom dobu, te postaje etvrto vrelo islamskog
prava, al-demaa gubi svoje povijesno vezivanje za prva doba
Islama. I at-Tabari je bio protiv tog ueg smisla demae, te ju
je proirio do posluha Zajednice vladaru koji je izabran, tj.
zakonitom imamu. U 'ilm al-kaldmu se umma, a ne gama'a,
koristi u znaenju Zajednice. Mada demaa nije nikada
nestala iz tehnikog islamskog rjenika, ipak se pokazuje
tendencija da odstupa pred pojmom ume. Islamski reformisti,
koji su naveliko bili pod utjecajem han bali tske misli, slijedili
su ipak, at-Tabarijevo proirenje i poistovjetili demau s
ljudima koji vezuju i razvezuju (tj. odluuju) li svakom
dobu. Za njega je dem aa ukupnost onih koji predstavljaju
autoritet i koje treba slijediti kada su suglasni (idma). Za
salafijske reformiste se moe, dakle, rei da su ljudi, koji ine
gama'o, muslimani koji jame vjeru i istinu, u potpunom
kontinuitetu s vjerom Starih (salaj). Oni odreuju vrhovnog
imama kojem se zariu na odanost u ime svih, te koji, time,
postaje vo sve ume. Demaa ima svoje puno znaenje samo
povezana s imamom.
DZ
155
Denabe
tvac,
ENABE (a. ganba), stanje tzv. vee obredne neiprouzrokovane spolnim odnosom. Osoba, koja
se nalazi u tom stanju, naziva se gunub i moe opet stei svoju
obrednu istou samo onim to se zove veliko obredno pranje
(gusl) ili tayammumom. S druge strane, zakon propisuje, za
muslimana u stanju manje neistoe, manje ritualno pranje
(toudii"). Razlika je utemeljena na terminima iz Kur'ana (V,
6). Dunub ne moe valjano izvriti salat; on ne moe
takoer vriti ni tauxif oko Kabe, ui u damiju (izuzev u
sluaju nude) i dotai primjerak Kur' ana ili recitirati njegove
stavke; ovi posljednji propisi zasnovani su na tradicionalnom
tumaenju Kur'ana, LVI, 77-79. Denabe se takoer zove
vci hada; (hadas) nasuprot manje ritualne neistoe.
DZ
stoe,
DZ
156
Devher
Preporua se da se nakon pogreba pogosti za duu
(waZlma), ali ne na sam dan pokopa; tom se prilikom ue
(recitiraju) izvaci iz Kur'ana, to se pripisuje umrlom u
zaslugu.
DZ
DZ
157
Dezira
univerzalni karakter sveg pojedinanog i ona je uzrok koji
diferencira to pojedinano bie od drugih pojedinanih bia
njegovog roda po njegovim vrstama; npr., svaki pojedinani ovjek je jedan ovjek, te injenica da je on ovjek njegova bit ga razlikuje od drugih ivih bia i ona je uzrok
- formalni uzrok prema Aristotelu i njegovoj koli - zbog
kojeg je on ovjek. Mada te biti, po Aristotelu, ne postoje
nikada same po sebi, jer jedino pojedinana bia postoje,
on ih smatra kao da imaju realnost koja je via od realnosti
prolaznih stvari, jer su to uzroci, a uzrok, po njemu, je vii
od svoje posljedice - one su vjene i zasluuju, dakle, jo
vie naziv supstancije nego pojedinane stvari. Ali kako se
te biti, nepostojee same po sebi nego vjene, mogu smatrati formalnim uzrocima prolaznih stvari? Upravo su tu
islamski filozofi skloni novoplatonizmu otili dalje od Aristotela; po njima, temeljni i vjeni izvor tih biti poiva u
Bojem duhu ili u njihovoj misli pomou Boga, to jest
Bojoj misli koja je posljednji i konani formalni uzrok
svega. Meutim, apsolutno jedinstvo Boga nije narueno
Njegovom milju, te biti su sadrane u spoznaji o Bogu i u
Bogu; mislilac, misao i predmet miljenja su jedno.
Ima, osim toga, druga taka u kojoj su islamski aristotelovci otili dalje od svog uitelja. Jedna od karakteristika
Aristotelovog sustava je da se realnost promatra tako kao
da posjeduje stupnjeve ili, njegovim rijeima, da je bitak
definiran po analogiji. Najprije je sublunarni svijet prolaznih stvari; zatim, s onu stranu njega, vjeni nebeski svijet
nepokvarljivog, gdje postoji ta tajnovita supstancija, aktivni
um o nous poietik6s, al-'aql al-Ja"al, ne stvoren i besmrtan,
nematerijalna forma, koja, u kombinaciji sa pasivnim razumom, pokree misli u ljudskim biima; jo vie su umovi,
iste forme ili nematerijalne supstancije, koje su pokretai
nebeske sfere i na vrhu je Bog, Najvia zbilja, supstancija
u najistinitijem smislu. Meutim, za Aristotela, Bog je
samo vjeni pokreta vjenog svemira, On nije njegov tvorac, a pokretai nebeskih sfera ne ovise o Njemu u svojoj
prirodi ili postojanju. Ali za islamske filozofe, pod utjecajem novoplatonske teorije emanacije, Bog je vjeni stvoritelj, konstanta svijeta, koji postoji i koji je vjean s Njim.
Po njima, mnotvo svijeta proizlazi iz jednoe Boga vje
nom i izvan vremenskom emanacijom silaznog lanca posrednika, umova i dua, nematerijalnih supstancija koje pokreu nebeske sfere, a posljednji od tih umova je aktivni um,
dator formarum, uxihib as-suuiar, koji, po Ibn Sini (Avicenni), kada su materije sklone da ih prime, ovima daju
njihove forme. Sve te supstancije, biti ili nematerijalne
forme, imaju razliiti stupanj realnosti, a njihova realnost
raste s njihovom blizinom Bogu, koji je postojei, supstancija, um i uzrok, ako se te rijei uzmu u viem smislu od
onog kojeg ovi izrazi imaju u svim drugim biima, jer je
prava bit Boga sadrana u Njegovom postojanju koje je
nuno po sebi i zadrano iskljuivo za Njega, a supstancija
Boga je jedina supstancija uistinu neovisna, o kojoj ovise
sve druge supstancije.
Cijela teorija moe se uveliko raspravljati i al-Gazali je, u
svome djelu Tahafut al-Faliisifa, uoio njezinu temeljnu
slabost. Ako mnotvo u svijetu proizlazi iz posrednika,
onda moraju postojati prvi uzroci, od strane Boga; ako to
mnotvo potjee od samog Boga, onda su posrednici
DZ
158
Dezira
IZVOrIma koji formiraju Nehr Sarsar (Tartar) koji se gubi
Ona je bila pozornica otpora Abdalaha ibn Alija, ujaka alu pustinji.
-Mansura; kasnije je, pod al-Memunom, pobuna Nasra ibn
Dezira granii na zapadu sa Sirijom, na sjeverozapadu sa
ebasa (abat) obuhvatila Deziru i bila jedva svladana od
podrujem mezopotarnijskih klanaca (Iugur), na sjeveru i
Abdalaha ibn Tahira, upravljaa Sirije i Dezire, god. 824.
sjeveroistoku Armenijom i na istoku Azerbejdanom i jugu
Pod al-Mutasimom, teko je uguena jedna kurdska pobuna
Irakom koji poinje na liniji Anbar-Takrit. Sastoji se od tri
sjeverno od Mosula. U Deziri su se ponovo dizale hariditsektora (kura), Dijar Rabija (Rabi'a) na istoku, Dijar Mudar
ske bune, posebno u poetku vladavine al-Mahdija. U doba
(MUlJ,ar) na zapadu, Dijar Bekir na sjeveru, nazvani tako po
Harun ar-Raida, dogodila se pobuna taglabitskog haridita
imenima plemena koja su ih nastanjivala u predislamskom i
al-Valida ibn Tarifa. Ti su haridijski pokreti bili estoki u
na poetku islamskog perioda. Ali u Deziri su u antiko
drugoj polovici 9. stoljea, sa Musavirom, a zatim Harunom
doba bili i Arapi, iji se jedan od krajeva, Nisibis (Nasibin),
a-arijem. Halifa al-Mutadid uguio je te pobune.
zvao po Perzijancima Arvastn, a po Armencima Beth AraU abasidskoj eposi, Mosul je bio katkad odvojen od uprave
baya. Osim Arapa, Dezira je obuhvaala znaajne aramejske
Dezire. Provincija je ponekad bila obuhvaena u iru cieelemente, posebno u Tur Abdinu, a brojni lokaliteti nose
linu. esto je bila spojena sa graninom Armenijom, a katkad
aramejska imena, te Kurde na podruju Mosula i Armenije
samo sa Dijar Bekirom. Meu znaajnim upravljaima Desjeverno od gornjeg toka Tigrisa.
zire, navodi se Tahir ibn al-Husein, zatim njegov sin Abdalah
Dezira ima veliko historijsko znaenje kao prolaz izmeu
ibn Tahir u doba al-Memuna. U drugom dijelu 9. stoljea,
Iraka i Anadolije (preko nje prelazi bagdadska eljeznica),
Dezira je izbjegla neko vrijeme centralnoj vlasti i ovisila je o
Iraka i Sirije velikim krunim lukom zvanim Plodni polumjeTulunidima iz Egipta, na elu sa Ishakom ibn Kundadisec, izmeu armensko-iranskih oblasti i Sirije s jedne strane,
kom, zatim Muhamedom ibn Abi as-Sadom, a onda sinom
te Iraka s druge strane. Ona obuhvaa brojna trgovita i
Ishakovim. Ali ju je halifa al-Mutadid povratio poetkom
gradove na tokovima dviju rijeka, na njihovim pritokama, u
892. god.
Tur Abdinu i du ceste Mosul-Raka. U rimsko-bizantsko
Dezira je domovina hamdanijske obitelji, koja je, nakon
doba, bila je podijeljena izmeu Perzije i Rima-Bizanta. U
razliitih zapleta (predak Hamdan i sam je bio haridit),
vrijeme arapskog osvajanja, Bizant je zauzimao kraj koji se
proirila svoju mo na cijelu provinciju podijeljenu izmeu
prostirao od Ras Ajna do Eufrata i Tur Abdina, a Perzija je
dva hamdanidska emirata, Mosula i Haleba (Alepa), koji su,
zauzimala podruje od Nisibe do Tigrisa i dolinu juno od
premda priznavajui nominalni autoritet halife, bili skoro
Tur Abdina. Granica je prolazila izmeu Nisibe i Dare,
samostalni. Ona je zatim dola pod dominaciju Buvejhida iz
preko utvrde Sarda. Nakon osvajanja Sirije, bizantski vojni
Bagdada, nakon osvajanja od strane Adud ad-daule 977. god.
odredi bili su izolirani, ne mogavi biti u vezi sa carstvom,
Zatim je, kasnijim slabljenjem Buvejhida, bila podijeljena
kao ni sa Armenijom. Tako se Ijad ibn Ganm nije susreo ni sa
izmeu Mervanida na sjeveru (Dijar Bekir) i Ukajlida
kakvim otporom: zapadni dio bio je osvojen izmeu 639. i
(Mosul), iji je jedan od vladara, Kirva ibn Mukalad, l Gl l ,
641. god. a istoni dio god. 641. od strane trupa koje su dole
god., priznao fatimidsku vrhovnu vlast. Ove dvije dinastije
iz Iraka.
dokrajili su Selduci.
Dezira je u umajadskoj eposi bila pozornica borbi Sirijaca
Dezira je bila relativno bogata pokrajina, plodna, dobro
i irakih iita: Sulejman ibn Surad, podravan od Kajsita
natapana vodenim tokovima, ije stepe, bogate panjacima,
Zufera ibn al-Harisa, ubijen je 685. god. u bici kraj Ras Ajna
nisu bile bez zdenaca. Trokut, obuhvaen armenijskim lanprotiv namjesnika Ubejdalaha ibn Zijada; nakon pobjede alcem, Debel Abdelazizom i Debel Sindarom, bio je pro-Muhtara nad Sirijcima 686. god. na jednoj pritoci Zaba,
strano agrikulturno podruje, a znaajne poljoprivredne zone
pobjednici su zauzeli Nisibu, Daru i Sindar. Abdelmelik
postojale su i du Beliha i Habura. Bili su uveni konji i ovce,
morao je najprije pokoriti Deziru, da bi mogao potom
itarice (Mosul je opskrbljivao branom Bagdad i Samaru), a
pobijediti Musaba ibn az-Zubeira u Deir al-Dasaliku u
plovei mlinovi Mosula i Beleda bili su slavni, ria (Nisiba),
Iraku 691. god. Upravo su se u Deziri odvijale bitke izmeu
maslinovo ulje (ar-Raka, Mardin), maslac, sir, eerna trska
Kaisita i Taglibita prije i nakon ovog datuma. Takoer su
(Sindar), ivad i sueno voe, suhe groice, kesteni
brojne hariditske pobune dolazile iz Dezire, u doba al(Nisiba), ueereno voe, med, suho meso, drveni ugalj,
-Hadada, a zatim pod vladavinom posljednjih Umajada,
pamuk (Haran i dolina Habura), itd. bili su, meu ostalim,
kada su se hariditi iz Dezire skoro domogli vlasti. I ba je u
poljoprivredni proizvodi Dezire, koje su poimenice nabroDeziri, u Haranu, posljednji Umajad, Mervan n, imao svoj
jali al-Mukadasi i Ibn Haukal. Meu proizvodima obrtnike
glavni grad.
radinosti spominju se: sapun, katran, eljezo, kablii, noevi,
Dezira je inila upravu pripojenu Siriji u doba kada je
strijele, lanci, remeni, vage, (Haran i Nisiba), tkanine od lana
Muavija bio namjesnik Sirije. Zatim je postala odvojena
i vune (Amid), valjarski ekii. Bila je aktivna i trgovina,
uprava, koja je obuhvaala tri kraja, a za koju su katkad bili
pospjeena plovidbom na Tigrisu i Eufratu. Dezirat Ibn
zadueni lanovi umajadske obitelji, kao Muhamed ibn MerOmer bila je luka za utovar robe koja je dolazila iz Armenije i
van ili Mesierna ibn Abdelmelik, koji su u isto vrijeme bili
grkih zemalja, a Balis za proizvode iz Sirije.
namjesnici susjedne Armenije. Mosul je bio po strani i tek je
Nije onda neobino to je vlast, ustanovljena u Bagdadu,
sa Mervanom n postao glavni grad Dezire.
uvijek teila sauvati Deziru pod svojom izravnom ili
Dezira se nije bez otpora predala Abasidima i ak su se u
posrednom rukom, to objanjava politiku al-Mutadida, kao i
Mosulu dogodile teke neprilike, gdje je najprije bio poslan : politiku centralne vlasti u Bagdadu u hamdanidsko doba.
Muhamed ibn Sul, zatim Jahja, brat prvog abasidskog halife._J_ Teko je stvoriti tanu predodbu o prihodima Dezire.
159
Dihad
Iznosi se mnogo razlikuju i, ako se usporede brojke koje daje
Kudama sa brojkama budeta iz 918-919. god. kod von
Kremera i sa ciframa poreza plaenog ili zahtijevanog od
hamdanidskog emira iz Mosula, konstatira se golemo smanjenje davanja. U Kudame, Dijar Mudar imao je dohodak od 6
milijuna dirhema (drahmi), Dijar Rabija - 9,635.000, Mosul
- 6,300.000. Ali 944. god. Hamdanid Nasir ad-daula prihvaa uplatiti za Dijar Rabiju i jedan dio Dijar Mudara
3,600.000 dirhema (drahmi); 948-949. g., Buvejhidi trae od
njega 8 milijuna dirhema (drahmi), ali poputaju za tri
milijuna, a izgleda da nije uplatio nikada vie od 2 milijuna.
ak ako se ovome dodaju davanja u naturi, to je dosta
mravo, ali nije bilo nevano za centralnu vlast.
Dl
Dl
160
Din
I
odakle je otiao u Siriju i Egipat kao zamjenike naib) kadije.
, U Egiptu vezao se uz Kerim ad-dina Halvetija i sam postao
halvetija. Potom je otiao u Brusu, gdje je bio naimenovan za
muderi sa u medresi Ferhadiji i naibom na sudu Stare Damije
(Cami-i Atik). Po predanju, upravo u to vrijeme, on je
vidio u snu ljude, koje je smatrao ispravnima, kako podnose
bure pakla, dok su u raju bili oni koje je smatrao grijenicima. Na to, pokorio se je ejhu Uftadeu. Izvori Tibyan i
Kulliyyiit navode godinu 1577. kao datum njegovog preobrata, a posljednji nudi drukiju verziju od historijske, po
kojoj je Hudai sluio Uftadeu oko tri godine, a zatim bio
poslan u svojstvu njegovog halife u Sivri-Hisar. Vraajui se
potom u Carigrad, Hudai se najprije smjestio u dvije prostorije koje su bile graene u kamenu pored mesdida Musalla u
amlidi, a zatim se odselio, da bi se nastanio najprije u
jednoj prostoriji pored damije Rum (Grk) Mehmed-pae, a kasnije u dananoj damiji Dilvetiji i tekiji koja je
bila sagraena izmeu 1589 i 1595. Izlagao je i pouavao
takoer i u drugim damijama, od kojih je glavna Fatihova
damija (Damija Osvajaa), gdje je, prema Peeviiu, bio
imenovan vjerskim predavaem na nagovor Sunulaha, kazi-askera Rumelije. Bio je to, kae Peevi, poetak njegove
slave. Uivao je naklonost i tovanje sultana Ahmeta I zahvaljujui, prema Silsilanami, predivnom tumaenju jednog sultanovog sna. Ova vladareva naklonost potkrijepljena je izvjetajima punim tovanja o Hudaiju koje nalazimo kod Peevije
i Naime. Naima izvjetava, na primjer, da su od njega traili
da okupa sultanovo mrtvo tijelo, ali se on ispriao opravdavajui se starou i stavio je to u dunost svom halifi, aban
Dedeu. Hudai je obavio tri puta hodoae. Umro je 1628.
god.
Naima ga opisuje kao rjeitog i vrlo ugodnog. Atai izvjetava da je bio pustio dugu kosu, obiaj kojeg su oponaali
njegovi sljedbenici. Hudai je napisao 18 djela na arapskom i
12 na turskom; ova se nalaze u BibI. Selim-age Uskudarskog
(za naslove izgubljenih djela, vid. Kulliyyt, 607 bilj.). Najvei dio njih su kratke rasprave, ukljuujui nedovren
komentar Kur'ana na arapskom pod naslovom Magalis. Njegovi tiskani Sabrani spisi, sadre jedan divan, kao i raspravu
na arapskom pod naslovom Risala fl tariqat al-Muhammadiyya, jednu Tanhatnamu na turskom i jednu raspravu u
stihovima na turskom, Necdtu'l-garik (Spas utopljenika).
Njegovo najznaajnije djelo, bez ikakve dvojbe, je Waqi'at ili
zbirka izreka (na arapskom) ejha Uftadea. Osim njegove
mistike zanimljivosti, on sadri brojne i znaajne historijske
podatke o ljudima i dogaajima tog doba. Mehmed Gulen-efendija, u svom izdanju Kulliyyata, datira brojne religiozne
pjesme, od kojih jedna obnavlja uspomenu na smrt Murata
III, dodajui da je veina njih bila uglazbljena, posebno od
strane samog Hudaija. Neke pjesme su u silabinom metru i
jako pod utjecajem Junusa Emrea. One pokazuju Hudaija
kao sunitskog ejha, asketu (zahid) u granicama erijata,
suprotstavljenog uznesenim sufijama, i, vie ili manje, slobodnim misliocima. On je ak uputio molbu sultanu protiv
Bedredina sina simavnijskog kadije i njegovih pristaa, meu
koje se izgleda neko vrijeme ubrajao.
Dilvetije imaju jedan ogranak u haimijama, koje je osnovao Haim Baba (umro 1773), dilvetijski ejh, koji je istodobno bio i melamija (polaui pravo ak na titulu Pola ili
DZ
161
Dism
'
I
I
ama,
pria
suprotno od
profesionalnih pisaca, dini igraju
vanu ulogu. To se vidi kroz svekoliku Hiljadu ijednu no, ali
naroito u grupi vjerskih novela od kojih je Vajl (Weil)
objavio dvije u svom prijevodu Noi, a to su druga verzija
Ribara Dudara: i Ali i Zahir od Damaska. Jo su blie
poimanju narodnih masa prie koje su usmeno sakupljali
Arten, Estrup, pita, time itd. U ovim, folklorni elementi
raznih rasa prevladavaju nad zajednikom muslimanskom
atmosferom. Duhovi, koji se u njima javljaju, prije su sieveroafriki, egipatski, sirijski, perzijski i turski, nego arapski ili
muslimanski. Pored ovih, postoje narodna vjerovanja i obiaji, ali oni su do sada nepotpuno sakupljeni. Preko ovih
ostvaruju se dodirne take sa slubenim islamskim pogledima. Tako, prema egipatskom narodnom vjerovanju, ov
jek, koji nasilno umre, postaje ifrit, te se nakon smrti
navraa na mjesto na kojem je ubijen, dok u Islamu pravnih
kola ovjek, koji umre u smrtnom grijehu, moe biti pretvoren u dinija u al-Barzahovom svijetu.
v
DZ ISM
i:
_..... _ - - - - - - -
162
_.
--
Dizja
nepromjenjive reprodukcije u nebeskim sferama i konstelacijama, ili pak sublunarna elementarna tijela sa njihovim kvalitetama, preobraajima i kombinacijama. To je prva stvar
koju treba uiniti razumljivom u mjeri u kojoj bi ona mogla
biti shvaena.
Najznaajnija razlikovanja za filozofsku fiziku te epohe su
ona koja su ustanovljena izmeu nebeskih tijela i zemaljskih
na koja ona utjeu. Ova posljednja sastavljena su od etiri
relativno jednostavna tijela (elementi, kod Aristotela apla
smata; arapski al-basa'it U jednom viem smislu, nebeska
tijela su jednostavnija; da bi ih se oznailo, esto se upotrebljava rije girm (mno. agram), koja je, inae, sinonim za gism,
Treba zabiljeiti o ovome predmetu da Aristotelova Teologija
podrazumijeva pod nazivom gurniyyun' filozofe koji, kao i
Pitagorini sljedbenici, ue da je ljudska dua sklad (i'tilaj,
utifaq, utihad) svog tijela. To je uenje posebno raireno
kod lijenika.
Razlikovanje, takoer od Aristotela, izmeu fizikog i
matematikog tijela (gism tabi'] i gism ta'lim: = gism al-handasa), bilo je takoer ope raireno. Geometri su vjerojatno dimenzije smatrali idealnim slikama izvuenim apstrakcijom iz brojnih kvaliteta prirodnih tijela kojima se bave
fiziari.
DZ
163
Duma
smatra se hvalevrijednim, te je zato i uobiajen jo jedan
salat od dva rekata koji se slui prije hutbe. Duma je valjana
ako je - prema afiitskoj koli - najmanje 40 muslimana
prisutno u damiji i to onih koji po zakonu imaju pravo
sudjelovati u tovanju Boga. Hanefiti i malikiti ne priznaju
broj 40 kao prihvatljiv, ve kau da se sluba mora drati
jedino u veim mjestima. Prema miljenju afiija i veine
drugih fakiha, protupravno je, nadalje, sluiti saldt petkom
u vie od jedne damije u istom mjestu, izuzevi u sluaju
nude, tj. kad je nemogue da se svi itelji sastanu u jednoj
zgradi.
Pretpostavlja se da je Muhammed svakog petka obiavao
voditi salat sa izlaganjem u dvoritu svoje kue u Medini, te
da je zapoinjao salatom, a zatim bi se obratio prisutnima.
Nakon Muhammedove smrti, Umajadi i njihovi guverneri,
sluei saldt petkom u muslimanskom vojnom logoru,
obino su se pojavljivali sa svim simbolima svoga ranga.
Pojedina su se plemena u logoru u to vrijeme sastajala u
vlastitom mesdidu, ali su ih Uma jadi nastojali sabrati u
zajedniku damiju. Iz toga razdoblja vjerojatno potjee
zabrana da se duma dri u vie od jedne damije u istom
gradu ili izvan gradskog skupa. Od halife ili njegovog pokrajinskog upravljaa voenje slube je postupno prelo u ruke
profesionalnog slubenika kulta.
UNEID (a. Abu-tl-Qasim ibn Muhammad ibn al-Gunayd al-Hazzaz al-Qawariri an-Nihawandi), slavni sufija, sinovac i uenik Sarija as-Sakatija, roen u Bagdadu,
uio pravo kod Abu Savra (Tawr), a druio se sa Harisom
al-Muhasibijem s kojim, pria se, da je prilikom etnji razglabao sva mogua pitanja misticizma; Muhasibi je davao
improvizirane odgovore, a zatim ih je zapisao u obliku
knjige. Umro je 910. godine. Uz Muhasibija, ubraja se u
najvee pravovjerne predstavnike trijeznog tipa sufizrna, a
naslovi koje su mu kasniji pisci pridali - sayyid at-ta'ifa
(Gospodar sekte), ta'us al-fuqard' (Paun dervia), ayb
al-maa'ili (ejh ejhova) - pokazuju koliko je bio tovan.
Fihrist spominje njegove poslanice Rasa'il, koje su dobrim
dijelom sauvane u unikatnom, iako fragmentarnom rukopisu. Ovo se djelo sastoji od pisama privatnim osobama, te
kratkih rasprava na mistike teme: neke od ovih posljednjih
imaju oblik komentara odlomaka Kur'ana. Stil mu je do te
mjere zamren da zna biti nejasan, a njegov utjecaj na
v
Halada sasvim je oevidan. U jednom od svojih pisama
UMA (a. gum'o, yawm al-gum'a), tj. dan opeg
spominje da je jedna ranija njegova pismena poruka otvorena
skupa, a to je petak, jer je vjerska obaveza muslimai proitana na putu: vjerojatno je to uinio neki fanatik, elei
na pohaati slubu Boju na ovaj dan u sedmici; sluba se
nai povod da napadne njegova vjerovanja; ovoj trajnoj opasodrava o podnevnom salatu (salat ae-zuhr). Salat petnosti treba pripisati namjernu precioznost, koja je obiljeje
kom zove se takoer duma. U jednom od sura otkrivenih u
stila svih mistika Duneidovog doba. Duneid ponavlja temu
Medini (LXII, 9) izriito je zapovijeeno: 0 vjernici, kad se
koju je on prvi razradio: budui da je Bog vrelo sviju stvari,
u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i poite da
one se, nakon to se raziu (tafriq), moraju ponovo vratiti da
molitvu obavite. Na osnovu ovog retka iz Kur'ana, pohaaive u Njemu (gam'): a to mistik postie u stanju iezavanja
nje dume smatra se obavezom za svakog mukog, slobodnog
(fanii'). O mistikom sjedinjenju on pie: [er u tom asu ti
i odraslog muslimana, u najmanju ruku ako se pravno smatra
e biti oslovljen, ti koji oslovljava; pitan o tvojim novoiteliom tog miesta (muqim). Izuzev toga, ovaj sveti dan u
stima, dok sam pita; s obiljem dobroinstva i razmjenom
toku sedmice ne smatra se danom odmora i zato se bitno
prisega; sa stalnim poveanjem vjere i neprestanim milorazlikuje od idovskog sabata ili kranske nedjelje.
stima (Rasa'il, fol. 3a-b). O vlastitom mistikom iskustvu
Sluba petkom sastoji se od salata od dva rekata (rak'a) u . kae: Ovo to ja govorim dolazi od trajnosti nesree i jada, iz
damiji, te od izlaganja koje dri hatib prije _sa_m_o_g_s_a_l_at_a_._A_I_i----"~cakoje je do dna potreseno i muen_~ stalnim poarima, od . i
DZ
DZ
164
Duz
DZ
----'
------_._-
165
Edeb
LEKSIKON
iSLAMA
II IIDEB
EDtEL
166
Egipat
meutim,
takoer
To miljenje,
ide u susret duboko ukorijenjenom
osjeaju da je datum smrti utvren. Sam Abu 'l-Hudajl je
ustvrdio da, da ovjek nije bio ubijen u tom trenutku, bio bi
mrtav na drugi nain. An-Nedar je tvrdio da, ma kakav bio
nain preminua, ovjek umire o svome roku; slijedili su ga
protivnici uenja o kadaru, ukljuujui tu i al-Aarija. Al-Kabi je nastojao izbjei pripisivanje Bogu odgovornosti za
zlo razlikovanjem smrti i ubojstva. Stara miljenja su vie
puta obnovili teolozi. Oni su takoer raspravljali, u vezi sa
edelom, pitanje, u kojoj ga mjeri Bog produava ili skrauje
kao nagradu za pokornost odnosno kaznu zbog neposluha.
Odgovor je proizlazio iz usklaivanja navedenih kur'anskih
stavaka.
F E N D IJ A (t. efendi). Poasna titula i poasno oslovljavanje u Osmanskom Carstvu, koje unazad najvjerojatnije
vodi preko vulgarno-grke varijante afendi, do klasinog
authentes, sa znaenjem gospodin, uenjak, Od 13-14. st.
dokazana, te do 16. st. upotrebljavana, bez odreene klasifikacione sheme, za nosioce razliitih asti, meu ostalim i za
sultana; titula se otada primjenjuje na nosioce religioznih i
graanskih asti (poloaja) s jedinstvenim znaenjem, kao to
je ast kadije naspram pripadnika vojnike klase (u Osmanskom Carstvu za vie financijske inovnike, a kasnije za
oslovljavanje hediva). Uprkos pokuaju da se u 19. st. jedinstveno zakonski regulira - pored prineva i sultanovih ena
pripadala je titula nosiocima religioznih asti muslimanskog i
nemuslimanskog porijekla, kao i civilnim i vojnim funkcionarima do nekog odreenog stupnja - ostala je njezina
upotreba kao poasna oznaka za ljude s izvjesnim stupnjem
religioznog obrazovanja - u arapskim zemljama za ljude s
evropskim obrazovanjem - sve do slubenog ukinua 1934.
god., premda se i dalje neformalno upotrebljava, pogotovo u
krilu islamskih zajednica.
EGIPAT
Od poetka islamske vladavine do vladavine hediva.
Ime Egipat potjee od grke rijei Aigyptos, od koje se
u islamsko doba sauvalo samo skraenje Qib; (Kopt) kao
ime stanovnitva zemlje. Sama zemlja zvala se arapski Mi$!'
(Misir), po starom semitskom korijenu, a iz toga je jezik
openja napravio Masr.
Osvajanje Egipta zapoelo je 639. god. Otada je Egipat bio
jedno od sredita politikog, kulturnog i vjerskog razvitka
Islama. A takoer je jedva drugdje Islam tako energino
doao u doticaj s modernom Evropom kao upravo tu. Novo
doba Egipta zapoinje s francuskim pohodom 1798. god. i s
Muhamedom Alijem. Prodor Evrope u zemlju Nila bio je za
ovu od beskrajno veeg znaenja nego pridolazak helenizrna.
S hedivima zapoinje potpuno novo doba, ono nasuprot,
moda, cijele duge povijesti Egipta, ali se islamsko razdoblje
sustiee u jedinstvo.
Najprije e se prikazati srednjovjekovno-islamski Egipat
(639-1798), a onda moderni Egipat.
Velika osvajanja u Siriji i Iraku pomjerila su glavni grad ,
Medinu na periferiju novog carstva. Ovo je stalno ugroavao
bizantski Egipat, tovie Medina se nalazila u opasnoj_b_l_iz_in_i_'_
II
167
A
je morao itom bogati Egipat biti poeljniji za
sredinju vladu u Medini, nego daleke zemlje Sirije i Iraka.
God 639. prelo se ve svugdje od politike upada na politiku
zauzimanja. A i same prilike u Egiptu pozivale su na to:
nakon bizantskog osvajanja pojaan je pritisak na zemlju, a
nesloga meu kranskim sektama neprevladiva. Stvari su
postale otrije nakon to je car Heraklije 631. god. postavio za
partijarha u zemlji kavkaskog biskupa Cira (Cyrus) [u arapskoj tradiciji je to Mukavkis].
Egipat je osvojio Amr ibn al-As, koji se ve u Siriji istakao
i koji se iznenada pojavio u decembru 639. god. na istonoj
granici Egipta, te mjesec dana kasnije otprilike s 3.000-4.000
vojnika osvojio Peluzij. Na konanu bitku se mogao odluiti
tek kada je pridolo pomonih trupa u jaini od 5.000 pod
vodstvom glasovitog Muhammedovog druga Zubeira. U bici
kod Heliopolisa (jul 640) pobijedio je Bizantince, a uslijedilo
je uzastopice zauzee jednog predgraa Babilona. Tvrava
grada jo se drala dulje vremena. Cir, koji se u njoj nalazio,
stupi, usprkos otporu u vlastitom taboru, u pregovore s
Amrom i napusti potom Egipat, da bi od cara zatraio da
potvrdi ugovor s Arapima. Car se razjari, Cir bude optuen
za izdaju i prognan. No uskoro iza toga car umre (641), a
tvrava Babilona se preda. Nakon toga uslijedi osvajanje
ostalih prostora Egipta, osim Aleksandrije koja se vrsto
drala. Cir, kojeg su iz Carigrada ponovo vratili u Egipat,
sklopio je konani ugovor o predaji Aleksandrije, te se stanovnitvo, koje se isprva bunilo, i preda (642). iteljima se,
uz odreeni danak, priznavala sigurnost osobe i svojine, kao i
sloboda vjeroispovijedi. Slijedee godine (642-643), Amr
poduzme pohod ka oblinjem Pentapolisu (Barka), te time se
okona osvajanje zemlje. Glavni grad postane ne Aleksandrija, nego postupno u grad izrasli tabor Babilona, pod
imenom Fustat. Jo jedno su Bizantinci pokuali promijeniti
stanje (645) upadom preko mora, povrativi Aleksandriju uz
pomo itelja, ali se tada vrati Amr, koji vie nije bio u
zemlji, te ih istjera, a Aleksandriju ponovo - i konano osvoji (646). Kako je u pitanju bila samo juna granica, jer su
druge bile prirodom osigurane, to se tamo uputi pohod pod
namjesnikom Abdalahom ibn Sadom. On jurne god. 651-652
protiv kranskog nubijskog carstva juno od Asuana, doe
do Dongole, te te godine zakljui ugovor s vladarom Nubije,
koji je ouvan.
Pod Umajadima je za Egipat bio posebno znaajan namjesnik Abdelaziz ibn Mervan, brat halife Abdelmelika, koji je iz
svoga boravita Heluana gotovo samostalno upravljao zemljom. On je upravi dao mjerodavna obiljeja za dugo vremena. Ostali namjesnici imaju vie znaenja za privrednu,
nego za politiku povijest. Egipat je bio, kada je pala dinastija, zadnje pribjeite nesretnog Mervana II, koji je tu
skonao.
Egipat
Arapski nisu nametali osvajai i gradski doseljenici - u stvari,
grko-arapska dvojezinost vlada jo poetkom 2. st. po Hidri - nego je njegov glavni imbenik bilo postupno naseljavanje arapskih nomada na seoska podruja. Drugaije od
Grka, koji su bili gradski itelji, Arapi nisu bili od poetka
ljudi gradova. Mekanei i Medinei, kao i sirijski Arapi, brzo
su se, dodue, prilagodili velegradskoj sredini, ali se ve za
njih moralo postarati za pasita, jer su oni htjeli imati svoja
seoska dobra, a od tih ljetovalita postajale su esto vrste
naseobine u pokrajini. A vrlo su malo bila nastanjena brojna
nomadska plemena koja su se u Egiptu, spontano ili smiljeno, naseljavala. Ona su se pomjerala na rubu obraivane
zemlje na objema stranama Nila lagano ka Jugu. Ti putujui
Arapi nisu, naravno, bili veliki nosioci kulture, nego su staru
kulturu doline Nila prisvojili, a samo je ostao arapski jezik.
Ali proces je bio uzajaman: nisu samo ti nomadi prisvojili
kulturu koja se ostvarila oko Nila, nego su i domorodni
Kopti bili arabizirani.
S ovim arabiziranjem, naravno, ponajvie ide ruku pod
ruku i islamiziranje. Arapi su, bez sumnje, oslobodili Kopte
estokog bizantskog pritiska, ali su ovi ne manje bili neprijateljski raspoloeni spram Islama. U doba osvajanja dvije
crkvene zajednice: [akobiti, tj. koptska crkva, i Malkiti, tj.
pravoslavna crkva koju slubeno zastupa Cir, bile su otro
jedna protiv druge. Kao i svugdje, Arapi su pomogli heterodoksni pravac i [akobiti bezuvjetno zavladaju i prisvoje veliki
broj malkitskih samostana i crkava, te su nastojali svoju bolju
poziciju iskoristiti da u svoju zajednicu privuku to je
mogue vie Malkita. Tako im je polo za rukom da Malkiti
plaaju dvostruki porez na glavu, to je mnoge potaklo da
postanu [akobiti, A onda je tu metodu kasnije iskoristio
Islam protiv obje zajednice. Budui da su najprije Kopti
doivjeli Arape kao oslobodioce od bizantskog jarma, proizalo je samo od sebe da je ve u prvim godinama dolo do
brojnih prijelaza na Islam, ali se openito u prvim desetljeima ne zamjeuje nita od nekih podvala radi prijelaza na
Islam. Arapska uprava imenuje, ak, redovito patrijarha te
jo Abdelaziz i drugi doputaju novogradnje crkava, to e
kasnije braniti praksa i zakon. Bilo je, dakako, i pojedinanih
ispada: tjeralo se krana sudjelovati na molitvi, gonilo se
redovnike, jer nisu privreivali, plaao se znatan danak, koji
se oprata ako se prijee na Islam, obina masa znala je loe
postupati sa kranima. Sve to pridonosi prilino brzom
islamiziranju Egipta, te ini da izgleda udnim da jo u 14. st.
dolazi do narodnih buna zbog mase kranskih inovnika na
divanima. Kroz cijelu povijest Egipta provlai se borba protiv kranskih inovnika. Jo krajem 1. islamskog stoljea
krani su na najviim poloajima civilne uprave. Upravni
aparat bio je tako sloen da je rukovanje njime bilo povlastica
stoljeima Kopta. ak na vezirskim mjestima susreu se jo u
doba Fatimida krani i idovi, koji su najvema formalno
ispovijedali Islam. Dotine dravne uprave veinom su titile
krane - ve iz fiskalnih razloga - iako se ponekad moralo
dati ustupke fanatikim osjeajima masa. Ponekad je i neki
vladar, kao Fatimid al-Hakim, osjeao kao narod. S druge
strane, kako se disciplina erijata sve vie nametala drutvu,
javljale su se odredbe o odjei, zabrana jahanja, gradnje novih
crkava itd., ali su se, ak i u doba velike razdraenosti, uvijek
provodile samo kratko vrijeme.
.~L-'
168
Egipat
moi.
odluivali.
169
Egipat
zadaa,
jue
170
Egipat
" - - - - - - - - -
171
Ehl-ul-bejt
aji nakon 1922. god. pokazali su da borba izmeu zahtjeva
za punom neovisnou i britanskog mijeanja u egipatske
poslove nikako nije popustila u estini i bila je prepreka
mirnom razvitku zemlje.
Dananji Egipat.
God. 1953. tajno udruenje revolucionarnih oficira, izraslo
na nacionalno-oslobodilakoj tradiciji Egipta, izvrilo je
dravni udar i ukinulo monarhiju, te proglasilo republiku.
Voena uglednim i opepopularnim Gamalom Abdel Naserom ('Abd an-Nsiri, mlada republika je provela odluno
program osamostaljenja zemlje u protuimperijalistikoj borbi, kojom je Zapad izgubio svoje ranije pozicije, to je dovelo
do zapadne konfrontacije, u koju se ukljuuje i Izrael, kao
glavni bastion zapadnog imperijalizma, a koji u tome vidi i
mogunost ostvarenja svoga nacionalistikog programa. To je
dovelo do rata u povodu nacionalizacije Sueca, te i kasnijih
sukoba.
Egipatska (u stvari, arapska) borba protiv zapadnog (i s
njim organski povezanog cionistikog) imperijalizma dovela
je do programa zbijanja arapskih (inae vrlo neslonih)
redova. U tom pravcu je Naser svojski radio, pa je, uskoro po
prvom ratnom sukobu, dolo do ujedinjenja Egipta i Sirije.
Ipak, Ujediniena arapska republika raspala se 1961.
godine. Usprkos tome, Egipat je ostao pri svome imenu kao
samooznaci sve do 1971. godine. Otada glasi slubeno ime
Arapska republika Egipat (Gumhuriyyat Misr al-'Arabiyya). S oko SO. mil. stanovnika, Egipat znatno premauje po
broju itelja ostale arapske drave. Demografska vanost,
sredinji poloaj i kulturno naslijee uinili su Egipat prirodnom vodeom silom arapskog svijeta pod Naserom.
Panislamsko zbijanje, obrnuto, Kairo je rijetko unaprei
vao, jer bi ono posebnu ulogu Egipta u arapskom svijetu
stavilo u pozadinu. Oko 90% Egipana su muslimani. Meu
kranskim manjinama, Kopti igraju glavnu ulogu, a grka i
armenska kolonija pripadaju raznim crkvama. Gotovo svi
muslimani su suniti. U gornjem Egiptu prevladava malikitski, a u donjem Egiptu afiitski obred (mezheb). Od osmanskog osvajanja brojna pravna graa oblikovala se po hanefitskom uenju (prije svega u obiteljskom i nasljednom pravu).
Rigorizam inae slabo zastupljenih hanbalita ponovo jaa
kod Muslimanske brae". I moderno graansko pravo
sadri u lako promijenjenom obliku islamsko-pravne elemente (prije svega u osobnom pravu). Po ustavu 1971. god.,
Egipat je Arapska republika sa demokratskim i socijalisti
kim sustavom, koji se temelji na savezu radnog naroda, a
izvodi se iz zavjetaja prolosti i duha Islama. Islam je
dravna vjera i jedno od glavnih vrela zakonodavstva. Sloboda vjere je zajamena, a izriito je zabranjena ateistika
propaganda. Od ukidanja erijatskih sudova i sudova
manjina 1955-1956. god., u cijeloj zemlji vai jedinstveno
kodificirano pravo. Utjecaj drave na religioznu upravu je
znatan: velikog muftiju, kao najvieg vjerskog asnika, uz
ejha sveuilita al-Azhar, imenuje vlada. Al-Azhar potpada
pod vlastitog resornog ministra. Ta najznaajnija obrazovna
ustanova islamskog svijeta, na kojoj su zastupljene sve
velike pravne kole, ima danas obrazovna mjesta po cijeloj
zemlji s oko 16.000 (od 1962. god. i enskih) studenata. S
dokidanjem erijatskih sudova i izgradnjom svjetovnog
172
Ejubidi
~
!
!
H L -UL -K I TA B (a. ahl al-kiuib), ljudi Knjige, zaiednica Knjige. Muhammed je tako zvao Zidove i krane
za razliku od neznaboaca, zbog toga to su ovi posjedovali
knjige objave (at-Taurat = Tarah; az-Zabio = Psaltir; al-Ingil = Evanelje) koje, dodue, oni prenose iskrivljeno, ali
zahvaljujui kojima zauzimaju ipak povlateno mjesto meu
sljedbenicima drugih vjera. Za razliku od neznaboaca,
Muhammed im je zajamio (Kur'an, IX,29) slobodu vjeroispovijedi, ukoliko se pokore i plaaju glavarinu. Ukoliko se
striktno pridravaju nametnutih uvjeta, muslimanske vlasti
obavezno e ih tititi. Krenje ovog zatitnog saveza sa
tienicima smatra se gnusnim vjerolomstvom. Onaj tko
nanese napravdu idovu ili kraninu, imat e mene za
tuitelja na Sudnjem danu, rijei su Muhammedove, kojima
je elio postaviti princip protiv fanatikog osjeanja. Isto tako
u najranijim uputama generalima, koji su se spremili na ratni
pohod, te upravnicima pokrajina, naglaavao je da pokorenim Ijudima Knjige: treba dopustiti slobodu vjeroispovijedi
i s njima humano postupati. No nakon Poslanikove smrti,
koji je odluio progoniti idove zbog njihovog podupiranja
mekanskih neznaboaca, bilo im je zabranjeno stalno boraviti
u Arabiji. Muslimani su ovaj odnos zasnivali na rijeima koje
je Poslanik, navodno, izgovorio u svom zadnjem asu: Dviie
vjere ne mogu zajedno opstati na Arabijskom poluotoku,
Posebni uvjeti za ove narode, koji su postajali sve stroiji
kako je rasla netrpeljivost, ozakonjeni su, najprije, u dokumentu nazvanom 'Ahd 'Umar, Omerov ugovor: (sa jeruzalemskim kranima), ali koji je sigurno proizvod kasnijeg
doba. Ovaj dokument predstavlja osnovu meuvjerskog
zakonodavstva Islama, te je doivio dalju razradu i kodifikaciju u skladu s gledanjima pojedinih autora.
to se tie prava na slobodu vjeroispovijedi, slijedee je
pitanje od praktinog znaaja: u kojoj mjeri smiju ahl al-kuab
podizati nove bogomolje i popravljati postojee? To je pitanje
poticalo uvijek nove rasprave. Moe se razumjeti da su se u
173
Emir
EPI GR A FIK A .
S N A FI . Esnafi (cehovi) su jedna od najupadljivijih pojava drutvenog i privrednog ivota islamskog svijeta u
zadnjim stoljeima. Njihov broj u velikim gradovima premauje vie stotina: u Carigradu u 17. st. navedeno je preko
1.100 esnafa, u Kairu u isto doba oko 300, a popis udruenja
u Damasku iz prethodnog stoljea nabraja 437. Pod esnafima
se tu razumiju sve skupine koje su sline cehovima, ukljuu
jui grupe zvanja koje ne rade na obrtniki nain (lijenici,
noni straari itd.). Postojali su esnafi koje je odravalo samo
malo majstora (npr. igrai u kazalitu sjena, sedefari), pa sve
do velikih saveza (graevinska zanimanja, gonii magaraca,
nosai vode). Cjepkanje pojedinanih grupa zvanja bilo je
veliko. Postojali su vlastiti esnafi za pletae vatrogasnih
uadi, a krojai i obuari su se dijelili na tuceta podvrsta. U
drutvenom poloaj nom radu sasvim gore su bili knjiari,
ljekarnici, brijai. Na kraju su se smjetala nemoralna i
religiozno sumnjiva zvanja (npr. ukropitelji robova, te
evnuha). Esnafi su se svi, bez iznimke, pozivali na jednog
zatitnika (predislamski poslanik, Muhammedovi drugovi,
esto Ali). Hijerarhija je, po pravilu, bila odreena od jednog
najstarijeg, njegovog zastupnika, koji je u isto doba bio i
upravitelj ceremonijala, te jednog vijea koje je bilo sastavljeno od majstora. Ceremonijal prijema bio je uveliko razraen, posebice oslobaanje od naukovanja radi promaknua u
kalfu (veinom u obliku obreda vezivanja pripaaja), te uzdizanje na stupanj majstora. Vlast je nadzirala voenje esnafa, a
cijelu grupu zvanja, esnaf listom vezivala je za odreene
poreze, odravanje kvalitete i kvantitete robe. U sluaju rata,
esnafi su morali pribaviti materijal ili sami ii na vojnu.
Najstariji je izravnavao sporove meu lanovima. Za sluaj
nude postojale su blagajne za pripomo. Brojni esnafi usredotoili su se na odreenom mjestu u bazarima, to je
olakavalo vlastima kontrolu. Veina esnafa bila je religiozno
istovrsna, premda je bilo i mjeovitih, muslimansko-idovskih i muslimansko-kranskih. Tek u 13. st. postoje znaci
institucionaliziranja ceremonije prijema i esnafskog starje-
174
Etika
uroena sklonost,
175
Etika
_._-------
176
Evlija elebija
ini se da je vjerojatno da se Miskavajh temeljio, u prvom
poglavlju Tahdlb al-ahlaqa, na obradi vrlina i mana prema al-Kindiju. U cjelini, nema nieg ultranovoplatonskog u
popularnoj platonizirajuoj filozofiji al-Kindija, u kojoj su
pomijeani platonski, peripatetiki i stoiki elementi, na
nain uobiajen u helenistikim moralnim i kasnijim popularnim grkim raspravama.
AI-Kindijeva rasprava 0 duhovnoj medicini, ini se da je
izgubljena, ali sjajan ar-Razijev traktat na istu temu moe se
pogledati u kritikom izdanju arapskog teksta. Kao to se i
moglo oekivati od tog muslimanskog platoniara, rasprava
je izvedena u strogo platonskom duhu, te se u njoj ne nalaze
aristotelski elementi koji postoje kod al-Kindija i Miskavajha. Treba je izuavati u isti mah kad i njegovu autobiografsku obranu filozofskog naina ivota. Ar-Razijevo tumaenje grke moralne filozofije nije, ipak, utjecalo na glavni
tok islamske filozofske etike.
Djelo koje je najvie utjecalo na filozofsku etiku je Miskavajhov (u. 1030) Tahdlb al-ahlaq. Miskavajh kategoriki
ne prihvaa predisiarnske pjesnike kao odgojitelje, ali zadrava neku simpatiju za perzijsku etiku tradiciju. U mnogim
znakovitim odlomcima, on ustrajava na suglasnosti grke
moralne filozofije i temeljnih principa Islama. On, meutim,
nastoji pomiriti objavljenu istinu i filozofsku istinu na temelju racionalistike misli; upravo zato religiozni mislilac ne bi
mogao prihvatiti njegova miljenja, osim dosta im razliito
usmjeravajui naglasak. N eki grki pisci spomenuti po
imenu i navedeni, ponekad, vrlo dugim stavcima, potjeu svi
iz zadnjih stoljea rimskog carstva: Galen, Brison (o valjanom
odgoju djece), Porfirije kao komentator Aristotelove Etike i
Temistij, naveden pogreno pod imenom Sokrata. Postoje
pozivanja na Platona i Aristotela u tekstu tih zadnjih djela.
Premda al-Kindi nije spomenut poimenino do dva puta,
Miskavajh je, vjerojatno, obavezan prema al-Kindiju velikim
dijelom svoga djela. U pogl. 3-5 on slijedi dosta blizu novoplatonskog komentatora nekih sekcija Nikomahove etike,
podsjeajui na dobro poznato etiko uenje peripatetiara,
kao i postojee komentatore Etihe, a da, ipak, nije isti kao
oni. Ali, u isto doba, on naglaava platonske elemente sadrane u Etici, da bi od Aristotela napravio kategorinijeg
platoniara kakav on u stvarnosti nije bio. Ako je Miskavajh
pridonio tom tumaenju preuzetom od njegovih prethodnika, razlog je (osim dokazivanja kompatibilnosti grke filozofije i Islama) u tome to je jo vie ustrajavao na novoplatonskim aspektima te moralne filozofije.
Na utjecaj filozofske etike na literaturu edeba upozorio je
De Boer (De Bur) koji uzima kao karakteristini primjer
Adab ad-dunyii wa ad-din al-Maverdija (u. 1058). U tom
djelu, prikazivanje tradicionalne etike grae je obnovljeno i
modernizirano. ukljuenjem grae koja ima izvor u zadnjim
stoljeima, a obuhvaa u isti mah filozofske i asketske ideje;
one su, donekle nesustavno, spojene sa starijom graom, ali u
smislu koji nije bez slinosti s onim koji e kasnije prihvatiti
al-Gazali.
iru i bitniju sintezu ostvario je al-Gazali (u. 1111), koji je,
s jedne strane, odstranio isto formalne i povrne elemente
tradicije edeba i, s druge, utemeljio solidno svoju raspravu na
pronicljivoj duhovnoj analizi koju su razvili sufijski uitelji.
U isto doba, on je oito smatrao da je Miskavajhova rasprava
177
Evnuh
r-I
us,
VN UH . Evnusi su proizvoeni: ve rano, izvan islamskog svijeta. idovski trgovci brinuli su se u 9. i 10. st. za
naknadno slanje slavenskih evnuha iz Istone i Srednje
Evrope. Kao i haremsku instituciju u cjelinu, preuzele su
beziznimno islamske dinastije upotrebu evnuha kao nadziratelja odaja za ene. Abasid al-Muktadir (908-932) raspolagao
je sa 11.000 crnih i bijelih evnuha. Kao u Perziji i Bizantu, i u
islamskim dravama pojedini evnusi su postigli najvie poloaje, npr. Kafur u Egiptu Ihidida ili Saladinov vezir Karaku. Sluba vrhovnog haremskog uvara (kizlar agasi, dariissaade agasi) na osmanskom dvoru bila je povezana sa slubom
nadziratelja pobonih zaklada (vakufa) cijelog carstva. U
novo doba veinom su se od Crnaca stvarali evnusi. Ukoplienje je kod ovih, veinom, bilo potpuno, dok su bijelci
koplieni s manjim posljedicima. Uostalom, religiozno islamsko pravo nije predvialo koplienie, odnosno stavljalo ga je
pod kaznu, dok se, s druge strane, u raznim svjetovnim
osmanskim kodifikacijama zavodniku djevojaka, djeaka ili
ena prijetilo ukopljeniern.
178
Fakih
~~
I
I
LEKSIKON
ISLAMA
Jay').
obino
--
--
F A K 1H
....
179
Fal-nama
openitom
------
------------
180
Fatima
Najranija vrela sadre o Fatirni openito vrlo malo podataka, a i ti su prilino neizvjesni. ak ih i tumai Predaje rijetko navode; tako, musnad od Ibn Hanbalove ruke sadri samo
jednu stranicu o njoj, a o Aii, npr., 250 stranica. Objanjenje
treba traiti u sporovima tokom 1. i 2. st. po Hidri.
O njezinom djetinjstvu i ivotu u Meki, pria se samo dvije
epizode: bio ju je uhvatio oaj pri materinoj smrti, a Poslanik
ju je tjeio rekavi joj da mu je siao Debrail i dao do znanja
da je Bog za Hadidu izgradio u Raju ardak od blistavih
bisera, u kojemu nee trpjeti ni od umora ni od buke; ona je
uklonila smee koje je Ukba ibn Abi Muait, Islamu najneprijateljskiji Kurejit, bacio na Poslanika na molitvi, te ga je
proklela.
Kada se zbila Hidra, Muhammed je odluio prebaciti
svoje keri Fatimu i Um Kulsum i enu Sevdu bint Zemaa iz
Meke u Medinu, te je zaduio svoga usvojenika Zejda ibn
Harisa i Abu Rafija da ih pou potraiti. U tu svrhu, dao im
je devu i neto novaca. Ipak, postoji, u povodu toga, sasvim
razliito kazivanje: al-Abas je vodio ene u Medinu, a odlazak
nije bio nesmetan, jer je al-Huvajris ibn Nukajz ibn Vahl
podbo njihove ivotinje, te one zbace sve tri ene na zemlju;
to je bio razlog njegove smrti po zauzeu Meke. O vjeridbi
Fatime i Alija ima dosta podataka, mada se uvijek ne slau.
Abu Bekr, a i Omar traili su da oene Fatimu, no Muhamrned im je to odbio; ekao je, kae se, trenutak odreen
sudbinom. Ali se nije usudio zatraiti Fatiminu ruku zbog
siromatva, te mu je Muhammed to olakao; on ga podsjeti
da posjeduje jedan oklop, te, kada ga proda, imat e od ega
platiti svadbeni dar (mehr). Ali, dodavi oklopu neke druge
stvari i devu i ovcu, sakupi tada vrlo skromni iznos od oko
480 dirhema. Kada je Muhammed saopio keri novost,
Fatima je, prema Ibn Sadu, utjela, te je Poslanik protumaio
njezinu utnju kao pristanak.
Podaci se ne slau o datumu enidbe, da li 1. ili 2. god. po
Hidri, a brak se realizirao po povratku Alija s Bedra. Da se
proslavi svadba, suprunici pripreme pir. Poslanikove ene,
Aia i Um Selema pripremile su kuu i svetkovinu vjenanja.
Kae se da je tada Ali imao 25, a Fatima izmeu 15 i 21
godinu. Muhammed im je dao neke darove prilikom vjena
nja: barunastu odjeu, dva vra, mjeinu, jastuk, dva snopa
mirisne trave. Fatima, ne imajui slukinja, mljela je sama
ito; Ali, da zaradi neto novca, izvlaio je vodu iz bunara i
zalijevao zemljite drugih; od tog tekog rada, alio se na
bolove u grudima. Ne treba, dakle, odbacivati hadise koji
govore o siromatini Alijevog i Fatiminog domainstva; samo
to treba ograniiti na prve godine njihovog braka; mnogo je
lanova zajednice bilo takoer siromano, te se tek po
zauzeu Hajbara stanje promijenilo za suprunike, kao i za
dobar dio muslimana.
Ali je izgradio obitavalite nedaleko od Poslanikovog
stana, ali, kako je Fatima eljela stanovati blie svome ocu,
Medinac al-Harisa ibn an-Numan ustupi mladom paru svoju
kuu. Al-Hasan se rodio god. 624 (ali onda sklapanje braka
ne bi bilo poslije Bedra!) ili 625. u mjesecu ramazanu; a
njegov brat al-Husein god. 626. u prvim danima abana.
Osim ta dva sina i treeg, Muhasina (ili Muhsina) koji je bio
mrtvoroene, Fatima je imala i dvije keri, koje su se zvale
kao njihove tetke: Um Kulsum i Zejneb.
Tokom Poslanikovog ivota, Fatima se, ponegdje, nala
181
Fatimidi
182
Ferhad i irin
J1 rao
zikom znaenju.
183
Ferman
I
~a do~~u
trai
Ferh:da i, otkrivi da j:n-pos-tojan u svojoj
ljubavi, nareuje mu da probije brdo Bisutun i da se okani
susreta sa irini ali ovaj se, opet, vraa vidjeti je; kralj daje
nalog da Ferhada lano obavijeste o smrti irini ovaj se baca
sa vrha brda i umire; kralj, ostavi udovac poslije Merjem,
spreman je ponovo se oeniti; irin ivi osamljena i oajna; ali
jednoga dana, doavi u Kasr-i irin pod izlikom da ide u lov,
kralj je ugledao irini nakon duge rasprave, oni se izmiruju i
uzimaju; kraj vladavine i ubojstvo Husreva u osnovi su
istovjetni sa svjedoanstvima; nakon njegove smrti, irin,
koja prezire este posjete iruje, izvrava samoubojstvo na
Husrevovom grobu.
Pjesnik Emir Husrev Dihlavi autor je djela irin i Husrev,
ije je pripovijedanje ivlje, a stil jednostavniji od Nizamijevog spjeva; njegovo pripovijedanje o vladavini i sentimentalnim doivljajima Husreva (izuzev onih o irin) razlikuje se od
Nizamijevog: Ferhad vie nije samo neimar, nego i sin
kineskog cara, koji je protjeran i koji je umjetnik; nakon
njegove tragine smrti, irin se sveti dajui otrovati jednu
kraljevu prijateljicu, njezinu suparnicu (kao to je ona otrovala Merjem u Knjizi o kraljevima). Arifi (koji je ivio u
Azerbejdanu oko 1368-1369; ne mijeati ga sa autorom djela
Guy u ugdn, umro 1449), elei jo jednom upotrijebiti istu
temu, stvara samo jedno djelo naikano pojedinostima,
sloenim i razvuenim spletkama, ija i sama analiza zamara;
ukratko, princ Ferhad izdaje se za kipara i arhitektu, da bi
dobio ruku jedne mlade djevojke po imenu Golestan; kasnije,
obudovjevi, sree irin i zaljubljuje se u nju; Arifi, potom,
slijedi otprilike svoje prethodnike, sve do trenutka kad Ferhad umire otrovan od majke jednog mladia kojeg je Golestan
prezrela. Hatifi (oko 1520) najee se ravna prema tradicionalnoj prii, ali joj dodaje neke epizode: npr., Husrev je dao
zatvoriti Ferhada u jedan rudnik u planini da bi ga odvojio od
irini ali, kopajui tunel, Ferhad nailazi na nalazite dragog
kamenja, uspijeva pobjei, ali potom biva uhvaen. Nadahnue Vahija, u njegovom djelu Ferhad i irin (1558-1559,
dovreno od strane Visala, 1848-1849), ijih je nekoliko
pojedinosti posueno od Husreva Dihlavija, je vie lirsko
nego narativno; sentimentalni razvoj podsjea u nekim
crtama na nadahnua zapadnjakih pjesnika udvornom ljubavlju. to se tie kratkog djela Ferhad i irin (oko 400
stihova) od Urfija (umro oko 1590), jo lirinijeg od Vahijevog, himna ljepoti prirode, umovanje o razliitim pobudama
ljubavi ine bit poeme, u kojoj irin otjelovljuje osjeaje, a u
kojoj se autor ustruava nanovo ispriati legendu, ve je
pretpostavlja kao itatelju poznatu. Napokon, 1920. god.,
Zabih Behruz objavio je scenarij jednog filma projiciranog u
kinu: Kralj Irana i armenska princeza,
Ova tema ula je vrlo rano u turske knjievnosti, te postoje
dvije vrlo stare verzije poeme Husrev i irin, koje datiraju iz
prve polovice 8/14. st.*; jednu je priredio Kutb (oko 1341) u
zemljama Zlatne Horde, a drugu napisao Fahrudin [akub, u
zapadnoj Anadoliji, u kneevini Ajdin Ogullari (oko 1366).
Postoji takoer dosta vjeran turski prijevod Nizamijeve
poeme od ejhija na poetku 9/15. st. *
U orijentalnoj turskoj knjievnosti, ovu temu je po prvi
put obradio Nevai, koji je dao prvo mjesto Ferhadu; ovaj, lud
od ljubavi prema irin, prokopava jedno brdo i umire primivi - lanu - vijest o smrti irin. Brojni kasniji turski
184
Fethname
.,
185
Fetva
sultanova pobjeda; ll) zahvala Bogu; 12) zauzee neprijateljske zemlje; 13) taj uspjeh mora biti objavljen na kopnu i na
moru (samo u fethnamama upuenim u vlastite sultanove
zemlje); 14) ime mjesta u koje je poslana [ethname i ime
nosioca; 15) radost koju pobjeda pobuuje kod sultana,
njegovo saopenje dobrih vijesti primaocu i zahtjev za molitvama. Mada je ova shema mogla posluiti kao obrazac
knjievnicima, postoje razlozi za pretpostavku da je nije
strogo slijedio funkcionar (obino niandi?) zaduen da
sastavi [ethnamu nakon bitke. Teko je u tom pogledu dati
tane podatke, zbog oskudice originalnih fethnami koje bi
mogle biti prouene. Iz tuceta primjeraka, koje je dao Feridun, nema ni jedna u iju bi se vjerodostojnost moglo biti
sigurno; one izgleda ne potvruju miljenje Pakalina, po
kojem su Fethname od velikog historijskog znaaja, jer su to
kratke historije bitki. To to je Feridun opisao, npr. kao
fethnamu o osvajanju Egera godine 1596, uope ne spominje
da je garnizon pobijen; tekst Feriduna ne kae nita o onom
to se odnosi na podatak Naime, po kojem je niandija Lam
Ali elebi bio lien svojih funkcija zbog preuveliavanja, u
toj istoj [ethnami, uloge koju je u osvajanju igrao Digalazade
Sinan-paa. S druge strane, imamo objavljenufethnamu, koja
je, ini se, vjerodostojan dokument, a ne knjievna vjeba:
pria na ujgurskom o pobjedi Mehmeda II 1473. nad Uzun
Hasanom; lakonska ali bogata podacima, ona sadri potpun
redoslijed bitke sa imenima glavnih asnika s obje strane; u
njoj se ne otkriva ta brbljavost i blaeno samoopravdanje koje
karakterizira knjievne fethname; hladnije se spominje povod
bici: Uzun Hasan je zapalio grad Tokat, a mi smo ga doli
napasti. Najsugestivniji dio tog dokumenta je njegov zakljuak: sultan dolazi provesti zimu u Carigrad i zaklinje razliite
funkcionare glavnog grada da se pokau odlunima u svom
poslu i da ne zanemaruju poslove divana; vodee osobnosti
svih gradova moraju drati damije u stanju napretka, izvravati pet dnevnih molitvi u zajednici i ispunjavati eriiatske
dunosti i naredbe Boje. Ali injenica da je dokument na
ujgurskom pokazuje da je on bio upuen samo u istone
pokrajine. Iz toga se moe zakljuiti za tu pobjedu, da je u
svakom sluaju o njoj postojala samo jedna [ethname, iji su
prijepis i, u tom posebnom sluaju, prijevod, bili poslani u
sve krajeve koji su pripadali sultanu. Feridun daje tekst triju
izvjetaja o pobjedi; jedan hukm-i serif upuen princu
Demu, jedno pismo (mime-i humayun) Huseinu Bajkari i
jednufethnamu dobro uvanim posjedima. Ni jedna od njih
ne sadri korisne podatke o bici; u usporedbi sa ujgurskim
yarlihom, njezina je historijska vrijednost nevana. O pobjedi
kod aldirana, 41 god. kasnije, Feridun daje bar deset
razliitih fethnami, od kojih ni jedna ne sadri potpun izvjetaj o bici. Moe se, kao radnu hipotezu, zamisliti da je o
svakoj pobjedi postojala samo jedna vjerodostojna [ethname,
koja bi mogla mnogo pridonijeti poznavanju vojne historije
Osmanlija, kad bi se mogla otkriti. Druge navodne [ethname
samo su varijacije na temu, a njihova je vrijednost uglavnom
knjievna, mada mogu biti zanimljive kao stari primjerci
ratne propagande. O ovom predmetu moi e se izrei
posljednja rije samo kada bude proveden brino izvren rad
na osmanskim arhivima, moda posebno na registrima ordu
miihimmesi.
186
Fikh
slijedeih elemenata: al-Qur'{m wa-' l-'ilm wa-' l-fiqh. Harun
ar-Raid daje upute svom namjesniku Hersemi da u neizvjesnim sluajevima konsultuje uli 'l-fiqli fz din Allah i uli 'l-'ilm
nost. Istodobno - vrlo rano se nalazi svjedoanstvo o tome jedna vrsta pukog elementa umijeala se u bitna vrela s
obzirom na izvoenje zakona: zamisao o opem obiaju
zajednice (sunna), koji je bio ustanovljen opom suglasnou
(idma) u najirim krugovima vjernika.
Taj obiaj sadravao je znatan broj stranih elemenata. Bilo
je zaista prirodno da pravna, trgovinska i upravna praksa,
koja je vladala u osvojenim provincijama, preivi pod islamskom vladavinom, isto kao i stari pravni i trgovaki obiaji
Arapa, te da ih muslimani usvoje u mjeri u kojoj su oni
spojivi sa zahtjevima njihove vjere. Jedan odlomak iz al-Baladurija svjedoi da se smatralo normalnim sauvati predislamske pravne ustanove: Abu Jusuf je miljenja da, ukoliko
postoji u jednoj zemlji neka nearapska stara sunna koju Islam
nije ni promijenio ni dokinuo, a za koju se narod ali halifi da
mu je teka, ovaj je nema zbog toga pravo promijeniti; ali su
Malik i a-afii miljenja da je on moe izmijeniti ak i ako je
stara, jer bi on morao (u slinim uvjetima) ukinuti svaku
valjanu sunnu, uvedenu od strane nekog muslimana, a da se
ne govori o onima koje su uveli nevjernici. Na taj nain,
elementi bizantskog rimskog prava (ukljuujui i provincijalno rimsko pravo), talmudskog prava, kanonskog prava
orijentalnih crkvi i sasanidskog perzijskog prava uvukli su se
u islamsko pravo u vrijeme njegovog formiranja. To usvajanje rimskih (i drugih) pravnih zamisli i naela nije se vrilo
izravnim utjecajem jednog pravnog sistema na drugi na
strunoj razini, nego posredstvom nearapa koji su preli na
Islam, a koji su se, izuavanjem heleni stike retorike, upoznali sa prvim pojmovima prava i koji su svoje naine obiaj
nog miljenja uveli u novu vjeru.
Kur'an, sunna, idma i kijas postupno su priznati kao etiri
slubena korijena ili vrela pravne znanosti, kao metodoloki principi iz kojih se zakonito mogu izvui pravna pravila;
kasnije su izrazi fikh i fukaha proirili postupno svoj smisao,
ogranien u poetku na izvoenja koja se ne temelje na
Predaji. Fikh je poeo oznaavati znanost, koja je uskladila i
obuhvatila sve grane znanja koje proistjee iz ta etiri vrela;
isto tako, oni koji su bili znalci u toj znanosti nazvani su
fukaha, tj. pravnici. Fikh se takoer upotrebljavao za oznaa
vanje rezultata izvoenja koja su se dobijala iz vrela pozitivnog prava, ukupnosti izvoenja koja iz njega proizlaze, npr.
wa fz hada 'l-hodit durub min al-fiqh (Mubarrad, Kamil). Arapska vrela sadre brojne prie o uenjacima koji su
'ilm ili sunan rasporedili na poglavlja i otud izvlaili zakljuke
fikha. Govorilo se o Abdalahu ibn al-Mubaraku: dawwan al'ilm fz 'l-abwab wa-'l-fiqh (Dahabi) i o Abu Sauru: sannaf
al-kutu b wa farra' 'ala 's-sunan (11,95).
U jo irem smislu, rije fikh oznaavala je vjersku znanost
uope tal-Qur'an wa 'l-fiqli u opreci prema izuavanju
poezije). Rije fuqaha' primjenjivala se, dakle, na one koji su
izuavali vjeru, na teologe (a ne samo na one koji su izuavali
pravo), npr. at-Tabari, Tafszr, XII,73: fuqaha'una wa
maayihuna; a i 112, gdje Abu Ubajd al-Kasim ibn Selam
kae, pozivajui se na objanjenje Abu Ubajda Mamara jedne
rijei iz Kur'ana koje protuslovi tradicionalnom objanjenju:
al-fuqaha' a'lam bi-'t-ta'wzl min hu, [ukaha su nadleniji u
tumaenju nego on (koji nije bio teolog nego samo jezikoslovac).
Tradicionalno miljenje islamskih uenjaka see unazad do I
__
~
bi-Kitab Allah.
Od
sue
ra'yik).
187
....
_ - - -
. .
Fikh
poetaka islamskog prava u generaciju Poslanikovih drugova.
Po njemu, medinske halife i neki Drugovi, specijalizirani za
vjersko pravo, poeli su, samostalnim razmiljanjem, izvlaiti
zakljuke iz Kur'ana i Poslanikovih rijei i djela kojih su se
sjeali ili koji su im bili preneseni; njihovi zakljuci bili su,
izriito ili preutno, odobreni od drugih Drugova i tako su se
nametnuli Zajednici; njihovi su nasljednici nastavili isto tako
raditi, a naredna generacija doivjela je utemeljenje kola
vjerskog prava.
Novija historijska istraivanja su, meutim, dokazala da je
islamska pravna znanost nastala potkraj lipoetak 8. stoljea".
U toku najveeg dijela li7. stoljea", islamsko pravo u tehni
kom smislu rijei i, prema tome, islamska pravna znanost nisu
jo postojali. Kao to se to dogodilo u Poslanikovo doba, pravo
kao takvo zateklo se izvan oblasti vjere, te dotle dok nisu
postojali ni vjerski ni moralni prigovori karakteristinim
poslovanjima i nainima postupanja, muslimani su bili ravnoduni prema tehnikim aspektima prava. Ne samo da je
uveliko preivjelo obiajno pravo Arapa, promijenjeno i dopunjeno Kur'anom, nego muslimani, uz to, nisu oklijevali usvojiti pravnu, trgovinsku i upravnu praksu i ustanove osvojenih
zemalja, pa ak i njihove pravne koncepte i naela, ukoliko su
bili spojivi sa zahtjevima novih vjerskih ideja. Medinski halife,
kao najvii upravljai, djelovali su u znatnoj mjeri kao zakonodavci zajednice, a u tome su ih slijedili i umajadski halife i
njihovi namjesnici; u toku cijelog l. stoljea Islama, upravne i
zakonodavne djelatnosti nisu se mogle odvojiti od islamske
vlade. Umajadski namjesnici, sa svoje strane, imenovali su
prve kadije koji su, svojim presudama, postavili podlogu
onoga to je imalo postati islamsko pravo. Oni su sudili kako
su mislili da je dobro ili prema svome pravednom miljenju
(rej), oslanjajui se na obiajnu praksu i upravne propise,
drei se slova i duha Kur'ana, kao i drugih priznatih vjerskih
normi. Uslijedio je takav razvoj u kojem uloga, koju su igrale
prve muslimanske kadije u stvaranju islamskog prava, nije
bila priznata od strane islamske pravne znanosti.
Tek pred kraj lipoetak 8. stoljea" susreu se prvi stru
njaci u vjerskom pravu, ija se djelatnost moe smatrati
historijskom, posebno Ibrahim an-Nahai u Kufi, Said ibn al-Musajib i njegovi suvremenici u Medini. Bili su to poboni
ljudi, koje je njihova vjerska revnost potakla sa istrae iz
islamskog ugla, samostalno ili u raspravama sa prijateljima
istog duha, sve grane aktivnosti tog doba, ukljuujui i
podruje prava, kako bi ga proeli vjerskim i etikim idejama, te izgradili, individualnim razmiljanjem (re), istihsan,
idtihad), islamski nain ivota. Njihovo razmiljanje predstavlja poetke islamske pravne znanosti. Ona se nije razvila
poev od postojeeg islamskog prava, ve je stvorila islamsko
pravo prilagoujui, mijenjajui ili odbacujui puku i
upravnu praksu umajadske epohe. Brojni lanovi te grupe,
kao npr. Reda i Abu Kilaba, bili su prisni prijatelji umajadskih halifa posljednje decenije li7. stoljea", te su se kadije
poele i sve vie i vie regrutirati meu njima.
S vremenom, kako su te grupe pobonih strunjaka
postale brojnije i stekle vie povezanosti, dale su se na
stvaranje, poevi od prvih decenija 2/8. stoljea", starih
pravnih kola, od kojih dosta dobro poznajemo one iz Kufe,
Medine i Sirije. Razlike, koje su ih razdvajale, dolazile su,
ponajprije, od geografskih faktora, kao i od razlika socijalnog
_ _ _ _.
---.1
188
Fikh
189
13.
Fikh
190
Filozofija
dunosti, tumaenje vjerskog ideala, ne od strane zakonodavaca, nego uenjaka, a poznati prirunici raznih kola nisu
zakonici u zapadnom smislu rijei. Islamsko pravo je pravo
pravnika u pravom smislu, a islamska pravna znanost nije
nastala od nekog postojeeg zakona, ve je ona ta koja ga je
stvorila.
U britanskoj Indiji i u francuskom Aliru, islamska pravna
znanost, koja se, u to doba, stopila sa zapadnim pravnim
miljenjem i pod utjecajem zapadnog zakonodavstva, stvorila
je anglo-islamsko pravo i alirsko islamsko pravo, koja su, oba,
bili postali samostalni pravni sustavi. Tek je u 20. st. islamski
modernizam, potpuno usvajajui postavku da Islam, kao vjera, mora takoer upravljati oblau prava, negirao valjanost
tradicionalne islamske pravne znanosti. U izvjesnom broju
islamskih zemalja, pod utjecajem modernih ustavnih i drutvenih ideja, brojne ustanove islamskog prava preoblikovane
su laikim zakonodavstvom i katkad tako preobraene da se
vie ne mogu prepoznati. Vie nego jedno, pravnici su pripremili, poticali i usmjeravali novo zakonodavstvo. S druge
strane, bio je stvoren projekt da se iz glavnih formalnih principa, koje su izradili prvi islamski pravnici, izvede novo moderno pravo. Ove su dvije tenje nadahnute eljom da se stara
pravna znanost Islama zamijeni novom islamskom pravnom
znanou.
191
Filozofija
1--------
---------
192
Filozofija
193
Filozofija
god.), L'smrtitelj grkih filozofa (al-Mu$ari') at-Tusi pobjedniki odbacuje u Usmrtiteliu usmrtitelia (Mu$ari' al-Musa/"i'
Pod oivliujuim utjecajima takvih napada i rasprava
mogla se filozofija dalje razviti do viih cvjetova. Ibn Malka
Abu 'l-Berekat, u. 1155), napisao je svoje mnogonavoeno i
visokociienjeno djelo: Vriiedno panje (al-Mu'tabar). U
isto doba az-Zamahari (u. 1143) otroumno obrauje neka
filozofska pitanja. Novo stvaranje iz osnova i samostalnu
kristalizacionu taku kasnijeg razvitka predstavlja as-Suhravar di (u. 1191). Ondje gdje se Ibn Sina ostavio velikih
tekoa, zapoinje njegovo daljnje stvaranje. Bie ne moe
biti izvana pristupiti, nego je s ovom istovjetno. Dualizam,
koji cijepa po Ibn Sini najdublje stanje stvari, time biva
prevladan. Stvari su jedinice zbiljskog; on ovo naziva,
svjesno se nadovezujui na staroperzijsko uenje o svjetlosti:
oblikovanja svjetlosti, koja, proistjeui od Boga, gube na
savrenosti i blie se tamnoj materiji. Svjetlost je istovjetna s
duhovnom supstancijom. I u spoznajnoj teoriji on odstranjuje poznati veliki razdor kod Ibn Sine. Spoznavanje je,
kako Platon ui, sagledanje, u kojem se prave biti stvari, koje
za sebe postoje u nebeskom svijetu, osvjetljavaju naem umu.
Otuda on svoju filozofiju naziva filozofija osvjetljavanja.
Najpoznatiji od kasnijih filozofa nadahnjuju se na tim
mislima - piu komentare as-Suhravardijevim uenjima (npr.
ahrazuri, oko 1250, a-irazi, 1311, Haravi Nizam ad-din,
oko 1300, Ibn Kemuna, u. 1277, Davani, u. 1501, te Mola
irazi, u. 1640).
Filozofski vrlo znaajno djelo je spis al-Amidija (u. 1233):
Prvijenci misli (Abkar al-Afkar). U grupi oko al-Idija (u.
1355) ono predstavlja prvi autoritet. Nakon velikih logikih
djela Ibn Sine pomiljalo se na to da se ukupnost tog znanja
sabere u kompendije, ne bez njihovog daljnjeg razvijanja na
pojedinim takama. Tu treba navesti prirunik az-Zernudija
(oko 1203), kompendij al-Havindija (u. 1248), Isagoge al-Abharija (u. 1264) - on je nastavio i glasovitu enciklopediju
filozofskog znanja pod naslovom: Vodi ka mudrosti; tu je
i logika al-Katibija (u. 1276) ar-Risala a-amsiyya; doivjela
je otprilike dva tuceta komentara od strane prvih filozofskih
autoriteta - Izlazna mjesta svjetlosti, djelo al-Urmavija (u.
1283), te ona as-Samarkandija (u. 1291), koja su tvorila
autoritet, i koja su vrlo esto tumaena. Listovi as-Samarkandija i Filozofija iznad jedinke al-Katibija, te njegov komentar
ar-Razija, izvadak ar~ al-Mulahhas, izvrili su znaa
jan utjecaj.
Znaajnu centralizacionu taku daljnjeg razvitka inio je
at-Tusi (u. 1273). U svojoj dogmatici (Tagrid, uvodi on grku
filozofiju u teoloko umovanje Islama. On je temeljna pitanja
filozofije jasno obraivao. Problem bia i biti dalje se izgrauje, te posebno otroumno obrauje od brojnih komentatora. Pored al-Hilija (u. 1326), al-Isfahanija (u. 1348), tu
treba navesti, prije svega, al-Kudija (u. 1474), koji na
najpotpuniji nain raspravlja o najtemeljnijim pitanjima filozofije i dalje unapreuje probleme koji se nadovezuju na Ibn
Sinina uenja. Iz njegove posve profinjene terminologije
vidljivo je da se kolsko bavljenje filozofijom u njegovo doba
nalazilo na visokoj razini. Neko od al-Gazalija podignute
sumnje protiv filozofa, za njega su postale ve dugo prevladane i bez znaenja. On se nadovezuje, prije svega, na Ibn
194
Filozofija
' l
T"
k
..... ~
pret hd
o ill, gosator at- USIJa, te se spornmje ao autontet. :
Opsenu spisateljsku djelatnost na filozofskom podruju raz- I
vio je Taskopruzade (u. 1554). Sasvim novu sliku svijeta I
razvija pomenuti Sadr ad-din a-irazi (u. 1640. god.). Slije- .
dei as-Suhravardijeve poticaje, shvaa on misli o kontingenciji ne kao dualizam izmeu biti i bia, nego kao sudjelovanje
u biu. Individualne stvari su skroz jedinstvena jedinka bia,
koja se postupno razvija ka sve savrenijim bitnostima. Nje-
195
II
Gajb
~-4-
LEKSIKON
7SLAMA
196
Gazali
197
Gazali
U toku 1105-1106. god., Fahr al-Mulk, sin Nizamulmulka i vezir Sandara, seldukog vladara Horasana, izvrio
je pritisak na al-Gazalija da se vrati svom sveuilinom radu.
On je popustio pritisku dijelom jer je bio uvjeren da je
predodreen da postane obnovitelj vjere (mugaddid) na
poetku tog stoljea, kao to je to najavio jedan uveni hadis.
U julu/augustu 1106. god. otpoeo je teajeve u Nizamiji u
Nejsaburu; malo kasnije napisao je svoje autobiografsko djelo
al-Munqid min ad-dalal. Meutim, ponovo je napustio
nastavu prije svoje smrti, decembra 1111. godine i povukao
se u Tus. Tamo je napravio, vjerojatno prije svog povratka u
Nejsabur, jedan hanikah ili samotniko stanite, gdje je
pouavao mlade sljedbenike u teoriji i praksi sufijskog ivota.
Poznata su imena vie osobnosti koje su bile njegovi uenici u
Tusu.
Djelo i uenje.
a) Problemi vjerodostojnosti i ezoterizma. - Velika potekoa
u izuavanju al-Gazalijeve misli dolazi od injenice da mu se,
mada je, bez ikakve sumnje, napisao velik broj djela, pripisuju i ona koja nisu njegova. P. Bouyges (u svome djelu Essai
de chronologie des oeuvres de al-Ghazali, napisanom prije 1924.
god., ali objavljenom tek nakon njegove smrti 1959. sa
dodatnim biljekama M. Allarda o novijim publikacijama)
nabraja 404 naslova. Na listi njegovih djela nalazi se nakoliko
njih od kojih nije sauvan nijedan primjerak. U drugom
sluaju, ista knjiga pojavljuje se pod razliitim naslovom i
preostaje jo mnogo rada na rukopisima, prije nego to
uenjaci mognu ustvrditi tano ono to postoji i ono to je
nestalo. Osim toga, od vremena Muhji 'd-dina Ibn al-Arabija (umro 1240), tvrdilo se da su neke knjige neopravdano pripisane al-Gazaliju. Djela, ija je vjerojatnost pod
sumnjom, veinom su ona koja izraavaju sufijske misli i
filozofske ideje koje nisu u suglasnosti sa al-Gazalijevim
naukom u njegovim djelima koja se obino smatraju vjerodostojnim. Teko je, zbog velikog bogatstva njegovih misli,
konano ustvrditi postojanje proturjeja. Meutim, Ibn
Tufeil (umro 1185), koji je obratio panju na proturjeja,
takoer napuuje da al-Gazali nije pisao na isti nain za
obian puk i za elitu ili, drugim rijeima, da je on ispovijedao
ezoterika miljenja koja nisu bila prenoena svakome. To
komplicira problem vjerodostojnosti: ali nema nikakvog
razloga misliti, ak iako je al-Gazali ustanovio razliite razine
pouavanja za svoje razliite sluatelje, da je on ikada na
viim razinama direktno proturjeio onome to je tvrdio na
niim. Druga jedna pretpostavka, po kojoj je on usvojio
krajnju filozofsku formu sufizma u svojim zadnjim godinama, ini se da mora biti odbaena otkad se otkrilo da je spis
Ilgam alauuimm, u kojem je ispovijedao miljenja slina
onima u Ihya', bio zavren samo nekoliko dana prije njegove smrti. Na dananjem stupnju spoznaje, najsigurnija
metodologija je usredotoenje panje na glavna djela pouz-
198
Gazali
postojea
upueni.
f) Polemika. - Mustazhin je minuciozna teoloka kritika nizaritskih ismailita ili Asasina. Jedno djelo na perzijskom napada antinomijanizam nekih mistika. Vjerodostojnost jednog polemikog djela protiv kranstva, ar-Radd al-gamil 'ala sarili al-Ingi! doveo je u sumnju Bouyges,
ali ga je obranio L. Massignon.
g) Praksa sufizma. - Najvee al-Gazalijevo djelo, istodobno i po obimu i po znaenju svog sadraja, je I~ya'
'ulum ad-din, u 4 sveska. Ono je podijeljeno na etiri
odjeljka koji obrauju, svaki za sebe, 'ibadat (obrednu
praksu), 'adai (drutvene obiaje), muhlikat (mane ili greke
koje su u stanju gurnuti u propast), mungiyat (vrline ili
kvalitete koje vode spasu). Svaki odjeljak sadri deset knjiga.
I~ya' je isto tako potpun vodi namijenjen pobonim muslimanima o svim stranama vjerskog ivota - obred i praksa
pobonosti, vodi u svakodnevnom ivotu, ienje u srcu i
napredovanje na mistikom putu. Dvije prve knjige raspravljaju o nunom minimumu intelektualne spoznaje. Taj
udesni poduhvat vue svoj korijen iz osjeanja, koje je al-Gazali iskusio, da je u rukama uleme njegovog doba religiozna znanost postala sredstvo za prokrivanje vlastitog puta u
ovom svijetu, dok je on imao duboko uvjerenje da je njegov
vlastiti cilj voditi spasu u buduem svijetu. Eto zato, dajui
odreen broj pojedinosti o erijatskim propisima, on tei
pokazati da oni pridonose konanom spasu ovjeka. Bidayat
al-hidaya je kratko izlaganje pravila svakodnevnog ivota za
pobone muslimane, a u isti mah i savjet za izbjegavanje
grijeenja. K. al-arba'in je kratak saetak I~ya', mada se
njegovih etrdeset dijelova potpuno ne podudara sa etrdeset
199
Gazel
r--I
gusdt], oznaljude koji sudjeluju u pljakakom prepadu, a potom u gazuii, akciji protiv nevjernika. Taj naziv se vjerojatno
kasnije pretvorio u poasnu titulu za one koji su se istakli u
gazu i uao je u titulaturu nekih muslimanskim vladara, kao
to su anadolski emiri i, posebno, prvi osmanski sultani.
Grupacije gazija zabiljeene su u Transoksijani i Horasanu
jo od samanidskog doba; bile su to grupe vodia na putevima, ije je izdravanje uglavnom bilo osigurano plijenom
od gazwe, i koji su nudili svoje usluge svuda gdje je trebalo
ratovati protiv nevjernika ili krivovjeraca. Njihovi voe esto
su stjecali veliki ugled i ak neki slubeni poloaj. Ali ti
vojnici - profesionalci, za koje je rat bio ekonomska potreba i
koje je neaktivnost polagano pretvarala u otimae, postajali
su, u vrijeme mira, opasnost za vlast koja ih je upoljavala: at-Tabari upozorava, god. 821., na pobunu na koju je u
Horasanu nahukao jedan od tih plaenika; Ibn al-Asir spominje sudjelovanje tih buntovnih elemenata u pobuni Buhare
protiv Samanida Nasra, oko 930. god. Meutim, te grupe,
koje su historiari oznaili imenom guza t, [uyiin, 'ayyariin,
itd., sabirnice su trupa uvijek raspoloivih za onoga kojem
trebaju: Mahmud od Gazne ih je unajmljivao u izobilju,
vodei sa sobom u Indiju 20.000 gazija; on je bez prestanka
bio u potrazi za novcem kojim bi platio svoje najamnike,
preoptereujui zbog toga svoj narod porezima prije svakog
pohoda. Te grupe profesionalnih vojnika, koje historiari
spominju u Transoksijani i Horasanu, nudile su istodobno
utoite politikim ili religioznim nezadovoljnicima, a zaokupljenost avanturama svake vrste privlaila ih je mamcem
plijena. Meutim, ve stoljeima, u istonim provincijama,
Turci su bili sabirnica, iz koje su Perzijanci, a kasnije Arapi, I
_vrbovali svoje plaenike; tako je, mada su te grupe u po~t~ __ Vidi napomenu ~a stranici 13.
ava
200
Geografija
protiv grkog kraljevstva u Trapezuntu, na Jug, protiv kilikijskih Armenaca. Ti elementi su poznati u turskim vrelima
pod imenom Turci Uda (Turci graniari), a njihove voe
su nazvane ud begovi. Meutim, u 7/13. stoljeu", mongolska navala prouzrokovala je novu seobu turskih plemena
prema Anadoliji; mase dervia, bjeei iz osvojenih iranskih
provincija, dole su se pridruiti bjeguncima koji su se
sklonili u pogranine oblasti. Raspadom selduke drave i
pred slabou bizantskog otpora, nastajala je nova uzavrelost
u pograninim oblastima, gdje su dervii pridonijeli buenju
oduevljenja za sveti rat. To djelovanje je, poetkom 14. stoljea, dovelo do stvaranja turskih emirata u Anadoliji. Vrela
iz 14. stoljea i prvi osmanski kroniari daju u svojim spisima
svjedoanstvo da je upravo duh gazija oivio te ratnike
kneevine. Stavite bijelu kapu za gazul uzvikuje historiar
Aikpaa-zade; pria se da je upotrebu te bijele kape, karakteristinu za gazije, uveo u pograninim oblastima, u 13. stoljeu, Mehmed-beg od Uda tj. Krajinik, Ef1aki opisuje i
ceremoniju uvoenja u red sultana gazija, Mehmeda Ajdinoglua, od strane mevlevijskog ejha iz Konje, Emira Arifa:
Mehmed-beg, uzimajui buzdovan od elebija, stavlja ga
sebi na glavu i kae: Udarau ovim buzdovanom po svojim
strastima, a pomou njega u dotui neprijatelje vjere,
Kroniar Ahmedi daje slijedeu definiciju gazije: Gazi, to je
orue Boje vjere, Boji sluga koji isti zemlju od prljavtine i
utoite vjernicima; ako on postane muenik na Allahovom
putu, ne vjeruj da je mrtav, on ivi blaen uz Boga, i on
posjeduje Vjeni ivot. Ali te kneevine gazija, iji je cilj bio
osvajanje, a plijen sredstvo za ivot, koje su bile formirane od
ratnikih elemenata i liene drutvenih klasa nunih za ujedinjenje osvojenih zemalja, morale su postupno slabiti i ugasiti
se. Jedna jedina od tih kneevina mogla je preivjeti i razviti
se: bila je to osmanska drava. Gazijska kneevina, kao i
druge, ona je bila jedina koja je znala nai elemente nune za
organizaciju svojih osvajanja, zahvaljujui geografskom poloaju i blizini bizantskog glavnog grada koja ju je obavezala da
odrava stanje neprekidnog rata. Isto kao i drugi anadolski
emiri, prvi osmanski sultani su ukljuili u svoje titule naslov
gazi kojeg su im dali njihovi historiografi, kao to je Aikpaa-zade, i koji se nalazi na njihovim prvim epigrafskim
spomenicima, kao to to svjedoi natpis iz 1377. god. koji se
odnosi na gradnju damije u Brusi, gdje je Orhan nazvan
sultdn ibn sultan al-guziit, gazI ibn al-gaei, uga' ad-dawla wa 'd-din, marzbdn al-fh, pehleoiin-i gihiin, Orban
ibn 'Utman. Takoer, prema svjedoenju Aikpaa-zade,
postojala su, u prvim stoljeima Osmanskog Carstva, etiri
udruenja, od kojih je prvo udruenje gaziyan-i Rum, dok su
drugi ahiyan-i Rum, abdalan-i Rum i baciyan-i Rum. Ali kad
se osmanska kneevina pretvorila u carevinu i kada je centralna vlast bila uvrena, gazije, koji su aktivno sudjelovali
u osvajanju Anadolije, bili su podvrgnuti autoritetu drave,
te su udruenja postupno rasputena. Djelo osvajaa bilo je
dovreno; oni su se ubudue morali maknuti s puta organizatorima carevine.
GEOGRAFIJA
l)
Rije
201
Geografija
-------'-----
202
- - - - -
Geografija
politikog
203
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _" - - - _
oo
..
o.
..
'._
Geografija
an-na/Isa slii Kudaminom po tome to opisuje Meku i
Medinu na samom poetku djela koje se bavi regionalnom
geografijom. Glavni predmet rada su ope obavijesti o svijetu
u cjelini i upravo stoga se u njemu nalaze, uz popis muslimanskih zemalja, i opisi, na regionalnoj osnovi, mnogih
zemalja koje se nalaze izvan granica Islama. On se bavi
matematikom geografijom, sistematino i iscrpno, i povezuje razliite teorije i miljenja o mnogim problemima; on
izlae grau o opoj i fizikoj geografiji i opisuje ik lime prema
Grcima. S obzirom na razliite obavijesti, koje su u njemu
sadrane, njegovo djelo moe se odrediti kao mala enciklopedija historijskih i geografskih znanosti.
Kao i Ibn Rusta, i Ibn al-Fakih al-Hamadani rasporeuje
geografske podatke na regionalnoj osnovi u svom Kiuib al-buldan (napisan oko 903). Opis Meke prethodi svim drugima, a opi raspored djela slii al-Istahrijevom i Ibn Haukalovom. On umee u njega izvjetaj trgovca Sulejmana o Indiji
i Kini, ali posebna odlika njegovog djela je to, uz vjerodostojne obavijesti" sadri i druga poglavlja sa stihovima i
, tradicijama ili obavijesti legendarne naravi. Djelo je oskudno
u pogledu ope i matematike geografije.
Abu-'l-Hasan Ali ibn al-Husein al-Masudi (umro 956)
spaja u sebi kvalitete iskusnog putnika i istaknutog zemljopisca. Naalost, njegov vlastiti opis putovanja (Kita b ali -qaddyii wa at-tagdrib) nije sauvan, ali se moe imati izvjesna predodba o njemu prema Muriig ad-dahab wa
maadin al-gauihar i at-Tanbih wa al-ir], koji su sauvani.
Al-Masudi smatra geografiju dijelom historije, to objanjava
zato njegova djela izlau geografiju kao uvod u historiju. On
se koristi starim zemljopisnim spisima na arapskom, kao i
izvjetajima suvremenih putnika i pomorskom literaturom,
ali im dodaje obavijesti koje je sam prikupio u toku putovanja
ili od osoba koje je susreo. On ne daje nikakvo sustavno
topografsko izlaganje o abasidskom carstvu i ne bavi se ni
putevima kraljevstva ni potanskim postajama, ali predoava
izvanredan kratak pregled suvremenih spoznaja Arapa o
matematikoj i fizikoj geografiji. Meutim, glavni doprinos
al-Masudija poiva u humanoj i opoj geografiji. On je
unaprijedio tu znanost, odbivi neke teorije i zamisli arapskih
zemljopisaca, za koje je smatrao da su bez osnova, s obzirom
na njegovo vlastito iskustvo i vlastita istraivanja. On ak ne
oklijeva ni dovesti u pitanje stare teorije grkih uitelja, kao
to je Ptolemej, npr. postojanje jednog kontinenta u australijskoj hemisferi. U oblasti fizike i humane geografije, on
naglaava utjecaj sredine i drugih geografskih imbenika na
fiziki izgled i naravi ivotinja, biljki i ljudi. Na al-Masudija
utjecale su i iranske geografske tradicije, npr. sedam kivera,
koje Irak smatraju sredinjim iklimom i najboljim na svijetu, a
Bagdad najboljim gradom, itd.
Znaajan geograf tog doba, iji je utjecaj na razvoj arapske
geografije bio raznovrstan i dubok, kao i Ibn Hurdadbehov,
jeste samanidski vezir Abu Abdalah Muhamed ibn Ahmed
al-Dejhani (prvi dio 4/10. st. *). Naalost, njegov Kitb al-masa lik wa al-mamlik nije sauvan. Vrlo je vjerojatno da je
al-Deihani koristio originalni tekst Ibn Hurdadbeha, Kitab
al-masalik. Imajui povlateni poloaj vezira i piui u
Buhari, on je proirio polje svojih istraivanja mnogo dalje u I
Sredinju Aziju i na Daleki isto..k nego njegovi arapski suvre.menici. On je sakupio informacije iz prve ruke, iz razliitih
J'
vrela, te otuda i znaaj njegovog djela. Mnogi arapski zemljopisci koristili su kasnije al-Dejhanijevo djelo.
Hudud al-' alam, djelo nepoznatog pisca, napisano u
Iranu 982. god., jedno je od prvih djela na perzijskom o
svjetskoj geografiji. Autor je koristio brojne ranije arapske
autoritete i, bez ikakve dvojbe, imao je na raspolaganju
primjerak al-Balhijevog djela ili al-Istahrijevog. To djelo
otkriva izvanredan napor i brojanu tanost. S druge strane,
autor se razlikuje od drugih zemljopisaca svojim geografskim
i terminolokim uopavanjima. Njegova originalnost poiva
na zamisli o podjeli naseljenog svijeta na diielove svijeta i
posebne zemlje,
2) AI-Balhijeva kola. - Upravo drugoj glavnoj kategoriji
ope geografije pripadaju al-Istahri, Ibn Haukal i al-Mukadasi, kao i Abu Zejd Ahmed ibn Sehl al-Balhi (umro 934), po
kojem je kola i dobila ime. Al-Balhi je napisao svoje geografsko djelo Suuiar al-aqalim (izvorno, komentar uz karte)
920. god. ili malo kasnije. On je proveo oko 8 godina u Iraku
i zavrio je kolovanje pod ravnateljstvom al-Kindija. Mnogo
je putovao prije povratka u rodni grad i stekao je visoki ugled
uenjaka. Meutim, u posljednjem dijelu ivota, podravao
je pravovjerna miljenja i napisao je vie rasprava koje su bile
veoma cijenjene u tim krugovima. Mada tekst al-Balhijevog
geografskog djela nije jo zasebice utvren i mada su rukopisi, pripisani u danom trenutku al-Balhiju, sada poznati kao
al-Istahrijevi, jo uvijek vrijedi miljenje (De Goeje), po
kojem je al-Istahrijevo djelo dosta uveano drugo izdanje al-Balhijevog i napisano izmeu 930-933. god., za ivota al-Balhija. Geografi iz al-Balhijeve kole daju pozitivnu islamsku boju arapskoj geografiji. Osim njihovog ogranienja
uglavnom na islamske zemlje, oni pridaju znaenje geografskim zamislima koje nalaze oslonac u Kur'anu ili su temeljene
na predajama ikazivanjima Poslanikovih drugova, itd.; npr.
oni usporeuju kontinente sa velikom pticom, to je u skladu
sa predajom koja se pripisuje Abdalahu ibn Amru ibn al-Asu.
Isto tako, kopno, okruglog oblika, okrueno je opasujuim
oceanom kao ogrlicom, a dva zaljeva: tog oceana (Sredozemno more i Indijski ocean) nasru jedan na drugog, ali se
ne mijeaju, odvojena al-Barzahom, bariierom: u al-Kulzumu, to je kur'anska zamisao. Takoer, nasuprot nekim
geografima irake kole, geografi al-Balhijeve kole pripisuju
Arabiji sredinje mjesto u svijetu, budui da se u njoj nalaze
Meka i Kaba. Ta nova stremljenja metodologije i nain
raspravljanja o geografiji postali su osnovna osobina geografa
te kole i, po svoj prilici, bili su vrhunac prvog procesa po
kojem je Meka dobila prednost nad Irakom kod jedne grupe
geografa. Prvi predmet tih geografa bio je opisati iskljuivo
bild al-islam, domen koji su podijelili na 20 iklima, govorei,
ipak, i o nemuslimanskim zemljama u svojim uvodnim biljekama. Temelj podjele tih provincija nije ni iranski sustav
kivera ni grki sustav klima; on je teritorijalni i isto fiziki.
To je stanovit napredak u odnosu na prethodne metode i ovaj
rad je na neki nain moderan. Kako upuuje Ibn Haukal, on
ne slijedi model 7 iklima (sa karte u al-Kavazijanu), jer je on,
mada taan, pun zbrke i predoava preklapanja granica
provincija. On takoer izrauje po jednu odvojenu kartu za
svaku sekciju koja opisuje poloaj svake provincije, njezine
- - - - -
204
13.
Geografija
granice i druge zemljopisne karakteristike. Znaajan doprinos tih geografa je to su oni sistematizirali i proirili polje
geografije, ukljuujui u nju i nove sadraje u cilju da je
pokau korisnijom i zanimljivijom, jer vjeruju da se za nju
zanima ira javnost, kraljevi, ljudi muruwwe i glavni predstavnici svake klase. Moe se rei da su oni uveli element
perspektive u kartografiju, osim ustanovljavanja regionalnih
karata na znanstvenijim osnovama; izradili su planiglob koji
pokazuje razliita podruja bilad al-islama i druge neislamske oblasti zemlje. Njihov cilj bio je da ih predoe u
dotjeranoj perspektivi i da pokau njihov relativni poloaj i
veliinu. Ali kako on nije prikazivao pravi oblik i prostranstvo (krug, etverokut ili trokut) odnosnih iklima, svaka od
njih predstavljena je u uveanoj formi. Njihovo grafiko
predstavljanje tih podruja na isto fizikoj osnovi vjerojatno je prvo iskustvo te vrste u arapskoj kartografiji. Te al-Istahrijeve i Ibn Haukalove karte u tom su pogledu bolje
od al-Idrisijevih, koji dijeli 7 klima u smislu irine na 10
uzdunih sekcija i izrauje kartu za svaku sekciju posebno,
tako da karte ne predstavljaju vie geografske jedinice, ve
geometrijske podjele. Al-Istahri, Ibn Haukal i al-Mukadasi
izlau po prvi put koncept zemlje odreen geografskim izrazima i idu ak dotle da utvruju granice svake od zemalja
upravo kao to su utvrdili i granice 4 glavna svjetska kraljevstva.
Prije svega, Abu Ishaku Ibrahimu ibn Muhamedu al-Farisiju al-Istahriju (prva polovica 10. stoljea) treba,
izgleda, pripisati irenje ideja al-Balhijeve kole; ne zna se
mnogo o njegovom ivotu, osim da je mnogo putovao i unio
rezultate svog vlastitog iskustva u svoju knjigu al-Musiilik wa
al-mamalik. Gotovo da nema sumnje da je to djelo zasnovano
na Abu Zejd al-Balhijevom. Al-Istahrijevo djelo sluilo je kao
vjerodostojno vrelo obavijesti geografima te kole; prevedeno
na perzijski, ono je postalo temelj brojnih perzijskih djela o
geografiji.
Abu-'l-Kasim Muhamed ibn Haukal, rodom iz Bagdada,
zavrio je oko 977. god. svoj Kitab siirat al-ard. Jo od
mladosti zanimao se za geografiju i mnogo je putovao
izmeu 943. i 968; gajio je takvu ljubav prema geografiji da
se, za vrijeme svojih putovanja, nije nikada odvajao od al-Dejhanijevih djela, te djela Ibn Hurdadbeha i Kudame. O
prva dva kae da su ga toliko zaokupila da je bio nesposoban
posvetiti i najmanju panju drugim korisnim znanjima ili
tradicijama. Ipak, bio je potaknut napisati svoje djelo inje
nicom to nije bio zadovoljan nijednim od onih koja su
postojala o toj disciplini. Namjeravao je poboljati al-Istahrijevo, na koje je naiao, ali njegove namjere nisu mogle biti
nedvosmisleno prihvaene, jer slinost izmeu djela ova dva
geografa upuuje da je Ibn Haukal vjerojatno mnogo dugovao al-Istahriju. On ipak, bez ikakve dvojbe, zauzima svoje
mjesto meu istaknutim zemljopiscima tog doba, jer je on u
kartografiji samostalan i individualista koji ne slijedi od
rijei do rijei druge. Osim toga, daje novu dokumentaciju
koja proizlazi iz njegovih putovanja ili koju je prikupio na
osnovu kazivanja. U toku vie stoljea, on je bio vjerodostojno vrelo kasnijim zamljopiscima.
Abu Abdalah Muhamed ibn Ahmed al-Mukadasi (umro
1000), autor djela Ahsan at-taqiisim JI ma'rifat al-aqalim, vrlo je originalan znanstveni geograf. On, s punim
205
Geografija
Crvenom, Sredozemnom, Crnom i Kaspijskom moru, kao i
na izvjesnom broju plovnih rijeka kao to su Nil i Hind.
Mada su njihove lae bile male, u poredbi sa kineskim, i
mada je Indijski ocean bio pun kitova, oni su odvano
poduzimali duga i opasna putovanja. Koristili su pomorske
karte (rahmni i dafatir). Al-Masudi navodi imena izvjesnog
broja kapetana i strunjaka za Indijski ocean koje je poznavao. Al-Mukadasi daje takoer ime jednog iskusnog trgova
kog pomorca koji ga je savjetovao u pogledu oblika Indijskog
oceana. Ahmed ibn Madid govori o jednoj staroj karti
rehmaniji koju su sastavili Muhamed ibn adan, Sehl ibn
Eban i Lejs ibn Kehlan (koji su ivjeli pred kraj 9. st.), ali ih
sve smatra ispod prosjeka. Kako nijedna od ovih karata nije
sauvana, nije mogue tano ustanoviti doprinos ovih starih
arapskih pomoraca brodarskoj geografiji.
Razvojem arapskog pomorstva, takoer se proirila i trgovina. Jakom politikom moi na Srednjem istoku i ekspanzijom ekonomije kod njih, Arapi su postigli veliko znaenje
kao trgovci na Istoku. Ne samo da se njihova trgovina irila,
nego se i pojaala. Oni su uobiavali ak razmjenu sa primitivnim plemenima otoka Andaman i Nikobar, iji jezik nisu
razumijevali. Arapska trgovina sa Kinom opala je pred kraj
9. st., jer se pria da je u toku seljake pobune Huang aoa
(878 n.e.) bio pobijen u Kini veliki broj stranaca. Od tog
trenutka, arapske lae na plove vie dalje od Kale, luke
istone obale Malezijskog poluotoka, koja danas ne postoji.
Arapi su, iznad svega, trgovinskim pobudama bili potaknuti da istrauju nove zemlje, a rijetko eljom za istraivanjem. Mada postoje izvjetaji o nekim starim istraivakim
avanturama, izgleda da je veina nevjerojatnog sadraja, npr.
pria koju je stvorio tuma Selam sa svog putovanja do zidina
Goga i Magoga, po nalogu halife el-Vasika (842-847). Pria
jednog mladog Kordovca, koji se otisnuo sa grupom prijatelja
na Atlantski ocean i vratio neto kasnije obogaen, sadri
moda jedan stvarni temelj. U cijelini, Arapi tog doba nisu
dali nikakav bitan doprinos spoznajama naslijeenim od
Grka. Meutim, izvan sumnje je da su za neke oblasti, kao
to su sjeverna i istona Afrika, istona Azija, centralna
Azija, Indija i neke druge zemlje, njihove obavijesti bile
sigurnije i produbljenije.
injenica da Arapi nisu istraivali nepoznate oblasti, ak
ni one o kojima su imali teorijsko znanje, moe se objasniti s
vie faktora: im bi njihov trgovaki interes bio zadovoljen,
oni nisu imali potrebe ii dalje; na drugom mjestu, osim toga,
neki pojmovi i predrasude nisu prestali vladati njihovom
milju i odvraali su ih da se uputaju u neustraive pothvate
(npr. Atlantik je bio more Tame i blatan izvor, al-'ayn al-hami'a). Iz nekih razloga, oni su vie plovili na jug nego na
istonu obalu Afrike, jer su vjerovali da tamo postoji nagla
plima i morski potresi, mada je al-Biruni, oslanjajui se na
dokaz koji je utvren u 9. st., naime otkrie u Sredozemlju
daski koje su potjecale od laa iz Indijskog oceana, prihvatio
ideju da je ono u vezi sa Atlantikom uskim prolazima juno
od izvora Nila. Napokon, vjerovanje da se susreu ljudoderska plemena istone Indije mora da je sprijeilo Arape da
plove dalje na istok.
Meu sauvanim izvjetajima sa putovanja iz tog perioda,
jedan od najstarijih je onaj koji se pripisuje trgovcu Sulejmanu, koji je poduzeo vie putovanja u Indiju i Kinu, te
~i~::::"~'::~:':i~::"O
206
l
I
Geografija
ile
su se i usvojile
razliite
forme i metode
predoavanja
grae.
Znaaj al-Birunijevog doprinosa arapskoj geografiji je dvostruk; s jedne strane, on predstavlja kritiki saetak cjeline
spoznaja tog doba i, kako je takoer poznavao doprinose
geografiji Grka, Iranaca, Indijaca i Arapa, mogao je obaviti
usporedni studij tog predmeta. On upozorava da su Grci bili
napredniji od Indijaca, to podrazumijeva obavezu da se
usvoje metode i tehnike prvih. Ali on nije krut i podrava
odreen broj znaajnih teorija koje se ne slau sa grkim
tezama. S druge strane, kao zvjezdoznanac, on izraunava ne
samo geografski poloaj vie gradova, ve mjeri i duinu
jednog stupnja irine, vrei tako jednu od tri znaajne
geodetske operacije u historiji arapskog zvjezdoznanstva. On
je postigao znaajan napredak u opoj, fizikoj i humanoj
geografiji. Oslanjajui se na gore spomenuto otkrie u Sredozemlju daski s broda koji je plovio Indijskim oceanom, on je
nagovijestio stotinjak godina kasnije teorijsku mogunost
postojanja kanala koji veu Indijski ocean i Atlantik juno od
Mjeseevih brda i izvora Nila, ali teko pristupanih zbog
plima i estokih vjetrova; on iz toga zakljuuje da je, prema
istoku, Indijski ocean prodro u sjeverni kontinent (Aziju) i da
je, u zamjenu, otvoren kanalima, isto tako kontinent prodro u
Indijski ocean prema zapadu; more je tu kanalima vezano sa
Atlantikom. Dakle, mada on teorijski ustanovljava mogunost
plovidbe oko juno-afrike obale, to oplovljavanje muslimani
nikada nisu izveli. Ideja se, meutim, odrala sve do dolaska
Portugalaca, kada je an-Nahrvali sugerirao da su oni moda
mogli poduzeti taj put. Al-Biruni je shvatio da je kontinent
okruen vodom, da se centar rnase zemlje pomjera i izaziva
fizike promjene na svojoj povrini (npr. plodne zemlje
postaju neplodne, vodu zamjenjuje zemlja i obratno). On je
vrlo jasno izloio tri razliite zamisli i granice nastanjenih
dijelova zemlje tog doba, sluei se, izgleda, suvremenim
vrelima koja su bila nedostupna ranijim zemljopiscima. Opisujui detaljno Indiju, on je dao originalan doprinos regionalnoj geografiji.
Meu zvjezdoznancima 5/ ll. st. * zasluuju da budu spomenuti: Ibn [unus, Abu-'l-Hasan Ali ibn Abderahman (umro
1009). Dok je al-Biruni radio u Indiji i drugdje, Ibn [unus je
vrio vrijedna istraivanja u promatranici na brdu Mukatamu
u Egiptu, pod pokroviteljstvom fatimidskih halifa al-Aziza i
al-Hakima. Rezultati tih promatranja, pohranjeni u az-Zig
al-kebir al-lfakimi postali su, za naunike muslimanskog
Istoka, znaajno vrelo zvjezdoznanskih i zemljopisnih spoznaja.
Meu zemljopiscima i putnicima-suvremenicima al-Birunija - nalazi se pjesnik i putnik ismailit Nasir-i Husrev (umro
1060 ili 1061), iji izvjetaj pod naslovom Safamama, napisan
na perzijskom, sadri osobna iskustva autora u Meki i Egiptu
i opise tih krajeva.
Abu Ubajd Abdalah ibn Abdelaziz al-Bekri (umro 1094)
najbolji je predstavnik leksikografije svog doba, u onom
dijelu to se odnosi na toponime. Njegov geografski rjenik
Mu'gam ma 'sta'gam min asma' al-bilad wa al-mauxidi'
izvanredno je geografsko-literarno djelo. On u njemu, uglavnom, izuava ortografiju toponima Arapskog poluotoka,
iznosei svjedoanstva koja je izvukao iz arapske literature,
stare poezije, hadisa, tradicija, itd. Njegovo drugo geograf-
* Vidi napomenu
207
na stranici 13.
-----
Geografija
matematikoj
Pomorska literatura. - U toku ovog perioda, pomorska aktivnost Arapa ograniavala se na Sredozemlje i Indijski
ocean. U prvom, arapska mornarica, uzeta u irem smislu,
nije nikad postala sasvim mona. Ona se uvijek vie bavila
pomorskim ratovima sa kranskim brodovljem i katkad je
ak stotinjak ljudi bilo ukljueno u pohode. Isto tako, mada
su ga arapski pomorci veoma dobro poznavali, plovidbe na
Atlantiku jo uvijek su se plaili, te se zna samo za jedan
pokuaj Arapa te vrste, i to onaj Ibn Fatime (1250); iz prie o
njegovom putovanju, sauvane u Ibn Saida, proizlazi da je on
iao sve do Bijele planine (identificirane sa Cap Blanc) du
zapadno-afrike obale. Openito, teko je procijeniti doprinos Arapa s tog mora pomorskoj geografiji, jer se ne zna
mnogo o njihovim izvjetajima. Ali nastankom Osmanskog
Carstva u Maloj Aziji, osmanska mornarica postala je najmonija u Sredozemlju.
U Indijskom oceanu, meutim, arapski pomorci ouvali su
svoje znaenje sve do dolaska Portugalaca. ihab ad-din
Ahmed ibn Madid (datum njegovog roenja ili smrti je
nepoznat) upravljao je god. 1498. brodom Vaska de Game iz
Malindija, na istonoj obali Afrike, do Kalikuta u Indiji. Taj
dogaaj predstavlja preokret u historiji arapskog brodarenja i
trgovine na Istoku, jer je dolazak Portugalaca imao za njih
nepovoljan uinak; pomorska mo Arapa bila je sruena, a
njihovu trgovinu Portugalci su sustavno upropatavali.
Ibn Madid, koji je proveo vie od 50 godina svoga ivota na
puini, moe se smatrati jednim od najveih arapskih pomoraca svih vremena. On je napisao trideset pomorskih djela i
takoer je jedan od najznaajnijih arapskih autora o oceano-
Literatura ozijaretima. - Posebna znaajka tog perioda je izrada izvjesnog broja djela koja se bave lokalitetima
koji imaju vjersko znaenje ili mjestima hodoaa (ziyara);
ona nisu isto opisna ili topografska, ve obrauju sveta
mjesta Islama, grobove svetih ljudi, tekije sufija i ribate, kao i
odreene obrazovne ustanove (medrese) u razliitim erijatskim kolama, itd. U njima se nalaze i pojedinosti o top onimiji razliitih gradova, kao to su Meka ili Damask. U cjelini,
djela te vrste ele biti vjerski vodii za hodoasnike i poklonike i odraavaju period vjerskog protudjelovanja u Islamu.
Meu reprezentativnim djelima tog tipa literature, mogu se
navesti: Iariu ila ma'rifat az-ziyarat al-Herevija (umro 1214);
ad-Dris fz ta'rzh al-madaris Abdelkadira Muhameda an-Nuajmija (umro 1250).
Geografski rjenici. - Tradicija geografskih izuava
nja, koja se bila razvila u Siriji, donijela je brojne plodove.
Osim kompendija Abu-ll-Fide i literature ozijaretima, Jakut
al-Hamavi (umro 1229) izradio je jedno od najkorisnijih djela
arapske geografske literature, M u'gam al-buldan. Dovren
1224. god., taj rjenik toponima, koji sadri takoer i historijske i socioloke podatke, u vezi je sa knjievnim i znanstvenim
tradicijama ranijeg perioda i predstavlja zbir zemljopisnih
spoznanja tog doba. Kao znanstveno pomagalo, ono je ak i
danas neophodno za izuavanje arapske historijske geografije.
injenica da je [akut krunisao svoje djelo uvodom o arapskim
208
Giraj
209
Giraj
zijom, hanovi poduzimaju duge borbe koje im donose djelomine uspjehe, osobito pod Sahib Girajem L Sultani iz obite-
210
Glazba
---,
211
Glazba
Ji
212
Grad
eni, pjesniki uzorci vane vrste. Uz to idu isto tako mnoge
vrste narodnih igara.
O sadanjem stanju islamske glazbe ne moe se dati saeti
sud. Slika novijeg razvitka je mnogostruka i nejedinstvena.
Ako je narodna glazba u islamskim zemljama sasvim netaknuta, premda i ona trpi promjene, to na umjetniko-glazbe
nom podruju razraun s evropskom glazbom vodi obilju
pojava koje vie ne mogu biti obuhvaene pod pojam islamska glazba. Podizanjem konzervatorija, visokih glazbenih
kola i drugih ustanova, ponajprije u velikim gradovima
islamskih zemalja, danas se nastoji kako na njegovanju tradicionalne glazbe, tako i na interesu za smislenu integraciju
evropske glazbe u islamski glazbeni ivot.
213
Gramatika
R AMA TIK A . Na
gramatikog
214
Grijeh
. Postoje mnogi hadisi koji razmatraju pojam grijeha i sudbinu grijenika. Mogu se izdvojiti dvije glavne teme.
R IJ E H (a. hati'a, mno. hataya i bati'at), smonim danb (mno. dunub). Korijen ht' znai pogrijeiti, spotai se, poiniti greku.
Oblik hasi'a javlja se pet puta u Kur'anu, a korijen br'
esto se u njemu koristi. On okuplja tri smisla, greke: (bata', npr. u s. XVII,33), kanjive krivnje (bir, npr. u
XVII,31), te grijeha (hati:, u II,81; IV,1I2; VII,161;
XXVI,82; LXXI,25). No grijeh se jo ee iskazuje
pomou danb, dunub; sayyi'a e biti loa djelatnost, a um
vrlo teak grijeh, zloin protiv Boga.
to se tie Kur'ana, s jedne strane grijeh navlai na se
boanski gnjev i kaznu (za bati'a, vidjeti II,81; IV,1I2;
LXXI, 25); ali, s druge strane, stalno se obraa panja da je on
u vezi sa milosrem Uzvienog (XXVI,82; VII,161). Da bi
oprostio njihove grijehe (dunub), Bog, putem anela i
poslanika, poziva ljude Sebi (XIV,IO; XLVI,31; LXXI,4).
Ma tko tko izbjegne teki grijeh (irm) i sramotno djelo nai e
oprosta kod svoga Gospodara (LIII,32). Itd.
Bog je Oprostitelj koji ne prestaje opratati: al-gafur al-gaffar, jedno od 99 najljepih Imena, o kojima vole razmiljati poboni muslimani. Ipak, jedan grijeh ne moe dobiti
oprosta: to je nijekanje ili nepriznavanje Boga i Njegove
jednoe (IV,48,137; XLVII,34). Bezbonim, krivima za kufr
ili irk, nee se oprostiti, osim ako se ne pokaju (VIII,38).
Tako, tri vrste pogreaka spominju se u kur'anskom tekstu:
l) lake, koje ne dovode u pitanje vjeru, te su preputene Bojoj
blagosti (LIII,32); 2) teki grijehovi (kaba'ir al-um, kae se u XLII,37) i sramotna djela, koja Bog, prema
tajni Svoje volje oprata bez odgode ili kanjava za neko
vrijeme (uspor. II,284; III,129); 3) kufr i irk, napad na Boju
jednou, koji se ne mogu izbrisati bez pokajanja (tawba) i koji,
inae, ostaju pod prijetnjom vjeitog pakla.
215
Grob
IP~I
Grih,
~OB (a. qabr), primjenjuje se najprije, kao i izraz dana rupu koja slui za pokop mrtvaca. Razlikujui
--_._-----.~
216
Grob
I
I
ko~id:~~~ rije
groba",
qabr, i mauzoleja (qubba ili tur;:T,
koji je zgrada posveena grobu, koja je bilo izdvojena ili '
pripojena drugoj zgradi,
Postojanje prvotnog elementa, koji je bio u poetku i lako
se prepoznaje u veini sluajeva - naime, humak zemlje,
grobni kamen ili naslaga zida, pravokutnik ocrtan kameni
ima ili malim zidovima, veliki komad kamena vie glave i
podno nogu - nije sprijeilo da se, u detalju oblika kao i
ukrasu i natpisu, iskae raznovrsje islamskih grobova. Kako
nema valjane obrade, posebno je to znaajno zbog toga to
groblja, dugo netaknuta pri ulazima u gradove, s grobovima,
ponekad, vrlo potovanim, najee moraju uzmicati pred
planiranjem gradova i irenjem naseobnih zona, a u isto doba
nestaju narodni i tradicionalni obiaji redovitog posjeivanja
nekih od njihovih smjetaja. Uza sve ne male nedostatke u
dokumentaciji i evidenciji, moe se podvui da, u islamskoj
civilizaciji kao i u drugima, grobovi vjerno odraavaju bogatstvo i stupanj profinjenosti koji je dostiglo drutvo jednog
vremena, kao i kulturnu i religioznu klimu u kojoj su redigirani natpisi. Postojanje natpisa, manje ili vie razvijenih, u
svakom je sluaju postojana crta koja karakterizira veinu
grobova. Imajui za prvu svrhu da podsjeti na ime ukopane
osobe i da posvjedoi o njegovoj vjeri (kur'anskim navodima), privlaei na njega blagoslove, to su, prije svega,
natpisi, ocrtani na arapskom, a odgovaraju klasinoj shemi,
za koju se zna od 2/8. st. *
Od tog doba se tu openito nalaze, nakon nune besmele,
bilo obine formule posvete, koje su tasliya i, rjee, hamdala, bilo pobone izreke, gdje se nalazi sveana potvrda
nekih boanskih povlastica, jedinstva i moi, te se utvruje
da je smrt stvorenja rezultat odluke koja ima svoj uzrok u
Bojoj svemoi. Zatim dolazi ime umrlog, praeno rodoslovnim podrobnostima ili titulama, a slijedi ih, po pravilu, jedna
ili vie pohvala. Rije, koja je najstarije koriena da se stavi
ime mrtvog, bila je rije ahida, svjedoio je, koja se nalazi
na prvim arapskim natpisima u Egiptu. Treba zabiljeiti,
ipak, usporednu upotrebu tuwuffiya, umro je, koja se,
nakon to se stavio datum smrti, ponekad sama koristila u
kratkim nadgrobnim tekstovima. Isto tako, formula hildii
qabr (Ovo je grob od ... ), koja se javlja ve na treini prvih
islamskih egipatskih stela, prevladava, kasnije, sama i bez
iznimke na kasnijim natpisima Ifrikije, al-Andalusa, Sirije,
Anadolije i, ak, istonog Irana.
Vjeroispovijed, upotpunjena ili ne risiilom koju su mogli,
prigodno, poduprijeti kur'anski navodi kao ajet (stavak) IX,
33, ini drugi vaan element natpisa, bar prvih stoljea.
Kasnije se primjeuje da nema ehade u nekim lokalnim
serijama (Sirija i danas Anadolija), kao i na nekim kategorijama natpisa (za djecu u Kajravanu). Isto tako, ajet IX,33
manje se navodi u Egiptu od doba Fatimida, dok se, u istom
razdoblju, odrava u Ifrikiji ili na nadgrobnim natpisima al-Andalusa, a ne javlja se vie u Siriji ni u istonim pokrajinama ni, vie, u Anadoliji od 6/12. st. * Taj razvoj odgovara
onome koji se primjeuje u pogledu drugih kur'anskih stavaka, koji su se razliito koristili prema mjestima i dobima.
Navedimo, tako, korienje u Egiptu, do 4/10. st. * samo,
stavka XXII,7, koji podvlai nunost zadnjeg asa, a nalazi se
jednako u Ifrikiji; ili u al-Andalusu stavka XXXV,S o varljivosti tatine u zemaljskom ivotu ili, pak, posvajanje formule
217
Grobovi
graevinama od cigle perzijsko-turskog luka zemalja. Svakako, stariji oblik kubeta s etvorinom, koji je ve postojao u
sasanidskom svetitu vatre, zastupljen je na samanidskom
grobu u Buhari (sredina 10. st.), bogato dekoriranom ornamentalnim poloajima cigle i terakotnim reljefima. Podizanje
s osmokutnim prevoenjem u obliku roga, koje je vanjskom
galerijom pravokutno omotano, preuzeli su Selduci i, npr.,
na grobu sultana Sandara u Mervu (oko 1150), ostvarili u
spomenik. U razliitom obliku, polazei od jednog osmostranog tlocrta, taj tip posljedino djeluje jo na mauzoleju Ilhana
Oldajtua uSultaniji (1309-1313). Bogati fajansni mozaik,
kakav odlikuje ovu zadnju graevinu, spada od otprilike
sredine 12. st. (Meraga, Gunbad-i Surh 1147. god.), uz ornamentalno premetanie cigle, u karakteristina sredstva dekora.
Pored etvornih nadgrobnih zdanja nastaju, poev od
istone Perzije, brojne visoke okrugle i poligonalne kule nad
grobom s unutranjom malom bogomoljom i krovom kao
stoac. Najraniji primjer, Gunbad-i Kabus u Gurganu
(1006), prikazuje okruglo graevinsko tijelo, koje pomou
iljastih podupiraa vanjskog zida zadobija tlocrt u obliku
zvijezde. Odgovarajue su izgraene, pa ipak sve bogatije
dekorirane, kule nad grobom uReju (1139), Vereminu (prije
1289), Bistarnu (1313), itd. Savreno okrugli trup ima rana
kula nad grobom u Radkanu (1020), dok kasnija na istom
mjestu (1280-1300) unutra predstavlja osmo kut i vanjski
poligon pomou ravnomjernog iljebljivanja pribliava krunici. Kod kule nad grobom u Kimaru (oko 1300) izmjenjuju
se okrugli i zaotravajui podupirai vanjskog zida. Meu
osmostranim kulama nad grobom, treba istai Gunbad-i
Mumina Hatun u Nahievanu (1186) zbog znaajnog dekora
od faianse.
PoligonaIno i okruglo turbe sa krovom poput stoca uveliko
je raireno u 13. i poetkom 14. st. i u seldukoj istonoj
Anadoliji, pa ipak tu, prema lokalnim graevinskim navikama, u kamen prevedeno i dekorirano s reljefnom ornamentikom, dijelom s figuraInim prikazima (Erzurum, mauzolej
ifte Minareli Medrese, sredina 13. st.; Kajseri, Dener
Kumbet oko 1275; Nigde, Hudavend-Hatun-Turbc 1312.
god.). PoligonaIni oblik jo se i dalje odrava na osmanskim
mauzolejima, koji, svakako, pokazuju i vanjske kupole. Njihov dekor biva premjeten poglavito u unutranjost i tu
nastaju neki od najznaajnijih ukraavanja s kamenim ploama (Bursa, [eil Turbe 1421; Istanbul, ehzade Mehmed-Turbe 1542-1544), te mauzolej sultana Sulejmana Velian
stvenog (1566. god.).
Tlocrtne razlike, koje su svojstvene perzijsko-turskim
mauzolejima, ne poznaje arapsko podruje. etvorna kupolasta graevina, koja se u Egiptu i sjevernoj Africi pojavila
sa Fatimidima, ponajprije kao arhitektura od cigle, a onda
sa kamenim temeljem (Kairo, turbe Salih Nedm ad-din
Ejuba 1250. god.), te konano u mameluko doba potpuno
sagraena u kamenu, ostaje jedini temeljni oblik nadgrobne
graevine. Tu se razvija sve bogatije dekorativno ralanje
nje cjelokupne arhitekture. Pri tome se oblikovanje prevoenja od prostorne etvorine u kupolu nalazi u prvom planu
kao konstruktivni i dekorativni problem. Prevoenje u
obliku roga, koje je u poetku jednostavno, te koje predstavlja osmokutni tambur (Kairo, Seba Benat, nakon 1021.
218
Gusl
skog doba,
graenja
pomou graevina
219
Had
~=4~
LEKSIKON
ISLAMA
eno injenicom
oznaava,
-!Jadh
1) Ve su stari Arapi smatrali vrlinom, ako se slijedi
sunna otaca (sunna je, zapravo, put kojim se obino ide, tj.
uobiajeni nain djelovanja, stari obiaj). Ali se u Islamu
suna nije mogla due sastojati u slijeenju neznaboako
-predoinskih obiaja i navika. Muslimanska zajednica trebala je tovati jednu novu sunu. Svaki vjernik morao je, sad,
- - - -
220
--
Hadis
Muhammedove smrti velika raznovrsnost miljenja u islamskoj zajednici. Pri tome je svaka stranka teila poduprijeti
svoje nazore to je mogue vie izrekama i odlukama Poslanika. Tko je na tome mogao utemeljiti svoje miljenje, taj je
imao bezuvjetno pravo, te su tako nastale brojne, meu
sobno potpuno suprotne predaje o suni Poslanika. I u velikim stranakim borbama, obiavale su obje strane pozivati
se na Muhammeda. Tako je on trebao, npr., Abasidima ve
unaprijed najaviti utemeljenje njihove vladavine.
Mnoge predaje, dakle, ne mogu se smatrati zbiljski vjerodostojnim, historijskim izvjetajima o Poslanikovoj suni.
One, tovie, izraavaju miljenja, koja su se, u prvim stoljeima nakon Muhammeda, priznavala u mjerodavnim krugovima, a onda pripisivana Poslaniku. Muslimani su izmiljanje i lakomisleno irenje lanih predaja osuivali, ali se
doputalo, pod odreenim uvjetima, da, ipak, vae olakotne
okolnosti, prije svega kada se radilo o pounim stavovima i
etikim poukama.
U cijelom islamskom svijetu Hadis se, uz Kur'an, najvie
cijeni, te su sumnje, koje su se, prvotno, u nekim krugovima gajile o irenju i pismenom utvrivanju Muhammedovih rijei, uskoro nadvladane. U nekim sluajevima vjeruje
se da se u Hadisu, jednako kao u Kur'anu, ula zbiljska
Boja rije. Takve predaje, koje zapoinju obino sa rijeima: Bog je rekao, oznaavaju islamski uenjaci imenom
hadi; qudsi (ili: ilahi, ili boanski kadis, nasuprot
obinom hadi; nabaun (Poslanikov kadis).
2) Po muslimanskom shvaanju, predaja moe samo tada
vrijediti kao vjerodostojna, ako njezin isnad predstavlja
neprekinuti niz pouzdanih jamaca. Kritiko ispitivanje
isnada ponukalo je muslimanske uenjake na iscrpna istraivanja. Htjelo se poznavati ne samo imena i ivotne prilike
jamaca (rigal), da bi se istrailo kada i gdje su ivjeli i koji
od njih je jedan s drugim bio u osobnom odnosu, nego i
ispitati njihova pravovjernost, istinoljubivost i savjesnost u
ponovnom kazivanju tekstova, da bi se utvrdilo koji su od
njih bili pouzdani (1iqa). Te kritike jamaca zvale su se
al-garh. wa at-ta'dil (tj. obranjavanje i provjeravanje).
Smatralo se tzv. poznavanje ljudi (ma'rifat ar-rigiil) neophodnim za svakog znalca Hadisa. Svi komentari zbirki predaja sadravaju i vie-manje opirne navode ojamcima.
Osim toga, tom predmetu posveeni su i posebni spisi,
meu ostalim mnoga od tzv. rabaqat-djela (tj. ivotopisi
raznih, u razrede podijeljenih uenjaka, prenositelja i drugih osoba). K tome spadaju i djela o slabima u prenoenju, kao npr. an-Nesaijevo djelo Kuab ad-duafa', te
ivotopisi Ashaba.
A miljenja o pouzdanosti jamaca mogla su se jako razilaziti. Ista osoba, u ija se saopenja, po miljenju jedne
stranke, moglo bezuvjetno pouzdati, vrijedila je drugoj, katkada, kao krajnje slaba u prenoenju ili ak kao laac. ak
autoritet mnogih visokouglednih drugova Muhammedovih
prvotno nije bio openito priznat. Tako je, posebice, vrlo
mnogo ljudi estoko poricalo istinoljubivost Abu Hurejre.
Sud je veinom bio razliit ve prema stranakom gleditu,
te je to dalo esto povoda ogorenim sporovima. Pri tome
se, ipak, mora imati u vidu da je, zapravo, uvijek glavna
stvar bio sadraj prenesenih izvjetaja. Ako se osporava
istinoljubivost jamaca, tad je, u stvari, gotovo uvijek
221
Hadis
222
uenjaka.
od raznih
Neka od tih djela zadobila su gotovo
posveen ugled kod kasnijih muslimana. Slubeno, iskljuivo
vaee ozakonjenje predaja, ipak nikada nije ostvareno.
Prvotno su se predaje ponajvie svrstavale ne prema sadraju, nego samo prema jamcima ('alii ar-rigiil). Obiavalo se
takvu zbirku, prema u njoj preuzetim, potpunim isnadom
opremljenim predajama, nazivati musnad. To ime, dakle,
preneseno je s pojedinane predaje na cijelu zbirku. Najpoznatije od tih djela je Musnad Ahmeda ibn Hanbala (u. 855).
I kasnije su jo nastajali takvi musnadi; poneki uenjaci
doveli su, npr., predaje, koje su se nale u velikim zbirkama,
radi vee zgode u alfabetski redoslijed, a drugi su smjestili
predaje, koje su spomenute u zborniku Muwana' Malika
ibn Enesa ili drugim takvim djelima, koja nisu priznata kao
prave zbirke, u posebnu zbirku, itd.
Ali openito su kasnije zbirke predaja gotovo sve svrstane
prema sadraju predaje. Takva zbirka, koja je podijeljena po
poglavljima, zove se musannaf (tj. redigirana). est tih
muwnnaf-djela openito su priznati tokom vremena u pravovjernom islamskom svijetu kao mjerodavni, a sva su
nastala u 9. st. To su zbirke: 1) al-Buharija (u. 870);
2) Muslima (u. 875); 3) Abu Davuda (u. 888); 4) at-Tirmizija (u. 892); 5) an-Nesaija (u. 915) i 6) Ibn Made (u. 886).
Ta djela se najvema kratko zovu est knjiga (al-kutub as-sitta) ili est sahiha, tj. zdravih (dakle tanih, vjerodostojnih zbirki). Na njih se gleda, skoro bi se moglo rei,
kao na posveene knjige drugog reda, odmah poslije Kur'ana.
Posebice se visoko cijene zbirke al-Buharija i Muslima. Poznate
su kao dva ~aM(w (as-Sahihan), tj. obje osobito
kao mjerodavnim priznate zbirke. U oba ta djela iskljuivo su
preuzete predaje, koje se smatraju potpuno kao sahih, U
tom pogledu, ipak uriu (uvjeti) Buharija nisu bili uvijek isti
kao uvjeti Muslimovi. Osim toga, Buhari je dodao naslovima
poglavlja u svojoj zbirci esto prilino iscrpne opaske, koje u
Muslimovom Sahihu potpuno nedostaju. Inae, obojica
navode predaje, ako je ikako mogue, prema razliitim turuq,
a njihove zbirke sadre ne samo ono to se odnosi na Zakon i na
dozvoljeno i zabranjeno, nego i mnoge historijske, etike
predaje.
Obrnuto, predaje, preuzete u djelima etiri ostala kompilatora, bave se gotovo iskljuivo sunnom, tj. obiajima. Stoga se
njihove zbirke saimaju obino kao etiri sunan-djela. Takoer oni sadre ne samo predaje koje vrijede kao sahih,
nego i lijepe, te openito sve predaje, na koje se uenjaci
pozivaju pri izradi zakona, ak i ako se inae moe sumnjati u
njihov isnad. Ako sabirai misle da je neka od njih navedena
predaja za odbaciti, oni obiavaju itatelje upozoriti na to.
Ugled est knjiga u Islamu lako se da objasniti. Prilike su
upravo u 9. st. postale povoljne za rad sabiraa predaja. O
svim vanim pitanjima Zakona i uenja o vjeri postigla se
tada odreena jednodunost i kod velikog broja islamskih
uenjaka stvorilo se vrsto miljenje o vrijednosti veine
predaja. Stoga se moglo samo pristupiti tome da se zajedno
stave one koje su priznate vjerodostojnim. Zasluga al-Buharija i sastavljaa drugih Sahiha sastojala se ne toliko u
tome da su oni po prvi put odluili koje su, od brojnih
predaja u opticaju, bile prave, a koje krive, nego, tovie, u
tome da su sabrali sve one koje su u ono doba u pravovjernim
krugovima openito bile priznate kao pravovjerne.
r.
Do::~~
J_
223
Hadis
jO~i d~:g:
9. st. su nastale
glasovite zbirke,k:
npr. Sunan Abdalah ad-Darimija (u. 868), ali ta djela nisu,
ipak, mogla na dulji rok zadobiti tako veliki ugled kao est
Sahiha. I ope priznanje ovih est knjiga tek je postupno prodrlo; posebice se dugo vremena sumnjalo u zbirku Ibn
Made zbog mnogih slabih: predaja koje je on preuzeo.
Osim toga, dralo se, usprkos velikom autoritetu est
knjiga, neprikladnim slobodno ocjenjivati predaje, koje su,
dodue, preuzete u te zbirke, ali koje nisu openito bile
priznate kao sahih, Tako je, npr., Ali ad-Darakutni (u.
995) sastavio djelo, u kojem dokazuje slabost 200 predaja
koje se nalaze u zbirkama al-Buharija i Muslima.
I kasnije su jo mnogi uenjaci napravili nove zbirke. Ali
rad tih kasnijih sabiraa predaje ograniava se poglavito na
zgotovljavanje vie-manje opsenijih kompilacija, u kojima se
sadraj pravi od izvadaka iz est knjiga (a katkada, istodobno,
i drugih glasovitih zbirki kao npr. Ibn Hanbalove), te svrstava na razliite naine. Tim kompilacijama pripada, meu
ostalim, zbirka Bagavija (u. 1116), tzv. Masabil; as-sunna
(tj. Svjetiljke Sune), koja je zbog svoga obilja i praktine
upotrebljivosti uvijek bila povoljno primljena kod muslimana. Poznata je prije svega, u 13. st. od Vali ad-dina at-Tibrizija sastavljena obrada te zbirke, koja nosi naslov
M ikiit al-masabih (naslov posuen iz Kur'ana XXIV,
35, a obino se shvaa kao Udubljenje svjetlosti). Velike
zbirke kasnijeg doba su dva djela as-Sujutija (u. 1505). Druge
kompilacije se ograniavaju na odreeni krug predaja, koje se
nalaze u veim zbirkama (npr. na etike) ili na odreeni
broj vanijih predaja. Tako su, npr., nastala brojna tzv.
arba'ln-djela (tj. zbirke koje sadre etrdeset vanih
predaja).
Kako sadraj Hadisa u ponekom pogledu nije bio vie
razumljiv kasnijim vjernicima, mnogi uenjaci su se osjetili
ponukanim napisati komentare za zbirke predaja. Zastarjele
rijei i izrazi trebali su objanjenje; prije svega su se morala
rijeiti proturjeja. Osim toga, veina komentatora pretresala
je propise, koji su se trebali izvesti iz predaja, te razilazna
miljenja, koja su razni uenjaci branili u tom pogledu. Vrlo
poznate iscrpne komentare Buharijevom Sahihu sastavili su, meu ostalim, Ibn Hadar (u. 1448) i al-Kastalani (u.
1517), a an-Navavi (u. 1277) Muslimovom Sahihu.
to se tie iita, oni se bave Hadisom sa svog gledita i dre
vjerodostojnim samo takve predaje, koje se utemeljuju na
autoritetu Alija i njegovih pristaa, a imaju i vlastite spise o
tom predmetu (al-Kulinijev, al-Kumijev, at-Tusijev, a-erifa al-Murtade ili al-Bagdadija).
Ope miljenje muslimana, da se poznavanje svete znanosti moe stei samo usmenom obukom nekog uitelja, koji je i
sam na taj nain stekao svoje znanje, vrijedi odavno i posebice za znanost o predaji. Moralo se predaje sluati i
poduzimala su se ak daleka putovanja da bi se prisustvovalo
predavanjima takvih osoba, koje su poznate kao pouzdani
znalci (hamala tj. nosioci) predaje. U raznim izrekama
Poslanika preporuuje se putovanje fl talab al-ilm (tj. u
potrazi za znanjem) kao djelo koje se Bogu svia.
Pri obuci, uitelj usmeno iznosi predaje. Takoer je bilo
vrlo uobiajeno da jedan od uenika ita prijepis, dok drugi
sluaju, a uitelj, kada treba, popravlja izneseno i daje razjanjavajue primjedbe. Tko je na taj nain sluao predaje pod
lfarJra
-~agg).
hodoasnici
doi
Hsmorum za hudur
Islamski had.
a) Put u Meku
Svaki je musliman, bio on mukarac ili ena, po vjerozakonu duan bar jedno u ivotu, ukoliko je za to sposoban, obaviti ovo hodoae (usp. suru III,97). Ispunjenje
ovog uvjeta ovisi o raznim okolnostima. Obavezu ne
moraju ispuniti robovi i oni koji su poremeena uma; ne
moraju to ni ene koje nemaju mua ni roaka da ih prati.
Okolnosti koje oslobaaju od obaveze hodoaa su jo i
ove: nedostatak ivotnih sredstava, nemogunost da se
nabavi ivotinja za noenje tereta, te opasnost putovanja.
afiitska kola doputa svojim sljedbenicima da odgode
hodoae poslije smrti, ukoliko se iz imovine pokojnika
plati zamjenik.
Otkako je Muhammed ustanovio godinu po Mjesecu, had
moe pasti u bilo koju sezonu, budui da je vezan za neke
dane u prvoj polovini mjeseca zulhide. Kada padne ljeti,
tegobe putovanja znaju biti za mnoge hodoasnike fatalne.
Kae se da je Muhammed u vezi s time rekao: Hodoae je
neka vrsta kazne (Ibn Mada, Sunan, Bab al-burug ila al-
224
Had
Muzdelife, gdje se zajedno slue veernja i poveernja molitva i tako prolazi no. Damija se osvjetljava jarkom svjetlou. U njoj se lO-og, u osvit dana (yawm an-nahr) ponovo
pravi touqu], a mekanski kadija ponovo dri hutbu. Nakon
zavretka jutarnje slube, masa kree za Minu.
Ovdje se obavljaju sasvim drugaije dunosti. Svaki hodoasnik mora toga dana baciti sedam malih kamenova u jednu
od tri takozvane demre, gamrat al-'Aqaba. U tu svrhu, ve se
ranije, u Muzdelifi, opskrbljuje kameniima. U velikoj
guvi se krene prema ovoj Demri, koja se nalazi na zapadnom dijelu doline Mine. Za taj dan je propisano jedino
bacanje kamenja na tu Demru, dok su druge dvije demre
ostavljene za naredne dane.
Prema islamskom tumaenju, radi se zapravo o kamenovanju ejtana (Sotone), koji se, prema tvrenju, ovdje ukazao
poslaniku Ibrahimu, a taj ga je upravo na isti nain otjerao.
Nakon kamenovanja prestaje i zazivanje labbayka, a had se
primie kraju; slijede jo neke svetkovine, najprije rtvena
sveanost, po kojoj je taj dan i dobio ime. Beduini i trgovci u
Mini dre spremnima na hiljade ovaca i koza da ih prodaju po
visokim cijenama, kako bi bile rtvovane. Samo oni koji
pripadaju visokim klasama rtvuju deve. Hodoasnik, koji ne
eli sam ubiti ivotinju, moe unajmiti mesara da to umjesto
njega uini. Iako Zakon ne propisuje nijedno posebno mjesto
u Mini za prinoenje rtve, najradije se za tu svrhu koristi
stijena na zapadnom dijelu doline u blizini Akabe. Smatra se
pohvalnim ako se meso rtvovanih ivotinja da siromasima
kao sadaqa; to oni ne uzmu, ostavlja se zemlji. rtvovanje,
koje se slavi toga dana po itavom islamskom svijetu, smatra
se dio sune. Ako se to propusti uiniti, moe se nadoknaditi
postom.
Uobiajeno je brijati glavu nakon rtvovanja; u tu svrhu, u
Mini postoji itav niz brijanica. I brija i hodoasnik se za
vrijeme brijanja dre nekih pravila, npr. okreu se prema qibli
i sl. Nakon toga moe se odbaciti ihriim i vratiti se u
svjetovno stanje (ihll), Ali hodoasniku nije jo doputeno
prihvatiti se svih poslova dnevnog ivota. Gore opisani postupci: kamenovanje, rtvovanje, brijanje, u zakonu se spominju
kao suna; ali treba rei da zakon ne propisuje tano vrijeme za
rtvu, a i ostale dvije ceremonije su zadane samo utoliko to se
moraju obaviti unutar 10. dana dotinog mjeseca.
Uobiajeno je vratiti se u Meku jo istog dana kako bi se
obavio tauuif; tom prilikom po prvi put se ugleda Kabu s
novim pokrovom. Navlai se obina odjea, ukoliko to ve
ranije nije uinjeno u Mini; hodoasnik se kupa i pere, to je
vrlo poeljno nakon svetog stanja, Obino se pije sveta
voda iz Zemzema ili se njome ovjek prska; ali to se moe
uraditi i bilo kojeg drugog dana.
Slijedei dani, od ll-B. zulhide (ayyiim at-tariq), koje
je Muhammed nazvao danima jela, pia i osjetilnih uitaka,
provode se u Mini; svakoga dana, nakon podneva, treba
baciti po sedam kamenia u svaku od tri demre. Obiaj je
takoer prinijeti rtvu na granitnom bloku na padini brda
Sabira (TabIr). Pria se da je Ibrahim tu pripremio svoga
sina na rtvu. Po Zakonu (usp. suru II,203) doputa se
odlazak iz Mine ve 12. zulhide. Iz zapisa putnika zakljuuje se da se to doputenje obino i koristi, te da se toga dana
hodoasnici vraaju u Meku. Obiaj je bacati kamenje na
grob Abu Leheba koji se, navodno, nalazi u blizini grada.
b) Dolazak u Meku
225
Had
Predislamski had.
Istraivanje primarnog smisla korijena ~-11-It zaustavlja se
na pretpostavkama razliite vjerodostojnosti. Arapski pisci
rjenika daju znaenje utei se nekuda, to bi odgovaralo
naem hodoae. Znamo jedino da su upredislamska
vremena bila dva vaara u mjesecu zulkadi, i to u Ukazu i u
Medeni. Nakon ovih, poetkom zulhide slijedio je sajam u
Zu'l-Medazu (l)u-'I-Maf1iiz), a odatle je narod iao pravo
na Arefat. Stoga je muslimanski obiaj da se iz Meke ide za
Arefat vjerojatno novijeg datuma; Islam ne pozna vjerske
obilaske Arefata.
Ovaj had u Arefatu nema neko lokalno obiljeje; hodoae u svetita stari je semitski obiaj koji se ve u najstarijoj
od Musinih (Mojsijevih) knjiga smatra neizbjenom dunou. I u samoj Arabiji bilo je vjerojatno vie mjesta hodoaa, gdje su se odravale sveanosti sline onoj prilikom
arefatskog hada.
Arefatski hadiluk zbivao se 9. zulhide; u njemu su
sudjelovala najrazliitija arapska plemena, ali to je bilo
mogue samo onda kada je u zemlji vladao mir. Tako su tri
uzastopna mjeseca, zulkada, zulhida i muharem, tvorili
sveto razdoblje, kada je vladalo zatije meu plemenima, a
oruje na svetom prostoru bilo pohranjeno.
Moe se smatrati sigurnim da je u Muhammedovo vrijeme
svetkovina padala u proljee. Wellhausen meutim, uvjerava
da je izvorno vrijeme hada bila jesen. Ukoliko je (to se ini
vjerojatnim) gore spomenuto umetanje mjeseca imalo za cilj da
zadri isto doba godine, onda umetanje nije postiglo svoju
svrhu; nije nam poznat razlog tome. Ako je had izvorno
padao u jesen, prirodno je (imamo li na umu njegov poetni
smisao), da ga usporeujerno sa sjeverno-semitskom jesenskom svetkovinom, svetkovinom vaara (ili dan pomirbe).
Jo u stara vremena sajamske svetkovine povezivale su se
sa hadom koji se slavio po zavretku berbe datula. Te su
svetkovine vjerojatno predstavljale glavni dogaaj za
Muhammedove suvremenike, kao to su to za mnoge muslimane jo i danas. Znaenje vjerskih svetkovina ve je tada
bilo mnogo manje za narodne mase. Moe se ustvrditi slijedee. Glavni dio sveanosti bio je uiuqiif, zastanak U ravnici
ispod Arefata; islamski had bez uiuqu] nije punovrijedan.
To se moe jedino objasniti kao ostatak predislamskog gledanja. I muslimani se uzdravaju od spolnog openja, nose
svetu odjeu da bi stali pred Gospodarom (w-q-f = stati) u
podnoju svetog brda.
O arefatskom bogu ne zna se nita; ali vjerojatno je da je
postojao. Navodi se da je Muhammed prilikom Oprotajnog
hodoaa rekao: itav je Arefat mjesto stajanja (mawqif),
itava je Muzdelifa mjesto stajanja, itava je Mina mjesto
rtvovania, to bi, po objanjenju Snoucka Hurgronjea,
trebalo znaiti da neznaboaka mjesta odravanja sveanosti
tim rijeima gube znaenje. Malo se zna o tim neznaboa
kim mjestima u Muzdelifi i Mini.
Nije poznato da li je dan pod Arefatom bio dan posta ili ne.
U predajama se nekoliko puta izriito tvrdi da Muhammedovi drugovi nisu poznavali njegovo miljenje o tom pitanju.
Stoga su ga pozvali da pije i on je pio. Zabrane ihrama
govore o asketskom karakteru hada. Iz Muhammedov~h
tvrdnji proizlazi da se taj duh proirio i na jelo i pie. Tariq
dani (11-13. zulhide) su dani jela, pia i osjetilnih uitaka.
226
Hadi H alija
Isposniki
poecima
raspoloene osobe u
Islama uzimale su
upravo had kao vrijeme za trpljenje.
Islamski touqu] traje od podne do zalaska sunca. Predaja
biljei da je Muhammed zabranio da se napusti Arefat prije
zalaska sunca, dok je ranija ifada zapoinjala ve prije
zalaza. Pria se da je Poslanik ne samo pomaknuo vrijeme,
ve i zabranio tranje prema Muzdelifi zapovjedivi da se
ovoj pristupa sporim korakom. Ali raniji opis ijade pokazuje koliko su tvrdokorni stari obiaji. Neki u ovom posljednjem vide obred Suncu, ti., u vezi s karakterom hada, tu se
u staro predisiarnsko doba radilo o protjerivanju umirueg
Sunca.
Bog Muzdelife bijae Kuzah, gromovnik. Na svetom breuljku, zvanom takoer Kuzah, palila se vatra. Ovdje je bio
zastanak, a ovaj je tcuqii] vie nalikovao na sinaj ski, budui
da se u oba sluaja u vatri ukazivao gromovnik. Moe se,
nadalje, pretpostaviti da je tradicionalni obiaj dizanja to
vee galame i pucanja izvorno predstavljao aroliju kojom se
zazivao grom.
U predisiarnska vremena iJii4a za Minu poinjala je im
bi se pomolilo Sunce. Stoga je Muhammed odredio da ona
zapone prije izlaza sunca; i ovdje nalazimo pokuaj da se
uniti obred Sunca. U stara se vremena tokom ifade pjevalo: ariq tabir kaimd nugir. Nije jasno kako treba protumaiti te rijei; katkada se prevode sa: >>>>Ui U jutarnje
svjetlo, Sabire, tako da se moemo pouriti,
im bi se stiglo u Minu, odmah se poinjalo sa rtvovanjem; 10. zulhide jo se i sada zove danom jutarnjih rtvi
(yawm al-a4iiI}.). U stara su vremena posebnim znakovima (taqlid) obiljeavane deve koje su bile predviene za
rtvovanje i to ve na putu za haram; na primjer objesili bi
im o vratove dvije sandale. Spominje se takoer i i'iir,
obiaj koji se sastojao u tome da se devina grba sa strane
zaree i pusti da iz nje tee krv; ili bi se napravio zarez u
koi deve. esto se spominje i prekriva kojim su prekrivali
devu.
Prema kazivanju Ibn Hiama, kamenovanje je poinjalo
nakon to bi Sunce prolo podne. Smatra se vjerojatnim da
je kamenovanje, izvorno, bilo usmjereno protiv demona
Sunca; to bi potvrivala i injenica (ukoliko bi bila dokazana) da se had izvorno, poklapao sa jesenskim ekvinocijem; sline obiaje nalazimo i u ostalim krajevima svijeta
poetkom sva etiri godinja doba. Istjerivanjem demona
Sunca, ija tiranska vladavina zavrava ljetom, zapoinje
oboavanje Gromovnika koji donosi plodnost, a zazivanje
njega lako se moe povezati (kao to smo prije vidjeli) sa
sveanou u Muzdelifi. Naziv tarwiya, vlaenje, moe se,
u tom kontekstu, takoer protumaiti kao zazivanje kie, a
tragovi toga obiaja preivjeli su u vidu prolivanja vode
Zemzema. Postoje i usporedbe sa svetkovinorn vaara (ili
danom pomirbe): kozu, koju se baca sa klisure, lako se
poistovjeuje s nekom vrstom demona Sunca; a prolivanje iz
svetog vrela Siloaha bilo je takoer zazivanje kie, tim vie
to se izriito naglaavala veza izmeu svetkovina vaara i
kie. Moe se praviti poredba, nadalje, izmeu rasvjete
Hrama prilikom svetkovine vaara i osvjetljavanja damija
u Arefatu i Muzdelifi, te na znaajnu ulogu koju igra glazba
prilikom obje svetkovine. Drugi pisci nude sasvim drugaije
tumaenje kamenovanja. Jedni povezuju kamenovanje ei-
tana (Sotone) i kur'anski izraz a-aytan ar-ragim sa zmijom koja potjee iz Akabe. Drugi tome daju tumaenje:
pokrivanje podruja hadiluka kamenjem imalo je za cilj
sprijeiti Mekance da ga obrauju. No te obje teorije su
oborene.
Za vrijeme tariqa neki hodoasnici sue na suncu meso
rtvovanih ivotinja, kako bi ga ponijeli sobom na put kada
se budu vraali. Ovaj se obiaj poklapa sa znaenjem rijei
tariq koje daju arapski pisci rjenika: suiti trake mesa na
suncu; ali postoji sumnja da je to izvorno znaenje rijei.
Jo nije dano zadovoljavajue tumaenje.
227
Hafiz
6) Sullam
rjenik
al-tousul ila
glasovitih ljudi,
iji
arapski.
7) Tuhfat al-ahyar II al-hikam wa al-amtal wa al-a' ar, antologija mudrih izreka, poslovica i pjesama, po
alfabetskom redu, sastavljena 1650. ili 1652. god.
8) Kaf az-zunun 'an asami al-kutub wa al-funun, veliki bibliografski i enciklopedijski rjenik, pievo ivotno
djelo, za koje je grau sakupljao 20 godina, a napisano je na
arapskom.
9) Leumiu 'n-Nur fl Zulmt Atlas Minor, turski prijevod
Atlas Minor Merkatora i Hondiusa, koji je dovren, uz pomo
preobraenika Ahlasi ejh Muhamed-efendije 1653. i 1654.
god.
10) Cihanniima, druga redakcija po drugom planu i uz
korienje temeljnih evropskih djela, koja je nedovrena, a
ija su se ovei dijelovi sauvali.
ll) Prijevod neke franake kronike, tj. latinski prijevod
povijesnog djela Bizantinca Halkokondila, po svoj prilici
izgubljen.
12) Rawnaq as-saltana, tj. povijest Carigrada, navodno
prijevod nekog izvorno arapski napisanog pievog djela, po
svoj prilici izgubljenog.
13) Turski prijevod Fadlake.
14) Al-Ilham al-muqaddas fl fayd al-aqdas, o raznim
obrednim propisima Islama, kojih se, pod odreenim okolnostima, ne moe u praksi drati.
15) Dustur al-'amal li-islal; al-halal, uput za reformu
nepravilnosti (u financijama), napisan 1653. god.
16) Ragm ar-ragim bi as-sin wa al-glm, zbirka znamenitih pravnih sluajeva safetvama koje se na njih odnose, ini se
da je izgubljena.
17-19) Izvaci iz 300 svezaka zbirki (rnagmia); vie teka
zbirki povijesnih i knjievnih anegdota, a sve skupa izgubljeno.
20) Fezleketii 't-Teorih, nastavak Fadlahe (pod brojem
l) i 13), na turskom, a obuhvaa povijest Osmanskog Carstva
od god. 1000 do poetka 1065. po Hidri.
21) Tuhfetii 'l-Kibar fl Esfari 'l-Bihar, tj. povijest osmanske pomorske sile, napisana 1656. god.
22) Miean al-haqq fl (i)btiyar al-ahaqq, napisan 1656,
zadnji piev spis, koji pretresa razna teoloka sporna pitanja
njegovog doba, da bi se, na kraju ivota, odrekao svoga prvog
uitelja, pravovjernog revnika Kadizadea.
A F I Z (a. ~afi?), pamtitelj, uvar, jedno od Bojih imena. Koristi se da oznai onog koji Kur'an zna
napamet, zapravo koji ga (u pamenju) uva.
228
Halifa
- - -
229
Halifa
._---
znaenja;
._.._._.
-------~-
230
...
Halila
umolio od halife titulu sultana i povelju o postavljanju za
svoga zamjenika, na to mu je al-Mustansir 1235. g. poslao
posebnog izaslanika sa traenim dokumentom. Isti je halifa
godine 1229. odgovorio na molbu Iltutmia, vladara sjeverne
Indije, da mu dodijeli titulu sultana i da potvrdi njegovo
pravo vladanje nad ovim posjedom; njegovi nasljednici u
Delhiju nastavili su upisivati ime bagdadskog halife al-Mustasima na svoj novac ak trideset godina nakon to su
Mongoli ubili ovog nesretnog vladara.
Nasuprot tome priznavanju bagdadskog halife za legitimno vrelo vlasti, ustanovljena su dva konkurentska halifata; godine 928. Abderahman III panjolski preuzeo je titulu
halife, a ta je dalje prela na njegove nasljednike; ovi panjolski Umajadi, kao i njihovi bagdadski prethodnici, bili su
suniti; nasuprot njima, egipatski Fatimidi, iji se utemeljitelj
nazvao prvim mahdijskim halifom 909. g., bili su iiti i
estoki suparnici bagdadskih Abasida sve dok Saladin nije
1171. g. unitio njihovu dinastiju.
Godine 1258. Hulagu je osvojio Bagdad i pogubio halifu
al-Mustasima koji za sobom nije ostavio nasljednika. To je
bila nezapamena nesrea za islamski svijet, koji se tada prvi
puta naao bez poglavara, ije se ime moe spomenuti u hutbi
u damiji petkom. Dva lana abasidske obitelji, koji su
izbjegli pokolj u Bagdadu, sklonili su se jedan za drugim kod
mamelukog sultana Egipta; prvoga od njih, al-Mustasimovog strica, pozvao je Bejbars u Kairo, gdje je s velikom
pompom ustolien za halifu godine 1261. Beibarsa se smatra
zaetnikom ideje da se u Bagdadu ponovo utemelji abasidska
dinastija; s velikom vojskom krene on iz Kaira, ali, doavi u
Bagdad, halifi dodijeli samo mali odred vojske koji e Mongoli unititi na prolasku kroz pustinju; nitko nije vie nikada
uo za halifu. Drugi je pretendent stigao u Kairo 1262. g., te
je na isti nain ustolien za halifu, ali nije ponovljen pokuaj
da se ponovo osvoji Bagdad, tako da je halifa zapravo u Kairu
bio zatoenik, iako su se prema njemu iskazivali izvanjski
znaci potovanja. Njegovi nasljednici su preko dva stoljea
nastavili igrati ovu nejasnu ulogu u Kairu; ovisili su o
veledunosti mamelukih sultana, kojima je halifa posluio
kako bi dao peat pravovaljanosti njihovoj vladavini. Svakog
novog sultana sveano je postavljao halifa kojem je ovaj
izjavljivao pokornost. Ali nijedan od njih (osim al-Mustaina,
kojeg su protivnike politike snage 1412. g. istaknule kao
svoga piona i proglasile sultanom za razdoblje od est mjeseci) nije nikada imao nikakvu upravnu dunost niti ikakvu
politiku mo. Al-Makrizi je opisao kako halifa provodi
vrijeme sa odlinicima i visokim slubenicima, posjeujui ih
kako bi im zahvalio na pozivu na veeru kojoj je prethodne
noi prisustvovao.
Islamski svijet izvan Egipta nije ni znao za postojanje
abasidskog halife u Egiptu. Od 13. stoljea nadalje u
Magribu je postojao sunitski halifa, a s vremena na vrijeme
neki su vladari istonih krajeva islamskog carstva uzimali
ovaj naslov - Selduci, Timuridi, Turkmeni, Uzbeci i
Osmanlije.
Neki od neovisnih vladara, u elji da pravno potkrijepe
zahtjev za poslunou podanika, traili su od halifa da
slubeno priznaju njihov poloaj i potvrde im titule: tako
npr. prva tri vladara muzaferidske dinastije june Perzije
(1313-1384); Muhamed ibn Tuglak (1325-1351) i njegov
231
Halifa
obraunavanje
Politika
__________L _ . . . . _
232
Halk
('aql).
233
Halvet
Jedinstvenog, Istinitog, Stvoritelja (al-awwal, al-uxihid, al-haqq, al-hliq), jer se jedino tim kvalitetama potpuno
odvaja od ostalog svijeta.
Protiv te otre podjele pobunile su se tri struje: mutaziliti,
mistici i filozofi. Mutaziliti su naglaavali mudrost Boga kao
Stvoritelja mnogo vie nego Njegovu svemo ili Njegovu
volju. Prema njihovom shvaanju, Bog stvara samo dobro, a
ovjek ini svoja vlastita djela. An-Nezam smatra da Bog
stvara samo ono to je dobro i da je njegovo stvaranje
promiljeno, a ne in volje u pravom smislu. Prema shvaa
nju drugih, na primjer Abu-'l-Hudajla i Muamera, Boja
volja je neka vrst posrednika izmeu Stvoritelja i stvorenog
svijeta. AI-Dahiz pouava da Bog ne moe sruiti svijet koji
je stvorio (zasniva se na Platonovom stajalitu, kao i Filon,
itd.).
Suprotno od ove ocjene svijeta i ljudske djelatnosti, misticizam potcjenjuje sve to je svjetovno - ali samo ono to
pripada materijalnom svijetu. Kako su mistici drali da je
ovaj svijet samo stepenite prema Bogu, oni su bili u stanju
do te mjere pojaati snagu duhovnog ivota svoje due da su
osjeali boansku stvaralaku aktivnost.
Razlikujemo dvije filozofske kole: stariju, vie novoplatonski usmjerenu (npr. Ihuxin as-safo"), prema kojoj izviranje nizova duhova prethodi stvaranju svjetovnog materijalnog svijeta, i drugu, bliu Aristotelu (Ibn Sina i Ibn Rud),
prema kojoj se razvoj umnog i materijalnog svijeta odvija u
etapama, usporedno i bez poetka, nakon to je prvi 'aql
proizaao iz boanskog Bitka. Obje kole smatraju Boga
prvim uzrokom, a izmeu Njegove djelatnosti i ovoga svijeta
postoje mnogi posrednici.
Stav pravovjernog Islama prema ovim miljenjima bio je
tokom vremena vrlo raznolik. Mutazilitsko uenje o halq
al-afalu moglo je biti prihvaeno samo u izmijenjenom
obliku; umjesto halqa, ovjeku je pripisan kasb (aariti) ili
ihtiyar (prema al-Maturidiju). Filozofska pretpostavka o
svijetu bez poetka odluno je odbaena, ali je prihvaena
teorija o sferama koja je prati, poto su duhovi zvijezda
protumaeni kao aneli nebesa. Lako je bilo nai zajedniko
polazite sa misticima, koji su, naravno, uvijek tvrdili da
nema Stvoritelja do Allaha. Misticima je bilo daleko znaaj
nije stvaranje ovjeka prema Bojoj slici i udahnjivanje duha
boanskog, nego stvaranje fizikog svijeta i ljudske djelatnosti.
Sunitsko uenje razvija se - djelomino zajedno s misticizmom - u toj borbi protiv mutazilita i filozofije, a najvei je
uspjeh imala aaritska kola. Prema zamisli ove posljednje,
Allah je Svemoan oduvijek, Onaj koji stvara ako, kad i to
hoe, ali ne mora nuno stvarati, Onaj koji, stvarajui materijalni svijet, postavlja istodobno ovome granice vremena i
prostora i svakog trenutka stvara svijet iznova. Allah je onaj
koji oduvijek govori Rijei stvaranja, posebice one kur'anske.
Ako je vjenost rijei suprotna mutazilitskim pogledima, to
se tie djelatnosti stvaranja postoji kolebanje, da li da se Boga
nazove Onim koji vjeito stvara: zato se sif;at al-fi'l (halq,
razq, itd.), koji se smatraju privremenim odnosima, lue od
vjeitih kvaliteta Njegove naravi. U tom se pogledu al-Maturidijev sustav razlikuje od uenja aaritske kole: on
prihvaa takwln (stvaralaku proizvodnju) kao vjeitu kvalitetu boanskoga Bitka. To znai pribliavanje uenju filo-
234
znai povlaenje,
Hamajlija
235
Hamdala
r
I
velikihli~:va
kabalistinoj
ihailom; on je jedan- od
u
literaturi. Osim anela stavljaju se i neka mitska bia, ponajvie, svakako, sedam spavaa (A~~iib al-kah!).
Od kur'anskih ajeta, kao najudotvornije vae kratke sure
CXIII i CXIV, zvane al-mu'aunoidauin (xzatitnice). U
prvoj se spominju zle ene, koje na uzlove puu; vjeruje se
da ona titi posebno od tjelesne nevolje; drugoj se pripisuje
vie snage protiv duevnih patnji. Osim ove dvije, poboni
muslimani vrlo cijene i suru vs-st Jednako vrijedi za
Fatihu, Ayat al-hursi (II,256) i stavak o prijestolju, Ayat
al-'ar (IX,130). Osim toga, za posebne sluajeve ima jo
raznih drugih ajeta.
Astroloki znaci, znaci planeta i krug sa ivotinjama su
takoer poznati. esto se nailazi na sasvim osobite znake,
koji potjeu od raznih kabalistikih alfabeta. Ovi se nalaze
kod Ibn al- Vahije, u knjizi Kub awq al-mustahiim.
I geomantiki znaci, raznovrsno grupirane take, ponekad
se koriste. Geomantija, arapski 'ilm ar-ramal, zove se gatanje
iz taaka naznaenih u pijesku. Naprave se etiri crte u
pijesku, oznae take u pravilnom razmaku i izbrie, onda,
upravo neka od njih. Preostale tvore neku figuru, kojoj se
daje ime i pridaju razliita znaenja. Ta figura se stavlja na
hamajliju.
esto se naie na magiki etverokut (wafq, wifq), koji se
sastoji od 9 ili 16 pregrada. Ponajvie se brojevima iz kojih se
one sastoje, a kojih je 9 ili 16, dodaje jo isto toliko brojeva.
To stvari daje ueni izgled. Poinje se sa 9 mjesto sa l i broji
od 9 do 24, umjesto od l do 16. Nekad se umjesto brojeva
upiu i slova, npr. etiri slova Allahova imena, A!lh, etiri
puta u razliitom rasporedu. Arapi su podrobno obradili
problem magi kog kvadrata.
Likovi ljudi i ivotinja nalaze se rijetko u sjevernoj Africi
na zapisima; ali se susreu na Istoku na hamailiiama i arolij
skim predmetima, koji su nastali pod utjecajem perzijske
umjetnosti.
Ljudska ruka je vrlo omiljeni simbol, a treba uiniti
nekodljivim zao pogled. Obino se taj znak naziva Fatimina ruka. iiti polau na pet prstiju znaenja pet svetih
osoba: Muhammed, Ali, Fatima, Hasan i Husein.
Saeto reeno, svi korieni motivi, osim kur'anskih ajeta,
seu nazad, najveim dijelom, na neislamske izvore. Po
arapskoj predaji, sam Adem (Adam) je izmislio hamajliju.
Sulejman (Solomon) bio je, po vjerovanju muslimana, veliki
arobnjak, a njegov prsten i u talmudskim legendama, a i u
arapskim bajkama, igra veliku ulogu.
U arapskoj literaturi postoje razliite rasprave o znanosti o
hamajlijama. Najglasovitiji pisci na tom podruju su
Meslema al-Medriti (u. 1007), koji je i spise iste brae
donio u panjolsku, zatim Ibn al-Vahija i al-Buni.
Islamska teologija, koja bajanje zabranjuje, podnosi upotrebu hamajlija. One su, obino, djelo dervia, koji su pripadali raznim redovima, a imale su vrijednost samo ako su iz
njihovih ruku dobijene.
AMDA LA , saeta oznaka za formulu: al-hamdu li-'!liih, Neka je hvaljen Allah; jer od Njega proizlazi sve
to je pohvale dostojno i Njemu se vraa. Hamd je opreka
dammu pokudi, kao pohvala za neto to ovisi o volji
hvaljenog, te je u tom smislu razliito od madh, koje ima
236
Han
r
!
iji
podruja,
ravnici i planini,
broj ovisi o stupnju napretka
slue za konaite jedne etape. Vrlo esto, han je vie od
sklonita za putnike, hodoasnike i trgovce, on je i sredite
razmjene miljenja izmeu ljudi koji su doli s raznih strana
svijeta.
Ova ustanova doivjela je veliki napredak poev od 71
13. st. * u Iranu, Siriji i Anadoliji. Ponekad se oko hana, s
vremenom, razvila aglomeracija, kao to je Han ejhun u
Siriji. Izraz se javlja po prvi puta u arapskoj epigrafiji u Siriji
u povodu utemeljenja Han al-Akabe 1213. god.
Program izgradnje cestovnog hana, koji je najee osamljen, treba pomiriti sigurnost ljudi i ivotinja i prikladnost
skladita roba na etapi, jer se tu due ili krae zastajalo.
Materijal za gradnju je ovisio o kraju: peena ili prijesna
cigla, kre, bazalt. Imao je prostorije za noivanje putnika,
sobu za molitvu i, ponekad, kupatilo; postojale su prostorije
za odmor ivotinja na samar i jahaih, zaklonjene tale za
konje i magarce, tale za mazge i deve.
Izvana, han se pokazuje kao etvorouglasta zgrada, esto
na dva kata, s masivnim kulama na svakom kutu i vanjskim
zidinama uvrenim potpornjima. Imao je izgled male tvrave, od koje se razlikovao ulazom zatienim izboinama
koje uokviruju velianstveni portal, manje-vie ukraen
prema dobu. Tim portalom se pristupa u duboko predvorje
na koje se otvaraju na obje strane prostorije uvara i, ponekad, duana, gdje se nalaze predmeti prve potrebe. Zatim se
ulazi u veliko sredinje dvorite, openito etverouglasto, sa
dokom, na kojem su poredani u prizemlju skladita, sobe i
tale, a ponekad i kovanica. U mnogo hanova, putnici
spavaju u zajednikoj sobi na povienom podiju. Kada je han
od neke vanosti, un ima i kat. Tu se sobe za boravak i uredi
otvaraju pod jednom galerijom koja okruuje dvorite i
dobija svjetlost kroz otvore.
Hanovi u planini su manjih dimenzija. Oni su etvrtastog
plana sa potpornjima na kutovima; naspram unutranje stijenke vanjskog zida, postoje mjesta pridrana za ivotinje,
dok se sobe putnika oslanjaju na unutranji zid i otvaraju na
sredinje dvorite. Postoje takoer, u hladnim krajevima,
vrlo jednostavni hanovi bez dvorita, koji imaju samo jednu
dvoranu s jednom ili vie laa, iji lukovi, prosjeeni svjetlom, poivaju na stubovima ili podupiraima, dok du stijenki prolazi duga klupa koja slui za sjedenje ili spavanje.
Cijene za usluge su bile razliite, prema kvaliteti hana, a neki
su uivali vakufe, da bi mogli besplatno ugostiti hodoasnike.
Postojei hanovi omoguuju da se izvede tipologija koja
razlikuje vie grupa. Od irenja Islama na Bliskom istoku,
dva tipa zgrada postoje usporedo: jedan je, napravljen od
razvuenih dvorana, koje su rasporeene usporedno sa sredinjim dvoritem, specifino iranski; uskoro su se tu pojavili
osovinski ivani, a portal je zadobio veliku vanost; drugi je
napravljen od etverokutne zgrade sa galerijama koje uokviruju sredinje dvorite. Taj tip zove se sredozemni a
postojao je od daleke davnine.
Najstariji poznati cestovni han djelo je umajadskog doba,
poznat je pod imenom Kasr al-Hajr a-arki, a raspored mu je
sredozemni. Mogu se razlikovati selduki hanovi u Iranu i
Anadoliji, ejubidski hanovi u Siriji, mameluki hanovi u Egiptu i Siriji, oni na putu hodoaa, ilhanidski isafavidski hanovi
u Iranu i osmanski hanovi. to se tie ovih zadnjih, gradili su
237
Hanefiti
A N K A H , HANIKAH, sloena rije perzijskog porijekla (biinqiih), a oznaava openito zgradu islamskih
mistika koji esto pripadaju nekom bratstvenom redu. Izrazi
ribat, ziiwiya, tekke (tekija) odnose se na ustanove uveliko
sline svrhe.
Od poetka, izraz hanqan javlja se u dva oblika, ponekad
kod istog pisca: perzijski oblik hanagal: esto ublaen u
hdnagah, sa odnosnim pridjevom biinagiihi; arabizirani
oblik hiinqdh. i njegova varijanta Iianiqa.
Rije biinqiih izgleda da se javlja po prvi puta kod pisaca
4/10. st*. O hanikasima se raspravlja kao o tadanjoj realnoj
injenici koja se lokalno vee osobito za Horasan i Transoksijaniju. Bezimeni pisac Hududa koji je pisao 982. god., daje
glavnu obavijest, mada nije potvrena drugim vrelima:
Manihejci imaju hnagah u Samarkandu; zovu ih niguiik
(tj. sluatelji). to se tie funkcije navedene zgrade, koriena rije (sluatelji) ukazuje da se, sigurno, radilo o sreditu
pobonosti kao i obuavanja i regrutiranja, prema tradicionalnim i prokuanim metodama manihejizma: bojovna propovijed.
Nadalje, prvorazredno svjedoanstvo o prvotnim hanikasima daje drugi tadanji pisac, al-Mukadasi; prema njemu,
oni ovise iskljuivo o teoloko-asketskom pokretu keramizma. Keramitske zajednice, nastanjene osobito u Horasanu, Transoksijaniji, Durdanu, Tabaristanu, a one
zapadne, smjetene na podruju Jeruzalema u blizini groba
Ibn Kerama (u. 869), raspolagale su hankasima.
Pa ipak, od svretka 4/10. st. *, hankasi postaju ustanove
vezane samo za odreene grupe koje e se poistovjetiti potpuno s njima, pa e tako doi do gotovo potpunog zamraenja
porijekla ustanove. Radi se o sufizrnu, koji se, esto, mijeao
sa afiizmom i aarizmom. Prvi dio 5/11. st. * je razdoblje
postavljanja i organizacije. Sufija Abu Said (u. 1048) izradio
je deset pravila za ljude u hanikahu. On se od naredne
generacije smatrao prvim koji je organizirao ivot u zajednici
u hanikasima. Naravno da takav poduhvat nije mogao proi
bez pozivanja na prolost. Tako je nastala legenda o prvom
H AN E FI TI
jeste kolektivna oznaka za one sunitske muslimane koji slijede pravac (madhab) utemeljen od Abu
Hanife (u. 767), a koji je u nekim mjerodavnim, vie ili manje
iscrpnim spisima njegovih uenika naao svoj saeti izraz.
Posebice su Abu Jusuf i a-ejbani, izravni uenici Abu
Hanife, razradili sistem fikha po naelima uitelja i vrsto
zasnovali ugled hanefitske kole. Premda su joj se suprotstav-
238
Harad
239
tie
to se
njihovog statusa i funkcije, potpuno su vezani
za status i funkcije sufija, te se o tome nema to drugo
rei.
* Vidi
Haram
- - - - - _.. - - -
A R AM (a. ~artim), zabranjen Svetim zakonom. Prema teoriji fikha, to je jedna od pet kategorija na ljestvici
vjerske procjene. Prema drugom gleditu, sve to nije zabranjeno, naziva se halal. U okviru samog horama postoji
stupnjevanje ovisno o pravnoj valjanosti zabranjenog ina,
koja moe biti nikakva (batil), nedostatna (fdsid) i punovrijedna ($aM~).
AR I D I TI (a. Hauxirig, jedn. Ijiirigz) , lanovi najranije vjerske sekte Islama, koja je, sa stajalita razvoja
temeljnih vjerskih stavova, posebno vana zato to je formulirala pitanja koja se odnose na teoriju halifata i na njezino
opravdanje vjerom ili djelima; sa stajalita politike povijesti,
njihova uloga sastojala se u uznemiravanju putem stalnih
pobuna (koje su esto zavravale privremenim zauzeem
itavih pokrajina) i remeenju mira istonog dijela islamskog
carstva za vrijeme posljednje dvije godine Alijevog halifata i
za vrijeme umajadskog razdoblja; oni su, i ne htijui, olakali
Muaviji pobjedu nad Alijem, a zatim pobjedu Abasida nad
Umajadima.
Povod rascjepu bio je prijedlog Muavije Aliju za vrijeme
bitke kod Sifina (jula 657), koji se odnosio na rjeenje
razmirica nastalih nakon Osmanovog umorstva, a koje su i
bile povod ratu; prema tom prijedlogu, rjeenje je trebalo
prepustiti arbitrai dvojice odabranih presuditelja koji e
presuditi na osnovu Kur'ana. Dok je veina Alijevih vojnika spremno prihvatila taj prijedlog, bilo zato to im je bilo
dosta ratovanja ili zato to su se qurra' ili itai Kur' anac
nadali da e ta presuda opravdati njihov bjesomuni napad na
Osmana koji je i zavrio njegovim ubojstvom, drugi su se
ratnici (preteno oni iz plemena Temim) estoko usprotivili
tome da se iznad Bojeg suda postavi ljudski sud. Glasno
prosvjedujui da presuda pripada iskljuivo Bogu (lii
hukma illii li-'lliihi), napustie vojsku i povukoe se u selo
Harura, nedaleko od Kufe, te za vou izabrae nepoznatog
vojnika Abdalaha ibn Vahba ar-Rasibija. Ovi prvi odmetnici
nazvae se al-Haruriyya ili al-Muhahkima (tj. oni koji
ponavljaju gore navedenu reenicu), imenima koja se esto
proteu i na kasnije haridite. Ova se grupica s vremenom
poveavala, osobito otpadnicima koji su joj pristupili nakon
presude koja je bila suprotna onoj to su je qurra' oekivali;
tom je prilikom velik broj Alijevih pristaa, ukljuujui i
izvjestan broj qurrii', izaao (baraga) iz Kufe (u koju se
vojska za vrijeme primirja sklonila) i pristupio taboru Ibn
Vahba. Haraditska sekta duguje svoje ime upravo tom
izlasku iz Kufe (oni koji su izali); to je tumaenje vjerojatnije od onog prema kojem ono ima ire znaenje, naime onih
koji su izali iz zajednice vjernika. Drugo ime, kojim su
nazvani ti prvi hariditi (a koje se proteglo i na njihove
nasljednike i koje su, ini se, oni sami sebi dali), je a-urat
(mn. od ari), prodavai, tj. oni koji su prodali duu za
Boju stvar.
---
- - - -
-----
oitova~iz~
H A R EM ,
---- ----
----.---
----'------
240
--- ._-----------
Hariditi
sekta bez vee vitalnosti i rasprostranjenosti. S druge strane,
u istonoj Arabiji, u sjevernoj Africi i, kasnije, na istonoj
obali Afrike, jedan od najvanijih ogranaka hariditskog
pokreta - ibaditi - igrao je vanu ulogu u politici, pa ak kada
je ta njegova uloga i okonana, on je i dalje bio znaajan u
vjerskom pogledu. Danas ivi kroz svoje uenje, svoje obrede
i posebne zakone.
Hariditi, koji nisu imali jedinstveno vojno i politiko
djelovanje, nisu imali ni jedinstveno uenje.
Ono izgleda kao skup pojedinanih ideja nekoliko razlii
tih podsekti (zbirke tzv. milala broje ne manje od dvadeset,
to glavnih to pomonih); neke su od njih bile i teoloke
kole i politiki pokreti kolektivistikog karaktera, dok su se
druge zadovoljavale time to su izraavale razliku pojedina
nih miljenja teoretiara unutar sekte. Jedan je lan svima
zajedniki, a to je onaj to se bavi problemom halifata,
problemom koji je bio ishodite svih vjerskih rascjepa unutar
Islama. Na tom pitanju hariditi se suprotstavljaju kako
iitskom legitimistikom stavu tako i kvijetizmu murdiita. S
jedne strane, oni vrsto stoje na nekomformistikom stajalitu, tj. od vjernika zahtijevaju da proglase nezakonitim i da
svrgnu onog imama koji je skrenuo s puta (tako opravdavaju i
naputanje Alija nakon to je prihvatio presudu); s druge
strane, oni svakog vjernika, koji je moralno i vjerski besprijekoran, smatraju vrijednim da se glasanjem zajednice uzdigne
do vrhunske asti imama, sve da je i crni rob, Kao rezultat
toga, svaki je njihov voa bio priznat kao AmIr al-mu'minin,
premda nijedan nije bio kurejitskog roda. Prema tome,
jedine halife, koje su pored vlastitih priznavali kao legitimne,
bili su Abu Bekr, Omar (ovog posljednjeg su posebno potivali), zatim Osman za vrijeme prvih est godina vladavine, te
Ali do bitke kod Sifina.
Drugi vaan lan hariditske vjere je kategoriko odbacivanje uenja o opravdanju putem vjerovanja bez djelovanja.
Oni idu tako daleko u moralnoj strogosti da uskrauju naslov
vjernika svakome tko poini smrtni grijeh i prema njemu
postupaju kao prema vjeroodstupniku (murtadd); a njihovo
krajnje krilo, koje predstavljaju azrakiti, smatra da se onaj
tko na taj nain postane nevjernikom ne moe vie vratiti
vjeri, te ga zbog otpadnitva treba ubiti, a isto tako i njegove
ene i djecu. Svi muslimani, koji nisu hariditi, smatraju se,
naravno, otpadnicima. Ovdje nailazimo na naelo istirada
(vjersko ubojstvo), koje se primjenjivalo jo od poetka
hariditskog pokreta, ak i prije nego to je teorijski formulirano, a koje je najpotpunije primijenjeno u ratovima azrakita.
Ovaj okrutni princip predstavlja udan i nelogian kontrast
duhu trpeljivosti koji hariditi pokazuju prema nemuslimanima i koji u nekim njihovim kolama ide tako daleko da
priznaje jednakost onim idovima i kranima koji ehadu
izgovaraju ovako izmijenjenu: Muhammed je Poslanik Boji
za Arape, ali ne za nas. Tendenciju izjednaavanja Arapa i
mevalija (koja je bila rezultat njihovog stava prema problemu
imamata), jedan od teoretiara hariditskog uenja, Jezid ibn
Abi Enis (utemeljitelj jezidija) razvio je do te mjere, da je
pouavao da e Bog objaviti novi Kur'an jednom od perzijskih vjerovjesnika, koji e onda utemeljiti novu vjeru koja e
biti isto tako boanska kao i judaizam, kranstvo i islam, a to
nee biti nijedna druga ve religija Sabi'un-a, koji se spominju u Kur'anu.
- - - - - - - _.._ - - - - _ . _ - -
241
Harun ar-Raid
Isto istunstvo, koje je obiljeje hariditske koncepcije
drave i vjere, nalazimo i u njihovim etikim principima: ono
zahtijeva istou saviiesti kao neophodan dodatak tjelesnoj
istoi, ako se eli da vjerski in bude punovrijedan; jedna od
njihovih sekti ide tako daleko da iz Kur'ana izbacuje 12. suru
(Sura: Yiisuf) zbog njezinog sadraja koji je ini nedostojnom
da bude rije Boja. injenicu da su prema preljubnicima
manje strogi od pravovjernih muslimana, te da za njih trae
manju kaznu (ne dozvoljavaju kamenovanje), tumai se time
to oni ne priznaju izvornost znamenitog stavka (ayat ar-ragm) kojeg je, navodno, Omar dodao originalnom kur'anskom tekstu.
Osim u opim crtama i s iznimkom nekolicine pojedina
nih sluajeva, hariditsko uenje i njegovi zakoni nisu poznati u cjelosti; jedino se to ne moe rei za ibadite, koji su se
odrali sve do danas, skupa sa cjelokupnom svojom vjerskom
tradicijom. Ibaditi predstavljaju (a isto tako i sufriti) umjereniju kolu, a njihovi sadanji pogledi donekle su pod utjecajem drugih islamskih kola. U svakom sluaju, izvan sumnje
je da je haridizam odigrao vanu ulogu u razvoju islamske
teologije, bilo izravno, bilo poticajem koji je dao razmiljanju
o vjerskim problemima.
A S . Arapski pridjev ba$$ i njegov enski rod hassa, osobno, privatno, preli su u turski, gdje su stekli
posebni tehniki smisao onog to pripada dravi ili vladaru,
Ta rije javlja se u turskoj literaturi u 7/13. st. * da oznai
osobu blisku vladaru, neto to pripada vladaru. Primijenjena na dvorske slube, potvrena je po prvi put u gaznevidskoj dravi, a onda se koristila pod Velikim Selducima u
povodu privatnih dobara sultana. Pod ahovima Horezma i
Mamelucima Egipta, slubenik dvora zaduen za vladareva
vlasnitva zvao se nazir al-hiiss. Poetkom Osmanskog
Carstva, bii$($) i ba$($)a bili su korieni bez razlikovanja, a onda se enski rod posebno upotrebljavao za
slube i poslove koji se tiu cara i njegovog dvora, dok je
has(s), radije, pridran za njegova privatna dobra.
Zemlje has(s)a imaju povijest slinu onoj timarskog
sustava; po spiskovima timara koji postoje, izgleda da one
seu unazad do vladavine Bajazital i preko toga. Has(s),
mno. havas(s), u sustavu osmanskog timara, oznaava najvee timare. Govorilo se samo o timarima tokom prvog raz-
242
Has
243
Hasan al-Basri
A TIB (a. hatib, mno. hutaba'), znai kod starih
Arapa zagovornika plemena, pa je to razlog zato se esto
spominje uz aira, pjesnika, te kao kakin i sejid, ini dio voa
plemena. U doba Neznanja (Dakilije), air je, prvotno, bio
vie cijenjen od hatiba, ali kada je, pomalo, nastao dosta velik
broj pjesnika, kada su, osim toga, oni poeli opadati i postali
prosjaci, povealo se tovanje hatiba; ponekad se ast
nasljedno prenosila u istoj obitelji. Hutab' nisu inili
neku kastu, ve su naprosto bili ljudi koji su imali govorniku sposobnost. Hatib je trebao biti sposoban da osvijetli
vrijednosti i plemenite kvalitete svoga plemena, te da ih izloi
u savrenom govoru, a isto tako da razoblii slabosti njegovih
protivnika. On se raunao u vitezove i plemenitae koji
sudjeluju u boju; ak njegova obina rije moe se upotrijebiti da oznai sranog borca. Kada hatib vri svoje funkcije,
on nosi, kao znak, koplje, tap ili luk.
U najstarije islamsko doba, hatib je mnogo bio zadrao od
svoga starog karaktera. Poslanik se predstavio kao hatib.
nakon zauzea Meke (Ibn Hiam), izraavajui se sveano i s
autoritetom. Medjutim, hutba postaje iskljuivo, poev od
Islama, govor upuen muslimanima i nije vie bila sastavni
dio borbe protiv neprijatelja. Ali Poslanik, u suglasju sa
starim Islamom, kao i s karakterom arapskog hatiba da vo
sam iznosi govor, u svojstvu hatiba nije izgovarao samo s
minbera poune govore, nego je izdavao i naredbe, donosio
odluke, predavao obavijest o politikim stvarima i, openito,
o stvarima koje su zanimale zajednicu. Tako je bilo i pod
etvoricom prvih halifa i pod Umajadima; a na isti nain su i
upravljai pokrajina, koje su oni slali, djelovali kao katibi.
Upravljai gradova, koje su ovi osnovali, imali su dunost
minbera i salata. (at-Tabari). Napadi i proklinjanja protivnika bili su dio njihovih govora koje su izgovarali sminbera;
tako, kletve protiv Alija, kao i protiv Talhe i az-Zubeira.
Hatib je, tako, jo uvijek sinonim voe, tap ili koplje, koje
su u desnoj ruci drali islamski hatibi za vrijeme hutbe, obiaj
kojem su se Perzijanci rugali, nasljedstvo je starinskih zagovornika Arabije.
Uska veza, koja je postojala izmeu hutbe i bogosluja,
dala je islamskom haubu posebno vjerski katakter. Kada su
se okonale borbe prvih generacija, ovaj karakter je nadjaao
druge, te je u abasidsko doba, ve pod ar-Raidom, halifa
prepustio kadijama brigu da govore uz slubu Boju, dok se
on sam organiio na ulogu sluatelja. Ali - teorijski - oni koji
su vodili razne rituale bogosluja u velikim damijama su
predstavnici halife. Fatimidi u Egiptu su, ponekad, sami
govorili (iza jednog zastora tri puta u ramazanu i za bajramskih svetkovina). Posvuda su se uspostavili posebni katibi.
Bilo ih je tri u Kairu, u prvo fatimidsko doba (damije Amra,
Ibn Tuluna i al-Azhar); na openiti nain, bila je to poasna
dunost kadije. Obino, hatib je i onaj koji vodi molitvu
petkom kao imam, prilikom koje on govori; po Abu Hanifi i
jednoj Malikovoj predaji, to je ak nuno bio on, dotle dok
nije bilo posebnog razloga da se odvoji od tog obiaja.
Svakodnevne molitve su, openito, vodili drugi imami.
Prema a-afiiju i Maliku, molitva petkom, koja je praena
hutbom, ne mora biti u svakom gradu u vie od jedne damije,
bar dok veliina grada to ne spreava; kod Abu Hanife,
obrnuto, nema takvog propisivanja. S druge strane, Abu
Hanifa dozvoljava slubu Boju uz koju se vee djelovanje
A S A N AL-BASRI (a. Al-Hasan ibn Abi-'l-Jfasan al-Ba$rt), istaknuta linost prvog stoljea Hidre. Za
L
244
Hidra
Nakon to je Ismail od sultana ve 1866. god. isposlovao
promjenu u egipatskom redoslijedu nasljeivanja na prijestolu (odsada je vrijedila prvoroenost umjesto seniorata),
uinio je da mu se 1867. god. dodijeli titula hediva da bi
naglasio posebno mjesto i jaku samostalnost Egipta unutar
Osmanskog Carstva. Dravno-pravna osnova odnosa spram
Porte bio je tada, prije svega, ferman od 1873. god.
njak),
245
taka
Hikma
H IK MA
}}Ll naslov najslavnije arapske zbirke udesnih pria i drugih povijesti. Kao i svi istonjaci, Arapi su, od najstarijih
vremena, voljeli sluati fabulozne pripovijesti; ali kako je
intelektualni obzor pravih Arapa, u dobu prije Islama, bio,
prije, skuen, graa tih razonoda uzirnana je nadasve izvana
od Perzije i Indije, kao to to ukazuju prie o Poslanikovom
takmacu, trgovcu an-Nadru. Kasnije, kada arapska civilizacija postaje bogatija i raznolikija, knjievni utjecaj drugih
zemlja bio je, naravno, mnogo jai. Paljivog itatelja Noi
nee iznenaditi velika raznovrsnost njihovog sadraja: on
slii, u neku ruku, na istonu livadu, gdje se neke loe trave
mijeaju s velikim brojem podvrsta krasnih cvjetova. S druge
strane, primijetit e se da te prie, esto, pokrivaju vrlo
iroko podruje: tu su povijesti o kralju Sulejmanu (Solomonu), kraljevima stare Perzije, Iskenderu (Aleksandru Velikom), halifama i sultanima s jedne strane, te prie u kojima
se spominju vatrena oruja, kafa i duhan s druge strane.
Cijelo djelo je obuhvaeno u prii koja ini okvir; taj
postupak je bio poznat u Italiji srednjeg vijeka i mogu se
vidjeti njegovi tragovi u romanu Dovanija Serkambija
(1347-1424) i u povijesti o Astolfu i Dokondi, koja je ispriana u 28 pjevanja Ariostovog Bijesnog Orlanda (poetak
16. st.); putnici koji su ili na Istok mogli su prenijeti tu
pojedinost u Italiju. Ali cjelina Hiljadu i jedne noi prispjela
je u Evropu u 17. i 18. st. Francuski uenjak i putnik Jean
Antoine Galland (1646-1715) objavio ih je po prvi puta.
Putujui Bliskim Istokom, najprije kao tajnik francuskog
ambasadora, a zatim da trai predmete za muzej, upoznao je
istoni svijet, te je njegovu panju privukao veliki broj
povijesti i pria koji se tu priao. Po povratku u Francusku,
zapoeo je objavljivati god. 1704. Zbornik Hiljadu i jedna
no, arapske prie prevedene na francuski; 1706. se pojavilo
246
Hiljadu i jedna
porijekl~-~rugOj
(BeZ~~n-~arskih
no
pris~rbiti ne~~
je pri;i:ao egipatsko
vanijoj grupi
ratova. Perzija i- Irak U:ogu
bergers Beitriige, XIII, 222 i Die deutsche Rundschau, XIII, I zadnjih pria s Dalekog istoka uslijed osvajanja te zemlje po
10.7. 1887, 77-96). I drugi su prouavali ovo djelo, ali je od
Mongolima u 13. st. Konano osvajanje Sirije i mamelukog
posebne vanosti Oestrupova studija (Studier over 1001 Nat,
Egipta od Selimal (1515-1520) zatvara prvo poglavlje poKopenhagen 1891 prevedena na ruski i njemaki).
vijesti Hiljadu i jedne noi u njihovom orijentalnom zaviaju.
Najstarije svjedoanstvo o postojanju knjige Hiljadu
noi", nakon to je al-Masudi spomenuo djelo i nakon to je
Naslov Hiljadu pria moe se promijeniti u Hiljadu
noi, kada su pria, koja ini okvir, i druge povijesti bile
navedeno u Fihristu, otkrila je Nabia Abbott (u Journal of
Near Eastern Studies, III, 3, 1949). U 12. st. je zbirka pria
kombinirane s arapskim priama. To se nije moglo dogoditi
pod naslovom Hiljadu noi i jedna no bila poznata u
kasnije od 9. st. U poetku, Hiljadu pria oznaava samo
Egiptu, kao to to upuuje neki al-Kurti, koji je napisao
vrlo veliki broj pria; na isti nain, kae se o ehrezadi da je
sakupila hiljade knjiga, Za obini duh, 100 je visok broj, a
povijest Egipta pod zadnjim fatimidskim halifom (11061171), a al-Guzuli, koji je umro god. 1412, prenio je u svojoj
stotinu godina ranije ima isti smisao, kod orijentalnih
povjesniara, kao dugo vremena; i broj 100 ne treba biti
antologiji jednu priu iz Noi. Jedan rukopis otkriven je u
Istanbulu (H. Ritter), a datira iz 13. i 14. sr., te sadri etiri
uzet u strogom smislu. Ali 1.000 je gotovo isto to i bezbropovijesti koje postoje u egipatskoj recenziji.
jan. A Knjiga o hiljadu noi, koja je bila poznata u
Zna se, dakle, da, u svome opem obliku, Noi sadre
Bagdadu, sadravala je jedva stotinu odvojenih noi. Ali
bagdadsku grupu pria i egipatsku. Oestrup je podijelio
zato se 1.000 promijenilo u l. OO l? Ta promjena moe se
dugovati, dijelom, sujevjernoj odbojnosti, koju osjeaju
odvojene prie u tri grupe, od kojih prva obuhvaa udesne
prie izvuene iz perzijske Hezar Efsane (Hasar Afsana) s
openito Arapi, kao i drugi narodi, spram okruglih brojki.
okvirom knjige, druga - prie koje su nastale u Bagdadu, a
Ali je vrlo vjerojatno da je utjecala i turska idioma tska
trea - one koje su dodane glavnini knjige; neke prie, kao
upotreba bin bir, hiljadu i jedan da se oznai veliki broj: u
drugi viteki roman o Omaru ibn an-Numanu, umetnute su
Anadoliji postoji jedna ruevina zvana Bin-bir kilise, Hiljadu
i jedna crkva, dok je, oito, daleko od toga da ih je bilo
kada se broj 1001 uzeo u svome doslovnom smislu. Ali
povijest o Sulu i umulu u rukopisu u Tibingenu, koja je,
toliko. U Istanbulu postoji jedno mjesto zvano Bin-bir-direk,
takorei, dio Noi, nije, zasigurno, nikada bila sastavni
Hiljadu i jedan stub, a tamo ih je samo nekoliko tuceta.
dio, jer se u njoj nalazi neki musliman koji se preobratio na
Turska aliteracija bin bir je u osnovi perzijskog izriaja hasar
kransku vjeru; u pravim Noima, krani, zoroastrijanci
yak, }>1001 i naslova alf layla wa layla. Od ll. st., Perzija,
Mezopotamija, Sirija i druge zemlje islamskog Istoka bile su
neznaboci esto prihvataju Islam, ali nikada musliman neku
drugu vjeru.
pod turskim utjecajem. Tako, naslov >}1001 no oznaava,
Macdonald je uspostavio slijedeu podjelu na klase:
prvotno, samo veliki broj noi, no kasnije je broj bio shvaen
l) Hezar Efsane (Hiljadu pria), izvorno perzijske;
doslovce, te je postalo nunim da se dodaju brojne prie, da
2) arapska verzija Hezar Efsane; 3) prie koje ine okvir
bi se broj 1001 ispunio.
Hezar Efsane, a slijede ih prie arapskog porijekla; 4) Noi
Ako su, dakle, Indija, Perzija, Mezopotamija, Egipat i,
zadnjeg fatimidskog razdoblja, za koje al-Kurti svjedoi da su
donekle, Turska bili povezani uz osnovu Noi, moe se
zakljuiti da se graa, koja dolazi iz svih tih zemalja i naroda,
bile popularne; 5) recenzija Gallandovog rukopisa; biljeke,
koje on sadri, pokazuju da je bio u Tripoliju u Siriji, god.
moe tu i pronai. Prva izvanjska mjerila mogla bi biti osobna
1536, u Alepu god. 1592; naravno, moe biti i stariji, ali je
imena. Postoje indijska imena kao Sindbad, turska kao Ali
napisan u Egiptu. Ostaje problem, koji do sada nije rijeen, o
Baba i Hatun; ehrezad, Dinazad, ahzeman su perzijska
odnosima izmeu tog rukopisa i drugih starih i samostalnih;
imena koja se javljaju i u perzijskim legendama; Behram,
po Macdonaldu ih ima bar est koji se moraju uzeti u obzir.
Rustem, Ardeir, apur i tolika druga su jednako perzijska.
Abbott uspostavlja est ovih klasa: l) prijevod Hezar
Pa ipak, velika veina imena su arapska, tj. stara arapska
Efsane koji datira iz 8. st.; po njenom miljenju, to je, po svoj
imena u upotrebi kod arapskih beduina i, poslije, pod Islaprilici, potpun i doslovan prijevod, moda naslovljen Alf
mom. Grka i evropska imena javljaju se u nekim sluajeHuriifa; 2) islamizirana verzija Hezar Efsane koja potjee iz
vima, u priama koje se tiu odnosa izmeu muslimana,
8. st. i naslovljena je Alf Layla; ona bi mogla biti bilo
Bizantinaca i Franaka. Egipatska imena odnose se na mjesta i
djelomina, bilo potpuna; 3) jedna Alf Layla, sastavljena u
mjesece u njihovom koptskom obliku. Od idovskih, osobito
9. st., a sadri istodobno arapsku i perzijsku grau; dok
se javljaju Solomon i David. No kako su, u vrlo mnogo
veina najstarijih pria potjee, nedvojbeno, iz Hezar Efsane,
sluajeva, prie stavljene pod ime drugih osoba i kako su,
druge knjige obinih pria, osobito Knjiga o Sindbadu i
esto, osobe neimenovane, ne treba ustrajavati na pitanju
Knjiga o imasu nisu nepouzdana vrela; 4) Alf Samar od Ibn
imena.
Abdus al-Dahijariia koja potjee iz 10. st.; ne vidi se jasno
Ipak, sustav prie koja slui za okvir, vrlo uobiajen u
da li je ta zbirka bila namijenjena da obuhvati, s drugom
Indiji, ali vrlo rijedak u drugim zemljama, dokaz je indijskog
graom, sve tekue Noi i da ih zamijeni; 5) zbirka iz
porijekla nekih dijelova Hiljadu i jedne noi, Ova pria
12. st., obogaena graom iz one pod br. 4, kao to su azijobuhvaa tri razliita dijela koji ine, prvotno, samostalne
prie. Ti dijelovi su slijedei: l) povijest ovjeka koji je
ske prie i egipatske lokalno sastavljene; promjena naslova u
Alf layla wa layla vraa se, po svoj prilici, na to doba;
ojaen nevjerstvom ene, no ija se alost smiruje kada sazna
da je visoka linost pretrpjela istu sudbinu; 2) povijest
6) konane etape zbirke koje se poveavaju sve do poetka
16. st. Najvaniji dodaci su junake prie islamskih protuili dina kojeg je njegova ena ili robinja varala s
---------
247
---- -----
-----
Hiljadu i jedna
no.
mnogo drugih mukaraca, na naj drzovitiji nacm, a istovjetna je s priom koju saopava sedmi vezir u povijesti o
Sindbadu Mudracu; 3) pria sposobne mlade djevojke, koja,
svojom spretnou da pria povijesti, otklanja nesreu koja
ju ugroava ili koja ugroava njezinog oca ili oboje. Od ta tri
dijela, samo trei izgleda da je pripadao izvornoj prii
-okviru, kao to to naznauju al-Masudi i Fihrist; u toj prii,
dakle, poznati su jedino okrutni kralj, spretna vezirova ki i
njezina vjerna stara dadilja. Vjerojatno je povijest o spretnoj
vezirovoj keri dola, u neko staro doba, iz Indije u Perziju,
gdje se ona nacionalizirala: i povezala sa dva druga dijela
prie koja slui kao okvir. Odreen broj pria, u Noima,
su indijskog porijekla: tako povijest pobonih ljudi koji
dozivaju budistike i dainske svete osobe, basne, ciklus
pria o Sindbadu Mudrom i Deliadu i imasu. Moe se
sagledati indijske motive u raznim odlomcima Noi: npr.,
povijest udesnog konja; trovanje pomou stranica knjige
(po lijeniku Dubanu), praksa koja spada u indijske obiaje.
Sve je to prolo kroz Perziju prije nego to je dolo do
Arapa.
Odreen broj pria su perzijskog porijekla, posebice te
udesne prie, u kojima utvare i vile djeluju samostalno.
Oestrup navodi ove: udesni konj, Hasan od Basre, Sejf al-Muluk, Kamar az-Zeman i princeza Budur, Princ Bedr i
princeza Devher od Semendela, Ardeir i Hajat an-Nufus. Po
njemu, odnos izmeu povijesti Ali ara i perzijskog izvornika - prvi sadri mnoge pojedinosti koje se javljaju u,
vjerojatno, kasnijoj prii o Nuredinu Aliji i izraivaici pojasa
jednako ukljuenoj u Noi: - ne moe se posigurno utvrditi. Povijesti Ljubomornih sestara i Ahmeda i Peri Banu, koje
se nalaze samo kod Gallanda, ostavljaju snano dojam da su
perzijskog porijekla, no njihovi perzijski uzori nisu dosada
poznati.
Bagdad je smjeten na podruju starog Babilona: moda su
njegovi ideali preivjeli do islamske epohe i bili uneseni u
Noi, A ak jedna pria, Hajkar Mudrac, koja se, u nekim
rukopisima, predoava kao dio Noi, izvorno je od starinske Mezopotamije; ona see unazad do 7. st. stare ere, a nala
je put do arapske knjievnosti preko idovske i kranske.
Hidr, vjeni mladi, ima babilonski uzor; putovanja Bulukije
i voda za pomladivanje, koju je traio princ Ahmed, moe
odraavati motive iz babilonske epopeje o Gilgameu. Preko
svega, este anegdote koje su u vezi sa abasidskim halifama i
njihovim dvorom, a jednako neke o njihovim podanicima,
pripadaju bagdadskoj recenziji Noi, Povijest Sindbada
Moreplovca nala je, vjerojatno svoj konani oblik u Bagdadu,
roman o Omaru ibn an-Numanu sadri perzijske, mezopotamijske i sirijske elemente; roman o Adibu i Garibu dovodi u
vezu sa Mezopotarnijom i Perzijom; povijest oTevedudi,
mudroj robinji, izvorno je iz Bagdada i ona je, u nekim
vidovima, preraena u Egiptu. Povijesti o B ulukiji, Sindbadu
Mudracu i Deliadu i Vird-hanu bile su, sigurno, poznate u
Bagdadu. Ali nema sigurnih dokaza da su te prie bile
dijelovi bagdadske recenzije. Toliko se moe rei i o etiri
prie istanbulskog rukopisa koje je pronaao Ritter; on sadri
etiri od pria iz Noi, ali ne pripada zborniku Alf layla wa
layla. Te su prie: povijest o estorici ljudi, tj. estoro brae
bagdadskog brijaa; Dulenar ki mora; Budur i Omeir ibn
Dubeir, te Abu Muhamed Ljenivac.
Ji
J
248
Hoda
I R A (a. ijini'), brdo otprilike tri arapske milje sjeve!ood Meke naspram drugog brda Sabira (Tabir).
Oba brda su, stoga, esto zajedno imenovana, te usporei
vana sa dva morska vala. Uslijed nedostatka vode, oba su,
bez obzira na oskudno ikarje, bez ikakvog raslinja. Hira je
via od Sabira i stri strmim, ravnim grebenom, na koji se
jedno popeo Poslanik sa nekoliko drugova. Muhammed se
esto tamo zadravao u religijskoj meditaciji, te je u jednoj
peini na tom brdu, koja se jo pokazuje, primio prvu
objavu. Stoga brdo nosi ime Gabal an-mir. Kada se Muhamrned vratio iz Taifa, takoer se tu krio, dok nije mogao
ponovo u Meku.
istono
OD A (1.hoca, takoe i hace), od perzijske rijei bwiiga, nesigurne etimologije, neko poasna titula za neke
itelje grada koji nisu pripadali vojnoj kasti, dakle kao graa
nin. Openito se tako oslovljavalo ministre, koji su potjecali i
iz krugova uenjaka. Titula se mo', dokazati u jednom "ihu ~
perzijskog pjesnika Enverija (poetak 12. S1.).
Rije je u oblicima lJuwaga prela u arapski i znai
jednostavno gospodin. U obliku hoda posudio ju je
249
Hulul
osmansko-turski i znai na njemu: pisar, tajnik, uredski
namjetenik, uenjak, profesor, privatni uiteli.
roen
250
Hutba
rei
hatiba.
_I
251
Ibadat
LEKSIKON
ISLAMA
252
Ibn Haldun
mistiki
B N HALD UN (a. 'Abd ar-rahman ibn galdun) , arapski historiar, potomak jedne obitelji iz Sevilje, koja se
sredinom 13. st. iselila u Tunis i pripadala arapskom plemenu Kinda. Njegov pradjed Halid, poznatiji pod imenom
Haldun (odatle ime Ibn Haldun za sve lanove obitelji),
preselio se iz Jemena u panjolsku.
Ibn Haldun, s nadimkom Wall ad-din, rodio se u Tunisu
27. maja 1332, a umro u Kairu 19. marta 1406. Uio je,
nakon to je napamet nauio Kur'an, kod svoga oca i najznaajnijih uitelja Tunisa, te se revno bavio gramatikom, jezikoslovljem, pravom i znanou o predajama, pa ak i pjesnitvom. Kada je 1347. Merinid Abu-'l-Hasan zauzeo Tunis,
sluao je Ibn Haldun predavanja magribskih uenjaka iz
okoline tog vladara, te je upotpunio svoja znanja iz logike,
filozofije, teologije, vjerskog prava i drugih grana arapske
znanosti. Odnosi, koje je od tada imao s uenjacima i osobama na visokim poloajima na dvoru, pomogli su mu,
kasnije, da doe na visoke dunosti na dvoru u Fesu. Tek sa
21 godinom, postao je pisar 'alame marokanskog kralja, ali je
ubrzo otiao s te slube, kada su izbili neredi i bune u gradu,
te je odbjegao Ibn Muzniju, gospodaru Zaba. Kada se Abu
Inan Faris dokopao Tlemsena i cijelog podruja istono
odatle, Ibn Haldun stupa u slubu kod njega i sudjeluje pod
nekim merinidskim vojskovoom u ratnom pohodu. Od
sultana, na molbu uenjaka, poslan u Fes (1354), uputi se on
tamo, postane tajnik Abu Inana i nastavi svoje studije pod
vodstvom najboljih uitelja svoga doba. Od 1356. god. pao je
u nemilost, iao je u zatvor dva puta i ostao u njemu sve do
smrti Abu Inana god. 1358. Novi sultan Abu Salim imenovao
ga je ponovo za tajnika (1359) i, kasnije, za glavnog kadiju.
Nakon nasilne smrti Abu Salima, ponovo je dospio u nemilost pod ozloglaenim vezirom Umarom ibn Abdalahom, pa
ipak mu je dozvoljeno preseliti se uGranadu (1361-1362) i tu
je ostao na dvoru vladara iz kue Benu-'l-Ahmar, gdje je
stupio u prijateljstvo sa glasovitim vezirom Ibn al-Hatibom.
Dvije godine kasnije, kada su se odnosi spram vezira ohladili,
uputio se u Magrib na poziv tamonjeg vladara, Hafsida Abu
Abdalaha, koji ga je imenovao svojim komornikom (hadib);
istodobno, obavljao je tamo dunost hatiba i uitelja (1364).
253
13.
_~
Ibn Haldun
Kada je naredne godine grad dopao u ruke vladara Konstantina, povukao se Ibn Haldun u Biskru. Uskoro potom bio je
u vezi sa abdelvadidskim kraljem Tlemsena, Abu Hamuom
II, poslao mu je, kako sam izvjetava, svoga brata Jahju kao
komornika i pribavio mu je podrku raznih arapskih plemena
i savez s kraljem Tunisa, Abu Ishakom, te njegovim sinom i
nasljednikom Halidom. Tada se opet otputi u Tlemsen, ali
ubrzo potom napusti nesretnog Abu Hamua II, kojeg je
merinidski sultan Abdelaziz protjerao iz njegovog glavnog
grada, te ponudi svoje usluge ovom zadnjem. I iz Biskre, gdje
je razborito odbjegao, produio je, dok je Magrib bio ugroen
nemirima i ratovima, podravati Abdelaziza protiv Abu
Hamua. Tek 1372. god. otiao je u Fes, a odatle god. 1375. u
Granadu, pa ipak ga je sultan Granade, na poticaj Merinida,
doveo uskoro u Hunein, luku Tlemsena. U Tlemsenu je
ponovo bio prijateljski primljen kod Abu Hamua. Sad on
odlui odrei se drutva vladara, te se vrati nazad u zamak
Ibn Selama, gdje je zapoeo svoju Svjetsku povijest i tu
ostao do 1378. god. Onda je otiao u Tunis pregledati tamo
razne knjige, koje je trebao za svoje djelo. God. 1382. otiao
je na hodoae u Meku, ali se zadrao najprije u Aleksandriji, a onda u Kairu, gdje je drao predavanja na al-Azharu,
a kasnije na medresi al-Kamhiji, te je god. 1384. imenovan
od sultana az-Zahir Barkuka za malikitskog glavnog kadiju.
Nakon to je uskoro potom, zbog brodoloma, izgubio cijelu
svoju obitelj i svo svoje pokretno dobro, posvetio se on
obavljanju pobonih dunosti i obavio hodoae god. 1387.
Od god. 1399. bio je ponovo s povremenim prekidima glavni
kadija u Kairu i pratio je god. 1401. s ostalim kadijama
sultana an-Nasira u Damask na njegovom pohodu protiv
Timura. Kada se vratio u Kairo, ponovo je obavljao svoju
kadijsku dunost i zadrao ju je, nakon to je jo jedno bio
skinut i imenovan, sve do svoje smrti.
Iz ovih biografskih podataka vidi se da je Ibn Haldun, pri
vrenju svojih visokih dunosti, pokazao, moda, veliku
dravniku nadarenost, ali da nikada nije oklijevao napustiti
svoga gospodara i, ak esto, pristupiti protivniku. Imao je
spretnosti, ako ne i estitosti, uvijek pristati na stranu jaega.
On je, nadalje, cijeloj tadanjoj politici Sjeverne Afrike i
panjolske dao svoj bogati udio i zauzimao je posebno
pogodne poloaje, da bi kao iskusan poznavalac mogao suditi o
dogaajima. Stoga je njegov Kitab al-ribar, usprkos nejednakoj vrijednosti pojedinih dijelova, znaajno djelo za povijest
njegovog doba. Ako odreeni dijelovi te opsene kronike
svijeta, posebice u prikazu i dokumentarnoj vrijednosti, ostavljaju poneto da se poeli, to, obrnuto, drugi, usprkos ponekim stilistikim manama, pruaju vrlo asne dokumente za
povijesno istraivanje. Njegova PovijestBerbera ostat e uvijek
dragocjen vodi za sve ono to se odnosi na ivot arapskih i
berberskih plemena Magriba i srednjevjekovne povijesti te
zemlje; ona je plod pedesetogodinjeg (druga polovica 14. st.)
neposrednog promatranja i marljivog prouavanja knjiga i
kronika, kao i diplomatskih i slubenih spisa onog vremena.
Njegova Prolegomena (Muqaddima) , koja tie sve grane
arapske znanosti i kulture, ostaje, s obzirom na polet misli,
jasnou prikaza i sigurnost suda, neprijeporno najznaajnije
djelo tadanjeg vremena, koje, ini se, nije premailo nijedno
drugo djelo nekog islamskog spisatelja.
Veliina njegovog djela bila je u tome to zatvara kapije
254
Ibn Hanbal
255
Ibn Hazm
256
. . --l
Ibn Rud
~.~
vom protjerivanju, na prijesto doao Abderahman V al-Mustazhir (414/1023.*), uzme Ibn Hazma za vezira. Ali, na
nesreu, u kratkom vremenu od nekoliko sedmica, ovaj
vladar umre, te je Ibn Hazm opet u zatvoru. Ne zna se koliko
je to trajalo, ali se zna da je 418/1027. god.* nastanjen u
[ativi, Za dalji ivotni put nema dovoljno podataka, tek
poneki. No odvratio se od politikih nastojanja, te se sasvim
posvetio znanostima, pisanju i irenju znanja, te obrani svojih
uenja. Umro je uLiamu 456/1064. godine. *
Jedno od najranijih njegovih djela je Tauiq al-hamama
/1 al-ulja wa al-ullaJkoje je napisao u jativi, i to oko 1027.
god. U toj raspravi o ljubavi i njezinim razliitim fazama, u
kojem svoja psiholoka pretresanja ilustrira putem kratkih
pria o onom to je sam doivio i o iskustvima suvremenika,
te putem svojih pjesama, on se pokazuje kao tanani promatra, sjajan stilist i draestan pjesnik. On daje ne samo uvid u
svoj vlastiti karakter, nego osvjetljava na zanimljiv nain i
malo poznatu stranu ivota u tadanje doba. Svakako oko tog
vremena napisao je i kao Risala fi fadl al-Andalus poznatu
raspravu, koju je posvetio svome prijatelju. Ova Risala daje
zanimljiv pregled najvanije najstarije literature panjolskih
muslimana. Od povijesnih djela su se ouvali Naqt al-'ariis
/1 tauxiri]; al bulata', te oko 450/1058 god. * napisano
djelo Gamharat al-ansab (Ansab al-'Arab), djelo o rodoslovlju
arapskih i berberskih plemena u Magribu i panjolskoj, koje
je Ibn Haldun vrlo hvalio i viestruko navodio.
Ali je Ibn Hazm, kao znalac Predaje i teolog, posebice
razvio ivu spisateljsku djelatnost. Poetno revni pristaa
afiitskog pravca, pristupio je gleditima zahiritske kole, iji
je strasni branitelj postao. Ta promjena oito se ve ostvarila,
kada je pisao svoju Risalu. Mogue je da nastava njegovog
uitelja Abu-'l-Hijara, koji je bio zahirit, nije bila bez utjecaja
na to. Branio je otro svoje stajalite o zabacivosti pravne
dedukcije, koja nije poivala na Objavi i Predaji, u raspravi
Ibtal al-qiys wa ar-ra'y wa al-istihsn wa at-taqlid wa at-ta'lil. Sudei po naslovu, obrauje sline predmete u Kub
al-ihham ft (li- )u~l al-ahham. Postoji i njegov mali spis
o Masa'il usul al-fiqh. Zahiritski sustav fikha dao je u djelu
Kitab al-muhalla bi al-alar Ji ar]; al-mugalld bi al-iqti~ar. Slinog sadraja je bio i l$al ila fahm al-hisal.
Izvoran je bio Ibn Hazm u primjeni zahiritskih naela na
temeljne vjerske zasade. I tu je trebao odluiti samo vanjski
smisao kur'anske rijei i utemeljene Predaje. S tog gledita je
izvrio otru kritiku vjerskih pravaca u Islamu u najglasovitijem djelu, Kuab al-fisal Ji al-milal wa al-ahuia' wa an-nihal, a estoko je napao posebice aarite, pogotovo njihova shvaanja boanskih svojstava. Ali su ga antropomorfiki izrazi Kur'ana prisilili da ide preko svoje metode da bi
ih uskladio sa spiritualistikim shvaanjem. U ovom djelu se
on latio i kritike neislamskih vjerskih pogleda, osobito onih
idova i krana, pri emu on za dokaz krivotvorenja teksta
nastoji ukazati na proturjeja i besmislenosti u njihovim
spisima.
Na podruju logike, Ibn Hazm je napisao djelo Kitb at-Taqrib ft hudud al-mantiq, koje nije sauvano, o ijem
bi sadraju poneto moglo biti poznato, ako navodi u Fasl
(1,4,10; III,90; V,20,2; V,70) pod neto odstupajuim naslovom, znae isto djelo. Ali njegov rad na ovoj znanosti, u kojoj
mu je uitelj bio Muhamed ibn al-Hasan al-Mezhidi, kojeg
je roen god. 1126. u Kordovi. Njegov djed bio je kadija Kordove i ostavio je znaajna djela, a njegov otac obavljao je
257
13.
Ibn Rud
~akoer
'I
'I
---_.-
----.------.--_.
258
Ibn Sina
dunostj~
ea.
B N SINA
Abu 'Ali al-Husayn ibn 'Abd Allah ibn
Sina), latinski: Avicenna, vai stoljeima i, dijelom, jo i
danas na islamskom Istoku kao knez sve znanosti, al-ayh,
ar-ra'is. Njegov ivotopis, ouvan za nas kod Ibn Abi Usaj-
bije, bio je, na temelju vlastitih zabiljeki, obraen od njegovog uenika Abu Ubajda al-Duzdanija. Po tome je on
roen god. 980. u Afani u blizini Buhare. Njegov otac,
naime, bio se preselio iz Balha u Buharu, imenovan je za
upravljaa grada Harmaite i oenio se u Afani. Nakon
roenja dva djeaka, ponovo se nastanio u Buhari, gdje su oni
dobili odgoj. Sve do desete godine Ibn Sina je imao uitelja za
Kur'an i edeb. Od ismailitskih propagandista, koji su u kui
njegovog oca nailazili na prijem, uveden je u svjetovnu
znanost, ali njihova razmiljanja o dui i umu nisu najprije
ostavila na njega dubok dojam. Nakon izuavanja fihha, bio
je od Abu Abdalaha an-Natilija pouen u logici, geometriji i
zvjezdoznanstvu. Ali tjelesno i duhovno rano sazreli uenik
uskoro je premaio svoga uitelja i na svoju ruku nastavio
izuavati fiziku, metafiziku i medicinu. Za razumijevanje
medicine pomogla mu je vlastita praksa, ali mu je metafizika
bila jasna tek po prouavanju nekog al-Farabijevog spisa. Za
njegovu filozofsku izgradnju bilo je odluujue to su
logiko-metafizika al-Farabijeva umovanja, koja su se naslanjala na novoplatonske komentare i parafraze aristotelskih
spisa, dala novi pravac njegovom miljenju. On je tada bio 16
ili 17 godina star.
U isto doba je udo od djeteta imalo sreu da je lijeilo
sultana Buhare Nuha ibn Mansura, te zbog toga imalo pristup njegovoj knjinici. S brzom snagom shvaanja i udes
nim pamenjem obdaren, prisvojio je tu zakratko znanje,
koje mu je omoguilo sistematizirati tada poznatu znanost.
Od 21 godine djelovao je spisateljski, a njegovo izlaganje je,
po pravilu, jasno i pregledno.
Po smrti svoga oca - on tada ima 22 godine - vodio je Ibn
Sina nestalan ivot, bogat radom i uitkom, ali i razoare
njima. U mirna doba, na dvoru u Durdanu, Reju, Hama-
259
Ibn Tajmija
uinak,
260
Ibrahim
._._------------- - - - - .
261
Idma
D M A (a. igma'), doslovno: slaganie u vezi s neim, je
jedan od etiri osnova (usul) iz kojih se izvodi islamska
vjera, a definira se kao suglasnost mudtehida (tj. onih koji
imaju pravo da, oslanjajui se na svoje znanje, donose vlastite
sudove), nakon Muhammedove smrti, za sva vremena, o
svim pitanjima vjere. Budui da tu suglasnost nije donijelo
neko vijee ili sabor, ve je donesena instinktivno i automatski, njezino postojanje u svakom asu utvruje se provjerom,
da li je takva suglasnost postignuta nekada u prolosti; u tom
sluaju se svjesno usvaja i naziva igm', Tako je suglasnost
postupno utvrivala sporne take; a svaka tako utvrena
taka postajala je vanom takom vjere, a nevjerovanje u nju
inom nevjere (kujr). Svaka je suglasnost, naime, postajala
hugga (argument) za svoje i sva idua vremena. Mogla je biti
izraena govorom (igma' al-qawl), inom (igma' al-fi'l) ili
utnjom koja izraava slaganje (igma' as-suhiit ili at-taqri r).
Posebno se iskljuuje mogunost da bi to znailo suglasnost
masa tal-iauximm), a, prema gleditu a-afiija (prije nego to
je poao u Egipat), izjava svakog pojedinog Poslanikovog
druga obavezivala je budue generacije. Kasnije je on odbacio to miljenje, te je ono dan-danas potpuno naputeno.
Opi princip suglasnosti javljao se u razliitim oblicima jo
od najranijeg razdoblja. Pravni sustav Malika ibn Enesa
temelji su uglavnom na suglasnosti Medine, Poslanikovog
grada; ta je suglasnost lokalna. Veliko znaenje ima suglasnost dvaju gradova-tabora (amsar), Kufe i Basre, s njihovim
mnotvom veterana iz ranijih ratova. Za kasnije je generacije
odlunu ulogu odigrala suglasnost Poslanikovih Drugova.
A-afii je razradio ovaj opi princip u konani asl. i dao
mu mjesto uz tri ostala. Nadalje, kako su presudne take
drugi usidi nejasno zacrtali, poelo se smatrati sasvim sigurnim one take koje je zacrtao neki drugi asl. To se temelji
na boanskoj zatiti od grijeha ('i~a) koju uivaju svi
muslimani. U a-afiijevim pravnim knjigama postoji kao
normalna tvrdnja: taj i taj odlomak (Kur'ana ili Sune) prije
suglasnosti (qabl al-igma') osnova je takvog i takvog pravila.
Dan-danas vahabiti (nasljednici iezlih zahirita) odbacuju
ope vaenje ovog naela, te ograniuju suglasnost na onu
Drugova. A takve posebne sekte kao to su iitska i ibaditska
su izvan sunitske idme.
Potvrda naela, koju donose vjerski pravnici, vre se kako
je gore naznaeno. Stvarno je njihovo djelovanje jo ire.
Osnovni stav, koji potjee jo od Muhammeda, je ovaj:
Moj se narod nee nikad sloiti na pogreci; postoje i
kur'anski tekstovi koji kude one to idu drugim putem
mimo puta vjernika (IV,1l5, gayra sebili-tl-mu'minin], te u
II,143: I tako smo od vas stvorili uravnoteenu zajednicu
(ummatan wasatan). Stoga i u mislima i u djelima toga
naroda postoji mo da stvara uenje i pravo, a ne samo da
potvruje ono to je ve i inae utvreno. Pomou idme
prihvaeno je i ono to se ranije smatralo novotarijom (bid'a,
suprotnost sunni) i stoga krivovjernim, te je prevladalo
raniju sunnu. Tako je tovanje svetaca postalo praktiki dijelom islamske Sune i, to je najudnije, u pogledu uenja o
nepogreivosti i bezgrenosti Muhammedovoj t'isma),
idma je prevagnula nad sasvim jasnim kur'anskim tvrdnjama. Tako idma nije samo utvrdila nesigurne take, ve
je. izmijenila neka od najvanijih i ve prihvaenih uenja.
Stoga je danas mnogi, kako u Islamu tako i izvan njega,
e vi'mik' li _R_a__,
j
262
Ji
Ihram
D TIH A D (a. igtihad), znai truditi se do najvieg stup/ nja da se dostigne neki cilj, a u tehnikom smislu znai
truditi se maksimalno da se formulira neko miljenje (zann)
u nekom sluaju (qadiyya) ili u vezi s nekim pravilom
(hukm) zakona. To se postie primjenom analogije (giyas)
na Kur'an i Sunu. Tako, u najstarijoj upotrebi, idtihad se
poistovjeuje sa kijasom, npr. u a-afiija. U odlomku o
idtihadu, on kao dokaz najprije navodi suru II,150, te
IV,146; VII,29; X,23; XXXIX,1l,14 itd.), tj. Allaha iskljusluiti i tovati, zadobija ihlas, bez daljnjeg (uspor.
Kur'an II,139), znaenje apsolutna odanost Allahu, te
dolazi, time, u opreku prema iral, irk (pridruivanje boanskih bia Allahu). Sura CXII, koja naglaava jedinstvo i
jednou Boju, a svako pridruivanje odbacuje, dobilo je ime
surat al-ihlas (i siirat at-tatohid), te se u salatu rado
recitira.
S razvitkom pojma irk, koji obuhvata svaku vrst Bojeg
tovanja koje nije cilj po sebi, te koje njeguje sebine motive
pri obavljanju vjerskih obaveza, ide usporedo, donekle, i
razvitak ihlasa. Po al-Gazaliju, ihls samo izraava da
netko ini da njegovo djelo proistjee iz jednog jedinog
motiva, tako da se, npr., nekome moglo pridodati, da milostinju daje samo u nemjeri da ga ljudi vide. Na jeziku vjerske
etike, koja je, posebice, izgraena u sufijskim krugovima,
ihlas se, ipak, posebno odnosi na nastojanje da se blie
doe Bogu i znai razrjeenje ili lienost tog nastojanja od
svake primisli. U tom smislu, on je esto u opreci spram
pojma riya', koji ukljuuje htijenje da se bude vieno.
Ihlas zahtijeva nesebinost u odnosu na vlastito vjersko
djelo (ponaanje) i odbacivanje sebinog momenta, koji kodi
predanosti Bogu. Na najviem stupnju ihlasa mora iez
nuti ak svijest o ihlsu, te daleko biti svaki obzir na
boansku nagradu na ovom ili onom svijetu.
ivo
263
Ik ta
I~~-
posveuje
'Umra.
- - - -
264
Ikta
drave oduzimanjem slobodnog raspolaganja. Ikta je doivotno bez prava nasljedstva mogua samo onda, kada se, po
lokalnoj praksi, kod invalidnosti plaa i dalje plaa nesmanjeno.
U al-Maverdija nedostaje ikta zemlje muslimanu kao zemlje ura. Zna se da je ta vrsta ikte u islamskim zemljama bila
uobiajena. AI-Maverdi ukazuje na to da je ikta haraa
posebno pogodna za pripadnike vojske. I, u stvari, iz toga se
razvilo vojno leno; davalo se vojnicima iemirima zakupne
prinose, bilo kao jamstvo za plau, bilo kao jedan dio same
plae. Kako su se zakupni prinosi sve neredovitije ugovarali,
postupno su im se davale same zemlje. To stanje je trajalo
otprilike 130 godina, od doba Bujida do vladavine sultana
Melik-aha (1072-1092) pod upravom njegovog vezira Nizamulmulka. Ovaj je zemlje dijelio trupama kao lena i odredio
ih je njima kao rente i prihode. Selduci su uveli i jednu
novinu utoliko, ukoliko su lena uinili nasljednim za vojnu
obavezu. To se objanjava najbolje time da su oni, kao
prodirui nomadi, imali interesa na tome da to je mogue
vie svojih imaju kao vojnike. Oni su time smatrali da sebi
osiguravaju posebno odanu vojsku. (AI-Makrizi navodi iz tog
doba izjavu nekog najamnika iz selduke vojske koja se
odnosi na to: Leno nam pripada, ono je na posjed, mi ga
prenosimo na nau djecu, od oca na sina i mi za to umirerno.) Tako je ostalo i pod Ejubidima. Sustav nasljeivanja
lena za vojnu slubu postoji kod Mongola. Drugaije je bilo u
doba Mameluka; cijelo podruje vlastelinstva, bez obzira na
privatno vlasnitvo, vakufske zemlje, ugar i pustare, je lenski
posjed sultana; ono je od sultana Kalauna (1279-1290) podijeljeno na 24 dijela; 4 dijela su za sultana (!JaJJ), od kojih
on plaa svoju tjelesnu strau, 10 za emire, 10 za plaenike,
pa ipak emiri dobijaju dijelom lena za plaenike. Bilo je
dakako, tokom vremena, velikih zloupotreba i prigrabIjivanja vojnikih lena od strane sultana. Kada je Selim I god.
IS16. osvojio Siriju i Egipat, on je te zemlje nanovo uveo u
katastar, te krunska dobra i lena podijelio po osmanskim
naelima. Kao i inae u Osmanskom Carstvu, i ovdje se
postupno uvela nasljednost; tek je Muhamed Ali postupno
oduzeo Mamelucima i nosiocima malih lena njihova lena i
uveo istu plau u vojsci. Turski sultani upotrijebili su dio
osvojenog podruja kao vlasnitvo, a podarili su porezni
prinos cijelih okruja (liva) svojim velikaima na doivotno
korienje. Tako lenom obdaren upravlja dobijao je, dakle,
zemljini porez i druga davanja, a on je, sa svoje strane,
davao, prema veliini svoga lena, odreen broj vojnika,
kasnije je plaao sam odreeni danak Porti. Tako je dolo do
toga da su, esto, velike pae, naspram Visoke porte, bile
gotovo neovisne. Manja lena su se, prema svojoj veliini,
zvala ziamet (zeamet) - od a. za'im, vojskovoa - i timar;
prema veliini njihovog iara odreivao se broj vojnika koje
je trebalo dati. Bila su nasljedna i dijelila su se, po odreenim
naelima, meu sinove ili nasljednike lenskog posjednika za
vojnu slubu. Moe se rei da se cijelo carstvo sastojalo od
vojnih lena. To stanje, koje je, tokom vremena, svojom
decentralizacijom dovelo do slabljenja turskog carstva,
postupno je pomou reformnog zakonodavstva (Tanzimat),
koje je Mahmud II (1808-1839) pripremio, ukinuo sultan
Abdelmedid; konano ureenje uslijedilo je god. 1856.
zakonom o zemljinom posjedu.
obraun.
265
Ilhanidi
je u 13.
266
Imam
----,
titularne slube da bi ih se to vie zadovoljilo; dopustilo se I
zastupati na svim stupnjevima po plaenim pomonicima, '
zbog ega je otpao svaki pravi dokaz sposobnosti uleme. Kad
su takve zamjene konano dosuivane onome koji najvie
nudi, dogaalo se to posve oko ureenog obavljanja slube
mulla. To je bilo utoliko pogubnije, ukoliko je kadiji pripadalo mnogo vie zadataka nego to rije sudac: za nas
prikazuje. Osmanski kadija bio je istodobno sudac, biljenik,
nadzornik nad tritem i pobonim zakladama, on je registrirao sultanske fermane i bdio nad njihovim izvrenjem, on je
imao slati sultanu izvjetaje o posebnim sluajevima kao i
pritube, te je imao pravo predlagati popunjenje odreenih
slubi, recimo u damijama. Zapisnike knjige kadijskih
slubi (sidili) svjedoe o tome. Najvei dio svoga vremena
provodile su mule u glavnom gradu, gdje su, kao razrijeeni
dunosti (mazuZ), ekali na naredno preuzimanje slube,
bavili se izuavanjem, esto spletkarili jedni protiv drugih ili
se mijeali u politiku, gdje su u grupnim utjecajima 17. i
18. st. esto vrili zlokobni utjecaj. Za to vrijeme su ivjeli od
prihoda od pokrajinskih kadijskih slubi, koji su im dodjeljivani kao nadarbina (arpaltk), to je dovodilo do velikog
smanjenja pokrajinskih kadija. Ako, ipak, ulema nije izgubila svoj dobar glas, to je, svakako, poivalo poglavito na
tradiciji njihovog religioznog ugleda, koju je teko bilo uzdrmati, te na djelu onih koji su i nadalje obavljali svoje dunosti. Kritika propadanja ilmije bila je glasna ve u 17., reforme
i reformni pokuaji zapoeli su u 18., a ojaali u 19. i
poetkom 20. stoljea. Nakon to joj je ukinue janjiara
1826. god. oduzelo oruanu zatitu, Ministarstvo za pobone
zaklade 1834. god. liilo ju je financijskih mogunosti, a od
1854. god. reformirano je obrazovanje kadija i uitelja u
medresama pod dravnim nadzorom, te su moderne struke
proirile njezinu obrazovnu razinu. S ukinuem halifata od
strane Turske republike (1924) bila je dokrajena i iZmija.
M AM (a. imam, mno. a'imma). Izraz je u Kur'anu upotrijebljen sedam puta u jednini i pet puta u mnoini u
znaenju: znak, oznaka, uzor, uzorak, voa, itd. U svakodnevnom ivotu upotrebljava se u tri razliita smisla.
1. Imam je voa skupne molitve (salt). Svaki tovanja
dostojan musliman, koji je dovoljno upoznat sa tehnikom
izvoenja molitve, moe biti imam. Ukoliko nije bilo prethodnog dogovora, ast voenja salata biva ponuena najuenijem i najznaajnijem lanu skupa. Ali obino zajednica
koja posjeduje damiju uposli, uz naknadu, posebnu osobu
koja posjeduje potrebno teoloko znanje, a ija je dunost da
bude imam prilikom svake molitve. Imama, imamstvo, nije
ni zanimanje ni zvanje: imam je imam samo dok vodi molitvu.
2. Suniti imamima zovu halife, budui da su oni voe
zajednice, a taj naziv daju i u poasnom smislu istaknutim
znalcima Islama, kakvi su utemeljitelji pravovjernih kola,
npr. imam Abu Hanifa, a-afii, al-Gazali, itd.
3. Znaenja rijei imam, kako je upotrebljavaju iiti, tako
su brojna da ih je teko sva ovdje nabrojiti. Razvoj ideje
imama vrlo je dug i sloen. Ovdje moemo zacrtati samo
glavne faze. Sr ideje, u kojoj se slau svi iiti, je to da je
potomak Alija ibn Abi Taliba vrhovni gospodar islamskog
svijeta. Sve drugo je predmet dugotrajnih i otrih sukoba i
sporova.
267
Imam
268
Iman
znaenje
P~
ovdje
imana?
jednima, on je jednostavno unu-i
tranje pridravanje ('aqd bi-'l-qalb), a drugi pridodaju ispovijedanje izriajem (ahiida bi-T-lisani; postoje, opet, oni koji
zahtijevaju jo i trei momenat, naime djela koja su naznaena kao temeljni stubovi ('amal bi-tl-arkan). Prvo izlaganje
,
zastupa veina aarita i maturidita, drugo - hanefiti, a tree I
hariditi. Keraniti dre do toga da je vjera samo prihvaanje
izriajem, tj. ispovijedanje (iqrar), te je, stoga, znaenjem isto I
to i islam. Drugi su kao dehmiti, ogranak debrita, ustvri
vali da je vjera samo spoznaja Allaha (ma'rifa) steena razu- I
mom ('aql) i znanje o Poslanikovom poslanstvu dobijeno I
objavom. Pravovjerni Islam doao je do zakljuka, koji se .
obino proglauje za stajalite predaka (as-salaf), da se vjera
sastoji u unutranjem prihvaanju objavljenih vjerskih stavova i postojanom pridravanju toga (tasdi q, i'tiqad), u
ispovijedanju izriajem (iqrar, qawl) i dobrim djelima. Drugi
momenat znai islam. Tko udovoljava svima trima zahtjevima, ui e u Raj. A tko se, ipak, postojano pridrava i
izriajem ispovijeda, te umre s jedinim neokajanim smrtnim
grijehom u srcu, po mutazilitskom miljenju - nije ni vjernik
ni nevjernik, nego fasiq, odbaeni, i ostaje vjeito u vatri
Pakla. U zadnjoj taki se slau hariditi sa mutazilitima, pa
ipak su oni vjerovali da su svi grijehovi smrtni grijehovi.
Pravovjerni Islam oznaava goreopisanog isto tako kao fsiqa,
no ipak doputa da e, moda, ui u Raj, time to za grijenog
vjernika vatra znai samo istilite, ne Pakao, a dobra djela ne
pripadaju biti vjere, nego su samo dopune. U suprotnu
krajnost padaju murditi, odgoditelji. Nastanak te sekte u
prvo doba Islama povijesno poiva na tekoi, koju poboni
nalaze u tome, da kao na muslimane gledaju i na takve koji se
oituju muslimanima, ali su na glasu kao zloinitelji. Hariditi su takve proglasili bez obzira za nevjernike; murditi su,
naprotiv, radije za to da se odgodi odluka sve do Allahovog
otkria svih tajni, a zasad svakoga, koji se izdaje za muslimana, treba i smatrati za takvog. U ovom ili onom obliku te
do odreenog stupnja, Islam je prihvatio to gledite. Sve one
koji pri molitvi uvaavaju kiblu, treba, neupitno, smatrati
muslimanima. Ali kasnije murditi su proirili to uenje u
proturjeno krivovjerje. Naime, uili su da vjera izbavlja
ovjeka, a zla djela ne prijee djelotvornost vjere, isto tako
kao to vrenje dobrih djela ne moe spasiti nevjernika.
Konano je jo rije o nekome tko ispovijeda Islam i djeluje
kao musliman, tj. potuje obredne i ostale izvanjske obiaje
Islama, ali nema unutranje vjere. On je licemjer (munafiq) i
nevjernik. Pri tome treba podsjetiti na to da pokornost:
(ta'a) i dobra djela: ('amal $ali~) u Islamu, prvotno i
uobiajeno, znae pokornost obrednom zakonu (al-'ibadat).
Moe li vjera jaati i slabiti? U Kur'anu se esto govori o
jaanju vjere, te je gledite predaka (as-salaf) bilo da ini
pokornosti uzrokuju jaanje vjere, a ini nepokornosti njezino slabljenje. Time su drali - tako ui i kasniji Islam - da
duhovno prihvaanje vjere ostaje nepromijenjeno, a da se na
dobra djela gleda ne kao na sastavne dijelove vjere ili kao da
utjeu na njezinu bit, nego kao na dopune koje je kvantitativno poveavaju. Obrnuto, vjera putem inova nepokornosti
kvantitativno se umanjuje, dok njezina bit ostaje nepromijenjena. Stoga je Poslanik mogao govoriti o vjeri teine jednog
zrnca, ime je izraavao to da se moe promijeniti njezina
mjera, a al-Gazali pokazuje s velikom psiholokom istinitou
269
Imaret
~I
Indijski narodi
Islarnska imena mjesta na Iberijskom poluotoku saopavala
su npr. znaajna razjanjenja o irenju Berbera u doba prije
Almoravida i potom. Brojna imena anadolskih sela su kljuevi za poznavanje hetitske zemlje, itd.
esto
271
Indonezija
pokret Muhammadijah, nastala je 1926. god. stranka Nahdatui Ulama (1952-1973. god.). Obje organizacije upravljaju
brojnim pesantrenima (tradicionalnim internatima za vjersku
obuku) i medresama (moderniziranim pesantrenima, s vie
nastave u svjetovnim strukama). Pored dravne nastave,
postoje mnoge vjerske kole (i kranske), kojim drava daje
potporu, od djejih vrtia do islamskih sveuilita. Na razoarenje mnogih muslimana, Indonezija nije 1945. god.
postala islamska drava, a ni Islam dravna vjera. Republika
se utemeljila na Sukarnovim idealima saetim u doktrini od
pet principa Pancasila (Pantja Sila), sa slobodom vjere za sve
pristae neke od svjetskih religija. God. 1946. utemeljeno je
posebno ministarstvo za vjeru, s posebnim odjelima za Islam,
Protestantizam, Katolicizam, te za Hinduizam i Budizam.
To ministarstvo bavi se poslovima, kao to su npr. podizanje
dravnih visokih kola za islamske studije, nadzor nad
pobonim zakladama (wakap), odredbe koje se odnose na
had, organizacija vjerskih sudova, prijevod Kur'ana na indoneanski jezik, te unapreenje dijaloga izmeu raznih vjerskih grupa. Vjerski sudovi imaju vrlo ograniene nadlenosti
u odnosu na ostale zemaljske sudove, samo na podruju
obiteljskog prava. Kazneno pravo je zapadno-kolonijalnog
porijekla, dok obiajno pravo odvajkada pretee nad islamskim propisima, ak u poslovima nasljea. Opreka santri-abangan imala je za posljedicu na politikom polju, s jedne
strane, nastanak islamskih stranaka, kao to su, npr.,
napredno-reformistikaMasyumi (kasnije Parmusi) i tradicionalno-pravovjerna Nahdatul Ulama. S druge strane, nastale
su svjetovne stranke kao nacionalistika (PNI) i komunistika (PKI, od 1965. god. zabranjena). Na izborima 1955.
god. dobile su islamske stranke 43,5 % glasova. God. 1971.
bio je ustanovljen Sukarnov Novi poredak" pomou apsolutne pobjede pragmatike stranke Golkar, sa na pola smanjenim pristaama islamskih stranaka. Taj razvitak znai,
moda, daljnje posvjetovljenje javnog ivota. Neki mladi
teolozi i muslimanski intelektualci zagovaraju sada otvoreno
posvjetovljenje podruja ivota, u kojima Boja objava ostavlja ljudima slobodu (politika, ekonomija, znanost, itd.).
Mistika bratstva (tarekat) igrala su veliku ulogu u povijesti
indoneanskog Islama (atarije, nakibendije, azilije, kadirije, halvetije i dr.). Danas je slobodan razvitak njihove
djelatnosti spreavan religioznom politikom vlade. Noviji
politiki, drutveni i religiozni razvitak pokazuje daljnje
individualiziranje i pounutranjivanje duhovnog ivota, tako
da religija - pa i Islam - sve vie postaje privatna stvar.
N D I L (a. ingll), Evanelje. Prema Kur'anu, Indil je
/ knjiga koja je objavljena Isi (Isusu) (Kur'an, V,46; LVII,27
itd.); to je ujedno i Sveto pismo koje posjeduju i itaju
suvremeni krani (V,47; VII,157), tj. etiri evanelja pod
kojima se obino podrazumijeva i itav Novi zavjet. Zbrku,
do koje je zbog toga dolo u kasnijim sporovima, muslimani
su objanjavali odgovornou krana za kvarenje prvobitnog
Indila. Ipak, jasno je da su mnogi muslimani donekle
poznavali Evanelje, iako je prilino teko tano ustvrditi
kako su doli do tih znanja. Neke su spoznaje i znanja
prenesena usmenim putem tokom rasprava ili prijateljskih
razgovora izmeu krana i muslimana, ali ove metode najee povijest ne biljei. Odjeke kranstva donijeli su i
N D ON E Z IJ A . Od oko 165 miliona Indoneana, muslimani ine preko 90%. Onima pobonima koji prakticiraju
(santri) stoji nasuprot mnotvo abangana stastistikih muslimana, s njihovim tradicionalnim narodnim vjerovanjem ili
javanskom mistikom. Na ponekim podrujima se vjerske
dunosti revno ispunjavaju (npr. Atieh), a na drugima jedva
(npr. srednja Java). Osobito je omiljeno hodoae u Meku.
Pravovjerje slijedi afiitsku pravnu kolu. Nazori egipatskih
reformista (M. Abduha, R. Ride) stekli su oblije u vjersko-drutvenom pokretu Muhammadijah (1912). Ahmedije su
dobile malo pristaa. Kao tradicionalistika reakcija na
272
Indil
krani
------'---------
273
---- - - - - - - - -
Insdn
Pod ISA
ovjekl
I nalaze se u napisima muslimanskih mistika. Kod as-Suhra, vardija nalazimo tanu i potpunu parabolu o sijau. Rasa'il
Ihwan as-Safa' sadri znaajne odlomke o Isinom (IsuI sovom) pribijanju na kri koji su prihvaeni kao stvarni, o
, Uskrsnuu, o sastanku apostola na posljednjoj veeri, te o
,l njihovom razilaenju po itavoj zemaljskoj kugli. Djela Apostola (Atal al-l;awtiriyya) su izrijekom tu citirana.
,I
Filozofska knjievnost donosi veliki broj polemika izmeu
krana i muslimana, koje su vjerojatno poele u doba Ivana
od Damaska, iji je otac Sergius ibn Mansur bio tajnik
etvorice umajadskih halifa. Meu slavnim polemiarima
spomenimo ovdje samo Abu Alija Isu ibn Zuru (Zur'a), koji je
997. god. odgovorio Abu-'I-Kasimu Abdalahu ibn Ahmedu
al-Balhiju, te Jahja ibn Adija, kranskog uenjaka i al-Farabijevog uenika. Ovaj Jahja je napisao apologiju kranstva koju je posvetio ejhu Abu Isi Muhamedu ibn al-Varaku. Odgovorio je takoer na al-Kindijevu kritiku Trojstva.
N SAN (AL-) AL-KAMIL. Ovaj izraz doslovno znai
/ savren oviek. Islamski mistici njime oznauju najvii
tip ljudskosti, tj. teozofa koji je ostvario svoje esencijalno
jedinstvo s Bogom. Abu Jezid al-Bistami (u. 874) govori o
mistiku koji, nakon to su mu bila dodijeljena neka boanska
imena, iezava u njima (Janiye; usp. FENA), te postaje
savren i potpun: (al-kmil ai-tamni), Tako opisana osoba
moe se izjednaiti sa al-insan al-hamil, izrazom koji se javlja
moda prvi put u napisima Ibn al-Arabija, te ulazi u naslov
poznatog djela Al-Insan al-kamil Ji ma'rifat al-auiahir wa
al-auia'il Abdelkerima al-Dilija, koji je umro oko 1417. god.
Ovi autori zasnivaju svoju teoriju savrenog ovjeka na panteistikom monizmu koji Stvoritelja (al-haqq) i stvorenje (al-halq) smatraju dodatnim vidovima Apsolutnog bitka.
Slino ali niukoliko isto uenje ve je izloio al-Halad.
ovjek sjedinjuje u sebi - kako kae al-Arabi - i Boji
oblik i oblik svemira. On jedini oituje boansku Bit skupa sa
svim njezinim imenima i svojstvima. On je ogledalo u kojem
Bog vidi svoj odraz i stoga je vrhovni uzrok stvaranja. Mi smo
i sami svojstva pomou kojih opisujemo Boga; nae je postojanje naprosto objektifikacija Njegovog postojanja. Kao to je
nama Bog nuan da bismo mogli postojati, mi smo Njemu
nuni da bi se On mogao oitovati sam Sebi.
AI-Dili, koji se od Ibn al-Arabija razlikuje u nekim
pojedinostima, daje cjelovit i sustavan komentar toj teoriji.
Bit (gat) je ono emu se pridodaju imena i svojstva, iako
u realnosti ne postoji razlika izmeu Biti i njezinih svojstava.
Ona ili postoji ili ne postoji. Ako postoji, onda je to ili isti
Bitak (Bog) ili Bitak pridruen ne-biu (stvorene stvari).
Apsolutni ili isti Bitak je naprosto Bit, bez oitovanja
imena, svojstava i odnosa. Postupak oitovanja je zapravo
silazak iz jednostavnosti, koji se odvija kroz tri etape:
l) ahadiyya, 2) huwiyya, 3) aniyya. Na ovom stupnju pojavljuju se imena i svojstva po kojima se Bit upoznaje. Oni se
saopuju preko mistikog prosvjetljenja (tagalli ). Savren
ovjek, koji simboliki izraava izljev Apsolutnog Bitka iz
sebe i njegov povratak k sebi, uzdie se kroz niz prosvjetljenia dok se konano ne sjedini s Biti. U prvom stadiju,
nazvanom Prosvjetljenjem Imena, on biva uniten pod sja~~-~---
~---
--
- -
- -
'I
IRAK (a. al-'I~aq), zvan i al-'Iraq al-iarabi nasuprot al-Trq al-t agami . 'U starije doba, pod izrazom al-Traqan,
- - . - - - ~ ~ - _ . _ - -- - - - - ~ _ . _ - - - - - - - - - -
274
Irak
275
Irak
energinu obranu od pobuna; i u Iraku suzbija on hariditski
ustanak. Ali plamen, kojeg su lukavi Abasidi Abu-'l-Abas
(as-Sefah) i Abu Dafer (al-Man sur) potpalili u Horasanu, ne
da se vie ugasiti: vojskovoa Abu Mansur dobija odluujuu
bitku protiv Mervanovog namjesnika. Namjesnik Iraka, Ibn
Hubejra, nije mogao zaustaviti nesreu. [emenci u Kufi
navaljuju i predaju neprijatelju grad, koji najprije postaje
sjedite Abasida. Sam Mervan biva potuen na Velikom
Zabu 750. god. Na mjesto dinastije Umajada ukorjenjuje se
ona Abasida.
Osvrui se, treba spomenuti politiki princip kojeg je
uveo Muavija i kojeg se pridravalo i kasnije kao pravila, a
kojeg da se nije dralo jo bi bre bilo gotovo sa Umajadima.
Muavija je postigao uvrenje svoje vladavine u Iraku i u
srazmjerno kratkom vremenu provedeno arabiziranje i islamiziranje zemlje putem svoje politike mudre odmjerenosti,
koja se, prije svega, pokazivala u tome da je on uzimao u
obzir sklonosti stanovnitva i u vojsci sproveo princip sluenja po podrujima. Ako su u Iraku, u poetku, trupe bile od
tuina, koji su, uostalom, u neto malo konaita bili smjeteni, to uskoro ispada da, s brojnim prijelazima na Islam,
ima dosta ljudi za lokalne trupe. Nepotivanje tog principa
izvan zemlje ili, pak, samo za pohode na Istok imalo je za
posljedicu da su neprijatelji Umajada u njima mogli privui
snane oslonce: Abu Muslim borio se s Iraanima i Perzijancima protiv Umajada, koji su na svojoj strani imali samo
sirijske trupe. I u graanskoj upravi pokazali su se Muavija i
njegovi nasljednici dalekovidnim dravnicima: oni, dodue,
nisu dozvoljavali da Iraani sami biraju svoje upravljae,
nego su im nametali vlastodrce, ali su mudro davali beznaajne ustupke pri albama i mijenjali su osobe, to nipoto
nije povlailo neku promjenu u sustavu. Jo na jedan nain
pokazala se umajadska vladavina probitanom za Irak. Ti
vladari spoznali su da Irak, sa svojom poljoprivredom koja
ovisi o odreenim kulturnim metodama, potrebuje posebnu
upravnu brigu: tu na mjestu nije bilo ni samovoljno uplitanje
ni potpuno zapostavljanje. U mnogo sluajeva, zastupnik
sredinje uprave starao se za poboljanja zemljita, koja su
traili itelji, kao Meslema, halifin brat, koji je izgradio jedan
kanal. Kulturnim rezultatima prvih Umajada u Iraku treba
dati utoliko viu ocjenu, to su oni imali protiv sebe neprijateljstvo itelja (Kufa je bila u rukama iita, a Basra - haridita). Velika suprotnost Sirije i Iraka pod Umajadima u
tome je da tamo vlada jedinstvenost i zaokruenost, a ovdje
stalna nesloga. iitski i hariditski nemiri ve su pomenuti, a
isto tako borbe izmeu sjevernih i junih Arapa, koji su se
suprotstavljali pod geslima Temim. i Azd; usprkos njima,
velikim Mervanidima polo je za rukom ublaiti suprotnosti i
privesti odreenoj zaokruenosti cjelokupnog carstva. Tako
se ini da je preokret, kojeg je islamsko carstvo poduzelo
putem abasidske pobjede, uinio to da je ujedinjavanje
postalo trajno. Premjetaj halifskog sjedita u novostvoreni
Bagdad uvrstio je zbiianie onih podruja koja su pripadala
srednjoj zoni. Obrnuto, ove mjere nosile su u sebi klicu
raspada utoliko, ukoliko se iz Bagdada nije vie moglo vladati
Zapadom, dok ovaj premjetaj nije donio sobom, recimo,
jae vladanje nad istonim podrujima. Ipak, sad je podruje,
koje je lealo u uoj utjecajnoj sferi halifata, zajedno s
Egiptom, Sirijom, Mezopotarnijom, bilo Iraku i Perziji jo
276
Irak
277
Iran
metea, koji su povezani s potpunim iznevjeravanjem propadajuih bujidskih rodova i pojavom jakog turskog roda Selduka (1055), nastupa kombinacija: turski general bujidske
vojske, Arslan al-Basasiri vlada, zakratko, u Iraku u ime
Fatimida al-Mustansira (1059). Ali zbog prevelike udaljenosti Iraka od Egipta, kao i od june Sirije, nije se moglo govoriti
o stvarnoj vlasti Fatimida. Selduci, koji nastupaju kao
glavni zastupnici turkmenstva i koji halifu imaju potpuno u
ruci, smatraju se istodobno uvarima pravog islamskog ue
nja i progone iizam, koji je u Iraku digao glavu. Premda i
sami naginju perzijskoj kulturi (Veliki Selduci imaju sjedite
ne u Bagdadu, nego u Isfahanu), oni ne uznemiravaju arapski
element Iraka. Irak postaje laki plijen mongolskog osvajaa
Hulagua (1258), a glavni grad Bagdad spada nakon gaenja
halifata na razinu malog pokrajinskog grada. Opustoenje
zemlje, koje je nastupilo ve poetkom 10. SL, zbog potpunog zanemarivanja vodoprivrede, nastavlja se dalje: Irak
postaje stepa s malo veih mjesta i oskudnih kultura, meu
kojima jo neto znaenja zadrava uzgoj datula. Prikljuenje
Iraka Perziji od strane monog Safavida Ismail-aha (1509)
nije dugog vijeka. Zemlja uskoro (1534) pripada Osmanskom
Carstvu, gdje do zaposjednua po kolonijalnim silama ne igra
nikakvu znatniju ulogu. Borba protiv kolonijalizma, sastavni
dio sveopeg pokreta oslobaanja nakon drugog svjetskog
rata, dovela je do stvaranja novog, slobodnog i modernog
Iraka.
Zemlja sa priblino 16 mil. itelja (po procjeni iz 1985.
god.), od toga preko 90% muslimani, a pored njih oko
25.000 jakobita, 75.000 Asiraca, 215.000 udruenih kaldejaca ijakobita, 30.000 jezida, 20.000 Mandejaca. iiti su na
jugu u veini. Narodno-dernokratska republika Irak obuhvaa od 1926. god., osim historijski tako nazivane june
zemlie dva toka, jugoistoni dio Dezire oko Mosula i
Kirkuka, to, dakle, kurdsko i kranima napueno podruje.
Ve za vrijeme daleke umajadske vladavine razvio se, kako je
pokazano, u Iraku iizam, koji je prouzrokovao politike
tekoe za vrijeme u Bagdadu usredotoene abasidske vladavine i, prije svega, pod Osmanlijama (1524-1918), pa sve do
danas. Viestruko su iitski Safavidi Irana pokuavali uvui
podruje u svoju sferu zatite, te se dananje napetosti i
utjecajna suparnitva u Perzijskom zaljevu izmeu Iraka i
Irana do izvjesne mjere mogu otuda objasniti. Od 1963. god.,
a u promijenjenom pravcu od 1968. god., vladajua stranka
Baas (Ba't), oslanja se na snanu vojsku prvotno britanskog
uzora, a prema vani je predstavljena revolucionarnim zapovjednikim vijeem (predsjednitvo dri Predsjednik drave),
uz to se imenuje ministarsko vijee, a nacionalna povelja od
1971. god. predvia skuptinu zastupnika. Dok su (socijalistike) osnove politikog i kulturnog ostvarivanja nedovoljno
jasne, a komunistiki utjecaj osjea se, ali nestalno, prije
svega na jugu, privremeni ustav iz 1968. god. navodi Islam
kao dravnu vjeru i osnovicu zakona i ustava. Tako, pored
revolucionarnog suda, upravnih i kaznenih sudova, postoje
jo uvijek erijatski sudovi za obiteljsko pravo. Osim est
sveuilita, od toga dva privatna, u Bagdadu, Basri, Mosulu i
Sulejmaniji, postoji u Bagdadu erijatski institut (za sve etiri
pravne kole). Iraka akademija njeguje povijest arapskog
jezika i kulture. iiti uzdravaju u vie gradova studijske
centre (najznaajniji u Nedefu, u rangu sveuilita).
278
Iran
razliite
....
..
temperature u mnogim krajevima. Nomadi i polunomadi, stoga, uvijek su ivjeli zajedno na iranskoj visoravni sa
nastanjenim puanstvom; njihova brojana srazmjera, dodue, bitno se mijenjala uslijed estih upada drugih nomadskih naroda. Perzija se sastoji iz niza podruja s esto vrlo
razliitim karakterom, ime se objanjava nedostajanje politikog jedinstva u dugim razdobljima njezine povijesti. Svako
od tih podruja inilo je, prigodno, vano politiko i kulturno
sredite, a islamski zemljopisci obrauju, pri opisu Perzije,
svako podruje za sebe. Njihova podjela je poglavito tradicionalna i, istodobno, zemljopisna, ali ne uzimaju u obzir
privremene politike granice svoga vlastitog doba koje su se
esto mijenjale.
Predjele se moe podijeliti na zapadnu i istonu grupu: oni
su razdvojeni velikom srednjeiranskom pustinjom, koja se
prua od Kaspijskog mora u jugoistonom pravcu praktiki
do obala Indijskog oceana u Mokranu. Ta pustinja, koju
zemljopisci nazivaju ponekad po dijelovima koji se uoavaju
Mcfazat Hurasan, Mafazai Faris, Mafaea: Kirman ili Maf:
zat S/stan, mijenja se u irinu i po karakteru. Njezina visina
je u cjelini znatno nia nego istoni i zapadni dijelovi iranske
visoravni. Sjeverni dio je velika slana pustinja, gdje biljke
gotovo ne rastu. Dalje prema jugu, istono od Farisa, zapoinje predjel, koji se na modernim kartama zove Dat-i Lut.
Tu i dalje na jugoistok postoje ne male oaze, koje ine vana
zastanita na mnogim karavanskim putevima, a koji od starine povezuju Fars i Kerman sa Horasanom i Sistanom. U
junim predjelima Turan i Mokran (Makran), s kojima je u
vezi velika pustinja na jugu rijeke Hilmend, prevladava
pustinjski i stepski karakter. Ako te pustinje i nisu predstavljale neku nesavladivu pregradu izmeu istoka i zapada, ipak
su se esto podudarale sa politikim granicama; samo na
sjeveru u pokrajini Kumis, istono od ar-Reja (kasnijeg
Teherana) i du obala Kaspijskog jezera, spaja Mediju sa
Horasanom vie povezujua pruga koja je sposobna za sjetvu.
Srednji dio podruja na zapadu je Medija, koja se u
islamsko doba zvala al-Dibal i kasnije Irak-i Ademi; sastoji
se od visoravni sa brdskim pravcem koji se odvija prema j.i.s.z., a granii na jugozapadnoj strani sa brdima Zagrosa;
znaajni gradovi su tu Hamadan i Isfahan. Prema sjeverozapadu ini Azerbejdan produetak al-Dibala, od kojeg je
odijeljen pustinji prilinim krajem Ardalan. Azerbejdan je
jo brdovitiji, budui da predstavlja prijelaz ka armenijskim i
kavkaskim brdskim sustavima; on je i bogatiji vodenim
tokovima; rijeka Araks (ar-Rass) moe se smatrati sjevernom
granicom. Zemljopisno je glavno obiljeje veliko slano jezero
Urmije. U ranoislamsko doba bijae tu Erdebil najznaajnije
mjesto, koje je u novije doba zamijenjeno Tabrizom. Uske
obalne trake na istoku Azerbejdana pripadaju ve junim
podrujima Kaspijskog jezera, koja su u islamskom zemljopisu poznata kao zemlje Dila i Dejlema, te dalje Tabaristan,
a danas kao Gilan i Mazenderan. To podruje sastoji se od
uske obalne crte, koja se neto iri ka istoku i koja svojom
vlanom klimom i bogatim raslinjem odudara od ostale Perzije; prema jugu uzdie se brzo u visoki brdski pravac
Elbruz, koji omeuje sredinju visoravan na sjeveru; du
junih obronaka tog brdskog pravca prua se usko pitomo i
napueno okruje, u kojem je ar-Re j bio najznaajniji grad i
kroz koji je vodila glavna cesta ka Horasanu, i to iza ar-Reja
II
---._----
279
Iran
jugu, Horasan i Sistan. Konano, doline Inda i njegovih pritoka ine zemljopisno podruje za sebe, premda su dio
s Kabulom na jugu Hindu-Kua i Gazne (Zabulistan) islamski zemljopisci esto raunali u Horasan. Najjuniji dio
doline Inda odijeljen je od sustava Hilmenda pomou brdskog lanca Sulejman i pustinje Veziristana, te je, uslijed svoje
klime, siromaan u pitomom zemljitu.
Na cijeloj iranskoj visoravni, mnoga kulturna sredita
povezana su meusobno sustavom stoljetno starih karavanskih puteva. Glavne prometnice ka susjednim zemljama bile
su prijelaz preko Araksa ka istonom Kavkazu (ar-Ran),
prijevoji zapadne Urmije ka Armeniji, ceste kroz klance
preko ahrizura (ahr-i zur) i Hulvana ka Mezopotamiji i
Iraku, te cesta od al-Basre ka Ahvazu. Luke na Perzijskom
zaljevu odravale su redoviti promet s obalnim gradovima
Arabije, Indije i ak Istone Afrike. Ka Transoksaniji je ila
glavna cesta preko Amula i Tirmiza (Termeza) na Oksu, dok
su putevi od Kabula i Gazne ka Multanu uspostavljali glavne
veze izmeu iranske visoravni i islamskih dijelova Indije.
Luke na Kaspijskorn jezeru odravale su skroman promet s
uem Volge.
Odnosi izmeu Arabije i Perzije seu daleko unatrag u
predislamsko doba. Arapi su se naselili u junoj Perziji ve u
doba apura I, a Sasanidi su bili gospodari june Arabije sve
do Muhammedovog doba. A onda je pod halifom Omarom
zapoelo islamsko razdoblje u povijesti ove zemlje. Politika i
psiholoka predigra tome osvajanju bilo je zauzee glavnog
grada sasanidskog carstva al-Medaina god. 637. nakon bitke
kod al-Kadisije. Premda tani datumi raznih borbi i osvajanja
ne stoje sasvim vrsto, ipak Predaja u ranim povijesnim
vrelima daje pouzdanu sliku pojedinih faza zaudno brzog
irenja arapskih osvajaa na cijelu iransku visoravan. Uz
iznimku Mokrana i Kabula, zadobijena su sva podruja sve
do Balha jo prije kraja vladavine halife Osmana (656). Mogu
se razlikovati razni glavni pohodi, koji su polazili, u poetku,
od Medine, a onda Kufe i Basre pod vodstvom upravljaa ta
dva garnizonska grada. Ipak, prvi ratni pohod, osvajanje
najveeg dijela al-Dibala i jugoistonog Azerbejdana, bio je
neposredna posljedica zauzea al-Medaina po vojsci Sad ibn
Abi Vakasa. Na to slijedi vjerojatno god. 638. bitka kod
Delule i zauzee Hulvana iKarmisina (Kermanaha), te,
nakon to su prispjela pojaanja iz Kufe, glasovita bitka kod
Nihavenda; ti su dogaaji vodili bijegu kralja jazdigerda
preko Isfahana, Istahra, Kirmana i Sidistana, ka Mervu,
gdje ga je ubio merzban Mahoje (651). Nihavend je odmah
prouzroio predaju Erdebila (oko 641), a istodobno i pljaka
ke pohode ka Dilanu. Dalje osvajanje Azerbejdana polazilo je, ipak, od Mosula, kojeg je 641. god. zaposjeo Utba ibn
Ferkad, koji je u toku svoga pohoda zauzeo ahrazur,
Urmiju i vie drugih mjesta u Azerbejdanu. Nihavend je
ostao baza za ratovanje, odakle su, pod vodstvom prvih
upravljaa Kufe, osvojeni ar-Rej i gradovi Kumis (nakon
641), te otprilike u isto vrijeme Hamadan, Kazvin i Zendan.
Naredne godine bilo je vie pohoda u taj kraj protiv Dejlemita i drugih gortakih skupina. Od Kufe je krenuo i prvi
upad u Huzistan pod upravljaem al-Mugirom ibn ubom,
ali je stvarno osvajanje tog podruja zapoelo tek god. 638.
pod glasovitim upravljaem Basre Abu Musom al-Aarijem.
Podvrgavanje te bliske pokrajine nije dugo trajalo; na najoz-
280
Iran
prihvaanje
281
Iran
1-
282
Iran
dajue
283
Iran
ingiz-hanom (1218), zaposjeli su Mongoli najprije njegove
zemlje u Transoksaniji, to je imalo za posljedicu njihovu
politiku i vojnu pojavu u Horasanu. U pohodu god.
1220-1221. osvojili su Horasan i sjeverni dio Zapadne Perzije
do Azerbejdana, pri emu su horezmijskog aha Muhameda
otjerali' na otok Abiskun u Kaspijskom jezeru, gdje je umro,
a njegovog sina Delal ad-dina prisilili da prijee Ind. Veliki
gradovi Horasana bili su opustoeni tako da je nestao svaki
izgled da se ponovo postigne njihov stari sjaj; stanovnitvo je
bilo velikim krvoproliem desetkovano, a umjetnika i knjievna djela unitena. Osvojeni gradovi bili su stavljeni pod
neposrednu mongolsku upravu, a gdje su se itelji opirali,
kao u Hamadanu, bili su nemilice posjeeni. Osvojeni krajevi
I
postali su dijelovi mongolskog carstva. Juna Perzija je bila
. jo trenutak poteena; u Kirmanu je god. 1224. mongolski
izaslanik Burak Hadib utemeljio gotovo neovisnu vlast.
Uskoro potom se Delal ad-din ponovo pojavio iz Indije da bi
napredovao u juriu ka Azerbejdanu i Armeniji, a da, ipak,
nije mogao protjerati Mongole. A onda, god. 1256., doao je
drugi upad mongolske vojske pod Hulaguom, bratom vladajueg hana Mangua. Taj pohod bio je briljivo pripravljen i
usmjerio se protiv ismailitskih krivovjernika u Perziji i halifata u Bagdadu, koji je god. 1258. bio uniten. Taj pohod
imao je, svakako, goleme posljedice za istoni Islam. Perzija
je bila sasvim podjarmljena i inila je, otada, vei dio posjeda
mongolskih dinastija Il-hanova, koji su najvei dio vremena
stolovali u Azerbejdanu (od 1306. u Sultaniji). Krajem
13. st. manje, jo uvijek postojee dinastije, kao atabegovi
Salgaridi u Farsu i Kutlug-hanovi u Kirmanu, isto tako su
unitene.
Uslijed stranih pustoenja u Horasanu prestalo je to
podruje biti ognjite nacionalne perzijsko-islamske kulture;
tu ulogu je, sad, preuzeo Zapad. Istodobno, politiki dogaaji su oslabili veze sa zapadno-islamskim sreditima, koja su
u tom trenutku sasvim zaokupljena ratom protiv kriara.
Osim toga, perzijski Islam je doivljavao ozbiljnu krizu zbog
unitenja ismailitske moi i nesigurnog dranja Il-hanova
prema Islamu, te su mnoge oprene struje bile na djelu. Tada
je u Erdebilu ivio ejh Safi ad-din (1252-1334), predak
safavidske dinastije. Ipak, perzijski nacionalni karakter se
uspijevao potvrditi i asimilirati mnoge nove strane, ponajvie
turske elemente, ukoliko su bili prijemivi za viu duhovnu
kulturu. Veliki perzijski pjesnici (Sadi) cvjetali su, a Il-han ovi su pokazali interes za teevine islamske znanosti
(Nasir ad-din Tusi) i knjievnosti (Reid ad-din).
Za doba Il-hanova (1265-1337), kranske evropske sile
gledale su na Perziju kao na saveznika protiv Egipta, koji je
sada bio prvoborac Islama na zapadu. Ali premda je politika
suprotnost izmeu carstva Il-hanova i zapadnog Islama
postala stvarnou, ipak je svaki pokuaj da se organizira i iri
kranstvo bio bez uspjeha. Perzija je, ipak, dola u ue veze
s evropskim svijetom, kako je to oduvijek bio sluaj, ne
toliko nizom poznatih putnika koji su na svome putu ka
sreditu mongolskog carstva proli Perzijom, koliko podizanjem trgovakih naselja talijanskih komuna u Azerbejdanu,
koja su posluila za prekomorsku trgovinu njihovih naseobina na Crnom moru (Trapezunt) kroz Armeniju i Perziju,
ka Sredinjoj Aziji.
Nakon smrti Abu Saida (1335), dinastija Il-hanova je ila
284
Iran
285
Iran
- - - -
sPletk~
- - - - - - - - - - _ ._ _. .
286
.----------------
Iran
~~~-
- - - - - - - - - -
287
Isa
288
Ismailiti
Medini, kako se openito smatra, a bit e pokopan na
praznom mjestu koje je ostalo izmeu Abu Bekra i Omara).
Drugi to tumae ovako: Prije nego on - vjernik - umre",
premda je to beskorisno vjerovanje, budui se to zbiva u asu
smrti.
Iz Kur'ana se moe doznati malo. Najstarije predaje sadre
tek malo vie, tako al-Buharijev SaM1J, gdje se Isu spominje samo u vezi sa Dedalom u Kitab al-fitan, Muhammed
se zanimao za priu o Antikristu kao to pokazuje pria o Ibn
Sajadu (Antikristu), ali prvi muslimani, iz politikih i teolokih razloga, iscrpno su razvili u nevjerodostojnim predajama
uenje o Posljednjim stvarima, a posebice o Mahdiju i Isi. U
ovim razradama uloge dodijeljene Isi i Mahdiju zbunjuju
slinou; jedna je strana pokuala razrijeiti vor predajom
koja navodi Muhammedove rijei: Ne postoji Mahdi osim
Ise ibn Merjern. Ibn Haldun u svom djelu Muqaddima daje
filozofski uvid u itavu stvar, te dokazuje nevjerodostojnost
raznih predaja, te zacrtava zamisao o obnovitelju Islama prije
njegovog kraja; tu su zamisao poticali iiti, Fatimidi i sufije.
On daje slijedee tumaenje gornje predaje: Nitko nije
govorio ve u kolijevci (mahd; usp. XIX, 29) osim Ise.
Suvremena sekta Ahmedija u Indiji pouava da je Isa (Isus)
pobjegao iz Jeruzalema, odlutao na Istok, nastanio se u
Srinagaru u Kamiru, gdje je i umro i gdje se i danas
pokazuje njegov grob. Utemeljitelj te sekte, Gulam Ahmed,
predstavljao se kao Isa koji je ponovo doao i kao Mahdi
(vidjeti AHMEDIJE). Goldziher dobro primjeuje da suniti,
za razliku od iita i drugih dalekih sekti, nisu nikad ozbiljno
pouavali da oekuju dolazak obnovitelja vjere i ivota: to je
za njih bilo samo mitoloko uljepavanje budunosti, a ne
utvreni vjerski stav. Uzrok ovome je moda injenica to to
nije dovoljno vrsto utemeljeno na Kur'anu.
U Kur'anu se tako energino brani Isu (Isusa) i zalae za
njega. Vie se govori o njemu nego o bilo kojem vjerskom
liku iz prolosti. Ne daje se obrazloenje zato se ova jedinstvena osobnost, drugi Adem, poluaneo, Logos pojavio na
zemlji. Nije objanjeno kako to da je on znak, rnilost,
primjer, parabola (XIX, 21; XXIII, 50; XLIII, 57, 59).
Kod roenja bio je ouvan - kao i njegova mati - od dodira
ejtana (Sotone) koji nastoji dodirom ubrizgati svakom novoroenetu naklonost prema grijehu (III, 33). Neki ak kau
da zbog toga ni on ni njegova majka nisu nikad poinili
zloin. Meutim, to se isto, pa ak i s veom sigurnou tvrdi
za Jahju (Ivana Krstitelja) koji ima nadimak hasur,
nevin u suri 111,36. U Kur'anu, meutim, nalazimo jedino
da je Merjemina (Marijina) majka uskliknula: i ja nju i
porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana.
Kasniji Islam prikazuje Isu kao nekog koji nije imao
nikakve veze sa ljudskim rodom izuzev svoje majke, nekog
tko je vjeito lutao bos, bez prebivalita, koji je provodio noi
u molitvi ma gdje da se naao o zalazu sunca, nekog tko ivi iz
dana u dan ni od ega osim pobonosti i uda iz milosti. Na
Sudnjem danu bit e on primjer potpunog siromatva (faqr);
toga e ga dana na mawqifu ljudi moliti da se za njih zauzme
kod Allaha, ali on e to odbiti, ne zbog bilo kakvih vlastitih
grijeha (kao to je to sluaj s drugim poslanicima), ve zato
289
Itihad
..
i
biu,
sufiie smatraju krivovjernom, zato to ukljuuje homogenost i stoga se ne moe uskladiti s pojmom pravog boanskog jedinstva (taw~zd), koje ne priznaje nijedno pravo
postojanje osim ono Boje. Tako shvaen iuihad pretpostavlja postojanje dvaju bia koja se stapaju u jedno, dok je,
prema pravovjernim misticima, ljudska individualnost samo
pojava koja prelazi u Jednu Vjeitu Stvarnost (Jana' Ji-'l-haqq). Katkada se izraz iuihad upotrebljava kao sufijski
izrazi toahdai ili tatohid, kada se misli na uenje, po
kojem su sve stvari u sebi nepostojee, ve svoje postojanje
izvode iz Boga, te su u tom pogledu s Bogom jedno. Prema
Aliju ibn Vefi, znaenje iuihada u sufijskoj terminologiji je
prijelaz onoga to eli bie u ono to eli Bog.
290
Lzrail
krila, a itavo tijelo sastoji mu se od oiju i jezika, iji broj
odgovara broju ivih bia. S druge strane, smatra se da
posjeduje etiri lica.
U poetku bijae on aneo poput ostalih. Kad je Allah
poelio stvoriti ovjeka, zapovijedio je Debrailu da ugrabi u
tu svrhu sa zemlje pregrt njezinih sastavnih dijelova. Zemlja, potaknuta od Iblisa, pobunila se na to tako da ni Debrail
ni Mihail ni Israfil nisu mogli udovoljiti tom zahtjevu. Ali
Izrail je uspio to postii. S obzirom na njegovu nemilosrdnost
(qillat ar-rahma) Allah ga je postavio za anela smrti.
Budui da je izvanredno snaan, on je i gospodar smrti.
Kad je Allah stvorio smrt, pozvao je anele da je pogledaju.
Poto su ovi uoili njezinu izvanrednu snagu, padoe u
nesvijest i tako ostadoe niice hiljadu godina. Kad se probudie, rekoe: Srnrt je najmonije bie. Ali Allah ree:
Postavih Izraila njoj za gospodara
Spominje se nekoliko anela smrti; kae se da se Izrail bavi
duama poslanika, dok se duama obinih smrtnika bavi
njegov halifa. Poetak sure LXXIX smatra se mjerodavnim
vrelom podataka o anelima smrti: Tako Mi onih koji
upaju grubo i onih koji vuku blago. Prvi su navodno oni
aneli koji silom trgaju due nevjernika iz njihovih tijela, a
drugi su bili oni koji odvajaju due vjernika od njihovih tijela.
Meutim to tumaenje nije sasvim sigurno. U suri XXXII,
II spominje se aneo smrti (u jednini).
Izrail posjeduje popis svih ljudi. Ali on ne zna za dan smrti
pojedinaca. Zna da li spadaju meu blaene ili meu proklete
i to prema tome da li im je ime zaokrueno crvenom ili crnom
bojom.
Kada se priblii dan neije smrti, Allah uini da s drveta
ispod njegovog prijestolja otpadne list, na kojem je zapisano
njegovo ime. Izrail proita ime, te nakon etrdeset dana
rastavlja duu te osobe od njezinog tijela.
Ali ima ljudi koji se bore protiv tog odvajanja, smatrajui
da je prosudba anela smrti proizvoljna. Ovaj odlazi Allahu i
kazuje mu to je doivio. Tada mu Allah kao dokaz daje
rajsku jabuku na kojoj pie besmela; kada je ovjek ugleda, on
mora popustiti.
Ljudi na razne naine oteavaju anelu smrti izvrenje
zadatka. Ako ovaj hoe da se nekome zavue u grlo da bi mu
izvukao duh, umirui, recitirajui zikr, zatvara prolaz. Aneo
se vraa Allahu, a ovaj mu savjetuje da proba preko ovje
kove ruke. Ako ovaj upravo udijeli sadaqu (milostinju),
anelu je ponovo onemoguen ulaz. Konano, Izrail zapisuje
na ovjekovu ruku Boje ime. Tada nestaje gorine odvajanja, te aneo ulazi i uzima ovjekov duh. Govori se, takoer,
da on probada ljude otrovnim kopljem. Postoji i ova pria:
dok ovjek lei na mrtvakoj postelji, aneo smrti stoji mu do
glave, te izvlai njegovu duu tako lagano, kao to voda
istjee iz njegove koe. On je predaje pomonicima, koji je
nose kroz sedam nebesa do najvieg neba, a onda je polau uz
tijelo u grob.
Ako pak umre nevjernik, aneo smrti trga njegovu duu
na najgrublji nain iz tijela. Nebeska vrata pred tom se
duom zatvaraju kad ona pred njih doe, te ona biva baena
ponovo na Zemlju.
Idris, Iljas, Isa i al-Hazir (al-IJii4ir) kao to je poznato,
preporuuje,
etvrta
291
Izrai!
ree:
- - - - "---------
292
__J
Janjiari
l
LEKSIKON
ISLAMA
I]
ANJIARI (t. yeni-cerilkl, nove trupe), oznaka ljudstva redovite pjeadije, koju su Osmanlije stvorili u
14. st, a koja je predstavljala njihovu glavnu snagu i
omoguila njihova silna osvajanja u tom i narednim stoljeima. Njihova organizacija bila je djelo sultana Orhana
(1326), sina i nasljednika Osmanovog, a, osim njega, njegovog brata i prvog ministra, Alaedina i Kara-Halila endere
lija. Prije toga se glavna vojna snaga Osmanlija, jednako kao i
kod Perzijanaca, sastojala od konjanikih trupa, zvanih
akindije; ove su bile podupirane od pjeadijskih vojnika, koji
su se perzijski zvali piyade, a turski yaya, pieaci, a koji su,
premda svrstani u ete od 10, 100 i 1.000 ljudi, predstavljali,
u stvari, samo miliciju bez vrstog sastava. Kara-Halilu
endereliju pripada zasluga da je stvorio redovite pjeadijske
pukove u ono doba, kada je vojnitvo srednjevjekovne
Evrope bilo jo u podizanim naoruanim gomilama, dakle
prije uspostave kompanija strijelaca lukom u Engleskoj i
stoljee prije ustrojenja prve stajae vojske po francuskom
kralju arlu VII.
U lanku DEVIRME objanjen je nain na koji su se
birali djeaci meu kranskim iteljima, koje je sultan dobijao kao danak i koji su, po prijemu Islama i kolovanju u
posebnim kolama, otada vaili kao vladarevi robovi (kul;
sinovi janjiara, koji su se u zemljama sjeverne Afrike enili s
domorotkinjama, zvali su se kul-oglu, sinovi robova). Ali
takva ustanova je bila u suprotnosti s islamskim pravom,
budui da ono nije ovlaivalo vladara da zimije sili da svoju
djecu daju u ropsku slubu. Turci, koji su bili u slubi
abasidskih halifa, potjecali su iz neprijateljske zemlje (Dar al-harb), ali ne sa osvojenog podruja (Dar al-islam) i time je
uspostava janjiarske milicije mogla uslijediti samo po sili
vladara ('urfJ uz odstupanje od vjerskog zakona (erijat).
Od svoga postojanja, nove trupe su stavljene pod zatitu
dervia Hadi Bektaa, te su vaile kao jedna od zajednica
koja je pripadala bektaijskom redu. Dobile su bijelu pustenu
kapicu kao pokrivalo za glavu, iza koje je, na sjeanje na
blagosivljanje tokom kojeg je svetac poloio rukav na ramena
svojih tienika, prikaena krpica; osim toga, kapica je ukraena drvenom kaikom. Imena asnika posuena su od raznih kuhinjskih dunosti, npr. orbadi-bai (glavar pripremitelja orbe), aibai (glavar kuhinje), itd. Najvie asti, kao
predmetu, pridavalo se velikom bakrenom kuhinjskom
kazanu, oko kojeg se skupljalo ne samo za jelo, nego i za
293
Jemen
age, ije naloge je dostavljao pokrajinama, te, konano, kiitib,
tajnik, koji je vodio slubeni registar, zvan kiuuk, stablo,
asnici svake orte bili su: corbaci, pukovnik pukovnije;
odabasi, predstojnik odaje, pomonik prvoga, koji je zaduen za red na paradama i nadzor nad propisanim ponaanjem
trupa; vekilharc, opunomoenik za izdatke, raunovoa,
koji se starao za opskrbu trupa sa iveom; bayrakdar, nosilac zastave; baseski, vrhovnik veterana, najstariji vojnik
orte, koji je uivao visoki ugled i koji se kao zapovjednik
karakola, straara, zvao i bas karakolluhcu; asci-bast, glavar kuhinje, glavni kuhar pukovnije i istodobno predstojnik
zatvora i zarobljenika pukovnije, a obiljeje mu je veliki no;
sakka-basi, glavar vodonoa.
Oruje janjiara za napad i obranu mijenjalo se prema
prilikama. Ovdje se daju neki podaci, uzeti iz spiska, koji je
Devad-paa sakupio u muzeju za oruje: praka, luk i
strijela (do 1548. god. korieni istodobno sa vatrenim orujem); samostrel (tatar-oku), ekrk, ili napinja, koplje za udar
(cerriya), musketa na fitilj, kremenjaa, gromovnjaa-puka
ili puka za nasipanje baruta s kremenom, kubura, bajonet
(uveden 1738, a onda ukinut i ponovo uveden 1755), buzdovan (giirz, eper, topuz), bi, mlatilo, bradva, kosa, helebarda, srp, ma za jednu ili dvije ruke, sablja (hilic, pala,
yatagan), bode (kama), koplje, tit, eljezna koulja, dijelom
obloena metalnim ploicama, bakrena ili elina kaciga.
Svaka orta imala je posebne simbole (znake), stavljene na
svoju zastavu kao i vrata vojarne, koje su janjiari obiavali
tetovirati i na ruke i noge. Uspon po stupnjevima bio je
iskljuivo prema godinama slube. Janjiare su kanjavali
samo njihovi asnici; kazne su se sastojale od zatvora, batinanja i pogubljenja; zadnje se obavljalo u tajnosti nou u
Rumeli-Hisaru, tijelo kanjenika s kuglom na nogama bacalo
se u Bosfor, a izvrenje presude, ipak, oglaavalo se pucnjem
iz topa. Bolesni i za slubu vie nesposobni vojnici otputali
su se s mirovinom; nazivalo ih se imenom oturak.
Priputanje tuih elemenata, osim novajlija koji su potjecali iz redova ademi-oglana, pomalo je obezvreivalo janjiarski korpus; porijeklo te zloupotrebe see unazad do
Murata III, koji je 1582. god., bez obzira na statute tijela i
usprkos ostavke age Ferhata, prisilio odak da primi akrobate
i hrvae, koji su narodu na svetkovini obrezivanja prijestolonasljednika, kasnijeg sultana Mehmeda III, svakojake razonode pruili. Otada su u redove janjiara prodirali elementi
svake vrste da koriste povlastice korpusa, bilo da budu
zatieni ili radi novca. God. 1740. dala se slobodna trgovina
sa plaenim slubama (ulufe), koje je svatko mogao kupiti i
prodati, te je to dovrilo propadanje vojne udarne snage
janjiara. Pravi vojnici nisu vie dobijali plau, zato to su
ivjeli od iznuivanja; jedva se jo neko tuce nalazilo skupa
meu pojedinim straarima da pravi red.
Pobune pod izlikom da se trai dar (bahsis), koji je sultan
obiavao podijeliti trupama pri svome ustolienju, postale su
ee od neuspjelog, vrsto suzbijenog pokuaja, kojeg su
sebi janjiari dozvolili pod sultan Mehmedom II. Od ubojstva Osmana II (1622), janjiari igraju politiku ulogu te vre
pritisak na vladara, postavljaju i smjenjuju velike vezire i
slue kao orue pobunjenicima. Jedina iznimka je slavna
vladavina Murata IV (1623-1640), koji je ponovno uspostavio stegu. Nesretni rat protiv Rusije krajem 18. st. uvjerio je
vodee
J;
294
Jeruzalem
'
~---- - - - - - - -
295
morali
povui
podruja,
s bizantskog
Sveti kri ponov:l
staro mjesto postavljen, a crkve ponovo obnov~
ljene. Ostaci kria nisu, ipak, ostali u Jeruzalemu, nego su
god. 633. preneseni u Konstantinopolj (Carigrad), jer car nije
vjerovao da moe Siriju obraniti. Ipak se ini da je neki dio
ostao i u Jeruzalemu, kako pokazuje stalna svetkovina njegovog uzdizanja.
Tek to se odahnulo od toga, kada su se zapoeli odvijati
dogaaji koji e dalekoseno utjecati na sudbinu grada: bila je
to pojava Muhammeda i Islama.
Mada je Jeruzalem bio izvan uobiajenog islamskog horizonta, ipak se on spominje sa nekim mjestima u Kur'anu.
Osobito interes za njega jaa u vezi s pravcem molitve.
Predaja je, naime, sigurno tana da je u suri II,136,138
spomenuta ranija kibla bio Jeruzalem, bilo da se ona koristila
u mekanskom razdoblju ili kasnije u Medini. U prvom
sluaju, koji to tanije pogaa, morao je Jeruzalem ve od
poetka imati istaknuto mjesto kao vjerski centar. Prema
uobiajenom objanjenju ukazuje, osim toga, s. XVII,1 s
izrazom al-Masgid al-aqsa na Jeruzalem kao cilj nonog
Poslanikovog putovanja, pa ipak ne na kasnije tako nazvanu
damiju, nego na mjesto starog Sulejmanovog (Solomonovog) hrama. Pravilnost tog tumaenja, meutim, ne stoji
vrsto, jer su neki pisci dokazali da se, pri tim rijeima, prije
mislilo na neki lokalitet na nebu. Pa ipak je tradicionalno
shvaanje, koje je vrlo rano moralo nastati, postiglo za Jeruzalem najvee znaenje, to je u vezi i s njegovim uvrtavanjem u tri najsvetija molitvena mjesta.
Po Muhammedovoj smrti, vojska, koja je prela granice
Arabije, imala je, pored podruja Eufrata, i Palestinu kao
cilj. Sa bitkom kod Ednadeina god. 634., koja je za carske
trupe bila nesretna, poslije koje je carski predvodnik Aretion
morao potraiti utoite u Jeruzalemu, zapoela je bizantska
vladavina u toj zemlji kolebati i kod jarrnuka je u augustu
636. god. njezina sudbina zapeaena, poslije ega se utvreni gradovi pomalo predaju pobjednicima. O padu grada
postoje dvije predaje koje se razlikuju. Po najvie proirenoj,
arapski vojskovoa Abu Ubajda zatraio je god. 638. od
halife Omara da doe do njega u njegov glavni stan Dabiju,
budui da se Jeruzalemci ele predati samo pod tim uvjetom
da sam Omar zakljui ugovor s njima. Po drugoj, doao je
halifa po vlastitoj odluci u Dabiju da uredi odnose na
osvojenim podrujima, te je odatle, po Balazuriju, poslao
Halida ibn Sabita u Jeruzalem da opsjedne grad, a uvjete
predaje, koje je ovaj uglavio sa Jeruzalemcima, je onda Omar
odobrio. Ti uvjeti bili su prilino blagi. Kranima su osigurani ivot, posjedi, crkve i Sveti kri, dok idovi nisu smjeli
stanovati meu njima, crkve se nisu smjele koristiti za
nastambe, niti ruiti niti smanjivati, a krani zadravaju
svoju vjersku slobodu; ali za to oni trebaju plaati dizju i
pomagati da se otjeraju Rimljani i razbojnici.
Daljnje o Omarovom nastupu pri zauzeu Jeruzalema
saopavaju neki kranski i islamski povjesniari. Teofan,
koji je pisao krajem 8. st. pria, pod A.D. 637., da je halifa,
nakon zakljuenja za krane povoljnog ugovora, posjetio
sveti grad u prljavoj odjei - odnosi se na prainu kojom je
Omar bio prekriven, jer je, nakon dugog jahanja, ravno
pristupio ugovaranju - i zatraio da ga se odvede do mjesta
Hrama, koje je on, onda, pretvorio u molitveno mjesto
vraen i na
Jeruzalem
egiPats~i
I:
296
~ojeg
zemljotres,
je kratko po usponu Abasida, slijedio i l
drugi. Halifa al-Mensur dao je, moda pri svome posjetu 758.
god. ili 771., popraviti tetu. Uskoro je dolo do novog
zemljotresa, koji je zgrade toliko otetio da se pod al-Mahdijem, moda kada ga je 780. god. posjetio i tamo obavio
molitvu, morao nanovo obnoviti.
Pod postupnim raspadom abasidske vladavine i Palestina
je bila uvuena u politiki kovitlac i, kao i u Starom vijeku,
povod svai izmeu egipatskih i zapadnoazijskih vlastodraca. God. 878. dola je pod Tulunide, a 905. god. pod
Fatimide. U tom razdoblju su se pogorali odnosi izmeu
muslimana i krana. O neugodnom izbijanju fanatizma 956.
god. pripovijeda Jahja od Antiohije. Muslimani, s kojima su
se povezali i idovi, zapalili su vrata bazilike i crkve Anastasis, tako da se kupola na ovoj zadnjoj sruila, uli u crkvu i
sve porobili, nakon ega je opustoena Sionska crkva. Patrijarh, koji se sakrio, bio je izvuen i ubijen, a tijelo mu
zapaljeno. Razorene crkve su obnovljene pod narednim patrijarsima, ali ne dugo nakon toga pogodio ih je jo straniji
udar, kada je zagonetni fatimidski halifa al-Hakim 1009. god.
dao nalog da se to svetite razori. Nalog je bio temeljito
izvren, koliko je vrstoa zgrade doputala, ali je, nakon
toga, polo za rukom patrijarhu da ga smiluje, tako da je
kranima bilo dozvoljeno da na ruevinama crkve dre svoju
slubu Boju. Hakimov nasljednik az-Zahir bio je prisiljen s
bizantskim carem Romanom III zakljuiti mir, pri emu je
ovome bilo dozvoljeno o vlastitom troku ponovo izgraditi
Uskrsnu crkvu. God. 1034. novi zemljotres je razorio crkvu,
koja je, sad, zbog oskudice graana ostala leati kao ruevina,
sve dok je nije ponovo podigao car Konstantin Monomah
1048. god. Podignut je samo Anastasis, dok se bazilika nije
ponovo uzdigla; samo je Helenina kapela, koja je bila meu
njima, tj. mjesto gdje se naao Kri, ostala ouvana. Drugi
zemljotres jako je otetio 1016. god. Kupolu na stijeni, zbog
ega je halifa az-Zahir morao nad njom nanovo sagraditi
kupolu.
Prekid fatimidske vladavine u Palestini donijeli su Selduci, iji je poglavar Tugril-beg god. 1055. priznat u
Bagdadu za sultana. I Jeruzalem je to osjetio, poto je turski
vojskovoa Atziz na svome pohodu protiv Palestine god.
1070. osvojio ovaj grad. Budui da se Jeruzalem uskoro
pobunio, Atziz ga je morao 1076-1077. god. ponovo opsjedati, a nakon zauzea je dao pobiti sve, osim onih koji su se
sklonili u Kupolu na stijeni. Selduki sultan Tutu dao ga je
u Damasku ubiti i predao je grad 1091. god. Sukmanu, sinu
nekog turkmenskog vojnog asnika. U 1096. god. polo je za
rukom fatimidskom sultanu al-Mustaliju dokopati se grada i
obraniti ga, idue godine, od Tutuovog sina. Trijumf Fatimida bio je kratak, jer se par godina kasnije blie kriari i 15.
jula 1099. god. pobjedonosno ulaze u Sveti grad.
Franci su zauzee Jeruzalema proslavili stranim krvoproliem, posebice na mjestu Hrama, u otroj suprotnosti spram
obzirnog nastupa Omarovog. Opljakana su i dragocjena
blaga u Kupoli na stijeni. Jeruzalem je sad postao glavni grad
kraljevstva Jeruzalem, za ijeg je prvog zamjenika imenovan
Gijom Bujonski, no koji je ve 18. jula 1100. god. umro, a
naslijedio ga je brat Balduin 1. Namjesto dotadanjeg grkog
patrijarhata nastupio je latinski. Naravno, kriari su se pozabavili da ponovo gradske crkve podignu u njihovom ranijem
Jeruzalem
obliku. Prije svega su poradili oko Crkve svetog groba, koja
se dri glavnim svetitem Kranstva. Istina, umjesto bazilike, oni su izgradili u neposrednom nadovezivanju na
istonu stranu Uskrsne krunice osebujno skraenu crkvu u
kasnoromanskom stilu. Od drugih crkava, podigli su posebice Sionsku ili Apostolsku crkvu koje su bile u ruevinama.
Za kriare karakteristina zgrada nastala je nedaleko od
Svetog groba: tu su u ll. st. trgovci iz Amalfiia, pored crkve
Sv. Marije Latinske, podigli jedan samostan koji je sluio kao
konaite za siromane hodoasnike. Pored redovnika i
redovnica, tu se organizirao i viteki red ivanovaca, koji su se
posvetili ne samo njezi ranjenih i bolesnih, nego i obrani
svetih mjesta i suzbijanju nevjernika, tj. muslimana. Nakon
zauzea Jeruzalema, izgraeni su u njemu veliko konaite s
vie od 1.000 kreveta i divotna crkva. Meutim, kriari se
nisu zadovoljili samo time da ponovo podignu kranska
svetita. Dok je Omar ostavio kranima njihove crkve na
nesmetanu upotrebu i za islamsko bogosluje zadrao samo
prazno mjesto Hrama, kriari su prisvojili tamonje damije i
pretvorili ih u crkve. Kupola na stijeni, koja se sada, zbog
nedovoljnog poznavanja povijesti njezinog nastanka, nazvala
Templum Domini, ostala je, u biti, nepromijenjena. Samo se
sada na kupoli uzdizao zlatni kri, a stijena, koja je do tada
bila nepokrivena, dobila je u sredini pokrov od mramornih
ploa, iznad kojeg se postavio oltar. Vee promjene pretrpjela
je damija al-Aksa, koja se sada spominje kao Templum ili
Palatium Salominis; promjene su nastale zbog toga to je,
najprije, sluila kao stanite latinskih kraljeva, a onda je
preputena na korienje novoutemeljenom redu Vitezova
hrama (templara). Ureen je u damiji jedan broj stambenih
prostorija i izgradile su se, pored njih, razliite prostorije,
koje su sluile kao ambari za ito i zahodi, a osim toga,
sagradila se na damiji kriarska crkva, koja, ipak, nije
dovrena. Bez obzira na te promjene, Jeruzalem je ostao, pod
franakom vlau, u biti isti, kao to je bio i prije osvajanja.
Grad je okruivao jaki zid, koji je na vie mjesta imao ispred
duboke jarke. etvora vrata na etiri strane svijeta, meu
kojima su se nalazila druga, omoguavala su promet s okolinom.
Razdoblje kriarskih pohoda spada u najneprijatnije dijelove povijesti kranstva. Njihov jadni svretak nalazi se u
otroj suprotnosti s poetnim veliajnim zanosom, a ak i
preko ovoga neovjeno krvoprolie baca duboku sjenu.
Prednosti, koje su kriari u prvo vrijeme zadobili, zahvaljuju
oni manje svojoj valjanosti nego politikoj slabosti u kojoj se
tada nalazio halifat, te se uskoro novoosnovano kraljevstvo
raspalo u mete, u kojem su se ogoljeno oitovali sebini
interesi, a krani se prigodice borili protiv svoje brae po
vjeri, te zakljuivali saveze s muslimanskim protivnicima.
Kada su se, onda, na strani protivnika pojavile snane lino
sti s Imad ad-dinom Zengijem i njegovim sinom Nur ad-dinom, a jo vie kada je vrlo obdareni Ejubid Salah ad-din
(Saladin) god. 1169. postao gospodar Egipta, te, po smrti
Nur ad-dina, zapoeo doepavati se Sirije, bila je sudbina
krana u Palestini zapeaena. Za njih kobna bitka kod
Hitina povukla je za sobom Saladinov napad na Jeruzalem.
Kada je njegova vojska stala pred gradom, odbili su itelji,
koji su Balijanu od Nablusa povjerili glavno zapovjednitvo,
ponuene im povoljne uvjete i odluili se boriti se do krajnjih
l.
------~
297
Jeruzalem
298
- - - -
.. _ - - - -
----
Jetim
briga za siroad pada na sejida plemena; ta se obaveza nametala
i Poslaniku kao voi zajednice. U suri XCIII,6,9 (iz prvog
mekanskog razdoblja), Kur'an ga podsjea da je i on bio siroe
i da ga je Allah zatitio, te opominje da se ne tlae siroad.
Kur'anski odlomci, koji dobro postupanje sa siroadi ini
dunou i zabranjuje njihovo tlaenje, pokrivaju dugo razdoblje: s. XCVII,2; XC,15; LXXXIX,l7 (takoer iz prvog
mekanskog razdoblja); XVII,34; LXXVI,8; XVIII, 82 (iz
drugog mekanskog razdoblja); VI,152 (iz treeg mekanskog
razdoblja); II,83,177,2l5,220 (iz god. 623); IV, 8-10,36 (iz
god. 624-626). U s. VIII,4l i LIX,7 (iz god. 623 i 625),
siroadi je odmjeren udio u petom dijelu ganime ili u Jaju.
Nezakonito prisvajanje vlasnitva siroeta - oevidno od
njegovog skrbnika - posebno je osueno, a u s. IV,lO ak je
zaprijeeno kaznom Pakla. Sura IV,2-6,127 (takoer iz god.
624-626), gdje se najvie govori o siroadi, posebno je uperena
protiv takvih prijestupa: 1 siroadi imanja njihova uruite,
ravo za dobro ne podmeite i imetke njihove s imecima vaim
ne troite - to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh (2). Ako se bojite
da prema enama sirotama neete biti pravedni, onda se enite
sa onima enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i
sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, onda
samo sa jednom: ili-eto vam onih koje posjedujete. Tako ete
se najlake nepravde sauvati (3) ... I provjeravajte siroad
dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uruite im
imanja njihova. I ne urite da ih rasipniki potroite dok oni ne
odrastu. Ko je imuan - neka se uzdri, a ko je siromaan neka onoliko koliko mu je, prema obiaju, neophodno troi. A
imetke im uruite u prisustvu svjedoka. A dosta je to e se
pred Allahom raun polagati (6); to se tie stavka 127
oevidno je da se odnosi na stavak 3. Vjerojatno je iz toga da se
stavak 3 bavi takoer sa siroadi-djevojkama, kada je u izgledu
brak s njihovim skrbnikom; no tano tumaenje nije izvjesno.
Dva ajeta su tumaena u tom smislu i u predaji koja se
pripisuje Aii; ali pojedinosti nisu pouzdane. Druga predaja,
koja ne ovisi o tekstu Kur'ana (Ahmed ibn Hanbal), zabranjuje skrbniku siliti siroe-djevojku, koja je pod njegovom
zatitom, da se uda za njega. Druge predaje naprosto opetuju
sr kur'anskih propisa. Ideja zatite siroeta je takoer osnovica hadisa, koji navodi da je Poslanik odvraao Abu Dara
(l)arr), pobonog i neiskusnog ovjeka, da se prihvati starateljstva,
Predaja je na dva pitanja pokazala razvitak uenja. Na
prvom mjestu se postavilo pitanje, kada se moe smatrati da
je okonan poloaj siroeta (na tom problemu je islamsko
pravo postiglo svoje veinsko gledite); brojni odgovori, neki
naglaujui dob, a drugi nahoenje, stavljeni su u usta Ibn
Abasa i Alija; od pravnih kola, malikiti i afiiti smatrali su da
vlast raspolaganja svojim poslovima nekog tko je dostigao
punoljetnost ovisi takoer o njegovom nahoenju, dok hanefiti sputaju taj uvijet ispod 25 godina. Postoje i razlike u
miljenju, da li je novac siroadi (i maloljetnika openito)
podloan zekatu ili ne; zadnjeg se jo uvijek pridravaju
hanefiti, a prvog druge kole; to se opravdavalo ne samo
izravnom tvrdnjom da je Aia u takvom sluaju plaala zekat,
nego i zahtjevom, koji se pripisivao Poslaniku ili Omaru, da
skrbnik treba poslovati s novcem svoga tienika tako da ga
zekat postupno ne istroi. Vrijedno je napomenuti da je pravo
siromanog skrbnika da koristi imovinu siroeta ogranieno
299
Jezici islama
------
300
Kaba
LEKSIKON
ISLAMA
I
I
301
Kaba
poruio
obnovio, kao to historiari tvrde, ne moemo
znati.
Tek s Muhammedom zapoinju povijesne obavijesti.
Kada je ve bio u muevnoj dobi, vatra od jedne ene, koja
je kadila Kabu, zahvatila je graevinu i opustoila je. Slae
se, zatim, da se u Didi nasukao bizantski brod, ije su drvo
Mekanci donijeli i iskoristili za ponovnu gradnju.
Stara Kaba bila je podignuta samo do ljudske visine i bila
je bez krova; i prag od vrata bio je na visini tla, tako da je
voda, pri esto dogaajuim nadolaenjima zbog oluje,
nesmetano ulazila. Sada se Kaba gradila naizmjenino iz
drvenih i kamenih slojeva, udvostruena je visina, napravljen je krov i vrata su postavljena iznad zemljine razine,
tako da, ako je tko htio ui, morao je koristiti ljestve;
nerado viani posjetitelji teturali su unazad zbog visokog
praga. Kada je sad trebalo unutra unijeti Crni kamen,
Mekanci su se sporili o tome kome da pripadne ta ast.
Upravo su se dogovorili da taj nalog povjere prvom koji
naie, kad je naiao Muhammed (koji je, uostalom, sam
sudjelovao pri donoenju kamenja). S mudrom prorniljenou, on je dragocjeni kamen poloio na jednu ili svoju
odjeu i naloio glavarima plemena da svaki prihvati jedan
kraj. On sam je, onda, uzeo kamen i metnuo ga. Tu se,
svakako, mijeaju elementi legende i povijesti.
Muhammed je pri osvajanju Meke god. 8. po Hidri
ostavio Kabu kao graevinu u nepromijenjenom stanju. Ali,
prema predaji, on je kasnije rekao da ga je samo nedavno
preobraanje Mekanaca zadralo od toga da poduzme raznovrsne novine. Te stvarne ili navodne tenje za novinom
ostvario je 64/683. god.* Abdalah ibn az-Zubeir. Kao protuhalifa, bio je u Meki opsjednut od al-Huseina ibn Numeirija. Na brda oko Meke bili su postavljeni bacai kamenja,
koji su na grad i svetite bacili kiu kamenja i kuu Boju
teko unakazili, tako da je naposljetku izgledala kao razderane grudi narikaa. Abdalah je udario svoj ator pored
svetita (on se, otada, zvao al-A'i4 bi-tl-bayt, sklonjeni u
hram), a onda je opet poar dovrio ruenje. Pri tom
poaru je Crni kamen raspukao na tri dijela.
Kada se umajadska vojska povukla, posavjetovao se Abdalah s mekanskim uglednicima o ponovnoj izgradnji Kabe.
Kada je on svoju odluku iskazao i kada je ruevine trebalo
raskriti, nitko se nije usudio krenuti na djelo. Gomila
svijeta, s Ibn Abasom na elu, napustila je grad, jer se plaila
kazne s neba. Ali se Abdalah sam uspeo na ruevine sa
sjekirom i zapoeo posao. Kada su njegovi ljudi vidjeli da je
ostao nepovrijeen, ohrabrili su se i pomogli mu.
Tokom gradnje smjesta su se postavile skele od ljestava
da bi se, bar, oznaili kibla i mata]. Iza ograde su radnici
klesali. Crni kamen je uvao Abdalah, zamotan u komad
brokata, u jednom sanduku u vijenici. Pri njegovom
postavljanju, bio je on (tri raspuknuta komada) opremljen
srebrnim povezom.
Kaba je tada bila izgraena sasvim od mekanskog kamena
i jemenskog krea i uzdignuta do visine od 27 lakata. Prema
Poslanikovoj predaji, ukljuen je !Jigr u graevinu i napravljena su dvoja vrata na zemljinoj razini, istona kao ulazna i
zapadna kao izlazna. Pri tavaju ljubila su se etiri kuta.
302
Kaba
Te promjene nisu dugo trajale. God. 74/693.* osvojio je al-Hadad ibn Jusuf Meku i ubio Abdalaha ibn az-Zubeira.
Sporazumno sa halifom Abdelmelikom dao je ponovo hidr
odijeliti od Kabe i zapadna vrata zazidati. Time je graevina,
prema umajadskoj elji, ponovo dobila nazad skoro svoju
predislamsku formu, te je ta forma ouvana sve do danas.
Znatnim novinama uvijek se opirala narodna pobonost;
samo su u beznaajnoj mjeri vlasti tu i tamo poduzimale
poboljanja. Ve su u neznaboako doba nadolaenja vode
zbog oluje bila stalna opasnost za graevinu. Kada je 1611.
god. jedan prolom zaprijetio, nastojalo se zlu doskoiti
pomou bakrenog pojasa. Ali novi sayl uinio je to podupiranje nedovoljnim, tako da se pristupilo obnavljanju.
Juri Karrnata 317/929. god.* Kaba je sretno prebrodila;
samo je njegova rtva bio Crni kamen. Nakon to je bio izvan
Meke nekih dvadeset godina, vraen je nazad.
Obiaj da se Kaba oblae, uveo je Tuba. Novo oblaganje
svake godine ustanovilo se tek u novije doba; za najstarije
islamsko doba spominje se dan aure kao dan tog oblaganja;
ali se to zbivalo i u redebu i drugim mjesecima. Kisva se
sastojala as od egipatske, as od jemenske ili neke druge
tkanine; za vrijeme Omarovog halifata zgradi je zaprijetilo da
se srui zbog mnogog prebaenog ruha; takoer se spominju
svakojake boje. Jo su vahabiti pokrili Kabu crvenom kisvom.
Makami oko Kabe spominju se ve za vrijeme abasidskog
halifata, ponekad pod imenom zulla (xzatita). Dananja
graevina potjee iz 1074/1663. god.* I kupola nad Zemzemom spominje se u jednako rano doba; sadanja je izgraena
1072/1661. god. *
Posveene darove Kaba je dobijala kako u neznaboako
tako i u islamsko doba. Poneki svjetovni vladari koristili su
blago u politike svrhe. Predaja izvjetava da je Omar rekao:
"Neu u Kabi ostaviti ni zlato ni srebro, nego u razdijeliti
njezino blago. Ali protiv toga se energino usprotivio Ali,
tako da je Omar odustao od svoje namjere.
ABD MENAF
ABD AD-DAR
HA IM
OSMAN
ABD AL-MUTALlB
ABD AL-UZA
ABAS
ABU T ALlB
ABU TALHA
ABDALAH
303
Kaba
NjegOVe~eliine ~ilosti.
304
Kadar
posveen
semitskoj
l\... dva
l\... odredbe
---_~_---
305
Kadija
~
raspravu ak i unutar pravovjernog Islama. Konano skolastiko aaritsko uvjerenje, po kojem ovjek nema nikakve
slobode djelovanja uope (to, meutim, na treba shvatiti kao
jedino mogue islamsko stajalite), nai emo prikladno obrazloeno u al-Fadalijevom djelu Kifayat al-auuimm, sa al-Badurijevim komentarom. Ovaj je stav imao tako snano
djelovanje da je ak al-Gazali na kraju izvanredne psiholoke
analize knjige Ihya' o udesima srca naveo uz pohvalu
ovu predaju: Ovi idu u nebo, to mi nije stalo, a ovi u pakao,
to mi takoer nije stalo (VII, 308).
gova. Stoga je u vjerskim krugovima uskoro dolo do odbojnosti prema vrenju sudake dunosti. Proirile su se predaje, prema kojima se Poslanik otro suprotstavio prihvaa
nju dunosti kadije. Poboni fakihi (kao to je bio Abu
Hanifa, na primjer) odbijali su obavljanje te slube.
Ve mnogo stoljea muslimanski sudac nije odgovorio
izvornim teorijskim zahtjevima; stoga muslimanski ueni
ljudi smatraju kadiju samo kao qa(ji ad-dariira, kadijom za nudu, kojem se ide u nedostatku boljega.
Islam je kadijsku funkciju preuzeo od vladinih institucija
pokorenih bizantskih i perzijskih zemalja, jer predislamski
Arapi nisu imali nijednu drugu metodu rjeavanja sporova
osim imenovanjem presudnika (hakam) za svaki pojedini
spor. Poslanik i prve halife esto su osobno donosili presude,
a isto tako i njihovi upravljai po pokrajinama. U muslimanskim zemljama, mjesne vlasti su, uglavnom, dijelile pravdu,
posebice redarstveni slubenici. To se katkad zvalo nazar
fi al-maelim.
Omar, Osman, i njihovi nasljednici imenovali su posebne
slubenike za suce (qa4i). Ti kadije, koji su obino pripadali klasi fakiha, nikad nisu stekli samostalnost u Islamu.
esto su bili otputani - katkad odmah nakon imenovanja - i
esto su bivali ugroeni od hirova vladara.
Dunost kadija nije bila samo dijeljenje pravde, ve upravljanje pobonim zakladama (waqf) i dobrima siroadi, slaboumnih i slinih osoba. esto im je padalo u dunost sastavljanje enidbenih ugovora za ene bez mukaraca u obitelji, itd.
Glavni kadija u gradovima bio je jedan od visokih slubenika.
U istonim zemljama nazivao se qiicji al-quddt, a u zapadnim qa4i al-gama'o: U kasnijim je razdobljima qa4i al-'askar (kazasker) bio ujedno i visoki slubenik. Neki kadije
bili su i vojni starjeine.
U velikim gradovima, gdje su brojne pristae razliitih
kola fikha zajedno ivjele, svaki je mezheb imenovao svoga
kadiju. U kasnijem su razdoblju, na primjer, bila u Kairu
etvorica kadija.
l\... pravu
K'ADI R IJE ,
derviki red (tarika), nazvan tako po Abdelkadiru al-Dilaniju. Abdelkadir (u. 1166) bio je upravitelj hanbalitske kole (medrese) i ribata u Bagdadu. Njegova
izlaganja (sakupljena u al-Fatli ar-rabbni', drana su as u
jednoj, a as u drugoj ustanovi; bile su to prvorazredne dvije
ustanove u doba Ibn al-Asira, a Jakut navodi ostavtinu u
knjigama, koje je toj koli ostavio neki ovjek koji je umro
god. 1176-1177. Obje zgrade su, izgleda, bile rtve poara u
Bagdadu god. 1258; u to doba, njihova uprava je pripadala
obitelji Abdelkadira, koja je bila vrlo brojna i vrlo potovana.
U djelu Bahgat al-asrar, gdje se nalazi taan spisak njegovih
potomaka, reeno je da je njegov nasljednik u medresi bio
njegov sin Abdelvahab (1157-1196), a njegov nasljednik,
opet, njegov sin Abdeselam (u. 1214). Drugi sin Abderezak
(1134-1207) bio je ugledni asketa.
Ribat se, u to doba, razlikovao od zavije; prvi je bio poput
samostana, a drugi mjesto gdje su askete ivjeli osamljeniki.
U doba Ibn Batute, zavija je takoer bila zadobila znaenje
samostana, a njegov opis vjerskih vjebi, koje su se obavljale
u zaviji moe se primijeniti i na ono to se odvijalo u
Abdelkadirovom ribatu. Cjelina pravila i pouka, koja je poi
vala na njegovom autoritetu, dovoljna je da se zasnuje jedan
306
Kadirije
meu
Tajrnija ga navodi
svetim osobama, koje se, jo
njegovo doba, javljaju ljudima, dok se radi, u stvari, o I
pojavljivanju demona. U obredima uvoenja, kandidat koji
trai prijem u red via u snu Abdelkadira, te, u jednom
sluaju, tako esto i tako jasno da e ga prepoznati meu
mnogima, a da nije vidio ni jednu jedinu njegovu sliku. Taj
oblik Kadirije, koji ima za predmet kult Abdelkadira, ini se
da prevladava posebno u sjevernoj Africi, gdje se red naziva
Dilalije (umjesto Dilanije) i gdje se cijele zajednice zovu
Dilala. Njihov sustav se predstavlja kao primjena sufijskog
misticizma na vjerovanja sigurno predislamska, a kao materijalizacija tog misticizma u obliku kulta podzemnih i skrivenih
sila. Bratstvo Geniiwah tj. Gvinejaea, stavilo se potpuno pod
zatitu Mulaj Abdelkadira, sa svom njegovom pratnjom
mukih i enskih demona; tu su se nali tragovi skrivenih sila
koje Kur'an (i jo stariji spisi) pripisuju Sulejmanu (Solomonu).
Oevidno je da se taj razvoj nije mogao pomiriti sa islamskim pravovjerjem i zato su ga napali ljudi kao Ibn Tajrnija i
Ibrahim a-atibi. Sustav, koji se, obino, oznaava imenom
Kadirije, razlikuje se od drugih osobito po obredu, premda,
zbog okolnosti koje ovise o njegovom porijeklu, nema tu
istorodnost stanja koja se susree u drugim skupinama. Iako
je utemeljitelj bio hanbalit, moglo mu se pripadati a da se nije
od te kole, te je red trpeljiv i irokog duha.
Povijesna i zemljopisna djela, u svojim izvjetajima koji se
odnose na vjerske zgrade, rijetko razlikuju izmeu raznih
turuka, tako da se ne bi moglo rei mnogo pouzdanog o dobu,
u kojem je, po prvi puta, izgraena kadirijska zavija ili
hani(i)kah u nekoj zemlji izvan Iraka. Kae se da je red
uveden u Fesu po potomcima dvojice sinova Abdelkadira,
Ibrahima i Abdelaziza; preli su u panjolsku i, malo prije
pada Granade (1492), njihovi potomci su izbjegli u Maroko.
Zna se za potpuno rodoslovlje erifa Dilala u Fasu, koje je
utvrdio Ibn at-Tajib al-Kadiri (1679), koji tvrdi da je koristio
niz vjerodostojnih dokumenata. Halvet Abdelkadira u Fesu
se spominje najprije god. 1692-1693. Red je uveden u Malu
Aziju i u Carigrad po Ismailu Rumiju, utemeljitelju han(i)kaha na Tophani, koji je poznat pod imenom Kadiri-hane.
Za tog ovjeka (u. 1631), koji nosi nadimak Piri sani (pir-i
liini) drugi ejh, dri se da je, na tim podrujima,
utemeljio etrdesetak tekija. Salih ibn Mahdi navodi kadirijski ribat, oko 1767. god., u Meki, ali i tvrdnja, po kojoj je
tamo bila, jo za ivota Abdelkadira, jedna podrunica, nije
nevjerojatna, jer je Meka imala prirodnu privlanu snagu za
sufije. U djelu A'in-i akbar] (oko 1600. god.) red kadirija je
naveden kao vrlo cijenjen, no nema ga meu onima koji su
priznati u Indiji. Red je predstavljen u svim islamskim
zemljama, premda se ini da neki izvedeni ogranci uivaju,
na vie mjesta, najveu popularnost. To je sluaj kadirija
Tube u Gvineji, koji su postali znak raspoznavanja za pleme
Diakanke i koji su, putem Sidija izvedeni od kadirija Kunti iz
Timbuktua.
Bratstvo Kadirija priznaje da je, nominalno, podreeno
uvaru groba Abdelkadira u Bagdadu. Izgleda, ipak, da se
autoritet te osobnosti zaista priznaje osobito u Iraku i na
Potkontinentu, odakle su slani darovi koji su bili glavno vrelo
prihoda njegove ustanove. Zavije u Meki ovisile su o aya
at-turuqu koji je imao pravo imenovati njihove predstoj-
307
Kadari
nike (muqaddam : Egipatska grana ovisila je oSejidu alMuhji-'d-din, krenuo u sveti rat protiv osvajaa. On je znao
-Bekriju, koji je, u isti mah, bio ayb. at-turuq; Ali-paa
iskoristiti vjersku organizaciju svoga reda da uvrsti neovisMubarak uvrtava red meu etiri koji se uzdiu do kutba, ali
nost koju su mu priznali Francuzi, a kada je ona bila ugrozamjeuje da nema ni furu' ni buyia. U Africi, svaki muqadena, on se mogao osloniti na svoje dostojanstvo muqaddama
dam imenuje svog nasljednika; a u sluaju da neki umre, a
svoga reda da pridobije nove lanove. Nakon njegovog
nije ga naimenovao, ib.wani (sbraa) organiziraju izbor u
poraza i progona, afriki kadirije su, izgleda, ponudile suradjednoj hadri. Potom, trai se potvrda od voe reda u
nju francuskoj upravi, te su suraivale s njom u irenju u
Bagdadu, koja nikada jo nije bila odbijena. Openito,
Saharu, u Varglu i al-Vad. Njihov naib, Si Muhamed ibn
izgleda da prevladava sustav samostalne uprave svake zajedTajib, postavi veliki gospodar reda, hrabro je god. 1901.
nice, tj. da su razne zavije neovisne i da su odnosi, koje one
poginuo u bici kod arvina u slubi svog reda.
imaju sa sredinjom ustanovom u Bagdadu, vrlo labavi. to
se tie vie uprave zavije princip nasljedstva je svugdje na
VADARI (a. Qagar), ponajprije turkmensko pleme, koje
snazi.
1'-se ubrajalo u KiziZ-bae (vid. SAFAVIDJ), a kasnije
Obiljeje turskih kadirija bilo je, ini se, zelena vrpca, ije
vladajua dinastija u Perziji. Krajem 18. st. postigle su voe
se porijeklo duguje Ismailu Rumiju. Kandidat je nosio, na
plemena Kadara politiku vlast nad Perzijom. Prvi ah iz
kraju jedne godine, malu kapicu ('araqiyya) od pusta, na koju
niza Kadara bio je evnuh Aga Muhamed (1779-1797).
je ejh, kada je kandidat primljen, prikaio vrpcu sa 18
Pomou njegove politike, koju je esto provodio okrutnim
resica, s peatnjakom Sulejmanovim (Solomon) u sredini. Ta
sredstvima, Perzija se politiki ujedinila otprilike u granikapica se zvala tad. Davali su prednost zelenoj boji, ali su
cama safavidskog carstva. God. 1786. uzdigao je on Teheran,
tada jo prosjeni mali grad, kao svoj glavni grad. Pod
prihvaali i druge; u nedavnije doba, turbani i zastave kadinjegovim neakom i nasljednikom Fath Ali-ahom (u. 1834)
rija u Egiptu bili su bijeli; veina lanova reda bili su ribari i,
evropske velesile sve vie usredotouju svoj interes na Peru svojim povorkama, nosili su motke od mrea u raznim
ziju: prije svega rusko-britanski sukob u Aziji bio je od
bojama. Datum 2. mjeseca rebijusanija slavan je kao svetkoodlunog znaenja za Perziju. Vojni porazi protiv Rusije
vina u ast Abdelkadira, te na mnoga mjesta u Aliru i
doveli su Kadare do gubitka znatnog podruja (1828, mir u
Maroku ine se hodoaa do zavija i turbeta svetih osoba.
Turkomanaju; Kadari se odriu, meu ostalim, svojih
Mawsim (musem) Dilala u Saleu je podrobno opisan; poinje
teritorija na Kavkazu u korist Rusije). U daljem toku,
sedmog dana miduda (mawlUd), tj. Muhammedovog roen
modernizacija - ona je, naoigled sve veeg zaplitanja Perzije
dana, i traje etiri dana, od 17 do 20 rebijulevela; na dar
u meunarodnu politiku velesila, postala najvaniji unutrapotomcima Abdelkadira donose se ovce i volovi. U Maroku
se razlikuje izmeu kadirija koji ue (recitiraju) hizb i
nje-politiki i kulturni zahtjev u zemlji - provodila se vrlo
Dilala koji ue (recitiraju) dihr uz glazbenu pratnju; a,
oklijevajue i nedosljedno. Oko prijelaza u novo stoljee
osim toga, izmeu Dilala na selu, ija su glazbala bender
(20.), kadarska drava je bila potpuno ovisna o Velikoj
Britaniji i Rusiji. Privredni poloaj u zemlji bio je katastrofa(neka vrsta velikog bubnja) i 'oioada, i Dilala u gradu koji
lan, Perzija se nalazila u stanju polukolonije. Zahtjevu sve
imaju za glazbala tebilu, tabal i gay tu. Pri tome se dogaa
hadrat al-malliih, koji je predstava organizirana s tim
irih narodnih slojeva za ustavom popustilo se tek nakon
glazbalima i koja dovodi do uznesenja. Pri svim hadrama
tekih unutranjih potresa (1906). Premda se Perzija u prvom
(vrenje slube Boje) Dilala, prisue bar jednog halifije
svjetskom ratu proglasila neutralnom, stajale su britanske,
nuno je za voenje obreda, a, ako nema nijednog pravog
caristike i osmanske trupe na perzijskom suverenom tlu.
Nakon svretka rata, vlast zadnjeg kadarskog aha Ahmeda
halifije, onda netko uzima njegovo ime da bi obavio dunost
pokazala se potpuno potkopanom: lokalne pobune i pokreti
sveenika. Porijeklo imena Auilad SaZiJa nije jasno; u
za otcjepljenjem izbili su posvuda i oduzeli su vladavini svaki
Bahgatu se navodi neki Halifa ibn Musa an-Nahrmaliki, za
autoritet. God. 1924. narodna skuptina, na nagovor vrhovkojeg se dri da je igrao istaknutu ulogu u irenju Abdelkadirovog sustava. Hadra Dilala na selu ne obuhvaa ni hizb ni
nog zapovjednika vojske Reza-hana (kasniji Reza-ah), zbaiJikr ejha, nego obini dihr sastavljen od improviziranih
cila je Kadare kao vladajuu dinastiju.
rijei po obrednom ritmu bendera. Te improvizacije uvijek se
VAFA (a. qahwa), to prvotno treba znaiti vino. Uvazavravaju rijeima: To je ono to je rekao (Mula j) Abdelkadir ili 0, Mulaj Abdelkadire!. Razni zbornici obreda, koje
1'- rak iz zrnja kafenog grma, ije poticajno djelovanje je
je, kako se tvrdi, preporuio Abdelkadir, bili su objavljeni u
korieno ponajprije od junoarapskih sufija za njihove religiEgiptu, Turskoj i Indiji. Prema al-Fuyiidat ar-rabbaniyya,
ozne obrede. Kafa se rairila po Osmanskom Carstvu, gdje u
onaj tko eli ui u halvet (povlaenje) pozvan je da posti danju
Siriji u prvoj polovici 16. st. ve postoje kafane. Puno proii bdije nou. HaZvet traje etrdeset dana. Ako mu se objavi
renje (zajedno s duhanom) ostvareno je na prijelazu iz 16. u
prikaza, rekavi: ]a sam Bog, on treba rei: Ne, ti si,
17. st. Ponajprije je naila na snano protivljenje pravovjernih
naprotiv, u Bogu, te, ako je to samo iskuenje, ona e
teologa i lijenika - ejh-ul-islam Ebussuud dao je potopiti
nestati; obrnuto, ako ona ustraje, to je prava objava (tagalli).
cijele brodske ukrcaje kafe, a njezinom uivanju povremeno
Prehrana treba, tokom 40 dana, biti stalno smanjivana, a
se prijetilo otrim kaznama, pod sultanom Muratom IV ak i
zadnja tri dana trebaju biti dani potpunog posta; potom se
smrtnom kaznom. Zaslugu za konanu dozvolu imaju dervimalo - pomalo ponovo prilazi redovitom nainu prehrane.
ki redovi, koji su uivali ugled u narodu i revno pili kafu, te
Kadirije su, izgleda, po prvi puta igrale politiku ulogu
razni pravovjerni pravnici, koji su uivanje kafe, protiv
tokom francuskog osvajanja A.I..i..r..a...,. _k_a_d_a_je_n_j_ih_o_v_v_o__a_,----'_z_a_g_ovornika primjene analogijskog zakljuivanja (zabrana I
308
Kaligrafija
r
!
(mubh),
al-mu'anada - prepoznavanje Boga i priznavanje istog rijeima, ali ostajanje nevjernikom iz zavisti i mrnje; 4) kufr an-nifq - prividno, izvanjsko priznavanje Boga unato toga to
ga srcem ne prepoznajemo: tako ostajemo nevjernicima
odnosno licemjerima (usp. MUNAFIKUN).
U sustavnim pravnim knjigama o huffar raspravlja se u
slijedeim odlomcima: 1) u Kub at-tahara. Na osnovu
sure IX,28, koja kazuje da je nevjernik neist, ovdje se
raspravljaju i razvijaju najrazliitiji stavovi, od najstroijeg do
najtrpeljivijeg. Ahi al-kitab se obino sude najblae od svih
kuffar; 2) U Kitab al-gihad (wa as-siyar). Dihad protiv
nevjernih stanovnika dar al-harba je fard 'oia-rl-hifaya.
, Ahi al-kita b i ovdje zauzimaju posebno mjesto budui da
plaanjem dizje i haraa postaju zimije (vidjeti ZIMIJA), te
mogu primiti aman. One kategorije nevjernika dar al-islama
koje se zovu dimmi i musta'min imaju po zakonu pravo na
zatitu. Iz mase kafira izdvajaju se i vjeroodstupnici (otpadnici), za koje zakon propisuje smrt, ali im daje priliku da se
prije toga vrate Islamu.
Kako bismo shvatili povijesni razvoj islamskog gledanja na
nevjernike, moramo imati na umu da su u prvim stoljeima
na ta gledanja utjecali politiki i drutveni, vie nego vjerski,
uvjeti. Sve do vremena kriarskih ratova, u Islamu je prevladavala trpeljivost prema nevjernicima, prvenstveno prema
ahi al-kiuib (kranima i idovima), kakvu je nemogue
zamisliti u tadanjem kranstvu. Krane, na primjer, nalazimo na najviim slubenim poloajima. U ovom ranom
razdoblju ne postoji nikakav vjerski fanatizam prema nevjernicima. On se razvijao tek kroz brojne ratove s nevjernicima
(kriarske ratove, ratove s Turcima). Ratno raspoloenje, s
druge strane, moglo je dovesti do toga da su, u doba rata
izmeu Perzije i Turske, Perzijanci u turskim fetvama nazivani huffar i sl., dakle istim nazivom kojim su u proglasima
sudanskog Mahdija oznaavani sami Turci.
Budui da je povijesni razvoj stvari tekao upravo u suprotnom pravcu, te muslimani bili sprijeeni u sprovoenju
mjera protiv kiifira politikim opadanjem Islama, a jaanjem
nevjernikih naroda (pritisak velesila, kapitulacije, i sl.), sam
osjeaj nemoi pred tim injenicama ne malo je pridonio
jaanju mrnje i povremenom njezinom oitovanju (masovna
ubijanja, itd.). Time se objanjava groteskna karikatura
kiifira koju katkada nalazimo u narodnoj mati, a koja se
povezuje s likom arhikafira, Dedala, koji nosi na elu
ispisano k-f-r.
Mo~a je i mrnja na Franke (te prepirke dogmatiara)
pridonijela tome da kiifir postane pogrdna rije (esto u
turskom obliku gavur (aur); perzijsko geber je navodno ista
rije), premda se u teoriji smatra da je uvredljivo ako musliman kae kraninu ili idovu: Ti nevjernie!, Iz turskog
je rije kafir prodrla u veinu slavenskih jezika. panjolski
eafre i francuski cafard potjeu od kafir ili kuffar. U dva
sluaja kajir je postao vlastito ime, ime naroda Kaf(f)ira i
zemlje Kafiristan.
otenog
309
Kamata
tika varijanta nastala je u Magribu, te tamo dosada prevladava. Samo je Istok ostao produktivan u razvitku pisma,
premda su se kaligrafi ponajprije trudili oko ustaljivanja
pisma. Postavilo se slova u odnos spram geometrijskih
likova, te odreene pravce povlaenja i omjere, ak u detalju,
pomou zastoja koji oznaava taka. Ali pod tim se ne treba
shvatiti taka kao kod nekog pisma u vidu niti, nego kvadrat
koji poiva na kutu, a koji kao vrpanu crtu proizvodi iljak
pera od trske koji je odsjeen zbog materijala. To bolje jedva
zamislivo odreivanje zahtijevalo je, sad, veliku vjebu kod
pisanja iz slobodne ruke. Za istu umjetniku spremnost
zdruivalo se kod majstora jednako intelektualno kao i estetiko stvaranje, izvjesna mogunost da koristi izbor izmeu
razliitih oblika istih slova za oblikovanje prostora pisma.
Kao naredni duktus nastalo je ukrasno pismo suis ili sulus
(tulut), koje izmeu uglaste crte i oblosti nastoji u pretjerivanju prenapetog srednjeg puta. Pored toga, ono zazire od
praznih prostora, kakvi nastaju zbog razliite visine slova. U
njemu se, sad, rado uzdiu rijei i dijelovi rijei teksta koji se
protee i stvara tako druga, neto via ravnina pisma, koja
visinu prvog djelomino mora probijati. Oblikovne mogu
nosti otkrivao je kaligraf ubudue tamo, gdje zapravo trebaju
samo nedostaci arapskog pisma biti otklonjeni: l) poneka
slova ne mogu se povezati s narednim, a da druga ne budu
ista ili slina, to i u rijei sili na ea prekidanja. Budui da
to spreava slijed slova, ne dri se uvijek toga. K tome
uzdignute crte pisma ne svode uvijek korektno na istom putu
ka slijedu slova, nego se prebacuju ka petlji ili brzaju dalje.
Potvrivanje je to nalo u iscifranom uredskom pismu divani,
koje se uzdie sve do primjene u raskonim ispravama, radi
na njihovom vanjskom oblikovanju i daje im izvjesnu zatitu
od oponaanja. 2) Neka slova zapoinju sa crtama koje se
kreu nadesno, do ije se take prijanjanja od slova koja idu
ispred pri opem pisanju nalijevo dospijeva samo prekidanjem. Ako se ono to ide ispred pisalo odgovarajue uzvieno, tad se moglo na taki prijanjanja izravno privezati za
crte koje se kreu nadesno; kod nagomilanosti pismo dobija
izgled stupnjevitosti. Duktus nestalika koristi te mogunosti i
savija sva slova tako ispravno da se pismo elegantno zaobljuje
prema dolje i na vodoravnici samo jo zavrava. Dok se
Kur'an dugo pisao kufskim pismom koje se, pored sulsa,
koristilo s osobitom ljubavlju i u graevinskoj ornamentici,
povezao se nestalik, pored neshija koji je prevladavao u pisanju knjiga, posebice sa perzijskim pjesnitvom. Ni to nije
bilo dosta, postao je upotrebno pismo na perzijsko-indijskom
prostoru. Turska Mala Azija proizvela je jo skromni duktus
rika (riq'a). Slini razvoj, kao kod divanija, vodi u Perziji i
Indiji do pisma za biljeke, ikasta (ikeste), a u Turskoj do
sijakata u financijskoj upravi koji jako radi sa skraenicama.
Sasvim drugaije obiljeava razvitak kaligrafije arapsko
pisanje povijesti, te je time izvrilo utjecaj na starije evropske
prikaze: glasoviti kaligrafi, prije svih Poslanikov zet, bili su
izumitelji duktusa. U tome je samo tano to da se kaligrafija
njegovala i u najviim krugovima, da je imala posebno mjesto
kao umjetnost za koju su svi znali, sakupljana, uvana,
visoko plaena, i da je mogla sluiti lakovjernosti kao i
obmani. Navedeni duktusi su svi jo upotrebljivi, a dobar
kaligraf potpuno vlada s vie njih. ak dugo poluzaboravljeni
kuji doivljava obnovu u naslovu, ne naposljetku, izdanja
znai poveanje,
a kao teh-
l\.. niki izraz oznaava kamatu, kao i bilo kakvo neopravdano poveanje kapitala za koje se ne daje nikakva protuvrijednost.
Transakcije s utvrenim vremenskim ogranienjem i plaanjem kamata, kao i pekulacije svih vrsta sainjavale su
bitni sastojak visoko razvijenog trgovakog sustava Meke.
Od pojedinosti, koje se doznaju iz islamskih vrela, moe se
vjerovati barem podatku da je dunik, koji nije u odreeno
vrijeme mogao platiti glavnicu (u novcu ili u naturi) zajedno s
kamatama, dobivao produetak roka plaanja, ali mu se
svota, koju treba platiti, udvostruavala. O tome jasno
govore dva odlomka Kur'ana (III,l3D; XXX,39). Ve u s.
XXX,39 iz treeg mekanskog razdoblja, Kur'an suprotstavlja
ribu obavezi plaanja zekata, ali je izriito ne zabranjuje: A
novac koji dajete da se uvea novcem drugih ljudi nee se kod
Allaha uveati, a za milostinju koju udijelite da biste se
Allahu umilili - takvi e dobra djela svoja umnogostruiti.
Izriitu zabranu nalazimo u s. III,l3D (Medina, oito ranijem
od slijedeeg odlomka): 0 vjernici, bezduni zelenai ne
budite, i Allaha se bojte, jer ete tako postii to elite". Ova
je zabrana pojaana u s. 1I,27S-28D (oevidno iz ranijeg
medinskog razdoblja); usp. u slijedeem odlomku: Oni koji
se lihvarstvom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je
dodirom ejtan izbezumio, zato to su govorili: Lihvarstvo
je isto to i trgovina. A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio
lihvarstvo. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova
- pa se okani, njegovo je ono to je prije stekao, njegov sluaj
e Allah rjeavati; a oni koji opet to uine - bie stanovnici
dehennema, u njemu e vjeno ostati.
Allah unitava lihvarstvo, a unapreuje milostinje. Allah
ne voli nijednog nevjernika, grenika ... O vjernici, bojte se
Allaha i od ostatka lihvarstva odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne uinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha
i Poslanika njegova! A ako se pokajete, ostae vam glavnice
imetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti. A
ako je u nevolji, onda priekajte dok bude imao; a jo vam je
bolje, nek znate, da dug poklonite. Kako bi se izbjegle
dogmatske potekoe u pogledu vjene kazne za grijenog
vjernika, ovaj je odlomak protumaen (pretp.ostavlja se ve '
kod at-Tabarija) kao da ponovo upadanje u grijeh ne znai
ubiranje kamata, ve zadravanje onog to je zakonito; u
---
310
-_..
Kamata
- - - - ' - - - - .. _ - - - - - .
311
----
- - -
- - - - - _ .. _ - - - - - - - "
Kanunnama
1'- upotrebi,
312
Kanunnama
odgOVOr~
313
Kapitulacije
"API TULA CIJ E . Taj pojam oznaava tragovake povlastice, koje su evropskim silama na sredozemnom prostoru odobravali islamski vladari. Dodue, takvi dokumenti bili
su poznati ve u 12. st., pa ipak dobijaju svoje najvee
znaenje za Osmanskog Carstva. I Perzija je dodjeljivala
kapitulacije do 1928. god., a moderni Egipat do 1937., pa
ipak razvoj tih drava nije toliko ovisio o postojanju kapitulacije kao razvitak osmanske. Povlastice su jamile inozemnim
trgovcima i trgovakim drutvima zatitu osobe i robe,
mogunost na raznim mjestima utemeljivati naseobine, kao i
odreene carinske olakice; kao slubeni zastupnici interesa
pojavljivali su se konzuli (bailo) koji su imali eksteritorijalni
poloaj, koji im je, pri unutranjim sporovima, bio obavezan
i na pravosudnu vlast nad pripadnicima vlastitog naroda.
Naelno su kapitulacije podijeljene podanicima prijateljskih sila, tj. kao jednostrane, uz dodatak da se, ako treba,
povlastice mogu ponovno otkazati, tj. mora ih svaki sultan
iznova potvrditi. Motiv za dodjelu koncesija bio je interes za
politikim saveznicima u Evropi, za odreenim sirovinama
(elik, kalaj), kao i uveanim carinskim prihodima. Otprilike
sve do sredine 16. st. bila je Venecija trgovaka sila na
Levantu kojoj se najvie povlaivalo putem osmanskih trgovakih povlastica. Politike prilike sve vie potiskuju otprilike 1570. god. utjecaj Venecije u korist Francuske i Engleske, koje su pomou njima dodijeljenih kapitulacija postale
otri privredni konkurenti na Sredozemlju. U 18. st. dobijaju
od Porte povlastice i druge evropske drave, pa ipak tek
Rusija prisiljava 1774. god. ve oslabljeno Osmansko Carstvo
na dvostrani ugovor, po ijim posljedicama je ruskim trgovakim brodovima moralo biti otvoreno i Crno more. Od
18. st. dolo je do sve daljih zloupotreba zajamenih povlastica od starih drava koje su ih uivale. Samo je veliki broj
kranskih podanika Osmanskog Carstva, koje su strana
zastupstva proglasila za osobe koje tite i time se mogli
izvlaiti ispod osmanske kontrole i pravosudne nadlenosti,
stvarao za tursku upravu neodrivo stanje. U 19. st. evropske
sile proirile su, preko toga, svoje povlastice na kontrolu
banaka i eljeznice, pote i telegrafa, te drugih javnih ustanova. Veina uprava turske drave, koja se tako nalazila u
314
Karamat Ali
er
VAPUDAN-PAA, titula glavnog zapovjednika osmanU upotrebu je uao oko 1567. god., od datuma
kada je Ali-paa, alirski beglerbeg, nazvan Cezair beglerbegisi ve kapudan pasa tako da je, striktno govorei, pogreno
primijeniti ovu titulu na preanje zapovjednike flote. Njegov prethodnik, Pijale-paa, koji je promaknut u vezira,
nosio je najprije titulu kapudanbeg i kasnije je oznaen titulom Gezair beglerbegisi i vezir ve kapudan.
Prije toga je zapovjednik flote usidrene u Geliboluu (Galipolju) nosio titulu derya begi, i bio, istodobno, sancak-begi
Gelibolua; u popisu Gelibolua iz 1518. god. koristi se izraz
reis kapudan. Kada se Barbarossa (Hajredin) stavio u slubu
sultana god. 1534., dobio je beglerbegluk alirskog ejaleta,
koji, potom, postaje sjedite kapudan-paa. Sandaci Koda-eli, Sugla i Biga, iz anadolskog beglerbegluka, kao i Egriboz,
Ajnabahti, Karli-eli, Mizistre i Midilija iz Rumelije, bili su,
isto tako, ukljueni u novi ejalet. A potom su pridruena dva
sandaka Cipra i, u doba Ali-pae koji je dva puta bio
hapudan-i derya, god. 1617. i 1618., sandaci Sakiza, Nahe i
Mehdije. U prvoj polovici 17. st., taj ejalet kapudan-pae bio
je sastavljen od dvanaest sandaka.
Kapudan-paa je zasjedao u Divanhani pomorske baze u
Carigradu; glavne nadlenosti su mu bile da kontrolira bazu i
upravljanje osmanskom flotom, da vlada svojim ejaletom i da
poduzme sve potrebne poslove, to mu je nametala obaveza
godinjeg obilaska, u svrhu inspekcije, svih sandaka. On je
jednako bio duan tititi trgovake brodove od gusarstva u
Sredozemlju i Crnom moru; u sluaju potrebe, usklauje
borbene poteze s kopnenom vojskom.
Poloaj kapudan-pae uivao je veliki ugled. U 17. st., taj
funkcionar imao je godinju plau od 885.000 aki, osim
70.000 kurua koje se dodaju, kada su 33 otoka ejaleta bila
dana vojvodi u iltizam; ovaj iznos se popeo do 300.000 kurua
krajem 18. st. U principu, samo admiral (kapudan-i hicmayun)
ili voditelj pomorske baze ili, bar, sandak-beg Roda mogli
su biti promaknuti u rang kapudan-pae, ali se zavrilo s time
da se nije vie pazilo na kvalifikaciju.
Kada je dolo do reorganizacije mornarice pod SelimomIlI god. 1804., mjesto voditelja baze bilo je ukinuto i
zamijenjeno onim upravljaa pomorskim poslovima (umur-i
bahriyye nezareti). God. 1803. titula kapudan-paa bila je
zamijenjena s onom umur-i bahriyye naziri, a etiri godine
potom, veliki admiral (bas admiral) postaje glavni zapovjednik osmanske mornarice, dok su pomorski poslovi stavljeni u
nadlenost bahriyye naziri ili ministra pomorstva.
315
Kasaba
uenje
vostvu
..
misticizma i o duhovnom
(pIrI
muridi), utemeljujui ak misiju Sajida Ahmada na hadisu
koji je dolazio od Abu Hurejre: u svakom stoljeu se raa
uitelj koji ini da vjera oivi; Sajid Ahmad je bio taj uitelj
za 13. st., te ga treba slijediti sve dok se ne pomoli drugi za
14. st. Sve se to suprotstavljalo vahabitima i reformi: koja je
htjela naprosto ukinuti ceremonije i obrede uvedene usljed
neznanja ili, pak, oivjeti Islam prema prihvaenom pravovjernom uenju.
obred, te
l\.. nekog
l\.. u
upravljaa.
oznaka je
K
Formalno je
odreene
316
Katib
317
Kavkazija
[{AZALITE.
l) Openito. - Tek sredinom 19. st. razvilo se u islamskim zemljama kazalite u zapadnom smislu. Fatalizam nudi
malo poticaja za dramsku problematiku i umjetnost. Pravovjerni teolozi odbacivali su veinom dramske predstave, izuzev, svakako, kazalita sjena. Pa ipak postoje raznolike vrste
tradicionalne dramske narodne umjetnosti za razonodu u
ramazanu, na islamske praznike i pri obiteljskim svetkovinama: kazalite sjena, igre s lutkama i marionetama u Perziji i
Turskoj, nadalje prikazi mimikih pripovjedaa, koji se, u
najmanju ruku, u Turskoj (kao meddah) od 17. st. koriste
dramskim prikaznim oblicima. Posebno mjesto zauzima perzijska igra-prikaz muenitva. Moda su obrednog porijekla
seoske igre- (kay temsilleri) u Turskoj s njihovim sredinjim
obredima plodnosti i korienjem ivotinjskih maski, koje
ima svoju poredbu i u perzijskim igrama.
Jedino u Turskoj razvila se s igrom sredine (orta oyunu)
neka vrsta burlesknog kazalita, ije porijeklo neki istraivai
slute u Commedia dell' Arte. Komadi su izvoeni sa otprilike
od 15-30 mukih glumaca i glazbenika na jednom slobodnom
mjestu, okruenom gledateljima. Glavne rekvizite su zaslon i
stol. Istodobno uvijek nastupaju samo dvije osobe, a promjena mjesta prikazuje se viestrukim okoliima pozornice.
Glumci, koji esto vladaju svim vrstama dramske narodne
umjetnosti, udrueni su u esnafe (cehove). Ponajprije su to
bili, osim Grka, Armenaca i idova, veinom Cigani, ije je
narjeje ostavilo jasne tragove u profesionalnom jeziku muslimanskih umjetnika, u jezinom blagu komada i u oznaavanju
nekih likova. Umijee prikazivanja kod svih dramskih vrsta (s
iznimkom igara iji je predmet muenitvo svetih ljudi) sastoji
se u oponaanju (taqlid) dijalekata i jezinih svojstava pojedinih likova, kao i u improvizaciji. Izvodile su se jedrokomine
ale i dosjetke, esto na niskoj razini, koja se podie, kada se
igra izvodi na dvoru. Komika proistjee iz toga da su osobe u
nekoj vrsti dramske nizovite tvorbe jedna iza druge dovedene u istu neugodnu situaciju ili da one, sa svoje strane, veseli
glavni lik dovode u takav poloaj. Dra izvoenja nije bila u
sve veoj napetosti, nego u opetovanju i promjeni. Glazba je
obavezna kao pratnja i kao dramski element.
U Turskoj su se izvodili mnogi komadi' podjednako u
kazalitu sjena, igrama s lutkama i igrama sredine. Zajedniki repertoar sastojao se od otprilike pedeset, ponajvie
usmeno prenesenih komada, iji se sadraj kod gledatelja
moe pretpostaviti poznatim. Teme potjeu iz narodnih
knjiga (Ferhad i irin, itd.) ili prikazuju obiaje i navike
obinog svijeta (Javno kupatilo, Vrt, itd.), pri emu se,
usprkos uvijek veselom sadraju, drutvena kritika moe
ubaciti. Glavnim likovima turskog kazalita sjena, Karagozu
(Karaozu) i Hadivadu, odgovaraju u igri sredine Kavuklu
i Piekar, u kazalitu s lutkama Ibi i Ihtijar. I tipovi dijalekta
(idov, Kurd, Albanac) i tipovi s gdjekojim manama (mucavac, seoski glupak) imaju svoje primjerenosti.
Pitanja meusobne ovisnosti pojedinih vrsta, starosti i
porijekla su naveliko nejasna. Al-Gazali spominje prvi put igru
s lutkama za Perziju, dok je rastrona igra s marionetama
:4VKAZIJA, podruje izmeu Crnog i Kaspijskog mora; na sjeveru omeen linijom Mani, Kavkaz see na
jugu do iranske i turske granice. Na tom relativno malom
podruju ive razne narodne skupine, kao erkezi, Abhazi,
Lezgini, eeni, Kartvelci (starokavkaski narodi), Tati,
Talii, Oseti (iranski narodi), te osim toga idovi-brani,
Armeni i turski Azerbejdanci, Tatari-brani, Karaajci i
Kumici. Islam se proirio ve u 8. st. po Kavkaziji. Kasnije u
17. i 18. st. daljnje islamiziranje tog podruja zakljueno je uz
podrku osmanskih Turaka. Nakon pada Astrahana 1556.
god., prodiru postupno Rusi sve do Bakua, te osvajaju
urijansku (Gruziju) 1801. god. i Armeniju 1828. god. To
je osnov za dugotrajne granine borbe na tim podrujima.
Najglasovitija od njih je borba sa Dagestancem amilom,
kojeg su podravali i Turci. Tek nakon njegovog zarobljavanja 1859. god., knez Barjatinski mogao je potpuno pokoriti
Kavkaziju. God. 1877. ponovo je, za vrijeme rata s Turcima,
uguen ustanak. Kars i Ardahan su bili, dodue, ugovorom u
Sv. Stefanu i Berlinu 1878. god. prikljueni Rusiji, ali su
Moskovskim mirom 1921. god. ponovo vraeni Turskoj,
ukljuujui iBatum.
Nakon Revolucije u oktobru stvorio se pokret otpora
rusificiranju. Vlada Terek-Dagestana mogla se odrati samo
u brdima. God. 1919. polo je Denjikinu za rukom prenijeti
borbu ka Sjeveru, ali je 1920. god. bio potuen i morao je
bjeati. Kavkaske narodne skupine bile su, najprije, ukljuene u RSFSR, a zatim rekonstituirane u samostalne republike i oblasti.
318
-----~
Kazneno pravo
pravosuu.
319
Kelam
~~~a,
puta. Vani ~add-zloini su: a) protuzakonito spolno opte 3) moda neto i indijske filozofije, to je vie I
enje, a kazna je 100 udaraca biem za slobodnog, a za
nagaanje.
roba 50, a po drugi put kamenovanje; dokaz za preljub je
Misao da se problem Allahove osobnosti prikae kao
samo svjedoenje etiri muka oevica, koji sami sebe, ako
problem povezanosti (jat ili biti sa sifu ili svojstvima
im to ne uspije, okrivljuju kao objeditelji za b) lano okriv- . temelji se, dijelom, na Kur'anu koji Allaha opisuje epiteljavanje za blud; za to, kao i za c) pijenje opojnih pia,
tima, a dijelom, ini se, na metodama grke teorije osobnokazna iznosi 40-80 udaraca; d) kraa dragocjenih i dobrosti. Problem odnosa izmeu tih svojstava i biti ostaje, ipak,
postojati i pravovjerni Islam ga je, konano, postavio utjeuvanih stvari, na koje kradljivac nema ni prividno pravo,
za to je kazna odsijecanje desne, a u povratku i lijeve
ui se objanjenju: ona nisu On (tj. sam Allah), a nisu ni
ruke; e) drumsko razbojstvo (kazna je prema teini).
neto drugo nego On; to je bio ustupak da je taj odnos
teoloka tajna, koju ne moe shvatiti ljudsko bie. Ta svoj3) Svi drugi (i time veina) prijestupi podlijeu kazni, za
stva bila su, nadalje, nestvorena i vjeita; Allahova osobkoju sudac nae da je primjerena, a srazmjerno je laka
nost bez njih se ne moe zamisliti. Ali racionalistiki Islam
(ta'zlr).
i, kasnije, mutaziliti nisu mogli dopustiti takvu tajnu i
Budui da time veliki dio kaznenog prava nije bio obanastojali su odbaciti svojstva, toliko koliko se nalaze u nuvezan erijatom, te se, prema podrujima, mogao razvijati
nom odnosu spram biti. U tim raspravama, na prvom mjena najrazliitije naine, u zemljama se uskoro izgubio osjestu se oevidno nalazilo svojstvo govorenja, Ono u
aj za nepovredivost jezgre. Samo se tako moe objasniti da
Kur'anu nikada nije izraeno nekim svojstvom, tj. Allah
je, na primjer, sultan Mehmedll (1451-1481) mogao
nikada nije govornik, mutakallim ili kallm, premda kasniji
~add-kazne proglasiti za zastarjele, a na njihovo mjesto
teolozi mutakallim esto koriste za Njega, a u Kur'anu se
staviti ta'zir-kazne.
nalaze samo neka mjesta, gdje se sigurno halam koristio za
Danas, u veini islamskih zemalja, pod utjecajem proistvarno Allahovo govorenje (VII,14l), ali je Allah uvijek
manja kultura Zapada i Istoka, provedene su reforme kaziznova prikazan putem glagola kao Onaj koji govori", te
nenog prava, kojima su u osnovi principi suvremenog
al-Aari navodi kao osnov za uenje, da su nestvoreni,
prava, te se klasino kazneno pravo ne primjenjuje.
kako Allahovo govorenje, tako i pripadajue mu svojstvo,
kao i Kur'an kao objava tog svojstva, preko deset mjesta,
'EL AM (a. kalam), govor, teologija.
na kojima se koriste razliiti izrazi. Racionalistika teoloGramatiari su kalam odredili kao sloenu (murakkab),
gija, s druge strane, poricala je mogunost nekog materijala ne jedinanu rije, koja posreduje smisao konvencionalno, a
nog a ipak nestvorenog objavljivanja vjeitog svojstva govorenja. Ako, stoga, Allah govori Musi (Mojsiju) iz drveta
ne prirodnim putem. Mufassal kae da bi kaldm morao
biti potpun, premda jo tako jednostavan skup, a Ibn Akil
(agara) (s. IV,l62; VII,139 i dalje; XX,8 i dalje;
XXVIII,30), tada se to shvatilo tako da je ton rijei stvoren
razlikuje izmeu kalm, kalim, kalima i qawl. U leksikograu drvetu kao mahallis, dakle je nastupio u pojavi. Tome
fiji, halam je ope ime za svako govorenje, kratko i dugo,
primjenjivo na svaku vrstu razgovora, li-kulli ma yutakallamu
se suprotstavljaju kasnije Aariti, time to su objanjavali
bihi (Ibn Akil), ili izraz za glasove koji dolaze jedan iza
da je Musa (Mojsije) sluao to govorenje ne pomou obidrugog (asuxit), koji daju razumljivi smisao (al-Fajumi). To
nog sluanja, nego duhovno i tako kao da je dolazilo od
svake strane i da ga je primao svaki njegov organ. Ono je,
je prava upotreba korijena u jeziku. Tako je bi-halami
(mojim govorom), kao to Allah kae Musi (Mojsiju), s.
dakle, u njegovu svijest dospjelo pomou hiss al-muiarak,
VII,141, al-Bejdavi objasnio pomou bi-taklimi iyyaka
Aristotelovog opeg osjetila (al-Bejdavi). Nadalje je, u
(mojim govorom tebi), te, uz s. XLVIII,15, kae: halam je
najmanju ruku, ve al-Aari uvidio, da je to govorenje
ism za tahlim. Od oba druga mjesta, gdje se nalazi kaliim,
moralo bez prestanka dalje trajati, jer je svojstvo savreno,
helam Allah (11,70) nije jasan, te ne moe znaiti ni istinsko
a utnja bi u tome bila nesavrenost. Kur'an (XVIII, 109;
Allahovo govorenje s Musom (Mojsijem) ni zakon, dok isti
XXXI,26) i neke predaje govorili su u snanim metaforama
izraz (IX,6) ini se da jasno znai sadraj Islama. Druga
o bezbrojnosti kolima, Allahovih pojedinih rijei; od sve
osnova glagola esto se u Kur'anu koristi u smislu govoriti
vjenosti Allah je govorei. Ali al-Aari protestira protiv
nekome, a peta osnova dolazi etiri puta u neprijelaznom
primjene na Kur'an izraza lafe, oitovanja koje se sastoji
znaenju govoriti, raspravljati. U kasnijem razvoju, kalam
od rijei; taj izraz se ne rabi ak ni u sluaju kada se radi o
je doao do znaenja postavljanje razumske tvrdnje ili
naem izlaganju Kur'ana. Slino kae i Lisan, da se Kur'an
dokaz za oslon takvog postavljanja, te je mutakallim bio
ne smije zvati qawl Allah. Sam al-Aari izgleda da nije
ovjek, koji je radio s takvim kalamima.
dosegao stajalite kasnijih Aarita, po kojem je Allahovo
govorenje miljenje ili, bar, duevno govorenje (kalm ili
Prva tehnika upotreba kalama ini se da je u izrazu halam
Allah, koji nije mogao znaiti ni Kur'an ni svojstvo Allahovo
hadit nafsi ), tako da ono moe dalje trajati bez slova
ili rijei. Al-Aari je samo Kur'an htio zatititi od svakog
koje se zvalo govoriti, Za takve upotrebe bio je pripremljen
put u navedenim kur'anskim mjestima. Ali redoslijed, u
pribliavanja prolom i stvorenom; zadnjih konzekvencija
kojima se one javljaju, i utjecaji, koje su proizvele, jo su
svoje teze nikako nije bio svjestan. Brojne Allahove kalime
uvijek uveliko nejasni, te je jo uvijek nemogue naznaiti
su jo govor, ali ne izreen ustima, kao ljudski. Dijelom su
njihov razvitak. ini se jasnim da su islamski mislioci bili pod I to Njegova stvoriteljska djela, budui da On stvara jednom
utjecajem l) iroko, pojmova i dijalektike iz grke filozofije, I jedinom rijei: kun (budi!).
~svim neznatno, openja i _~asprave s kraIISkim_t~ kasnije pravovjerne teologe bio je dokaz za Allahov
320
Kelam
321
Ke/am
322
Kelime
pu~em
"~e~io
-~mjean
razumskih razloga,
vrlo
da se
zauzme za ono to bismo mi sada zvali psiholoke metode,
metode koje su - iznenaujue za moderne pojmove - podrane svjetovnom rukom drave. Al-Gazali se, dakako, od
poetka opirao sustavu mutakallima i njegovoj metodi. S
jedne strane, znao je on iz psihologije da se moe uvjeriti,
protiv njegove volje, jednog koji ostaje u istom miljenju; a s
druge strane nije odobravao atomizam kao filozofiju. On
izgleda da nije u svojim djelima dao neki specifini uput za
to, a tamo gdje on, ak, nudi nacrt teologije kao formalne
znanosti (npr. u Risala al-qudsiyya i al-Lqusady, odrie se
apsolutno filozofskog utemeljivanja. Ono je za njega bilo
intelektualno nemogue; ali takav nacrt ulanenog uenja o
vjerskim zasadama, kakav je u oba ova djela, bio je, po
njegovom miljenju, za opravdati. Jedina istinska filozofija za
njega je bila, kako se ini, aristotelsko-novoplatonski spoj i
time se on u svojim knjigama, koje su do nas dole, skeptino
ali potovanja dostojno bavio. Vjerojatno se on, drei se
ekonominosti pouke, a on ju je preporuivao i primjenjivao,
kao i cijeli Islam, u drugim knjigama temeljito i nitee
razraunavao s atomistikim sustavom, te bi to moglo objasniti tajnovite nagovjetaje, koji su nazivani al-Gazalijeva
"I
tajna,
l\.. ne
323
Kenija
reeno
rije
istone
324
13.
Keramika
1\.. arapskim
325
Kerbela
326
Kef
l\... umee
327
Kibla
328
,
!
Kiraet
trgovakih
VJRAET (a. qirii'a), nain uenja (recitiranja), punktuaciteksta Kur'ana. As-Suiuti je, prema Ibn
al-Dezeriju, klasificirao naine itanja Kur'ana u tri niza:
l. izvorno prihvaen kiraet, koji ima igma' as-sahba
i tawiitur, a to su sedam zakonski utvrenih itanja Osmanovog teksta koja se pripisuju Abu Amru ibn al-Ali, Hamzi,
Asimu, Ibn Amiru, Ibn Kesiru, Nafiju i al-Kisaiju, a koje je
objavio Ibn Mudahid (u. 936) (al-qirii'iit as-sab'ai, Ovima se
katkada dodaju i kiraeti Jakuba, Halafa i Abu Ubejda, da bi
se dolo do broja deset;
2. qira'a ii44a je izvorno itanje, ali koje posjeduje
samo igmii' bez tawiitura; to je mashaf Ibn Masuda i
Ubeja; od osude Ibn enabuda god. 935. zabranjeno je
njihovo koritenje;
f t je i vokalizacije
329
Kismet
itanja koja su potpuno nova, sa graispravcima koje su predloili kritiari, kao to su
Halaf, Abu Ubejd i Ibn Sadan, koristei se pravom ihtiyiira
(izbora), to predstavlja protutradicionalni zahtjev koji je
osuen jo 934. godine (osuen je kiraet Ibn Muksima al-Atara).
3. qirii'a ii(](]a,
matikim
al-Kitiib).
Knjiga u pravom svome
l\.. dodjela),
l\.. pamenje i
VISVAHILI (sastavljeno od klasnog prefiksa ki- i bantuarapske rijei (mno.) sauiahil, obalna crta),
l\.. zirane
oznaava
l\.. staroj
330
Knjinica
VNJltNICA (p. kuabhana, a. maktaba), rije u smislu
koju je utemeljio i opremio neki vladar
ili privatnik na korist uenjaka, a ponekad neke odreene
sekte ili za ma koje posebno podruje.
Uslijed revnih literarnih izuavanja i stalne sve vee spisateljske djelatnosti sabrali su, nakon razdoblja osvajanja, ljudi
od literarnog ukusa lijepe privatne knjinice, te, po primjeru
istraivaa jezika Abu Amra a-ejbanija iz Kufe, moe se,
svakako s pravom, prihvatiti da su pisci polagali kopije svojih
djela u damije svoga grada ili gradske etvrti i obiavali ih
uiniti dostupnim za korienje. Najprije spomenuta javna
knjinica povezana je s imenom Halida ibn [ezida ibn
Muavije, koji je svoj ivot posvetio izuavanju grkih znanosti, posebice alkemije i medicine. On pria da je dao prevoditi
takve knjige i da je on, kada je poetkom vladavine Omara
ibn Abdelaziza izbila neka poast, naredio da se knjige izvade
iz knjinice (bizana) da bi ih koristio narod. Prva najvea
javna knjinica bila je, ipak, Dar al-Hikma (Kua mudrosti), koju je u Bagdadu utemeljio halifa al-Memun. Da bi tu
knjinicu uinio to je mogue obimnijom, dao je kupovati u
bizantskom carstvu dragocjene grke rukopise i prevoditi ih
na arapski. Ona je sadravala knjige o svim znanostima koje
su Arapi njegovali; postojala je sve do mongolskog razaranja
grada god. 1258. Isto tako je bila znaajna knjinica fatimidskih vladara u Kairu, koja je sadravala neizmjerno literarno
blago; pria se da je god. 1043-1044. vezir Abu-ll-Kasim Ali
ibn Ahmed al-Derderai dao nalog da se napravi katalog te
knjinice i da se povezi obnove, te da je uvanje knjiga
povjereno Abu Halafu al-Kudaiju i Ibn Halafu al-Varaku, Ta
knjinica ostala je netaknuta do smrti zadnjeg fatimidskog
halife al-Adida; tada je Saladin dao nalog za njezino rasturanje, te je Kadi al-Fadil kupio veinu njezinih knjiga i pohranio ih u knjinici medrese Fadilije, koju je on utemeljio; tu su
uskoro zaputene i u doba al-Kalkaandiia su ve bile vei
nom nestale. Ta knjinica je jedina imala 6.500 svezaka o
egzaktnim znanostima, kao matematika, zvjezdoznanstvo
itd., a meu njezinim blagom nalazio se i globus od bakra
koji je konstruirao Ptolemej i na kojem je bio natpis da ga je
stekao Halid ibn Jezid ibn Muavija. Trea velika knjinica
bila je ona Umajada iz Kordove, koja je rasturena kada su
Almoravidi osvojili panjolsku poetkom ll. st. Od malih
knjinica nalazila se jedna, koju je utemeljio gaznevidski
sultan Masud; veina njezinog blaga bila je kasnije otpremljena u Buharu.
ulo se i o esto dragocjenim privatnim knjinicama, koje
su stajale na raspolaganju uenim ljudima; tako se, npr., u
ivotopisima as-Suliia govorilo o njegovoj velikoj zbirci
knjiga, koje su bile povezane u ukraenu utu i crvenu kou.
As-Safadi spominje u ivotopisu Gars an-Nime as-Sabija da je
zatekao u Bagdadu knjinicu od otprilike 300 svezaka za
upotrebu studenata, te da ju je sramno pokrao knjiniar. Ali
se ve ranije italo o Abu Temamu da je, dok se za zimskog
nevremena zadravao u Hamadanu, vadio izvatke iz knjiga
tamonjih knjinica i sastavio svoju glasovitu antologiju,
Hamasa.
Snani poticaj za utemeljenje knjinica dao je vezir seldukog sultana, Nizamulmulk, kada je u Niapuru,
Bagdadu i drugim mjestima utemeljio akademije ili medrese.
Te akademije nisu bile opskrbljene samo fondovima za plae
331
Kovina
to jo uvijek obiaj na Istoku. Odatle se objanjava i orijentalna navada (pojedinano se susree i na Zapadu) da se
kratki naslov djela napie na gornjem ili donjem rezu.
Knjige su bile sustavno stavljane, odvojeno po pojedinim
granama znanja. Kur'anski primjerci imali su, svakako, vei
nom posebno mjesto; tako su u fatimidskoj knjinici bili
smjeteni na vie poloeno mjesto. Pojedina djela esto su
postojala u vie primjeraka, to je omoguavalo ne samo da
vie korisnika posudi isto djelo, nego je uenjak mogao i
upropatena mjesta u rukopisu koji je bio pred njim proitati
u nekom drugom. Tako je fatimidska knjinica imala preko
30 primjeraka Halilovog rjenika Kitab al-'ayn, 20 primjeraka Tabarijevog Ta'nlJa i, ako broj nije pogrean, ak 100
primjeraka Ibn Dureidovog djela Gamhara.
Katalog se sastojao ili od vie teka, u kojima je (vjerojatno
po pojedinim granama znanosti) zapisan naslov knjiga, ili je
bio, kao u fatimidskoj knjinici, na vratima svake pojedinane odaje prikaen spisak knjiga koje su se u njoj nalazile.
U knjinicama je obino bio upravitelj ($a~ib) i, prema
veliini knjinice, jedan ili vie knjiniara (lJazin), prepisivaa (nasilJ) i posluitelja (farrd). Meu knjiniarima
nailazi se na najpoznatije uenjake; tako je povjesniar Ibn
Miskavajhi bio knjiniar kod vezira Ebu-'l-Fadla ibn al-Amida u Reju; pisac a-abuti (u. 1000) bio je pod al-Azizom knjiniar u fatimidskoj knjinici u Kairu.
Zalihe su se poveavale dijelom putem kupnje, a dijelom
tako da su namjeteni kopisti prepisivali rukopise. Stanje
jedne knjinice sauvao je al-Makrizi; po tome je halifa al-Hakim (996-1020) troio godinje 257 dinara, to je bio tada
veliki novac, za Dar al-'ilm koju je on utemeljio; od toga
otpada na:
- hasure iz Abadana .
10 din
- papir za prepisivae.
90 din
- plae knjiniara
48 din
- voda za pie. . . . .
10 din
- plae posluitelja . .
15 din
- plae upravitelja, za papir, mastilo i pera
12 din
- popravak zastora na vratima.
l din
- popravak knjiga. . . .
12 din
- pusteni ilimi za zimu. . . .
5 din
- pokrivai za zimu. . . . . .
4 din
Korienje knjinica bilo je svakom doputeno i besplatno.
Papir, mastilo i pera (od trske) dobijali su se od uprave.
Pojedine privatne knjinice brinule su se ak za uzdravanje
izdaleka pridolih uenjaka. Za korienje knjigom izvan
prostorija knjinice morao se, po pravilu, dati zalog; bar je
[akut (u. 1229) hvalio slobodan stav knjinice u Mervu, gdje
je uvijek 200 i vie svezaka u vrijednosti od 200 dinara
dobijao za kuu bez zaloga. Pouna je u tom pogledu i isprava
o uvakufljenju od 24. novembra 1396. god. kojom je Ibn
Haldun svoj Kiuib al-'ibar oporuio knjinici damije al-Karavijin u Fesu; po njoj se taj rukopis mogao posuditi samo
povjerenja dostojnom, pouzdanom ovjeku, uz trajni zalog
najvie na dva mjeseca; jer je to vrijeme dostatno za prijepis
ili za izuavanje; upravitelj se starao za provedbu te odredbe.
Ali su takoer postojale u islamskim zemljama i knjinice
iz kojih se knjige uope nisu mogle iznositi. Jedna takva je
bila god. 1395. utemeljena medresa al-Mahmudija u Kairu.
Po volji utemeljitelja, Ustadara Demal ad-dina Mahmuda
332
Kriarski ratovi
KR I A R S K I RATOVI.
UJ'
-----------'-----_...
333
...
..-
Kube
l'\. skom
334
Kua
bavastim
335
Kupatilo
Siriji i Egiptu moe ova odvojenost biti i izreckana ili okomita. Iraki oblik gradnje razlikuje se od sirijsko-egipatskog. Pada u oi provedena ista razina gornjeg kata i
krova. Oba dijela kue (diwanhana i harim) opkoljavaju na gornjem katu hodnike, koji su otvoreni na dvorinu stranu, sa drvenim ogradama i drvenim stubovima
(tarma), koji nose krov koji nadvisuje prema dvoritu. Dio
prostorija ima na dvorinoj strani velika drvena pomina
okna, a doksati stre na razne strane van iznad zidnog
reda; veliko, otvoreno predvorje nalazi se u jednom kutu
gostinskog dijela. Jedna strana prizemlja slui kao dio za
privreivanje i stanovanje za one koji posluuju. A na
strani, koja je nasuprot, nalaze se ljetne stambene prostorije na pola podrumske razine.
VUPATILO (a.
hammmi,
336
Kupola na stijeni
samo kupatilo, to sve vie tjera od posjeta kupatilu. Saniranje starih gradova ini se da donosi kraj ivotu preostalih
postojeih kupatila.
VUPOLA NA STIJENI (a. Qubbat as-Sahra), daStijeni u Jeruzalemu. esto se pogreno naziva
Omarova damija. Ali ponajprije nije to bila damija, nego
molitvite, koje je podignuto na svetoj Stijeni (sahra), a
koje je sasvim slino zgradi s kubetima koja se proirila preko
haramskog podruja. Nadalje, nije ga izgradio Omar, nego
peti umajadski halifa Abdelmelik ibn Mervan. Muslimani,
idovi i krani jednako tuju svetu stijenu. Za muslimane je
ona najsvetije mjesto poslije Kabe.
Dodue, u Starom zavjetu se posebno ne spominje Stijena,
ali se ukazivanja na nju nalaze u Talmudu i Targumenu. Tu
je Melkizedek podigao svoj oltar; tu je Abraham podnio
rtvu; tu je Jakovovo dlijeto; tu David dri svoje bogosluje i
tu je Solomonov oltar. Islamska predaja je dala jo vie grae.
Aneli su posjetili Stijenu 2.000 godina prije Ademovog
stvaranja, a Nuhova laa je tu pristala nakon potopa. Ona je
ak trebala biti jedna stijena Raja, te e tu, na Dan oivljenja,
aneo smrti, Israfil, zapuhati u zadnje trube. Po predaji,
Stijena poiva na palminom stablu, u ijoj e sjeni Asija,
faraonova ena, iMerjem, Musina sestra, vjernicima davati
hladno pie iz jedne od rajskih rijeka. Stijena je, po drugim
navodima, na udesan nain objeena izmeu neba i zemlje, a
ispod nje je jedna peina imagra). Kada se nogom udara po
njezinom tlu, tada ono odzvanja muklo i uplje, to moe
upuivati na daljnju peinu koje se nalazi ispod, moda na
neki zdenac, tzv. zdenac duhova (bi'r al-anoah), gdje se
due umrlih dva puta sedmino sastaju. Taj mukli odzvon
zidova i tla sigurno je dao osnova za legendu da ona slobodno
visi u zraku. Predaja kae da su svi Boji poslanici do
Muhammeda dolazili ovamo da se pomole na Stijeni, koju
dnevno okruuje straa od 70.000 anela.
Kada je Omar osvojio Jeruzalem, naao je (voen od Kab
al-Ahbara, preobraenog idova) Sahru u sramotnom
stanju, prekrivenu neistoom. Ovu je dao ukloniti pomou
Nabatejaca, te, nakon to su tri jake kie Stijenu oistile, dao
je da se tamo obavi molitva. God. 688-691. izgradio je
Abdelmelik ibn Mervan damiju na stijeni. Neposredni
povod za taj poduhvat bio je politiki poloaj u to doba.
Drugi pretendent na halifat, Abdalah ibn az-Zubeir, bio je
podran od itelja Meke i Medine. Poto se vladar bojao da bi
Palestinci, odlazei na had, mogli biti zadojeni duhom
pobune, to je zakljuio da ih odstrani od Meke i privue u
Jeruzalem. Nakon to je oprezno ispitao stvar i dobio oduevljenu suglasnost, zapone on sa svojim planom. Tada je
svome narodu obznanio: Ta Stijena e vama zamijeniti
Kabu. Za pokrie trokova izgradnje te graevine trebalo je
pripraviti sumu, koja je odgovarala sedmogodinjim prihodima Egipta; kao riznicu za taj novac dao je u blizini podii,
po svome planu, zgradu koja je danas poznata kao Qubbat assilsila (ulaneno svoe). Ta zgrada je toliko hvaljena da je dao
nalog da se i damija podigne po tom uzoru. Sabra je
opasana reetkom od slonovae i zavjesama od brokata. U
ono doba se na lanac, koji je visio usred kubeta, objesio i
dragocjeni biser, rog Ibrahimovog ovna i kruna husrevovaca;
no s dolaskom Abasida, te su stvari prenesene u Kabu.
1'- mija na
337
Kur'an
uvod.
(i islamski) nisu jedinstveni u pogledu izgovora,
izvoenja i znaenja rijei. Jedni su izgovarali Quriin bez
hemze i vidjeli u tome inae nepostojee vlastito ime, poput
Tore (tawriit) ili Indila, ili su je izvodili od qarana, povezati. Drugi su polazili ispravno od Qur'iin sa hemzom, a
objanjavaju je ili kao infinitiv u smislu participa trpnog ili
kao pridjev od qara'a, sabrati, Zaista je blie vidjeti u njoj
infinitiv, poto u suri LXXV,17 postoji kao takva. Poblie
znaenje mora se, onda, potraiti u nainu na koji je koristi
sam Kur'an u kojem se glagol qara'a ee nalazi. Sura
XVII,9: govori sigurno za znaenje itati; ali najee
znaenje je prije: govoriti naizust, izlagati, to nuno ne
pretpostavlja uvijek neki napisani tekst. Tako Allah kae u
suri LXXV,17: Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga
to prije zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti
itao. Jednako tako o Muhammedu, koji izlae saopene mu
objave: XVI,lOO; XVII,47; VII,203; LXXXIV,21, uspor. 4.
glagolsku formu u s. LXXXVII,6 ili vjernicima, kada ih
recitiraju (ue) pri molitvi: LXXIII,20. Uspor. i : kada ti bi-'l-Qur'iini, pri izlaganju, spomene Gospodara svoga, Njega
jedinog, XVII,49. Time se dolazi do znaenja: izlaganje,
ono to se izlae, tj. to je Muhammed uo od Allaha i
ponavljao (xti prati izlaganje njegovo, LXXV,18; Mi emo
te nauiti da izgovara pa nita nee zaboraviti,
LXXXVII,6), a onda kasnije govorio naizust pred ljudima.
Smisao Kur'ana kao itania. teko dolazi u obzir, jer je
Uenjaci
338
Kur'an
nebeska knjiga, iji mu je sadraj saopavan, bila ba skrivena knjiga i on je sluao boanski glas, a nita (ni u s.
XCVI,l) nije itao. tovie, knjiga mu je postala razumljivom tek time to ju je Allah uinio arapskim Kur'anom, tj.
prenio na arapski.
U navedenom smislu sabranih objava u pismenom
obliku, rije se ne nalazi u samom Kur'anu, jer se njihovo
sabiranje obavilo nakon Poslanikove smrti. Ona oznaava ili
pojedinane objave, koje su Poslaniku pomalo saopavane,
npr. X,16; XII,3; LXXII,l; uspor. II,18l (u ramazanu dolje
odailjani Kur'an), ili ukupni pojam boanske Objave, koja je
dio po dio dolje odailjana (XVII,107; XX,l; LXXVI,23;
uspor. XXV,34; LIX,21), i koju je on dobijao od Allaha
(XXVII,6), s tim da je ljudima saopi (XXVIII,8s).
S Kur'anom se izmjenjuje naziv al-Kitiib, spis ili
knjiga. esto se ini da su sasvim sinonimi. I spis biva
dolje odailjan, npr. XL,l; XLV,l; u blagoslovljenoj noi
(XLIV,l), dakle kao Kur'an o jednoj pojedinanoj objavi.
Sura XV,l kae: Ovo su udesni znaci (iiyiit) Knjige,
Kur'ana jasnog, a u XXVII,l formula glasi: Ovo su udesni
znaci Kur'ana i Knjige jasne, Pri pobliem promatranju ipak
se pokazuje razlika izmeu oba izraza. Kada se ita s. XII,l:
Ovo su udesni znaci Knjige jasne! Objavljujemo je kao
Kur'an na arapskom jeziku ... (uspor. XX,1l2) ili XLIII,l i
dalje: Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom ... , ili
kad se Kur'an (X,38) naziva izlaganjem spisa gospodara
nebesa, onda je jasno da je al-Kitiib opirniji pojam, te da se
naziva Kur'an, ukoliko se njegov sadraj oituje na ljudima
razumljiv nain. Muhammedu nije dolje odaslana sama nebeska knjiga, nego dijelovi njezinog sadraja na arapskom
prijevodu, te se za to upotrebljava rije Kur'an.
Po sadraju, Kur'an se esto naziva dikr, jedna vieznana
rije, koja u tom sluaju znai: opomena, opominjanie,
XXI,24, 42; XXXVIII, 87 i dr. I dikr se dolje odailja
(XV,6; XXI, Sl; XXXVIII,7) i naziva se (XLI,4l) knjiga
zatiena; uspor. XXVI,69: to je opomena i jasni Kur'an.
Kako pojmovi prelaze jedni u druge, pokazuje XXI,7, gdje
su ljudi Knjige (ahi al-Kitiib) jedno nazvani ahi ad-dikr. Ovdje se moe spomenuti i al-hikma, rnudroa,
poto je sa spisom dovodi u vezu ne samo II, 123, 146; III,
158; XLII,2, nego i II,23l; IV,ll3 govori i o njezinom
odailjanju dolje, a XXXIII,34 o njezinom recitiranju (ue
nju). Jedan izraz koji je svojstven Kur'anu, a ije se porijeklo i
prvotno znaenje jo uvijek ne zna, je sura. On odgovara
samo pojedinanim objavama, dok Kur'an, katkad, ima
opseno znaenje i nalazi se kako u mekanskim tako i medinskim odjeljcima.
Manji dijelovi sura oznaeni su u Kur'anu rijeju ajet (a.
iiya, mno. iiyiit). Ona znai u stvari znak, znak ovjerovljenja (II,249; III,36; XXVI,197; posebice znak za Allahovo
postojanje i upravljanje: XII,lOs; XXXVI,33 itd., otuda
esto ba udo: III,43; XLIII,4s i dalje), a pridonose da se
upozna razvoj Muhammedove vjerske spoznaje. U Meki mu
je zahtjev njegovih protivnika, da, ipak, treba kao Allahov
glasnik dokazati svoju vjerodostojnost nekim udom (VI, 37,
109; X,21 itd.), pripravio ozbiljne tekoe. Dara da pravi
udo, koje je npr. Isa (Isus) posjedovao, bio je lien, ali
punovanu naknadu za to pruale su mu objave, koje su, po
njegovom vrstom uvjerenju, bile boanske po svome porije-
-----'----
339
-------~._--~
Kur'an
nego to je on uo, a to se i pri opisima vizija naglaava:
uvijek s mogunou da su se u hadisima pridruivali kasniji
LIII,IO; LXXXI, 19. Bio je to glas Allahov, koji mu do u
obiaji; a da se to stvarno i dogaalo, pouan je primjer
malo primjera govori sa uobiajenim Mi pa ak i to, to
utvrivanje doba dnevnih molitvi. Po predaji, anel Debrail
Poslanik treba rei, obiljeava kao Boji govor pomou onog
pouavao je njemu Poslanika, ali Kur'an govori samo o dva
naprijed stavljenog qui! (govori!). On nije sluao taj
obavezna molitvena doba, na to u s. I1,238 dolazi popoboanski glas neposredno - uz to je njegova predodba o
dnevna molitva; ako se u Muhammedovom pismu Amru ibn
Allahovoj beskrajnoj nadmoi suvie velika - nego posredHazmu govori o pet molitvenih doba, to poiva, po svoj
stvom duha: ili anela, po kasnijem mjestu I1,91 Debraila
prilici, na kasnijoj obradi teksta. Da je Muhammedu bilo
(Gabriela); donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje ... ,
jasno to da mu nije bio saopen cijeli sadraj nebeske knjige,
XXVI,I92 i dalje; Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek
proizlazi iz gore navedenih mjesta po kojima mu je Allah
Dibril kao istinu, XVI,104; On alje meleke s Objavom,
priao o nekim poslanicima, a o drugima nije.
po volji svojoj, onim robovima svojim kojima hoe ... ,
Posebno je karakteristino za shvaanje objava razlikovaXVI,2; onome Najuzvienijem, koji svemirom vlada, koji
nje meu njima. Tako se kae u s. III,5 o Kur'anu: u njoj
alje Objavu rijei svoje - kome hoe od robova svojih, da
(Knjizi) su iiyat jasni, oni su glavnina Knjige (njihova vrsta
upozori ..., XL,15; Mi i tebi objavljujemo (oitujemo) duh
osnova), a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarenaod nae rijei, XLII,52 - sve izrazi koji su malo jasni, koji
eljni smutnje i svog tumaenja - slijede one to su manje
time ne postaju prosvjet1jeniji, to se duh i inae (LXX,4;
jasni. A tumaenje njihovo zna sam Allah i oni koji su dobro
LXXVIII,38; XCVII,4) dovodi u vezu s anelima, ali koji
u nauku upueni. Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara
bar pokazuju da je Poslanik sebi stvorio neku vrstu prenaeg! - govore oni. Nejasna mjesta, koja su, na alost
dodbe o onom kako? objavljivanja. Nadalje je sigurno da
Poslanikovu, izazvala kritiku i sporenje, spadaju, dakle,
odreena objava mora za njega imati odluujue znaenje,
jednako tako kao i jasna, u boansko nadahnue. A poslije i
nedvojbeno ona kojom mu je naloena poslanika misija.
sluajevi, gdje je boanska objava ukidala ne samo propise
Ramazan je, kasnije, bio izabran za mjesec posta, zato to je u
ranijih objavljenih vjera, nego i odredbe koje je sam Muharnnjemu bio Kur'an odaslan dolje: I1,181; jasni spis bio je
med ve izlagao. Sama injenica, kako je on to usuglaavao s
poslan u blagoslovljenoj noi: XLIV,2 i dalje, naime u noi
predodbom o na nebu postojeem praspisu, iji mu je
svemoi, u kojoj su se aneo i duh spustili na nalog svoga
sadraj oitovan, teko se da sagledati, ako je uope o tome
gospodara zbog svake (koju treba odrediti) stvari: XCVII,l i
promiljao; ali, svakako, sama misao, da Allah ukida i mijedalje. Da je Muhammed bio u stanju rijei, koje je uo,
nia objave Svoje volje, nije mu zadavala tekou. To je ono
odvajati od svojih vlastitih misli, proizlazi jasno iz XX,l13;
kasnije uenje, koje su teolozi potanko obraivali, o nasilju i
LXXV, 16 i dalje; LXIX,44 i dalje; X, 16 i dalje; VII,202, kao
mansuhu, ukidajuem i ukinutom. O tome postoje posebni
to je uope nedvojbeno da je on vrsto bio uvjeren u
spisi, npr. onaj Abu-'l-Kasima Hibetalaha ibn Selame (u.
stvarnost i istinitost objava. Kao i raniji poslanici (XX,51),
1019) i Abdelkahira ibn Tahira (u. 1038). Terminologija se
on se, svakako, morao boriti sa nagovaranjima avla
izvodi iz I1,106, gdje se, s obzirom na promijenjeni pravac
(VII,199; XXIII,99; XLI,36), a da su se ta, katkada, htjela
molitve, kae: Mi nijedan ajet ne promijenimo niti ga u
umijeati i u objave, ini se da proizlazi iz s. XVI,100. On je,
zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne
da bi se od toga obranio, traio zatitu kod Allaha; ali jedna
donesemo; uspor. i XVI,101: Kada Mi jedan ajet dokivjerodostojna predaja izvjetava da se, u svakom sluaju,
nemo drugim, - a Allah najbolje zna to objavljuje - oni
jedno dao zavesti od avla, da do nekog stupnja prizna
govore: Ti samo izrnilja!; pa ipak se ovaj redak moe
mekanske boice al-Lat, al-Tlzza i al-Manat. Ipak je, potom
odnositi i na nenamjerne varijacije pri opetovanju ranijih
otkrio svoju greku, poslije ega dobija objavu, koja je sada u
izlaganja.
svome obliku u s. LIII,19 i dalje.
U najdublje Muhammedove misli spada i predodba da su
Posebni modalitet objave, kojim su se sam Poslanik i
ne samo njegovo navjeivanje, nego i objave ranijih poslanjegovi protivnici mnogo bavili, bio je da je ona saopena u
nika i sveti spisi idova i krana poivali na nebeskoj Knjizi,
dijelovima, premda se u nebeskoj knjizi nalazi cjelovito:
tako da se oni djelomino podudaraju s tim to je on sam
XVII, 107; LXXVI,23; Oni koji ne vjeruju govore: Trebalo
izlagao. Kur'an je odaslan dolje na jasnom arapskom jeziku;
je da mu Kur' an bude objavljen itav, i to odjednom! A tako
on je spomenut u knjigama poslanika prijanjih, - zar ovima
se objavljuje da bismo njime srce tvoje uvrstili, i mi ga sve
nije dokaz to to za njega znaju ueni ljudi sinova Israilovih
ajet po ajet objavljujemo, XXV,34. Da je odailjanje
(XXVI,195 i dalje). Stoga, Kur'an potvruje ono to je ranije
Kur'ana u dijelovima, u stvari, povezano s tim da su pojediobjavljeno: I1I,75; VI,92; XXXV,28; XLVI,ll i dr. Zakon
nim objavama u Meki dali povoda napadi protivnika, a u
je dao Musa (Mojsije), a Indil (Evanelje) Isa (Isus), na to
Medini politike i druge prilike, on toga nije morao biti
jo dolaze Zebur (Psalmi), koje je dobio Davud (David):
svjestan, a ipak je ta okolnost utjecala na oblik i sadraj
IV,161; XVII,57. Oni svi vuku porijeklo iz nebeske Knjige i
Kur'ana. S time je, naime, povezana i njegova nepotpunost.
zato se idovi i krani zovu ahi al-Kub, ljudi Knjige
Nigdje u njemu nema iscrpne obrade vjerskih naela ili
(Praspisa). Ve iz ovih izjava proistjee da Muhammed o
zakona, nego se, po pravilu prelazi s predmeta na predmet,
stvarnom sadraju tih knjiga nije imao pojma i da ih nije
prema prilikama. Tako se u Kur'anu nalazi, n p._ r., samo malU inikada ni itao, zbog ega je uzaludan trud htjeti istraivati,
razbacane upute u pogledu velikog hodoaa, tako da ne bi
to znae Ibrahimovi (Abrahamovi) listovi, koji se spobilo mogue cijelu svetkovinu po tome rekonstruirati bez
minju uz Musine (Mojsijeve) listove (LIII,37 i dalje;
pomoi Hadisa. U takvim sluajevima, mora se onda raunati
LXXXVII,18 i dalje), ili knjige, koje su poslanici, prema
_ - - - -. .
----- ' . - - -
340
--.1
Kur'an
ajetu o svjetlosti (XXIV,35), koji sa jakim mistikim obojenjem stoji prilino osamljen.
Jezik, na kojem su se izlagale objave, bio je, prema
najblioj pretpostavci, hidasko narjeje mekanskih itelja.
Potpuno je neutemeljeno miljenje (Vollers), da je on bio
narodski jezik, razliit od knjievnog, gramatiki ureenog
arapskog, te da je sadanji tekst nainjen tek putem kasnije
korekture; za to nema oslonca ni u najstarijim predajama ni u
jezinim iskazima, iako neadekvatno reprodukovanje u
suglasnikom pismu ne iskljuuje da je izgovor Poslanikovih
usta sadravao i poneke nijanse. Prije bi se moglo zapitati, da
li Muhammed nije koristio opi jezik koji je postojao u
pjesnika, ali o tome bi se moglo odluiti samo ako bi se mogli
usporediti drugi jezini uzorci iz tadanje Meke.
U kojem se stanju Kur'an nalazio u asu Muhammedove
smrti, ne moe se s punom sigurnou utvrditi. Samo vrsto
stoji i otvoreno priznaje i Predaja, da tada nije postojala
sakupljenost objava u zavrenom obliku, jer su, sve dok je
Poslanik ivio, uvijek mogle pristii nove objave uz one koje
su bile prethodne. A, s druge strane, sve govori za to da je ve
tada mnogo toga od kasnijeg Kur'ana moralo biti napisano. U
prvo vrijeme njegovog nastupanja, svakako su njegova izlaganja, veinom, uvana u pamenju pristaa, nakon to ih je on
iznova kazivao; a poto im je trajno znaenje njegovih rijei,
svakako, tek postupno postajalo jasnim, moralo se, vjerojatno, raunati s mogunou da bi se upravo poneto od
prvih objava moglo i izgubiti. Ako se postavi kao s.
LXXXVII,6 i dalje: Mi emo te nauiti da izgovara pa nita
nee zaboraviti, osim onoga to e Allah htjeti. ili 11,106:
Mi nijedan propis (ajet) ne promijenimo niti ga u zaborav
potisnemo, jasno se pretpostavlja da dotine rijei nisu bile
napisane. Ali nije dugo moglo potrajati a da se nije osjetila
pobuda, da se rijei, koje su dole od Allaha, osiguraju
pisanjem. A da se pri tome prihvaa materijala, koji se
spominju u priama o kasnijim zbirkama Kur'ana, a koji se
najbre nabavljaju: kosti, palminoj stabljici, kamenu i sl.,
lako je razumljivo. to se prialo o proirenosti umijea
pisanja u Meki i Medini, jedva mnogo vrijedi, iako saopenja
da su od Poslanikovih ena pisale Hafsa i Um Kulsum, a Aia
i Um Selema itale, nisu bez interesa. Ali nema sumnje da je
u trgovakoj dravi znaenja Meke, s njezinim meunarod
nim vezama, ne malo njih bilo u stanju slabije ili bolje pisati prema al-Azrakiju; tamo su, pred Islam, bili sastavljani razni
dokumenti i zadunice - te tako sigurno ni tamo, ni jo
kasnije u Medini, nije nedostajalo ljudi, koji su biljeili
Muhammedove iskaze objava. Da li je sam Poslanik pisao ili
itao, za to nije od vanosti. Iz mekanskog navoda,
XXIX,47, moglo bi se zakljuiti da je on to tek kasnije
nauio; ali su rijei nejasne i odnose se, svakako, samo na
itanje svetih tekstova. Utoliko je vanije mjesto (XXV,5),
gdje protivnici kau: To su izmiljotine naroda drevnih; on
trai da mu se prepisuje i ujutro i navee da mu ih itaju.
Ipak se takvi govori odnose, svakako, prije na grau koju je
Poslanik sakupio, nego izravno na sama njihova izlaganja. Ali
kad Muhammed (XI,16) trai od protivnika da sastave deset
sura jednakih kur'anskim, to nedvojbeno pretpostavlja da su
se napisane sure nudile za poreenje. A jo jasnije to dokazuje spomenuto formalno ukidanje ranijih iskaza, to ne bi
bilo nuno, ako su ti bili samo usmeno preneseni. U izvje-
341
Kur'an
navodno, provjeravao istinitost pojedinanih dijelova (sluanjem dva svjedoka), zvui manje vjerodostojno. Jedino je, u
svakom sluaju, u predajama sigurno Zejdovo sudjelovanje u
radu, te, s druge strane, realistika crta da su suhu] doli u
posjed Hafse. Ali ba time nastaju nove tekoe. Ako su
suhuf ozakonjeni uzor, onda se teko razumije da su
predani jednoj eni. Upravo se nigdje ne govori uope o
nekom ozakonjivanju. Stvar se obraivala s velikom slobodom, budui da se ulo o razliitim redakcijama Kur'ana iz
predosmanovskog vremena. Jedini je izlaz iz tekoe u tome
da valja praviti razliku izmeu pukog sabiranja grae u
suhu] i od strane Zejda poduzete prave redakcije i redoslijeda u njoj sadranih sura. Ako je to ispravno, onda Iistovi
gube svoje znaenje, te se lako shvaa da su oni mogli, kao
Omarov poasni dar, biti predani njegovoj keri.
Ljudi, kojima se pripisuju posebne redakcije, bili su Ubej
ibn Kab, Abdalah ibn Masud, Abu Musa Abdalah al-Aari i
Mikdad ibn Amr. Sve ove redakcije nestale su postupno,
nakon ozakonjenja Osmanove redakcije Kur'ana. Uz te
redakcije, postojala je jo jedna, na kojoj je kasnije poivalo
Osmanovo izdanje Kur'ana i koja je dovedena u vezu sa
Zejdom, koji je nakon sabiranja suhufa, upriliio vlastito
izdanje s ureenim redosljedom. Sure su u njemu, kao i kod
Ibn Masuda i Ubeja, poredane po duini. Kasnije je onda
Zejdova redakcija zadobila mjerodavno znaenje, budui da
je posluila za osnov Osmanovog Kur'ana.
S vladavinom Osmana stupa se na vre tlo. Prema
navodu Ibn al-Asira prihvaene su etiri spomenute redakcije, svaka na posebnom podruju: Ubejeva u Damasku,
Mikdadova u Homsu, Ibn Masudova u Kuti i al-Aarijeva u
Basri. Lako se shvaa da je postojanje vie nejednakih redakcija moglo izazvati nesigurnost. U proirenoj predaji se pria
da je to bio vojskovoa Hudajfa, kojem su, na pohodu u
Armeniju i Azerbejdan, izgledala opasna sporenja njegovih
ljudi o pravilnom obliku Svete knjige, te da je on od halife
Omara zatraio da se pobrine za odstranjenje te neprilike, da
se vjernici ne bi, kao idovi i krani, sporili o spisu. Halifa
je uvidio da je to opravdano i zatraio od Hafse da mu
privremeno prepusti suhu], da bi se s njih mogao izvriti
prijepis (nasalruha [i-tl-masahif}. Hafsa je pristala, te je
sad halifa prenio rad na komisiju, koja se sastojala od Zejda,
Abdalaha ibn Zubeira, Saida ibn al-Asa i Abderahmana ibn
al-Harisa. Navedene su i druge osobe, ali uobiajena predaja
ini se da je najvjerodostojnija, te se, svakako, moe valjano
sigurnim primiti da je Zejd, zbog svojih ranijih zasluga,
sudjelovao u radu. Nakon stava, kojeg su Abdalah i njegov
otac az-Zubeir zauzeli uskoro potom prema halifi, moe se,
moda, nagaati da su lanovi izabrani ne toliko iz tog istog,
nego iz nekog ireg kruga. Uostalom, nije lako razjasniti to, u
emu se, uistinu, sastojao njihov rad. Ako je trebalo stvoriti
samo prijepise nekog kodeksa koji je uzor, tada bi dostajali
pouzdani pisari, tako da su navedene osobe, ponajvema,
mogle vriti neku vrstu nadzora pri radu. Prema spomenutoj
predaji, oni su se trebali u dvojbenim sluajevima drati
kurejitskog narjeja; ali to, svakako, pokazuje samo to,
kakva se predodba kasnije imala o jeziku Kur'ana. Osim
toga, nikako se ne bi mogle uiniti jasnima tanane razlike
izgovora putem nesavrenog arapskog pisma. U svakom sluaju, najvanije je to da je tzv. Osmanova redakcija, u
342
Kur'an
bitnom, poivala na !jU~uf ili, prema ve reenom, na
Zejdovoj redakciji istih, tako da se na taj nain moe stvoriti
predodba o sadraju i obliku tog temeljnog spisa. Dalje se
govori da je od dogotovljenih prijepisa jedan ostao u Medini,
dok su tri druga poslana u Damask, Kufu i Basru, dakle, u
biti, prema podrujima, gdje su se proirile spomenute
odstupajue redakcije. I Meka je u nekim verzijama predaje
pridruena pomenutim gradovima, a u drugima je naveden i
vei broj. Ozakonjena redakcija svugdje je naila na povoljan
prijem, samo su se Kufijci opirali napustiti svog Ibn Masuda.
Protiv tanosti cijele te pripovijesti moglo bi se, moda, istai
da su znanje Kur'ana i interes za njegov pravilni oblik kod
muslimanskih vojnika u ono doba velikih osvajakih ratova
morali, ipak, biti neznatni, e da bi se zbog toga moglo sporiti
u vojsci. Ali, nasuprot tome, moe se podsjetiti na injenicu
da se u uskoro nastalim borbama izmeu Alija i Muavije
govorilo ne samo meu Alijevim trupama, nego i meu
Sirijcima, o poznavaocima Kur'ana, qurr'; upravo okolnost,
da su u Siriji i Iraku postojale razliite redakcije Kur'ana,
dala je povoda za poreenja i sporenja. Da li je halifa, kako se
kae u raznim predajama, postojee odstupajue redakcije
dao unititi spaljivanjem, raskidanjem ili pranjem napisanog,
u to se s razlogom sumnja, jer bi te mjere, naspram recitatora
(uaa) Kur'ana, koji su sveti tekst nosili u pamenju, bile
bez uinka. U svakom sluaju, navodno unitavanje nije se
moglo potpuno provesti, jer je, po al-Mutariziju, Sulejman
al-Ama potpuno recitovanje (uenje) Kur'ana obavljao as
po Osmanovoj, a as po Ibn Masudovoj recenziji, a pisac
Fihrista tvrdi ak da je vidio 200 godina star Kur'an po Ibn
Masudovoj recenziji. A i bez takvog nasilnog postupka, nova
redakcija pomalo potiskuje druge redakcije zbog dravnog
ozakonjenja i opeg zahtjeva za jedinstvenim oblikom. Tako
je nastao autorizirani Kur'an, koji je openito priznat sve do
danas, te je, unato svim strujama vremena, predstavljao, uz
Sunu, vrstu osnovicu misaonog svijeta i ivota muslimana.
To vodi daljem, vrlo vanom pitanju, da li, inae, sve u
ozakonjenom Kur'anu potjee od samog Poslanika ili su
mogli prodrijeti neki strani elementi. Takvih tvrdnji nije
nedostajalo ni u islamskom svijetu, a ni kod novijih uenjaka.
to se tie Islama, sve to, ipak, potjee iz pretpostavki neke
grupacije u pogledu njihovog zasebnog uenja. Tako su,
npr., neki Hariditi, koji su bili istunski raspoloeni, odbacivali suru XII, kao Kur'ana nedostojnu ljubavnu priu. Ali
se na njoj, oevidno, osjea peat kur'anskog stila, da bi
krivotvoritelj morao imati udesnu oponaateljsku sposobnost; a isto tako, krivotvorenje je utoliko nevjerojatnije, to
se sura nalazila i kod Ubeja i kod Ibn Masuda, te je, dakle,
morala biti vrlo stara. Inae su iiti, u biti, oni koji se
izjanjavaju protiv cjelokupnosti Osmanovog Kur'ana. Ali to
je bilo samo posljedica toga da oni u njemu ne nalaze iskaze o
istaknutom mjestu Alija i njegovog roda i njihovog prava na
vladanje i istupanju Skrivenog imama na kraju svijeta. Ali
nisu samo pojedinani stavci, prema njima, bili potisnuti,
nego i cijele sure, koje Alija veliaju, od kojih su, ipak, bile
objavljene samo dvije, an-Nurayn i al-Walaya. A budui da
meu samim iitima nema sporazuma o pravom obliku knjige
objava, njihovi pokuaji da predoe potpuni tekst redovito
nisu uspijevali, te su, stoga, stali na stajalite, da je vjerodostojni oblik prenesen u tajnosti od svakog imama njegovom
343
Kur'an
pali, a koje su qurra' ouvali u sjeanju i nisu uvijek htjeli
napustiti, ak i kada su pred sobom imali napisani Kur'an.
Ovamo su spadali, prije svega, naini itanja (uenja), koji su
postojali i rasprostirali se u suparnikim redakcijama. Uz to
dolazi, konano, kao trei imbenik nedovoljnost arapskog
pisma. U njemu su nedostajali ne samo znaci za kratke i
dijelom za duge samoglasnike, iji se izgovor preputao
itaocu (time dakle, npr., izbor izmeu aktiva i pasiva) kao i
za udvajanja, nego su se i razni suglasniki glasovi predstavljali samo jednim znakom; a u iskvarenom arapskom pismu
sasvim razliita slova zadobij ala su isti oblik. U mnogo
sluajeva, smisao, dodue, bio je malo promijenjen kod
takvih mogunosti, npr. s. XXXII, 9, gdje je prilino svejedno da li se italo salilna ili dalilnii; ali u drugima
razliiti izgovor zahvaa dublje slojeve znaenja, npr. s. V, 8,
gdje se promjenom jednog padenog nastavka mijenja uredba
o pranju prije molitve. Na taj nain, nastalo je mnotvo
zbunjujuih naina uenja (itanja), te, umjesto tenje za
jednoobraznou, koja se trebala oekivati, priviklo se, na
tom planu, na neobuzdanu slobodu, tako da su se razliite
rijei izmjenjivale sa svojim sinonimima ili umetali mali
objanjavajui dodaci. Ta sloboda se utoliko nesmetano
irila, kako su umajadski halife imali malo smisla za takva
pitanja.
Pomalo se, ipak, takvo stanje poelo osjeati ozbiljnim.
Budui da je sad sloboda bila tako iroko uznapredovala da je
dovela u pitanje ozakonjeni tekst, a kako, osim toga, nije bilo
autoritativne instancije, koja bi prihvaanje takvog mogla
naloiti, nastojalo se putem opih principa okresati najgore
izrasline. Nije se dopustio svaki nain uenja (itanja), nego
samo takvi, koji su se mogli oslanjati na priznate autoritete,
najradije na takve ljude koji su svoj nain itanja (uenja)
primili od Poslanikovih drugova. Istodobno se, zbog prevelike mnoine malih pojedinosti, ilo ka tome da se dosadanja
usmena predaja umijea uenja (itanja) Kur'ana zamijeni
kritikim spisima. Od vanijih djela te vrste posebno treba
navesti Abu Ubajd al-Kasimovo (u. 837) i glasovitog at-Tabarija, al-Gami'. Navedena jamstva bila su, meutim,
suvie neodreena da bi stvarno pomogla, te se nastojalo,
stoga, ograniiti broj autoriteta, meu ostalim time da se
istaklo deset priznatih itaa. Posebice je, meutim, bio
omiljen broj sedam, koji se oslanjao na neku izreku Poslanikovu o sedam ahruf, na kojima je Kur'an objavljen, a koji
svi jednako posjeduju boanski autoritet, te su oni, uzeto
doslovce, dobili znaenja: naini uenja (itanja). Mada je
bilo kritike na to, proirilo se, posebice nakon to je Abu
Bekr ibn Mudahid (u. 936) izabrao sedmoricu meu poznatim itaima (uaima) i proglasio ih za priznate itae
(uae) Kur'ana, kojima je pridruio dvojicu kao prenositelje,
ruusit. Sedmorica bijahu: Nafi, Ibn Kesir, Abu Amr al-Ala,
Ibn Amir, Abu Bekr Asim, Hamza i glasoviti filolog al-Kisai.
Izbor je imao praktine prednosti, poto je sprijeio beskrajne i strasne rasprave. U 4/11 st. * zapoinje prodirati
iskljuivi autoritet sedam priznatih itaa (uaa), a njihovi
naini itanja (uenja), kiraeti, posebice obraivati od vie
pisaca, meu kojima je i Abu Amr Osman ad-Dani (u. 1053),
iji je Kitb at-Taysir potisnuo Ibn Mudahidovo djelo.
344
Kur'an
Kritiki
itanja (uenja)
345
Kur'an
Meu
XXXVI, S).
poslanicima zauzima Ibrahim (Abraham)
istaknuto mjesto (XIX, 42), ali je, ipak, samo jedan poslanik meu ostalima, te s Arapima posebice nije uope u
nekoj vezi. Obrnuto, novo znaenje dobija on umedinskim
objavama, nakon to je dolo do potpunog raskida sa idovima. On je, sada, onaj koji je djelovao u Meki i tamo sa
sinom Ismailom utemeljio svetite Crnog kamena (II,
119-123; III, 89-91); kada se naziva hanifom, onda je to
da se suprotstavi idovima i kranima (III, 60; IV, 124), a
milla t Ibrahim je prvotno ista vjera, koju ponovo hoe
uvesti Muhammed (II, 124, 129; III, 89; IV, 124), jer su
Tawriit (Tora) i Ingil (Evanelje) odaslani tek nakon Ibrahima (Abrahama), III, S8, a idovi i krani su tu pravjeru
iskrivili. Iz toga se sigurno moe zakljuiti da su mjesta, kao
to su XIV, 30-40 i XXII, 27, 77 mogla nastati ne u Meki,
nego u Medini, to, moda, moe vrijediti i za navedene
stavke VI, 162; XVI, 124.
Kao to su meu mekanskim surama traili prvu objavu
koju je primio Muhammed, islamski uenjaci su meu
medinskim eljeli nai zadnju, pogotovo budui da je to
pitanje moglo biti od znaenja za mogua ukidanja. Ali
njihove izjave prilino se razilaze. Kao zadnja sura naznaava se s. V ili IX ili CX, te kao zadnji stavak II, 278
odnosno 281 ili IV, l7S, a od drugih V, S ili IX, 129 i dalje.
Zadnji navod povezuje se s jednom predajom, po kojoj je
Zeid, pri sabiranju Kur'ana, taj par stavaka naposljetku
naao. Mnogo se vie doima stavak V, S, koji se, svakako, s
pravom dovodi u vezu sa Oprotajnim hadom (uspor. ono
naglaeno danas); jer po sadraju, proao bi on vrlo dobro
za zakljuni stavak, premda smisao nije da je Muhammedova misija izvrena, nego da je Allahova stvar pobijedila.
Za muslimane, Kur'an nije vjerska knjiga u obinom
smislu, nego neto mnogo punije znaenja. On je vjerno
kazivanje praknjige koja se nalazi na nebu, a ta nebeska
knjiga tek je Allahovom milou postala arapski, za
Muhammeda i njegov narod razumljivi Kur'an, budui da
su knjige ahi al-Kitiiba bile za njih zatvorene. Ali za religioznu svijest postupno je nestala ta razlika. Kasnija suprotstavljanja inovjerskim teolozima dovela su do toga da se
pojam vjenosti i nestvorenosti Boje rijei vezao uz nebesku knjigu, a onda, na kraju, uz arapski Kur'an, to se
epigramatski izraava stavom: ono to je izmeu dvije korice
knjige, Boja je rije. Suprotno tome, dodue, podigli su se
mutaziliti i neto slobodnije raspoloeni teolozi, ali nakon
to je sam al-Aari, u zadnjoj verziji svoje dogmatike istupio
za to, da je napisani ili recitirani Kur'an, u biti i zbilji,
istovjetan s nestvorenom i vjenom Bojom rijei, pobijedilo
je pravovjerno uenje.
a) Metafiziki plan.
Ve je reeno da Kur'an nije teoloka, a moe se dodati - ni
filozofska rasprava. On je, bitno, ivo iskustvo Vrhunaravnog jednog velikog i nadahnutog srca koje se osjetilo ispunjenim nepokolebljivom vjerom u svoga Tvorca i, stoga, pozvanim promijeniti ovjeka, to znai svijet, ivot i svijest.
Kako se islamska objava postavlja u duhovni kontinuitet
prethodnih objava i kako donosi, u novim uvjetima i oblicima, njihovu univerzalnu monoteistiku poruku, ona je
morala zahvatiti cjelinu svijeta i ovjeka. Odatle se u njoj,
neizbjeno, nailazi na teme koje su bitne za tu cjelinu: Bog,
kozmos, postanak i nestanak ivota, dua, dobro i zlo, slobodna volja, eshatologija, egzistencija, sudbina, istina i
zabluda, vrijeme i prostor, konano i beskonano. Uostalom,
Kur'an sam kae da je knjiga mudrosti (X,l), a to znai da
tematizira bitne teme koje se odnose na Boga i njegovo djelo.
Kur'ansko izlaganje posveeno je, zapravo, utemeljenju
nauka kojem je vrhovno naelo i svrha Bog. On se odreuje
Zadnjim bitkom ili Istinom (II,186; XXXI,30); samoopstojan je, sveproimajui, vjeiti, apsolutna realnost (II,l1S;
VI,62; XX,l1l; XXXI,30; XXXII,2; LV,27; CXII,3); On
prethodi svemu i ostaje iza svega, vidljiv je i tajan i zna svaku
stvar (LVII,3). Kako je Bog metaempiriki Bitak, on je
nedostiljiv ljudima koji su ogranieni svojim osjetilima: On
je, stoga, iznad svakog poimanja. Njegova transcendencija
izvodi se i iz toga to je On s one strane ogranienja vremena,
prostora i osjetilne egzistencije svijeta; On im, naime, prethodi. Ali je takoer imanentan duama (anfus) i red koji
proima prostor i vrijeme (iifiiq).
Prava priroda Boja ne moe se uope spoznati. Ali
Kur'an, pri tomu, postupa po ovjekovoj mjeri i koristi
slinosti iz njegovog iskustva. O Bogu se govori kao o svjetlu
nebesa i Zernlje, a onda se izvodi glasovita metafora o
udubini u zidu i svjetiljci u njoj, a, opet, o svjetlu u ovoj
(XXIV,3S); slino, po intenciji, kao kod Platona i njegove
metafore o peini i sjenama. Takav postupak je primienjen i
pri govoru o Bojim svojstvima, a izloena su Njegovim
imenima, koja se, uza svu brojnost, mogu ipak, svesti na
neka bitna: ivot, Vjenost, Jedinstvo, Mo, Istina, Ljepota,
Pravda, Ljubav i Dobrota. Kako je Boja bit nedostiiva, te
stoga i neopisiva, svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti
prilagoena ljudskim mogunostima. No na njih se ne moe
gledati samo kao na formalnost izvanjskog iskaza. Kako su
oni neto to ovjek dobija od Njega, oni su, donekle,
istinska predodba o biti, jer, bar, moraju biti u skladu s
njom, te put ka njoj vodi, ipak, preko tih svojstava.
Relacija sa stvorenjima proistjee iz injenice da je On iva
zbilja. Molitva, kontemplacija, uzorit ivot, mistika gnosa
oblici su u kojima se taj odnos postie i odrava. ivot Boji
izraava se, takoer, putem Njegove vjeite djelatnosti i
tvorenia.
Bog je jedan (II,163; CXII,l) u smislu Jedini, budui da
Kur'anski planovi.
Pristupajui samom sadraju Kur'ana nije na odmet podsjetiti na definiciju religioznog ivota koju je dao W. James:
to je vjera u opstojanje nevidljivog reda i vjera da ovjekovo
najvie dobro lei u skladnom prilagoavanju tom nevidljivom redu. Na temelju toga se, po Macdonaidu, islamski
religiozni stav da razmatrati u tri esencijalna pravca: realnost
Nevidljivog, podloga ivota, koja se ne moe dosei tjelesnim
osjetilima; ovjekov odnos spram Nevidljivog kao spram
vjere i pronicanja u Njega, to znai cijeli emotivni ivot
346
Kur'an
347
Kur'an
348
Kur'an
ovjek se, tada, odreuje u jednoj znaajnoj dimenziji:
kako je on znak Boje svemoi, vidljivi je simbol Nevidljivog bitka. Ontologijski status ovjeka nije, time, naruen.
Neposrednom intuicijom, ovjek stupa u bliski doticaj sa
svojim Tvorcem i usklauje se sa Svijetom - putem svoje
aktivnosti. U mogunosti tog intuitivnog prometa ili u njegovu korist ukida se, u ovjekovoj svijesti, antinomija Boga
i ovjeka: kako da se on dovede u suprotnost s Bogom, iji
je neunitivi znak?; kako da osporava svijet, koji je samo
otjelovljenje Bojeg djela?
Takav njegov status ne proistjee ni iz kaprica ni iz
prokletstva. On je dokaz Boje nostalgije da bude spoznan u
neemu to oituje Njegovo savrenstvo u cjelini. Stvarajui
ovjeka, Bog dokida svoju samou koja bi bila suprotna
Njegovom stvaralatvu, kao to svjetlost ne moe opstojati a
da se ne iri; to nije odricanje, nego potvrda kako sloenosti
Apsolutnog bitka, tako i neiskazive dubine Njegove biti. A, s
druge strane, On se moe promatrati samo po samom Sebi i
ta ljubav moe se spoznati ili doivjeti samo po ljubavi. U toj
poslanikoj poruci nala je kasnija spiritualistika egzegeza
Islama duboko vrelo svoje inspiracije.
U bliem odreenju ovjekove arhetipske naravi valja
istai da je on stvoren u najljepoj formi i prema slici Vjeite istine, kako se to i kae u s. XXX,30: Ti upravi svoje
lice vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema
kojoj je On ljude nainio. ovjek se upuuje da maksimalno razvija svoju linost, u duhovno-moralnom smislu
rijei, kako bi se pripremio i uzdigao do svoga Vrela, iji je
on znak i dokaz.
Zemaljska egzistencija nije besmisleno empiriko trajanje
u sitnim ciljevima i obilju potreba. ovjek je tu u funkciji
Bojeg zastupnika i mora ostvariti viu namjeru svoga
Tvorca. Postupajui tako, on postaje bitni dio stvaralakog
djela na pravcu napretka i razvoja. Spoznaja svih imena
pridaje se ovjeku kao onome koji zastupa Boga na zemlji.
A kako ime, u semitskom znaenju, intendira na realnost
stvari, to se ova spoznaja imena pokazuje putem do prave
zbilje Bitka, do zahvata Njegove biti. Islamski metafiziari
e, kasnije, ii jo dalje: oni se nee zadovoljavati samo
dosizanjem stvari u njihovoj unutranjoj strukturi i znae
nju, nego postavljaju ovjeku vii zadatak - vezati ih u red
spram vieg njihovog principa, postii time poistovjeivanje
Stvaralake volje i ina. ovjek postaje, dakle, uvjet ili
klju tajne Bitka.
U tom smislu je ovjekovu iznimnu ili povlatenu poziciju potvrdio glasoviti stav iz s. XXXIII,72: Mi smo
ponudili amanet (ope obaveze) nebesima, zemlji i planinama, pa su se ustegli da ih snose i pobojali se od primanja
(amaneta), a primio ga je ovjek. Ako se pristane uz stav
veine komentatora, onda ovo vie optereenje ili obaveza
znai samo boansku tajnu to poiva u najdubljoj osnovi
Bitka.
injenica da je Bog odredio ovjekov poloaj, uvjetuje i
Objavu. Ona se ovjeku dostavlja ili saopava u specifi
nom obliku, u obliku pouke i uvoenja u znanje o Bitku,
svijetu i njemu samome.
Islamski mislioci ne zadovoljavaju se samo poimanjem
izvanjskog izraza ove pouke. U njezinoj spoznaji vide nain
da se sudjeluje u integralnom postizanju Bitka; ona ostva-
349
Kur'an
350
Kur'an
da ideal pravog ivota pojedinca, tj. ivota sa smislom, znai
svoju vrijednost na sve druge. Tako se, npr., u suri V,35
navodi da ubojstvo odnosno spaavanje ovjeka ima ope
znaenje - svi su ljudi u pitanju. Iako se, ovdje, nedvojbeno
govori o tjelesnoj strani ina, to se jo vie moe, s obzirom na
duh i intenciju Kur'ana, primijeniti na duhovni plan. A onda
se ispravnost pojedinca bitno tie sudbine zajednice.
Ideal socijalnog ivota je zdrava organizacija zajednice,
koja izmie krajnosti; ona ne podlijee ni asketizmu, ali ni
stanju obilja. Ljudi moraju potovati sve zdrave zahtjeve
ivota, a kloniti se samo opaina (VII,3l-32). Zato asketski
ideal osame i odricanja nije Boji nalog (LVII,27). Kur'an
izriito propisuje: i nastoj da time to ti je Allah dao stekne
onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu
(XXVIII,77). Imetak i dobra nisu, stoga, zabranjene stvari, s
njima se moe raspolagati i koristiti ih za svoje dobro
(XVII,6; LXXIV,12, 14).
Ostvarujui novu ili viu, transcendentnu perspektivu
ivota, Kur'an - u tomu je jo jedan dokaz njegove humane
sklonosti ovjeku, ili njegovog dubokog razumijevanja upuuje i poziva ovjeka da poivi svoju zemaljsku egzistenciju, ne liavajui se svega onoga to pripada ovjekovoj
potrebi, naravno - osim opaina i krajnosti. Tako s. VII,9
izriito kae: Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam
sve to je potrebno za ivot dali. Nije Kur'an sluajno daleko
vie stavaka posvetio uredbi zemaljskog ivota ovjeka, nego
eshatolokom ishodu i boravitima.
Ideja jedinstva Bojeg, fundamentalni princip Islama i
glavni lajt-motiv Kur'ana, ima vrlo vaan moralni izvod: Bog,
kao jedini Tvorac, je Vrhovni sudac. Ljudi snose odgovornost za svoje ine, jer Bog verificira njihov ivot (XCIX,6-8).
Pri tomu nema povlatenih, nego su svi ljudi jednaki pred
Apsolutnom voljom i odlukom (V,20). Ugovor Boga i vjerovjesnika, a poslanici su njegova potvrda, ostvaruje se unutar
tog moralnog zakona.
Jedinstvo Boje put je ljudskog moraliteta. Vjera u Boga
ne svodi se na izjavu (... koji ustima svojim govore ,Vjerujemo!', a srcem ne vjeruju; V,44); ona mora biti popraena
valjanim djelima, a svatko je zaduen samo onoliko koliko
moe podnijeti (VII,42; X,4). Pravi motiv njihove valjanosti
potpuna je predanost Bogu Gospodaru (II,13l).
Zajednica je izvanjski oblik ostvarivanja moralnog jedinstva vjernika, inae e na zemlji nastati smutnja i nered
(VIII,72-73). To se gradi na svim razinama, od obitelji
kojom mora vladati uzajamna ljubav i uvaenje, do drutva,
iji princip moraju biti harmonija, pravda, jednakost i solidarnost. Muslimani su braa (XLIX,lO) i ljubav i uzajamnost
moraju vladati meu njima (XLVIII,29). Dunost da se
unosi mir meu ljude i ini dobroinstvo ponavlja se na vie
mjesta u Kur'anu, (II,224; IV,1l4; V,3; II,83; IV,36;
XVII,26). Upozorava se da se nepravda ne ini ni protivnicima (V,3), tj. da mrnja ne navede na opaka djela (V,9), a
trai se i pratanje onima koji su skrenuli sa pravog puta
(V,14) ili ine runa djela (IV,149), kao i da se lijepim djelom
uzvraa runo (XXVIII,54).
Kur' an pokazuje veliku snoljivost spram druge vjere (izuzev mnogoboaca). U njemu se ukazuje na potrebu potovanja slobode drugih vjernika (II,253). On nalae borbu protiv
nasilnika, kako ne bi bili porueni samostani, i crkve, i
351
Kur'an
Kur'an izriito naglaava da je za njegovo razumijevanje,
pored vjere, potrebno znanje i razmiljanje o ajetima (znacima) koji to trae. Nedostatak znanja vodi narode propasti,
jer ne poznaju pravog Boga (VI,108), dakle - pravu Istinu i
Svrhu ivota. Jedina sigurnost je slijediti Objavu koja je djelo
Bojeg znanja (XI,14).
Vrlina mudrosti je Boji dar koji On daje kome hoe; a tko
ga ima, darovan je blagom neizmjernim (I1,269). O Bogu
raspravljaju krivo oni koji su bez ikakva znanja i bez ikakva
nadahnua i bez Knjige svjetilje, (XXII,8; XXXI,20).
Kur'an istie izriito i osobito ljude od znanosti: i Allah e
dignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje
(uenjaci) (LVIII ,ll). Od svih ljudi, oni se, uistinu, boje
Boga (XXXV,28), poto samo oni shvaaju Njegovu veliinu
i mo.
Kada se Poslanik opominje da ne uri sa Objavom dok ne
bude dovrena, tada Kur'an ak i od njega trai da od
Gospodara moli da mu povea znanje (XX,1l4).
Prema tome, pretpostavka smislenog vladanja i ispravnog
bogosluja, po Kur'anu, je znanje ('ilm) Boje volje, prema
kojoj se ovjek mora ravnati u svome ivotu. Znanost nije,
zbog toga, samosvrhovita aktivnost ili zanimanje, nego je,
upravo obrnuto, sredstvo, dodue visoko sredstvo, da ljudi
prodru to dublje u tajne Stvoritelja, a ne da mu prosto izriu
hvalospjeve.
A u velika i bitna svojstva Stvoritelja spada i pravda koja,
zbog toga, postaje ovjekov moralni ideal.
U Kur'anu, Bog je nareuje svojim pristaama (VII,28;
XVI,90; XLII,ls). Ljudi su duni pridravati se pravde kada
budu sudili (IV,s8; V,4S); jednako moraju biti pravi njezini
pobornici, svjedoei u Boje ime, pa makar i protiv samih
sebe ili protiv svojih roditelja ili rodbine, bez obzira na
drutvene poloaje ili vlastite interese.
Sama Objava je otjelovljenje istine i pravde (Vl.Ll S), U
njoj je sadran i zakon, da bi ljudi postupali po pravdi
(L VII,2s), tj. moralno valjano, u duhu reda i zakonitosti.
Stoga pravda apsolutno obvezuje, ak i u odnosu na one
koji su naruili njezine granice (V,3); jer pravednost je
najblia bogobojaznosti (V,9).
Ona, nadalje, zahtijeva govor istine ili suglasnost rijei i
djela (I1I,17), potovanje ugovora (I1,1l7; XXIII,8) i izvravanje obaveza (V,l). Osim toga, pravednost sili muslimane
da se dre ugovora ak i sa idolopoklonicima, kada ih oni nisu
niim naruili (IX,s).
Pravedna djela izravno su valjana djela u religiozno-moralnom smislu rijei. Jer ako Objava izraava istinsku i najviu
pravednost, koja omoguuje red i harmoniju svih stvorenih
stvari, onda ovjek, koji je slijedi i pridrava je se, ne moe
biti drugo do njezin nosilac i ostvaritelj ako je ne eli naruiti
ili porei.
Kur'an, jednako, nalae ljubav kao moralni ovjekov ideal,
koji pokree prave vjernike (I1,16s). Uvaavanje ljubavi u
osnovi je dunost spram roditelja (VI, IS l; XXIX,8), a osobito spram majke (XLVI,ls). Ona, isto tako, pokree na
dobroinstva i solidarnost sa rodbinom, siroadi, siromanima i putnicima (I1,83, ns, IV,36).
Zato je bitna karakteristika pravog vjernika da je milostiv
u odnosu spram drugih svojih sumiljenika (XLVIII,29),
umjeren i valjan (VII,199), pratajui (I1,109; XLII,37).
352
Kurdi
l'\. Njihov
353
Kurej
1<'
354
Kurej
Obiaj Mekanaca da za sebe koriste hrabrost A!Jiibza i
drugih najamnih vojnika, da odailju Crnce, koji su se mjesto
njih borili, nije pridonio tome da im naraste ugled kod
beduina. Jo etvrt stoljea nakon Poslanikove smrti, Arapi
su se ustezali priznati nadrnonu hrabrost Kurejita.
Mora se, dakle, s rezervom osloniti na tvrdnju islamske
Predaje da su predislamski Arabljani bili, bez protivljenja,
priznali opu nadmo Kurejita. Ta se legenda gajila ponajprije u svrhu da se s manje zazora uprilii zaposjedanje
halifata od strane Kurejita. Budui da je individualizam
beduina injenica, uveliko moe doi u pitanje moralna
nadmo. Da li se ta irila preko granica Hidaza i susjednog
podruja Nedda? Svakako jedva. Dakako veliki kajsitski
savezi, kao to su Havazin, Gatafan, koji su svoje pae
posjedovali na obje strane zajednike granice, nisu mogli
izmai tom prvenstvu. Meka je naime, po propasti himjaritskog kraljevstva, postala najbogatiji i najmoniji grad
zapadne Arabije. Pogled na tu mo, koja se vrsto temeljila
na unutranjoj vezi izmeu privrednog i vjerskog interesa,
mogao se jedino dojmiti beduina; jer ti su bili razboriti
promatrai i vrlo dostupni za ugled i mo kapitala.
ivot starih Kurejita sastojao se, kratko reeno, u trgovakom i novarskom poslovanju unutar i izvan Arabije.
Poznati su trgovaki putevi koji su vodili ka Meki, ugovori,
koje su njezini itelji sklapali sa svojim susjedima u Arabiji i u
tuim zemljama, te upravne ustanove, uloga kapitala i,
konano, organizacija velikih karavana, o kojima je ovisilo
blagostanje kurejitskog glavnog grada.
355
Kurej
slijee.
356
Kuvajt
meu ostalima
1'- no
357
Leksikografija
LEKSIKON
ISLAMA
IIIIEKSIKOGRAFIJA.
U 8. st.
intenzivno
bavljenje
leksiko
zapoelo je u Iraku
klasinim
arapskim jezikom. Glavno vrelo jezikoslovaca bila su djela predislamskih, kao i odreenih ranoislamskih pjesnika, koji su
vaili kao autoriteti za jezik. Tim primjernim stihovima
(iihid, mno. awiihid) pridruuju se izvjetaji beduinskih
svjedoka, kao i u poetku u manjem, a kasnije u veem
opsegu primjeri iz Kur'ana i izreke Poslanikove.
Najraniji leksiki radovi su male monografije uz teme
beduinstva, kao, recimo, Kitiib al-ibil, jedno od brojnih djela
te vrste al-Asmaija (u. 831). Prvi pokuaj, da se sustavno
obuhvati cjelokupno jezino blago arapskog, poduzeo je al-Halil (u. 791) svojim rjenikom Kitiib al-iayn. Leksikon ne
slijedi redoslijed arapske abecede, nego fonetski raspored
glasova, koji zapoinje sa laringalom 'ayn - odatle naslov
djela - i zavrava sa labijalima (halilski niz). Rijei su
svrstane ne prema njihovom dotinom obliku, nego pod
njihove suglas nike korijene, dakle po etimolokim gleditima, to je do danas ostao normalni postupak. Sami korijeni, pod koje su, kadgod, sabrane razliite rijei koje etimoloki pripadaju skupa, nisu svrstani prema redoslijedu njihovih suglasnika, nego su obraene u poglavlju onog od njihovih suglasnika koji se u govornom aparatu najdalje pozadi
artikuliraju, tj. dolazi najblie poetku halilskog niza.
Za dalji razvitak arapske leksikografije Kitiib al-'ayn bio je
od najveeg znaenja. On se sadrajno razvija u kasnijim
rjenicima, a i njegov princip rasporeivanja dalje se koristio,
sve dok, konano, al-Dauhari (u. 1002) nije sproveo drugi
raspored, koji je uveo u svome rjeniku a~-Si~ii~, kod
kojeg se rijei u redoslijedu abecede svrstavaju najprije prema
zadnjem, a onda prema l, 2, itd. radikalu. Taj raspored
pokazuje i svakako najraireniji rjenik, Qiimus al-Firuzabadija (u. 1414), koji je preveden na perzijski i turski. Dalji
principi rasporeivanja bili su abecedni raspored po nominalnim oblicima i raspored po predmetnim podrujima; postojala su i preplitanja razliitih principa.
Pri tumaenju rijei postupali su arapski leksikografi vrlo
nesustavno i ponekad nekritiki. Prije svega, oni nisu pokuavali izraditi ope znaenje rijei, nego su jedno do drugog
stavljali posebna znaenja i primjene, koji su, esto, dani kao
primjer samo u stihovima. To stremljenje ka nizanju jedne do
druge pojedinih injenica oznaeno je jo time da su ranija
djela ispisana i, uz pridravanje tanog doslovnog teksta,
Lu Kur'anu,
_ _---L
358
Libija
17
1!
359
Libija
tiki i regionalni razvitak, pa je zemlja bila podijeljena u
god. na 850.000 god. 1986, a drugi, u istim razdobljima,
tri politike zasebnosti koje su odgovarale fizikoj podijeod 70.000 na 300.000.
ljenosti Tripolitanije, Kirenaike i Fezana. Naravno, kako
Veina Libijaca ivi u gradovima i selima. Beduini,
se zapoela buditi politika zrelost, Libijci su nastojali tu
ipak, ostaju od marginalnog znaenja u cjelokupnoj raspopolitiku podjelu smanjivati i svesti je na povijesne preodjeli puanstva, a i njihov udio openito opada.
statke.
Usprkos svim promjenama u gradskom, seoskom i
to se tie stanovnitva, zadnji popis je bio poduzet
beduinskom drutvu, obitelj i dalje ostaje jezgrom sveg
1973. god. Ono je procijenjeno na oko 2,257.000, dok se
libijskog drutva. Pojedinani Libijac stavlja svoju obitelj
sredinom 1986. god. procjena kree oko 3,955.000.
iznad svih osobnih motiva, te je spreman podrediti sebe
Libijci su sunitski muslimanski Arapi, a slijede malikitsamog njezinim interesima.
ski obred. Arapi su u Libiju doli u nekoliko valova seobe
Povijesni pregled.
prije Islama, te u 7, 9. i ll. st. nae ere, donosei sobom
Politika povijest Libije tijesno je povezana s arapskom i
arapski jezik; jezik i Islam, kao u veini drugih krajeva
islamskom povijeu, te opom povijeu istonih i junih
Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike. Ipak, sve do dolaska
sredozemnih podruja. Ona je, od davnine pa do naih dana,
plemena Benu Sulejm i Benu Hilal u ll. st., arapski i
zdruena s tim podrujem kao vaan dio politikog razvitka
islamski karakter Libije nije se bio konano kristalizirao.
povijesti i razvoja tog dijela svijeta.
Iz Arabije i Egipta, oni donose svoje tradicije i nain
Jedno od plemena, koje je ivjelo na zapadnom rubu
ivota u Libiju. Kao rezultat, Kirenaika je posebice obiEgipta, zvalo se Lebu. Od plemena Lebu je i dolo ime
ljeena kao jedno od najarapskijih podruja u svijetu. Bilo
Libija, a stari Egipani narod koji je ivio izmeu njihovih
je i drugih arapskih seoba u Libiju i druge sjevernogranica i Tunisa, smatraju Libijcima. Takoer se prialo da
afrike teritorije nakon pada panjolske 1492. god. Ipak,
su neka od libijskih plemena postala uveliko mona i da su
seobe u ll. st. povjesniari smatraju najvanijim. Od tog
neki faraoni bili Libijci. Herodot je 450. god. prije nae ere
vremena, Arapi su zamijenili Berbere kao veina u glavposjetio Libiju i izvijestio je o narodu, koji je tu ivio, kao o
nini drava na sjeveru Afrike.
Libijcima.
Postoje male grupe, berberofonih Berbera i Tuarega,
Feniani su, izgleda, bili prvi poznati narod koji se naselio
koji ine neznatan (4%) udio u cjelini libijskih itelja.
u Libiju. Povjesniari se ne slau o tanom datumu naseljavaTuarezi ine neto vie od l % cijelog stanovnitva, a ive
nja. U 8. st. prije nae ere, tri grada, kasnije znani kao
preteno na jugozapadu oko Gata i Gadamesa. Ioni su
Tripoli, Leptis Magna i Subratah, bila su utemeljena, uz
sunitski muslimani malikitskog obreda. Tebu su, ak,
Kartagu koja postaje sredite fenianskog kartaginskog carmanja grupa s malo vie od 1.000 itelja, a ive na jugu
stva. Feniani su bili moni pomorski trgovci koji su doli iz
Libije.
Tira u Libanonu. Nakon to je Tir 332. god. prije nae ere
Postojale su dvije manjine, koje su napustile Libiju,
pao u ruke Aleksandra Velikog, Feniani se usredotouju na
idovi i Talijani. Mnogi idovi, koji su ivjeli u njoj,
svoje kartaginsko carstvo. Oni su vladali podrujem, koje
prvotno su doli iz panjolske kao izbjeglice koje su Arapi
otprilike pokriva Tripolitaniju i Tunis, vie od 200 godina,
primili u 15. st. God. 1948. cijenilo ih se na 35.000, a
sve dok ih nisu istisnuli Rimljani, koji su Kartagu razorili
veina je otila za Izrael. Poslije arapsko-izraelskog rata
146. god. prije nae ere. Cijeli taj prostor, nakon razdoblja
1967. god., ostalo ih je malo. Do 1970. god., Talijani su
vazaIske vlasti domorodnih Berbera, postao je 46. god. prije
bili najvea manjina. Sa talijanskom okupacijom 1911.
nae ere rimska provincija Africa Nova.
god., njihov broj je stalno rastao do procjene od 70.000.
Vjeruje se da su se Grci prvi naselili na Kirenaiku obalu
Nakon kraja talijanskog upravljanja 1943. god., taj broj je
neko u 7. st. prije nae ere. Kirene je bila prva njihova
poeo opadati. God. 1964. popis ih biljei na 30.000.
naseobina od neke vanosti, a utemeljena je 630. god. prije
Kada su 1970. god. njihove zemlje i imanja bili oduzeti,
n.e. Odreen broj drugih grkih gradova utemeljen je na
veina preostalih Talijana je napustila zemlju. Rauna se
da stranih itelja ima vie od 300.000, a predstavljaju
istom podruju, te su poznati kao Pentapolis, jer ih je bilo
doseljene radnike. Malo vie od pola su Egipani.
pet. Jedan od tih pet gradova je suvremeni Bengazi, ili
Berenik, kako su ga zvali Grci. Oni su voljeli ovaj dio Libije,
Libijsko drutvo dijeli se na gradsku, seosku i beduinsku zajednicu. Sve ih obiljeavaju uske veze meu krvnim
koji nije bio mnogo razliit od njihove ne toliko udaljene
zemlje preko mora, te su joj dali ime Kirenaika, to dolazi od
srodnicima, to ima za posljedicu poneto zatvoreno druKirene, matice Pentapolisa.
tvo. Nafta je rastresla to stanje, te stvorila veliku pokretnost stanovnika. Mnogi od seoskih i beduinskih elemenata
Grci su imenovali kralja meu sobom i blizu 200 godina
vladali nad Kirenaikom. Bili su stalno gurani od Egipana na
naputaju svoje zajednice da potrae posla u gradu i na
istok, a Kartaana na zapad. Kasnije su Perzijanci, koji su
naftnim poljima. Drava se stara da naseli beduine. Graosvojili Egipat, krenuli kroz neko vrijeme u Kirenaiku,
dovi su dali seoskim iteljima i beduinima nove prilike.
okonavi grku vlast. Nakon to su se Egipani oslobodili od
Seoba u gradove zapoela je tridesetih godina, a stanovninjih, Kirenaika je postala podruje neovisnih grad-drava, a
tvo se usredotouje oko gradskih sredita u Tripolitaniji i
Kirenaiki. Procjenuje se 1972. god. da se 65 % zaposlilo
svaki je iao svojim putem. Egipat je osvojio Aleksandar
na podruju Tripolitanije, 30% u Kirenaiki, a da je 5%
Veliki 332. god. prije n.e., a Ptolemej i, koji su ga naslijedili
ostalo u Fezanu. Tripoli i Bengazi su doivjeli najvei
322. god. prije n.e., osvojili su ipripojili Kirenaiku. Stvorena
gradski porast;_ prvi
je _
narastao
___
_ _ _ od
_ _130.000
_ _ _'itelja
_ _ _1954.
_ _ _l~ovincijska federacija Pentapolis, te je dobila lokalnu
360
Libija
96~ !Uinili
--------~
361
Libija
dovima, ali su se oni svi zadravali u Tripoliju, prenosei
svoju vlast na imenovane zastupnike, koji su, za uzvrat,
udarali namet na narod, da bi namakli sredstva za est
begova i njihovog oca, Jusuf-pau.
God. 1829. sultan se naljutio, kada ga Karamanlidi nisu
podrali protiv Grka. Jusuf je postajao sve slabiji, a strani
konzuli u Tripoliju sve jai. Jedan od zamjenika pae,
Abduldelil Sejf an-Nasr iz Fezana, poveo je 1830-1831.
god. pobunu protiv Karamanlida. Pobuna se irila, ali je
zaustavljena 1831. god. Meutim, nastao je anglo-francuski pritisak na Jusufa da plati sve vee dugove. Lokalni
divan je nametnuo porez da bi mu pomogao u tome. To
je narod primio ogoreno, te se pobuna rairi po cijeloj
zemlji. Jusuf poniti novi porez malo prije nego to je bio
prisiljen, 1832. god., odrei se vlasti u korist svoga sina
Alija II.
Ali II imao je prednosti u odnosu na oca. Ope prilike u
zemlji bile su tako loe da je bila potrebna vrlo jaka i
ujedinjena vlada. Jedno od prokletstva Karamanlida bila je
njihova podijeljenost. Tripoli je bio podijeljen u odanosti.
Narod, koji je ivio unutar zidina, podravao je Alija II, a
onaj izvan zidina Muhameda, drugog sina [usufovog. Ali je
sultan potvrdio 1834. god. Alija II kao libijskog pau. Meutim, sultan Mahmud II (1808-1839), uvoditelj reformi,
bio je horan da uspostavi i ojaa osmansku vladavinu nad
preostalim dijelovima carstva. God. 1826. je ukinuo janjiare, koji su postali drava u dravi. Sultan je bio uveliko
uznemiren gubitkom Grke i Alira 1830. god. On je paljivo prouavao situaciju u Tripolitaniji. Pobunjenici, koji su
bili uz Muhameda, dobili su britansku podrku, dok su
Turci nastojali posredovati meu zavaenicima i zaustaviti
pobunu. Oni nisu u tome uspjeli i stoga su odluili intervenirati i ponovo uspostaviti svoju vlast. God. 1835. turska
flota dopre do Tripolija, obavjetavajui Alija II da ga mora
slubeno postaviti i zatititi od pobunjenika. Umjesto toga,
Ali II je bio uhapen i odveden u Tursku, dok je njegov brat
pobjegao na Maltu. Tako se zavrila vladavina Karamanlida
u Libiji.
Velike su se nade gajile u Libiji, kada su se Turci ponovo
vratili nakon tekih godina Karamanlida. Libijci su strahovali od Francuza u Aliru i, kasnije, Tunisu, te od rastue
britanske vlasti u Egiptu i Sudanu. Turci su nastavili i dalje
vladati Libijom kao vilajom pod valijom (upravljaem), sa
etiri sandaka. Nakon 1879. god. Turci su reorganizirali
upravu Libije: Tripolitanijom i Fezanom upravljao je valija,
dok je Kirenaika bila stavljena pod opeg namjesnika koji je
izravno bio vezan za Carigrad. Meutim, izravni kopneni
kontakt izmeu Turaka i Libije bio je kompliciran zbog
britanskog prisua u Egiptu. Zbog toga je turska vladavina
postala sve slabija. Turski utjecaj na njihovu libijsku pokrajinu dosegao je svoju najniu osjeku, te su Libijci uskoro
otkrili da e se sami suoiti sa talijanskom opasnou. Bilo je
to buenje moderne Libije.
U meuvremenu, tokom sredine 19. st., utemeljen je
1837. god. sufijski red u Meki od strane Sejida Muhameda ibn Alija as-Senusiia al-Idrisija al-Hasanija, rodom iz
Alira, i djeda Idrisa, ovjeka koji e postati prvi kralj
Libije. Bilo je to umjereno sunitsko vjersko bratstvo za
obnovu istoe Islama. God. 1843. utemeljitelj je izabrao
362
Libija
363
Logika
li je taj interval primjeren. Taj plan je usvojio i potkomitet Generalne skuptine OUN. Libijci posvuda, a posel bice u Tripolitaniji, osjeali su se izdanim. No plan nije
, proao na glasanju. Ponovo se moralo krenuti iz poetka,
uz sve mogue kombinatorike. Ipak, novi potkomitet je
dao opu preporuku u pogledu libijske neovisnosti, te je
Generalna skuptina OUN odredila da se ona ostvari
unutar godinu dana, a ne kasnije od l. januara 1952.
god. Vrlo dugo i teko se provodila ta rezolucija, jer su
se interesi i izvan zemlje i u njoj sukobljavali, Konano
se iskristalizirao profil Nacionalne ustavotvorne skuptine
i njezin sastav, to je, uz mnoge kritike opaske, prihvatila Generalna skuptina OU:\, a s preporukom pune i
efektivne neovisnosti i ujedinjenja Libije. Krajem 1950.
god. sastala se ::\acionalna ustavotvorna skuptina. Nakon
velike natege oko oblika drave, usvojen je federativni
sustav, a Idrisu je ponuena kruna Ujedinjenog kraljevstva Libije. U federalizmu je as-Sadavi vidio nain da
Britanci i Francuzi produe sa svojim utjecajem u zemlji.
Uz jaki njegov otpor i cijele Tripolitanije, te uz podrku
Britanaca i Francuza, ipak su sustavno stvorene pretpostavke za federativni sistem, najprije obrazovanje pokrajinskih vlada, a onda i Privremene savezne vlade.
Konano je 24. decembra 1951. god. proglaena neovisnost zemlje.
Libijci su bili svjesni te neovisnosti. Ona je vrlo brzo
pokazala da je kralj Idris podredio zemlju Velikoj Britaniji i
SAD, koje su, osim toga, imale i vojne baze u njoj. I ove
baze, a i dogaaji koji su slijedili (napad na Egipat, borbe
Palestinaca) prouzroili su estoke demonstracije stanovnitva, te je vlada M. Muntasira bila prisiljena konano izjaviti
1964. god., da su Velika Britanija i SAD u principu suglasne
da evakuiraju svoje baze. I nakon toga je dolazilo do incidenata, pa i konkretnih ina (prijelaz vojske u Egipat, obustava
proizvodnje nafte putem trajka itd.). U biti, Libijci su se
potpuno zaokupili stranim bazama nakon rata 1967. god.,
kada je napadnut Egipat. U pozadini revolucionarnih nastojanja nalazila se tajna organizacija, Slobodni oficiri unionisti-socijalisti, koja je dugotrajno i briljivo planirala revoluciju,
a koja e se i zbiti l. septembra 1969. god. s Muamerom
Gadafijem (Mu'ammar al-Qaddiifi) na elu. Temeljni ideali septembarske revolucije mogli bi se opisati u tri gesla:
sloboda, socijalizam i jedinstvo. Ali ovi ideali bili su postavljeni u arapsko-islamski duhovni, politiki i povijesni kontekst.
Suvremeno stanje.
Novu etapu u razvoju libijske revolucije predstavlja program i praksa Narodne revolucije, koju je podupro Gadafi u
govoru u povodu Poslanikove godinjice u malom mjestu
Zuara. U njemu je zatraeno izravno sudjelovanje graana u
odgovornosti za sudbinu revolucije iz septembra mjeseca
1969. god. Principi kontinuiteta revolucije bili su formulirani: ukidanje svih zakona, dakako reakcionarnih, iz stranih
reima, i stvaranje novih koji e biti djelo narodne vlasti na
islamskoj osnovi; ienje zemlje od zastranjivaa koji rade
protiv revolucije; openarodno naoruavanje koje time prerasta u stalan pokret narodne obrane; revolucija u upravi, koja
trai da slubenici kao upravno tijelo budu odgovorni i u
364
Logika
esto ustvrdio taj doticaj, bilo izriito bilo preutno. Osobit
primjer za shvaanje spoznaje kao predodbe, no pri emu
se, istodobno, otvoreno priznaje doticaj sa zbiljom, nalazi se
u teoriji dijeljenja egzistencije. Deset kategorija ima dvojnu
egzistenciju, prema tome da li se nalaze u izvanjskom svijetu
ili kao predodba u dui; rije egzistencija ima, dakle,
dvojni smisao: l) zbilja ili objektivna egzistencija i 2) subjektivna egzistencija due. Razum se moe, u prvoj intenciji,
upraviti na izvanjski svijet, iji su najvii stupnjevi deset
kategorija, ali se, u drugoj intenciji, moe upravljati ponovno
na samog sebe, na svoje pojmove, iji su najvii stupnjevi pet
Porfirijevih uoces. Svaka stvar ima egzistenciju, ako ne u
izvanjskom svijetu, to ipak, bar, u dui. Ta teorija sadri
potekoe; ponajprije, ako je izraz egzistencija: sa dva smisla, onda mora, poto postoji nijekanje svake stvari u dui,
to to nije u dui postojati u dui. Prije svega u kelamu,
osobito kod aarita, a, vjerojatno, pod utjecajem stoikih
raspravljanja o egzistenciji ili ne-egzistenciji ili ne-egzistenciji
nita, pretresala se egzistencija pojmova, kao i nemogueg i
negativnog. Arapski aristotelovci ponajvie su se zadovoljavali time da pojam stvar (ay') mnogo ee priznaju nego
bitak, a da valjano ne zapaze da su upravo time proturjeili
tezi da je svaki pojam stvar. Uostalom, u aristotelskoj filozofiji je pojam egzistencije ili bitka davao povoda za ozbiljne
tekoe; on je u Islamu bio vrlo mnogo pretresan, i to ne
samo kod filozofa, nego zbog metafizikih pitanja koja se na
to nadovezuju, i kod teologa i mistika. Aristotel je ve tvrdio
da egzistencija ili bitak nije ni nain ni supstancija; a arapski
filozofi al-Farabi, Ibn Sina, al-Gazali, Ibn Rud podrali su
to gledite stereotipnim razmatranjem da egzistencija ne
moe izraziti bit stvari, budui da ovjek-bie u sebi zakljuuje ivotinja-bie, ivo tijelo-bie, tijelo-bie itd., ali nikada
u sebi ne zakljuuje da je ovjek, tj. egzistencija. S druge
strane, u aristotelskoj filozofiji bitak i supstancija su sinonimi. Kako se ta dva shvaanja meusobno usklauju? Ibn
Sina tvrdi, kao ve i neki teolozi prije njega, da se samo kod
Boga podudaraju supstancija (bit) i egzistencija; kod drugih
supstancija egzistencija mora pristupiti kao akcidencija. Kod
Ibn Ruda naprotiv, kao ve i kod aarita, bitak je svejednako
supstancija, a nikada akcidencija, te on tvrdi da je u sudovima, u kojima je bitak predikat i, prema tome, vjerojatno
akcidencija, npr. kad se kae: supstancija iest, to jest,
druga intencija.
U uenju o idejama arapski logiari poriu, s Aristotelom i
uz pomo vlastitih argumenata, odijeljenu egzistenciju ope
nito, ali, s Platonom, priznaju njegovu nadosjetilnu egzistenciju. Bilo je to uenje, raireno u zadnjem dobu grke
filozofije (u prosjenom platonizmu, u novoplatonizmu i
novopitagoreizmu); po njima, ideje ili opi oblici postoje od
vjenosti u Bogu. Spoznatljivost stvari dolazi odatle da je
njihov uzorak duhovne biti; kao to je ideja kipa u dui
kipara uzrok postojanja i spoznatljivosti kipa, tako je intelekt
tvorca svijeta uzrok spoznatljivosti prirodnih stvari. Ibn Sina
je to izrazio formulom da je openito prije mnotva, u
mnotvu (u stvarima) i poslije mnotva (u naoj dui).
Upravo drugi lan ove formule, u mnotvu, sadri potekou (koja postoji ve u Aristotela); kako se predoava I
egzistencija openitog u stvarima koje su same indiv.. idualne?
esto se kod arapskih aristotelovaca pokazuje konceptuali-
granu dijalektike i politike). Oni su raspored tih djela objanjavali na nain kasnijih grkih komentatora: najznaajnija
od tih rasprava je etvrta, Analytica posteriora, kojoj prve tri
prethodee ine samo pripravu i uvoenje; u Analytica posteriora, Aristotel je obraivao apsolutno Istinito, a u Poetici
apsolutno Pogreno, te u raspravama, koje se nalaze izmeu
njih, prema tome kako su se pribliavali Poetici, prevladava
moment Nevjerojatnoe. A onda su na elo tih djela stavljali
Porfirijevu Isagoge, koja je, kako joj ime govori - Kitab
Furfuryus al-ma'riif li al-mudhal - uvoenje u Aristotelovu
logiku.
Grci su imali jo dvije druge vrste uvoenja u filozofiju ili kako je izuavanje filozofije poinjalo s logikom - u Aristotelovu logiku. U jednom, koje prethodi Kategorijama, pokreu
se deset pitanja (meu ostalim: Odakle potjeu imena raznih
filozofskih kola? Kako se dijele Aristotelova djela?), na koja
se kratko odgovaralo. U Arapa postoji jo jedno uvoenje te
vrste u malom al-Farabijevom spisu, Risiila fl-ma yanbagi
an yuqaddam qabl ta'allum al-falsafa. Druga vrsta uvoenja,
kojoj je uzor stvorio Proklov uenik, Amonije Hermije, ide
ispred Isagoge. U prvom dijelu se obrauju definicije, a u
drugom podjele filozofije. Arapske rasprave o podjeli znanosti nadovezuju se na tu vrstu uvoenja, te su je one dalje
razvijale. Od oba najvea arapska filozofa, al-Farabija i Ibn
Sine (Avicenna), posjedujemo jo takve podjele znanosti.
Obje te rasprave prevedene su na latinski, a osobito je al-Farabijeva, latinski: De Scientiis, izvrila veliki utjecaj na
latinski srednji vijek, time to ju je Gundissalinus preuzeo u
djelo De divisione philosophiae.
O poloaju logike u sustavu filozofije postoje kod grkih
logiara tri shvaanja: l) za peripatetiare je logika bila samo
metodologija, samo uvoenje u filozofiju; 2) za krajnji realizam se struktura zbiljskog podudarala sa strukturom duha,
logika pravila, dakle, poivaju na samoj zbilji, te bi logika,
dakle, bila pravi dio filozofije; bio je to pogled stoiara i, prije
svega, Plotina; 3) povezivanje oba ova miljenja kod raznih
novoplatoniara: logika je, istodobno, uvoenje i dio filozofije. Arapi su takoer zastupali ta tri gledita, ali je pretezao
pogled peripatetiara; tree shvaanje se nalazi, npr., u Ibn
Sine.
Logika tei, prema arapskim logiarima, ka spoznaji
nepoznatog pomou poznatog; ali njezin najvii cilj sastoji se
u tome da nam omoguuje razlikovati dobro od loeg i da nas,
time, moe voditi ka najveoj savrenosti due i najvioj srei.
Premda se arapski aristotelovci razilaze u nekim takarna
logike, ipak se meusobno slau u glavnim crtama, pa se ak
Ibn Rud (Averroes), koji je esto estoko polemizirao sa
svojim prethodnicima, nerijetko nadovezuje, na drugim mjestima svoga djela, na pobijene poglede; uostalom, kod aristotelovaea, a, moda, i kod drugih filozofa, postoje rjeenja
ponekad u formulama, iji smisao pri analizi nije uvijek
potpuno jasan. Ovdje se daju neke openite take, koje su
istodobno u vezi s velikim metafizikim problemima.
Kao i za Aristotela, tako je i za arapske logiare spoznaja
predodba, kopija zbilje; u dui postoje slinosti stvari
(amtila), pojmovi, koji su u sudu povezani. Po tom shvaa
nju spoznaje - shvaanju punom proturjeja, budui da u isto
doba spoznaju zbilje osporava i potvruje - miljenje nikada
ne bi bilo u doticaju sa zbiljom. Sigurno je da je Aristotel
------'-------_...
365
Lov
stika
injenice.
jeu.
.LJ ljava
openito
racionalistika
nain,
~~~~~~~~~~~~---'---~~--~~~-~~~- ~~~~~~~~~.~
366
Ljubav
LEKSIKON
jSLAMA
III
367
Ljubav
~ijepi
pravovjerj~=-l
dih;
mladi dragan biva tovan - na uas
kao pojavne mjesto boanske ljepote. Tu zapoinje terminologija perzijsko-turske lirike, koja opijeva mlade peharnike
(krmare), one sa naherenim kapama, Da promatranie
nije uvijek bilo platonsko, sami su se sufiji alili.
Najistananija razmiljanja o ogledanju onog koji voli i
onog koji je voljen dao je Ahmed al-Gazali (u. 1126), Gazalijev mlai brat, a slijedio ga je njegov uenik Ajn al-kudat al-Hamadani (u. 1137). Mistik iz iraza Ruzbihan Bakli (u.
1209), al-Haladov komentator, opisao je majstorski psihologiju ljubavi odanih. U perzijsko-turskoj lirici svjesno se
njegovalo opalno prelijevanje nebeske i zemaljske ljubavi
(ova zadnja se dri mostorn ka istini ili odgojnim sredstvom). To posebice vrijedi za Hafiza, dok lirika Delaledina
Rumija opijeva mistiku ljubav dvojice zrelih ljudi. Sredite
mistike ljubavi je na sebe voljno preuzeta patnja, u kojoj se
boanski dragan najbolje oituje; otuda mogunost da se
koristi slika tirana, krhkog djeaka od etrnaest godina,
368
nedosene dame ili okrutne kurtizane koja se poigrava. Osjeaj nedosenosti dragog, koji, ipak, treba onog koji voli da bi
se sasvim oitovala njegova ljepota, predmet je brojnih
epova, koji obrauju ljubav prosjaka prema sultanu ili odnos
husn u 'iq, ljepote i ljubavi.
Na arapskom jezinom podruju predmet nebeske ljubavi
katkada se zazivao pod enskim pseudonimima klasinog
arapskog pjesnitva; Ibn al-Arebi ak je gledao na ensko kao
na najvie oitovanje boanske stvaralake snage i milosti.
U mistici zapadne Indije, pjesnitvo na sindskom, pendabskom, gudaratiskom i, ranije, na urdu jeziku, dua
mistiara se opet sagledala pod slikom voljene ene ili zaru
nice; njihova enja i ljubavna predanost onome koji ih je
okrutno ranio, opjevani su u stilu pjesnitva o eni; sam
Poslanik je mogao nastupiti kao zarunik due koja voli. Na
klasinim islamskim jezicima tu se moe usporediti samo
Zulejha koja voli, ija enja za Jusufom ini temu brojnih
epova.
Madus
V
LEKSIKON
ISLAMA
IWIADUS
l!,
-------------------------~--------------------------"
369
Magrib
prijeu.
Prema jo jednoj predaji, koja je sauvana u at-Tabarijevom djelu, Zeradut se dovodi u vezu sa idovskim prorokom
smy (vokalizacija je nesigurna), koji je poslan k Bitasbu, na
ijem se dvoru susreo sa Zeradutom i mudracem Damasborn (avestni Damaspa, ministar Vitaspe i Zoroastrov zet).
Smatra se da je Zera du t na perzijskom zapisao uenje koje
su idovi zabiljeili na hebrejskom. Bitasb i njegov otac
Luhrasb (avestni Aurvataspa) bili su Sabejci prije nego to su
Zeradut i srny objavili svoju vjeru. Ove predaje imaju za cilj
da zoroastrijansku vjeru dovedu u vezu sa idovskom: u
jednoj, Zoroaster je idovski otpadnik, dok u drugoj on
djeluje zajedno sa jevrejskim prorokom. U Hadisu nalazimo
rijei Ibn Abasa: Kada je perzijski prorok umro, Iblis je za
njih napisao uenje Madusa. Ova usamljena predaja mogla
bi na neki nain imati veze s priom o sm:.
Neki su arapski autori, naravno, bolje poznavali Zoroastra
i njegovu vjeru, npr. al-Baladuri, u kojeg nalazimo da je,
prema uenju Madusa, Zeradut doao iz Urmije. Zanimljivo je i a-ahrestanijevo djelo Kitb al-milal, ija znanstvena rasprava, meutim, ne pridonosi nita poznavanju
zoroastrijanskih ideja koje prevladavaju meu fakihima.
Dovoljno je spomenuti da a-ahrestani, koji se obavijestio iz
iranskih vrela, daje jezgrovit, ali u opim crtama ispravan
prikaz ideja Zoroastra i Madusa; razlikuje tri glavne sekte:
kajumarsite, zervanite i zeradutite, od kojih su samo ovi
posljednji u pravom smislu Zoroastrovi sljedbenici. On tano
primjeuje da Madusi nisu ahi al-hitab, ve posjeduju,
budui da su dualisti, neto poput nadahnutog evanelja
(ubhatu kitab); prije pojave Madusije, Perzijanci su ispovijedali Ibrahimovu vjeru.
Iz povijesnih vrela proizlazi (al-Baladuri) da su, u vrijeme
islamskih osvajanja Arabije, zoroastrijanci Jemena, Omana i
Bahreina plaali dizju, ukoliko ne bi spontano prigrlili
Islam. Isto tako su i u Armeniji Madusi stavljani u isti red sa
idovima i kranima.
Redoviti postupak prema onim mjestima u Iranu, koja su
se predala, bilo je nametanje dizje i haraa. U nekim krajevima Perzije, meutim, samo je ogranieni broj ljudi bio
ukljuen u aman garantovan mirovnim ugovorom. U narednim stoljeima, zoroastrijanci su bili jo uvijek brojni, te im
je bilo dozvoljeno slobodno ispovijedanje njihove vjere,
premda je ve u doba osvajanja bilo mnogo sluajeva preobraanja na Islam. Bilo je i sluajeva da su obraeni na Islam
morali zamijeniti i svoje ime arapskim.
Iako je, barem u prvim stoljeima, odnos muslimana
prema zoroastrijancima bio vrlo snoljiv, ipak je ve u 8. stoljeu poela njihova seoba u Indiju; smatra se da je prva
grupa napustila Horasan oko 750. godine, te je 766. godine
stigla u Diu u Kambajskom zaljevu.
Poloaj zoroastrijanaca u Iranu s vremenom se pogorao.
Njihov broj drastino se smanjio u nemirima koji su uslijedili
nakon smrti Nadir-aha (1747), kada su Afganci razorili
zoroastrijansku etvrt u Kirmanu, a isto tako i zbog rata
izmeu Age Muhamed-hana Kadarskog i Luft Ali-hana.
U Perziji se procjenjuje da ima ukupno oko 10.000 zoroastrijanaca. Zoroastrijanci, koji su bili prebjegli li Indiju, tj.
~osl?vno znai
mahdi),
..
?naj koji je
M Aa HkakoD I Je Allah
onaj kOJI UVIJek VOdI (vodstvo
voen,
huda),
to onda konano znai: boanski voen, to jest voen na
poseban i osobit nain. Prema snanom i neposrednom islamskom osjeaju, Allah vodi svakoga i sve na svijetu - bilo
ljudskim razumom ili nagonom ivotinja - do spoznaje
Njega, kao i do spoznaje onog to je potrebno za opstanak i
nastanak ivota. Jedno od njegovih imena je al-hadi,
Vodi- (s. XXII,54; XXV,31), a ideja o njegovom vodstvu
stalno se ponavlja u Kur'anu. Ali udno je da se rije mahdi
(glag. pridjev trpni 1. osnove) nikad ne javlja u Kur'anu, a da
se pasiv iz te osnove pojavljuje samo etiri puta. U Kur'anu
osma osnova ihtada, doslovce on je prihvatio za sebe vodstvo, upotrebljava se kao povratni pasiv. Znai da ovjek
kojeg Allah vodi nije naprosto voen, ve i sam reagira na
boansko vodstvo.
Izgleda da nam nitko ne moe tano ustvrditi izvornu
vokalizaciju rijei al-muhdi, koju je dao Edward Pococke u
znaenju direktor. Margoliouth sugerira znaenje davalac i navodi predaje, prema kojima Mahdi daje nebrojeno
blago; ali ovu pretpostavku ne potvruje nijedan istoni
autoritet.
Ali nitko tko je mahdi ili al-mahdi nije u razliitom poloaju; svatko je apsolutno voen. Rije se upotrebljava za neke I
pojedince iz prolosti, ali i za jednu_eshatolok~ osobn~
=
370
Mahdi
oekuje,
takoer
st:t~
tak
oni
zovu al-Mahdi. Ali njegov je
sasvim drukiji od statusa budueg obnovitelja vjere kojeg
trae suniti. Bit sunitskog Islama je u tome da islamski
narod sam sobom vlada, te da je on sposoban vlastitim
snagama dostii istinu i izvjesnost. Kada su u bilo kojem
razdoblju njihovi ueni ljudi (mudtehidi) primijenili tri
usula - Kur'an, Suna, kijas - na bilo koji problem Islama i
tu doli do sporazuma (idma), tad je problem bio rijeen i
to je rjeenje postalo obavezno za sve muslimane. Stoga
zamisao o apsolutnom Mahdiju kao nepogreivom voi
suvie nagovjetava onaj taklid, koji su kasniji sunitski
teolozi odbacili. Sunitski Islam uzmie pred slijepom pokornou bilo kojem uitelju u ljudskom obliju. ak se i Isa
kao obnovitelj zove muhtedi, to je mnogo manje izraajno u
svojoj sugestiji nepogreivosti. Pa ipak, mase su zahtijevale
apsolutnog obnovitelja, pa je ba meu masama vjerovanje u
Mahdija oduvijek bilo vrlo jako. Dakle, Mahdi (ili Isa),
kada se vrati kao obnovitelj i vladar, obnovit e i primijeniti
onaj islamski sporazum do kojeg su dole mnoge generacije
mudtehida jedna za drugom. Tako islamski narod ne samo
da vlada, ve je i vrhunski i nepogreivi tuma objave putem
Poslanika. iiti, s druge strane, ne poklanjaju takav ugled ni
islamskom narodu ni njegovim mudtehidima; po njima se
putem Kur'ana, Sune, kijasa i idme ne moe doi ni do
kakve uvjerenosti. Jedino to jami uvjerenost su uputstva
Skrivenog imama kojeg Bog titi (ma'siim) od svake pogreke i grijeha, a ija je uloga tumaenje Islama ljudima.
iitski mudtehidi su njegovi posrednici prema ljudima, ali
oni u tom posredovanju mogu pogrijeiti. Kad se vrati Skriveni imam, on e osobno vladati po boanskom pravu. On se
naziva Mahdi, ali ovdje je znaenje te rijei sasvim razliito
od znaenja koje mu daju suniti. Ideju o zatienosti od
pogreke i grijeha ('isma) ini se da je u sunitski Islam iz
mutazilitskog sustava prenio Fahr ad-din ar-Razi (u. 1209),
ali tamo se ona odnosila iskljuivo na poslanike. Nijedan
nasljednik (ballfa) ne uiva to pravo, a Mahdi (za one
sunite koji ga oekuju) je, svakako, zadnji Poslanikov halifa.
Za one sunite, koji od Ise oekuju da preuzme ulogu Mahdija, on se nee vratiti kao poslanik u punom smislu te
rijei. To zapravo nee biti povratak (rafa), ve naprosto
silazal (nuzul) i on e vladati prema zakonima Muhammedovim (erijat).
Druga bitna razlika izmeu iita i sunita u pogledu Mahdija u tome je da on predstavlja bit iitskog vjerovanja, to
nije sluaj sa sunitima. itav sunitski Islam, dodue, vjeruje
u postojanje konanog obnovitelja vjere, te je to sastavni dio
njihove eshatologije, ali po njima to ne mora nuno biti
Mahdi. Ni u jednom od dva SaM~a, ni Muslimovom
ni Buharijevom, ne spominje se Mahdi. Ni sunitska
sustavna teologija ne bavi se njime. U al-Idiievorn djelu
Mauxiqif ne nalazimo nita o njemu; niti ita o znakovima
Zadnjeg asa (ard; as-sd'a). An-Nasafi u spisu 'Aqa'id
spominje samo dva znaka, ad-Dedala i silazak Ise; at-Taftazani u svojim komentarima nabraja deset znakova, ali
meu njima nema Mahdija. ak i teolog-popularizator al-Gazali ne spominje nita o znamenjima u zadnjoj Knjizi
Ihyd', koja o eshatologiji iskazuje samo neku daleku aluziju u knjizi koja govori o hadu, gdje spominje dolazak ad-Dedala i silazak Ise koji e ga ubiti: o Mahdiju nema ni
371
I
!
Mahdi
emu
372
Mahmel
rijei
stavljene su u usta Aliju; on e biti visoka ela, savinutog nosa, ponositog dranja; zatei e svijet pun zala i bogumrskih djela; ako netko izusti ime Allahovo, on e ga ubiti;
on e ispuniti svijet pravicom i jednakou; on e tui ljude
sve dok se ne vrate Allahu (al-haqq); muslimani e pod
njegovom vlau uivati u neuvenom blagostanju; zemlja e
nositi plodove, a nebo e ih zalijevati kiom; novac e toga
dana biti gaen nogama i bit e nebrojen; jedan e ovjek
ustati i rei: 0 Mahdi, podaj ga meni, a on e rei: Uzmi!
i usut e u njegovu odjeu onoliko koliko ovaj moe ponijeti.
Nasluuje se da je ovo tafsir, - pravovaljan ili ne - jedne
predaje iz Muslimovog Sahiha: Na kraju e mome
narodu doi halifa koji e prosipati blago i ne brojei ga. Ali
ni u ovoj se predaji, kao ni u itavom Muslimu i Buhariju,
uope ne spominje Mahdi. Ponovo: Mahdi potjee od nas,
ljudi Kue (Poslanikove). Allah e ga poslati iznenada i
neoekivano. Vladat e pet, sedam, devet godina. esto se
nagovijeta da e doi u doba nesloge (fitan). Ta e biti tako
duboka da e trebati glas nebeski da je smiri rijeima: Va
Emir je taj i taj (Ibn Haldun). To nalikuje ironinom
komentaru, ali se navodi kao predskazanje. U tim ranijim
predajama on dolazi sa istoka (al-Marik, Horasan), s onu
stranu rijeke (Oksusa); kasnije (npr. al-Kurtubi i Ibn Haldun) su vjerovali da mora doi iz prostranih, nepoznatih
zemalja Magriba. Izvorna predaja o Crnim stijegovima, o
Abasidima, koja je oito smiljena da bi ih navela da podre
alijevce, ne spominje Mahdija (Ibn Haldun), ali kasnije je
nadodano: jer on je Allahov halifa, Mahdi (Ibn Haldun).
Jedna se dugaka predaja (Ibn Haldun) moe dati u cjelosti,
kao ilustracija, a i zato to ju je kasnije proirio i upotrijebio
al-Kurtubi: U povodu smrti halife doi e do razmimoilaenja, a jedan od itelja Medine istaknuti e se, te e morati
bjeati u Meku. Tada e dio mekanskog naroda prii i
natjerati ga da protiv svoje volje ustane (vjerojatno na ustanak), a oni e mu se zakleti na pokornost izmeu rukna i
maqama. I vojska e biti poslana na njega iz Sirije, ali e je
progutati pustinjska zemlja izmeu Meke i Medine. Kada to
vidi narod, sirijski abdal (Zamjenici ili Odlinici) i iraki
'asa'ib (Drugovi i Stranari), prii e mu i zakleti se na
pokornost. Nakon toga, ustat e ovjek iz plemena Kurej
kojem su preci po majci iz Kelba. On e protiv njih poslati
vojsku i poraziti ih i to e biti pohod na Kelbe. Ali e
razoarani biti oni koji ne dobiju dio plijena od Kelba! On e
podijeliti blago i vladat e narodom prema Suni njihovog
Poslanika i on e pustiti da ga podrava Islam. Ostat e sedam
ili devet godina, a onda e umrijeti, te e muslimani moliti za
njega. To je, oevidno, odjek sukoba s Jezidom i nema
eshatoloki karakter niti spominje Mahdija. Ali motivi abdala
i pustinjske zemlje (al-bayda') pojavljuju se i u drugim
predajama koje govore o Koncu vremena, te su razraeni u al-Kurtubijevoj predaji o Mahdiju iz Magriba. Nadalje, u jednoj
predaji, koja ima, oito, pomirljive namjere u odnosu na
Abaside i alijevce, muslimani se potiu da se okrenu mladiu
iz plemena Temim, jer on e doi s Istoka i bit e stjegonoa
Mahdiju (Ibn Haldun). Ali jasno je takoer da je uenje o
Mahdiju kasno nastalo, te da nije prihvaeno od sviju. Uenje
o Dedalu dio je islamske eshatologije, kako slubene tako i
narodne; postoji, meutim, predaja koja pokuava uvjeriti da
je vjerovanje u Mahdija vanije nego vjerovanje u Dedala:
373
----~---- - - - - - - - "
Makama
potvruju
znai
posjed, imetak,
znaenju
374
tednju za hodoae. Svake godine ide vie od 10.000 muslimana iz Malezije na had.
Ministarstvo za odgoj odgovara za islamski odgoj u svim
glavnim kolama koje drava potpomae. Vlada daje novane pripomoi i za privatne vjerske kole. God. 1971.
postojalo je u zapadnoj Maleziji 446 takvih kola. Vjerski
uitelji su svi apsolventi priznatih teolokih seminara i uili
ta, kako lokalnih, tako i najuvenijih u islamskom svijetu
(npr. ona u Meki ili al-Azhar u Kairu.) Postoje brojne
arapske kole (medrese) u zapadnoj Maleziji. Sve kole u
Maleziji koriste malajski kao nastavni jezik, s engleskim kao
drugim jezikom. U vjerskim kolama ui se arapski i malajski. Vii islamski odgoj obavlja se na Islamskom koledu u
Selangoru i na Nilam Puriju u Kelantanu. Uenje i istraivanje Islama u njegovim razliitim aspektima provodi, na sveuilinoj razini, Institut za malajski jezik, knjievnost i kulturu, Fakultet za islamske studije, a oboje na nacionalnom
sveuilitu Malezije i Odjelu za islamske studije Sveuilita
Malezije; sve troje se nalazi u Kuala Lumpuru. Postoje,
prije svega, dvije vee islamske politike stranke u Maleziji:
Udruena malajska nacionalna organizacija iPanmalajska
islamska stranka. Prva je stvorila, skupa sa Malajskim kineskim udruenjem i Malajskim indijskim kongresom, savez
pod nazivom Stranka saveza, te on vlada od neovisnosti u
augustu 1957. god. Kada su Sabah i Saravak pridoli Maleziji, tamo su stvorene odgovarajue stranke. Danas je vladajua stranka saveza ula u udrubu sa Panrnalajskom islamskom strankom. Veina muslimana u Maleziji biraju i podravaju obje ove islamske stranke. Svaka drava u Maleziji
ima muslimansku organizaciju za dobrobit, a organizacija se
aktivno bavi misionarstvom. Vlada, sad, utemeljuje veliku
nacionalnu organizaciju slinog karaktera. Pored muslimanskih omladinskih organizacija islamskih politikih stranaka,
postoji i muslimanski pokret mladei u cijeloj Maleziji sa
znatnim brojem lanstva iz svih slojeva.
IBN
(a.
pravnik,
M
malikitskog
koji je po njemu i dobio ime;
ga naprosto zovu medinskim imamom.
ALIK
ENES
mezheba,
imam
esto
375
sauvani
376
377
Mameluci
plau.
378
Mameluci
~~a~a uenjaka
i
i niz drugih dunosti, b) pravi upravni
golemim kotanjem ineprijatnim ikaniranjem. Zadnji sultan
Kansuh Guri iao je na uvrenje pozicija u junoj Arabiji i
slubenici (ad-diwaniyya) za ostalu upravu.
Sultanov prihod sastojao se od poreza na zemlju, glavu i za
Prednjoj Indiji, da bi osigurao egipatski udio u indijskoj
, siromane, od zemljinih prinosa lena, od kojih je on nune
trgovini.
U pogledu razdoblja od 1517-1798. god., znakovita je
doprinose dalje davao lanovima vojske i slubenicima, od
carina, dravnih radionica i izvanrednih davanja na robu i
injenica da se ak to razdoblje od skoro tri stoljea, za kojeg
je Egipat pripadao turskom carstvu, moe jo oznaiti kao
trita, koja su, budui da nisu predviena u Kur'anu, vaila
za nezakonita i bila osporavana. Nadalje je on, prigodno,
tree mameluko razdoblje. Promjena, koja se dogodila Selistjecao novac prisilnom kupnjom i prodajom. Vlada je primovim osvajanjem, nije, konano, bila bitna, bar to se tie
silno kupovala robu po odreenoj cijeni i silila muterije na
uprave. Egipat i njegovi itelji ostali su pod vladavinom
odreenu prodajnu cijenu. Konano, postojali su monopoli,
mone manjine tue rase. Neprijateljstvo, koje je u poetku
od kojih je sultan imao prihode. Takoer se koristilo omipostojalo izmeu osmanskih Turaka i Mameluka, te koje je,
najprije, dovodilo do krvoprolia (pogubljenje 800 Mameljeno sredstvo sultanskog posjeivanja monika zemlje, od
kojih je on, kao gost, iscjeivao znatne iznose (posebice Kaitluka od strane Selima I u Kairu), nije dugo potrajalo, nakon
-beg).
to je prolo prvo nemirno doba osvajanja. Turski vojnici i
Znaenje Mameluka u povijesti sastoji se u tome da su oni,
slubenici, koji su doli u Egipat, pomijeali su se uskoro u
zatieni pustinjom i svojim trupama, zaustavili plimu azijvelikoj mjeri s brojano monijom klasom Mameluka, ija je
skih osvajaa; oni su pobijedili ingiz-hanove Mongole, kaspomo za upravljanje zemljom bila neophodna. Osim toga,
nije gomile Timurove, koje su nakratko osvojile Siriju, te
broj Mameluka je stalno rastao kupnjom robova na Kavkazu.
druge osvajae. Nakon pobjede nad Tatarima i Timurovog
Turci su vodea klasa i sastoje se od Osmanlija i Mameluka,
odlaska, morala se politika sultana usredotoiti na borbu sa
meu kojima se ne pravi razlika. Moe se, ak, govoriti o
mamelukiziranju osmanskog elementa; pravo osmanizirasve jaim Osmanlijama. Borba se odlagala zbog stvaranja
tampon-drava s obje strane (knezovi Du-'l-Gadira i Bijelog i
nje zemlje izvrilo se tek u 19. st. ak je prvi upravlja
Crnog ovna). Sretna Kait-begova politika odgodila je kraj, ali
Egipta, Hair-beg, bio Mameluk, premda su, nakon njega,
sve pae slane iz Carigrada.
su vladari, koji su doli iza njega, bili slabi. Vlast mamelukih sultana izgubila je na strogosti, oni su sami oslabili u
Tokom prvih stotinu godina bila je, u stvari, neosporna
dugim borbama, a njihove financije su rastrojene uslijed
vlast paa u upravljanju zemljom. Paa se mogao oslanjati na
neumjerenog korienja koje nije odgovaralo njihovim rasposedam kontingenata (odak) trupa, od kojih je est ustanovio
loivim sredstvima i nedostatnog pore skog sustava, koji je,
Selim I, dok je sedmi, i to mameluki, pridodan pod Sulejmanom I. Njihova jaina je bila 20.000 ljudi. S njima nisu
kasnije, velikim zemljinim posjednicima pruao mogunost
da izmaknu porezima. Stoga se nije moglo dugo odupirati
zapovijedale pae, nego vlastiti zapovjednici, koji su pripadali
Osmanlijama, pogotovo su vojsku onesposobljavali nediscijanjiarskom odaku, a boravili su u kairskoj tvravi. Kasnije
plina mamelukih voa i slabosti njihovog poljskog topnisu se te trupe ponaale sve neovisnije i bile su ak u stanju
tva. Dobro opremljene tvrave nisu se obranile od Osmansmjenjivati pae sve dok se u 18. st. ta vojna mo nije razvila
lija, te su pale zbog izdaje. Sam po sebi valjani sultan Kansuh
u djelotvorni instrument nekih utjecajnih memlukih
Guri bio je 1516. god. potuen kod Merd Dabika (u alepskoj
begova. Vane poslove uprave raspravljao je veliki divan ili
pokrajini) i ubijen. Time je sultanu Selimu bio otvoren put u
dravno vijee, koje se samo u izvanrednim sluajevima
Egipat i u estomjesenoj obrambenoj borbi morao je podlei
sastajalo i u kojem su bili zastupljeni visoki slubenici, a
zadnji sultan Tumanbaj, koji je objeen na Bab Zuvejli u
jednako i vojne voe i visoki vjerski asnici. Lokalne i
Kairu. Jedan dio velikih emira, kao i halifa, odvedeni su u
posebne upravne funkcije vrilo je dvanaest sandakbegova,
Carigrad. Halifat je prestao sam od sebe, poto se nije
koji su, istodobno, zastupali feudalno plemstvo; unato
imenovao novi halifa; sultan od Carigrada postao je prvi.
tome, od poetka su veze, koje su ih vezivale za pojedine
vladar Islama. I zatita svetih mjesta automatski je prela na
pokrajine, bile prilino labave; meu njima se spominju
ktihya (ehaja) pae, defterdar (rizniar), amir al-hagg (vodinjega.
Razdoblje Mameluka dalo je i mnoge graevinske spometelj hadijske karavane) i amir al-hazii.ma, od kojih su tri
nike. Od svjetovnih zgrada su se manje odrale palae, a vie
prva bili takoer lanovi velikog divana. Drugi begovi su bili
tvrave, a zatim veliki broj luksuznih nadgrobnih spomezapovjednici uSuecu, Damijeti i Iskenderiji (Aleksandriji),
nika, bolnica, kupatila, lijepih zdenaca i vodovoda. to se
te upravljai pet velikih pokrajina u nilskoj delti. Osim te
tie vjerskih, tu su, prije svega, veliajne damije i s njima
dvanaestorice begova, postojalo ih jo dvanaest na slinim
povezane kole (Bejbarsova damija, Kalaunova, an-Nasifunkcijama. Pravu upravu u pokrajini vrila je klasa sluberova, sultan Hasanova, Barkukova itd. u Kairu, ali ih je bilo i
nika po imenu kai! Njihova glavna zadaa bilo je utjerivanje
u pokrajinskim gradovima). Dok poljoprivreda, zanat i
poreza. Moe se na njih gledati kao na neku vrstu pokraj inumjetniki zanat zriju u svome cvatu, trgovina, pod vladaviskih upravljaa; neki od velikih begova bili su sami u isti mah
kaifi u svome okruju ili su razne kaife imali podreene.
nom kasnijih sultana, trpi zbog iscrpljujuih davanja upravi.
Prijevozna trgovina kroz Egipat, zatiena ugovorima sa
Porezi su se utjerivali na razne naine, budui da su mjesni
franakim i orijentalnim vladarima, donosila je velike sume.
obiaji diljem Egipta bili razliiti. Najobiniji nain bilo je
Carine i carinski postupak prema trgovcima bili su, konano,
davanje u zakup poreza (iltizam); multazimi su imali razne
vrste nasljednog posjednikog prava na zemlju. Oni su od
tako nepodnoljivi da su evropske sile sve uinile da osiguraju
morski put u Indij~~_da bi izbjegle provoz kroz EgipatsJL-_fe_l_ah_a_u_t_je_r_i_va_l_i_p_o_r_e_z_u_novcu ili naturi, obino pomou
379
Maroko
najstarijeg u selu. Pri utjerivanju se namjetala vojska podr-:-l
enih poslovnih i financijskih slubenika, veinom Kopta.
Neki haifi bili su u isti mah multazimi. Taj upravni sustav
usko je povezivao upravu i zemljini posjed, to je uvijek bilo
karakteristino za egipatsko stanje. Bio je to produetak
sustava, koji je prevladavao za mamelukih sultana (odredba
Kait-bega), a koji je iznova uredio Kanunname-i Misr Sulejmana I,
Veliki ured u Kairu, iji je poglavar bio ruznamedi,
utjerivao je te poreze i vodio poreske spiskove. Utjerani
porezi dijelom su se koristili za plaanje trupa i za javne
radove kao to je navodnjavanje, gradnja mostova i nasipa
itd., te dijelom za godinji danak sultanu, koji je, poetno,
iznosio 80.000 dukata, a kasnije je odmjeren na 600.000, te,
naposljetku, na 400.000 dukata. U 18. st. stvarno se prestalo
plaati danak.
Osim poreza na zemlju, postojali su brojni drugi porezi
pod raznim nazivima; bili su manje-vie samovoljno ut jerivani, te kada se, tokom vremena, nered u upravi uveliko
proirio, teretili su oni jo vie stanovnitvo. Seoski itelji
jednako su toliko trpjeli pod zahtjevima svojih mamelukih
posjednika i upravitelja, koliko i pod prepadima arapskih
plemena, koje uprava nije mogla kontrolirati.
Egipatska povijest tokom tog razdoblja jedan je ne mnogo
zanimljivi slijed unutranjih spletki, borbi i pobuna. Do
poetka 17. st., pae su uspijevali manje ili vie odravati
svoju vlast, ali su se esto mijenjali, da bi ostvarili trajniji
utjecaj. Ne manje od 117 paa je vladalo Egiptom do dolaska
Francuza. Mnogi od njih su nastojali svoj kratki boravak to
je mogue unosnije iskoristiti za sebe, a odreeni broj ih je,
po povratku u Carigrad, svoju lakomnost platio glavom. U
17. st. pravu vlast u zemlji vrili su veliki bezi u Kairu, koji
su trupe imali u svojim rukama i samo su trpjeli pae, koji se
nisu mijeali u njihove poslove. U to doba su oba najmonija
poloaja u zemlji bili poloaj zapovjednika u Kairu, zvanog
aylJ al-balad i poloaj amir al-!Jagga. Neki zapovjednici
mogli su biti dobri vladari, posebice Ismail-beg, koji je tu
dunost vrio od 1707-1724. god. Ali je promjena na vlasti
imala uvijek nasilni karakter i spreavala stvaranje dinastije.
Vrenju dunosti Ismail-bega prethodila je svojevrsna borba
izmeu suparnikih stranaka, koja je tri mjeseca bjesnila
izvan Kaira. God. 1747. pokuala je Porta po prvi put
ponovno uspostaviti svoj autoritet, time to je upravljau
Ragib-pai naredila da iskorijeni mameluke begove; taj se
pokuaj, ipak, potpuno izjalovio, te je nered vladao i dalje,
sve do pojave mladog Mameluka Ali-bega, koji se, zakratko,
uinio neovisnim aylJ al-baladom i vladarem Egipta
(1770-1771). Tada zapoinje Porta poduzimati ozbiljnije
mjere da ponovno zadobije svoj utjecaj na Egipat; ali vladavina mamelukih begova prestaje tek tada, kada strana sila,
Francuska, polae privremeno svoju ruku na Egipat.
Pod takvom vladavinom nisu se mogli poboljati ivotni
uvjeti stanovnitva. Nije toliko poloaj Egipta, kao osmanske
pokrajine, izazvao bijedu itelja, koliko nedostatak jake sredinje vlasti. Loa organizacija, osim toga, prouzroila je s
vremena na vrijeme strane gladi, dok sredinom 17. st. nije
zapoeo niz pustoeih epidemija kuge. Od zadnjeg razdoblja
mamelukih sultana, zemlja je izgubila bogato vrelo prihoda
zbog promjene trgovakog puta ka Indiji. Osim toga je
kranskim
esto
trgovina sa
zemljama
trpjela ozbiljne tete
zbog samovoljnih mjera mjesnih vlasti; u isto doba opadaju
gradski obrti; jedan razlog za to mogao je biti to to je Selim I
odveo brojne izuene obrtnike u Carigrad.
Opadanje privredne moi Egipta uinilo ga je, s druge
strane, srazmjerno mirnim posjedom Porte. Samo je na
poetku osmanske vladavine (1524) jedan paa, Ahmet-paa,
pokuao ponovo stei neovisnost, a kasnije nije bilo takvih
pokuaja sve do doba Ali-bega.
Prevladavajui poloaj Egipta u Islamu nije ozbiljno naruen osmanskim zaposjedanjem. Al-Azhar je ostao jedno od
najvanijih sredita islamske znanosti; turske pae i drugi
asnici su to priznavali, time to su inili darove i izvodili
obnavljanje zgrada, kao to su to, prigodno, radili i za druge
vjerske ustanove zemlje. Premda je islamska znanost i dalje
cvala, Egipat u to doba nije dao mnogo istaknutih pojava. Na
polju jikha bila je najznaajnija linost ar-Remli (u. 1596),
komentator an-Navavija, nadalje mistik a-arani (u. 1565) i,
kao zastupnik arapskog jezikoslovlja, Abdelkadir al-Bagdadi
(u. 1682). U narodnom misticizmu znaajno mjesto pripadalo
je tovanju Ahmeda al-Bedevija od strane sekte ahmedija.
Razdoblje osmanske vlasti u Egiptu nije sasvim bez interesa sa stajalita arhitekture i umjetnosti. Razni upravljai,
poevi od Hair-bega, gradili su damije; one pokazuju neku
vrstu prijelaza od mamelukog ka osmanskom arhitektonskom stilu. I u Kairu postoje razne damije, koje su utemeljivali mameluki begovi, npr. damija Abu Dahaba (izgraena
1773). Neke lijepe palae su takoer gradili Mameluci, ali ih
se danas jo malo odralo.
A R OK O (a. al-Magrib, al-Mamlaka al-Magribiyya), nezavisno kraljevstvo od 1956. godine, glavni grad Rabat.
God. 1985. imao je 22,8 mil. itelja, od ega je evropska
manjina iznosila manje od 100.000, a idovska 11.000 dua;
muslimani (99% stanovnitva) slijede malikitski pravac;
samo relativno male izolirane berberske grupe pripadaju
(djelomino krivovjernim) dervikim redovima. Islam je
dravna religija. Od pravne reforme 1965. god. postoji (osim
radnog pravosua) samo jo jedinstveno pravosue, koje je
ukinulo vjerske erijatske sudove. Na podruju obiteljskog i
nasljednog prava za muslimane vai malikitsko pravo, koje je
od 1957-1959. god. samo malo modernije kodificirano.
Druga pravna graa je oblikovana po francuskom uzoru. U
kolstvu se tei ve due ujedinjavanju kola vjerskog, nacionalnog i francuskog tipa. U Fesu i Marakeu postoje islamska sveuilita. Religiozna bratstva azilije, tidanije, derkavije, isavije, tajibije i druga donekle gube na utjecaju; pa
ipak, tovanje svetaca openito je jo snano ukorijenjeno u
narodu.
A R TOL OS I (t. martoloz, martulos). Rjenici daju sljedee objanjenje za martolos i martoloz: kranski vojnici, dobrovoljci u osmanskoj vojsci, Rije se, kako se ini, ne
moe nai u turskih pisaca, ali je esta u zapadnim djelima i
ispravama. U ovim zadnjima ima znaenje razbojnik, pjeadija; M. Sanudo (Diarii, XXXVI,271) spominje nekog
Sbolovaha (moda Vlaha?), vrlo hrabrog ovjeka i velikog
martelosso, koji je sluio muslimane i pao u boju kod Zadra.
Soranzo zastupa da martelos znai uhoda: i kradljivac'1
-~
380
Matematika
putovanjima po Orijentu sakupiti dosta poticaja za samostalno unapreenje napredaka koji su u meuvremenu ui
njeni na islamskom prostoru i koji su tako dali bitni poticaj za
kasniji polet zapadne matematike.
Ali su matematiari koji su pisali arapski jo mnogo stoljea bili iznad svojih zapadnih kolega. U aritmetici i raun
skoj tehnici postupno ali sigurno su se provele indijske
brojke; ve oko 950. god. u Damasku predloio je al-Uklidusi raunanje razlomkom, a da, dodue, nije naiao na
odaziv. Tek ponovljeni pronalazak razlomka od Gijas ad-dina
al-Kaija (u. 1429. u Samarkandu) snano se proirio po
Orijentu, koliko je to jo doputalo ve sve vee opadanje
svih znanstvenih nastojanja. Kai je bio u stanju izvlaiti ma
koje visoke korijene; njegov proraun broja 11: na 17 decimalnih pozicija predstavlja majstorsko djelo praktine matematike.
Bar isto toliko kao knjige o raunu opsena je literatura za
algebru; u najistaknutijem djelu te vrste klasificirao je Omar
Hajam (1048-1132) kubine jednadbe i dao geometrijska
rjeenja pribliavanja. Kai je iznaao i za to raunsko rjeenje koje je brzo vodilo ka cilju. Omar Hajam je postigao
odluujue i u geometrijskom istraivanju osnova; njegovim
istraivanjima u uenju o paralelama moglo je tek 18. st.
ponuditi neto to je jednake vrijednosti. Ali, u cjelini, iva
geometrijska djelatnost stajala je u sjeni Grka i nije je bitno
prelazila.
Obrnuto, arapski matematiari samostalno su postigli znaajne rezultate u trigonometriji, koja ranije nije postojala kao
neovisna disciplina. Dodue, indijski zvjezdoznanci bili su
ve preli od Ptolemejevog raunanja tetiva ka polutetivi
(gayb, shvaeno kao kesica: i stoga dandanas u latinskom
prijevodu sinus: korieno u matematici), ali tek arapski
matematiari i zvjezdoznanci zamjenjuju zamrene odnose na
tzv. potpunom etvorokutu mnogo jednostavnijim rauna
njem trokuta. O otkriu stavka o sinusu, koji je krunisao taj
razvitak, planuo je oko kraja 10. st. estoki spor za prvenstvo
izmeu raznih matematiara u Iraku i Iranu. Al-Biruni,
uenik jednog od tih istih, izbavio je trigonometriju iz okova
zvjezdoznanstva; zakljuno djelo te vrste, o kojem je znao i
Johannes Regionomtanus (1436-1476), koji je napisao prvi
udbenik trigonometrije na latinskom jeziku, poteklo je od
univerzalnog uenjaka Nasir ad-dina at-Tusija (1201-1274).
Na veini podruja matematike, matematiari su u stvaralakom razdoblju arapske kulture stvorili toliko toga, koliko
se moglo bez primjene algebarske simbolike koja se razvila
tek u 15. i 16. st. Ve u prvom dobu cvjetanja, oni su
odluujue utjecali na Evropu, tako da se na ovom podruju s
vie prava nego bilo gdje drugdje moe o Arapima govoriti
kao uiteljima Zapada. To vrijedi i za neke prirodne znanosti, koje su se u Starom i Srednjem vijeku raunale u matematiku, posebice za optiku. Treba ovdje spomenuti samo
Veliku optiku: Alhazena (ustvari al-Hasan ibn al-Hej sama,
ro. 965. u Basri, a u. oko 1039. u Kairu); on je ostvario bitni
napredak na putu od antikog opisivanja prirode ka eksperimentalnoj znanosti i ostao je autoritetom sve do Keplerovog
utemeljenja moderne optike.
(a.
O matematici Arapa
u Muhammedovo doba i prvih halifa nije nita poznato,
M
pa ipak razvijena
djelatnost i sloeni kur'anski
A TE M A TIK A
ar-riyiidiyyat).
trgovaka
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _1
381
Mauri
palai u Saragosi i svjetski glasovitoj Alhambri (al-Hamra')
u Granadi. Dvorski ivot razvija osobitu ljubav za pjesnitvo i
glazbu. Uz klasino arapsko pjesnitvo, nastaju novine i
popularni oblici, kao to je oblik muuiaahiit i popularni
rod pjesme zagala, koji je povezan sa Ibn Kuzmanom.
Dolazak glasovitog glazbenika Zirjaba iz Bagdada, koji je i
kao stvaralac u modi utjecao na ivotni stil, donosi novine na
podruje glazbe. Maurska panjolska, koja je svojom ulogom
kulturnog posrednika znaajna za srednjevjekovnu Evropu,
raspolagala je i sa preko 17 sveuilita i velikim brojem javnih
knjinica. Samo ona al-Hakama II (961-976) sastojala se iz
400.000 svezaka. I kao sredite knjiniarstva znaajna Kordova i druga sredita kasnijih malih dravica razvili su se u
sastajalite zapadnih i istonih uenjaka, ljudi eljnih znanosti i putnika. Sami panjolski Mauri imali su silnu volju za
putovanje, to se ogledalo u ll. i 12. st. u opsenim putopisima i zemljopisnim raspravama. Uz zemljopis, neka budu
spomenuti jo zvjezdoznanstvo, botanika i uenje o lijeenju.
Medicina je takoer ostvarila udesne napretke za tadanje
doba. Sam kralj Sano I od Leona uputio se k Jugu, da bi se
zbog svoje pretjerane debljine lijeio kod arapskog lijenika.
U doba, kada se u kranskoj Evropi kuga tumaila kao Boja
kazna, ve je Ibn al-Hatib spoznao njezinu zaraznu narav. O
kirurgiji i upotrebi kirurkih instrumenata postojali su ilustrirani opisi. I filozofija je imala brojne zastupnike, a meu
njima Ibn Ruda (1126--1198), koji je na Zapadu poznat kao
Averroes, iji su komentari o Aristotelu doveli do obnove
filozofskog umovanja u kranskoj Evropi.
A UR I , jo u 19. st.
naziv za
M
gradske elemente islamskog stanovnitva u
raznim zemljama, a prije svega za itelje sredozemnih luka
odreene
sjeverne Afrike. To, sigurno, prvotno feniansko ime odgovaralo je u obliku Mauroi, Mauri mjesnom i rimskom nazivu
za domoroce Berberske. Rije Mauri, kojom su Rimljani
openito oznaavali Berbere, ula je u panjolski u obliku
Moro; tom rijei Maros oznaavali su itelji Pirinejskog poluotoka, tokom cijelog razdoblja islamske vladavine, arapske
osvajae i arabizirane Berbere koji su se naselili na drugoj
strani morskog tjesnaca Gibraltara. Za Reconquiste, imenom
Moriscos oznaavalo se u panjolskoj one muslimane (ope
nito domorodne), koji su ostali u zemlji i 1610. god. konano
protjerani.
Ime Mauri koristi se takoer, s jedne strane, za arapsko ili
berbersko, isto ili s Crncima pomijeano stanovnitvo sjevernog Senegala, u dananoj Mauritaniji, a s druge strane za
mjeance Arapa, porijeklom iz june Arabije, iSingaleza,
koji na Cejlonu (ri Lanka) ine znaajnu islamsku koloniju.
382
Medina
mora biti dobar avicenist (znalac Ibn Sine). Posljedica recepcije arapske medicine su arapske posuenice i posueni
prijevodi u latinskoj medicinskoj nomenklaturi, koji su se
dijelom odrali do naih dana.
M ED I N A
(a. al-Madina), grad u Arabiji, Muhammedovo boravite nakon Hidre, glavni grad arapskog carstva
pod prvim halifama. Pravo arapsko ime grada bilo je Yatrib
(Yathrippa kod Ptolemeja i Stefana Bizantinca). Al-MadIna
je, naprotiv, apelativ: grad. U mekanskim surama Kur'ana
nalazi se kao apelativ s mnoinom mada'in, dok se u medinskim koristi al-MadIna, kao vlastito ime za novo Poslanikovo boravite (IX,102,121; XXXIII,60; LXIII,8). Staro
ime Yatrib, obrnuto, javlja se samo jednom (XXXIII,13).
Od medinskih pjesnika, Kais ibn al-Hatim koristi iskljuivo
ime Yatrib, a Hasan ibn Sabit i Kab ibn Malik oba naziva,
to je sluaj i u Muhammedovom ustavu grada.
Medina se nalazi u Hidazu u jednoj ravnici, koja se
blago sputa prema sjeveru, a ije granine take na sjeveru
i jugozapadu oznaavaju 4km udaljena brda Uhud i Air,
dvije izboine planinskog lanca, koji ini granicu izmeu
arapske visine i nieg primorja (Tihame). Zapadno i istono,
ravnica je omeena Harom ili Labom, neplodnim prostorima, pokrivenim crnim bazaltnim ljunkom, ali istona
Hara lei u veoj udaljenosti i izmeu nje i grada je prostor
za plodnije parcele, tako da istonu granicu ravnice ini niz
niih crnih breuljaka. Na jugu se ravnica prostire u nepregled. Za nju je znakovito veliko obilje vode, to je za Arabiju neuobiajeno. Svi vodeni tokovi dolaze od juga ili od
Hare i teku ka sjeveru, gdje se kod Zegabe sjedinjuju i tada,
u Vadi Idarnu, uzimaju zapadni smjer ka obali. Oni,
dodue, donose vodu ponajvie samo nakon padavina, ali
ine da je osnovna voda visoka; zbog toga postoji veliki broj
vrela i zdenaca. Nakon jakih kia, na mjestu al-Munaha
nastaje jezero, a vee poplave nisu rijetke, te ugroavaju
zgrade u junom dijelu grada. Osobito je bio pogibeljan
takav porast vode za halife Osmana, zbog ega je on dao
podii nasip kao zatitu; jo gore je bilo kasnije, 660. i 734.
god. nakon Hidre, kada je vodeni val prodro uslijed velike
vulkanske provale. Voda je donekle slankasta i bljutava, a
razni upravljai grada starali su se, zato, za vodovode, koji
su dobru vodu dovodili iz nekolikih junih slatkovodnih
vrela. Tlo se sastoji od slankastog pijeska, krea i ilovae, te
je prolazno, a osobito na jugu vrlo plodno. Palme datulja
izvrsno uspijevaju, uz njih narande, limun, ipak, banane,
breskve, kajsije, smokve i groe. Zime su studene i kiovite, a ljeta vrua, ali rijetko sparna. Veina novijih putnika
hvali zrak kao ugodan, ali i manje zdrav, te su groznice
tada, a i sada, prava muka, posebice za doseljenike, od kojih
su Muhammedove pristae esto trpjele. Umajadi su grad
zvali: neisti, suprotno od poasnog imena at-Tayyiba,
koje mu je dao Poslanik.
Po svojim prirodnim osobinama, Medina je bila otra
suprotnost Meki, koja je leala u kamenitoj, beitnoj dolini.
Ona od poetka nije bila pravi grad, nego skup kua i koliba,
koje su okruivali vrtovi i zasijana polja, a iji su itelji radili na
obradi zemlje i stoga su ih beduini prezirno zvali Nabatejci.
Tek su se postupno te ratrkane naseobine sredile u ustrojbu
koja je vie sliila gradu, ali koja se nalazila sjevernije nego
383
'
Medina
povezan~e
I,
384
meu
zemljoposjede
Avsitima, dok su Kajnuka
na jugozapadu, ali su se, u biti, prehranjivali kao zlatari.
Tako uspostavljeni poredak pruio je neto mirnih vremena, ali je on postupno naruen, jer je izmeu oba plemena
Kajla dolo do poraslog neprijateljstva, kako je to, inae, ne
rijedak sluaj meu arapskim plemenima. Borbe, koje su
potrajale, bile su nepovoljnog ishoda za Avsite, te se oni
obrate za pomo obojici idovskih glavara; doe do saveza
meu njima. Sada to nije bio vie sukob vie pojedinanih
rodova, nego oba plemena u cjelini, pa i ostalih itelja
Jasriba, te ak i beduina iz okolice. Kod mjesta Buas
(Bu'u) doe do odluujue bitke, u kojoj Hazrediti pretrpe veliki poraz. Bitkom kod Buasa je, dodue, uspostavljena ravnotea izmeu glavnih plemena, ali borbe, koje su i
dalje trajale, iscrpljivale su snage grada, a stalne ogorenosti
inile su ivot graana nepodnoljivim. Tada je u njihov ivot
i prilike stupio Muhammed.
Plemena Kaila bila su, kao i veina Arapa, neznaboaka u
doba doseljenja u [asrib, Oni su tovali boicu Menat kao
glavno boanstvo, po kojem su Aiosallh nosili svoje prvotno
ime, a uz nju, meu ostalim, i al-Lat. Malo se zna o njihovom
duhovnom stajalitu prije Poslanikove pojave. Pjesnik Kais
bavi se poglavito plemenskim borbama, te rijetko dotie
religiozne prilike. Nigdje ne govori o lokalnim bogovima, ali,
obrnuto, Allaha spominje kao stvoritelja: Ncka je slava
Allahu, Gospodaru, Gospodaru kue, tj. Kabe. Odbija se
ivot nakon smrti, to je stajalite mekanskih neznaboaca.
Pored toga, postojala su i druga vjerovanja, ije je oblikovanje, po svoj prilici, uvjetovao doticaj sa idovima i kranima, tako da ih se moglo ubrajati u hanife, budui da su
odbacivali narodne bogove i pokazivali asketsku crtu. Tako
su Abu-'l-Hejsam i Asad ibn Zurara ispovijedali jednobotvo,
prije nego to su upoznali Muhammeda. Jedan Hazredit,
Abu Kais Sirma ibn Abi Enes nosio je pokaj niko odijelo i
mnogo je polagao na istou; htio je, u stvari, biti kranin,
ali je to napustio i kao stari ovjek preao je na Islam.
Duhovno djelovanje idova i krana na arapske itelje
Medine postalo je, sad, bitan initelj pri odnosima izmeu
njih i Islama, jer su oni postajali prijemljivi za njegove
jednoboake ideje, s kojima su se oni pri posjetima Meki i na
druge naine upoznavali. Pri dolasku u Medinu, Muhammed
je, nakon kraeg zastanka u predgrau Kuba, uao u grad i
odsjeo kod jednog Hazredita, Abu Ejuba Halida ibn Zeida,
kod kojeg je ostao dok nije preao u stalno obitavalite.
Njegove kvalitete kao Poslanika oitovale su se i u injenici
da mu je, u kratkom roku, polo za rukom urediti beznadno
rasturene prilike u Medini i stvoriti jedinstvo od raznorodnih
sastavnih dijelova grada, starijih arapskih itelja jasriba,
kasnije doseljenih, a sada vladajuih plemena Kajla, doseljenika iz Meke i idova ili poidovljenih Arapa. To se najbolje
vidjelo iz ustava grada koji se ouvao, kojem je glavni cilj bio
da se od itelja Medine stvori jedinstvena zajednica (opina)
umma. Kako se ona podudarala s Medinom, bili su obuhvaeni i idovi i neznaboci, od kojih se nije trailo da prijeu
na Islam. Plemena su zadrala svoju samostalnost u odnosu
na krvnu osvetu i oslobaanje zarobljenih, ali naspram svih
drugih je podjednako obavezno za sve jamstvo na zatitu, te
da nitko ne moe na svoju ruku sklapati mir s neprijateljima
I
II
I
Medina
zajednice. Sve vanije stvari, iz kojih bi mogla nastati neprilika za zajednicu, morale su se iznijeti pred Allaha i Muhammeda. Dolina jasrib mora biti haram (ili haram) za sve, za
koje je nadlean ovaj ustav zajednice. Znaajnije djelovanje
nije on mogao meutim, postii, jer su ga premaili dogaaji
koji su se brzo razvijali, a prije svega raskid izmeu Poslanika
i idova, koji su napadali njegovu poslaniku funkciju i
djelovanje. Oni su, osim toga, nastojali razruiti osnovu koju
je on stvorio za Medinu, time to su radili na tome da raspire
staro neprijateljstvo izmeu oba plemena. Da bi te tekoe
predusreo, Muhammed se svojski trudio da svoje pristae
okupi oko zajednikog cilja - borbe s Mekancima, koji su mu
se spremali osvetiti. Dolo je do poznatih bitaka s njima, a
zadnja, zvana pred iarkorn (handaq), duboko se dojmila
Mekanaca, jer je on, na savjet Selmana, oko nezatienih
dijelova grada iskopao jarke; njegove ostatke je jo u 12. st.
vidio Ibn Dubeir na odbaaj strijele zapadno od grada.
Uspjene bitke su uvrstile Muhammedov poloaj u Medini,
uz nesposobnost munafika (licemjera) da iskoriste njima
povoljne okolnosti. Tako je on bio u stanju ne samo nastaviti
borbu s Mekom, nego i idovima nemilice vratiti svu
neugodu, koju su mu oni spremali. Nakon bitke kod Bedra
bili su pripadnici plemena Kajnuka protjerani iz grada, a
nakon nepovoljne borbe kod Uhuda i pleme Nadir zbog
suradnje s mekanskim neprijateljem. Ali su najgore proli
idovi iz roda Kurajza, koji su, zbog aktivnog uplitanja u
mekansku borbu protiv Medine, unato svem zalaganju
Avsita u njihovu korist, bili posjeeni.
Ugovorom iz Hudajbije godine 6. po Hidri, borba s
Mekom bila je bitno odluena; u njemu je Muhammed,
svojim diplomatskim genijem, priveo Kurejite da Medinu
priznaju veliinom koja je jednakopravna s Mekom. Slubeni
zavretak donijelo je mirno zauzee Meke god. 8. No jo prije
toga su se javljale neke nesuglasice ili, bolje reeno, zlovolje
meu doseljenicima i dijelom Medinaca; tako je bilo, na
primjer, pri pohodu na pleme Benu Mustalik, kada je Abdalah ibn Ubej prijetio da e neke nametljivce protjerati (uspor.
s. LXIII,8), ali je te rijei porekao, kada ga je kasnije
Muhammed pozvao na odgovornost. Ali kada je Poslanik
uao u Meku, neke njegove vjerne pristae u Medini bile su u
bojazni da e on sada napustiti grad i vratiti se u svoju
domovinu. On ih je, meutim, umirio i obeao im da e kod
njih ivjeti i umrijeti. Kada je on pokazao blagost spram
Mekancima, Ansari su ponovo strahovali da mu je nakana
napustiti Medinu. On im je tada odrao govor, u kojem ih je
podsjetio to je sve za njih uinio, a i zahvalio za sve to su mu
oni pruili; pri tome je zatraio da pristanu na to da se neki
vrate svojim domovima s blagoslovom Allahovim, te se
Medinci umireni raziu. Ukratko, usprkos svemu, a i realnim znacima nekih smutnji u gradu, Muhammed je ponovo
stvorio mir u njemu.
Po svome obeanju, Poslanik je ostao u Medini do svoje
smrti, 8. juna 632. god. Ubrzo potom jedinstvo, koje su
njegove jake ruke stvorile i odravale, biva narueno, time to
su se Ansari sakupili i za glavara izabrali Hazredita Sada ibn
Ubadu, dok su neki, istodobno, predlagali da se vlast podijeli
izmeu Ansara i doseljenika. Brzim i energinim istupanjem
Omara uspjelo je osujetiti ove za Islam kobne planove i
izabrati Abu Bekra za halifu. On i oba njegova nasljednika
385
Medina
386
Medresa
300 hauuiba (osnovnih kola), iji su uitelji bili vrlo tovam.
U estom stoljeu po Hidri bilo je mnogo neovisnih
kola. Ibn Dubeir spominje da je u Kairu bilo mnogo
kola, preteno za siroad i siromanu djecu, a uitelje
kao i uenike izdravao je sultan; slina je, i to vrlo
velika, ustanova postojala u Damasku. U Jeruzalemu je
Saladin sagradio kolu. kola se, po pravilu, nalazila blizu
damije, uz esmu pitke vode. U mamelukom razdoblju,
skoro je svaki utemeljitelj medrese sagradio uz ovu i ustanovu za siroad i siromanu djecu koja su dobivala besplatno kolovanje, a katkada i potpuno izdravanje. Svrhu
ovakve jedne kole, koja je bila izgraena pored Ibn
Tulunove damije, Ladin odreuje kao pouavanje
muslimanske siroadi da itaju Knjigu Boga, Uzvienog,
te da obavljaju mnoga bogougodna i milosrdna djela,
Drugdje se kae da je svrha kola pouavanie u Kur'anu.U Magribu su djeca uila samo Kur'an, tj. recitiranje
istoga, dok su u al-Andalusu uila i itati i pisati (hitab),
te pjesme i neto gramatike. U Ifrikiji su, pored Kur'ana,
uila i neto Hadisa, te drugih znanosti.
Djeja kola zove se maktab ili kuuab; a one za siromanu djecu zovu se kuuab sabit ili maktab sabil. Sabil
znai da je ta kola javna dobrotvorna ustanova.
2) Nova uenja, koja je potaknuo Islam, po svojoj
naravi su bila povezana uz damiju. Ishodite ovih bilo je
razumijevanje i uenje Kur'ana napamet, a zatim je slijedilo pouavanje Hadisa, ime se osiguravalo ispravno
ponaanje muslimana. Poslanika su esto pitali o svemu
to se odnosilo na vjeru i ponaanje, kako u damiji tako i
izvan nje. Nakon Poslanikove smrti, ista su pitanja
postavljena njegovim Drugovima, a znanstveno prouava
nje poinje sa sakupljanjem i sreivanjem hadisa. Taj se
proces odraava u samim hadisima. Iz ovih doznajemo da
je ak i Poslanik za ivota bio pitan za miljenje o pojedinim hadisima. Poslanik sjedi u damiji, okruen halkom, i
pouava sluaoce; ovi tri puta ponavljaju hadis, dok ga ne
naue napamet. Poslanik je poslao uitelje Kur'ana k plemenima, a isto je uinio i Omar 17. godine po Hidri.
Jako je naglaena neophodnost 'ilma. Formiran je posebni
razred izuavatelja, u svrhu irenja znanja o predajama po
svim muslimanskim zemljama. Oni su oko sebe okupljali
ljude da ih poue o najpotrebnijim naelima Islama. Ovaj
prosti oblik poduavanja, koji je neodvojiv od pounih
savjeta, predstavlja klicu islamskih uenja. Prueno znanje
je 'ilm ili hikma. Tipini uenjak, pored qari'ja (uaa),
je muh addit, no uskoro e biti dodane i nove grane,
kao rezultat dodira s drugim kulturama: jezine studije, a
u vezi s ovima prouavanje starijeg pjesnitva, zatim filozofske i spekulativne znanosti, logika, itd. Uen ovjek
starijeg razdoblja zvao se takoer faqih. Damija je ostala
sredinjim mjestom prosvjete, ak i nakon to su nove
grane znanosti prihvaene, ba kao to su u kranskim
zemljama sredite prosvjeivanja bile crkve i samostani.
U medinskoj damiji u prvom stoljeu postojao je
maglis za studiranje. Prvi koji je pouavao u Egiptu ini
se da je bio Jezid ibn Abi Habib kojeg je Omar ibn
Sejf ad-din Kait-beg (1468-1495) pnmio posla. No damija je opet stradala u stranoj oluji 1481. god., pogoena
munjom i dijelom razorena, pri emu je propala zbirka
knjiga sa dragocjenim kur'anskim rukopisima. Neumorne
halife su poslale radnike i materijal, te je ona 1484. god.
ponovo izgraena; tom prilikom je sultan poklonio gradu
javno kupatilo, vodovod i vodeni mlin, kao i mnotvo
dragocjenih knjiga kao naknadu za spaljene. Munja je
ponovo pogodila damiju god. 1492. i razorila minaret ar-R'isiyya, koji je podigao Kait-beg, tako da se morao
ponovo podii. Sadanji oblik je dobila proirenjem ka sjeveru, koje je dao izvesti 1853-1854. god. sultan Abdelmedid.
Noviji opisi su suglasni sa starijima. Jedino se govori o
327 stubova, koji gore dre lukove, na kojima poivaju
mala kubeta jednaka izrezanoj narandi. Maksura, najsvetiji dio damije, okruena je zelenim poliranim mesinganim reetkama. U tom najsvetijem dijelu damije objeeno
je 106 svjetiljki.
Blia okolina Poslanikovog grada vrlo je bogata mjestima, koja su bila povezana s njegovim ivotom. Tu je
brdo Uhud s grobovima palih vjernika, zatim selo Kuba,
gdje se Poslanik zadrao nekoliko dana, mjesto (al-mabrak) gdje je poklekla njegova deva, itd.
D R E S A (a. madrasa). Naziv ustanove na kojoj se
islamske znanosti.
Ml) Ekole
za djecu su prethodile islamskoj znanosti,
izuavaju
budui
387
13.
Medresa
388
Medresa
izmeu kole i damije; jedino to su kole bile namjenski
organizirane za uenje i ivot studenata.
U doba Nizarnulmulka i odmah nakon njega, medresa se
proirila po Iraku, Horasanu, al-Deziri, itd. On se nije
zadovoljio s one dvije koje je osnovao u Niapuru i Bagdadu.
Medresa Nizamija je postojala i u Balhu, Mosulu, Heratu, na
koju je iz Gazne bio pozvan a-ai, te u Mervu. Tad al-mulk (Tadulmulk) (u. 1093), takmac velikog vezira, osnovao je u Bagdadu Medresu Tadiju. U Niapuru su istodobno
bile osnovane i druge medrese, npr. ona iji je utemeljitelj al-Menii (u. 1070-1071), te atibija.
Napredak medresa, koji je poeo s Nizarnulmulkom u
petom stoljeu, nastavio se na Istoku dugo vremena. U
dvanaestom st. Ibn Dubeir (1184) spominje u Bagdadu oko
trideset medresa, sve u istonom dijelu grada, meu kojima
je najpoznatija Nizamija, koja je obnovljena 1110-1111.
godine. Halifa al-Mustansir osnovao je 1234. godine velian
stvenu Mustansiriju, kolu za etiri obreda, od kojih je svaki
imao uitelja i sedamdeset i pet uenika, uitelja za Kur'an i
za Hadis posebno, te lijenika. Uz nju je postojala knjinica,
kupatilo, bolnica i kuhinje; na ulazu se nalazio sat; pored
njega, bio je vrt u kojem je halifa imao paviljon, iz kojeg je
mogao nadgledati cijelu zgradu.
Nizamija i Mustansirija nadivjele su propast Bagdada koji
je Hulagu razorio. Ibn Batuta spominje obje kole na poetku
14. st., a jo postoji zgrada u kojoj se nalazila ova potonja.
Poznato je jo deset kola, koje su u 8. i 9. stoljeu po Hidri
osnovane za afiite, hanefite i za prouavanje Kur'ana i
Hadisa. Iako su Tatari 1300. g. unitili mnogo medresa, Ibn
Batuta ukazuje na to da je u 12. st. jo uvijek na Istoku bilo
kola koje su se razvijale. I Mongoli su gradili medrese;
Hulaguova majka sagradila je dvije u Buhari, a u svakoj je od
njih dnevno uilo oko 1.000 studenata. Pod Timuridima
dolo je do velikog procvata medresa u Srednjoj Aziji,
posebno u Samarkandu, u kojemu je Timur sagradio damiju
u indijskom stilu, a njegova ena medresu.
U Mezopotamiji i Siriji pokret se od desetog st. nadalje
sve vie irio. U Damasku su dva vladara, Nur ad-din ibn
Zengi (1146-1163) i Salah ad-din (Saladin) (1174--1193), kao
i njihovi emiri i roaci, bili vrlo dareljivi. Takav se stav
nastavlja od 7. do 9. st. po Hidri, tako da an-Nuajmi (u.
1521) daje slijedee brojane podatke: sedam dar al-Qur'iin,
esnaest dar al-/fadiI, tri za Kur'an i Hadis zajedno,
ezdeset medresa za afiite, pedesetdvije za hanefite, etiri
za malikite i deset za han balite, te tri madris at-ttbb, a
sve spadaju u 13. stoljee. Osnivai su uglavnom vladari i
emiri, ali i trgovci, zatim mnogi ueni ljudi, pa ak i nekoliko ena.
Salah ad-din (Saladin) je u Jeruzalem uveo medresu.
Prema Mudir ad-dinu (u. 1521), bile su 31 medresa i
dervika stanita (koja su djelomino koritena na isti nain
kao i medrese), koji su bili u izravnoj vezi s podrujem
Harema, 29 ih je bilo u blizini, a 16 malo podalje. 44 od ovih
zovu se madrasa, jedna je dar al-Qur'n i jedna dar al-/fadiI.
Pored Nizamulmulka, Saladin se najvie proslavio kao
graditelj medresa. Svoju slavu na tom podruju duguje inje
nici to je najvie gradio u zemljama koje su postale neobino
vane za muslimanski svijet, a to su Sirija s Palestinom i
- - - - - - - - - -
389
---- - - - - -
Medresa
I
I
;e~prije
Egipat.
pada Fatimida, 1171. godine, on je u Kairu I stili afiitski i malikitski studenti; ovi su primali visoke
osnovao N asiriju za afiite, a Kamhiju za malikite; za afiite je ! stipendije. U Egiptu je u doba al-Makrizija (15. stoljee) bilo
bila sagraena erifija, a i osobito velika Salahija ili Nasirija
osam prostorija za studente fikha u Amrovoj damiji. U alpored a-afiijevog mauzoleja. Oni koji su bili oko njega
-Azharu je u 13. stoljeu i kasnije, nakon potresa 702/1302.
takmiili su se sa Saladinom u toj djelatnosti.
godine*, sagraeno mnogo predavaonica s plaenim uite
ljima, a isto tako i u Hakimovoj damiji.
U razdoblju Ejubida i Mameluka, broj medresa se izvanredno poveao. U ulici Bayn al-Qasrayn bila su dva duga
Medresom se esto zvala i soba unutar damije, koja je bila
reda medresa na mjestu gdje je nekad stajao fatimidski
odreena za nastavne svrhe; tako se est medresa Damaska
dvorac u Kairu. Al-Makrizi spominje 73 medrese, 14 za
nalazilo u Damiji Umajada. Medrese su esto graene
afiite, 4 za malikite, 10 za hanefite, 3 za afiite imalikite, 6
sasvim blizu velikih damija tako da su im praktiki i pripaza afiite i hanefite, jednu za malikite i hanefite, 4 za sva etiri
dale. Tako je bilo, na primjer, u Meki.
obreda, 2 koje su se koristile iskljuivo kao dar al-hodit,
Iako je medresa bila samostalna ustanova, razlika izmeu
dok se obredna pripadnost dvadesetpet medresa ne navodi, a
ove i obine damije bila je vrlo mala, tim vie to su se i
etiri su ostale nedovrene. Oko 13 od ovih medresa osnovjerska izlaganja drala u medresi. im je zavrena Nizamija
vano je prije 600. godine po Hidri, 20 u 13. stoljeu, 29 u
u Niapuru, poelo se obavljati bogosluje, a Nizamija u
14., te 2 nakon 800/1397. godine*.
Bagdadu imala je i minber. U Egiptu je izmeu 569. i 665.
god. po Hidri bila samo jedna hutba petkom, ali je nakon tog
U Saladinovo vrijeme, medresa je uvedena i u Hidaz.
Godine 1183-1184, upravitelj Adena sagradio je u Meki
vremena u veim medresama obino postojao minber.
medresu za hanefite, a slijedee je godine tamo osnovana i
Prirodno je da se medresa nazivala i mesdid. Ibn al-Had u
14. stoljeu eli i dalje razlikovati mesdid i medresu, i to tako
afiitska medresa. Do poetka 15. stoljea spominje se II
da prvom podaje veu vanost. Ali razlika je ostala i dalje
medresa, ali bilo ih je kasnije i vie. U 18. stoljeu, one su se
nategnuta, a isto se moe rei i za razliku izmeu medrese i
prestale upotrebljavati za svoju izvornu namjenu. I u Medini
damije. Naziv medresa potjee od glavnog predmeta u toj
su graene medrese.
ustanovi, ali i od posebnog stila zgrade. Naziv damija koristi
U Maloj Aziji medrese su se proirile u doba Selduka.
se jedino ako se tu odrava sluba petkom.
Najstarije potjeu iz sedmog stoljea po Hidri.
Povezanost mauzoleja i damije zapaa se i kod nekih
U Tunisu su izgraene mnoge medrese u doba Hafsida
medresa. U Nur ad-dinovoj medresi u Damasku smjeten je
(1228-1534), od kojih je najstarija Madrasat al-Ma'rad iz
grob utemeljitelja, a u mamelukom razdoblju postao je
1252. g; Jedanaest ih se spominje u Zerkaijevoj Tuniskoj
obiaj da se pod kubetom u njoj pokapa njezin utemeljitelj.
kronici. Prva je medresa u Magribu bila Madrasar as-Sef6) Bilo je uobiajeno da poboni ljudi ive stalno u dafrin koju je sagradio Merinid Abu Jusuf jakub ibn Abdelhak (1258-1286) u Fesu 684/1285. godine* (nazvana takoer
miji, npr. u minaretu ili negdje pod krovom ili u pomonim
al-Halfii'tyyin). Drugi Merinidi i njihovi nasljednici nastaprostorijama ili u samici u damiji. Takva se samica, koja se
vili su graditi medrese u Fesu, Tilimsanu (Tlemsenu) i
moe koristiti za uenje ili razmiljanje, zove zavija, to
drugim gradovima.
doslovno znai kut. Poboni osamljenici zadrali su raniji
Prema kazivanju Ibn Saida (7/13. stoljee*), u panjolskoj
vjerski obiaj da ive u posebnim stanitima, npr. u desetom
nije bilo medresa; obuka se vrila u damijama; meutim,
stoljeu u Daulanu (Gawlan). Muslimanski povjesniari
ve u slijedeem stoljeu, Nasrid Jusuf Abu-'l-Hadad je u
smatraju da taj obiaj potjee iz vremena Poslanikovih DruGranadi osnovao veliku medresu (1349. g.).
gova. U desetom stoljeu, osamljenici i sufije, osobito keramiti ili kiramiti, imali su prilian broj stanita (hauxiniq i
Ibn Haldun (1406) govori o irenju medresa po Tunisu i
huioaniq a u jednini hanaqah) u Fergani, Merv ar-Rudu,
Magribu, ali se tui na opadanje odgoja. U Andaluziji je
Samarkandu, Durdanu, Tabaristanu, itd.; u Jeruzalemu i
muslimanska kultura zamirala, a nakon to su Kordova i
u Egiptu, keramiti su takoer imali svoja stanita u kojima su
Kajravan propali, prosvjeta se u Magribu nala na vrlo niskoj
odravali zikr.
razini; stare kole u Iraku izgubile su svako znaenje, ali
Kairo je i dalje bio centar znanosti u koji su svi hrlili, a
Drugi naziv za ovo stanite - riba? (mnoina: rubu?)
izuavanja su cvala i u Perziji. Opadanje zanimanja za uenje
znaio je nastambu za ljude koji su vodili dihad na grai znanje uskoro je postalo opa pojava. Znanosti toga doba
nici, ali sufiji su tu rije primjenjivali na one koji vode
nedostajalo je ivototvornosti, a i ona na meunarodnom
duhovni dihad. Kad Ibn Marzuk kae da su imali samo
planu trpjela je posljedice politikog stanja. Godine 1517.
dva ribara istonog tipa ne znamo da li misli na ustanovu
Leo Afriki kae da su kairske predavaonice prostrane, ali da
sufija ili gazija. Rubu? vojnog tipa esto se spominju u
desetom stoljeu na Istoku, ali se taj tip nastambe najvie
je broj onih koji ih posjeuju malen. Jo uvijek su neki
proirio na Zapadu. Nikad nije sasvim zaboravljeno izvorno
prouavali fikh, ali vrlo malo njih druge znanosti i umjetrazlikovanje izmeu pojmova han(e)kah (hanikah) i ribar;
nosti.
ak u 14. stoljeu nalazimo rije ribar u znaenju daara.
5) Spomenuli smo da nije bilo bitne razlike izmeu
Ibn Batuta napominje da rije hanee)kah nije doprla na
medrese i damije. I nakon utemeljenja medresa, damije su
Zapad, gdje se koristila arapska rije zaunya. Ali obino
nastavile djelovati kao kole. Ibn Batuta, koji je putovao u
nalazimo sva tri naziva u upotrebi, bez odlune razlike
14. stoljeu, dobu najveeg procvata medresa, pohaao je
meu njima jer se sve tri rijei koriste da se oznai sufijsko
predavanja iz Hadisa u damiji u irazu, kao i uMansurovoj
damiji u Bagdadu. Ibn Dubeir 1184. godine govori o
prostorijama u umajadskoj damiji u Damasku koje su kori* Vidi napomenu na stranici 13.
390
.Uedresa
njima se njegovala uenost. Spominje se i neki Ribar al-Hatuni koji je posjedovao knjinicu. I drugi spominju knjinice po dervikim stanitima. U Han(e)kah Sejhu, osnovanom 756/1355. god. *, predavao se itav niz predmeta, tilcn
prema uenju etiriju mezheba, Hadis i Iqra'. U ribaru al-Asar (al-Atar) u 8. st. po Hidri pouavalo se afiitsko
pravo; i hanefitska medresa al-Demalija (al-Gamalija) bila je
han(e)kah; one su imale zajednikog upravitelja.
U 8. i 9. st. po Hidri ovaj spoj dvaju ustanova postao je
vrlo est; tako se to zbilo u kairskoj Nizamiji godine 757., u
mauzolejima Bersbaja, 835. g., al-Melika al-Erefa lnala,
izmeu 855. i 860., te u Kait-bega, 879. g po Hidri. Na
istoku je Ibn Batuta naao isti odnos, npr. u irazu i Kerbeli,
pa je upravo to imao na umu kad je rekao da Perzijanci zaviju
zovu medresa. Na Zapadu on hvali svoga vladara koji je u
Fesu sagradio sjajnu zaviju, u kojoj su uenost i sufizam ili
ruku pod ruku. U Sjevernoj Africi, zavija jo uvijek igra
vanu ulogu.
7) Kako je ve reeno, glavni predmeti, koji su se poua
vali u najranijem razdoblju, bili su Kur'an i Hadis, kojima je
kasnije pridodano prouavanje arapskog jezika. Za al-Buharija (Kitab-al 'i!m), 'ilm jo uvijek znai Hadis; kada su se
razvili pravni i teoloki sustavi, i oni su ukljueni u poduku u
damijama. U al-Mansurovoj damiji u Basri, al-Aari je
imao priliku uti kako al-Dubai tumai mutazilitski kelam;
usko povezana s ovim bila je i metodologija. Ali mogli su se
pouavati i mnogi drugi predmeti. Al-Hatib al-Bagdadi, koji
je pouavao u Mansurovoj damiji u Bagdadu, drao je
predavanja o povijesti Bagdada. Meutim, filozofija u pravom smislu rijei iezla je iz damija. U panjolskoj su, kako
se pria, falsafa i tangim (astrologija) prouavani u tajnosti,
budui da su oni koji su proglaeni krivovjercima kamenovani ili ak spaljivani. Medrese su utemeljene uglavnom s
ciljem da pouavaju pravne sustave, te je u poetku svaka
kola imala predstavljati samo jedan mezheb. Tamo gdje se
etiri mezheba nalaze u istoj koli, slobodno moemo rei da
se radi o etiri medrese, kao npr. al-Madaris as-Sali-
hiyya.
Obino su medrese ukljuivale i druge predmete, pored
prava. Posebno se spominje nah u: (gramatika). U
bagdadskoj Nizamiji, kao i u drugim medresama na Istoku,
bavili su se jezikoslovljem. Obiaj osnivanja dar al-h adi ta, koji je bio est prije Nizamulmulkovog vremena, nastavio se i kasnije, npr. u Kairu i Damasku. Godine
1207. al-Melik al-Muazzam izgradio je, pored Kupole na
stijeni, jednu Madrasa naJ;wiyya, koja e se posvetiti iskljuivo arapskoj lingvistici. Nisu bile rijetke ni kole za posebne
predmete. As-Subki spominje, pored posebnih kola za
Hadis, i maddris at-tafsir i madaris an-nalno,
U Muqaddimi Ibn Haldun daje pregled grana islamskih
studija. Ove se dijele na 'ulum tabi'iyya i naqliyya. Prve se
zasnivaju na osjetilnim iskustvima i na dedukciji i stoga se
takoe zovu falsafiyya ili 'aqliyya; druge ovise o objavi zakonodavca (al-tnadi: o-ari) i stoga im je potreban prijenosnik. Stoga kategorija 'ulum naqliyya obuhvaa sve grane
znanja koje svoje postojanje duguju Islamu, a to su Kur'an,
tj. tefsir i sedam hiraeta, te Hadis sa pomonim znanostima,
391
Medresa
-\
392
Medresa
Razlikovanje izmeu uitelja i studenta nije bilo u potpunosti provedeno; svatko je mogao dobiti za jedan predmet
idazu, a istodobno studirati neki drugi; ak su i zreli i ve
ueni ljudi pohaali predavanja znamenitih uitelja. To je
poticalo studente da putuju iz jednog sredita uenosti u
drugi,' ba kao to su u ranim razdobljima putovali da bi
skupljali hadise. Primjera za to nalazimo u biografijama svih
uenih ljudi; tako se nastavio stari helenistiki obiaj, a
kraljevski su dvorovi jo uvijek igrali istu ulogu; tu su ueni
ljudi dobivali poklone koji su im omoguavali da se pojave
kao uitelji u damijama. Istaknute ueniake, dakako, esto
su posjeivali ljubitelji uenosti: tako se o jednom od njih
govorilo ruhila ilayhi ili ilayhi kanat ar-rihla (obiavalo se
k njemu putovati). Javne rasprave odravane su u damiji,
mjestu gdje se moglo dati izraza osjeajima, tako se npr. u
Rusafa damiji u Bagdadu vodila rasprava izmeu Ibn Sureida (u. 918) i sina Davuda az-Zahirija, u kojoj je pobijedio
onaj prvi. Ueni ljudi sainjavali su klasu onih koji nose
turban mu'ammam, muta'ammim, arbab al-imama, ashab
al-imama).
Unato elastinosti, ipak je s vremenom nastavno osoblje
postalo stalnije. To se dovodi u vezu s problemom plaanja.
Dugo vremena nije bilo rijeeno pitanje da li je dozvoljeno
prihvatiti plau za nastavnu djelatnost. U zbirkama hadisa ta
se praksa sad podrava, a sad osuuje: smatra se da uitelj
smije primiti, ali ne smije traiti novac; pohlepni uitelji
strogo se osuuju. Neprestano se navode primjeri uitelja
koji su besplatno drali predavanja. Ipak je prevladavalo
pravilo da se uitelje plaa za obavljen posao. To moe biti
sasvim osobna darovnica od nekog vladara i bogataa, npr.
at-Tabari je primio izvjesnu svotu novca kad je predavao u
Amrovoj damiji; ali u naelu bila je to redovita plaa koja se
isplaivala iz zaklade (vakufa), tako da je predava drao
redovitu profesorsku katedru; to je pogotovo bio sluaj s
medresama. Uiteljske plae jako su se razlikovale s obzirom
na zakladu. Prema al-Makriziju, ueni ljudi mogli su dobivati
50 dinara mjeseno, pored dodataka u naturi. Prigodom
sveanosti esto su dobivali u znak potovanja poklone u
novcu ili poasnu odjeu.
Ueni ljudi bili su organizirani u esnaf. Nije detaljno
poznato kako je ta organizacija funkcionirala. Krajem devetog stoljea u Egiptu je utemeljena institucija ri'a sa, ali ve i
ranije nailazimo na titulu ra'ls (reis). Postoje dokazi o postojanju rijase za posebne predmete, npr. ay!J al-qurra' bi-Mi~r, riyasat al-!Jadir bi-Misr, itd. Lijenici nekog okruga imali su svoje ra'is al-atibba', Kao poasni naslov za
uenjake nalazimo i ay!J al-islam, npr. uB., 14., 15.
stoljeu, ali se vjerojatno upotrebljavao i ranije; ay!J auyi1!J oznaava najistaknutijeg sufijskog vou.
Nije sasvim jasno kakva j~ bila stvarna vanost uiteljskog
udruenja u ranije doba. U svakom je okrugu postojao glavni
upravitelj udruenja, ra'is al-tuiama', tako u Medini, u
Bagdadu, u Kairu i u Gornjem Egiptu, nazvan i ra'is ar-ru'asa'. Svaki je mezheb imao svog reisa za svaki okrug.
Glavni reis mogao se uplitati u djelatnost, npr., uitelja
Hadisa. To je, vjerojatno, ista osoba koju znamo pod nazivom
naqib an-nuqaba', bez ije dozvole 451. g. po Hidri halifa nije
smio postaviti uitelja u al-Mansurovoj damiji. Nije, meu
tim, poznato da li je postavljanje uope slijedilo nakon ispiti-
393
Meka
I
!
odreen
(~
stipendije oni koji nisu toga vrijedni. 4. juna 1895. g. izabrano je vijee od pet lanova koje e pripremiti reformu.
Ono se bavilo financijama i organizacijom.
denta time to se
broj studenata
pravilu 20)
dodjeljivao svakom uitelju. Tako je nastava organizirana na
sustavniji nain. Ali, ak i nakon toga, primani su izvanredni
studenti. Tek u najnovije doba nastava je zaista striktno
organizirana,
Rljetko se ulo za enske studente; zna se da je jedna bila
lan a-afiijevog medlisa. To u onim ranim stoljeima nije
bilo udno; spominje se nekoliko puta u hadisima, s time da
su za ene bili rezervirani posebni dani. U medresama i
nekim damijama, studenti su dobivali stan i jo neke pogodnosti, kao hranu, kruh i novac.
Student koji ivi u damiji zove se mugiiunr, ali tako se
nazivaju i mekanski hodoasnici, kao i svi oni koji ive u
damiji. Studentske prostorije dijele se na arwiqa (obino
prema narodnostima), a ta rije se izvodi iz injenice da su u
poetku ivjeli pod kolonadama, Na elu svakog riwiiqa je
ejh, Mnogi studenti ive u han(e)kahima, a neki i u privatnim kuama.
10) Kada je dolo do uspostavljanja veze izmeu islamskog i evropskog svijeta, islamska znanost je ve bila u
opadanju. S jedne strane, to se odraavalo u uvoenju novih
odgojnih ustanova po evropskom modelu, a s druge strane u
reformi starog sustava obrazovanja u damijama.
U 18. stoljeu, odgoj u Indiji odvijao se u damijama kao i
u drugim islamskim zemljama; tu je perzijski jezik, pored
arapskog, igrao vanu ulogu. Godine 1782. Warren Hastings
je utemeljio Medresu u Kalkuti, s reformiranim odgojnim
sustavom, a svrha mu je bila kolovanje slubenika; druge
medrese slijedile su ovu. Kada je 1837. g. ukinut perzijski
kao sudski jezik, medrese su sauvale svoje znaenje uglavnom kao vjerske ustanove. Nove ustanove imale su sve vie
engleski karakter, kao npr. Englesko-orijentalni koled u Aligarhu, osnovan 1875., te Islamski koled u Lahoreu itd. To je
potaknulo nove reforme unutar medresa. U kalkutskoj
medresi osnovan je englesko-perzijski odsjek. Nakon konferencija odranih 1907.-1908., 1909.-1910. i 1912., te u julu
1914. god., objavljen je dokument Reformed Madrassah
Scheme (Plan reformirane medrese). U reformiranoj medresi
trebao se uiti engleski, a islamske znanosti zasnivale bi se na
modernim udbenicima; jedino je kalkutska medresa zadrala odsjek (Arapski odsjek), na kojem su se prouavale
islamske znanosti, iako u donekle moderniziranom obliku.
Obrazovanje u medresama povezano je s novim sveuilitima
u Kalkuti i drugdje. Godine 1922. bilo je ve 14 sveuilita,
od kojih je 9 osnovano nakon 1919. godine. Starija sveuili
ta, koja su utemeljena po uzoru na londonsko, su ona u
Kalkuti (1857. g.), Madrasu i Bombaju (1857.), Lahoreu
(1882.) iAlahabadu (1887). Osnovna karakteristika reforme
su nove nastavne metode, sistematska organizacija nastave
koja zavrava ispitima, te stvaranje kvalificiranog tijela sposobnih nastavnika.
Istim je duhom bila proeta, premda nije bila tako korjenita, reforma koja je provedena u sreditu islamskih znanosti,
na kairskom sveuilitu al-Azhar; do te je reforme dolo bez
uplitanja evropskih sila. Godine 1872. ustanovljen je ispit za
uitelje-poetnike, a u godinama 1885., 1888. i 1895. provedeni su u praksu i novi propisi. Rektor je, ipak, mogao
postavljati nastavnike i bez ispita. Studenti su se morali
registrirati, tako da se moe voditi rauna da ne dobiju
-----
. _ - - - _ ...
394
Meka
uzeti na sebe teke rtve, plaati velike poreze, neprekidne
carine i cestarine, a ponajprije postavljati utvrde. Meka nije
postupala dareljivije; staralo se nadoknaditi tetu stranoj
trgovini, te su se Bizantinci podvrgavali raznolikim porezima: desetini, porezu na boravak, promet, potvrda robe i
zanata. Davanja su se morala namiriti pred stupanje u Meku.
Postojalo je, isto kao u Palmiri, davanje za odlazak i izvoz.
Ukratko, strani trgovci, koji su bili nastanjeni u Meki ili
samo na prolazu, jako su iskoriavani, a prije svega oni koji
nisu dobili giuuir, zatitu, nekog domorodakog roda ili
ugledne osobnosti.
U doba hidre mekanski itelji su drali da potjeu od
jednog zajednikog pretka. Zvali su ga Kurej ili Fihr, a
katkada i an-Nadr (an-Nadr) s nadimkom Kurej. Podrijetlo Kureja bilo je vrlo skromno; zna se malo o svemu tome.
Oni su predstavljali jednu od manje bogatih postraninih
linija meu svima onima koji su pripadali glavnom plemenu
Kinana. ivotarili su najprije ubogim ivotom u divljim
gorskim lancima, koji okruuju sveto podruje Meke. Neki
ovjek koji je doao iz sjevernog Hidaza, po imenu Kusaj,
silom ih je dovukao ka Meki, gdje je on plemenu Huzaa oteo
prevlast. Sastojali su se od otprilike deset glavnih rodova:
Haim, Umaja, Naufal, Zuhra, Esed (Asad), Tejm, Mahzum, Adi, Dumah i Sehm. Ti su bili nastanjeni poglavito u
sreditu grada, u dolini al-Batha', gdje se nagomilava
voda iz vrela Zemzema, u udolini u kojoj se nalazila Kaba.
Po tome su nazivani Abiah], Buah] ili Quray al-Bitaho Ta sredinja etvrt vaila je kao stanite aristokracije i
najstarijih kurejitskih obitelji. Od tih deset rodova, neki tek
Islamu zahvaljuju svoj glas. Prije svega, Tejm i Adi su postali
glasoviti putem halifa Abu Bekra i Omara. Drugi rodovi, koji
su manje odreeno vodili lozu od jedinstvenog pretka, potisnuti su na krajnje granice mekanske naseobine, te su se
nastanili na prvim obroncima ili klancima brda koja su
vladala gradom. Zvalo ih se Kurejiti vanjskih okruia
(Quray az-Zauxihiri. Ti Kurejiti iz predgraa bili su manje
ugledni od onih u Bathi, ali su se od ovih isticali svojom
sranou.
395
Meka
396
Meka
usporeivati
Meu
ima se navode jo Mahzumiti, Valid ibn al-Mugira i Abdalah, otac pjesnika Omara ibn Abi Rabije. Nakon tih zastupnika krupnih novara dolaze dobrostojei Mekanci, kao
Abderahman ibn Auf, koji je imao kapital od 8.000 dinara,
al-Haris ibn Amir i Umaja ibn Halaf. A onda su tu bili jo
mali trgovci, meetari i sitni trgovci, koji su inili srednji
stale. Najistaknutiji zastupnik te klase je kasniji halifa Abu
Bekr, bazziiz, koji je vodio malu trgovinu tkaninama. Pripadao je, kao i Ibn Dudan, narodskom rodu Tejm, koji je
imao mnoge djelotvorne mukarce, a i ene, kao to je Aia,
Abu Bekrova ki. On je, ini se, imao kapital od 400.000
dirhema. Abas, Poslanikov ujak, takoer se navodi meu
novarskim bogataima Meke. Ali o tome nema tanih podataka. Drugi Haimiti ivjeli su u prilikama koje su ih pritiskale, a graniile su sa siromatvom.
Meka prije Hidre nije posjedovala ni mornaricu ni luke.
Samo iznimno su strani brodovi bacali svoja sidra u malom
zaljevu uajba uz pusto alo. U taj zaljev zaputili su se prvi
islamski iseljenici ka Abesiniji, sigurno na vijest da su se tu
zadrala dva trgovaka broda. Rjee se ukrcavalo na naputenom alu Dide (Dede), koja je blia Meki. Sa Osmanovim
halifatom, Dida je dola na mjesto uajbe, te postala luka
kurejitskog glavnog grada. Kada je Muhammed presjekao
put ka Siriji, mekanski glavari nisu uzeli u obzir da se probiju
morskim putem. Oni su se pomirili s tim da prave golemi
ophod preko Nedda.
2) Nakon Hidre. Umajadsko doba. - Prvih osam godina
nakon Hidre, kratko reeno, sastoje se u borbi s Poslanikom. Ta borba i, konano, predaja Meke bili su sudbonosni
za privredno blagostanje grada. Velike obitelji iselile su se
jedna za drugom u Medinu, koja je postala islamski glavni
grad. Taj poloaj se jo zaotrio pod prvom trojicom halifa,
koji su svoju prijestonicu zadrali meu Ansarima. Ali je,
naposljetku, napustio Arabiju da se nastani u Kufi. Vodei
Kurejiti, koje je drava bogato plaala i koji su postali
generali i pokrajinski upravljai, nisu vie imali interesa za
trgovinu. Vie se ne govori o karavanama ni o sajmovima
Hidaza. Meka oivi samo u doba hodaaa i onda vidi da se
halifa pojavljuje na elu hodoasnika. Osvajanje Iraka dovrilo je privredno propadanje zapadne Arabije. Trgovina s
Indijom kri ponovo svoj stari put preko Perzijskog zaljeva i
doline Eufrata. U zemljama su se stvorile izravne veze sa
tritima Prednjeg istoka.
Poloaj se poboljao s dolaskom umajadske dinastije.
Muavija je imao ivi interes za rodni grad. On je gradio
graevine i pokretao u okolini poljoprivredne poslove, kopao
vrela i gradio nasipe da bi zadrao vodene mase. Od njegovih
nasljednika, a posebice od Mervanida, Meka je postala grad
radosti i ugodnog ivota, sastajalite pjesnika i glazbenika,
to je mamilo vie drutvo. Mnogi su se vratili u grad, nakon
to su se, upravljanjem osvojenih pokrajina, obogatili. Doticaji s drugim kulturama razvili su profinjenije i vie potrebe,
te se navikava na kupatilo, luksuz koji pretpostavlja obilne
vode. Nastojalo ih se dohvatiti u brdima Serata. Ime Halida
al-Kasrija ostaje vezano uz taj poduhvat, koji je gradu dao
sasvim drugaiji izgled. Protiv nevolje poplava, halife Omar i
Osman doveli su kranske inenjere, koji su u visokim
397
Meka
dosada imala. Koliko je odluno mekanski erifat nastojao
odrati svoju samostalnost, u tom razdoblju vidi se jasno iz
dvije injenice. God. 976. uskratila je Meka zakletvu odanosti fatimidskom halifi. Uskoro potom je vladar zapoeo opsjedati grad uz prekid dostava iz Egipta. Mekanci su morali
uskoro popustiti, jer je Hidaz ovisio o Egiptu za svoje
ivotno uzdravanje. Drugi znamen erifskog osjeanja nezavisnosti je pojava Abu-'l-Futuha (994-1039) kao halife lOll.
god. Vjerojatno je on na to bio ponukan krivovjernim novinama koje je uveo al-Hakim u Egiptu. Ovaj je, ipak, znao
uskoro smanjiti podruje vlasti novog halife toliko da se on,
urno, morao vratiti u Meku, gdje je, u meuvremenu, jedan
od njegovih srodnika prigrabio vlast sebi. On se morao,
prisiljen mukom, pomiriti sa al-Hakimom, da bi mogao
protjerati svoga roaka.
S njegovim sinom ukrom (1039-1061) okonava se dinastija Musavida, tj. potomaka Muse ibn Abdalaha ibn Muse
ibn Abdalaha ibn Hasana ibn Hasana ibn Alija ibn Abi
Taliba. On je umro bez mukog potomka, okolnost, koja je
izazvala unutarobiteljsku borbu Hasanida, to je praeno
uobiajenim loim posljedicama za Meku. Kada je obitelj
Benu ejbe otila tako daleko da je sve vrijedne metale iz
Allahove kue uzela u svoj privatni posjed, umijeao se vladar
Jemena as-Sulajhi i uspostavio red i sigurnost u gradu. Taj
nastup stranca inio se Hasanidima, ipak, jo nepodnoljivijim nego ratovanje izmeu sebe. Oni, stoga, predloe as-Sulajhiju da postavi nekog iz njihove sredine kao vladara i da
napusti grad. On, na to, imenuje Abu Haima Muhameda
(1063-1094) za velikog erifa, te s njim zapoinje dinastija
Hawiiim, tj. Haimita (1063-1200), koja vue svoje ime od
njega, koji je bio brat prvog erifa Dafera; oba brata su bili u
etvrtom stupnju potomci Muse II, praoca Musavita.
Za prve godine svoje vladavine morao se Abu Haim
neprestano boriti s ogrankom Suleimanita, koji su drali da
su njegovim imenovanjem zapostavljeni. Ti Sulejmaniti
vodili su lozu od Sulejmana, jednog brata navedenog
Muse II. Nadalje, vladavinu Abu Haima obiljeava bezoan
nain na koji je on vrhovnu vlast, tj. spominjanje u hutbi, kao
i promjenu slubenog obreda, koji se javno posvjedouje u
tekstu ezana, nudio onome koji najvie nudi, tj. fatimidskom
ili seldukom sultanu. Mekancima, pri tome, nije bilo milo
to se dobava iz Egipta prekidala, im se slubeno spominjanje Fatimida nije obavljalo. Promjena u tom smislu opetovala
se vie puta s ishodom da je selduki sultan, kojem je ta
komedija dojadila, poslao u Meku vie turkmenskih bandi.
Zlovolja, koja je vladala izmeu sultana i erifa, donijela je
veliku nevolju i hadijama koji su dolazili od Iraka. Kada je
vodstvo hadijskih karavana iz tog kraja, pod Selducima,
postupno prelo s alijevaca na turske slubenike i ratnike,
Abu Haim nije zazirao da napada i orobljuje hodoasnike.
I vladavina njegovih nasljednika obiljeena je gramzivou
i pljakom. panjolski hodoanik Ibn Dubeir, koji je Meku
posjetio ll83. i ll8S. god., iskazuje o tome uasne stvari. Pa
ipak ve tada Haimiti nisu bili vie sasvim slobodni u svome
kretanju, budui da je prije vie od deset godina dinastija
Ejubida ne samo dola u Egiptu na vlast mjesto Fatimida,
nego je bila u toku da prigrabi vlast na cijelom Prednjem
istoku. Saladinov brat, koji je na svome putu ka junoj
Arabiji proao kroz Meku, odustao je, dodue, od svoje
-Mansur (754-774) imao muke sa zapadnom Arabijom, Krajem vladavine al-Mahdija (774-785), iznenada je Medinu
napao Hasanid, Husein ibn Ali, te u njoj pustoio; kod Faha,
(Fa1Jb), u blizini Meke, bio je sa svojim mnogim pristaama posjeen od abasidskog predvodnika hada, a mjesto
gdje je pokopan zove se sada a-uhadii'. Znakovito je da on
vai kao muenik od Faha.
Harun ar-Raid potroio je prilikom svojih devet hodoaa velike novane iznose u Meki. On nije bio jedini Abasid
koji se na svetoj zemlji razbacivao novcem. To je na karakter
Mekanaca imalo nepovoljan utjecaj. Potomaka starih otmjenih rodova jedva je vie bilo, stanovnitvo se naviklo na to da
ivi na raun drugih, a svome nezadovoljstvu da daje oduka
u pobuni. To vladanje nalazilo je suvie esto hrane u politi
kim prilikama.
Pod al-Memunom (813-833) ponovo su alijevci, Husein al-Aftas i Ibrahim ibn Musa, proirili svoju vlast nad Medinom, Mekom i [emenorn, zavojtili na zapadnu Arabiju i
poharali blago Kabe. Kako je snaan bio tada alijevski utjecaj, vidi se iz injenice da je al-Memum postavio dvojicu
alijevaca za upravljae Mekom.
S propadanjem abasidskog halifata po al-Memunovoj
smrti, nastupa u svetoj zemlji razdoblje anarhije, koju je
esto pratila skupoa ili glad. Bilo je pravilo da se vie vladara
pri hadu predstavljalo na ravnici Arefata i tamo razvijalo
svoje zastave; rijetko je, pri tome, sveti grad bio poteen
borbe. Sigurnost hadijskih karavana bila je slabo obezbijeena; esto su to bili ba alijevci koji su ih pljakali.
Znaajno ojaanje dobila je u to doba stvar alijevaca utemeljivanjem hasanidske dinastije u Tabaristanu. U Meki se
odboj tog dogaaja osjetio u pojavi dvojice Hasanida, Ismaila
ibn Jusufa i njegovog brata Muhameda, koji su pustoili u
Medini i Didi na ve uobiajeni nain (865-866).
Pojava karrnata donosi gradu, pola stoljea pred osnutak
erifata, jo veu bijedu i nevolju. Potisnuti u srcu samog
carstva, halife su jedva mogle i pomisliti na to da sudjeluju u
aktivnoj podrci svetom podruju, a ni njihovi zastupnici
nisu imali dovoljno sredstava za to. Od 916. god. karrnati
zapreuju put hadijskih karavana. God. 930. Meku napada
1.500 karrnatskih ratnika, sijeku na hiljade itelja i odnose
Crni kamen u Bahrein. Tek kada su uvidjeli da takvim
djelima nisu postigli svoj cilj - unitenje slubenog Islama,
poputa njihov ar, te oni 950. god. vraaju Crni kamen.
Time je neposredna opasnost od karrnata mimoila Meku.
Naredne godine svjedoe o rastuem utjecaju alijevaca u
zapadnoj Arabiji, a on je u vezi sa pornicanjem fatimidske
vlasti ka Istoku, kao i sa vlau Bujida u Bagdadu. Od tog
doba, mekanski alijevci nazivani su titulom erifa koja im je
otada i ostala.
3) Od utemeljenja erifata do Katade (oko 960-1200). Vrela se ne slau o datumu, kada je Dafer osvojio Meku;
spominje se 966, 967, 968. god. kao i razdoblje izmeu 951. i
961. Ve prije njega su alijevci vladali u svetoj zemlji; s njim,
ipak, zapoinje u Meki vladavina Hasanida, koji su ovdje u
cjelini zvani erifima, dok se u Medini ta titula pridaje
vladajuim Huseinidima. Nastanak i dalje postojanje erifata
je znak relativne samostalnosti zapadne Arabije naspram
ostalog islamskog svijeta u politikom i religioznom pogledu.
Od osnutka erifata, Meka dobija prvenstvo koje je Medina
398
Meka
namjere da erife sasvim odstrani, ali je poasno mjesto pri
hadu otada pripadalo Ejubidima, a pri hutbi se, nakon
abasidskog halife i erifa, spominjala ta obitelj. Nadalje, isti
Ejubid je 1186. god. ukinuo iitski (konkretno zejditski,
budui da su erifi dotada bili zejditi) oblik ezana, dao je u
ime Saladina kovati novac i zastraivao je erifovu tjelesnu
strau, koja se nije ustruavala od pljake i ubojstva, krvavim
kanjavanjima njihovih djela. Daljnja posljedica ejubidske
vlasti bila je ta da je afiitski obred postao vladajui. Ipak i
sami moni Saladin mogao je tek poboljati poneto u Meki;
najgore zlorabe uspio je ukinuti ili zauzdati, no ope stanje
stvari ostalo je kao to je i bilo.
4) Vladavina Katade i njegovih potomaka, pa sve do doba
Vahabita (oko 1200-1788).- U meuvremenu se pripremao
erifski pu. Katada (Qatiida), potomak Muse, od kojeg vode
lozu kako Musaviti tako i Haimiti, irio je postupno od
[enbua svoj zemljini posjed, kao i svoju vlast, prema Meki,
te sebi pribavio u gradu znatne pristae. Po nekim vrelima,
njegov sin Hanzala pripravio je tamo sve za odluni udar; a
po drugima, Katada se 27. redeba doepao grada, kada je
cijelo stanovnitvo bilo odsutno zbog obavljanja male umre u
znak sjeanja na dovrenje izgradnje Kabe od strane Abdalaha ibn az-Zubeira, koja se tog dana slavila, skupa sa
svetkovinom Muhammedovog uspea. Ma kako da je bilo,
Katadino zauzee grada znai nastup vladara svjesnog cilja,
praoca svih kasnijih erifa. On je iao za ciljem da svoje
podruje uini neovisnom kneevinom. Sve mu je u datom
trenutku ilo na ruku; a to to nije postigao svoj cilj, posljedica je okolnosti da je Hidaz opet bio sjecite mnogih
suprotstavljenih politikih interesa.
Ponajprije: oneraspoloio je Katada protiv sebe velike sile;
sa sinom Ejubida al-Malika al-Adila (1145-1218) postupio je
na izuzetno grub nain; halifin gnjev je izazvao svojim nastupom protiv hadija iz Iraka. Ipak je halifu znao smiriti, pa se
njegova u Bagdad odaslana delegacija vratila shalifinim
darovima. Osim toga, halifa ga je pozvao u posjet u Bagdad.
Po nekim obavijestima, erif se, ipak, vratio u svoj zaviaj,
prije nego to je dospio u Bagdad. S druge strane, Katada je
energino podrao nekog imama hasanidskog porijekla pri
utemeljenju drave u Jemenu. Nakon ponovnog osvajanja
tog kraja od al-Adilovog unuka, u Meki su, pri hutbi, spominjani, uz halifu i erifa, i Ejubidi, vladari Egipta, Sirije i
june Arabije.
Katadin ivot zavrio se u pokolju, koji je njegov sin
Hasan poinio unutar svoje obitelji da bi istrijebio eventualne
takmace. Ejubidski princ Mesud (Mas'ud) postavio je,
naskoro ipak, granicu njegovoj ambiciji i dao je da Mekom
upravljaju njegove vojskovoe. Nakon Mesudove smrti,
vlast, ipak, dospijeva opet u ruke erifa, ije su podruje
jemenski vladari ostavili u nekoj samostalnosti, kao predstrau spram Egipta.
Oko sredine 13. st. islamski svijet dobija novi izgled s
pojavom linosti i dogaaja velikog znaenja. God. 1258.
okonan je halifat zauzeem Bagdada od strane Hulagua.
Hadijskim karavanama iz Iraka ne pridaje se otada vie neko
politiko znaenje. U Egiptu vlast s Ejubida prelazi na
Mameluke: sultan Bejbars (1260-1277) uskoro je postao
najmoniji islamski vladar. Vladavinu nad Mekom on je
mogao prepustiti erifu, jer je ovaj (Abu Nurriej) bio ener-
gtcna linost, koja je tokom druge polovice 13. st. (12541301) vladala ukupnim stanjem. Njegova duga vladavina
uvrstila je temelje vlasti Katadinih sinova. Uza sve to, prva
polovina stoljea po njegovoj smrti ispunjena je gotovo
sasvim bratoubilakom borbom raznih pretendenata na prijesto. I doba vladavine Adlana (1346-1375) puno je politikih
nemira, toliko da se mameluki sultan jedno bio zarekao da
e iskorijeniti sve erife. Adlan je uveo politike novine time
to je 1361. god. svoga sina i budueg nasljednika Ahmeda
imenovao za sunamjesnika, kojom mjerom se nadao sprijeiti
bratoubilaku borbu nakon ili prije svoje smrti. I druga
njegova mjera zasluuje da se spomene, naime otro postupanje sa zejditskim mujezinom i imamom; iz te injenice vidljivo je, naime, da su vladajui erifi pristupili vladajuem
afiitskom obredu i napustili zejditsku vjeroispovijed svojih
predaka.
Meu njegovim sinovima i nasljednicima zasluuje da se
spomene posebice Hasan (1396-1426), jer je svoju vlast
proirio na cijeli Hidaz i nastojao ouvati svoje financijske
interese, pri emu je znao ne dati blizu egipatskom vladaru.
Ipak su se on i njegovi nasljednici morali 1425. god. podvrgnuti redovitoj kontroli u pogledu naplate carine. Od Hasanovog doba nadalje, pored tjelesne strae, sastavljene, u biti, od
robova i osloboenika, spominje se plaenika vojska od
pravih vojnika, koju preuzimaju vladari, jedan po jedan. Pa
ipak je ivotni stil erifa, za razliku od drugih orijentalnih
vladara, jednostavan, i u skladu s arapskom okolinom. Kao
vazal egipatskih sultana, dobijao je erif od njih godinje svoj
unoqi' i poasnu odjeu. Od tri Hasanova sina, koja su se za
oevog ivota sporila za taj poloaj, sultan je Berekata priznao
kao sunamjesnika; dvadeset godina kasnije, on je naslijedio
svoga oca i s manjim prekidima uspio se odrati sve do svoje
smrti (1455). On je morao pristati da sultan poalje u Meku
stalnu posadu od 50 turskih vojnika pod vodstvom nekog
emira. Taj emir moe se smatrati preteom kasnijih upravljaa, koji su pod turskim vrhovnitvom ponekad imali veliko
znaenje.
399
Meka
mezhebu, afiitski kadija bio je glavni sudac; osim toga, ta
dunost je stoljeima bila u jednoj obitelji. A sada se, godinje, iz Carigrada u Meku slao kao glavni sudac onaj koji je
najvie ponudio; naravno da su Mekanci plaali troak.
S Hasanovom smru je Meka ponovo zapala u razdoblje
metea i borbi, u kojima su sudjelovale razliite grupe Abu
Numejevih potomaka, koje su se sporile o prvenstvu, ee
su imale svoje vlastito podruje, a ponekad su spram velikog erifa ostvarivale stanovitu samostalnost, uz odravanje
sistema uzajamne zatite, koji je cijeli rod uvao od propasti.
Borba za vlast, koju su presijecale razmirice sa inovni
cima vrhovnog gospodara, kree se poglavito u 17. st. oko
roda Abadila, Zavi(l)iiwl) Zejda i Zavi Berekata. Zejd
(1631-1666) je bio energian ovjek, koji nije trpio ba sve od
turskih slubenika. Ipak se nije mogao suprotstaviti jednoj
mjeri, koja zbog svoga openitijeg znaenja zasluuje da se
spomene. Konfliktni odnos izmeu sunitskih Turaka i iitskih Perzijanaca prenio se i na Meku zbog naredbe sultana
Murata da se iz svetog grada protjeraju svi Perzijanci i da ih
se ubudue vie ne pripusti hodaau. Ni erifi ni vii slojevi
grada nisu se mogli radovati zbog te mjere; samo je puku ona
posluila kao izlika da opljaka dobrostojee Perzijance. Dok
je turski upravlja dao da se takvi izgredi poine, erifi su,
ipak, dopustili iitima, kao i prije, kako sudjelovanje u
hodaau tako i ostanak u gradu. Jednako tako su erifi
titili i Zejdite, koje su Turci takoer ee prorjerivali iz
Meke.
Daljnja povijest Meke sve do pojave Vahabita odvija se u
prilino jednolinom izmjenjivanju erifskih obitelji (Zavi
Zajd, Zavi Berekat, Zavi Mesud) i osmanskih slubenika u
samom gradu ili u Didi.
5) Serifat od vahabitskog doba do svoga kraja. Kraljevstvo. -
Premda se vahabizam osjeao ve pod njegovim prethodnicima, tek je Galib (1788-1813) bio taj koji je vidio da se ovaj
pokret pribliava njegovom kraju kao plima; jedino je on
pokrenuo i oprobao sva sredstva da otkloni opasnost. Svoju
vojsku je poslao na sjever, istok i jug; njegova braa i zetovi
ukljuili su se u borbu; sirijske i egipatske hodoasnike
predvodnike molilo se za pomo pri svakom hodoau, pa
ipak bez uspjeha. God. 1799. zakljuio je Galib s emirom od
Dar'i]e ugovor, pri emu su utvrene granice oba podruja,
pod uvjetom da Vahabitima bude slobodan pristup na sveto
podruje. Ipak se nesporazumi nisu mogli izbjei, te se 1803.
god. svetom gradu pribliila vojska emira Sauda. Nakon to
se Galib povukao u Didu, uslijedio je u aprilu Saudov ulazak
u Meku, iji su itelji obznanili svoje preobraenje. Sva
kubeta su bila razorena, sve nargile i glazbeni instrumenti
spaljeni, a iz ezana izbaene pohvale Poslanika. U julu se
Galib vratio u Meku, ali je tamo bio okruen kao nekim
zidom neprijatelja. U avgustu je zapoela stvarna opsada
grada i time razdoblje gladi i kuge. U februaru naredne
godine, Galib se morao izjasniti za priznanje vahabitskog
vrhovnitva, uz zadravanje vlastitog poloaja.
Visoka Porta je mirno gledala na sve te dogaaje. Tek
nakon to su Vahabiti 1807. god. vratili hadijske karavane iz
Sirije i Egipta, s njihovim mahmelima, dobio je Muhamed Ali
nalog da se, im bude gotov s Egiptom, okrene ka Hidazu.
Potrajalo je sve do 1813. god., kada se on u osvojenoj Meki
400
Mekteb
zadao~~
politikom
401
Meleci
MELECI (a.
...
402
Meleci
403
Melik
te stoga treba pojaati vjeru u njih. (4) U s. IV,l72. al-masih ne smatra poniavajuim da bude Allahu i anelima
'abd, to znai da su aneli iznad Ise. Odgovor je da se ne radi
naprosto o nadmoi, ve da se pobije kransko stajalite da je
Isa sin, a ne' abd Allahov. U djelu Mawaqi! nalazi se slina, ali
mnogo podrobnija rasprava koja ukljuuje filozofsko razmatranje obdarenosti - fizike, mentalne, duhovne - svih ivih
bia, poevi od nematerijalnih duhova pa do niih ivotinja.
U al-Kazvinijevom traktatu 'Aga'ib al-mahluqat postoji
objektivan opis anela svih razreda i u njemu su tvrdnje iz
Kur'ana i Sune prilagoene aristotelsko-novoplatonskom svemiru s njegovim sferama (al-aflak), a u skladu s al-Kazvinijevim opim ciljem da da sliku stvorenog svemira sa svim
pojedinostima i udesima. Meutim, dok aneli posjeduju
svojstvo ivota (haya), a itelji su neba i nebeskih sfera,
njih se ne smije ubrajati meu ivotinje. Ad-Demiri ukljuuje i ljude i dine, pa ak i avolske dine, kao to je gid, u
svoj spis Hayiit al-h.ayauuin, ali ne i anele. U nekim
specijalistikim malim raspravama al-Gazali se osvre na
tajnu aneoske naravi isto tako otro i skolastiki, kao to je
to u Mawaqi!u, ali na duhovniji nain nego to to ini al-Kazvini, Za njega to predstavlja dio opeg problema prirode
duha kojem posveuje svoj manji Madnun.
Rije
ALHARAM
(a.
se u
odnosi,
ziv za damiju u Meki. Izraz postoji
M
osim na zemaljske kraljeve, i na Boga, npr. XX,1l3:
M
skom dobu.
se koristi u
Tako je Bog uzvien, kralj, istina; u s. III,25, Bog je
E L 1K
malik), kralj.
Kur'anu
Malik
al-mulk, posjednik kraljevske vlasti, koju On daje i uzima,
kada hoe, a u Fatihi neki kur'anski uai ue (recitiraju)
malik (umjesto malik) yawm ad-din; Boje carstvo se obiljeava i izrazima mulk i malakut.
Openito se islamski vladari ne nazivaju kraljevima; rije
je, kao u Kur'anu, ograniena na vladare stranih naroda,
ukoliko se koristi u znaenju zemaljskog vladara. U primjeni
te rijei na islamske vlastodrce ne vidi se toliko uvreda,
koliko nagovjetaj oblika vladanja koji proturijei islamskom
idealu drave. Stoga je Muavija vrlo zlo zapamtio to ga se
oznailo prvim kraljem u Islamu; a kada se kraljevstvo, koje
se, u suprotnosti prema imamatu, jedino dostojnom islamskog vladara, ustrojilo, onda je stranka starih pobonika
umajadsku vladavinu napadala i ruila.
Dok se u religiozno-dravnopravnoj teoriji ne priznaje
rije melik kao izraz za islamske odnose, dotle u djelima,
zvanim Ogledalo vladara, ija graa najveim dijelom potjee iz nemuslimanskih vrela, igra znatno veu ulogu,
dodue samo ukoliko se govori o vladaru uope, a ne tamo
gdje se obrauje posebno islamska problematika. Ve al-Dahiz daje svome djelu Kitab at-tag podnaslov Fi ahlaq
al-muliik, a o dunostima kralja izriito se govori i u al-Farabija.
_ - - - L_ _ .
404
Mesnevija
M ES N E V IJ A
405
Mehed
,----------
-----
406
Mehed
dotino
407
Mehed
Kako je velika elja svakog iita da poiva u sjeni omiljenog imama, vrlo rano je nastalo groblje pri velikom hodoa
stitu. Hiljade mrtvaca putovalo je ka Mehedu svake godine,
naravno u prvom redu iz svih dijelova Perzije, a onda i iz
drugih zemalja, posebice iz Indije, pa Afganistana i Turkestana. Nigdje u Perziji nema toliko grobova kao u Mehedu.
Mehed je takoer sredite teolokog i pravnog islamskog
studija u Perziji. Za to slui prilino mnotvo visokih kola
(medresa); najstarija medresa je Dudar, koju je god. 1420.
podignuo Timurid, sultan ah Ruha, a koju je Sulejman I
obnovio. Sa umjetniko-povijesnog stajalita, najvie se istie
medresa Mirze Dafera, koja openito vai kao trea zgrada
po ljepoti u Mehedu. Po zavretku devetogodinjeg uenja u
Mehedu, studenti mogu nastaviti jo visoku teoloku obuku
u Mehed Aliju (Nedef), gdje se sluaju predavanja tamonjih profesora, prvih autoriteta iitske teologije.
---------
408
Mevlevije
(a.
jedn.
na
st.ran~ turski~;~~:ca~adedina i.~eeVija)~.perZijs.~U.isto~n:;l
arapskom
one koji nisu Arapi (npr.
rucu Je, prema
Rumiiu dodl)ellOn)eg;~
M
otac, s kojim taj ivotopis svetih osoba
Prema
Perzijance ili Berbere), a koji su preli na Islam kao
E VALI
matoali,
oznaava ponajvema
osloboeni
zapoinje.
slijedea:
409
13.
Mevlud
o~
E V L UD (a. maiolud, mawlid), vrijeme, mjesto i proslava neijeg roenja, ali osobito roendana Poslanika Muhammeda (mawlid an-nabi). Od onog asa kada je u Islamu
prevladana ona vizija Muhammeda koja je zacrtana u
Kur'anu, te je ojaala sfera nadnaravnog, i prizori iz njegovog
ivota poprimili su veu svetost u oima sljedbenika. Tako,
na primjer, kua u kojoj je roen, u modernom mekanskom
Suk al-Leilu, ija je povijest sauvana uglavnom u kronici
grada, u poetku nije igrala nikakvu posebnu ulogu. Majka
Harun ar-Raida, al-Hajzuran (u. 789-790), pretvorila ju je
od skromne nastambe u mjesto molitve. Kao to je to bilo i s
Poslanikovim grobom u Medini - poboni ljudi poeli su
hodoastiti u njegovu rodnu kuu, mawlid, kako bi pokazali
svoje potovanje prema njoj i primili njezin blagoslov (li-'t-tabarruk). S vremenom je potovanje, koje je vladalo prema
toj kui, nalo odraza u prikladnoj arhitektonskoj formi.
Zabiljebe o slavljenju Poslanikovog roendana kao svetog
dana potjeu od mnogo kasnijeg datuma; po ope usvojenom
miljenju, taj dan je 12. rebijulevel. Pria, koju dugujemo
Wiistenfeldu, a prema kojoj je poboni afiit Keredi
(u. 944-945) slavio taj dan prekidajui post (a to je uinio
samo jo jednom prilikom, tj. za 'id al-firr), ini se da nije
nigdje potvrena i u suprotnosti je s opom praksom da se u
ponedjeljak posti, budui da taj dan igra posebnu ulogu u
Muhammedovom ivotu kao dan njegovog roenja, dan
hidre i dan smrti. Od Ibn Dubeira (u. 1217) doznajemo da
se na taj dan odravala posebna sveanost (javna, a ne
privatna) i to najprije u Meki, gdje se to, prema mjesnim
tradicijama, moglo i oekivati; on, oito, govori o obiaju koji
je ve dugo na snazi. Glavno obiljeje sveanosti je samo
neto vei posjet mevlidu-kui koja se iznimno, za tu priliku,
ostavlja otvorenom tokom itavog dana. Ova posjeta, kao i
obredi uz nju vezani (mash), izvode se u obliku koji je
karakteristian za starinski islamski kult svetaca.
Ali upravo zato to se kasniji kult Poslanika ne moe
poistovjetiti sa potovanjem koje se iskazivalo drugim svetim
410
Mevlud
411
Mihrab
bid'a ozakoni, barem teoretski, kao bid'a hasena. Kada je
sporazumom Zajednice svetkovina prihvaena, bitno je time
bilo izvreno, jer je suprotstavljanje izgubilo pravnu osnovu.
Dok su se protivnici sveli na to da nalaze zamjerke vanjskoj
formi sveanosti, dotle zagovornici neumorno ukazuju na
zasluge tog obiaja koji ukljuuje ishranu siromaha, ee
itanje Kur'ana i mevluda, te iskazivanje radosti zbog roenja
Poslanika i zbog svega onoga to je taj dan donio. Za prirodu
suprotstavljanja znakovita je injenica da protivnici napadaju
upravo one oblike koji pokazuju utjecaj sufizma (ples, sama',
ekstatine pojave). Najzanimljivi dokument o ovom razd oru je
as-Sujutijeva fetva (Husn al-maqsidi, koja donosi kratak
prikaz povijesti svetkovine, raspravlja o razlozima za i protiv
nje, i to vrlo podrobno, te zakljuuje da svetkovina zasluuje
odobrenje kao bid' a hasana, ukoliko se izbjegnu sve zloupotrebe. Isto stajalite zastupaju Ibn Hadar al-Haitemi u svom
Mawlidu i Kutb ad-din, dok Ibn al-Had (u. 1336), kao strogi
malikit, estoko napada (Kiuib al-Madhal) taj obiaj.
Premda je oporba dosegla vrhunac u osmom-devetom
stoljeu, ona nije potpuno zamrla ni kasnije; zapravo s dolaskom Vahabita dobila je novi polet. Poslanikov kult u tolikoj
je mjeri suprotan njihovom temeljnom naelu koje se zasniva
na idealnom i proienom prvobitnom Islamu, da moramo
shvatiti zato su oni takvi protivnici ovog najpukijeg i
najsjajnijeg njegovog izraza. U tom nastojanju oni provode u
djelo protest ekstremnog hanbalita Ibn Tajmije (u. 1328),
znamenitog prethodnika njihovog pokreta, protiv novotarija
koje su suprotne Suni. Sline ideje nalazimo i danas kada je
vahabizam odbaen, posebno u koli koju je utemeljio slavni
Muhamed Abduh (u. 1905.) koji u asopisu al-Munar,
raspravljajui o kultu svetaca, osuuje mevlud.
Mevludi igraju veliku ulogu i u tovanju drugih svetih
osoba. Iako uspjeh molitve nekom svecu ne ovisi o nekom
konkretnom danu, ipak se neki dani (a posebno roendani)
smatraju posebno povoljnima. Ove se svetkovine povezuju s
mjestima, s kojima je neka svetost bila posebno vezana od
predislamskih doba (mevlud ejha Hasana al-Bedevija u
Tanti). Postoje i mevludi bezimenih svetaca. Udervikom
redu osobito se slavi, pored Poslanikovog mevluda, i mevlud
osnivaa reda. Ali-paa Mubarek spominje veliki broj ovih
svetkovina u modernom Kairu, ija je karakteristika
raskono osvjetljenje grada, sveana povorka i veliko slavlje.
Danas se ne moe zamisliti puka pobonost u Egiptu bez
ovih sveanosti.
simboliki
poetka
posveeni
-,-------,-----------~
412
Mintaka
rije
IN A R E T (a.
manra,
(ezan),
openito
.._ - - _ . .
.-
413
Mintaka
12. as-sarfa.
414
Mirad
M
i
415
--_...
-- -_ ... ------
Moguli
r~::
416
Moguli
,-------
--
-~
neto poput opeg autanta. Uz njega su bila trojica bahija i odreen broj bitikija ili tajnika; obaveze tog resora
sustav gagira je zadran u kasnije osvojenim: Bengal, Guderat i Sind, a nakon Akbarove smrti u mnogo sluajeva
ponovo uspostavljen i u drugim pokrajinama.
Druga istodobna reforma, dag u mahalli ili propis o
igu, naila je ak na jo vei otpor od uvoenja plaanja u
gotovom. Rijetko su mansabdari uzdravali propisani broj
konjanika: lane smotre bile su zlo, od kojeg je mogulska
vojska trpjela ak u najboljim vremenima. Da bi sprijeio
takve prijevare, uveo je Akbar ovaj propis, koji je predviao
izradu spiskova sa znacima raspoznavanja ljudi i konja, pri
emu su za slubu sposobni konji opskrbljeni igom; na
smotri trupa dobijali su plau samo oni koji su jahali takve
oznaene konje. Taj sustav, kako se ini, pojavio se kod
Selduka u Transoksaniji i Perziji i uveden je u Indiji od
Ala ad-din Haldija 1312. god., ali se, nakon njegove smrti,
nije vie tako strogo sprovodio; sve dok, pod ir-ahom,
1541. god. nije ponovo osnaen. Nakon njegove smrti je
ponovo naputen, te je Akbar imao velike tekoe da ga
ponovo uvede, zbog jednodunog otpora prema svakoj mjeri,
koja je trebala sprijeiti da se slubenici bogate na raun
drave. Stoga je on bio prisiljen iskljuiti zapovjednike od
5.000 i vie konjanika od ove odredbe, premda su ovi, na
posebnu zapovijed, morali dovesti svoje trupe na inspekciju.
Kasnije se uredba nije strogo primjenjivala.
Osim trupa prineva i mansabdara, vladar je imao svoje
vlastite trupe. Njegova tjelesna straa bila je odjeljenje koje
se zvalo walaahi, a poglavito se sastojalo od ljudi, koji su
mu dodijeljeni u njegovoj mladosti i ve su pod njim sluili
kada je bio princ. Izvjetava se o njima kao carevim robovima, a pod Avrangzebom im je broj bio 4.000. Postojale
su, nadalje, elitne trupe, koje je, najprije, stvorio Akbar i
zvali su se a~adi-odjeljenje. Oni se mogu usporediti s
asnicima tjelesne strae; mnogi su bili prebaeni na
civilne dunosti.
Pjeadija je bila, u svakom pogledu, podreeni rod. Uz nju
su spadali vratari, noni straari, glasnici i izviai, gladijatori, rvai i nosai; trupe za borbu sastojale su se od musketira, strijelaca lukom i kopljem. Akbar je uzdravao vojsku
od 12.000 musketira, iji se glavni zapovjednik zvao dariiga.
Osim tih trupa, postojale su jo one pod imenom dalJili,
od kojih su jedna etvrtina bili musketiri, a tri strijelci
lukom. Te grupe su stajale na raspolaganju fawgdarima u
podokrujima, da bi odravale red i utjerivale poreze.
Topnitvo se dijelilo u dvije klase: lako i teko. Babur je
imao dobro topniko odjeljenje i sluio se njime s velikim
uspjehom, ali indijski muslimani nisu bili spretni topnici, te
su asnici tekog topnitva bili, obino, dijelom osmanski
Turci, portugalski preobraenici i, prigodno, drugi Evropljani. Municija se sastojala ili od masivnih kamenih ili eljeznih kugli. Nad topnitvom je stajao asnik pod naslovom
mir-i titu (gospodar vatre),
Vrlo esto je Akbar koristio u borbi slonove i vodio ih u
velikom broju na bojno polje. Obino su nosili strijelce
(lukom) ili musketire. Ipak je uskoro njihovo koritenje bilo
naputeno; to bi se ve i ranije dogodilo, da nisu ostavljali
tako snaan dojam; ali, u osnovi, vie su tetili vlastitoj vojsci
nego neprijatelju.
Glavni zapovjednik vojske bio je sam car, ali se na elu
vojne uprave nalazio slubenik s titulom balJi' al-mamalik,
obuhvaale
su regrutiranje, vjebanje i
isplaivanje
mansab-
------------------'---------
417
Moguli
podrujima
: - Na mirnim
trgovina je cvjetala i bila je, za
tadanje doba, vrlo organizirana. Vanjska trgovina ogrania
vala se gotovo samo na oba karavanska puta na Zapad preko
Kabula i Kandahara, a pritom je postojala i mala trgovina sa
Tibetom. Ka moru je Guderat odravao starinske odnose s
Crvenim morem, Perzijskim zaljevom i Istonom Afrikom, a
s druge strane sa Sumatrom, Malakom i Dalekim istokom; u
manjoj mjeri je Sind bio povezan sa Perzijom. Bengal je
poglavito radio sa junom Indijom, kao i Burrnom iSijamom.
Tokom 16. st. svim morskim putevima vladali su Portugalci,
koji su imali najvei interes u njihovom iskoriavanju, te su
znaajno pridonijeli poveavanju trgovine, prije svega izvozu
tkanina u Junu Ameriku i Istonu Afriku. Kada su Englezi i
Nizozemci stvorili u 17. st. tvornice, nastala je znaajna
trgovina s indigom i kalikom sa Zapadnom Evropom. U
drugoj etvrtini 17. st. razvili su Nizozemci trgovinu svilom,
alitrom, finim kalikom i muslinom. Glavno obiljeje svake
trgovine s Indijom bila je nunost da se uvozi zlato i srebro.
Osim metalne industrije i luksuznih roba, Indija je malo
kupovala, ali je bila vrlo upuena na to da svoje proizvode
prodaje za gotov novac; a poto Zapadna Evropa nije mogla
isporuivati ono to se najvie trailo, to se djelatnost trgova
kih drutava stavila na to da tokare zlata i srebra uputi u
Indiju iz zemalja koje su njime raspolagale; tako je, tada,
zlato dolazilo iz Kine, a srebro, kasnije i zlato, iz Japana.
Pomorske luke su bile zamreno, ali probitano organizirane;
one su preuzimale ono to se trebalo prodati, pribavljale ono
to se trebalo kupiti, te su to je mogue dalje tragale za
zlatom i srebrom. Unutranja trgovina bila je, nuno, manje
na visini. Koristili su se naveliko Hind, Gang, Dumna i
bengalski vodeni putevi; ali najvei dio Carstva ovisio je o
nepoljunanim putevima; ponekad su bili obiljeeni nizom
drveta, ali su uvijek imali odmorita, sigurna od razbojnika i
sa zalihama hrane. Za prijevoz su se koristili kola i teretne
ivotinje, openito volovi, mjestimice i deve.
ivotne prilike pokazuju velike opreke. Masa stanovnitva, seljaci, obrtnici i radnici, ivjela je u alosnom siromatvu, a gotovo isti standard prevladavao je kod srazmjerno
znaajnog gradskog sloja sluinadi, slobodnih kao i robova,
no koji je, ipak, ivio sigurnije od seljatva. Srednji sloj,
srazmjerno mali, ivio je oskudno i jednostavno; vie inovni
tvo bilo je izvanredno dobro plaeno.
Napredak drave ovisio je, poglavito, o tri imbenika:
jaini oborina, opsegu unutranjeg mira i djelatnosti poreske
uprave. U pogledu prvog, godinje oborine bile su, kao i
danas, neizvjesne, te je njihovo izostajanje imalo za posljedicu nedostajanje hrane. Ljudi su tada naputali domove u
potrazi za hranom, te se u ondanjim dokumentima ita esto
o tada svakodnevnim pojavama, kao to je glad, kanibalstvo i
kupovanje djece kao robova. A udima vremena treba pridruiti i utjecaje uprave, dakako na prvom mjestu poreske.
Car je bio na elu i ope i poreske uprave, te su mu u tome
pomagali etiri visoka slubenika, wakil ili prvi ministar,
ioaeir ili ministar financija, bauH ili ministar vojske i
sadr, onaj koji bdije nad islamskim zakonom i upravom
zakladama (vakufima). Sustav ope uprave, koji su Moguli
preuzeli u sjevernoj Indiji, nije bio visoko razvijen. Veliki dio
zemlje bio je u rukama slubenika; oni su bili duni starati se
za mir, a u praksi su imali slobodne ruke. Pod 'Akbarorn je
418
Moguli
419
Mongoli
ak ill
ljee.
oznaavaju
kopru). Premda pismena vrela govore o pontonskim mostovima i mostovima od drveta, a brojne ruevine doka-
420
Muhamed Abduh
no.~t dospjela
M ti, u
OZ A I K (a. fusayfisii'), kako rije odaje, umjetnost polaganja mozaika preuzeta je iz bizantskog kulturnog podruja. U obliku podnog mozaika od prirodnog kamena i zidnih
mozaika doivjela je ta antika umjetnika grana pod Umajadima u 7-8. st. jo jedno vrhunac. Fajansni mozaici javljaju se
tek u 12-13. st. U damiji u Damasku da se pokazati oko 30
razliitih tonova boje staklenih kocki. Kocke su uzete iz
crkava, a i pravljene na licu mjesta. Prema jednom nacrtu u
crvenom i crnom, staklene kocke se utiskuju u sloj zidnog
maza. Stakleni mozaici koriste se, pri gradnji sakralnih grae
vina velikog stila, kao unutranja i izvanjska dekoracija: u
Kabi, 683-684., u Kupoli na stijeni, 691-692., u damijama
Damaska, Jeruzalema, Meke, Medine, vjerojatno Fustata,
705-715, Alepa, 715-717. Majstore su halife uzimali iz
Bizanta, a pridavali su im vlastite radnike. Dvorci, prije svega
na sirijsko-palestinskom prostoru, pokazuju bogate podne
mozaike (Miniya, 710, Hirbat al-Mufgar, druga etvrtina
8. st.).
U doba Abasida nalaze se mozaici, vjerojatno, samo jo u
rano doba, pri proirenju damije u Meki i u Velikoj damiji u
Samari (860-861). U gradnji palae u Samari ini se da su se,
pored staklenih kocaka, sastavljali ustima napuhani stakleni
oblici u zidnu dekoraciju. Moda su pojedinano i kupatila
bila opremljena mozaicima. Prema umajadskoj tradiciji, uzeo
je u 10. st. al-Hakam II bizantske majstore u Andaluziju, da bi
ukrasio mihrab damije u Kordovi. Oni su morali ostaviti iza
sebe neku kolu. I u sjevernoj Africi, u Mahdiji, ponovo je
prihvaena stara tradicija podnih mozaika, pa ipak je kvaliteta
dosta opala. Bez obzira na radove na obnovi damije u
Damasku i Mesdid al-Akse (Jeruzalem), pod Selducima u
ll. st. i Zengidima u Damasku u 12. st., do opsenijih radova
dolazi tek opet pod Mamelucima u 13. st. Kako pokazuju
mozaici u nadgrobnom spomeniku sultana Bejbarsa u Damasku (1277-1281) i medresi Kalauna u Kairu (1285), ne radi se
o novim tvorbama, nego o kvalitetno niim oponaanjima
UH AME D ABDUH (a. Muhammad 'Abduh/u/), isumajadskih radova. Glasoviti su jo danas mozaici Qubbat
lamski teolog, utemeljitelj egipatske reformistiko-mo
as-Satire, Masgid al-Aqse i Damije u Damasku s prikadernistike kole.
zima Raja u obliku krajolikih motiva i biljkovite ornamentike
oko mihraba u Kordovi. Najbogatije podne mozaike pokazuje
Muhamed Abduh je pripadao egipatskoj seljakoj poroHirbat al-Mafgar s geometrijskim motivima i, svakako,
dici, a roen je 1849. god. u Donjem Egiptu. Nauivi i
simbolikim prizorima
borbe ivotinja pod jednim drvetom.
___________________'----I<_'C_ur'an
napamet, 1862. god. je poslan u teoloku kOIU_~
421
Muhamed Abduh
c-
422
Muhammed
fikha, protiv kojeg se Muhamed Abduh u teoriji borio, ali je
u praksi uvao njegove metode i veinu njegovih pozitivnih
uenja, trebalo je zamijeniti novim sustavom prava koja su
podlona razvoju: briga za ope dobro (maslaha) i za
vrijeme trebala bi dobiti prevagu nad doslovnim tekstom
(nass) Objave. Muhamed Abduh je vjerovao da se znanje i
vjera, ako ih zaista razumijemo, uope ne sukobljavaju; ali
razum mora, nakon to je provjerio dokaze koje vjera prua o
istini, konano prihvatiti njezine temeljne stavove. Na planu
vjerskih zasada, on prihvaa zapravo najracionalnije koncepcije, koje se ipak dadu pomiriti s pravovjerjem. Za njega je
Objava intuitivno znanje koje nam je od Boga dano i koje je
svjesno svoga porijekla; ali ta vrsta vjerskog doivljaja pripada poslanicima; on takoer ini gipkom koncepciju vjere,
koja je za njega intuitivno osjeanje puteva ka srei na ovom i
onom svijetu, koje se ne moe razumom potpuno shvatiti.
Cilj poslanstva za njega je moralno uzdizanje masa; stoga su
vjersko uenje i zapovijedi namijenjeni masama, a ne eliti.
Muhamed Abduh smatra Kur'an stvorenim, te nastoji oslabiti kruto suprotno stanovite koje pravovjerje zastupa.
Premda pravovjerje nijee uzronost i prirodne zakone, on
nalazi naina protumaiti prirodu zakonima uzronosti, ali
njegovo rezoniranje sasvim je skolastiki formalno. to se tie
pozitivnih vjerskih zapovijedi, Muhamed Abduh se pridrava etiriju osnovnih dunosti: obredne molitve, milostinje,
posta i hodoaa; samo to ih on prenosi s podruja pobonosti na podruje morala. to se tie pitanja slobodne volje,
Muhamed Abduh se odluuje za neodreenje, zagovara da
svi moraju biti krajnje djelatni, te da se (u skladu s etikom
mistika) moraju meusobno potpomagati. Slanje poslanika
postupan je proces odgajanja; zadnji i vrhunski stadij, stadij
apsolutne vjere, predstavlja slanje Muhammeda. Ako islamski narodi dananjice ne odgovaraju islamskom idealu, to je
samo rezultat gubljenja nekadanje istoe uenja; stanje je
mogue popraviti, ukoliko mu se ljudi vrate. Ovaj izvorni
Islam Muhameda Abduha nije povijesni Islam, ve idealizirani Islam. Nadmo Islama nad Kranstvom sastoji se,
prema Muhamedu Abduhu, u njegovom racionalizrnu i bliskosti sa stvarnou, te u izbjegavanju nedostinih ivotnih
ideala.
U ovoj teologiji, vjerski sadraj svodi se na pokornost
Bogu, potovanje Poslanika, oduevljenje za Kur'an. Tu
nema mjesta tipu pobonosti, kakva je iitska, niti misticizmu, izuzev njegovog etikog plana. Naprotiv, pravi stari
islamski racionalizam za Muhameda Abduha je glavno
oruje obrane Islama, koje zauzima mjesto produbljivanja
vjere, tako da njegova teologija nosi peat apologetskog
kompromisa. Njegov doprinos je u otvaranju vrata zapadnim
idejama koje e on neko vrijeme pratiti i motriti njihovo
ukotvljivanje; iako ga je openiti razvoj moderniziranja ve
donekle pretekao u ono doba, a sada ga ostavio pozadi, on je,
ipak, znatno pridonio stvaranju mjesta za Islam u suvremenom svijetu.
l) Opi pogled.
Islamski Poslanik bio je dijete grada Meke, iz kojeg su
energini Kurejiti, korienjern tamonjeg svetita, uinili u !
6. st. cvatue trgovako sredite. Uslijed nepouzdanosti vrela
kojima se danas raspolae, teko se moe tano utvrditi
godina njegovog roenja. Da je Muhammedova djelatnost u
Medini obuhvaala deset godina (622-632), to vrsto stoji; a
o mekanskom razdoblju, obrnuto, nedostaju sasvim sigurni
podaci. Pa ipak, nema razloga koji bi silio da se posumnja u
navod pjesme, koja se, ponegdje, pripisuje Abu Kajsu ibn
Abi Enesu, a ponegdje Hasanu ibn Sabitu, po kojem njegovo
djelovanje kao Poslanika u Meki treba da je potrajalo deset i
neku godinu, U svakom sluaju, ne moe se mjeriti mekansko razdoblje, jer su, po izvjetaju Urve prole neke godine
nakon iseljenja muslimana u Abesiniju, prije nego to su se
vratili, poslije ega su nastale nove nevolje, koje su dale
povoda iseljenju u Medinu.
Za doba prije njegovog nastupa kao religioznog vjesnika
postoji samo neodreeni izraz 'umr (s. X,17). Islamski povjesniari istiu da je, pri svome poslanikom pozivu, imao
najvie 40, a po nekima 43 godine, to je u vezi s navedenim
datumom, 570. godinom, kao priblinom godinom roenja.
Ali kada Predaja smjeta njegovo roenje dalje u tzv.
Godinu slona, onda je to bez povijesne osnove, jer se
Abrahin napad na Meku morao zbiti znatno prije 570.
godine. Ukratko, mogla bi 580. god. ili jedna od narednih
dobro proi kao godina Poslanikovog roenja, tako da bi
kur'anski izraz 'umr imao znaenje od otprilike 30 godina.
Ime Muhammed je, prema Arapima, postojalo ve ranije,
te ve zbog toga na njega ne treba gledati kao na ukrasni
pridjev koji se Poslaniku pridao tek kasnije. to se tie
Muhammedovog porijekla, vie starih spjevova je potvrdilo
navode Predaje da je pripadao rodu Haim; a da ga je on
priznavao svojim lanom, proizlazi iz toga da mu je samo
zatita donekle jakog roda omoguila da se, usprkos neprijateljstva svojih sugraana, tako dugo odri u Meki (uspor.
rijei koje izgovaraju protivnici uajba u s. XI,93): da nije
roda tvoga, mi bismo te kamenovali), Rod Haim, koji je u
srodstvu s Benu Mutalib, spadao je, oito, u bolje mekanske
obitelji. S druge strane, mekanski protivnici Poslanika kau
(s. XLIII,30) da bi mu oni, prije, povjerovali, da je bio jedan
od uglednih ljudi oba grada (Meke i Taifa). U svakom
sluaju, dakle, rod Haim nije se mogao mjeriti s najodlini
jim obiteljima kao to su Mahzum ili Umaja; a i ono to je
ispriano o oskudnim prilikama Muhammeda i nekih od
njegovih srodnika, ukazuje na to da je rod Haim tada morao
biti jako osiromaen. S maternje strane, on je imao srodnike
odnose s Medinom koji se ne mogu sagledati; po Musi ibn
Ukbi, Medinci su zvali al-Abasa svojim sestriern. Inae se
o njegovim precima ne zna nita sigurno, jer u onome to se
isprialo ima dosta legendarnih primjesa. Njegov otac, koji je
umro prije njegovog roenja, lik je koji nije niim poblie
oznaen. Njegov djed zvao se ejba ili Abd al-Mutalib; ali
odnos izmeu ta dva imena je isto tako nejasan, kao i izmeu _
i
! Ab.d al-Muta.l.l.ba i esto spominjane obitelji Mutalib ili Benu.
~ejba. Samo je sigurno ono to k~e Kur'an, da je.Muham-
_______1
423
Muhammed
-_
_.,....
~j,).
._----"--_.---
itati
424
Muhammed
425
Muhammed
1---I
Muhammed
427
Muhammed
krani
~j~Ski
premoi
428
Muhammed
429
Muhammed
vea
(XLIX,~
druga nejednakost do
ili manja pobonost
Ali ostvarenje tog ideala imalo je, naime, nalije: smanjivanje
njegovog sadraja. Uz stare pristae, koji su zaista duboko
vjerovali i kroz mnoge tekoe iskuani, nalazilo se, sada,
mnotvo novopreobraenih, koji su uveliko bili motivirani
strahom (uspor. poznatu pjesmu Kaba ibn Zuheira) ili materijalnom koriu. O dubokom preobraaju kod tih Arapa,
unato upuenih uitelja, teko se moglo govoriti, a koliko je,
neoslabljen, staroarapski duh i dalje ivio u njima, pokazuju,
izmeu ostalog, hvalisanja i ruenja u pjesmama, koja nita
ne zaostaju za starima. Koliko su beduini daleko od prave
vjere, iskazala je i sura XLIX,14: oni ne smiju rei da
vjeruju, nego samo da su primili Islam. Naspram drutvenih
i politikih odredbi, religiozni i obredni nalozi su oito iza
njih, to je naravna posljedica toga da novi lanovi nisu bili
dovoljno zreli za ta pitanja. Na tom planu, neznanje je bilo,
sigurno veliko, te se ak u glavnom taboru, izgleda, nalazilo
jo mnogo njih koji su bili na samom poetku. To vrijedi ak
za tako temeljni zakon kao to je raspored dnevnih molitvi,
budui da se kasnije obaveznih pet molitvi ne uspostavlja
nigdje u Kur'anu (usporediti i izraz: dopodne i veerorn u
Aiinoj pjesmi). Da su one uvedene od samog Poslanika na
kraju njegovog ivota, mogue je, ali zbog toga to Kur'an o
tome nita ne govori, nije vjerojatno; a to to se u nekom
Poslanikovom pismu spominje pet vremena, takoer ne mora
biti siguran dokaz, budui da se ne moe oekivati apsolutna
diplomatska savjesnost u prenoenju takvog dokumenta.
Samo je par obrednih ustanova neto podrobnije obraeno u
Kur' anu, veliki had ka svetitima kod Meke i umra u samom
gradu; ali je had, nedvojbeno, predstavljao i krunu islamskih i Poslanikovih stremljenja koja su zapoela u Medini i
koja su ilavom istrajnou postignuta. Jo u 8. god. Poslanik, koji je tada gospodario Mekom, nije sudjelovao u hodoau, to je kasnijima bilo nerazumljivo; a i 9. god. nije
doao u Meku na hodoae, ali je pokazao svoj interes za
njega, time to je poslao Abu Bekra kao zastupnika, te mu
dao proitati posljedicama bremeniti proglas (po uobiajenoj
predaji bio je to Ali, ali je to, po svoj prilici, namjerna
izmjena; uspr. kod at-Tabarija, gdje se Abu Bekr ali zbog
tog zapostavljanja, a Muhammed ga tjei, na to dolazi jo
jedna predaja, prema kojoj je Abu Bekr prenio Abu Hurejri
da prije hodoaa objavi iskljuenje neznaboaca). Bila je to
tzv. bara'a, po kojoj je svim neznabocima bilo zabranjeno
svako sudjelovanje u njemu, te im dan rok od etiri mjeseca,
nakon kojeg su imali izabrati izmeu prijelaza na Islam i
neumoljivog suzbijanja (s. IX). Time se objanjava njegovo
dranje podalje od svetkovine, jer je on ekao da ga moe
slaviti u skladu s Islamom ili, kako se tvrdilo, s ceremonijama
koje je uveo Ibrahim (Abraham) (s. II,1l9 i dalje). Konano
je sve bilo spremno, te krajem 10. god. (april 631. do marta
632) mogao je on obaviti prvi reformirani had (Oprotajni
had ili islamski had), koji je za sva naredna vremena
postao mjerodavan.
Oprotajni had, na kojem je Poslanik odrao djelotvorni
govor, oznaava vrhunac njegovog djelovanja. to je on u to
vrijeme osjeao, moe se, svakako, doivjeti iz Allahovih
rijei u s. V,3: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat
svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam
bude vjera. Doima se, stoga, skoro dramatski da se njegov
430
Muhammed
ivot par mjeseci kasnije zavrio. Budui da je Muhammed
obolio iznenada, svakako od uobiajene medinske groznice
koja je za duhovno i tjelesno prenapregnutog ovjeka postala
pogibljenom. Nakon kratkog proplamsaja njegove snage, on
je umro 13. rebijulevela 9. god., tj. 8. juna 632. god., na krilu
svoje ene Aie, po prianju s rijeima: Najvii prijatelj
: (rafiq) Raja! On nije ostavio - uostalom, na spas svoje
zajednice - legitimnog nasljednika, jer je i mali Ibrahim,
kojeg mu je rodila kop tska robinja Marija, bio umro kratko
prije toga (27. januara 632). Strana pomutnja, koja je
buknula u Medini pri obznani njegove smrti, imala je za
zaudnu posljedicu da je njegovo tijelo ostalo leati cijeli dan,
sve dok, konano, nije pokopan u Aiinoj kui.
Muhammedov ivotopisac osjea stalno tekoe koje se
sastoje u tome da istinska tajna njegovog djelovanja, udesna
snaga njegove linosti i njegov sugestivni utjecaj na okolinu
nije u starim vrelima zabiljeen, a i nije mogao biti zabiljeen.
Iz Kur'ana se, dodue, moe saznati o najstarijim jedinstvenim nadahnuima, koja jo uvijek pobuuju svoj uinak, te
kasnije, u Medini, o njegovoj visokoj politikoj obdarenosti.
Nailazi se, svakako, i na momente u bici na Bedru i u
ugovoru na Hudajbiji, gdje se silno istie njegova duhovna
nadmo; ali su to samo pojedinane osvijetljene take, a
ponajvie se glavno mora itati izmeu redova i zadovoljavati
se poukama punim analogija. Ono to je istinski odluujue
bila je od poetka pa do kraja njegova nepokolebljiva svijest o
svome poslanikom pozivu po Allahu, jer je upravo takvo
uvjerenje, koje nije nikada znalo ni za najmanju dvojbu,
izvrilo neprocjenjiv utjecaj na druge, a sigurnost, s kojom je
istupao kao izvritelj Allahove volje, dala je njegovim rijeima i odredbama autoritet, koji se, konano, nametnuo
svima. Sama njegova linost, sa svim ogranienjima, potpuno
je neskrivena: govori se da su njegova snaga i znanje ogranieni, sposobnost da pravi uda uskraena, a govorilo se
neuvijeno o njegovim grekama i korio se zbog propusta
(VI,69; XXXIV,49; XL,57; XLVII,21; XLVIII,l i dalje;
LXXX,1 i dalje; IX,43). On je, bez obzira na objave kojima
je milostivo darovan, ovjek kao i drugi i govori se vie puta o
tome da e umrijeti (XXXIX,31; XXI,35 i dalje; III,138).
Ako, dakle, Muhammedovi ivotopisci mogu, iz svih tih
razloga, staviti rezerve, to se, ipak, pokazuje bitna strana
njegove djelotvornosti, koja se mora snano istai, posebice
zato to ona u novijim obradama njegovog ivota ne dolazi
uvijek do svoga znaenja. Neki novi pisci su skloni podvui
ne samo nepovoljne stvari, nego nastoje potisnuti njegovo
pravo religiozno znaenje. Da je on teio ka svjetovnoj dobiti,
enidbama, progonima itd., tada bi Islam, kojeg je on organizirao i koji se razvijao nakon njegove smrti, bio bez uinka.
Nemogue je ne priznati da je on, svojim djelovanjem,
probudio vjerski osjeaj svojih zemljaka i saopio skup religioznih i moralnih naela i misli, koji su ponijeli ne samo
njegove suvremenike, nego i kasnije itelje osvojenih zemalja
starih kultura, te im bile osnova njihovog energinog i dalekosenog stvaralatva.
uope,
431
Muhammed
Islama: postoji istina o Bogu koju spoznaju obini ljudi, koju
spoznaju posveeni, koju spoznaju poslanici i, konano, koju
posjeduje sam Bog. U jednostavnosti Muhammedovog ue
nja ima dosta gipkosti da se zadovolje potrebe razliitih
kategorija ljudi: uenjaka i neznalica, inteligentnih i priprostih, pjesnika, umjetnika, pravnika, teologa i svih ostalih.
Mogu se mijenjati taka i kut gledanja, ali predmet gledanja
uvijek ostaje isti.
Aneli: kako je Bog nevidljiv i s onu stranu svakog
fizikog opaanja, mora postojati nain openja ovjeka s
Bogom, kako Bog ne bi ostao nepoznat, potpuno samo i
neuhvatljivo boanstvo. Bog je stvoritelj ne samo naih tijela,
nego i naih osobina, toliko razliitih i tako podobnih razvijanju, Bog je onaj kome treba pripisati dar intuicije, moralne
savjesti i druge mogunosti, koje ovjek upotrebljava kako bi
se uputio putem dobra. ovjekov duh prima i dobra i loa
nadahnua. Meu obinim ljudima moe se dogoditi da dobri
ponekad prime i loa nadahnua, a loi ljudi dobra. Islam je
odbacio mogunost bilo kakve zabune izmeu ovjeka i
Boga: ovjek ostaje ovjek i Bog se ne sjedinjuje s prirodom
niti jednog ovjeka. ovjek prima boansku poruku samo
izvana. Postoji razlika i u koliini i u kvaliteti meu razliitim
stupnjevima boanskog nadahnua koje Bog alje ljudima.
Svi ga primaju, premda ga neki meu njima ne sluaju.
Prema islamskom uenju, zasnovanom na jednoj Muhammedovoj rijei, ak i dobre snove nadahnjuje Bog i ovjeka
vodi na pravi put. Muhammed ih je priznavao, ali im je
pridavao neznatnu vrijednost.
Postoji ilqa' (doslovno: baciti neto prema nekome), to je
vrsta autosugestije, intuicije, predvianja ishoda u nekom
kripcu, nerjeivom ili veoma tekom problemu.
Dalje: postoji ilham, to bi se moglo prevesti kao boansko
nadahnue. Bog naputi na neto srca stanovitih ljudi, duboko
nesebinih i punih blagonaklonosti prema blinjima. Sveci iz
svih vremena primali su takve darove. Kad se preda svome
Bogu i kad nastoji sebe zaboraviti, tada postoje trenuci samo vrlo kratki - kada jedan bljesak dovede ovjeka u
boansko prisue, u kojem on bez napora shvati ono to
nikakav napor ne bi mogao razjasniti. Duh ovjekov (ili
njegovo srce, kako radije kau stari) tako je rasvijetljen da
osjea uvjerenost, zadovoljstvo i ponitenje sebe. To ga Bog
vodi i nadgleda njegove misli i njegova djela. Na alost,
primajui ilham, ovjek ga moe loe razumjeti. Mistici
uvjeravaju da su ak najpoboniji ljudi ponekad smueni
svojim nepoeljnim ja, odnosno opakim inspiracijama koje
dolaze od Sotone (ejtana), a kojima ih je Bog htio iskuati.
Wa~y, nazvan po Muhammedu, najvii je mogui stupanj dodira ovjeka s njegovim Stvoriteljem, te najsigurnije i
najpouzdanije sredstvo izmeu ovjeka i Boga. To nije jednostavno nadahnue, ve objava. ovjek je sav materija; Bog je,
naprotiv, ak s onu stranu duha, dakle s onu stranu svakog
dodira s ovjekom. Prema tome malak (doslovno: glasnik,
nosilac nebeske vijesti, obino se prevodi rijeju aneo)
slui kao kanal prenoenja Boje poruke njegovom ljudskom
glasniku, poslaniku, u korist sviju ljudi. Nitko osim poslanika ne prima takvu objavu posredstvom nebeskog vjesnika.
Prema Kur'anu, nebeski vjesnik, koji je donosio boanske
objave Muhammedu, zvao se Debrail (Gabrijel). Kur'an
navodi i Mikala (Mihajla) kao jednog od glavnih anela, a
432
Muhammed
dogaa.
433
Muhammed
_.....- - - -
- - - - - - -
meutim,
hodoasnik.
434
Muhammed
je ono postalo ne dunost prema ovjeku, ve prema Bogu,
duhovna dunost - vjerski princip.
Trei vid vjere, onako kako ga je Muhammed tano
odredio u ranije navedenom tumaenju, je razvitak moralne
svijesti, poljepavanje (ihsn) djela. Moramo stalno biti
svjesni boanskog prisua: treba raditi kao da Gospodar
motri i na najmanju pojedinost u radu vjernika.
Vjerovanje, praksa i savjesno izvravanje dunosti je trojni
temelj potpunog Muhammedovog uenja. Zapaa se briga Islama za usklaenje i ujednaenje duhovnog i svjetovnog.
Odrei se svijeta i svega onoga to je ugodno u namjeri da se
udubi u razmiljanje i sjeanje na Gospodara, takav bi bio ov[ekov duhovni zahtjev; misliti samo na zadovoljstvo materijalnog ivota i iz toga izvlaiti koliko je mogue vie koristi, takav
bi bio njegov tjelesni zahtjev. Kad bi ovjek imao samo jednu
od te dvije strane svoje prirode, njegova bi tenja ka njezinom
zadovoljavanju bila opravdana. No ovjek se sastoji od obje
komponente, a i duhovne dispozicije pojedinaca se meusobno vrlo mnogo razlikuju. U takvim okolnostima vjera, iji je
cilj ujedinjenje svih oblika ivota za najvei mogui broj
pojedinaca, nema drugog izbora do zlatne sredine: podjednako uzeti u obzir oba aspekta, duhovni i materijalni, i pri
tome vie misliti na obinog, nego na iznimnog ovjeka.
S jedne strane, Islam e, dakle, zahtijevati odreenu
duhovnu praksu koju smo upravo izloili, njezin nuni minimum, a s druge e strane formalno zabraniti ivot u samoi i
odricanje od svijeta, pripisujui jasnim rijeima potpunu
legalnost uivanja u ivotu, uz jedini uvjet da to ne kodi
nikome i da ne prelazi granicu uljudnosti. Kur'an uporno
zahtijeva: Reci: Ko je zabranio ukrase koje je Allah stvorio
za robove svoje, i ukusna jela? (VII,32). Prema jednom
drugom stavku: ... a ne zaboravi svoj udio ni na ovom
svijetu i ini dobra djela (XXVIII,77). Ili, dalje, u molitvi
koja pouava vjernika: Gospodaru na, podaj nam dobro i
na ovom i na onom svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju:
(II,201). Sve to je Bog stvorio u svemiru, na Zemlji kao i na
nebu, sve je za korist ovjeka; ali ovjeka samog Bog je
stvorio da bi Ga oboavao i da bi Mu se pokoravao.
435
--n
Muhammed
436
Muhammed
r-
-------..
----- .--.---
pristaama susreu se ne samo Mekanci ili Arabljani, nego i ! useljenja poslije Osvoienia, jer odmah poslije zauzimanja
Abesinci, Nubijci, Perzijanci, Kopti, Bizantinci i drugi, svi u
Meke doao je velik broj plemena iz raznih dijelova Arabije i
savrenoj jednakosti. Jedina razlika koju je priznavao, bila je
izrazio svoje obraanje na Islam; nisu, dakle, bile potrebne
razlika pojedinanog ponaanja ili strah od Boga, prema
velike seobe puanstva.
njegovom izrazu.
Prvotna naredba za useljenjem imala je i drugih razloga:
Meu Arapima i idovima onog vremena bilo je kasta, krv
obraeni esto nisu imali nikakve slobode vjeroispovijesti u
svojim neznaboakim plemenima, a jo manje mogunosti
lanova nekih skupina bila je vrednija od krvi drugih; za
brisanje te nejednakosti bilo je dovoljno ne preobraanje,
obreda koju su pruali damije, imami, mujezini, itd. Na
nego ak i politiko podreivanje pojedinih nemuslimana
neislamskom podruju nije postojala mogunost obavjeteislamskoj dravi. Kur'an nikad ne govori o arapskorn Bogu:
nja o zakonima i obredima nove vjere; opasnost od progona
ili o muslimanskorn Bogu; to je Bog svih svjetova (rabb
je bila stalna, te su vjernici mogli doi u napast da se
al-ilamin), Poznato je da grupe pojedinih rasa gube svoju
odmetnu.
vitalnost poslije nekog vremena; Islam e iskoristiti prisustvo
Za Poslanikovog ivota, Islam nije jo bio izgraen, nego
raznih ljudskih rasa u njemu da bi naizmjenice dobivao svoje
je svaki dan donosio objavu novih stavaka Kur'ana; a Poslanik je svakog dana stvarao zakone s obzirom na sluajeve koji
zagovornike i iskoristio vrline svake od tih rasa. Muslimanska misao, kako filozofska, tako vjerska, znanstvena, knjisu dolazili pred njega. Da bi bili u toku razvoja Islama, novoevna i druge, samo se mogla obogatiti prisustvom obraenih
obraeni su se morali nalaziti na islamskom podruju, na
dohvat predstavnika vlasti. To je podrazumijevalo ustaljivanje
iz drugih krajeva.
nomada na jednom mjestu, ime je Poslanik bio vrlo zadovoD. Solidarnost i unutranji mir. Uoi Islama stanovnici
ljan.
Arabije bili su rastrzani unutranjim ratovima. Poziv na
F. Potivanje ljudskog ivota. Podruja, koja su se pokorila
Islam nije nikoga iskljuivao, odatle prisutnost pojedinaca i
Muhammedu od Hidre do njegove smrti, tano deset godina
grupa u muslimanskoj zajednici koje su prije bile u neprijakasnije, obuhvaaju milijune krrr', to znai da je Islam osvajao
teljstvu, to nije olakalo zadatak da se njima upravlja. Za
po stotinjak km 2 dnevno u prosjeku tokom tih deset godina.
poetak, Medinci su u vrijeme Hidre bili podijeljeni u dva
Ako izuzmemo sluaj Benu Kurajze (to je bila posljedica
roda: Avs i Hazred, koji su uzajamno generacijama prolijeodluke suca kojeg su sami izabrali), tokom ovih deset godina
vali krv jedni drugima; beduini su postavljali druge probleme
broj ubijenih u neprijatelja bio je manji od tri ovjeka mjediscipline. U Arabiji je bilo plemena koja se nisu slagala s
seno. Najvie poginulih bilo je u prvom sukobu muslimana s
Perzijancima, Abesincima, Bizantincima, idovima ili bilo
neprijateljima kod Bedra, gdje su protivnici izgubili 70 ljudi.
kojom drugom skupinom. Potpuno prekinuti prolost i u
Broj muslimana ubijenih u trideset godina Poslanikovog
Islamu zapoeti potpuno nov ivot jo je jedna znaajka
ivota u Medini jo je manji.
politike koju je tako odluno vodio Muhammed. Taj je
unutranji mir bio potreban za slogu zajednice i za vanjsku
G. Ekonomski pritisak. Drugi nain da se smanji prolijevanje krvi bila je upotreba ekonomskog pritiska umjesto oruane
sigurnost, za samu svrhu postojanja Islama.
U ostvarivanju tog cilja, Islam mu je pomogao: Kur'an je
sile. Meka nije imala nikakve poljoprivrede, ivjela je od trgovine i sve je uvozila. Lako je zamisliti kako je kobno moglo biti
svojim vjernicima ulio pojam jedinog Boga, Stvoritelja sviju,
zatvaranje njezinog karavanskog puta. Velik je broj arapskih
vjeru da su isti par, Adem (Adam) i Hava (Eva) poetak
plemena bio povezan s neznaboakom Mekom iz jednostavljudskih bia svih rasa, a da je razlika u jeziku ili boji samo
nog razloga to su imali udjela u mekanskoj trgovini. Presjei
znak umijea Stvoritelja; da su ljudi jednaki pred Bogom, a
Mekancima put, znailo bi izazvati sve njihove saveznike. Ali
jedina je razlika pojedinana nadmo u vrlinama, ne pridavauz odreeni oprez moglo ih se odvojiti od Meke i ukljuiti u
jui ni najmanju vanost skupini ili porijeklu.
ekonomski blok muslimanske drave. A to je Poslaniku i
Muhammed se dosljedno drao tog uenja, a njegova je
nepristranost dala povjerenja rnanjinskim: skupinama meu
uspjelo. Njegov je ekonomski pritisak na Meku imao i drugih
muslimanima. Spomenimo ovu nezgodu s jednom enom iz
razloga: na stotine muslimanskih obitelji iselilo se iz Meke, a
samog plemena Poslanikovog. Izvrila je bila krau, a jedan
njihovi su sugraani zaplijenili pokretnine i nekretnine iseljeod onih koje je Poslanik najvie volio doao se zaloiti da je
nika. Osim uobiajenog meunarodnog prava o ratnom stapomiluje. Muhammed se razbjesni i ree: 1 da je Fatima,
nju, Poslanik je imao i druga prava zaustavljati karavane:
moja roena ki, izvrila tu krau, dosudio bih joj predvikorist od karavanske trgovine Meke upotrebljavana je za
enu kaznu; stari su zalutali samo zato to su kanjavali
unitenje Islama; bio je, dakle, stvarni zadatak muslimana
siromane u drutvu, a opratali bogatima, uglednima.
sprijeiti takvo koritenje mekanske privrede.
To je naelo lako izrei, ali ga je teko ostvariti. Poslanik je
Briga za nepristranou u pravdi ogleda se i u ustavu gradatek postupno u tome uspio, i to ne bez tekoa. Kao nekada-drave Medine, koji zabranjuje svaku zatitu zloincima, pa
nji vodi karavana, znao je kako je teko zatvoriti puteve u
bili oni i bliski roaci.
pustinjskom kraju. U poetku je imao vlast samo nad poloviE. Povlaenje i irenje. Zbog dviju istovremenih potreba,
nom grada Medine, a trebalo je pridobiti itava podruja da
za uvrenjem postignutog i za irenjem islamskog kruga,
bi se stvarno presjekao put. Bilo je potrebno nekoliko godina
Poslanik je, s jedne strane, naredio gotovo obavezno useljenje
da bi se presjekao put na sjever prema Siriji i Egiptu; trebalo
novoobraenih s drugih podruja na islamsko i slanje misije jo nekoliko godina da bi se onemoguila trgovina sjeonara u susjedne krajeve. U vrijeme Hidre stanovnitvo
verno-istonim putem prema Iraku. Obraanje Sumarne ibn
Medine nije bilo preteno muslimansko. Ali poslije osvojenja
Meke, 8 god. kasnije, Muhammed je rekao: Nema vie
Usala zatvorilo je dio [emame za Mekance. Jemen i neki
._--- ----
437
-----"
Muhammed
izbjei
preobraenja.
Pleme Huzaa, nasljedni saveznici Poslanikovi i neprijatelji Meke, ivjelo je oko Meke. U njemu je bilo mnogo
obraenih, te islamskim lanovima od njih nisu prijetili
progoni. Osim toga, ono je za islamsku dravu znailo
zapravo poetak opkoljavanja neprijatelja - Meke. Pripadnici plemena Huzaa su se mogli sresti ak i juno od grada,
a kad je i podruje sjeverno od Meke prelo na Islam, grad
je bio potpuno opkoljen, pa su mekanski Kurejiti lako
pokoreni bez borbe.
Ista politika provedena je prema Taifu. Meka je islamizirana 8. god. po Hidri, a kad je pridobijeno i pleme Azd, s
druge strane Taifa, ovaj je, potpuno opkoljen, poslije nekoliko mjeseci bio prisiljen na predaju bez borbe.
Da bi takva politika uspjela, trebalo je tititi udaljene
poloaje Islama svom snagom i svim raspoloivim sredstvima
za sluaj napada. Poslanik to nikada nije proputao, iako je
pazio da njegovi saveznici ne skrive to svojim susjedima i ne
uvuku muslimansku dravu u nepotrebne zaplete.
J. Diplomatski rat. Propaganda i druga sredstva borbe
protiv neprijatelja bez upotrebe oruja bila je vaan element
Poslanikove politike. Kad je jedan napadaki savez opsjedao
- - -
438
.....
. ...
Muhammed
4) Ideja poslanstva.
Svi orijentalisti utvrdili su da istonjaci mnogo neposrednije i realnije doivljavaju i uope odnose se spram svijeta
Nevidljivog, na kojem se, zapravo, temelji i utemeljuje religija. Ono to se na planu vrhunaravnog, u bilo kojem
obliku, zapadnom ovjeku, racionaliziranom nakon renesanse, ini tek tlapnjom neznalica ili fantasta, zaludnim i
nekorisnim, to je, obrnuto, itelju Orijenta, sudbonosna,
duboko iskrena, sveopa potreba. Vrhunaravno, Boansko,
neto mu je tako realno i blisko, da se njegovi znaci nalaze
svagdje oko njega i s njima je proet cijeli njegov ivot i on
sam.
Unutar tog osebujnog konteksta mora se smjestiti i pojava
poslanstva. Povijesna je injenica da su tri velike religije
Objave nastale upravo na istonom tlu i da one, i pored svoje
neosporne univerzalnosti, sadre i izraavaju osobine mentaliteta toga tla. Osnovano je smatrati da se ta specifina pojava
povezuje s mistikom sklonou, to je karakteristina za taj
mentalitet, kao i, openito, za orijentalni odnos spram Vrhunaravnog.
A njemu treba pripisati etiri temeljne karakteristike.
I Najprije, neposrednost doivljaja Boanskog, bilo da se on
~ostvaruje u panteistikom ili personalistikom s.mislu. Zatim
je taj odnos trajna tenja ka Beskonanom, za koje se pouzdano dri i vjeruje da je najvia Istina, Ljubav, Dobrota i
'I
439
Muhammed
ina
neobina
kornost due
bila bi, po predajama, druga njihOVal
karakteristika.
Oni su posebno pozvani za religiju i bogobojaznost, to jest !
molitvu i pomaganje siromanih, i valjani uput. Ta njihova !
misija, koja ih izdvaja od drugih, a i suprotstavlja drugima, '
budui da oni naruavaju konvencionalni red i vjerovanje,
mjerilo i orijentaciju, uzviena je i dovoljan dokaz da su
vjerovjesnici.
etvrta karakteristika je u tomu da je poslanik osoba od
asti u svome narodu. On nije poslan da poivi u sigurnom
poloaju i bogatstvu sa svojim narodom. A to znai da on
moe imati svoju stranku i vlast da se brani od nevjernika,
sve dok predaje Boju poruku i izvrava Njegovu volju
izgraujui Njegovu vjeru i utemeljujui zajednicu.
Napokon, karakteristika poslanika je naruavanje prirodnog reda, to dokazuje njihovu istinitost. A to su djela, za koja
ostali ljudi nisu sposobni i koja su izvan zakona stvorenog
svijeta.
Oko ovog problema se, onda razvila rasprava o nainu na
koji se to dogaa. Teolozi su openito drali da se to zbiva
Bojom moi, a ne poslanikovim djelom, kao i da je poslanik
samo orue Boje volje. Tako, udo dokazuje istinitost poslanika pomou toga da naruava prirodni red i da se kontroverzno primjenjuje - a ta primjena je dio njega ili, po
skolasticima, bitna kvaliteta. Ta kontroverzna primjena
odvaja poslaniko udo koje dokazuje (mu'giza) od uda to ga
vri najvii Sudac (karama) i od magije, iako su keramet mnogi
uope odbacivali. Filozofi, sa svoje strane a pod utjecajem
grkih pisaca, drali su da je udo poslaniko djelo, iako,
serijom uzrono-posljedinih veza, izvorno potjee od Boga.
I bez neke posebne religiozne pristranosti mogu se utvrditi
neke znaajke Muhammeda kao osobnosti i poslanika. Svi se
ozbiljni islamolozi slau da je bio duboko iskrena osoba, koja
je svom svojom duom bila predana misiji to ga je zaokupila
i u kojoj je on vidio svoj istinski poziv. Ta iskrenost je,
sigurno, izraz njegove moralne istoe koja je bila zapaena
jo u njegovo vrijeme i izazivala potovanje njegovih sunarodnjaka i suplemenika. U znaajke njegove osobnosti spada,
nedvojbeno, i izraziti dar za refleksiju koja, i danas, izaziva
uenje, pa i divljenje. Njegova povuenost, potreba za
promiljanjem, neobinost njegovih zakljuaka, irina zahvata raznovrsnih problema, komparativna svjedoenja, sposobnosti polemikog suoavanja, ak i s uvjerenjem o njegovom Bogom danom nadahnuu, to je temeljni stav Islama, a
pogotovo bez toga, to je stav zapadnih islamologa, potiu
mnoga pitanja na koja, do sada, nisu dati odgovori ili, bar, ne
zadovoljavajui i konani. Muhammed je bio neobino vrst
karakter, neodstupan i nepokolebljiv, bez obzira na povoljne
ili nepovoljne situacije, i nita ga nije moglo slomiti, pokolebati ili oslabiti. I na kraju, bio je, uza sve zapadnjake aluzije
na njegovo mnogoenstvo, sklon asketizmu, skroman, umjeren i jednostavan, uvijek iznad zemaljskog, potpuno obuzet
Velianstvom i Uzvienou Boga koji mu se objavio.
Bez obzira na razna miljenja, pa ak pod pretpostavkom
da je sve to je o njemu preneseno plod bilo legende bilo I
apologetike, ostaje neporeciva injenica da je bio apsolutno I
velika i iznimna pojava u svojoj sredini, goleme refleksiv:~;e"
izraa.. jne i sugestibilne snage, unutr.anje vrst1.ne, ideali.s.ti
kog zanosa i moralne ispravnosti.
-------------'---
440
Muhammed
Muhtesib
med govori o Munaficima meu beduinima. Prva je grupa
uzela za vou Abdalaha ibn Ubeja, koji bi bio izabran
poglavarom plemena Kajle, da mu se u Muhammedu nije
suprotstavila nova i nadmona snaga kojoj nije bio dorastao.
Ipak su ovi nezadovoljnici, kojima su pristupili i drugi
nepouzdani elementi, bili dovoljno jaki da Poslaniku prave
velike neprilike u kritinim asovima, npr. prije bitke kod
Uhuda, u ratu na Jarku, te prije pohoda na Tebuk, budui da
je uvijek morao biti na oprezu da ih ne bi otjerao u neprijateljski tabor. Nije nimalo, stoga, udno to ih se opisuje kao
licemjere, koji govore drugaije nego to u srcu osjeaju;
budui da su neodluni, oni se katkada priklanjaju muslimanima, a katkada njihovim neprijateljima, ve prema tome u
kojem svjetlu vide svoju budunost; ako vjernicima stvari
loe krenu, oni odmah vjeruju da ih je njihova vjera prevarila.
Kada su u krugu svojih istomiljenika, oni o Poslaniku i o
njegovim objavama prave zlobne primjedbe i na taj nain se
osveuju za prisilu koju su im nametnule prilike; ali s druge
strane ive u velikom strahu da Allah ne izda njihove tajne
razgovore. Nemarni su u molitvi, odbijaju sudjelovati u
borbi, ne pridonose svojim financijskim sredstvima; uzdaju
se da e Poslanikova mo oslabiti, te da e vredniji istjerati
one manje vrijedne. Kako su bili predstavnici prave medinske aristokracije, njihovo ponaanje i blagorjeivost prilino
su se dojmili Poslanika, ali kad se bolje pogleda oni su samo
uplji naslonjeni balvani (LXIII,4). Jednom rijeju, oni
nisu nita bolji od nevjernika. Bog ini da oni grijee, pa e
njihovo obitavalite biti paklena vatra. Smru Abdalaha izgubili su vou, te su Muhammedovim uspjesima posljednjih
godina pruili tek nijemi otpor.
Rije munafik sauvala se do danas, te je, kao i drugi
kur'anski izrazi, koritena u borbi razliitih stranaka kao
pogrdna rije; usp. njezin smisao kada se misli na Ibn
Zubeira i njegovu stranku.
Kur'anska sura (LXIII) zove se prema Munaficima; veina
ga komentatora povezuje s pohodom na Benu Mustalik.
UN A F ICI (a.
M koja
u Kur'anu
oznaava one
442
Murtedd
n~la.
~ae
Prosto se
da je mrtvi kanjen u grobu ili zato je
kanjen, npr. zbog nekog posebnog grijeha ili zbog toga to
se jadao na ivot.
Ni imena anela ne nalaze se u Kur'anu, a samo jednom u
priznatoj Predaji. Osim toga, u nekim predajama se spominje
neki bezimeni aneo kao onaj koji ispituje i kanjava.
Tako se ini da o tome postoje etiri stadija u predajama:
bez spominjanja anela, s nekim. anelima, sa dva anela,
te s imenima Munker i Nekir.
Slino je i u ranim kodifikacijama vjerovanja. U knjizi
Fiqh Akbar!, koja moe potjecati iz sredine 8. st., kanjavanje u grobu javlja se samo kao eshatoloka predodba (l. 10).
U Wa~iyyat Abi Hanifa, to predstavlja pravovjerna
gledita iz sredine 9. st., nalaze se dva lana (18,19): Ispovijedamo da e se kazna u grobu zasigurno dogoditi. Ispovijedamo, s obzirom na predaje o tom predmetu, da je ispitivanje
Munkera iNekira realno. Realno: oito eli da istakne
suprotnost alegorikom tumaenju eshatolokih predodbi,
kako su uili mutaziliti.
Fiqh Akbar II, koji izraava novo pravovjerje iz sredine
10. st., jo je razraeniji (l. 23): Ispitivanje mrtvog u grobu
od Munkera i Nekira je realno, te ponovno sjedinjenje tijela
sa duhom u grobu je realno. Pritisak i kanjavanje u grobu je
realnost koja e se dogoditi u sluaju svih nevjernika, te
realnost koja e se dogoditi u sluaju nekih grijenika koji
spadaju u vjernike. Kasnije se razvijalo tumaenje na slian
443
Musa
trip~Madyan).
444
Mutaziliti
arobni
pria
I Aia je imala jedan-mushaf, koji joj je njezin mevla Abu [unus prepisao za
njezinu privatnu upotrebu.
.
Musiihif su islamski vojnici nosili sobom na bojno polje.
Taj obiaj, ipak, nije nailazio na odobravanje, to se temeljilo
na bojazni da mogu pasti u neiste ruke. Iz istog razloga se
osobama koje nisu iste, u obrednom smislu te rijei, zabranjuje doticaj mushafa, ako nisu u posebnom omotu.
US LIM , glagolski radni pridjev IV vrste od korijena s-l-m, oznauje pristau Islama. Rije se uvrijeila u nekim
evropskim jezicima (i u obliku moslim, moslem) kao imenica,
kao pridjev ili kao jedno i drugo, paralelno s rijeju Muhamedanac (u raznim oblicima). Ona je uglavnom zamijenila rije
Musulman (razliiti oblici), osim, recimo, u francuskom, gdje
se ova posljednja rije koristi i kao imenica i kao pridjev ili u
srpskohrvatskom (musliman), gdje je iskljuivo imenica.
Musulman vjerojatno potjee od muslim uz dodatak perzijskog
pridjevskog nastavka -n. U arapskoj knjievnosti, rije
muslim oduvijek je oznaavala pristau Islama.
U TA Z ILI TI (a. al-mu'tazila), naziv je velike teoloke
Porijeklo i politika povijest. - Postoje sasvim sigurne naznake da je mutazilizam politikog porijekla, te da je nastao u
US H AF (a. al-mushaf), dri se etiopskom rijeju, a
istom sklopu prilika u kojima i iitski i hariditski pokret.
znai kodeks ili, po definiciji arapskih leksikografa,
Dolazak Alija na vlast predstavlja veliko razvoe u tokovima
islamske povijesti. Poznato je da je nekoliko glasovitih
listove (suhu], mno. od sahifa), ako su uvezani izmeu
dviju korica.
Poslanikovih drugova odbilo Aliju odati poast koju je zahtiU predaji o redakciji Kur'ana za Osmanovog halifata kae
jevao ili da su to uinili vrlo nerado. Najee se spominju
se da su listovi, koje je Zeid ibn Sabit napravio na Omarov
Talha i az-Zubeir, ali sauvana su i imena mnogih drugih:
poticaj, prepisani i sreeni u masahif; onda su poslani u
Sad ibn Abi Vakas, Abdalah ibn Omar, Muhamed ibn
svim pravcima (kao uzoriti prijepis). Suhu] su bili vraeni
Mesierna, Usama ibn Zeid, Suheib ibn Sinan i Zeid ibn
Omarovoj keri Hafsi, kod koje su bili i nakon njegove smrti.
Sabit. Talha i az-Zubeir otvoreno su se pobunili protiv
Alija, ali je veina ostala neutralna. Medinci su openito
Ostali suhuf bili su, kad god je bilo prilike, uniteni.
Od doba redakcije Kur'ana pod Osmanom, esto se u
slijedili primjer ovih drugih, a u Basri su se al-Ahnaf ibn
arapskoj literaturi spominju masahif. U predaji o Amr ibn
Kais sa 6.000 Temimaca, kao i grupa Azdijaca pod vodal-Asovoj poznatoj lukavtini tokom bitke kod Sifina kae se
stvom Sabre ibn ejmana takoer suzdrali od sukoba.
da je golemi mushaf iz Damaska bio privren na vrke tri
Govorei o ovom posljednjem, tekst koristi glagol i'tazala
koplja.
jo u njegovom pravom znaenju, a to je odvojiti se, ali
~_U_predaji o salatu se uzima da _j_e_m_u_$l;_a_f_u_d__am_i_ji_u_l__ e_on uskoro poprimiti politiko znaenje: zauzeti neu-
445
Mutaziliti
proglasio krivima (fussiiq) po sebi obje stranke koje su sudjelovale u bici Deve. Stoga nije udno da su Vasila i Amra
katkada brkali s hariditima.
Miljenje vodeih linosti mutazilizma o Aliju zasniva se
na drugaijim temeljima. Kako bismo dobro razumjeli njihovo stajalite, vano je znati: l) da su Vasil i svi mutaziliti
bili odluni neprijatelji Urnajada i 2) da je Vasil zauzeo
donekle dvosmislen stav prema Osmanu i njegovim ubojicama. Ovo preutno ukljuuje opredjeljenje u korist alijevaea, koji su bili protagonisti drame to se 656. god. odigrala
u Meki. U stvari, Vasil je bio u prilino prisnim odnosima s
medinskim alijeveima; zejditi ga potuju kao jednog od svojih
voa, a zejditska teologija zasniva se na Vasilovoj. To se ne
odnosi samo na spekulativnu teologiju, ve se oni slau i u
politikim gleditima. Zejditi ne tvrde da su prvi halife, Abu
Bekr i Omar bili uzurpatori, kao to e to rei iiti; Vasil i
itava mu'tazila dre Abu Bekrov halifat pravovaljanim, ali
ostavljaju otvorenim pitanje tko je imao vee pravo: Abu
Bekr, Omar ili Ali, no izmeu Alija i Osmana svakako se
opredjeljuju za Alija. Ovaj stav, koji je pomalo sloen kada se
radi o Aliju i stoga predostroan prema krajnjim iitima, a u
isto vrijeme otvoreno neprijateljski prema Umajadima, moe
se tumaiti samo na jedan nain. Svi ovi, prividno razliiti
pravci opredjeljivanja, usmjereni su zapravo zajednikom
sreditu, a to su Abasidi. Upravo je Vasilov stav karakteristian za pristae Abasida. Kako su se ovi smatrali pravim ahi
al-bayt, oevidno je njima bilo u interesu umanjiti donekle
visoko mjesto koje je zauzimao Ali (u oima krajnjih iita,
dakako), a istodobno iskoristiti ugled koji je uivala Poslanikova obitelj; s druge strane, postojalo je mnogo razloga da se
ne prekinu veze sa iitima koji su im bili neophodni saveznici. Oito da im je u takvim okolnostima bilo neobino
vano pridobiti za svoje ciljeve relativno umjerenu zejditsku
stranku. Vasilovo uenje o al-manzila moe se potpuno
razumjeti samo ako ga sagledamo unutar teorijske kristalizacije politikog programa Abasida prije njihovog dolaska na
vlast. Sve nas navodi na zakljuak da je teologija Vasila i
ranog mutazilizma zapravo slubena teologija abasidskog
pokreta. Ovim lako objanjavamo injenicu da je' ona bila
tokom itavog jednog stoljea, pa i due, slubeno uenje
abasidskog dvora. ini se vjerojatnim ak i to da su Vasil i
njegovi uenici izravno sudjelovali u abasidskoj propagandi.
Safvan al-Ansari pria u svojoj kasidi da je Vasil imao zastupnike u svim krajevima islamskog svijeta. To su, prema
Safvanovim rijeima, bili vatreni vjernici i osamljenici, koji
su se i licem i odjeom razlikovali od ostalih ljudi; oni su bili
Bojim osloncima (awtad) u svim zemljama i mjestima, gdje
su se njegove zapovijedi obnarodovale i u kojima je cvalo
umijee raspravljanja (s neprijateljima vjere). Vrijeme ove
djelatnosti tano se poklapa s vremenom najjae abasidske
propagande u koju su bile ukljuene sve snage to su se
udruile da srue Umajade; stoga je nemogue ne vjerovati da
postoji veza izmeu ove dvije aktivnosti. Dokaz da je Vasil
proirio svoj djelokrug daleko na Zapad je i taj to je dugo
vremena poslije pada Umajada u Tahertu postojala vasilska
zajednica, koja je brojila oko 3.000 ljudi i koja se bila
povezala s ibaditima. Oni su se, za vrijeme Idrisa ibn Abdalaha al-Hasanija, bili pobunili protiv al-Mansura, pa su se
stoga ubrajali meu neprijatelje prvih abasidskih halifa.
446
Mutaziliti
izmeu
447
Mutaziliti
dira.
Uenje.
I. Asl at-tasohld: ispovijedanje najstroijeg jednobotva (nasuprot bilo kakvom dualizmu); odricanje bilo kakve
slinosti izmeu Allaha i njegovih stvorenja (protiv antropomorfizma koji su zastupali muhadditun, s jedne strane, a
ekstremni iiti i manihejci, s druge); priznavanje boanskih
svojstava (protiv dehmita), ali liavanja istih stvarnog postojanja: oni nisu entiteti pridani boanskom bitku (to bi bilo
irk), ve su istovjetni s njim (Vasil, Abu-'I-Hudail); aIegorika tumaenja kur'anskog antropomorfizma; odricanje blaene vizije; energino zastupanje ideje osobnog Boga i stvori-
448
Mutaziliti
449
Muteferika
V. A~l al-amr bi al-ma'riif wa an-nahy 'an al-munkar: program mutazilitske djelatnosti prije dolaska Abasida; vjeru treba iriti rijeju, rukom i sabljom; kasnije se malo raspravljalo o
ovom aslu; al-Asam nije priznavao njegovu obavezno st.
450
Naser
LEKSIKON
ISLAMA
politiar, roen
1 V. sljednik;
oporuitelja.
451
Nasljedstvo
I
I
Prema drugoj
~llaha I neka govore istinu (9). Oni kOJI bez Ikakva prava
prii, reeno
izmeu
452
Nasljedstvo
oVlaenik~
imovine putem
(npr. had proputen bez valjanog
razloga). Nakon dugova, mora se platiti svaka ostavtina;
ostalo ide nasljednicima. Nuni je uvjet za nasljeivanje da je
nasljednik nadivio umrlog; u dvojbenim sluajevima, kada
osobe koje trebaju naslijediti nekog drugog koji je umro, a da
se ne zna tko je umro prvi, po pravilu nasljedstvo se ne zbiva
meu njima. Nasljednik mora postojati i kad umre oporui
telj; samo u sluaju kada mukarac ostavi trudnu udovicu ili
umm al-walad, djeji udio je ostavljen za neroeno dijete.
Iskljuenja iz nasljedstva su slijedea: onaj koji je prouzroio
smrt umrlog, murtadd, nemusliman od naslijea muslimana i
obrnuto, harbi (nemuslimanski lan drave s kojom muslimani ne stoje u ugovornom odnosu) i rob. 'Asaba su
normalni nasljednici; nasljedstvo putem drugih je samo
iznimka; tako, 'csaba dobija cijelu imovinu nakon odbitka
dijelova za udio-nasljednike. Ako nema 'csabe, ostatak
imovine odlazi u dravnu riznicu, pod uvjetom da s njim
upravlja po pravu za potporu muslimana; inae, udio-nasljednici dobijaju ostatak imovine u srazmjeru sa njihovim
udjelima primjenom tzv. zakona reverzije (radd), uz iznimku
udovca ili udovice. Samo ako nema ni 'csabe ni udio-nasliednika niti se dravnom riznicom upravlja u skladu sa pravom, pozivaju se u naslijee dawu al-arham, tj. osobe koje
su u odnosu s umrlim po enskoj liniji, kao i oni enski srodnici koji ne mogu imati udio-nasljednike, Ako njih nema,
ma koji musliman moe zaposjesti imovinu, ako je sposoban i
spreman upravljati njome na ope dobro muslimana.
2) Nasljeivanje 'asabe. - 'A~aba se poziva u nasljedstvo ovim redom: muki potomci umrlog po mukoj liniji, a
blii iskljuuje daljeg iz nasljedstva; najblii muki srodnik
po uzlaznoj mukoj liniji uz odredbu da otac, ali ne djed (i
daleki uzlazni roak), umrlog nasljeuje prije brae; najblii
muki srodnik po mukoj liniji meu potomcima oca: prvo,
prava braa, onda polubrat po oevoj strani, onda potomci
prave brae, onda oni polubrae po oevoj strani; najblii
muki srodnik po mukoj liniji meu potomcima djeda itd.;
konano, mevla, tj. zatitnik (ili zatitnica), ako je umrli
osloboenik, a onda njegova 'asaba.
Braa umrlog nasljeuju uz djeda kao 'asaba u jednakim
dijelovima, ali, ako je vie od dva brata, djed dobija ne manje
od jedne treine onog to se dijeli izmeu njega i brae. Ako
postoje i udio-nasljednici, djedu se priznaje u zbroju bar
estina imovine (koju on nasljeuje kao udio-nasljednik).
On moe, onda, birati jednu od tri najpovoljnije odredbe.
to se tie enske 'csabe, ako umrli ostavlja sinove kao i
keri, oni nasljeuju zajedniki, a udio sina je dva puta vei
od onog keri, jer udio odmjeren kerima opada, kao to
smjera duh kur'anskog prava. Ki, koja nasljeuje uz sina,
je, stoga, zvana takoer 'asaba. Prema keri sina oporuitelja vlada se na slian nain, a nasljeuje uz sinovog sina; a
slino prava sestra, koja nasljeuje uz pravog brata; konano,
i polusestra po oevoj strani, koja nasljeuje s polubratom po
oevoj strani. Ako prava sestra i polusestra po oevoj strani
nasljeuju uz ker umrlog ili njegovog sina, ne dobijaju svoje
udjele koji, u tom sluaju, idu keri ili sinovoj keri, no
dobijaju ostatak imovine, nakon odbitka svih udjela koje
kerima,
brai
4) I
'k d
"h
'l
P
d
d'
l' d ..
znim e o opel pratn a. - rem a u lo-nas Je mCl<~
treba platiti.
I ne ~ogu nikada sve naslijediti zajedno, a posebice je veina
_~io udio-nasljednika (dawu al-farii'iq.). - Istina je~nih srodnika iskljuena od onih u izravnoj liniji, broj
453
Nasredin hoda
~V:~~ficiranih
._~
A TASREDIN HODA
Glavne take razlikovanja meu pravnim kolama su slijeNemuslimani, koji pripadaju raznim vjerama, ne mogu
nasljeivati jedni od drugih prema Maliku i Ibn Hanbalu, a
mogu prema Abu Hanifi i a-afiiju. Postoje i suprotni
pogledi o nasljedstvu od murtadda. Tko hotimino i nezakonito ubije vlasnika imovine, po jednoglasnom miljenju je
iskljuen iz nasljedstva. Abu Hanifa, a-afii i Ibn Hanbal,
ali ne i Malik, iskljuuju i onog koji ga ubije bez namjere.
Netko tko je djelomino rob ne moe, po Abu Hanifi, Maliku
i a-afiiju, ni naslijediti ni biti naslijeen; prema Ibn Hanbalu, Abu Jusufu, a-ejbaniju i al-Muzaniju, moe u omjeru
u kojem je slobodan. Tzv. pravo reverzije za udio-nasljednika, ako nisu 'csaba, kao i prednost daun: al-arhma i
Riznice, ako nema ni udio-nasljednika, raspravljali su se
meu pravnim kolama. Otac ne iskljuuje oevu baku iz
nasljedstva, samo po Ibn Hanbalu; po njegovom miljenju, u
tom sluaju ona nasljeuje estinu ili sama ili dijeli jednako s
majkom. Postoje osjetljive take razlike u pogledu nasljedstva dalekih enskih uzlaznih srodnika. Netko tko ima pravni
osnov dobiti udio s vie od jedne strane nasljeuje, po Maliku
i a-afiiju, samo po osnovu stroijeg: srodstva, a, po Abu
Hanifi i Ibn Hanbalu, po osnovu oba odnosa; u sluaju dva
bratia po oevoj strani, od kojih je jedan i brat po majinoj
strani, ovaj zadnji, to je jednoglasno miljenje, dobija estinu,
a ostatak dopada dvojici kao 'asabi u jednakim dijelovima,
dok Abu Saur (Tawr) smatra da on nasljeuje cjelinu. U
posebnom sluaju tzv. muarrake, Malik se slae sa a-afiijem: po Abu Hanifi i njegovim sljedbenicima, Ibn Hanbalu i
Davudu az-Zahiriju, prava braa stvarno ne dobijaju nita.
Nasljedno pravo, kao grana obiteljskog prava, a imajui
osobito vjerski karakter zbog njegovog punog odreivanja u
Kur'anu, bilo je uvijek jedan odjeljak islamskog prava koji se
najbriljivije potovao u praksi. Kako je to na dugi rok
moralo neizbjeno voditi ka dijeljenju ak i najveih imetaka,
brojni su pokuaji da se izbjegne takav rezultat, koji se
dee.
454
Nazar
veine
455
Nazar
I
-;;:~ana,
Priznanju
Sune i idme ne vodi ga slijepa vjera
(taqlid), ni zakljuivanje na nepoznato (qiyiis), nego sasvim
sigurno znanje. Nita nije toliko esto i snano Ibn Hazm
naglaavao kao ovo: nema drugog puta ka izvjesnosti do puta
vraanja na osjetilno opaanje i razumsko promatranje. tovie, on je toliko davao prednost osjetilnom opaanju pred
njim da je promatranje putem uma nazvao estim idrkom.
Filozofsko postavljanje Ibn Hazma podsjea na heleni stiki
eklekticizam, po kojem sva ljudska spoznaja potjee ili iz
osjetilnog opaanja ili razumskog promatranja ili putem
dokaza biva izvedena iz onih vrela. Ali su mnogi naglaavali
neposrednu oitost osjetilnog opaanja i uma, te na put
dokazivanja gledali kao na muni i nesigurni put. Stoga se,
od Stoe, isticala opa suglasnost (a. igma' i igtima') kao
mjerilo istine. Samo tamo gdje nema suglasnosti, potrebno je
istraivati.
Dualistiko spoznajno uenje eklektiara (osjetilo + um) u
Islamu se snano promijenilo prodorom umnog monizma u
novoplatonskoj metafizici i aristotelske logike. Istina, razlikuju se razliiti stupnjevi ljudskog znanja, ali pravo znanje
se, ipak, proizvodi samo pomou razumskog promatranja i
posredujue djelatnosti miljenja. Za novoplatoniare su promatranje, intuicija glavna stvar. Nazor u tom smislu neposrednog promatranja konstruirao se sa prijedlogom ila, a
inae sa fi. Za nazar fi, posredno promiljanje ljudskog
razuma, novoplatonska Aristotelova teologija koristi u prvom
redu fikr i rawiyya, kao to se i osjetilni svijet, povezan s
naom duom, naziva 'lam al-fikra wa ar-rawiyya. Po uzoru
na Teologiju, islamski mistici koriste nazar ponajvie za
oznaku duhovnog promatranja.
Ali u kelamu, u toku borbi teolokih struja, nazar dobija
dijalektiko znaenje. Kako izgleda, ponajprije biva logiki
dokaz preuzet od iitske strane u sklopu usiil ad-din. U
svojim Muqalat al-Aari izvjetava o raznim pogledima osam
stranaka u vezi sa nazarom. Po tome, od prve do tree
stranke se dri da je sva spoznaja misaono-nuna, tj. sa
samim razumom dana ili nije dana, tako da joj nazar i qiy
nita ne mogu dodati; a one stranke, kao osma, koje svo
znanje svode na Boje poslanike i imama, ovdje se izdvajaju.
etiri ostale opredjeljuju se za neko pridolo, tj. steeno
znanje (tu kao i tamo radi se o spoznaji Boga), i to etvrta
putem nazar wa al-istidlal, esta i sedma putem nazar wa
I Dariiri
(nuno, neposredno
oevidno)
ll) Badihi
2) !fissi
(unutranje i izvanjsko opaanje)
ll) 'Aqliyya
2) ar'iyya I
(znanost o razumu i zakonu)
al-qiys.
456
Niandi
pribliile jedna drugoj; Ibn Sina, koji se temelji na al-Farabiju, bio je posrednik; al-Gazali je pokuao ujediniti
nazar ila novoplatonske mistike sa nazar /i racionalistikih mislilaca; a ar-Razi. je, u veoj mjeri nego njegove
teoloke pretee, usvojio dokazni postupak aristoteiske logike.
~ TEBI (a. nabi), prorok, vjerovjesnik, nalazi se u
1 "Kur'anu
1"
(biitil).
Nijet se trai prije obavljanja 'ibadata, kao obredno pranje,
._~
457
Nuh
~
1 V. u
poslanike zadae.
TUMIZMATIKA. U predisIarnsko doba bio je kod Arau opticaju kovani novac susjednih velikih carstva,
dakle Perzije i Istonog carstva, odnosno Bizanta. Najomiljeniji zlatni novac bijae istono-rimski solidus, koji je
pokrivao i zlatne potrebe sasanidskog carstva. Taj solidus
zvao se dinar u arapskoj i perzijskoj jezinoj upotrebi, ime
koje dolazi od denarius, dakle zapravo od jednog rimskog
srebrenog novca. Najvie korieni srebreni novac bijae
sasanidska drahma, koju su Arapi nazivali dirham. I ovdje
ime oznaava prvotno grki srebreni novac. Uz to se kao
novac na tritu javlja bakreni novac, arapski fals, od follis,
kasnog rimskog novca. Halifa AbdeImelik zabranjuje,
nakon jedne borbe s bizantskim carem, upotrebu tueg
novca i uvodi 696-697. god. isto arapsku valutu, koja se
zasnivala na teini i finoi starog kovanog novca. Zlatni
dinar, 4,25 g teak, vrijedio je za 10 dirhema, 2,97 g teine.
Fals (mno. [uliis) teio je 1-9 g. Ovaj novani sustav ostao
je sve do sloma halifata, kojeg je prouzroila mongolska
navala 1258. god., premda su se ve ranije srebro i zlato
uzimali u velikoj koliini po teini.
Kovani novci nosili su prvotno isto religiozne natpise koji
su bili uzeti iz Kur'ana. Na zadnjoj strani po rubu nalazila se
1 V. pa
- - - - - -------.~--------.----._--------------
458
Nur
esto
"j:"u
459
Nur
kao zaseban entitet, smjestiti u razne dijelove sustava. Veina
filozofa i teologa povezuju je s riih. i 'aql ili je poistovjeuju s
njima, a ponekad i sa ivotom (hayat), ali to treba poblie
ispitati.
Veliki islamski filozofi al-Farabi i Ibn Sina povezivali su
uenje o svjetlosti sa 'aqlom, kako u metafizici tako i u
psihologiji. Al-Farabi rado upotrebljava mnogo sinonima za
boansku svjetlost i 'aql (baha' i dr.). U ivotopisu al-Farabija, iz pera Ibn Abi Usajbije, ovome je stavljena u usta
molitva u kojoj Boga naziva prvirn uzrokom stvari i svjet-
460
Obrezivanje
LEKSIKON
ISLAMA
IDI~IBREZIVANJE(a.
bitan).
Obrezivanje mora da je u rano doba bilo u Arabiji
uvrijeena praksa. Ne spominje se u Kur'anu, ve u
pjesnitvu tog ranog razdoblja (npr. u Divanu Hudalita, kod
Ferezdeka i drugih pjesnika), te u Hadisu. U jeziku tog ranog
razdoblja postoji posebna rije za neobrezane (agral).
U Hadisu se pria da je Ibrahim obrezan u SO-oj godini.
Ova se predaja temelji na biblijskom kazivanju. Ibn Sad je
sauvao predaju prema kojoj je bio ve obrezan u dobi od 13
godina.
Ta je predaja, po svemu sudei, odraz prakse obrezivanja
u prvim stoljeima Islama. Moemo je povezati s tvrdnjom
izraenom u vezi s Ibn Abasovim obrezivanjem koju nalazimo u Hadisu.
Obrezivanje se u Hadisu spominje u prii o horoskopu
cara Heraklija. Heraklije je proitao u zvijezdama zapisanu
poruku kralia obrezanih, Tada je stigao poslanik gasanidskog kralja koji je donio vijest o tome kako Muhammed
zagovara Islam. Taj je glasnik bio i sam obrezan, te je
obavijestio cara o tome kako obiaj obrezivanja sve vie
uzima maha kod Arapa.
U Hadisu se priznaje kako obrezivanje spada meu predislamske obiaje. Meu predajama, koje nabrajaju karakteristike prirodne vjere (al-Jitra), obrezivanje se spominje usporedo sa rezanjem noktiju, upotrebom akalice, rezanjem
brkova i brade ako previe izraste, itd. Prema predaji, koju je
sauvao Ahmed ibn Hanbal obrezivanje se naziva sunna, ako
se radi o mukarcima.
to se tie pravila obrezivanja, postoje razlike izmeu
pojedinih mezheba. Umjesto pregleda pojedinih gledita,
moda e dostajati odlomak iz an-Navavijevog komentara
Muslima o tom pitanju:
Obrezivanie je obavezno (wagib) prema a-afiiju i mnogim uenim ljudima, ono je sunna prema miljenju Malika i
veine uenjaka. Prema a-afiiju, ono je obavezno kako za
mukarce tako i za ene ...
Zdrav ($a~i~) je stav nae kole, koji dijeli veina
naih prijatelja, da je obrezivanje doputeno, ali ne i obavezno u ranom dobu; izdvojeno je gledite da wall mora dati
obrezati dijete prije nego to doraste do zrelosti. Drugo
izdvojeno miljenje zabranjuje obrezivanje djeteta prije njegove desete godine. Smatramo da je zdrav stav da je obrezivanje sedmog dana po roenju preporuivo (mustahabb).
461
Oman
~mgo".
'=0
Predaja koj,
tri kur'anske objave "odi
na njegov poticaj (s. II,125 - c etovamu Maqm Ibrahima pored Kabe; XXXIII,53 - o zastoru u vezi s Poslanikovim enama; LXVI,6 - o upozorenju tih ena) mogla bi
biti ne samo istinita, nego ak i veoma krta u spominjanju
sluajeva Omarovog utjecaja na Poslanika i njegovu inspiraciju. Karakteristino je za Omarovu ulogu u zajednici
tokom medinskog razdoblja njegova potpuna suglasnost s
Abu Bekrom, koja nikada nije bila niim naruena. Time
da je, kao i Abu Bekr, bio Poslanikov punac putem udaje
njegove keri Hafse, nikada mu nije ni na um palo da bi
bio Abu Bekrov suparnik; daleko od toga, on je bio upravo
taj koji je gurao Abu Bekra da preuzme halifat. Bilo je,
dakle, logino da je on, nakon ovoga, bio prirodni nasljednik.
Pitanje o naznaavanju Omara za narednog halifu od
strane umirueg Abu Bekra predstavlja mnogostruko sporno
pitanje kod islamskih teoretiara ustavnog prava. U stvarnosti, kako izgleda, nije se zbio neki formalni in postavljenja,
koji ak ne bi ni imao vrijednosti, budui da je suprotan
arapskom obiaju. Omar je de facto preuzeo vlast, a priznanje, koje mu je uskoro izrazila veina Poslanikovih drugova,
osiguralo mu je njezino vrenje na sasvim slian nain, kao
to se vri imenovanje emira u plemenima. Takav postupak
stvara tekoe tek tada, kada su suprotnosti stranaka osobito
otre, kao, npr., pri Alijevom izboru. S Omarovim izborom
je bila nezadovoljna samo legitimistika- stranka Alija i
Ansara, koja je bila potuena ve halifatom Abu Bekra, tako
da i nije mogla tjerati neku opoziciju.
Kada je stupio na poloaj halife, Omar je zatekao osvajanja
u punom toku; kada se s njima zapoelo, on je tome pridonio
moda vie nego drugi, kao savjetnik svoga prethodnika. Ne
ulazei u pojedinosti tih osvajanja, treba podvui da je ue
nja dostojna injenica da je on, obini graanin male Meke,
bio spreman, jednostavnom zapovjednom vlau, drati na
uzdi nedisciplinirane, po irokom prostoru rasturene beduinske gomile i da je znao uiniti da njegov bezuvjetni autoritet
osjete njegovi vojskovoe, koji su stvarno bili jedini gospodari stanja stvari. Premda vojni uspjesi nisu, neposredno,
Omarovo djelo, ipak mu pripada zasluga da nikada nije
izgubio kontrolu nad svojim generalima, a posebice se znao
posluiti monom inadarenom umajadskom obitelji, ne dozvoljavajui joj, ipak, potpuno slobodne ruke. Njegov sukob
sa Halidom ibn al-Validom, koji je, nakon svojih najsjajnijih
pobjeda, koje je izborio za Islam, bio smijenjen i onda umro u
zaboravu, pokazuje, istodobno, visoku mjeru Omarove politike spretnosti i doseg njegove vlasti. Osjeaj za granice
svoje moi naputio ga je da obzirno postupa sa lukavim
Amrom ibn al-Asom i da mu prepusti vostvo pri osvajanju
Egipta; ali mu je uz bok oprezno stavio starog Poslanikovog
druga az-Zubeira, koji mu je mogao osporiti autoritet. Hotimino je povjeravao openito (zadaa az-Zubeira nije bila
iznimka) vodee poloaje najistaknutijim Poslanikovim drugovima, o ijem je ugledu morao voditi rauna; on ih je rado
drao pod brinim nadzorom, a i umirivao one meu njima,
koji su pokazivali neke posebne tenje, prihodima s velikih
dobara u Iraku i Siriji, koja im je dodijelio. Ako Predaja kod
Omara osobito cijeni njegov strogi nain, ne smije se pri
462
--
Orijent
R IJEN T.
463
Orijenta/istika
464
Osman
promjena (od 1968), na sveuilinim seminarima 1 InstituR N AMEN T. Ukraavanja povrine igraju istaknutu:
tima, koji su sluili gajenju islamistike, sa njihovim kateulogu na podruju arhitekture i male umjetnosti od
drama, ukoliko su se ove odrale, profesurama i drugim
poetka islamske umjetnosti, to je pospjeeno zabranom
personalnim mjestima razliito se postupalo, te je izuavanje
slika. Kao tehnike koriste se: kamen, crijep, mozaik, gips, !
Islama, dijelom, prelo na orijentalne fakultete ili u strune
keramika, drvo, slonova kost, staklo i kovina (bronca).
nadlenosti, a dijelom se spojilo s drugim strukama u jezino
Motivi, koji su ve u umajadsko doba, u 8. st., izabrani iz
i kulturno-znanstvena struna podruja. Ukljuenje poznavaoblikovnog bogatstva predislamske umjetnosti, prije svega
nja Islama u orijentalne seminare, koji su posveeni njegovabizantskog i sasanidskog podruja, te sloeni u nove uzorke,
nju razliitih ili svih orijentalnih odjeljaka, predstavlja drugi
mogli su se primijeniti na sva umjetnika podruja. Pri tome
organizacioni model. Na nekim njemakim sveuilitima
se esto pokuavalo oponaati uinak odreenog materijala u
poznavanje Islama pripada velikim duhovno-znanstvenim
stranom materijalu.
projektima, na kojima se radi na tzv. podrujima posebnih
Usprkos razlici podruja i tradicije, na cjelokupnom islamistraivanja.
skom prostoru moe se utvrditi istovrstan razvitak. On se
U SAD i Kanadi, islamistika je isto tako doivjela od
objanjava zajednikom duhovnom i religioznom pozadinom
drugog svjetskog rata znatan polet, kao i u SSSR. U tim
i ivom razmjenom u svim dobima. Uz biljkovite teme, koje
zemljama ponegdje se polo novim putevima, nerijetko
su nastale u antici, kao palmete, a prije svega rasprsnute
podjelom struke, recimo na povijest islamskog svijeta, arabipalmete, listove vinove loze, rozete, javljaju se geometrijski
stiku, iranistiku, indoislamsku kulturu i turkologiju, a onda i
sastavi, arhitekturalni dijelovi kao to su stubovi, figuralni
motivi, koji se, ipak, pojavljuju podreeno i prvotno, moda,
njezinim ukljuivanjem u druga struna podruja, recimo
imaju simbolini karakter, a, ne na posljednjem mjestu, i
sociologiju, politike znanosti, znanost o religiji ili istraivapismo. Ti motivi mogu, pokatkad, iznova biti meusobno
nje Azije i Afrike. Ruku pod ruku s tim idu i intenzivniji
kombinirani, ali se u sastavu podreuju odreenim princidoticaj i s islamskim svijetom i islamskim uenjacima. Njepima. Svim ornamentima je svojstvena sklonost ka apstraktmaki orijentalisti preporuuju i ukljuenje sadanjih pronom, ritmikom ralanjeniu i potpunom ispunjavanju povrblema Prednjeg Istoka u islamistiko istraivanje, te je to na
ine. Postoji mogunost da se dijelovi ornamenta po volji ire
nekim sveuilitima i ostvareno. Pretpostavke za to prua
u svim pravcima, budui da on, premda u sebi zatvoren, ne
Orijentalni institut Njemako-istonjakogdrutva u Bejrutu
znai nuno kraj nekog sastava. Taj princip vodi razvitku
(od 1961), kao i Njemaki orijentalni institut u Hamburgu
arabeske. Ornament podlijee iskljuivo svojoj vlastitoj zako(od 1960), premda sa sasvim razliitim postavljanjem cilja.
nitosti. On se ne odnosi na predmet i ne obzire se na
Seminar za orijentalne jezike na Bonskom sveuilitu (od
1959) nastavlja neke tradicije ranijeg Berlinskog seminara, no
strukturu predmeta. Tako biva, npr., neka graevina prene moe se jo usporeivati s ustanovama, kao to su School
vuena, a oblici bivaju kao ornament zasjenjeni. Samo se u
of Oriental and African Studies u Londonu (utem. 1906) i
ornamentici sa crijepom dogaa da je ukraavanje povrine
istovjetno s arhitekturom, kao, npr. kod mauzoleja Samanida
Institut National des Langues et Civilisations Orientales u
Parisu (utem. 1795., kao Ecole Nationale des Langues OrienIsmaila u Buhari (oko 907.).
tales Vivan tes).
U umajadskoj arhitekturalnoj dekoraciji jo preteu radovi
Pored raznih sveuilinih i izvansveuilinih instituta, islaod mramora i kamena - za kratko vrijeme gips potiskuje
mistika se unapreuje i putem Union Academique Internaranije materijale, budui da on, neovisno o utedi trokova,
tionale, kao i putem nekih akademija znanosti. Tim akademizbog toga to se s njim moe improvizirati i lako obraivati,
izlazi u susret islamskom osjeaju za oblik. Od ll. st. razvija
jama, katkada, zapadaju, povrh toga, napose u socijalistikim
se na iransko-turskom prostoru sklonost ka obojenosti, s
zemljama, sline zadae kao uenim drutvima u zapadnim
kojom ono jasno-tamno ornamenta oivljava pomou fajanse.
zemljama. Najstarija orijentalna drutva, Societe Asiatique
S Mongolima u 13. st. pritjeu apstraktnim biljkovitim i
(od 1821), Royal Asiatic Society (od 1823), Deutsche Morgenlandische Gesellschaft (od 1845) i American Oriental
geometrijskim oblicima novi motivi i uzorci iz Kine, te
Society (od 1849), unapreuju islamske studije objavljivaodreuju naredna stoljea (ivotinje iz bajki, oblaci, simboli
njem svojim istraivakih rezultata u asopisima, u nizu
itd.). S time u vezi, sve se vea naturalistika, koja daje
rasprava, serijama tekstova i pojedinanim djelima, kao i
prednost prije svega dekoru sa cvijeem, umee na perzijskostaranjem za velike islamistike istraivake poduhvate,
tursko podruje. Prostor Sredozemlja manje je zahvaen tim
nadalje sazivanjem znanstvenih kongresa i zasjedanja. Ona
tokom, te ostaje, tovie, vjeran ponajprije svome starom
njeguju, putem meunarodnog povezivanja (Union internanainu dekoracije sa radovima od kamena i gipsa i naslijee
tionale des Etudes Orientales et Asiatiques, preko Conseil
nim motivima sve do irenja Osmanskog Carstva u 15. st.
Naredna velika provala u islamsku ornamentiku uslijedila je,
International de la Philosophie et des Sciences Humaines)
zatim, od strane Evrope, prije svega u doba baroka i rokokoa.
suradnju s organizacijom UNESCO. Od 1873. god. odravaju se meunarodni orijentalistiki kongresi, posljednji
SM A N (a. 'Utman ibn 'Affan) , trei halifa (644-656), I
1986. god. u Hamburgu. Oni se ubudue trebaju drati svake
pripadao je velikoj mekanskoj obitelji Benu Umaja, ta- I
pete godine. Union Europenne d' Arabisants et d'Islaminije ogranku Abu-'l-Asija, iji je bio unuk. Vrlo je karakteri- I
sant s dri (od 1962) strune kongrese u dvogodinjem turnusu u razliitim evropskim gradovima, zadnji 1988. god. u ! stino da je brzo slijedio Muhammeda, to se, premda ne na I
Budimpeti. Tokom posljednjih nekoliko desetljea broj oripoetku njegovog nastupanja, ipak dogodilo vrlo rano, nekojentalistikih organizacija i kongresa silno se umnoio.
liko godina prije Hidre. Osman je bio bogat trgovac i otmjen
- - - - ------,
465
---
-. .....
.-
._-
Osman
svjetski ovjek. to se tie dubljih povoda, koji su ga pokrenuli da pristupi jednoj stvari iji se uspjeh tada jo nije mogao
predvidjeti, ostaju pitanja. Jedan dio povijesne predaje
dovodi Osmanov prijelaz na Islam u vezu s njegovom enidbom s Muhammedovom keri Rukajom, ali druga vrela
stavljaju, vjerojatno s veim pravom, tu enidbu u doba
nakon njegovog prijelaza na Islam. Prijelaz na novu vjeru
Osmana, prvog muslimana visokog drutvenog ranga, morao
je siim po sebi govoriti u prilog i pridonijeti uspjehu nove
vjere; ipak, osobno on sam nikada nije bio posebno aktivan.
Njegov nehaj, koji, uostalom ide uz ivahnu vjeru, te veliko
blagostanje, drugo je obiljeje koje Predaja pripisuje Osmanu; nije nevjerojatno da se pri tome pretjeruje, da bi se
halifovom pasivnou opravdali slubenici koji su zanemarili
dunosti, a upravo zato to se nedovoljna energija i poduzetnost duha kod Osmana oituju na poetku njegovog ivotnog
puta; ovaj nedostatak izgleda da odgovara injenicama.
Osman je sudjelovao u oba iseljavanja u Abesiniju, a onda se
prikljuio Muhadirima u Medini; ali se nije borio na Bedru
(govorilo se da je morao njegovati svoju bolesnu enu; no
Poslanik je smatrao kao da je prisutan i dodijelio mu je njegov
dio plijena). Nakon Rukajine smrti, Osman se ponovo orodio
s Poslanikom, enidbom s njegovom drugom keri Um
Kulsum.
Za Poslanikovog ivota, kao i halifata Abu Bekra i Omara,
Osman se nalazi sasvim u pozadini: kako se, onda, moglo
dogoditi da ga izabere za nasljednika vijee koje je, kae se,
Omar uspostavio na smrtnoj postelji? Sigurno se moglo
dogoditi samo to da, kako to kod potpuno zatvorenih sjednica zna izai kao rezultat, najistaknutiji takmaci jedni druge
iskljuuju: u ovom sluaju, prije svih Ali, iji bi izbor znaio
zaustavljanje Omarove politike, a zatim i Zubeir i Talha, koji
su, kako izgleda, bili takoer Omarovi protivnici. Ako je od
trojice preostalih, Sada ibn Abi Vakasa, Abderahmana ibn
Aufa i Osmana, upravo ovaj zadnji bio izabran, moe se
nagaati da je, vie nego njegovo srodstvo s Poslanikom,
odluila njegova pripadnost umajadskom rodu. Umajadi su
ve za Muhammedovog ivota, a tek zapravo za Omarovog
halifata, dobili nazad dio svoga poloaja, koji su zauzimali
tokom Dahilije. Nita ne opravdava pretpostavku, kako je
poneko zastupa, da je Abu Sufjan, glava te obitelji, iznenada
postao deus ex machina u politici prvih dvadeset godina
halifata, a bilo bi naivno zamiljati Umajade kao da su neke
vrste tajnog odbora, koji raspolae islamskom dravom
kako hoe. U stvarnosti, Umajadi su dugovali svoj utjecaj
vie stvarnom poslovnom daru, koji je nekolicina njihovih
lanova posjedovala, nego svome plemenitakom poloaju.
Ali je taj utjecaj u Omarovo doba imao svoju protuteu u
drugim elementima, osobito u najstarijim Poslanikovim drugovima; snana osobnost drugog halife znala je odravati
ravnoteu izmeu mnotva najraznovrsnijih dijelova, koji su
se esto uzajamno sukobljavali.
Drugaije je bilo s Osmanom. On je samo nastavio Omarovu politiku i dalje je razvijao; tekoe, na koje je naiao,
bile su samo posljedica puta koji je prokrio njegov prethodnik. Ali je postojala razlika u sposobnosti.
Tragedija, koja je na krvavi nain pripremala kraj Osmanove vladavine i otvorila epohu graanskih ratova, stavlja
arapske povjesniare pred najvee tekoe; oni' moraju nave-
Osmanska dinastija
obeao
ljae
467
Osmanska dinastija
468
il
Osmanska dinastija
.. - - - - . -
osloboen
..._ - - _ .._ - -
put za pravu reformu. Neovisnost Grke, samostalnost Srbije, Moldavske i Vlake (1829) nije mogao sprijeiti. Dva puta (1833, 1839) prodire upravitelj Egipta Muha- I
med Ali duboko u Anadoliju. Velike sile su spasile sultana. I
Pod pritiskom nude i velikih sila zamane reforme (Tanzimat, 1839-1876) moderniziraju vojsku, upravu, kolstvo i
pravni sustav. Poloaj nemuslimanskih podanika se poboljava, a poeci narodnog zastupstva se oivotvoruju. Mladi
ljudi, slani u inozemstvo na izobrazbu, vraali su se s novim
idejama, javljaju se prijevodi, nastaje tampa, a nova knjievnost, pod jakim francuskim utjecajem, kida s tradicijom.
Abdulhamid II (1876-1909) obznanjuje ustav (Kanun-i esasi,
1876), pa ipak Parlament i njegova vrlo ograniena prava
bivaju uskoro ponovo ukinuti. Protiv reformnog, ali autokratskog, sultanovog reima die se otpor kod osporavanih
nacionalnosti i liberalnih intelektualaca, koji se organiziraju u
tajna drutva, iji se upliv iri i na vojne asnike. Razliite
grupe skupljaju se 1907. god. u Drutvo za jedinstvo i
napredak (Mladoturci), zadobijaju utjecaj na armiju u Makedoniji i prisiljavaju sultana da ponovo uspostavi Ustav. Ali
mladoturska vladavina (1908-1918) nije mogla zaustaviti
razraun meu nacionalnostima. Budui da osmanizam,
kojeg su i Mladoturci poetno propagirali, nije naiao na
odjek, uvrijeio se postupno turkizam. Objavom neovisnosti
Bugarske i njezinim prikljuenjem istone Rumelije, aneksijom Bosne i Hercegovine od strane Austrije, a Krete od
Grke (1908), nastavlja se razgradnja carstva u jugoistonoj
Evropi. Italiji je uspjelo otkinuti staro islamsko podruje s
Tripolitanijom (1912). Tokom Balkanskih ratova (1912,
1913) izgubljeni su Jedrene, Trakija, Makedonija i egejski
otoci. Nastojanja za odjeljivanjem unutra i opasnosti izvana
ponukali su Mladoturke da uspostave diktaturu pod Enver-paom. Jedrene je bilo vraeno, a turski nacionalizam i
svjetovna orijentacija snano naglaeni. Sudjelovanje u
prvom svjetskom ratu na strani Njemake zavrilo je razaranjem carstva. Saveznici su zaposjeli Istanbul i diktirali sultanu ugovor iz Sevra (1920): carstvu su trebali ostati samo
Istanbul i jedan dio Anadolije. Prije toga su se Grci ve bili
iskrcali u Izmiru (1920). Na to se dignu, pod vodstvom
uspjenog vojskovoe Mustafa Kemal-pae, anadolski Turci
na osloboenje domovine. To nacionalno podizanje ve je
faktiki znailo kraj Osmanskog Carstva, a ukidanje sultanata (1922), prije objave Turske republike (1923), bilo je jo
samo forma.
469
Padiah
-
LEKSIKON
ISLAMA
raznim zemljama, preteno za sultane. Perzijska sintagma pad-i iih, tj. kralievski gospodar, prvotno je
titula koja pripada iskljuivo sultanu, a koja se, potom,
davala i nekim zapadnim vladarima, kada su Osmanlije,
tokom vremena, dolazili u doticaj i pregovore sa zapadnim
dravama. U prepisci Porte sa zapadnim silama po prvi put je
veliki vezir Kujudu Murat-paa (u. 1612) upotrijebio titulu
padiah spram njemakog cara Rudolfa II. Rusija ju je traila
na nemirovskom zasjedanju (1737) za svog cara, te je to
ponovo zahtijevala na sastanku u Bukuretu (1773). Kada se
titula padiah javlja kao naziv za sultana, padisah-i Al-i
Osman, tano se ne moe utvrditi. U svakom sluaju, nalazi
se on u vezi sa svakim moguim rimujuim dodatkom ve
poetkom 16. st. u osmanskim ispravama. Padiah je, dakle,
morao krajem 15. st., svakako namjesto starinskije perzijske
rijei hiinkdr, koja se, jednako kao sultan, ve koristila u
dervikoj mistici, doi u modu i trajno se upotrebljavati sve
do kraja sultanata.
RAK / S TAN
(Islamska republika), sa blizu 100 mil. itelja, od toga 97,2% muslimana, 800.000 krana, 30.000
hinduista, 6.000 Parsa i par stotina idova i budista. 20%
muslimana su dvanaestoimamski iiti, a ostalih 80% su suniti
hanefitske vjersko-pravne kole. Nadalje, postoje manje, ali
privredno znaajne grupe ismailita (Bohora i Hoda). Pakistan je nastao 14.8.1947. god., na zahtjev muslimana, putem
podjele britanske Indije na dvije drave-nasljednice. Nova
drava je bila sastavljena od dva indijskim teritorijem odijeljena nejednaka dijela. Unutranje nesloge izmeu ova dva
dijela dovele su do ukidanja te podjele 1971. god., kada je
Istoni Pakistan, pod imenom Banglade, proglasio svoju
neovisnost. Sva etiri dosadanja ustava (1956, 1962, 1972,
1973) oznaila su zemlju islamskom republikom, a zadnji je
uzdigao Islam do dravne vjere. Sva etiri predviaju da
samo musliman moe biti dravni poglavar; etvrti to propisuje i za ministra-predsjednika. Suglasnost zakona s islamskim propisima mora biti zajamena, a nad tim bdije udruenje (zajednica) teologa. Odluka o uvoenju islamskih privrednih uenja u Pakistan, posebice zabrana kamate, odloena je na neodreeno vrijeme. Vjerskim i etnikim manjinama zagarantirane su sve slobode. Privatno vlasnitvo mora
biti zatieno, premda su, dosada, dva puta sprovedene
RALES TI NA
470
Perzijska knjievnost
asnika.
RRZIJSKA KNJIEVNOST
Od prvih
poetaka
Novoperzijska knjievnost podrazumijeva obino, suprotno srednjeperzijskoj, sve na novoperzijskom napisane spise
ili, drugim rijeima, cijeli kompleks perzijske knjievnosti od
arapskog osvajanja pa do naih dana. Ali treba imati u vidu
da se ta knjievnost moe samo do nekog stupnja shvatiti kao
jedinstvo. Povijesna sudbina Prednje Azije donijela je sobom
da je novoperzijski postao knjievni jezik niza naroda, iji
svakodnevni govor nije povezan s perzijskim. Perzijski je za
te narode postao jezik viih stalea, kao to je, npr., bio
francuski u 18. st. za vie evropskih naroda. Tako se zbilo da
je novoperzijska knjievnost u irem smislu rijei obuhvaala
ne samo knjievnost Perzije, nego i Srednje Azije, dijelom
Turske, Indije i Afganistana. Premda su se, sve do 16-17. st.,
te knjievnosti, meusobno, prilino slabo razlikovale, to su
se, ipak, u zadnjim stoljeima zapaale razlike do velikog
stupnja, da se te knjievnosti ve nisu vie mogle vezati u
jednu cjelinu. Ta okolnost uinila je od sveobuhvatnog prikaza svih knjievnosti, koje se kriju pod nazivom novoperzijska, gotovo neostvarivu zadau i silila je istraivae na
tano razgranienje, koje se i ovdje nije moglo izbjei. Pod
novoperzijskom knjievnou, dakle, treba razumjeti samo
novoperzijsku knjievnost Irana (Perzije), a takve spisatelje,
koji su pripadali srednjeazijskim, afganskim ili indijskim
krugovima, malo se ili gotovo uope ne uzima u obzir.
Do danas jo nije bilo mogue tano proslijediti prve
korake novoperzijske knjievnosti. Dodue, ne nedostaje
anegdotskih izvjetaja, koji opisuju te prve pokuaje, no oni
su tako oito nevjerodostojni da skoro ne zasluuju panju.
Pa ipak, ouvani odlomci daju mogunost da se postave neka
nagaanja, koja ne odstupaju suvie mnogo od stvarnog
stanja. Prvo doba nakon arapskog osvajanja donijelo je
sobom postupno odumiranje srednjeperzijske knjievnosti.
Na prvi pogled moglo bi se uiniti da je knjievna djelatnost
Perzije sasvim presahnula. Ali to nije bio sluaj. Ako se
okrene ka arapskoj knjievnosti tog doba, tad se, pod arapskom krinkom, nalazi veliki broj perzijskih pjesnika i ue
njaka. Dragocjena antologija as-Sealibija (u. 1038), Yatimat
ad-Dahr, sadri vrlo zanimljive obavijesti, koje dOkazu~'u
da
je ve u 9. st. arapski postao knjievni jezik viih stalea u
--------'----
471
--
Perzijska knjievnost
Horas~~u i Tr~nsoksaniji.
se-~
zamjeuju i~~:ka
zapoinje
~;~~
Ali
isto doba
poezija
poprvi put u razdoblju
suprotne struje. Politiki poloaj Perzije, iji su vladari
godine a autor je Abu Mansur Muhamed ibn Ah;:ci I
nastojali skinuti arapski jaram, te postupno malaksavanje , Dakiki. Bit e da je njegova intencija bila suprotstavljanje
halifata, traili su da se ne samo nastupi protiv politike . arapskim osvajaima pomou oivljavanja velikih likova perArapa, nego i da se arapska prevlast okona na podruju
zijske prolosti.
knjievnosti. Ali, naravno, 150 godina arapske vrhovne vlaDakiki se oslanja, dodue, na dulju tradiciju u koju spada i
sti nije prolo bez traga. Srednjeperzijski je jedan od mrtvih
Ibn al-Mukafin prijevod sa pehlevi-jezika na arapski sasanidjezika; prema tome, arapskom kao knjievnom jeziku
skog djela Hodaj-nama. Drugi su pridonosili time to su
mogao se suprotstaviti samo novoperzijski. S druge strane,
odravali poznavanje predislamskih knjiga, sve dok Perzija
posebice u pjesnitvu, postojali su arapski oblici (kasida,
nije upoznala tri kompilacije iz prve polovine 10. st., (ahgazel) te arapski kvantitativni metar aruz Canid), koji je u
-nma) pod imenima Abu-'l-Muajad Balhija, Abu Alija Balhija i Abu Mansura Tusija. Ouvani uvod od posljednjeg
srednjeperzijskom tako snano ustalio, svakako, tuu rimu,
da je povratak pjesnikoj tehnici iz doba Sasanida ve bio
pokazuje gotovo potpuno nedostajanje arapskih rijei i opreiskljuen. Dodue, arapsko pjesnitvo moralo se podvri
djeljenost za istou vlastitog jezika.
To su, zapravo, uvjeti stvoreni za pojavu jedne tako
nekim preinakama, kao, npr., uvoenju predugog sloga u
stvaralaki iznimne osobnosti kakav je bio Firdusi. On je
metriku, koji na arapskom tlu uope nije bio mogu a
nastao je, svakako, u procesu ukljuivanja perzijskih rijei u
roen oko 940. godine u Tusu, u doba ambicioznog Abu
arapske redove.
Mansura Tusija, koji 957. godine pokree projekt ah-name.
Kako i kada su nastali prvi potpuni redovi stihova na
Osim, po svoj prilici, nekih epskih pokuaja, zapoinje on
perzijskom jeziku, jedva e se ikada moi sa sigurnou
svoju 30-godinju literarnu aktivnost tek po smrti Dakikija
utvrditi. Perzijska vrela ele ouvane odlomke jedne kaside
(oko 980). Prilike tokom njegovog dugog rada na ah-nami
Abasa Mervazija, koja je bila, navodno, ispjevana u ast
(dovrio ju je oko 1010. godine) znatno su se promijenile:
ulaska al-Memuna u Merv (809), smatrati najstarijom novopala je samanidska, a uspostavljena je turska, gaznevidska
perzijskom pjesmom. I danas je prilino teko neto odredinastija. Strogo pravovjerna, ona nije pokazala interes za
eno rei o vjerodostojnosti tih stihova. Antologije (tadveliko djelo i pjesnik joj se oduio otrom satirom. Poslije
kira) i rjenici (poglavito Asadijev dragocjeni Lugat-i Furs)
toga ide pod zatitu na provincijalni dvor Tabaristana, gdje,
sadre pojedine retke vie pjesnika, kao to su Abu Hefs
navodno, komponira romantinu idilu, Jusuf i Zulejha.
Sugdi, Hanzala Badgisi, Mahmud Varak Herevi, Firuz
Poslije se vraa u rodno mjesto, gdje umire 1020. ili 1025.
godine.
Mariki, Abu Salik Gurgani i dr., od kojih neki, moda,
pripadaju jo 8. st. Ipak su ti odlomci samo oskudni ostaci,
Veliko njegovo djelo udesne je zamisli i srazrnjera. On je
koji, istina, svjedoe o postojanju neke pjesnike umjetnoopjevao cijelu povijest svoje zemlje, od stvaranja ovjeka do
sti, ali se po njima ne moe dobiti jasna predodba o najstapada Sasanida, u nekih 60.000 distiha u metru mutekaribu.
rijem razdoblju perzijskog pjesnitva.
To je, uza svu rasklimanost, niz samosadrajnih epizoda koje
Neki neznatni fragmenti iz perioda vladavine Tahirida i
su labavo povezane kronolokim osnovom. Sredinja tema je
Safarida (820-900. godine) su od koristi. U njima se oituje
i suvie oita: vjena slava Perzije i njenih najveih junaka.
Poema je djelo blistavog dara, iako poneto monotona
da se polovicom 9. stoljea izgradio profinjeni, uglaen i
elokventan poetski stil. U razdoblju Samanida (875-999.
zbog duine i slinosti tema. Mnogi smatraju da joj je literarna vrijednost na najviem nivou, ali ima i onih koji, drei
godine) snai perzijska poezija; ve se zna za mnoga imena,
a jedno od najveih je Abu Abdalah Dafer ibn Muhamed,
je uzorom epike, ne dozvoljavaju da se usporedi sa najboljim
zvani Rudaki. Tvrdi se - naravno pretjerano - da je napisao
djelima perzijske romantike i lirske poezije.
Firdusi je od zaborava sauvao i sam perzijski jezik.
1,300.000 stihova. Ako se i ne rauna golem niz hvalospjevnih oda i lirskih pjesama, on je u stihovima napisao i glasoRitmiki i harmoniki govor posebna je kvaliteta perzijskog
vitu basnu, Kalda i Dimna. Openito je bio neobino umjeovjeka. Zato je svako prozno djelo, koje je imalo namjeru
oblikovati perzijsku svijest ili uope utjecati na ire slojeve
an, pisao je zaudno lijepo, s tonovima lake i milozvune
melankolije i koristei ugodne asonancije. Od njega nije
naroda, moralo biti rimovano i okieno retorikim ukrasima.
Stoga je perzijska poezija ouvala perzijski jezik; i to ona
mnogo ostalo, ali i to potvruje vjerodostojnost suda da je
bio prvi pjesnik svoje zemlje.
poezija koja se ne sastoji samo od svojih vlastitih dekorativnoNi poeci perzijske proze ne mogu se lako i precizno
sti, nego koja svojim stihom dotie i potie osjeajnost obiodrediti. Prevlast arapskog je potpuna i perzijski je potjeran
nog ovjeka. A takva su bila djela Firdusija, ali i Sadija i
Hafiza.
u strogu privatnost. On postaje slubenim tek kad se poinju ustanovljavati poluneovisni lokalni vladari. Po epskoj
ah-nama je, osim toga, sam ivot. Uz rodoljublje, li njoj
prozi iz prve polovice 8. st. moglo bi se uzeti da to predstavje i neto najbolje za zdravu razonodu. Jezik joj je solidan kao
lja poetak. Abu Ali Balami, koji od 963. godine prevodi na
elik, a gladak kao tekua voda; slino lijepom licu kojem ne
perzijski Tabarijevu Opu poviiest, tvrdi da je njegov
treba posueni sjaj umjetnog, on je neobino jednostavan i
nenakien; ne sadri slabe ili smekane linije, a stil je ujednajezik, otada, priznat kao valjano sredstvo izraavanja.
Nekako u isto vrijeme grupa transoksanijskih uenjaka,
en i jezgrovit. Dogaaji i teme izloeni su, a predmeti
takoer na zahtjev samanidskog vladara, zapoinje raditi
opisani s najveom saetou, i to jo s potpunom jasnoom.
perzijski prijevod drugog Tabarijevog diela, golemog
Ponavljanja, koja su esta, nisu pjesnikova omaka: o~je
Komentara Kur'ana.
ogranien knjigom i prati ono to se zbivalo, bez zabune i
-
472
---
.._-.,. -_._-
Perzijska knjievnost
smatrajui to svojom svetom dunou kojoj
i svoje pjesniko umijee.
Firdusi je bio otjelovljenje svih znaajki perzijske rase,
njezinih emocija, ideja, ponosa, karaktera. Bio je pravi i
zaneseni rodoljub, ali ne zbog ksenofobije. Bio je, u stvari,
osjetljiv na zlo i pokvarenost. Stoga je bio sklon svim ljudima koji su bili rtve patnje i tlaenja. U tom djelu, koje je
naizgled pretrpano i razvueno, sabrani su mnogi darovi:
stil lijep i nadahnut, nepatvoren jezik, izvorna tema, suptilna osjeajnost, misaona poruka.
S Firdusijem se zavrava prvo razdoblje perzijske literature, u kojem je ona stasala i zapoela po vlastitom ritmu i
sadraju svoj novi put.
Gaznevidsko razdoblje turskih sultana, osobito sultana
Mahmuda, koji je bio sklon umjetnosti, bilo je pogodno za
razvoj poezije. Ona je, dakako, imala hvalospjevnu znaajku, jer je vladar bio apsolutni autoritet, a cijeli svijet
je osvijetljen u odraznom svjetlu njegovog sunca", kako je to
pisao Aufi.
Najvei dvorski pjesnik bio je Unsuri (u. 1050. godine);
on je postavio konvencije pjesnikog govora za cijelo to
razdoblje, pa i za kasnije. Kako tada, uslijed pravovjerne
orijentacije vladara, silno prodire arapski, perzijski jezik se
zasipa arapskim rijeima i pojmovima. To se zamjeuje i u
Unsurija, ije je pjesnitvo, inae, stjecite briljantne invencije, protkane zaudnom lakoom i eufonijom jezika.
Uz ovog pjesnika, iji se duh i talent ne mogu osporiti,
idu jo tri: Faruhi, Minuihri i Asadi. Prvi je poznat po
sjajnom opisu igosanja drebadi, drugi je dao udesan prikaz svjetla svijea, a trei je napisao tenconu (mundzara), u kojoj se Dan i No nadmeu u nekoj, gotovo
srednjovjekovnoj, raspravi.
Faruhi je, posigurno, najdarovitiji nasljednik Unsurija.
Njegov opus je niz hvalospjeva i deskriptivnih pjesama
visoke kvalitete. Imao je izraziti dar za prirodne opise,
poznat je i po suptilnom iskazu erotikih doivljaja, a ljubavne su mu elegije ispunjene njenom osjetljivou.
Ibn Sina (Avicenna), koji se takoer ubrajao u Mahmudovu kulturnu svitu, pisao je i na perzijskom. Sastavio je
jednu enciklopediju, iz koje se vidi da je izumitelj filozofske
nomenklature na perzijskom, od koje e kasnije, ipak,
odstupiti u korist arapske. Iako njegovo djelo ne spada
strogo u povijest literature, ipak je njegov lucidni, nesputani
i nadahnuti stil primjer i ljepote knjievnosti.
U ll. st. afirmiraju se tri znaajnija povijesna djela. Tako
je neki nepoznati pisac napisao Povijest Sistana, a ona se
kasnije protegla do 14. stoljea. U njoj se o dogaajima iz
rane selduke epohe izvjetava jednostavno i nepretenciozno, a od arapskih vrela koristi se Povijest od al-Hvarizmija
(u. oko 850. godine) koja je kasnije izgubljena.
Jo jedno djelo karakterizira to doba. To je Povijest Gaznevida od Bejhakija (u. 1077) koja se sastojala od trideset
svezaka. Predmet mu je vladavina sultana Mesuda I (u.
1041), ali je sauvana samo estina teksta. I to je djelo lieno
retorike kienosti i visokoparnog govora, kakav je tada bio
propusta,
podreuje
uobiajen.
473
Perzijska knjievnost
Oba mistika, i Abu Said i Baba Tahir, bili su neizvjetai jednostavni, ali ogranieni uskim okvirima utvrene
poetske konvencije.
U gaznevidskom razdoblju valja spomenuti i etiri znaajna prozna djela koja se smjetaju na sam njegov kraj. Na
prvom mjestu je vrlo istaknuto djelo perzijske literature, a
predmet mu je umijee vladanja, to ga je sabrao i osmislio
vezir Nizamulmulk (u. 1092). U brizi za prijestolje kojem
slui, on razrauje program vjerskog odgoja kojem je cilj
onemoguiti razornu ismailitsku propagandu i utvrditi sunitsko pravovjerje. Iza njega je ostala njegova politika oporuka
pod imenom Siysat-nma, koja se sastoji od 50 poglavlja
savjeta vladaru.
Dok se u ovom radu poziva na inteligenciju i znanje, u
jednom drugom, to ga je sastavio princ Kaj-Kaus, zagorava
se neto cinikiji stav. Qabus-ruima je ugodna knjiga, prepuna
opservacija, iskustva i leernosti.
Krajem ll. stoljea napisana je i prva rasprava o retorici na
perzijskom, za koju se utvrdilo da je iz pera ar-Radujanija.
Slijedei strogo svoj uzor, arapskog pjesnika-uenjaka al-Marginanija iz ll. stoljea, dijeli rad na 73 poglavlja u
kojima izlae sve retorike metafore to ih pjesnici koriste.
Slino Nasir-i Husrevu, ali za obrnutu vjersku orijentaciju, i al-Gazali (u. 1111. godine) koristi perzijski za svoj
program. Krajem ivota sastavio je on Kimiya-i saadat,
perzijski saetak glasovite njegove rasprave o asketsko j teologiji: IlJya' 'ulum ad-din. Stil mu je strog, elokventan,
poneto teak, ali impresivan.
12. stoljee upoznalo je najvii sjaj perzijskog hvalospjeva
kojeg je na tako zavidnoj visini zapoeo Rudaki.
Katran ibn Mahmud (u. 1072. godine) bio je u slubi
Selduka koji su vladali sjeveroistokom Perzije. Mada su mu
osporavali znanje perzijskog, on je, ipak, bio vrstan u sastavljanju formalnih oda. Stil mu je bio briljantno umjetan i
visokoparan, sa svim napuhanim retoricizrnom. Ali on nije
bio nita manje spretan u deskriptivnim stihovima, pa mu je
opis razorenog Tabriza (1042) udesan.
Drugi jedan pjesnik, Fahrudin Asad Gurgani, posvetio je
1048. godine jednom veziru svoj romantiki ep o jednoj staroj
perzijskoj temi, wis u Ramin, to se usporeuje s evropskom poemom o Tristanu i Izoldi.
Masud-i Sad-i Selman (u. 1121) bio je takoer nadaren.
Nakon lagodnog ivota favorita pao je u nemilost i zatvor. U
njemu je sloio pjesmu: Habsiyya (Zatvorska pjesrna),
melankolinu tualjku svoga ivota. Napisao je i Divan, u
kojem je uveliko sadran hvalospjev, ija je elokvencija
zanosna, mnogi odlomci neobino lijepi i iskreni. On je autor
i mnogih lirskih pjesama, a smatra se da je i 400 rubaija
njegovo djelo.
Abu-'l-Farad Rumi je jo jedan pjesnik od znaenja, a s
njim i Abu Bekr Azraki koji je pisao vrlo teke maniri stike
stihove.
Naspram svih tih umjenika pljeska stoji, meutim,
sjajna, ironina i iznimno obdarena osobnost Omara Hajama
(u. 1132. godine).
Bio je ve 1074-1075. god. talentiran ivisokocijenjen
matematiar koji, po nalogu Melik-aha, sudjeluje na reformi
perzijskog kalendara. U znanostima je sljedbenik Ibn Sine.
Bio je svestrano obrazovan, osobito u filozofiji, pravu i
eni
~-------
474
Perzijska knjievnost
nikog i nebom pomaganog monarha, Pomagaa Islama i
muslimana, Istrebitelja nevjernika i mnogoboaca, itd.,
itd., a u stvari malog i beznaajnog princa iz dinastije Gurida.
Ovo se vrijedno djelo sastoji od etiri rasprave o etiri
uvaavane djelatnosti u Perziji: civilne slube, poezije, astrologije i medicine. Ono sadri i recept za uspjeh u knjievnosti. A sada, kae se tu, pjesnik mora biti njenog temperamentna, dubok milju, zdravog duha, jasne vizije, brze
pronicavosti. Mora poznavati vie znanosti, a brzo uzeti
najbolje iz svoje sredine; kao to poezija koristi svakoj znanosti, i svaka znanost koristi poeziji. A pjesnik mora znati voditi
zabavnu konverzaciju na drutvenim skupovima i pri svetkovinama; njegov stih mora dosei takvu visinu da je zapisan u
knjigu Vremena i slavljen od plemenitih, i da je takav da ga se
moe zapisati u knjigu i recitirati u gradovima. Budui da je
besmrtna slava najvrsniji dio poezije, to je ona, dok se slava
ne postigne, jalova. Da bi to postigao, pjesnik mora nauiti
ve u mladosti 20.000 bejtova Starih i 10.000 stihova Modernih, i stalno itati i pamtiti divane majstora svoje umjetnosti,
zapaajui kako su oni rjeavali svoje tekoe, tako da se
oblik i raznolikost stihova mogu ukorijeniti u njegovoj prirodi, a nedostaci i ljepote poezije upisati na ploi njegovog
razumijevanja. ehar maqiila svrstava se meu remek-djela
rane proze; treba se diviti Nizamijevoj lakoj rjeitosti, punoj
jezgrovitosti i razgovornom tonu.
Suparnitvo meu vladarskim kuama, koje je u 12. st.
tako uoljivo, pridonijelo je etvi povijesnih djela. Tako je
Ibn al-Balhi napisao Fars-namu Muhameda Selduka
(1104-1117), u kojoj je napravljen kratki pregled predislamskih i poslijeislamskih promjena u Perziji. Neki nepoznati
autor je pripravio Mugmal at-tauxirih, ivopisnu i saetu
povijest svijeta do 1126. godine. O Selducima je pisao i
Ravendi, a Bejhaki je razvio punu sliku geografije Balhe, s
podacima o porezima, upravljaima, itd.
Najpoznatiju perzijsku raspravu o poetici napisao je Raid-i Vatvat (u. 1182. godine).
Proza 12. stoljea ima bljetav zavretak. To je pojava i
djelo eminentnog sufije ihab ad-din (ihabudina) Suhravardija Maktula. Glavna mu je preokupacija bila da skladno
povee aristotelsku logiku i sufijski misticizam. Stoga se on
dao na jednu metafiziku koja uvaava ili, bolje, koristi zoroastrijske ideje i novoplatonistiko uenje o iluminaciji. Dok na
arapskom pie sloene rasprave, na perzijskom sastavlja, sa
snanim artistikim osjeajem, basne koje se mogu dovesti u
liniju s Platonovim mitovima. ivim stilom, jasnoom, smislom za pripovijedanje, pun didaktike nakane, s pjesnikim
umecima, ostavlja dojam nadarenog i znaajnog literate.
U tom zrelom seldukom dobu, opsjednutom dinasti
kom moi i ugledom, pjesnitvo je bilo u funkciji visoke
dvorske slube. Uvjeti su, s jedne strane, bili pogodni da se
ono izrazi ali je, s druge, bilo ogranieno svrhom i zadaom.
Nije, stoga, udo da se gaje forme dvorske poezije.
Muizi je bio jedan od istaknutih hvalospjevnika na dvoru
Melik-aha. Njegov Divan bio je duga oda od 892 strane, a
sadravao je 18.623 bejtova, Bio je vrlo elokventan i elegantan stilist, virtuozan znalac perzijskog. Smatra se, po perzijskim kritiarima, da bi, to se tie gipkosti izraza i vladanja
rijeju, bilo teko nai premca njegovom djelu, uz iznimku
Zahirija Farjabija i ejha Sadija.
L-
475
'
' , _ "
Perzijska knjievnost
ivota. U njemu se osobito naglaava uloga filozofa-upravljaa, to je povezano sa svijeu perzijskih pjesnika da su,
svojim zagovorom mudrog savjetnika, nasljednici Platona.
Pjesnik, dakako, odaje priznanje svome prethodniku na
tom planu, Firdusiju. I to ne samo neizravno, preuzetom
temom i korienjem herojskim mutekarib-metrom, nego i
izravno.
Godine 1198., na 4 godine pred smrt, Nizami je dovrio
svoje najvee djelo, Haft paykar. Tema mu je ivotna povijest cara Behrama Gura. On se, po slikama, zaljubi u
sedam princeza: Indije, Kine, Horezma, Rusije, Perzije,
Bizanta i Maroka. Zaljubljen u sve, on ih zarui i svakoj
izgradi zaseban dom, stilom, klimom i bojom prilagoen
njihovoj domovini, a zatim ih redom posjeuje i s njima
razgovara.
Nizami je napisao prilian broj oda u svome karakteristinom stilu, s neobinim bogatstvom boja, u kojem je
bilo i kovanica, kao i izvornih zamisli, iskrenih i dojmljivih
slika veliine i uzvienosti.
Atar ('A nar, u. 1230. godine), taj neobino originalni
pjesnik, sav se posvetio mistikim temama koje je varirao
sa zaudnom lakoom i irinom. Bio je silno plodan i,
prema srednjevjekovnim vrelima, opus mu se sastoji od
114 knjiga, po jedna za svaku kur'ansku suru, ali to
moderna kritika reducira na 12 spjevova. Glavno mu je
djelo Mantiq at-tayr. U njemu se na alegorini nain
opisuju mistiki doivljaji sa parabolama, koje je Suhravardi unosio u perzijsku prozu. Sadraj je neobian: kako
su se ptice, pod vodstvom Hupua, dale na dugo hodoae
u potrazi za mistikim Simurgom, da bi ga uinile svojim
kraljem - simboliki prikaz traganja due za sjedinjeniem s
Bogom.
Iliihi-niima, drugo znaajnije djelo, povijest je o kralju
sa est sinova, od kojih trai da mu kau to najvie ele s mnogim slinostima atmosfere iz Hiljadu i jedne noi.
Poruka mu je uobiajena: naspram sinovljevih zemnih interesa stoji udesni, blaeni i trajni svijet duhovnog.
Istovjetna je didaktika i Mu~zbat-name. Sadraj se vee
za glasoviti Muhammedov uspon na nebo. Na pokuaj perzijskih mistika, posebno Bistarnija, da ostvare duhovni
uspon po Poslanikovom uzoru, pjesnik u ovom djelu pie
7.000 distiha na tu temu.
Sva tri spjeva se, dakle, okupljaju oko jedinstvene
osnove: duhovno samousavravanje i samoostvarivanje, oko
kojeg se organiziraju mistike romanse. U Asrar-nmi, Atar
se pribliio Senaijevom djelu, a i navijestio Rumija; postoji
ak i podatak da je ovaj dobio kopiju Asrar-name od
samog, ve ostarjelog pisca.
On se, po naknadnim istraivanjima, pokazao i tvorcem
Husreo-nme, Mubtar-name, Pand-name i Divana odi i
lirike. Osobito se u njima iskazuje pjesnikom velike originalnosti u stilu, jeziku i obliku. Jednako je sloio ivotopise i kazivanja svetih ljudi i mistika u svom djelu, Tadkirat al-auiliya', koje je vrijedno vrelo za ispitivanje ranog
sufizrna. Njegova proza se, takoer, odlikuje individualnou. Ona je jasna i starinska, bez maniri stike afektacije,
dostojanstvena i nenametljive ljepote.
Kao to cvjeta poezija, raste i interes za povijest, Perzijska literatura u irem smislu prepuna je povijesniarskih
476
Perzijska knjievnost
477
Perzijska knjievnost
r--..
, silnom elegancijom, ali s mnogo visokoparnih fraza i ulomaka. etvrto Pismo je suptilna rasprava o umu i osjeaju
kao spoznajnim putevima do Boga, dok se peto vraa stilu
prvoga. esto je opis susreta s uglednicima dvora.
Ali, bez obzira na svu ovu sposobnost i raznovrsje, Gulistan je otjelovljenje pjesnikove umjetnosti, talenta i osobnosti. U njemu je izgraen potpuno nov stil, koji se odvaja i od
rogobatnog stila davnine i od patvorene ekstravagancije
sadanjice. On pripada makamskom tipu kompozicije i time
se moe usporediti sa Hamidijevim Makamama, s tim to je
ovaj bio oponaanje, dok je Gulistan originalna i inovatorska
tvorba koja je satkana od najsloenije potke suptilno variranih ritmova, koji ne izmiu zaudnom ostvarenju savreno
kontrolirane virtuoznosti.
Pand-nama (nekada zvana karima) u 201 distihu (metar:
mutekarib) djelo je o popularnoj etici, u kojoj on snano
afirmira suptilni osjeaj za pravdu, vrlinu, slobodu. Zalagati
se za to u vrijeme mongolskog nasilja i njihovih bjesomunih
vladara bio je akt goleme hrabrosti i oit dokaz nepokolebljive odanosti islamskim principima.
Kao i svi, morao je pisati i hvalospjeve, a onda se sluio
bombastikim stilom. Pa i tada je nalazio snage da kraljevskom patronu otvoreno kae kako treba vladati.
Ali, iznad svega, Sadi je bio sjajni lirik, tako velikog
talenta da je po prvi put uspostavio prvenstvo iste lirike nad
formalnom odom. To se dogaa u 13. stoljeu, iako je i ranije
bilo pjesnika, npr. Senai, koji su slobodno gajili oba ova
pjesnika usmjerenja. Ali je ranija lirika bila mistike naravi i
sadraja, dok se sa Sadijem ona odreuje kao medij za
ljudsku strast. Posveena je, obino, lijepoj mladosti ili tvrdoglavoj dragani, ali se u njoj, nerijetko, nalaze i molbe
vladaru ili veziru. Uostalom, on je uveo u svoje pjesme teme
familijarnog repertoara, karakteristinog za klasinu perzijsku liriku, koji je kasnije postao suhoparni manirizam.
Karakteristika njegova lirskog pjevanja bila je savrena
tehnika kontrola, neobino laka dikcija, ugodna formalnost,
kao i prigodna blaga uzvienost.
Sve te karakteristike mogu se, u neobinom izljevu blistavog talenta, pronai u mnogim njegovim pjesmama, pa i
onima koje su koristile oblik hvalospjeva, kao to je onaj
posveen Prijestolonasljedniku, u kojem, na kraju, sam sebe
hvali - takmiarski element u perzijskih dvorskih pjesnika.
Sa Sadijem, pogotovo s njegovom divnom lirskom poezijom, zapoelo se zavravati jedno razdoblje perzijske knjievnosti, a ocrtavalo se novo koje e, neto kasnije, dati trijumfalne predstavnike. Sadijeva posebna zasluga bila je u otvaranju puta za rascvat lirike koja e u Hafizu dobiti svog
najveeg umjetnika.
Ali Sadija prati, u vremenskom smislu, jo jedno blistavo
ime perzijske poezije, koje e joj dati nesluenu dubinu,
snagu i izraz. Bio je to veliki mistik Rumi, roen u Balhu
1207. godine, od oca koji je bio poznati sufija. Uslijed
razloga, koji nisu do kraja razjanjeni, ovaj mora napustiti
rodni grad i, nakon mnogih putovanja, nastanjuje se u Konji,
gdje i umire 1230. godine.
Svoje obrazovanje Rumi je najprije stekao od oca, koji je
bio vrlo uen; poznata je knjiga njegovih razmiljanja
Ma'iirif. Oev prijatelj upuivao ga je u misterij sufijskog
nauka i discipline. Godine 1240. on je stekao rang ejha i ve
478
Perzijska knjievnost
zvucima svirale, to je onda otkrilo cijeli jedan svijet emocija,
misli i iskaza koji se izlio u svjei i vedri ritam. Sve to raa
nove izraze, simbole i slike, jer se Rumi svim arom svoje
ushiene due trudi iskazati ekstatika mistika iskustva silne
snage i vjerodostojnosti.
Drugo veliko Rumijevo pjesniko djelo bio je spjev Mmnawi-i ma'nawi (Mesnevija) u 6 knjiga sa ukupno 25.000
distiha, koji, kako sam pjesnik kae, sadri osnove osnova
Vjere i raspravlja o tajni sjedinjenja i sigurnom znanju; on je
Velika znanost o Bojem pravu, najslavnijem Zakonu Boanstva, najjasnijoj Oitosti Bojeg bitka.
Aflaki je izvijestio o okolnostima njegovog nastanka.
Razlog je, po njemu, u tome da je Husam ad-din (Husarnudin) doznao da neki Rumijevi uenici prouavaju Senaijevu
Ilahi-namu, kao i neka Atareva djela. Stoga je predloio
Rumiju da napie neto poput Ilahi-name, ali u metru
Atarovog djela Muntiq ar-rayr, a prijatelji da e tada napustiti sve druge pjesnike i samo njega prouavati. Rumi je
smjesta izrecitirao dio Mesnevije, rekavi da ga je Bog upozorio na elje brae.
Djelo je zapoeto na ovaj poticaj malo nakon 1258. godine,
a nikada nije dovreno, budui da zadnja knjiga nije dovedena do kraja uslijed pieve smrti. Ma koliko se inila
kaotina i proizvoljna skupina tema i motiva, djelo je spleteno finim unutranjim vezama, te svaka knjiga predstavlja
suptilnu umjetniku cjelinu.
Mesnevija je velika knjiga pria i anegdota. U njoj je
nekoliko stotina pripovijesti, s uzorcima svakog anra. Glavninom se sastoji od legendi iz Kur'ana i njegovih komentara,
Poslanikovih predaja i ivota predmuhamedanskih poslanika
i islamskih svetih ljudi. A ima i drugih vrela, kao to su Ibn
Sina, pjesnici, narodne zbirke pria, razne putujue: prie
koje su kazivali dervii i drugi putnici. Primjer za to je
poznata pria o udu to ga je doivio egipatski mistik iz 9.
stoljea Zu-'n-Nun, (Du an-Nun), a koja se prenosila; o njoj
npr., osim hagiografa, izvjetava al-Isfahani (u. 1038. godine), nekoliko godina kasnije i glasoviti sufija al-Kuajri, a u
ll. st. i drugi mistiki pisac Hudviri.
Primjetan je u spjevu izravni polu-govorni stil, koji, kada
to sadraj trai, postaje svean i dostojanstven, to se skladno
povezuje s tradicijom artificijalne dikcije u perzijskoj poeziji.
U stvari je bitna znaajka Rumijeve dikcije openito, i u prozi
i u poeziji, da on neobinom lakoom koristi rijei i konstrukcije iz opeg govora koje se, inae sve do modernista,
jedva pojavljuju u perzijskoj knjievnosti. On spretno kombinira puki i knjievni jezik, to daje izvanrednu snagu onome
to kae, a i oita je potvrda starih obavijesti o spontanoj i
govornoj kompoziciji. Njegovi spjevovi su dosegli najviu
visinu za koju je sposobna poezija koja se inspirira mistikom
vizijom i zanosom.
479
Perzijska knjievnost
480
Perzijska knjievnost
ve dekadentne Evrope, te poinju prodirati isti estetizmi,
iskustva rasapa u Evropi, egzistencijalizam i tako dalje.
Knjievnost, iz poznatih razloga, povlai se u I'art pour
I'artc-izam i postaje jo nepo1itinija. Ovo meutim, ne smije
navesti na potpuno negativan zakljuak. Nova e iskustva,
ipak, neemu posluiti i moda nee proi uzalud kroz nove
generacije perzijskih pjesnika. Meu najboljim knjievnicima estetske, nepolitike kole moe se navesti prozaistu
Sadika Hidajata (roen 1903. godine u Teheranu, izvrio
samoubojstvo u Parizu 1951. godine), a meu pjesnicima
Raid Jasimija (1896-1953).
Ali prije njih, kao uvoditelja u perzijsku knjievnost tipa
realistike- novele, treba spomenuti sejida Muhameda Alija
Dama1-zadea. Roen nepoznatog datuma, ali zasigurno oko
posljednjeg desetljea devetnaestog stoljea, objavio je 1922.
godine u Berlinu, u edicijama lista Kave, svoju prvu zbirku
novela pod naslovom Yakl bud yakl nabiid (Bijae jednorn). Radi se o realistikim sliicama, bez sentimentalnih
idealizacija, tadanjeg iranskog drutva: intelektualci, zanatlije, seljaci kao u kaleidoskopu prolaze pred oima itaoca; no
da li se doista moe govoriti o pravom realizmu? Zasluge
Damal-zadea i njegovih sonih novela vrlo su velike za
razvoj perzijske knjievnosti, ali, umjesto o realizmu, ini se
da treba govoriti o tipizaciji karaktera u ivahno prikazanim
skicama. Iz 1942. godine je glasoviti roman Ludnica, u kojem
se vjeto opisuju tipovi luaka, ali ponekad u odvie opirnim
tiradama. Treba spomenuti (ali ne navodei popis svih njegovih djela) i Sahra-ye mahar, iz 1947. godine, satiriku
viziju oivljenja mrtvih (s njihovim raznovrsnim eljama i u
raznolikosti tipova) na dan Sudnjeg dana. Bitna zasluga
Damal-zadea u tome je to je po prvi put u perzijsku prozu
uveo svakodnevni govor, esto razne tipove govornog jezika i
narjeja.
Najnovije razdoblje.
U vrijeme diktature Rize (Reze)-aha (1924--1941) koja je
Perziji donijela neke reforme, vii slojevi, bojei se da bi
odvie duboko prodiranje slobodoumnih ideja moglo uzdrmati i unititi njihove ekonomske povlastice, nastojali su
odvratiti panju naroda parolama pretjeranog nacionalizma,
povratkom na Darijevu i Kserksovu slavu, teorijama o arijevskoj rasi, ija je kolijevka bio Iran, i tako dalje, Iran se
istovremeno sve vie otvara kulturnim utjecajima tadanje
481
Perzijska knjievnost
vlastita pogrbljena i crna sjena koju svjetlost svijee odraava
na suprotnom zidu. Ovoj sjeni protagonista pria kako je
naao i izgubio svoju ljubav, jedinu ljubav i jedini ideal, o
kojem je dugo sanjao, u jedinom objektu koji je njegova
umorna i razoarana ruka neprestano slikala, jo prije nego
to ga je ugledao u stvarnosti: djevojku s cvijetom u ruci uz
empres na obali potoka. Na slici, meutim, pored te elje
stoji i prikaz more: grbavog starca, neugodnog i stranog
podsmjeha s turbanom na glavi. Djevojka, starac i empres
vraaju se u raznim, ali uvijek slinim slikama, u snu,
sjeanjima, u razmiljanjima, eljama i aljenjima glavnog
junaka: i dok je dobro izgubljeno, mora pobjeuje. Osjeaj
jezivog proima cijeli prizor to se odvija u okolici Teherana,
pretvorenoj u nadrealistike kulise, zastrtih boja to se prelijevaju, gdje prikaz sna ivi zajedno sa slikom groze. Unato
ovoj jedinstvenoj egzotinosti (jer, napokon, starac iz more
nosi turban, a djevojka iz sna ima bademaste oi poput
Turkmenki: njezin lik je ovjekovjeen na drevnoj keramici iz
Reja, zakopanoj pod zemlju i nakon nekoliko stoljea opet
dospjeloj u ljudske ruke, a ima i prizora iz tajnovite Indije, s
opiniteljima zmija i bajaderama!), koja je pomijeana s
egzistencijalizmom cjelokupnog Hidajatovog djela. U njegovim djelima, naroito u nekim novelama iz zbirki Se qatre
ljun (Tri kaplje krvi), 1932. godine, Saye-rouan (Svijetlotamno), 1933. godine i Sag-e velgard (Pas lutalica), 1942.
godine, susreu se i realistike crte, pa ak i ultrarealistike, s
upotrebom narodnog govora i argona. Ali ipak, i pored
oduevljenja modernih perzijskih generacija ovim piscem,
zasigurno formalno vrlo znaajnim za uvoenje novih tehnika
u mladu perzijsku novelistiku, u takozvanim realistikim
kompozicijama djeluje on ne tako iskreno. Nakon diktature,
Hidajat se u djelu Ha!1!1z Aga (1946) ogledao u moralnom
romanu, s tezom. H a!1!1z Aga je otjelovljenje negativnog
elementa modernog perzijskog drutva, stara i prepredena
varalica, licemjer obdaren svim porocima i nijednom vrlinom. S crtama starinskog ovjeka, on je starac, jer je u
starom, nazadnjakom i gluhom drutvu koje mladi gledaju
kao vrelo zala i nepravdi. Hidajat je ve ranije bio obratio
panju povijesti i folkloru, ve bijae stvorio rodoljubno djelo priajui, na primjer, povijest o Paroin duhtar-i Susan
(Pervin, Sasanova ker) i razastirui pred naim oima lokalnu boju iraza u Da-i akal. Ovdje, vrativi se u ne tako
daleka vremena, on skida staroj Perziji masku i pokazuje je
ogoljenu. Kao da vidimo tog odvratnog i bijednog starca,
obogaenog sumnjivim poslovima, ali koji ivi poput siromaha, vraa se kui lupkajui tapom po sokaku, da se skutri
u bijednoj i skromnoj sobi na kraju hodnika (nikad ne ulazi u
salon) nadomak vike kunih ena i odrpane djece, gdje prima
svakovrsne posjete koje Hidajatu daju priliku za majstorske
opise tipova. S njima Hadi Aga vodi beskrajne razgovore,
razliite prema tipu i plijenu kojem se nada, ne nudei ih, ne
samo slatkiima ili krastavcima, ve ak ni propisanim ajem
koji ni najkrtiji Perzijanac nikad ne zaboravi ponuditi. Tako
ide iz razgovora u razgovor dok ne doe napokon pravi, vrlo providnog i alegorijskog imena Munddi-ul-haqq
(Objavljiva istine), koji napokon, ponosno kae Hadi
Agi to ga spada, ostavivi ga zapanjenog ali ne i pokajanog. Treba priznati da je govor (besjeda) Mundi-ull~a_qqa umjetniki najmanje lijep od svih: osjea se, reklo bi
482
------
Perzijski jezik
veim dijelom, doslovno preneseno iz Evrope) i tako blistave
i arobne tradicije, koja jo nije izumrla u Iranu, ve se
naprotiv mirno suivljava, esto u neoekivanim vidovima, s
najnaprednjakijim tendencijama. Izvanredna gipkost perzijskog jezika, ivahni i prijemljiv duh stanovnika Irana,
naspram goleme kvantitete estetskih vrednota (njihove blistave klasike i brzo asimiliranih vrednota neizmjerne i raznolike zapadne tradicije), bez sumnje e u budunosti stvoriti
genijalna djela. Ali trenutano ovo neoekivano obilje vrednota kao da je smelo pera perzijskih pisaca. Mnogi od njih,
ako je strancu dozvoljeno ili mogue suditi o ovako osjetljivoj
stvari, poinili su moda teku greku: to su se odvojili prosuujui je, moda odvie evropeiziranim oima, naivnom, od struje moralne i politike obnove tipa Mole Zein-ul-Abedina i Mirze Abdurahima Talibofa (koji su, izmeu
ostalog, bili u plodnom neposrednom dodiru s modernom
turskom i ruskom kulturom), pa su se utopili u jedinstvenu
mjeavinu skeptikog i pesimistiko g egzistencijalizma i ahemenidskog pseudopatriotizma, odustajui sve vie od kulturne suradnje (koja bi ih mogla mnogo emu nauiti) sa
susjednim islamskim narodima.
Qissa-i rang-pari de (1920), Afsane (1922), Hamcade-i Sarbaz (1925) i mnogo neobjavljenih stihova. U Afsani u dugom
dijalogu izmeu Bajke ili Mate i Ljubavnika, postavlja se
novi nain izraavanja ljubavi, napadaju se hafizovski: nain
i tradicija. Nima u svojim pjesmama rado navodi mjesta, a
ponekad i dijalektaine izraze iz svog umovitog rodnog kraja
Mazenderana, ali ovaj pseudorealizam ostaje ipak, samo
izvanjski u njegovoj poeziji koja je, ini se, bitno nenarodska,
meditativna, u biti intelektualistika. U svakom sluaju,
zauzima prilino visoko mjesto u povijesti modernog perzijskog pjesnitva. Iako mnoga njegova djela mogu ne izgledati
ni po emu nova, u Iranu su bila vrlo nova i izazvala su
plodonosne rasprave.
Meu novelistima iz Pahlavi-razdoblja treba navesti romantinog i ponekad prilino sladunjavog Muhameda Hidazija (roenog potkraj devetnaestog stoljea) koji u zbirkama novela poput Ogledala i romanima poput Horna (1928),
Pariehr (1929) i Ziba (1948), izraava eznutljivi pesimizam
u vrlo lijepoj i istoj, stilski moda ne ba izvornoj prozi, ali
koja, nakon itanja nekih kaotinih pokuaja bezuvjetne
obnove, djeluje odmarajue. Lijepa proza nalazi se i u povijesnom romanu, izvorno zamiljenom kao filmski scenarij o
ivotu poslanika Muhammeda, pisca Zein-ul-Abedina Rahnoma, objavljenom u Bejrutu 1937. godine (zatim ponovno
tiskanom u Teheranu 1951. godine, u tri knjige), koji se
nikad ne navodi u pregledima moderne perzijske knjievnosti, a koji je jedan od najboljih, najtenijih i najblistavijih
primjera suvremene proze, bez pretenzija na originalnost
radi originalnosti.
Ve je prije reeno da prostor onemoguava iscrpno nabrajanje svih pjesnika i pisaca redom. Potkraj diktature Reze
Pahlavija 1941. godine, u razdoblju od tog datuma pa do
obnovljenih tokova 1953. godine, i u knjievnosti se susree
smeteno buenje; smeteno, jer kao da se sve struje kaotino
isprepliu zajedno i esto istovremeno kod istog pisca. To je
razdoblje u kojem hajamovski i kafkijanski Sadik Hidajat
poduzima svoje socijalne: pokuaje da bi zavrio samoubojstvom. To je trenutak najjae djelatnosti komunistikih i
socijalistikih pisaca poput Buzurga Alavija (roenog 1908,
docnije profesora perzijskog jezika u istonom Berlinu), pisca
romana poput emaye iz 1951. godine i zbirke novela
Name-ha iz 1952. godine, naprednjaka Sadika ubaka, pisca
novela, potom in Partaua, takoer pisca novela i u pjesnitvu sljedbenika Nime, i tako dalje. Mnoe se prijevodi (da
navedemo samo jedan primjer: Alavi je prevodio ehova,
Pristliya, oa itd.), uzima zamaha kazalini ivot (najbolji se
autori i reiseri okupljaju oko kazalita Sa'di , s progresistikim, a zatim otvoreno komunistikim idejama, koje su
desniari zapalili i tek ne tako davno je ponovno otvoreno),
iji je jedan od najznaajnijih predstavnika i A. H. Nuin.
Suvremeno perzijsko kazalite, zasnovano potpuno na evropskim uzorima i zanemarujui svaku vezu s jedinim narodnim,
preteno religioznim, pokuajima perzijske drame, dosada
nije dalo znaajnijih veih plodova, te kazalita u Teheranu i
u unutranjosti i dalje, ee nego perzijske drame, prikazuju
prevedene komedije.
Bitni je problem suvremene perzijske knjievnosti nalaenje puta za prevladavanje sukoba izmeu novog (koje nije
izniklo iz unutranje potrebe i povijesnog razvoja, nego je,
DERZIJSKI JEZIK (p. farsi). Pripadajui indoiranlskim jezicima, perzijski je srodan i prostorno susjedski s
kurdskim na Zapadu i patuom na Istoku. Uz arapski i
turski, predstavlja on trei veliki kulturni jezik islamskog
svijeta. Jezino-povijesno je perzijski dokazan, kao staroperzijski i srednjeperzijski, katkad s podrunim varijantama, u
istonim dijelovima jezinog prostora. Najzamaniji jezini
razvici ve su zakljueni sa srednjeperzijskim: gubitak roda i
padea imenica, zadaa oblika svrenog glagola izvan sadanjih osnova i ieznue glagolskih zavretaka. Djelomini
nadomjestak stvaraju pomone konstrukcije kao prijedlona
prenoenja, opisne tvorbe i slino, koji odsada odreuju
perzijski jezik. U toku povijesti, perzijski se sluio najrazlii
tijim sustavima pisma. Dok je staroperzijski poznat iz ahemenidskih klinastih natpisa, srednjeperzijski se javlja u pismu
koje vodi porijeklo iz aramejskog.
Arapsko osvajanje Irana ne predstavlja izravni poetak, a
sauvana mlaa djela predisiarnske perzijske knjievnosti
potjeu openito tek iz doba nakon tog datuma. Ali sa
rascvatom sredita religiozne i znanstvene uenosti, iji je
jezik ponajprije bio sasvim arapski, ulazi arapsko pismo u
Iran. S njim se vezuje perzijski jezik do danas. Jezino je
razvitak novoperzijskog obiljeen, prije svega, polaganim
gubitkom starijeg jezinog blaga, ali to sa treim stoljeem
islamskog vremena doivljava odreeni zavretak. Ubudue
dolazi do gotovo potpunog otvaranja naspram arapskog jezi
nog blaga, koje podlijee djelomino jo i arapskoj gramatici.
Ali time je jezini razvitak, u biti, zavren, ime se pokazuje
udnovata injenica da dananji Perzijanac bez velike muke
razumije najranija svjedoanstva novoperzijske knjievnosti
iz 9. i 10. st. Na tome jedva neto mijenja to da se od 14. st.
samoglasnici e i ci podudaraju sa 1i U, i to samo u zapadnom
dijelu jezinog podruja, dok ih je Istok do danas sauvao.
Neke zastarjele gramatike pojave jo su, uostalom, u upotrebi kao posebni sluajevi, te podruno i dalje postoje, pri
emu je Istok, opet, ostao konzervativan. Podruje irenja
perzijskog jezika s prodorom Turaka u islamski prostor
483
Pir
znatno se suilo, posebice treba zabiljeiti gubitke u Sredinjoj Aziji i odjeljivanja u jezine otoke; s druge strane,
prikljuile su mu se male grupe stranih plemena. Ali kartografski prikaz jezinih podruja posebno moe obmanuti u
sluaju islamskog svijeta: irenje perzijskog kao obrazovnog
jezika, kao Lingua franca, pokazuje stoljeima krajnje raznoliku sliku, u kojoj se ne moe ak ni podruje jezgre utvrditi.
To vrijedi za prva stoljea islamskog doba, u kojem arapski
predstavlja skoro iskljuivi jezik uene i zemljopisne knjievnosti koja je nastala u Perziji. To vai i kad su kasnije
turkmenski vladari Perzije pisali pjesme na turskom, a prinevi i sultani Male Azije i Sjeverne Indije, naprotiv, pisali
perzijske stihove. Kako je perzijski bio obrazovni jezik od
Bosfora do Delhija jo i u prolom stoljeu, to je on u uem
podruju iranske visije do danas jezik prometa. Takvo stanje
stvari moe se pokazati nesreom - da su dananje drave tog
prostora dospjele do traganja za samorazumijevanjem po
uzoru Francuske: nijedna od tri drave, koje obuhvaaju,
maternje-jezino, perzijsko podruje, ne poklapa se sa jezi
nim granicama. U dananjem Iranu prevladava brojano
puanstvo koje govori perzijski, u Afganistanu ono je neto
uzmaklo iza onih koji govore patu, ali predstavlja drugi
slubeni jezik. Svakako, tadikistanska SSR jezino je homogena tvorba. elja da se ima samo jedan jezik suzbija se tada,
pored naraslih problema manjina, slubenim verzijama, po
kojima se moe govoriti o tadiskom jeziku i Fars-i dri u
Afganistanu nasuprot perzijskom u samom Iranu. U pisanju
knjievne povijesti to samo vodi ka znatnom iaenju i
viestrukim traenjima, a za budunost su s time povezana
prava skretanja, ako se smiju precjenjivati nastojanja na
diobama: ve u tridesetim godinama nastala je, po uzoru na
Francusku akademiju, u Teheranu Farhangistan, koja je,
oivljavanjem starijeg jezinog blaga i novim tvorbama,
poduzela beznadnu borbu protiv arapskog elementa, ali je
makar djelovala protiv prodiranja evropskog jezinog utjecaja. Ali njezino jezino istunstvo izbjeglo je grdobe i zastranjivanja, kao u Turskoj. Izvan Irana ta nastojanja nisu utjecala dalje; snana orijentacija Afganistana ka indijskom subkontinentu pogodovala je pritjecanju izraza materijalne kulture iz susjednih jezika i engleskog. Tadikistan je morao sa
sve jaim ukljuenjem u tehniki svijet, koji je ovdje privredni prostor SSSR, doivjeti jednostavno pridruivanje
ruskog jezika. Dakako, uslijedio je i u Tadikistanu, nakon
meuigre latinikog pisma, ve povrat vlastitom jeziku na
irilskom alfabetu, koji je obogaen nekim dodatnim slovima. I na preostalo jezino podruje traili su ranije, prije
glasni nego utjecajni, krugovi uvoenje latinikog pisma. Ali
raspravljanje o sumnjivim prednostima je suvino, jer alfabetiziranje i sve vea proizvodnja knjiga i asopisa u Teheranu,
kao i u Kabulu, prelazi preko toga silom injenica ivota.
pz
Ako je
vlau
pz
Pz
pz
RIS ANJ E
RLEM EN I TE KOVINE.
--~----
484
----~~----~----
----
- - -
Plovidba
zane izreke Hadisa - npr. "Svaki ostavljeni dinar znai ig na
onom svijetu - oslabili su tumai: sakupljanje imovine, pa i
u plemenitim kovinama, dozvoljeno je, ako su se samo
namirila davanja za siromahe. Brojne predaje okreu se
protiv upotrebe zlatnog i srebrenog posua za jelo i pie.
Pitanje je da li je ta zabrana plemenite kovine razlog toga da
muzeji posjeduju samo malo primjera zlatnog i srebrenog
posua iz islamskog doba (npr. perzijske srebrene alice u
sasanidskoj tradiciji). Prije je njihova visoka vrijednost
nakodila njihovom odranju. Ne moe se dokazati ni nagaanje da je rasprostranjenost robe od svijetle tkanine pospjeena neprijateljstvom Predaje prema luksuzu. U svakom
sluaju, ukras od plemenite kovine nosio se u svim vremenima. U veini islamskih zemalja igrali su idovi znaajnu
ulogu -kao draguljari, mjenjai, inovnici kovnice. Zlato i
srebro su materijal za obredni pribor (drai Kur'ana, relikvijari). Kupole iitskih svetih mjesta su pozlaene, a reetke na
mauzolejima su srebrene. Plemenite kovine koristile su se za
opremu Kabe (meu ostalim, kljuevi, okviri Crnog
kamena). Najvanije korienje zlata i srebra na islamskom
podruju bilo je njihovo korienje kao kovane kovine.
U Srednjem vijeku muslimani su primali svoje zlato najveim dijelom iz zapadnog Sudana (Gana). Putnici izvjetavaju
o bajkovitom bogatstvu afrikih kraljeva (Kankan Musa iz
Malija u 14. st.). Pored toga se zlato dobijalo u staroj zemlji
Nubiji i na Arabijskom poluotoku. Klasina podruja, iz
kojih je potjecalo srebro, su Horasan i Transoksanija, a
nakon osmanskog osvajanja, i Balkan. Osmanlije su razvili
strogi sustav unapreenja, raspodjele i kovanja plemenitih
kovina, kojim je dravi pritjecala znatna gotovinska dobit kao
pretpostavka za uzdravanje plaene vojske. Jemenski ue
njak al-Hamdani napisao je u 10. st. djelo o oba plemenita
topljiva materiiala, tj. zlatu i srebru, u kojem, meu ostalim, opisuje rudna leita, te tehnike kopanja i taljenja.
LOVIDB A . Preuzimanjem egipatskih i sirijskih pristanita, halifat je od 642. god. postao sredozemna pomorska
sila. Iz Aleksandrije i fenikih pristanita, a kasnije i
Magriba, razvijala se iva pomorska trgovina, pomorski rat i
pomorski grabe. Pomorska trgovina s drugim susjedima,
koja se podravala usprkos neprekidnim ratnim igrabenim
pohodima protiv kranskih obala, odomaila je brzo Arape
sa svim stranama sredozemne plovidbe. Pri tome se preuzela
antika i bizantska tehnologija. Dugi brod na vesla sluio je
trgovini i ratovanju, a obli brod na jedra miroljubivom
pomorskom prometu. Galera za bitku imala je 120-150 ljudi
posade, 80-100 u dvije ravnine poredanih dugih vesala, dva
kormila na strani, te dvije utvrdice na kljunu i krmi. Arapska
novina bijahu sa Crvenog mora uvedena latinska ueta na
brodu. Pod broda je bio relativno ravan, to je uvjetovalo
jako skretanje i oteavalo krstarenje. Tek je oko 830. god.
preuzeta u 7. st. izumljena bizantska grka vatra, pustoe e
oruje pomorskog rata. Od 10. st. izgradilo se vrlo mnogo
veih izvedbi tog tipa (do 250 ljudi posade). Pojava okrugle
krme u 13. st. dovela je do vee vrstine kursa i upravljivosti.
S usponom talijanskih pomorskih gradova prodro je taj tip i
na Levant pomou dugog broda koji je pokretan veslima na
jednoj ravnini. Taj tip, sa stalno poboljavanim linijskim
voenjem, ostaje u upotrebi do 18. st. Zbog prevlasti roba s
485
Pokreti za neovisnost
P Naima vie
klasinom
znaenja
486
Pokreti za neovisnost
487
Polumjesec
Sidik enel i Faik as-Samarai, ili ona u Maroku sa Alalom al-Fasijem na elu.
Zanimljivo je zabiljeiti da, tokom razdoblja posebno snanog sukoba meu arapskim dravama u 1957-1967. god.,
istiklal zadobija nove ideoloke dimenzije. U toku tog razdoblja, arapske drave se polariziraju i tvore arapski socijalistiki
i revolucionarni ili, prije, korjenito nacionalistiki tabor, s
jedne strane, i konzervativni tabor, s druge strane. Prvi, koji
se poistovjeuje sa Abd an-Nasirovim vodstvom i, u drugom
smislu, sa ideologijom Baasa, obuhvaao je, poglavito, arapske drave, u kojima su vojni dravni udari oborili ranije
reime koji su stalno bili tijesno povezani s jednom ili drugom evropskom silom; krajem pedesetih godina, vie ovih
zemalja okrenulo je svoju vanjsku politiku prema SSSR-u
(Egipat, Sirija, Irak, Alir i Jemen nakon 1962. god.). Drugi
tabor je obuhvaao, poglavito, tradicionalne kraljevine neke bogate naftom: Saudijsku Arabiju, Maroko, Kuvejt i
Jordan. Revolucionarni tabor je zagovarao da nema pravog
istiklala u suprotnom arapskom taboru, zato to su ti reimi
reakcionarni i odravaju trgovake, ekonomske i politike
veze s evropskim silama i Amerikom. Taj hladni rat:
izmeu dva tabora potrajao je i nakon izraelsko-arapskog rata
1967. god., a danas se neto ublaio zbog agresivne cionistike ekspanzije i promijenjenih meuarapskih i meuna
rodnih okolnosti.
najeih
O L UMJ E S E C (a. hilal). Srp mladog mjeseca sa zvijezdom vai naprosto kao simbol Islama. Za razliku od
duhovno-religioznog simbola zelenog, polumjesec igra veu
ulogu u odnosima politike vlasti. Na grbovima i zastavama
modernog islamskog svijeta vraa se znaenje polumjeseca
putem izbora panarapskih boja od strane Egipta (1958) i
Libije (1969) (ali uspor. Alir, Maleziju, Mauritaniju, Pakistan, Tursku, Tunis, Singapur itd.). Staroorijentalni dvojaki
simbol, polumjesec i zvijezda, moe se ve rano dokazati u
dekorativnoj primjeni (na kovanom novcu, na nakitu) na
podruju Islama. Premda se prigodno pojavljuje i kao ukras
na religioznim zgradama i priboru, te u manje ili vie promijenjenom obliku ukraava i ratne zastave Osmanlija od
16. SL, na Zapadu je polumjesec prije doveden u vrstu vezu
s Islamom nego u samom islamskom svijetu. Za to mogu biti
razlogom kod Osmanlija omiljeni ukrasi na damijskim
kupolama, vojni stijegovi, tap ovi s praporcima u vojnoj
glazbi, veinom u obliku polumjeseca. U svakom sluaju na
poetku velikog rata s Turskom bila je borba kria s polumjesecom: formula koja je bila uobiajena u Evropi. U
Osmanskom Carstvu svjesno je uveden polumjesec kao
dravni simbol tek u 19. st. Crvenom kriu odgovara u
islamskim zemljama Crveni polumjesec. (u Osmanskom
Carstvu od 1877; samo se u Iranu analogna organizacija,
osnovana 1924. god., zove Crveni lav i sunce). Protumae
nje ove parne sintagme pomou imena sure LIII (Zvijezda)
i LIV (Mjesec) sekundarno je i naknadno, kao to i znae
nje izlazeeg mjeseca u obrednom pravu (proraun poetka
hodoaa, poetak i kraj posta u ramazanu) nema veze sa
kasnijom religioznom i politikom simbolikom.
488
Porez
graeno
prizna~
to je podizano ili
na tom terenu moralo je
vlasnitvo drave plaanjem najamnine; praktino pod te
propise potpadale su sve trgovine sukova i sva trita na
javnim mjestima. Postoji svjedoanstvo o tome iz doba vladavine al-Mahdija, za koje znamo posebno preko al-jakubija,
da je ovaj vladar uveo plaanje pristojbi na sukove u
Bagdadu, a po drugima da je poduzeo istu inicijativu u
Egiptu. Ovo, uostalom, nije znailo da drava ne priznaje
korisnicima izvjestan oblik vlasnitva nad trgovinama ili
izgraenim kuama na iznajmljenoj zemlji, jer im je ostavljala
slobodu da njima normalno raspolau naslijeem, prodajom,
vakufom itd. Smatrala se izravnije vlasnikom hanova i funduka, gdje je trebalo, naravno, platiti za ulazak; u Egiptu je
bila vlasnik mnogobrojnih skladita.
U sluaju hanova, postoji takoer himaya, uvanje robe,
kao posebno plaana usluga. Isto tako se opravdava pravo
drave da naplati od pojedinca koritenje pote (barid), vaga
i mjerenja, tj. izvjesnih instrumenata nad kojima je drala
monopol, a naravno da ima prihod od kovanja novca. Pe
nice, prese i mlinovi su takoer ulazili u tu kategoriju, iako je
bilo privatnih, koji su podlijegali nametima usporedivim s
onima koji terete obrte openito.
Izgleda, u stvari, da je drava naplaivala odreenu pristojbu kolektivno na razliite organizirane obrte ili industrijska postrojenja - a da se ne spominju nuzgredni nameti
kontrole, pakiranja itd. u sluaju uspostave cijena proizvoda,
iji je izvoz kontrolirala i monopolizirala (tkanine iz Egipta i
Perzije, izmeu ostalih). S druge strane, bili su odreeni
porezi na izvjesne prodaje (osobito stoke) i meetarenja
neizbjena za trgovake odnose sa strancima. Ovdje se ne
govori o proizvodnji nad kojom je drava drala monopol, ni
o petini na rudnike i slino.
Davanja na ime zatite (himaya, javljaju se veoma esto,
a da nije uvijek mogue razlikovati one koje se mijeaju ili ne
mijeaju sa nekim ve spomenutim pristojbama. Poetno,
radilo se uglavnom o zahtjevima pojedinaca ili lokalnog
redarstva, ali je drava zamijenila te korisnike i podravala
njihove zahtjeve. Ne govori se o pristojbama drave na
naslijea.
Naravno, svako nastajanje pisanog akta podrazumijeva taksu. Vakufi su izuzeti, osim u sluaju plaanja poreza kada to
drava zahtijeva; ali drava tei uspostaviti upravljanje, plaa
jui u tom sluaju utvrenu doznaku korisnicima, a zadravajui viak ako ga ima: nain mobilizacije nepokretnih dobara.
Ne bi trebalo, meutim, zamiljati da su razliite vrste
poreza i pristojbi uvijek i svuda postojale jedne uz druge u
istom stupnju. Egipat je bio raj za dravnu blagajnu, sasvim
u antikoj tradiciji. Mogue je da osvaja u poetku, zadovoljan to mu plaaju glavarinu, poreze i zemljina davanja
odreena ugovorima o kapitulaciji, nije posvetio panju vrelima prihoda druge vrste koje su dodali prethodni reimi:
kada se kasnije ponovo uspostavljaju ekvivalenti, muslimani
optuuju Kopte da su ih sebi prisvojili, bez mogunosti
preciziranja da li su pod tim podrazumijevali da su ti prihodi
ponovo pripali privatnom dobru ili su lokalni monici utajili
iznose. Tradicija, pojednostavljujui sloeniji i davno zapoeti proces, prebacuje naroito na Ibn al-Mudebira, poglavara egipatskih financija uoi perioda Tulunija (sredinom
9. st.), odgovornost da je zapoeo politiku uvoenja novih
489
Porta
_ _ _ _I
490
Post
-------
Post
qad';
preobraenja.
2. Dobrovoljni post (saunn at-tataunou) je hvalevrijedan za udane ene jedino uz pristanak njihovih mueva;
moe se prekinuti nekanjeno; nijet, koji treba formulirati u
bilo koje vrijeme prije podne, ne mora biti potpuno odreen,
iako neki smatraju to poeljnim za sunan rawiitib. Sunan
rawiitib je post a) na dan aure, b) na dan Arefata - 9. zulhide, c) tokom est dana evala. Post na dan Arefata odnosi
se posebno na one koji taj dan ne provode na Arefatu. Predaja
nije jednoduna u tome da li je Muhammed postio na taj dan.
Na bilo kojih est dana evala moe se zasebno postiti, ali
je najbolje ako se odmah nakon svetkovine, tj. od 2. do
7. evala uzme za post est dana zaredom.
Slijedei su jo dani preporueni za dobrovoljni post: dan
prije i dan poslije aure; yawm al-mi'rai; (27. redeba); ponedjeljak i utorak, jer je u ove dane, po predaji, ljudski trud
posveen Bogu. Srijeda iz zahvalnosti - kae al-Baduri to na taj dan Bog nije poveo ummu u propast kao ostale
i zajednice; dane bijelih noi, tj. 13., 14., 15. i naroito 12.
svakog mjeseca; i kao suprotnost tome, vjerojatno po primjeru bijelih noi, i - dane crnih noi, tj. 28.,29.,30. (ili 1.) i
naroito 27. svakog mjeseca; nadalje, svakog dana kada se
nema to jesti; i sve druge dane, ako su prikladni za post.
Kao dodatne dane prikladne za post, al-Gazali spominje
-----------------'---
492
Posuenice
OS UENICE
vijeka raznim putevima u Evropu. Posudbe su bile uvjetovane u srednjem vijeku nadmonou arapsko-islamske kulture, kojoj evropske zemlje nisu mogle suprotstaviti nita
ravno. Na temelju tog kulturnog pada evropske posuenice
su rijetke u islamskim jezicima u srednjem vijeku; tek u
novom vijeku nastaje obrnuta tendencija.
Kronoloki gledano, islamske rijei su najprije posuivane
iz arapskog, a kasnije, sa prevlau Osmanskog Carstva, iz
turskog. Preko arapskog jezika posredovao se perzijski i
indijski, a preko turskog arapske i perzijske rijei. Evropski
jezici, koji su izravno posuivali, bili su romanski koji su se
govorili na Sredozemnom moru. Putevi posredovanja unutar
Evrope bili su razliiti i katkad isprepleteni, pa ipak se, npr.
za arapske rijei u njemakom jeziku, mogu utvrditi tri
glavna puta: l) arapski> panjolski> francuski> njemaki.
Primjer: arap. gadiimasi (gademeka (koa)) > panj.
guadamaci> franc. gamache > njem. Gamasche (dokoljenica,
tozluci). 2) arapski > talijanski > francuski > njemaki.
Primjer: arap. dar as-sina' (radionica, brodogradilite)
> starovenec. arzana > franc. arsenal> njem. Arsenal. 3)
arapski> talijanski> njemaki. Primjer: arap. sukkar (eer)
> tal. zucchero > njem. Zucker. Arapsku rije mogla su
ponuditi dva romanska jezika neovisno jedan o drugom.
Jezici, koji su iz turskog izravno posuivali, su talijanski, a
prije svega venecijanski, te jugoistono-evropski jezici, kao i
493
Povijest
494
Preobraenici
istonom
abasidskom carstvu, zapoelo je, od 10. st., oivljavanje perzijskog kao knjievnog jezika. Pojava turkmenskih
dinastija u ll. st. (Gaznevidi, Selduci, itd.), kao i mongolsko unitenje abasidskog halifata (1258) poduprli su taj proces, budui da su oni takoer davali prednost perzijskom kao
knjievnom izraajnom sredstvu. Kako predislamski Iran, po
svemu sudei, nije poznavao pravo pisanje povijesti od nekog
znaenja (ali, svakako, mitove i legende jeste), povijesna
literatura na perzijskom jeziku koja se, sad, pojavila, stajala
je koncepcijski izriito, a djelomino i po jeziku, pod utjecajem arapskih djela. Najprije su Samanidi dali (963. god.) da
se napravi skraeno perzijsko izlaganje at-Tabarijeve kronike. Pod Mahmudom od Gazne je Firdusi (u. 1020) stvorio
narodni ep Perzijanaca, ah-nama, kojem se do danas dive velianje predislamske povijesti Irana. Visoki slubenik Bejhaki (u. 1077-1078) napisao je opsenu, samo djelomino
ouvanu povijest svoga doba, to sadri prikaz politikog,
drutvenog i kulturnog ivota, koji se prati dan za danom, a
koji se proima dokumentima i povijesnim osvrtima. Pod
mongolskim vladarima Irana, Ilhanidima, nastala je srazmjerno velika povijesna literatura na perzijskom. Dva najznaajnija djela tog doba potjeu iz pera ilhanidskog ministra, naime Tiin h-i gahan-gua od Duvejniia (u. 1283) i
glasovita svjetska povijest (Gami' ai-tasoarih) od Raid ad-dina (u. 1318), u kojoj se obrauje i povijest Kine, Indije i
Evrope. Dok se on istie jasnim jezikom, dotle se Duvejni
slui, kao i kasniji perzijski povjesniari, izvanredno sloenim stilom, koji je stoljeima bio uobiajen u perzijskom
pisanju povijesti.
Rano osmansko pisanje povijesti ima svoje korijene u
legendi primjerenim prikazima slavnih djela boraca za vjeru,
bezimenim godinjacima i u kalendarima s popisom poslanika
do Muhammeda, halifa i kasnijih dinastija sve do Osmanlija.
Ahmedi (u. 1413) napisao je svojom Iskender-namom neku
vrstu svjetske povijesti u stihu, iji kraj predstavlja povijest
Osmanlija sve do njegovog doba. Najranije ouvano djelo,
koje je iskljuivo posveeno povijesti Osmanove kue, potjee
od Aikpaa-zadea (u. 1485) i predstavlja najvanije vrelo za
povijest Osmanlija, djelo njegovog mlaeg suvremenika
Nerija (u. 1520?), koji je, sa svoje strane, pokuao po prvi put
probiti uobiajeni oblik godinjaka. Osmanski sultani oito su
se pozabavili time da unapreuju putem pisanja povijesti slavu
svoje dinastije. Tako je na poticaj Bajazita II nastala povijest
Carstva od Idrisa Bitlisiia (u. 1520), napisana na perzijskom, i
povijest Carstva Kemalpaa-zadea (u. 1535) na turskom.
Krajem 16. st., konano, prestalo se pisati povijest na perzijskom u korist osmansko-turskog. Posebice na polju svjetske
povijesti i povijesti Carstva, osmanska historiografija, koja
spada u najznaajnija djela osmanske literature uope, dala je
kroz stoljea djela visoke razine - tako djela Sadedina (u.
1599), Alija (u. 1600), Hadi Halife (u. 1657), Naime (u. 1716)
i Ahmeda Vasifa (u. 1806). U 19. st. se moe zapaziti korie
nje zapadnih vrela (to se, prigodno, i prije ve dogaalo) i
postupna primjena novih oblika pisanja povijesti, tako kod
Ahmeda Vefik-pae (1823-1891). Najznaajnije djelo iz tog
doba, koje je obuhvaalo povijest Carstva od 1774. do 1826.
god., je iz pera Ahmed Devdet-pae (1822-1895), dodue
napisano jo u tradicionalnom stilu.
Pri korienju zapadnih metoda i perspektiva, u pisanju
B R ANJ E .
Prijelaz krana, idova i zoroastrijanaca na Islam je, osobito u Osmanskom Carstvu, problem, time to je njihov broj bio tako velik da su oni na
mnogim podrujima javnog ivota zapoeli potiskivati staroislamski element. Budui da Islam ne doputa prisilno preobraanje prema onima koji imaju Svetu knjigu (ahi al-kuab),
495
Promet
496
Putopisi
U TOP I S I .
l) Orijentalni putnici. Izvjetaji orijentalnih putnika jav-
ljaju se tek od 10. st. u veem broju. Stanje izvora osiromaeno je time to su u islamskim zemljama tek oko prijelaza iz
18. u 19. st. poeli raditi tamparski strojevi. Tako su se
izvjetaji s puta orijentalaca (meu njima su preteno Arapi i
idovi, manje Perzijanci, a jedva po koji Turin) odravali
veinom u jedan do tri primjerka rukopisa; esto se mogu
samo jo izvaci iz originala uzeti ili ponovo uspostaviti iz
kasnijih sastava (kod kroniara, geografa i kozmografa). Najvei dio tih putnika mora se za doba od 10. do 16. st.
pribrojati zemliopiscima, budui da njihovi izvjetaji,
vezani za program puta, sadre preteno zemljopisne, drutveno-ekonomske, etnike i politike prikaze. Ali pisci te
vrste izvjetaja nisu sami nuno bili ueni zemljopisci; veliki
dio otpada na zastupnike drugih znanosti, na trgovce, hadije, diplomate, vojne asnike i uivatelje u putovanjima.
Sami izvjetaji su, po obliku i sadraju esto u tradiciji
zemljopisnih kola. Orijentalci bez struno uvjetovanog, vr
stog cilja proli su veinom samo sredinje zemlje islamskog
svijeta (Egipat, Palestina, Sirija, Irak), ali su, ipak, ouvana i
djela pisaca, koji su dodatno proputovali Crnu Afriku, Aziju,
Junu i Jugoistonu Evropu, meu kojima se istiu Ibn
Batuta iz Tangera (14. st.) i turski putnik Evlija elebi.
Putovanja ka Srednjoj Evropi bila su vrlo rijetka (npr. trgovac Ibrahim ibn Jakub iz Tortose primljen je 965. god. od
cara Otona I u Magdeburgu). Nadalje, ovamo spada vie
panjolskih Arapa i idova, koji su proputovali Francusku,
Italiju i Siciliju. Nakon doba Napoleona I dolazi vie u prvi
plan motiv obrazovnog, kasnije i studijskog putovanja orijentalaca ka Evropi, a time i ciljevi putovanja u Zapadnu i
Srednju Evropu. I putovanja diplomata postaju od tog doba
ea. Svakako najglasovitija evropska putovanja nekog orijentalca u novije doba bila su ona perzijskog aha Nasir ad-dina u godinama 1873, 1879. i 1889.
497
Rab
II
LEKSIKON
ISLAMA
I
I
mlAE
RAZ I
(a. ramadni, naziv za deveti mjesec islamskog kalendara. Korijen te rijei, r-m-d odnosi se na
ljetnu vruinu, te nam ukazuje u koju je sezonu padao taj
mjesec, u vrijeme dok su stari Arapi jo nastojali umetanjem
mjeseci uskladiti svoju godinu sa godinom po Suncu.
Ramazan je jedini mjesec koji se spominje u Kur'anu (s.
11,185): U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje
Kur'ana, a to je u vezi s ustanovljenjem ramazanskog posta.
(Pravni propisi povezani s ramazanskim postom dani su u
lanku o postu). Meu znaajnim danima u tom mjesecu, al-Biruni, meu ostalima, spominje 6. kao dan roenja muenika Huseina ibn Alija, 10. dan, kao dan Hadidine smrti,
17. dan, kao dan bitke kod Bedra, 19. kao dan zauzea Meke,
21. kao dan Alijeve smrti, te smrti imama Alija ar-Rize
(Ride), 22. dan kao dan Alijevog roenja, te konano no 27.
ramazana kao Laylat al-qadr.
Naziv za ovu no potjee iz Kur'ana; njoj je posveena
XCVII sura. Tu je ona opisana kao no koja je bolja od
hiljadu mieseci, u kojoj aneli silaze bez ikakvog zadatka i
koja je blagoslovljena sve do pojave jutarnjeg rumenila. U nju
se izriito smjeta kur'anska Objava. Istu no spominje s.
XLIV,2, kao blagoslovljenu. Datum (27.) nije potpuno
siguran, pa zato poboni ljudi koriste sve neparne noi
zadnjih deset dana ramazana za dobra djela, jer je jedna od
njih svakako Laylat al-qadr.
Trgovina i proizvodnja se u vrijeme ramazana zaustavljaju,
osobito ako ovaj pada u vruu godinju dO_b_._L_j_u_d_i_su_,_st_o_g_a_,_
RAMA Z A N
498
Razi
ralambe.
499
Reformizam
REFORMIZAM.
l) Arapski svijet. - U modernom arapskom jeziku, rije
pokriva opu ideju reforme; u suvremenoj islamskoj
literaturi, oznaava poblie prevovjerni reformizam, kao to
je onaj koji se javio preko uenja Muhameda Abduha, u
spisima Raida Ride (Rida), te kod drugih islamskih pisaca
koje su nadahnula ova dva uitelja.
Pojam islha, jako rairen u modernoj islamskoj kulturi, zauzima valjano mjesto i u kur'anskom rjeniku, gdje je
semantiko polje korijena s-l-h vrlo iroko. Meu izvedenicama od tog korijena u kur'anskoj upotrebi biljee se: a)
glagol aslaha i odgovarajui infinitiv isldh, koji se koristi as u smislu da se ini djelo mira (sulh.), uspostavi sloga,
potie na pomirbu i nagodbu (uspor. II,228; IV,35,1l4;
LXIX,9,1O), as u smislu da se ini dobro djelo ('amal
salih), vrli in (salati), ponaa kao sveta osoba (~iiM);
uspor. II,220; IV,128; VII,56,85,142; XI,46,90; b) imenica
muslih, mno. muslihiin: oni koji ine dobro djelo, koji
imaju duh svetosti, koji zagovaraju mir i slogu, koji se brinu
za moralno usavravanje svojih blinjih i zaokupljeni su da
ljudi budu bolji. Upravo se tako odreuju moderni islamski
reformisti, koji ponosno zahtijevaju naziv muslihiin, kojem Objava daje stanovit ugled (uspor. VII,170; XI,1l7;
XXVIII,19). Pristae islaha postavljaju svoje djelovanje
na liniju poslanika-reformatora, iji je ivot naveden u
Kur'anu kao primjer (uspor. osobito sure VII; X; XI; XX);
no oni se poblie pozivaju na Poslanika Muhammeda, kojeg
smatraju kao Reformatora par excellence. Tako i~lii~ ponire svojim korijenima u prva vrela Islama.
Kao napor - osobni ili zajedniki - koji stremi, s jedne
strane, da Islam odredi iskljuivo pozivanjem na njegova
vjerodostojna vrela (tj. Kur'an i Sunu) i, s druge, uini tako da
ivot muslimana, iz ugla osobnog i drutvenog, bude stvarno u
suglasju s normama i vrednotama njihove vjere, i~lii~ se
javlja kao trajna injenica u vjerskoj i kulturnoj povijesti
Islama. Taj dvojni postupak, koji obiljeava islah, potpuno se opravdava s kur'anskog stajalita. Naime: a) Islam
nije nita drugo do sadraj Objave, prenesen i objanjen od
Poslanika; b) raditi je to za Dobro, teiti boljem (aslah),
ako se nastoji obnoviti islamske vrednote u modernom islami~lii~
500
13.
Reformizam
501
Reformizam
vjere, a koji se pokazuje sklonim nunom drutvenom razvoju i razvitku modernih znanosti i tehnika u arapskom
svijetu.
Pa ipak, usprkos interesu koji je mogao izazvati meu
mladom generacijom, sklonom modernom, i meu prosvijeenim sunitima, isldh. nije imao manje i tekoa od svog
poetka. On se inio pokretom koji je sumnjiv u oima sila
koje su, tada, vladale veim dijelom arapskog svijeta (Turska, Velika Britanija, Francuska), zbog svoje kulturne i
politike usmjerenosti (oduevljenje arabizrnom, panislamizam). Njegove pozicije su, osim toga, navukle neprijateljstvo
vladajuih klasa i velikih sustava vezanih uz postojee stanje
(sveuilite, pravosue, vjerska hijerarhija, mistika bratstva). Svojim objavama rata novinama svih vrsta, magiko
-vjerskim predrasudama, obiajima dostojnim neznabotva
i strogom teologijom [ednoe, u ime koje je u mnogim
bezazlenim oblicima narodne pobonosti vidio pojave irka,
i~liil; je posijao nemir u konformistikim sredinama i navukao na se nepovjerenje obinih ljudi, vezanih za tradicije i
obrede koji su, po njima, inili sastavni dio religije. Reformisti su se, naime, izloili tome da budu optueni kao
novatori i razarai svete sunitske tradicije; oni su se stalno
trudili da se prihvati iskrenost njihovih nakana i osobito
islamski karakter njihovog reformnog djela, to su im protivnici, dakako, osporavali. Zato su naili na snaan otpor u
Egiptu i Siriji, kao i u Aliru i Tunisu.
Pravi smisao islaha pokazuje se u ispitivanju njegovih
temeljnih principa i glavnih linija njegovog uenja.
I~liil; je, u svome principu, vjerski nadahnuti pokret.
No ako se ide na njegove poetke, zapaa se da argumenti,
koje istiu njegovi zagovornici, imaju manje duboko moralni
i duhovni, a vie drutveno-kulturni smisao. Oni su htjeli
uvjeriti muslimane da je popravljanje njihovog moralnog i
materijalnog ivota funkcija obnove Islama; ta obnova moe
se obaviti vraanjern vrelima", da bi se u njima ponovo
pronale islamske pouke i vrednote, istodobno u svojoj vjerodostojnosti i punoi.
Tema vraanja vrelima ope je prisutna u reformistikoj
literaturi. Ona se opravdavala vjerskim i povijesnim argumentima. Prvi su izvueni iz Kur'ana, a mogu se saeti: Islam
je cjelovito sadran u Kur'anu (V,3; VI,38); pouka Poslanika
- Bogom nadahnuta (LIII,3-4) - je prirodna dopuna objavljene injenice. Religija se moe dobiti samo po Bogu i
Njegovom poslaniku (IV,59). Muslimani se trebaju drati
onog to je Boji poslanik prenio, to se tie naloga i zabrana
(LIX,7). Za reformiste, prema tome, islamska odanost se
bitno odreuje odanou ovim dvama vrelima: Objavi i Suni.
Vjerski argumenat podran je argumentom uzetim iz historijske predaje. Radi se o postavci, ija se formulacija pripisuje
Maliku: Uspjeh te Zajednice, u njezinom potomstvu, bit e
mogu samo zahvaljujui onome to je uspjela u svojim
poecima. A, objanjava se, ono to objektivno utemeljuje
povijesni uspjeh Arapa, to je Islam. Kao i njihove daleke
pretee, i muslimani danas morali bi pristupiti svjetovnoj
moi i doivjeti sretni moralni procvat, pod uvjetom da se
naoruaju istim moralnim uvjerenjima koja su inila veliinu
i snagu pretea, te da se posvete oivljavanju, u modernom
islamskom drutvu, vjerskih vrednota i opih islamskih
pouka u njihovoj istoj vjerodostojnosti. A u e~u se upravo
sastoji ta vjerodostojnost? Odgovor im je bio jasan i jednostavan: Islam je u cjelini sadran u Kur'anu i Suni, kojima se
pristoji pridruiti, kao putokaz objanjenja, a ne kao vjerski
priznatu dogmu, predaju pretea (salaj).
lsldh. je ponudio opu reformu muslimanskog ivota.
a) Za reformu na praktinom planu, on se obraa, s jedne
strane, na usmena izlaganja (wa'?, iriid) u damijama i
kulturnim krugovima koji su im bili skloni. S druge strane,
irenje islaha osigurano je brojnim publikacijama i asopi
sima, od kojih su neki, kao Maniir (1898-1935) Raida Ride
ili ihiib (1925-1939) Abdelhamida ibn Badisa, imali duboki
i trajni utjecaj na Mariku i Magribu.
Velike teme reformistike propagande mogu se ovako
saeti: obnova obreda u njegovom prvotnom obliku; odstranjenje mnotva naizgled vjerskih obreda i postupaka koji nisu
zasnovani ni na Suni ni na predaji salaja (pogrebni obredi,
kao, na primjer, javno uenje Kur'ana nad grobovima, proslava mevluda itd.); uvanje od pobonih vjerovanja i obreda,
u kojima su reformisti vidjeli preitke neznabotva (kult
svetaca, zazivanje mrtvih, itd.); bodrenje vjernika na jedinstvo, na vjersku solidarnost povrh razlika meu kolama i
prevladavanje tradicionalne suprotnosti izmeu sunizrna i
iizma; razviti moralnu cenzuru, da se, istodobno, osigura
ispunjavanje vjerske obaveze pokornosti Bogu, kao i da se
nagovara na dobro, a odvraa od zla, te ozdraviti islamsku
zajednicu (borba protiv poroka, hazardnih igara, upotrebe
alkohola i droga itd.) i mnogo drugog, a sve u svrhu da se
pospjei pojava novog islamskog ovjeka, sposobnog da se
bez bojazni suoi sa problemima suvremenog svijeta.
b) Za teorijsku reformu, najprije zabiljeirno da su glavni
reformisti bili, iznad svega, ljudi od akcije i nisu imali mnogo
slobodnog vremena da izrade razvijena i razraena doktrinarna djela. Religiozne ideje Muhameda Abduha izloene su,
u biti, u njegovoj poslanici Risala: at-tauihi d. Ostatak
njegovog nauka nalazi se u odlomcima u opsenom Tajsiru
R. Ride, gdje nije lako odvojiti osobni doprinos njegovog
uenika. Al-Kevakibiievo (u. rano 1922) djelo svodi se na dva
ogleda: Tabii'i' al-istibdiid i Umm al-qura, u kojima je udio
umovanja o dogmama vrlo skroman. Alirski reformator Ibn
Badis, koji je bio, kao i Muhamed Abduh, tokom ivota
sija ideja, nije praktino ostavio do seriju lanaka o
komentaru Kur'ana, objavljenih u ihiibu. Ostaje znaajno
djelo R. Ride, posebice Tajsir, koji predstavlja najvaniju
osnovu za izuavanje pozicija modernog islaha u pogledu dogmi.
Napor selefije osobito se sastojao u kritiziranju uenja
njihovog doba, bilo zato to su u tome vidjeli skrueni
oblik klasinog uenja (sunitske kole), bilo zato to su u
tome nalazili drzovite analize i formulacije, plodove modernizma, za koji su drali da je problematian u principu i da
je nespojiv s mjerilima pravovjerja po islahu. inei to,
reformisti su pokuali odrediti idealne islamske pozicije,
vodei rauna o objektivnim injenicama dva temeljna vrela
i shvaanja asnih prea: a te su sagledali, principijelno,
preko tumaenja Ibn Tajmije i njegovog uenika Ibn
Kajima al-Dauzije, koje su drali najsigurnijim jamcima
predaje salaja.
Iz reformistikih kritikih djela i komentara mogu se
izloiti ove take uenja:
502
Reformizam
vladajue uenje
kanon~ Kao napor shvaanja dva te~eljna vrel:, idtihad je dio prava
a) metodologija: sunitsko
zasniva
sko vjersko znanje ('ilm) na etiri temeljna vrela: Qur' an,
Sunna, igma' i igtihad; poev od njih, pravno-moralna pravila
izvedena su suglasno dobro odreenim mjerilima, koja ine
predmet znanosti o 'usul. Islah preuzima klasinu teoriju
o etiri vrela, a da isto i prosto ne usvaja u cjelini tradicionalnu kriteriologiju u materiji.
Njihovi stavovi na tom podruju mogu se saeti na etiri
odjeljka. Prihvaajui dva temeljna vrela (Kur'an i Sunu),
reformisti su ivo kritizirali pravovjerne kole i njihove uenjake: kole su se openito poistovjetile sa tenjama koje su
protivne razumu i znanju; one su zaustavile istraivanja koja
je poticao idtihad i time onemoguile kulturni napredak
Zajednice; one su, praktiki, dale prednost spoznajifiqha nad
znanjem zasnovanim na dvama temeljnim vrelima. Vraanje
njima (i predaji Pretea), prema tome, bio bi imbenik
jedinstva i pomirbe muslimana.
Oni su jednako ivo kritizirali duh sluganske ovisnosti o
tradicionalnim autoritetima (posebice u okviru pravovjernih
kola). Pojam taqlid, oito, ne primjenjuje se ni na pobono
oponaanje Poslanika, ni na pristup vjerodostojnoj predaji
selefa. U ovom sluaju se ne govori o taqlidu, nego o aktivnoj
privrenosti Predaji Poslanika i selefa (iuiba"). Kritika taqlida usmjerena je, istodobno, na tupi konformizam i hotirninu podrku drutvenim i politikim strukturama zatvorenim za napredak i osobnu inicijativu, a sve u ime jedne
nepokretne vizije religije i kulture. Kod muqallida, dre
reformisti, religiozni ivot samo je izraz steenih navika i
pasivnog prihvaanja postojeeg stanja; vjerski obredi se
ograniavaju na verbalne formule, bez unutranjeg odjeka.
Zato to je davao prednost argumentu autoriteta na tetu
individualnog razmiljanja i iskustva, taqlid je suprotan
duhu Islama, koji priznaje razumnim biima sposobnost da
se svjesno odluuju.
I~la~ zagovara nunost i opravdanost obraanja idtihadu, u emu R. Rida vidi princip ivota za religiju. Pretpostavka o zakljuavanju vrata idtihada (poev od 4/10. SL*),
je, tako, naputena i smjesta u drugi plan odbaeno svo
naslijee zabrana i mitova, koji su teretili islamsku svijest
kroz duga stoljea. Ali otvaranje idtihada ne znai pravo da
se olabave uzde kritikom duhu i ne podrazumijeva da se sve
moe staviti u pitanje. Potpuna sloboda rasudbe u vjerskim
stvarima dola bi do neograniene avanture. A to nije bila
elja reformista, kojima je konzervativni sunizam, ipak, prigovarao da ohrabruju novatore i pospjeuju anarhiju u uenju. Tradiconalisti, shvaajui religiju (u irem smislu) kao
boansko savreno i dovreno djelo (Kur'an V,S), bojali su se
da e vidjeti kako moderna kritika, doepavi se orua
idtihada, potkopava bitnu osnovu Islama. Meutim, reformis tiko shvaanje idtihada nije bez ograniavajuih uvjeta.
Ponajprije, i~la~ odreuje nedodirljivo podruje, tj.
podruje temeljnih vjerskih zasada ('aqa'id), temeljnog bogotovlja t'ibadat) i vjerskih zabrana (tahrim dini), sve
zasnovano na sigurnim kur'anskim odredbama, bilo zbog
njihovog izriitog karaktera, bilo zbog nepobitne vjerodostojnosti njihovog tumaenja. Na tom odreenom podruju
, n~~ema uope mjesta idtihadu,' AkO" ,se ovi sveti aksiomiizuzmu, i~la~ doputa obraanje idtihadu, ali ga stavlja
na dva razliita plana i povjerava svakom posebno znaenje.
I
_I
* Vidi napomenu
503
na stranici 13.
Reformizam
tenim ili nedoputenim. Njihova uloga se svodi na primjenjivanje Objavljenog zakona (ari'a): samo po tom osnovu
duguje im se poslunost. to se tie kur'anskih ili poslanikih
naznaka u odnosu na neke svjetovne stvari (hrana, lijekovi,
itd.), one se ne trebaju smatrati prisilnim: radi se o oriientacijama: u smislu poeljnog, a ne o vjerski-obaveznim propisima.
Razlika izmeu 'ibdiita i 'data ovlauje reformiste da osude
nagomilavanje pobonjakih postupaka i zabrana, koji su se
irili u ime sufizma tokom stoljea, a koje je narodna vjera na
kraju u se ukljuila, premda nisu utemeljeni na Kur'anu i Suni.
To im omoguuje, osim toga, putem okresavanja klasinog
pravno-moralnog uenja (pomoujinvi) i ublaavanja tradicionalnih pravila, da postanu vjesnici jedne disciplinirane i
neupadljive religioznosti, koja je, prema njima, vie suglasna s
duhom umjerenosti pravog Islama. N a kraju, takav stav potie
da se spokojno gleda na koegzistenciju - unutar Umme raznih politikih, drutveno-ekonomskih i ideolokih sustava,
pod uvjetom ako je ouvano temeljno jedinstvo muslimana u
vjeri i obredu, te njihova zajednika privrenost bitnom
sadraju islamskog Zakona. Ipak, ova razlika je imala vie
apologetsku nego stvarnu praktinu vanost. Fragmentarne
naznake (a suvie neodreene) nisu omoguavale da se tano
okrui ono to se, u tradicionalnom zakonodavstvu, treba
smatrati temeljnim, dakle nepovredivim, i ono to treba biti
pridrueno 'udatu.
I apologetika je zauzimala veliko mjesto u glavnim reformistikim djelima. Premda usredotoena na unutranje probleme islamskog drutva, ona se upravljala, jednako, na osporavatelje: Islama, bilo izravno, ili, pak, neizravno, u obliku
upozorenja muslimanima na navoenja na zlo od strane
zapadne civilizacije i ideologije. U oba sluaja, reformisti su
nastojali istai savrenost Islama, kao vjere, etike, te politi
kog i pravno-drutvenog sustava.
Glavne linije te obrane su slijedee: osloboditeljski poziv
Islama, najprije kao duhovne poruke. Argumenat se svodi,
bitno, na uzdizanje tauihida, kao principa ljudskog osloboenja. to se tie moralnog osloboenja, potvrda boanske
jednoe ukida svaki oblik obreda izvan obreda posveenog
Bogu (Jedinom), kao i svaku pretenziju na nepogreivost,
budui da su jedina nepogreiva vrela Objava i Poslanik,
nadahnut Bogom. S druge strane, potvrda boanske transcendencije osuuje svaku vrstu premoi utemeljenu na principu
posredovanja. Shodno tome, taichid oduzima svaku zakonitost posrednikim strukturama izmeu ljudi i Boga (kao to
su crkve), te ini bespredmetnim vjerovanje u posredniku
funkciju nekih kategorija ljudi (svetaca, mistika, itd.). U
pogledu drutvenog oslobaanja, postavka o boanskoj svemoi temelji jednakost svih ljudi, u njihovoj zajednikoj
ovisnosti o Bogu, i njihovo jednako sudjelovanje u uzvienom
dostojanstvu ljudske osobnosti; ona oslobaa svijesti od svake
pasivne ili krotke podlonosti, bilo argumentu autoriteta, bilo
statusu manje vrijednosti ili sluganstva koje nameu moni.
Oblik samog kulta (zajednika molitva, hodoae, itd.) istie
karakter islamske vjere, koji je zasnovan na jednakosti ljudi.
Osloboditeljski poziv Islama, osim toga, osvjetljava etika
Kur'ana i Sune, koji postavljaju temeljno jedinstvo ljudskog
roda, te osuuju svako razlikovanje koje je motivirano rasnim
razlikama ili drutvenim ivotom.
Islam ima i openitu vrijednost u pogledu religije (din);
504
Reformizam
reformistiko
-irk Mubaraka al-Milija (koji je, prije svega, pobijanje mara-but~ki~ vjerovanja), ne postoji neka prava teologija, izraena
u ucern sustav.
Tema spoznaje i civilizacije zauzima odabrano mjesto u '
njihovim izlaganjima. Zahvaljujui inteligenciji, kojom ga je
Bog obdario, ovjek se mora dii iznad pogrenih vjerovanja,
sujevjerja, njegovati znanost i vezati se uz zdrava uvjerenja;
on mora, jednako, poveati svoju vlast nad prirodom, izvui
korist iz raznih izvora stvaranja, da bi doao do materijalne
moi i doivio sretni moralni rascvat. Tako predoen, Islam
se javlja kao religija posebno paljiva spram moralnog i
materijalnog napretka ovjeanstva: to je bio uinkoviti argument da se odbace teze renanovskog tipa (Islam je protivan
znanstvenom duhu) i da se ospori kritika koja potjee iz
marksizma (Islam je reakcionarno uenje). Reformisti ale
to se o Islamu sudi po ponaanju i manama njegovih pristaa, koji o njemu daju iskrivljenu sliku zbog raznih novotarija,
sujevjernih vjerovanja koja su potekla iz neznanja, prijevare
lanih (vjerskih) uenjaka, te nemoralnosti politiara. Kada
se on svede na svoj pravi izraz, prema Objavi i Suni, to je
religija koja se moe povezati sa znanou i civilizacijom; ona
potie napredak i znanost; ona velia znanje i slobodu duha,
uvjete ovjekove veliine. Islam je sposoban preporoditi civilizaciju Istoka i spasiti onu Zapada.
Islam je, po reformatorima, i reformatorski princip ljudskog roda. Kao din i erijat, on predstavlja progres u odnosu
na ranije religije. Odatle dunost za muslimane da oituju
islamske istine: to je dio vjerske obaveze pozivania na
dobro. Pozivati se na Boga, sastoji se, u ovom sluaju, u
objavljivanju vrednota Islama, u odbijanju, pomou njegovih
dokaza, pogrenih ideja koje mu se pripisuju, u nastojanju da
se spoznaju njegove Ijepote: sve to, da bi se muslimani
uvrstili u svojoj vjeri i da bi se objasnilo nemuslimanima,
manje da ih se pridobija za Islam, a mnogo vie da bi o njemu
sudili s manje predrasuda ili fanatizma. Ideja preobraenja
nije, ipak, strana reformistikim naporima. Meutim,
M. Abduh daje prednost dunosti trpeljivosti nad preobraa
njem: Islarn je sposoban, svojom vlastitom svjetlou, proeti srca,
U praksi, misija pozivanja na Boga nalae odreene religiozne, moralne i kulturne stavove: voditi ivot u punom
skladu s opim propisima Islama; zagovarati kur'anske istine
i suraivati, tako, u prenoenju objavljene poruke; nastojati
privesti u krilo Islama one od muslimana koji, pridobijeni
laikim ideologijama ili nagrieni modernom znanou, gledaju na Islam kao na iznoeno odijelo kojeg se stide javno
nositi; boriti se protiv izopaenja u islamskom drutvu u ime
tobonjeg modernizma; razobliavati politiare koji, iako
nisu iskreni muslimani, koriste Islam u demagoke svrhe;
naspram pretjeranog nacionalizma, dati prednost religioznoj
vezi nad etnikom i politikom, a sve u svrhu ostvarivanja
jedinstva Zajednice; u odgovor zastupnicima drutvenih i
kulturnih vrednota Zapada, veliati vrednote svojstvene
islamskoj etici.
Reformistiku apologetiku obiljeava stav spram dvije zbilje: s jedne strane, prema materijalnoj i kulturnoj privlanosti
kojom je Zapad opsjenio i privukao intelektualne elite i
vladajue klase, a s druge, prema naporu sustavnog modernistikog obnavljanja, u svrhu da se muslimansko drutvo
sveopem
~----
505
~---
- - -
Reformizam
506
Reformizam
ograniila vlast vladara i uspostavila skuptina (medlis)
zastupnika, koja bi ostvarila princip savjetovanja predvien u
Kur'anu. Ona bi mogla djelovati kao zakonodavna, ali samo
za stvari koje ve nisu predviene u erijatu; ona moe
jednako dopuniti, na posebnim pitanjima, ope odredbe
Kur'ana i Sune. Funkcioniranje skuptine treba biti regulisano ustavom, koji nije nikakav takmac erijatu. Dajui skuptini ogranienu zakonodavnu vlast, nalazimo se pred dvojnou civilnog i vjerskog prava, no sve nezgode mogu se
izbjei uvoenjem u nju odreenog broja mudtehida.
Modernistika misao u islamskom izrazu bila je uspavana
tokom itave vladavine Reze-aha (1926-1941), koji je poticao nacionalistiku ideologiju s laikom i protuislamskom
tendencijom, pa ipak manje energino nego u susjednoj
Turskoj. S dolaskom Muhamed Reze-aha, javila se izvjesna
sloboda izraavanja, koja je koristila razliitim vjerskim krugovima; no premda su se, poslije, mogunosti izraavanja bez
prisile ozbiljno smanjile, islamski modernizam se stalno, od
drugog svjetskog rata, razvijao u Iranu. Posebno tokom
zadnjeg desetljea (1960-1970), objavljena su brojna vjerska
djela; ona imaju oblik moderne misli i bave se drutveno-ekonomskim problemima, odnosima izmeu znanosti i vjere
i zadaom koja se sastoji u promiljanju Islama na nain da ga
shvati mlade koja je dobila laiko obrazovanje.
Tokom razdoblja, koje se prua izmeu ustolienja Muhamed Reze-aha i pada Muhamed Mosadeka (Musaddiq),
1953. god., preporod Islama kao istaknutog elementa u
javnim poslovima bio je obiljeen velikom politikom djelatnou koju je pratio zastoj intelektualne ili literarne; bio
je to sluaj sa organizacijom Fida'lyyan-i Islam, koju je
vodio Navab Safavi, te pojava kao to je ajatolah (ayat allah) Abu-T-Kasim Kaani. Pripadnici ovog pokreta nisu
nikada izradili neku vrstu povezanu ideologiju ili program
koji bi teio da preoblikuje ivot drave i drutva u smislu
Islama; njihov organ, Zilzila, komentirao je osobito svakodnevne injenice, te je vjena pitanja raspravljao samo fragmentarno. Kaani, premda povremeno surauje s njima,
nastavlja tradiciju ustavnih mudtehida poetkom stoljea i
bio je ak jedan od najboljih uenika Mule Kazima Horasanija u Nedefu; u svojim govorima i prepisci, on je preuzeo misao prethodne generacije uleme i prihvaao, kao
Naini, da Kur'an i Ustav ine dva vrela politike vlasti, u
otrom i polemikom stilu koji je odraavao do kraja
napetu atmosferu doba.
U tom momentu, Kaani nije bio vodea osobnost u
vjerskom ivotu Irana, nego ajatolah Husein Burudirdi
(1875-1962), koji se openito smatrao vodeim u pobonosti i
znanju, ali miroljubiv i, ponekad, ak lojalist u politikom
stavu. On se ne moe, u biti, smatrati modernistom, jer se
nije mnogo bavio politikim ili drutvenim problemima, ali
tokom petnaestak godina, kada je bio jedini marga'>: taqlid
zajednice dvanaestoimamskih iita, pokrenuo je proces
obnove i samokritike unutar vjerske ustanove, proces koji je
osnaio nakon njegove smrti i uveliko pridonio sadanjoj
bujici vjerske misli u Iranu. On je uspostavio mreu veza koje
su ile od Koma u sve krajeve zemlje da organizira prijem
sahm-i imama i ta se mjera kasnije pokazala korisnom za
irenje vjerskih uputa. Na podruju iste uenosti, on je
povratio ast neovisnom izuavanju Hadisa i pristupio kriti-
507
Reformizam
508
Reformizam
509
Reformizam
510
Resul
~,=====...........= = =...........= ="""';""""=========.............................."""",:
moralna, unato svoje vezanosti za vrijednost moi. U pravnim stvarima, i Ikbal stavlja, na istaknut nain, naglasak na
idtihad, ali, suprotno Sajidu Ahmedu Kanu, on prihvaa
vrijednost idme i proiruje njezin pojam, izjednaavajui je
sa demokracijom ili zastupnikim sustavom vladanja. U isto
doba, on pravi neke ustupke miljenju da ulema treba takoer
igrati ulogu u svakom reformistikom pokretu, tako da mu
osigura ravnoteu; to miljenje je utjecalo u velikoj mjeri na
redakciju pakistanskog ustava. Za indijski Islam, on zagovara
ulogu konzervativizma, podobnog da bude protutea turskom sekularizmu.
Njegov suvremenik Abu-'l-Kalam Azad (1888-1958) nije,
pravo govorei, modernist, ali, u tumaenju Kur'ana, on
liberalizira i humanizira islamsko vjerovanje, naglaavajui
neka svojstva Boga, time to ga najradije naziva Hranitelj,
Opskrbljiva, Milosrdni, te Lijepi. Dok je Ikbal stavio ov
jeka u sredite svijeta, kao Bojeg pomonika s neogranie
nim mogunostima, za Azada je Bog na poziciji vrhovnog
autoriteta u svemirskom poretku i ne daje ovjeku drugog
izbora do onog da Mu se divi, da Ga slua, da Ga oboava, te
da Ga slijedi.
Ikbal i Azad utjecali su na misao Gulama Ahmeda Parveza,
iji je modernizam, u cjelini, pragmatiki i svjetski, a temelji
se na neodrivo ekstravagantnom i preslobodnom tumaenju
kur'anske terminologije; ta pretjeranost je uinila da je njegov utjecaj na modernistiku elitu bio minimalan.
Ti putokazi intelektualne povijesnosti modernog Islama u
Indiji imali su neki uinak na drutvenu modernizaciju viih
muslimanskih klasa do 1947. god. Tek se poslije toga datuma
razvila, u Pakistanu, velika rasprava izmeu pristaa pozapadnjivanja i pravovjerja, rasprava koja se i danas jo uvijek
nastavlja. Na podruju drutvene reforme, jedini dobitak,
privremeni, koji je modernizam dosada ostvario u Pakistanu,
sastoji se u reviziji obiteljskog prava. Elita, koja je stvorila
Pakistan i koja je njime kasnije vladala, bila je, u cjelini,
modernistika i vesternizirana, kako u gledanju na drutvo
tako i u upravnim odlukama, ali, na podruju politike i u
redakciji ustava, modernizam je pod jakim pritiskom pravovjerja i posebice fundamentalistikog pokreta Abu-'l-Ala
Mavdudija. Kasniji dravni udar, koji je donedavna predstavljao osnovu pakistanskog reima, bio je u kontekstu ovog
velikog sukoba zemlje, a donio je odreenu prevagu fundamentalistikoj struji.
a_
511
Rifaije
htijui
,~.
, naziva katkad resulom, a katkad nebijem. ini se da su vjerovjesnici oni koje je Bog poslao narodu kao zagovarae i
opominjae (nadir}, ali oni nisu, kao resul, na elu umme.
Uenje nakon objave Kur'ana povealo je broj vjerovjesnika na 313 ili 315 bez navoenja imena.
Uenje da su oni osloboeni smrtnih grijeha sastavni je dio
vjerovanja. to se ostalog tie, razlika izmeu resula inebijaosim znatne razlike u broju - u kasnijoj knjievnosti kao da
nestaje u globalnom uenju o poslanicima. Tako u djelu
'Aqida, Abu Hafsa Umara an-Nesefija obje se kategorije
zajedno razmatraju, a autor ne pravi nikakve razlike izmeu
, resula i nebija. Isto tako al-Idi raspravlja o vjerovjesnicima
openito, te, kako se ini, u tu skupinu ukljuuje iresule.
Ako se eli nai neka razlika, onda je to ta da je resul, za
razliku od vjerovjesnika, zakonodavac, te da posjeduje
I
knjigu. Prema vjeronauku, resuli-zakonodavci bili su Adem,
Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed.
U vjeronauku Abu Hafsa Umara an-Nesefija, slanje vjesnika (risala) zove se inom mudrosti Boje. U at-Taftazaniievom komentaru zove se wagib, ne u smislu obaveze koju ima
Bog, ve kao posljedica Njegove mudrosti. Svi skolastici,
meutim, ne zauzimaju to poluracionalistiko stajalite:
prema as-Senusiju, npr. (usp. njegov spis Umm al-barahin),
to je ga'iz po sebi, ali je vjerovanje u nj obavezno.
p~
512
Rob
neuobiajene
Jedno s~odareve
513
"I
Rubaija
'ibada,~oja
RUM,
514
Rumelija
sandake, iji se poglavar, odsada, zove mutasarn]. Kao uzorita pokrajina uspostavljen je, najprije, u decembru 1864.
god. vilajet Dunava, te povjeren Midhat-pai koji se ve
opravdao kao namjesnik Nia i Prizrena. Vilajeti Solun i
Janja (Ioannina) stvoreni su 1867. god. Ime Rumili, Rumelija, potpuno je nestalo, da bi se 1878. god. ponovo pomolilo.
Tada je, Berlinskim ugovorom, stvorena nova kneevina
Bugarska, koja se proglasila samostalnom, na danak obaveznom kneevinom sultanovog lenskog vrhovnitva, te se ograniila na Dunavsku Bugarsku, raniji Dunavski vilajet (Tuna
Vilayeti). Od prekobalkanskog podruja june Bugarske stvorena je samostalna pokrajina Turske pod imenom Istona
Rumelija, Tamo su djelovali Aleko-paa (1879-1884) i
Gavril-paa (1884-1885) kao upravljai. Zapadna Rumelija
inila je sastavni dio Osmanskog Carstva i razbila se na tri
vilajeta: Edirne, Solun i Manastir (Bitolj). Dok je Istona
Rumelija ve 1885. god zaposjednuta od Bugarske, mirom u
Bukuretu (1913), Manastir (Bitolj) ustupljen je Srbiji, a
Solun Grkoj, te je samo vilajet Edirne ostao Osmanskom
Carstvu.
Povijest Islama u Rumeliji, koja je usko povezana sa
irenjem osmanske vlasti na evropsko tlo, jo je, to se tie
14-16. st., vrlo neosvijetljena. Politika pocijepanost i arenilo naroda pogodovali su u Rumeliji, vie nego drugdje,
stvaranju sekti; tako su se ve odmah nakon prodora Osmanlija na evropsko tlo, a tovie, moda, ve i prije u bizantsko
doba - kao to pokazuje nedovoljno rasvijetljeni problem
iitskog sektaa Sarija Saltuka, a da se ne govori o nejasnoj
povijesti Turaka u dolini Vardara (Vardarioti) - u Rumeliji
razvile razne islamske sekte, ije je istraivanje jo sasvim
zanemareno. Islam se kalemio na stare vjerske predodbe, te
se stvorila neka vrsta sinkretizma, koja religiozno istraivanje
stavlja pred teke zadae. Tako se mora podsjetiti, prije
svega, na islamizirane, ranije bogumilstvu pripadajue itelje
nekih bugarskih predjela, te, nadalje, na islamske sekte i
dervike tekije na sjeveru Bugarske, gdje se nedavno prije
toga irilo kizilbatvo, nedvojbeno u svome nastanku potpomognuto onim znamenitim jeretikorn, ejhom Bedredinom
Mahmutom (u. 1416. u Seresu), koji je u junoj Bugarskoj i,
prije svega, u Deli Ormanu zadobio zaudno brojne pristae.
Usko je s prodorom osmanske vlasti povezana povijest prisua bektaija uRumeliji. Bektaiie su svuda utemeljili naselja i unapreivali su svoje iizmu bliske poglede uskoro ak
do obale Jadranskog mora. ini se da su se pogotovo u
Bugarskoj, u teko pristupanim umama golemog Deli
Ormana, zamano irili Kizilbai. Tamo je njihova nejasna
povijest usko povezana sa svetom osobom Demir Babe i
njegovim bratom i potomcima, na koje se i danas jo moe
naii. Tamo su, djelomino, nakon zabrane dervikih redova
u Turskoj, pronali utoite i protjerani ejhovi i lanovi
dervikih zajednica. Osim u Bugarskoj, dervitvo se, prije
svega, irilo i u tadanjoj Makedoniji, gdje se, donedavna,
moglo naii na tekije raznih pravaca. Nedovoljno objanjen
problem predstavljaju i tzv. Pomaci u Rodopu, kao i oko
Lofe (danas Love), kao i Gagauzi na obali Crnog mora.
Ali i povijest slubenog Islama u Rumeliji trai jo istraivanje. Sigurno je da na nekim mjestima, kao u jedrenu,
Plovdivu, Sofiji, umli (umen), Razgradu (Hezargrad),
Dupnici, ustendilu, Lofi (Love), Plevni (Pleven), gdje su
515
Rumi
se nalazile brojne i bogate zaklade (vakufi) i graevine Mihal-Oglua, zatim u Skoplju, tipu, Prizrenu, Pritini, Kalkandelenu (Tetovo), Prilepu, Monastiru (Bitolj), a prije svega u
Tesaliji i Makedoniji, stvorila arita islamskog duhovnog
ivota, kao to dokazuju tamo utemeljene kole, damije itd.
Na tim mjestima islamskog obrazovanja stvarale su se linosti
koje su u osmanskoj duhovnoj povijesti predstavljale potovanja dostojna imena. Posebice su Skoplje, Prizren i Pritina
bogati takvim figurama, a ovdje jo treba primjetiti da se,
ponajvie, radi o junim Slavenima koji su bili preobraeni na
Islam. Posebnu ulogu u islamskoj kulturnoj povijesti zauzimali su Epir i Albanija, iz kojih je Osmansko Carstvo, ako se
ne uzme u obzir Bosna i Hercegovina, dobijalo svoje najsposobnije i najvee dravnike i vojskovoe. Broj ljudi, roenih
u Rumeliji, koji su igrali vanu ulogu u duhovnom ivotu
Carstva, ini cijelu legiju. Radilo se, pri tome, gotovo iskljuivo o domorocima, a ne o osmanskim naseljenicima, iji je
broj uvijek morao biti vrlo mali, budui da su se Osmanlije
ograniavali na to da iskoriuju podruje koje se dijelilo na
velika i mala lena (tzv. zeamet i timar).
Osmanska vlast u Rumeliji, koja se uspostavila s prijelazom Turaka na evropsko tlo (1356-1357), i uskoro se s
osvojenjem [edrena, koje je uslijedilo u proljee 1361. god.,
vidljivo izrazila - to se tie 14. i ak prve polovice IS. st. samo se vrlo povrno poznaje. Moe se nagaati da su neka
uporita, kao, recimo, Solun, ponovljeno mijenjala posjednike, iz ega se najjednostavnije mogu objasniti, npr., razliiti datumi zauzea toga grada. Pri jakoj politikoj rastrojenosti june Evrope, prodor Osmanlija je nailazio na razliito
jak otpor; izgleda da su velike osmanske vojskovoe 14. i
IS. st., koje su se istakle na rumelijskom tlu i uskoro ak, kao
zemljino plemstvo, zadobile silan utjecaj - npr. porodice
Evrenos-oglu, Mihal-oglu, Timurtas-oglu, Malkoc-oglu, te
Kavanos-oglu, maloazijski feudalni rod, koji je od 17. st., a
moda ve daleko prije, pa do 1835. god., kada je umro valija
Rumelije Kavanos-zade Husein-paa, vladao u i oko Tatar
Bazardika, obitelji koje su, djelomino, sve do u 19. st. bile
u stanju ouvati svoj nasljedni posjed - znale elastinom
politikom pridobiti za sebe stanovnitvo.
U toku stoljea mogli su se, tu i tamo (prije svega u
Albaniji i Epiru, kao i u Tesaliji), neki plemenski glavari
uiniti manje ili vie neovisnim o Porti, tako da im se morala
uvijek priznati neka vrsta samostalnosti. To dokazuju juruki
begovi, kojih je oko 1840. god. bilo sedam u Rumeliji, a prije
svega ajani u Albaniji, koji su se znali uiniti manje-vie
neovisnim. Sluaj Ali-pae od Janjine, i cijelog njegovog
roda, najrjeitiji je dokaz za to. Usprkos tome to je raspad
turske vlasti na rumelijskom tlu trajao vie od 100 godina,
utjecaj, koji je tursko bie tamo ostvarilo moe se prepoznati i
pronai sve do danas, te, ak ako vie nijedan spomenik iz
islamskog doba ne podsjea na tu prolost, ona trajno ostaje u
obiajima, navikama i predajama.
516
Rumi
ko~entarima
=l
517
I
I
I
i
I
l
i
'
~~-~
Rua i slavuj
I~-~~
518
Rua
i slavuj
519
Sabr
LEKSIKON
ISLAMA
520
Sadaka
-Durejri).
521
Safavidi
Kojunlua, Dahan-ah protjerao je politiki opasnog Safavida Duneida, koji je iza toga tragao za svojim iroko
rasprostranjenim pristaama i konano je prijazno primljen
kod vladara Ak Kojunlua, Uzun Hasana. Prijateljske veze sa
klanom Ak Kojunlu - Duneid i njegov sin Hajdar oenili su,
u neko vrijeme, princeze Ak Kojunlua - okonale su se
politikim i poev od Hajdara (u. 1488) i vojnim tenjama
Safavida. Uvoenje vojnikog ureenja nalo je, izmeu
ostalog, svoj izraz u uvoenju uniformiranog pokrivanja
glave crvenim pokrivalom, koje je razlog da veinom turkmenski pristae Safavida nose ime klzllba (crvenoglavi).
Ak Kojunlu nisu mogli sprijeiti uspon Safavida. Ismail,
Hajdarov sin, skupio je vojsku meu kunlbasima, s kojom je
pobijedio Ak Kojunlu i 1501. god. zauzeo Tabriz, uzdigao ga
za svoj glavni grad i preuzeo vladarsko dostojanstvo. On je
proglasio iitsko uenje o 12 imama kao dravnu religiju i
time pripremio tlo da Perzija postane iitska. Do 1509. god.
njegova vojska je osvojila Zapadnu Perziju, 1510. god. pobijedila je Uzbeke i zadobila Horasan. Opasnost, koja je za
Osmanlije porasla zbog brojnih Turkmena u Anadoliji, dala
je povod za pokolj safavidskih pristaa u Maloj Aziji. God.
1514. prodiru osmanske trupe u Azerbejdan i nanose teak
poraz Ismailovim trupama. Nakon Ismaila (u. 1524) slijedio
je njegov sin Tahmasp (u. 1576). Pod njim su izbile sve vee
razlike izmeu voa hiztlbasa. Budui da je safavidska drava
u ono doba vojniki i politiki najveim dijelom noena od
nomadskih plemena, poloaj aha naspram njih bio je vei
nom slab. Ve su se rano zapaale tenje da se kolovanim
perzijskim birokratima povjere visoke funkcije, kako bi se
interesi sredinje vlasti sproveli na raun Turkmena. Ali nije
samo birokracija perzijskog jezika podravala vladara: ah je
u rano safavidsko doba doveo arapske teologe koji su zastupali uenje o 12 imama, a koji su dravi, noenoj talasom
narodne pobonosti, trebali dati teoloki temelj. Osiguranje
njihovog ivotnog uzdravanja bilo je uveliko povezano s
vladarskom naklonou. Pod Abasom I (1587-1629), unukom Tahmaspa, potisnut je utjecaj Turkmena u dravi i
labilna politika tvorba pretvorena u organiziranu centraliziranu dravu. Kao vanjski simbol tog razvitka moe se ocijeniti premjetanje glavnog grada u Isfahan, koji je sredinji po
poloaju (pod Tahmaspom je to bio Kazvin). Abas I stvorio je
vojsku koja je bila izravno podreena vladaru, a koja se
vrbovala preteno od gruzijskih robova. Turkmeni su postavljeni na granice, ime je svaka koncentracija plemena sprijeena. Istodobno se veliki dio zemlje podvrgao upravi krunskih dobara. Upravitelji krunskih pokrajina bili su ahu
neposredno odgovorni inovnici Krune, dok su u drugim
pokrajinama upravljali, ponajvie, plemenski glavari sa znatnom domaom vlau, koji su uzeli za zadatak da postignu
dalekosena prava vladara na svojim podrujima. Veliki zemljini posjedi pretvoreni su u vakufske (zakladne) zemlje, to
je znatno pridonijelo jaanju poloaja religioznih asnika. I
trgovinska djelatnost je bila unaprijeena (izgradnja puteva,
itd.), svakako u nastojanju da se povea krunski imetak.
Stoga su privatna ulaganja esto meuvezana, te mnoge
proizvodne privredne grane podvrgnute krunskom monopolu.
Uz vanjsko-politike uspjehe mora se, napokon, ukazati
jo i na sjajnu izgradnju Isfahana. Vladarovi nasljednici, koji
522
Saladin
*'
523
Saladin
spominjanje halife u hutbi petkom i unio ime abasidskog
halife. Uskoro potom je umro halifa al-Adid, da li od prirodne smrti - to je pitanje. Kada je abasidskom halifi bilo
saope no to proirenje njegovog podruja, poalje on Nur ad-dinu poasnu odjeu, ali ne dolikujuu njemu (vladara-sizerena), tako da ga je on, dodue, obukao, a onda ga s
halifinim izaslanikom poslao dalje Saladinu.
Odnos izmeu Saladina i Nur ad-dina morao se uskoro
pomutiti. Za ovog je prvi bio suvie samostalan u Kairu,
njegov otac i braa bili su kod njega, tako da Nur ad-din nije
imao taoca u rukama. Kada se, sad, Saladin htio ponovo
prihvatiti plana osiguranja puta izmeu Egipta i Palestine,
predloi on Nur ad-dinu da opsjedne aubak i Kerak, te
krene na mar; ali onda, kada Nur ad-din poe ka Keraku,
emiri posavjetuju Saladina da mu ne poe u susret, jer su se
bojali za njegovu sigurnost. Slijedei taj njihov savjet, okrene
on natrag i ispria se nesigurnim prilikama u Egiptu. Krajnje
razljuen time, Nur ad-din sabere svoje trupe protiv Saladina. Kada se to doznalo na dvoru ovoga, dio emira mu
savjetovae da se bori, ali ga, ipak, skloni njegov otac, koji se
plaio velikog Nur ad-dinovog ugleda, da mu napie ponizno
pismo, tako da se uspostavi snoljiv odnos. Pa ipak, njihovo
uzajamno nepovjerenje nije se vie prevladalo, tako da nije
dolo do osvajanja spomenutih mjesta, kao to openito u to
doba Saladin nije svoga vrhovnika, koliko je to bilo u njegovoj moi, podravao u borbi protiv kriara. Naredne godine
krene on ka Keraku, ali opet, kada se Nur ad-din priblii,
vrati pod izlikom bolesti oca. U tom tekom poloaju, odlui
Saladin sebi i svojima stvoriti sigurno pribjeite, na nain
koji bi Nur ad-dina zadovoljio. On poalje svoga brata Turan
aha 1176. god. protiv sektaa Abd an-Nebija, koji se bio
dokopao Jemena. Turan ah ga uspije protjerati i Jemen
osvojiti. On se, zatim, da u hutbi petkom spomenuti kao
vladar nakon halife i poalje glasnike Saladinu, koji, sa svoje
strane, izvijesti Nur ad-dina i halifu. Ipak je Saladinov
poloaj i dalje bio ugroen, pogotovo to je u proljee te
godine morao ponovo uguiti ustanak; no sada Nur ad-din
odlui nastupiti protiv njega, osobito jer ga je on bio uvrijedio
time to je izjavio da bi Saladinovo zaustavljanje ojaalo mo
kriara. Ve je bio trupe sakupio, kada se u Damasku teko
razboli i u malo dana umre.
Time je Saladin bio lien velike brige i mogao je svoju vlast
potpuno razviti. Najprije je priznao Nur ad-dinovog llgodinjeg sina al-Melika as-Saliha Ismaila i posvetio se suzbijanju Normana sa Sicilije, koji su se krajem 1173-1174. god.
pojavili sa snanom flotom pred Aleksandrijom. Oni su
iskrcali svoje ljudstvo, ali je ve nakon tri dana, uz pomo
trupa koje su ojaale jaku posadu, potueno i veina ubijena.
Saladin zadobije silan plijen. Kratko prije toga je umro i kralj
Amalrik, tako da se Saladin, neugroen u svojoj velikoj moi,
mogao potpuno posvetiti cilju svoga ivota, borbi s kriarima. Najprije je obratio panju na prilike u Siriji, gdje je
1174. god. bio pozvan od emira u Damask. On tamo nae
stanje utoliko nepovoljnije ukoliko je meu muslimanima
nedostajala jedinstvena volja. S pravom je smatrao, kao
neko Nur ad-din u slinom poloaju, neophodnim zadobiti
istinsku vlast u Siriji, premda najprije kao as-Salih Ismailov
vazal, iji skrbnik je teio postati. Stanje se, najprije, sloilo
nepovoljno. Alep mu se odupro, jednako kao Hama, Hims
524
Saladin
I--~I
525
Salat
I
!
oruja hodoaste na sveta mjesta. Usprkos naporima cjelokupne Evrope, najvei dio Palestine ostao je pod Saladinom
sve do obalne linije, a povezanost s Egiptom osigurana.
Saladin se mogao jo malo mjeseci, koliko mu je ostalo od
ivota, radovati miru; on je ojaao Jeruzalem i onda lagano
krenuo u Damask, gdje ga je stanovnitvo doekalo s radou
i klicanjem krajem godine. God. 1193. se razbolio i umro, u
dobi od 55 godina.
Njegov najstariji sin dobije Damask, drugi sin - Alep, a
trei Egipat, brat Adil - sjevernu Arabiju i Mezopotamiju.
Jedinstvo njegovog carstva iezlo je ve nekoliko godina
nakon njegove smrti. Njegov autoritet, utemeljen na osobitoj
pameti, dobroti i pobonosti, bio je nepokolebljiv. Gramzljivost je bila daleko od njega; dva puta, kada je umro fatimidski
halifa iatabeg Nur ad-din, imao je priliku stei golema
bogatstva. Bogatstvo halife je podijelio svojim trupama i
pristaama, a Nur ad-dinovo nije ni dirnuo, nego predao
njegovom sinu. Fanatian je bio protiv kriara kao cjeline, ali
ne i protiv pojedinaca i ne protiv podlonih krana svoga
carstva. On je iao istim putem kao i Nur ad-din i moe se
nazvati podupirateljern sunitske reakcije protiv iitsko-perzijske prevlasti u Islamu. Saladin je bio omiljen i tovan od svojih
i, sa sultanom Bejbarsom i Harun ar-Raidom, jo i danas je
najpopularnija linost Istoka. U Evropi vrijedi kao uzor
vitetva, jer stvarno nikada nije bio nepotrebno okrutan, a
esto je bio velikoduan pri oslobaanju iz zarobljenitva i pri
darivanjima. Bio je prijatelj teoloke znanosti, te zatitnik
uenjaka i veliki naruitelj graevina. Zaudo, Arapi nisu
uzeli Saladina za predmet narodne pjesme i romana, osim
jedne iznimke (naime, u jednom poglavlju romana o Beibarsu), dok je, uskoro po smrti, potakao matu engleskih
trubadura, premda ga oni prikazuju u nepovoljnom svjetlu; u
poeziji Francuza i Talijana igra on pozitivnu ulogu. I modernije pjesnitvo (Scott u Talismanu i Lessing u Natanu
Mudracu) ga je opisalo, u prvom sluaju vie kao energinog
orijentalnog vladara, a u drugom kao tankoutnog Evropejea.
A L A T (a. salai), uobiajen arapski naziv za obrednu
molitvu ili bogosluje. Prijevod molitva bez poblie g
odreenja nije precizan; pojmu molitve odgovara arapska rije
du'ii'.
526
Salat
527
Salat
rekata.
-saldt: niyya, tahbirai al-ihram, qiyam, qira' a, ruku', i'tidal, sugud, gulus, taahhud, qu'ud, as-salar 'ala an-Nabi,
salam i taan redoslijed (tartib). Druge ceremonije - od kojih
su neke spomenute - on smatra sunnom (sunetom).
528
Salat
u dematu.
----------------'----
529
--
--
Sala t
530
Salat
odgovara, dajui mu popis dunosti koje Islam namee vjernicima, a to su: pet salata dnevno, post ramazanom i zekat. I u
drugim predajama koje nabrajaju obaveze muslimana, kao na
primjer u uputama danim Muadu ibn Debelu, kad ga je
Muhammed poslao u Jemen, spominju se, pored taiohi da ili
sluenja Allahu, i pet dnevnih salata, te zekat. Tu su
izostavljeni had i ramazanski post. Na ljestvici najpohvalnijih
djela, salat esto zauzima prvo mjesto. Strogo pridravanje
pet dnevnih salata osigurava mjesto u Raju. Izostavljanje
salata vodi u nevjeru ineznabotvo: izmeu ovjeka i
mnogovjerstva i nevjerstva stoji zanemarivanje salata.
Mo oienja koju ima salat u Predaji je opisana alegorijski: Salat je kao vrelo slatke vode koje tee uz vrata svakog
od vas; ovjek u njega uranja pet puta dnevno; moete li
vjerovati da nakon toga ostaje ita neisto? U isto tako
poznatoj predaji, on je opisan bez alegorije: obavezan salat
oienje je od grijeha koji su poinjeni izmeu njega i onoga
slijedeeg; kao to se zna, teki zloini su tu iskljueni, na
njih se ne odnosi oisti teljski uinak pobonih slubi.
Salat treba obavljati predano, usredotoene panje.
esto se pria kako je Muhammed odbacio komad odjee, jer
mu je ara na njoj odvraala panju prilikom salata.
Iz slijedee predaje vidi se da salat nije samo izvrenje
neke dunosti, ve da u njega treba unositi svoje srce.
Muhammed ree: Od svjetovnih stvari najdrae su mi ene i
mirisi, ali saldt je utjeha mojim oima! Katkad se spominje
i plakanje prilikom salata.
Ali daleko najznaajnije obiljeje salata je to da on predstavlja razgovor s Allahom. Tu ideju nalazimo izraenu u
slijedee dvije situacije. Prvo, u Hadisu se nalazi da je
zabranjeno pljuvati u smjeru kible, jer saldt je prisni odnos s
Allahom. Drugi vid, u kojem je taj smisao izraen, jeste
slijedei: Ako netko od vas vri salar, on je u povjcrljivom
razgovoru s Gospodarom; u tom sluaju, ovjek mora tano
znati to govori Bogu; stoga nitko ne smije priguiti glas
drugoga za vrijeme uenja (recitiranja). Ilustraciju za ovo
nalazimo u slijedeem hadit qudsi: Allah ree: Podijelio
sam saldt u dvije polovice, od kojih jedna pripada Meni, a
druga robu Mome, te Moj rob postie ono to trai, Poslanik
Boji ree: Ui (recitiraj), a kad rob ree: Ncka je slavljen
Allah, Gospodar svjctova!, Allah ree: Rob Moj me slavili;
kad rob ree: Milostivi i Milosrdni, Allah ree: Rob Moj
me uzdie; kad rob ree: Gospodar sudnjeg dana, Allah
ree: Rob Moj me slavili; kad rob ree: Tebc sluimo i
Tebe molimo za pomo, Allah ree: Ovaj razgovor je
izmeu Mene i roba Moga i on je dobio to je traio; kad rob
ree: Vodi nas pravim putem, putem onih koje voli, na koje
se ne ljuti i koji ne griiee, Allah ree: 1'0 pripada robu
Momu i on postie to je traio.:
Salat iscjeljuje, ali to nije nita novo u usporedbi s
drugim religijama. Spomenimo salar al-luiga, koji se slui
da bi se postigao neki cilj za kojim se arko udi, te salat al-istihara prije donoenja neke odluke.
Opis salata kao mundgata karakteristian je za meditativnu komponentu koja postoji ve u najranijem razdoblju
Islama; to je oito bio jedan od glavnih puteva kojim je
misticizam uao u Islam izvana.
Jedan od najstarijih muslimanskih mistika al-Muhasibi (u.
857) napisao je raspravu o znaenju salata, a filozof at-
------------
531
Salnama
A N D A K (t. sancak), 1) zastava, stijeg (konjiki) (arapski: liuui'], posebno velikih dimenzija (znaajnija od bajraka, arap.: raya ili' alam). Sandak se moe pobiti u zemlju ili
trajno objesiti na zgradi ili brodu; 2) (kao pomorski izraz)
brodska zastava, poloaj (ikinci sancak); prednji bok broda;
3) (staro) vojno leno ili has(s) izvjesne prostranosti u Osmanskom Carstvu; 4) tursko upravno okruje; 5) te neka biljka.
Kao to al-Kalkaandi pokazuje ve u 15. st., sang-aq dolazi
od glagola sang-maq, koji znai zabiti oruje ili neki otri
predmet u tijelo neprijatelja ili u zernlju.
Rije sancak spada u obitelj izvedenih rijei, koje skupno
sadre znaenje probadania, te odatle mogu oznaavati: harpun ili strijelu za ribu, vile, probadajui bol, greve U
stomaku,
Sancak je preao u odreeni broj stranih jezika, u novije
532
Saraceni
opih upravljaa
pokrajine, a
podreena
Sarak~noi;
zovu
Taienoi-,tj. Taji, kae isti pisac, obitavaj;
juno od Sarakena, za to se on poziva na arapske povijesti
Ulpijana i Uranija. Ako je Stefanov jamac, Uranije, na kojeg
se, sigurno, svode i podaci o Saraki, pripadao zadnjem
dijadokom dobu, kao to se nastoji dokazati, onda bi tu bilo
najstarije svjedoanstvo o Saracenima. U svakom sluaju,
mora se, na temelju navedenih mjesta, traiti prvotno sjedite
Saracena na Sinajskom poluotoku prema egipatskoj granici i
u blizini Nabatejaca, te je B. Moric prepoznao njihove
potomke u malom beduinskom plemenu Sauiarqe, koje u
novije doba prebiva na obalskoj dui izmeu Pelusijuma i
Gaze. Na te Sarakene u uem smislu moglo bi se misliti u
pismu Dionizija, aleksandrijskog biskupa, o kranskim progonima u Egipat u prvoj godini Decija (249-250. nae ere),
koje je ouvano kod istodobnog Euzebija: mnogi krani
spasavali su se u arapska brda, gdje su ih sarakenski
barbari prodavali kao roblje. U raznim redakcijama kran
ske Diamerismos tes ges, kojoj je u osnovi moisiievska tabela
naroda i koja potjee iz 3. st., u Liber Generationis Mundi i u
Barbarusa Skaligerija, u Chronicon Pasehale i u Epifanijevom
spisu Ancoratus, Saraceni i Taieni su navedeni kao vee
narodne skupine. U Bardesanovom traktatu, Ketaba de
Nms d'Alrawala, koji se smjeta na poetak 3. st.,
Tajoje i Sarakoje su predstavnici neovisnih nomadskih arapskih plemena; ini se da je, oko sredine 3. st., ranije samo
malo znano pleme Saracena stupilo na elo manjih plemena,
asimiliralo ih i uznemirivalo granice Rimskog Carstva. Kod
crkvenih pisaca 4. st., Euzebija i Hijeronima, Saraceni se
poistovjeuju sa biblijskim Ismaelitima: oni obitavaju izvan
pokrajine Arabije u pustinji, kod Kadea, u kraju Farana
odnosno Midijana, gdje se nalazi brdo Horeb, na istoku od
Crvenog mora, a najprije su zvani Ismaeliti, kasnije Hagareni
i, napokon, Sarakeni. Otada se ime Sarakeni proirilo na
ostala arapska plemena; profani pisci 4,5. i 6. st., a od
crkvenih povjesniara Sokrat i Sozomen izbjegavaju biblijske
nazive i radije upotrebljavaju naziv Saraceni, a samo prigodno Arapi; za uzeti u obzir su nazivi Saraceni Assanitae (tj.
Gasanidi) kod Amijana. Konano, i Arapi na sjeveru, u
Mezopotamiji i na perzijskoj granici oznaavaju se kao Saracem.
Nakon to su Poslanikovi nasljednici utemeljili arapsko
carstvo, Bizantinci oznaavaju kao Saracene islamske narode
koji su podloni halifama, te se taj naziv odrao do u kasni
Srednji vijek, i nakon propasti halifata u Bagdadu, kao to
pokazuje anegdota koju je ispriao Ibn Batuta, kako ga je u
Carigradu bizantinski car pozdravio kao sarakino , tj. muslimana. Selduci i Turci su, obrnuto, nazivani Perzijancima
ili Hagarenima. Od Bizantinaca je ime Saraceni. putem
kriarskih vojni dolo u zapadne zemlje i jo je u novija
vremena sluilo za oznaku arapskih naroda i proizvode orijentalnih zemalja, za to rjenici romanskih jezika pruaju
brojne dokaze.
U upadljivoj opreci spram iroke upotrebe imena Saraceni u zapadnim zemljama, sami Arapi ne znaju ga ni kao
naziv nekog manjeg plemena ni kao skupno ime za sjevernoarapska plemena; etimoloka izvoenja od saraqa, pljakati,
otimati. ili od arq, istol ili, ak, od arih, treba odbaciti.
533
Satovi
odreenih
534
Sebije
535
Sedada
sedada.
Sedada ima osobito znaenje za vjerska drutva idervike
536
_----._---~
- - - - - - . _ - - _ . .- - - - - -
I
I
Sekte
_"'
'
'.
1 _..
537
._.._.
Selam
osniva,
--_._-_.
538
II
Selduci
SE LD UCI ,
539
Selduci
zarobljenika o tome pitao, pokazao dvije strijele, s napomenom da bi se 100.000 ljudi postrojilo, ako bi se te strijele
uruile njegovom narodu, a ako bi se dodao i luk, bilo bi ih
koliko bi se samo moglo poeljeti. To se Mahmudu, izgleda,
inilo poneto sumnjivim; zato je upitao svoga hadiba
Arslana Daziba, to da se radi s tim ljudima. Ovaj na to
savjetovae da se svakom ovjeku odsijee palac, tako da vie
ne bi mogli rukovati lukom ili, kako dodaje Ibn al-Asir,
skupno ih utopiti u Dejhunu. Mahmud je nalazio da su te
mjere suvie neovjene, a i neizvedive, te je sudio da je bolje
prevesti ih preko Dejhuna i rasuti po irokim podrujima
Horasana, da bi ih se lako moglo obuzdavati. Arslana je
poveo sa sobom u Gaznu i drao ga zatoenog u tvravi
Kalandar u Multanu, kao jamca za dobro ponaanje njegovih ljudi. Ali mjera je promaila svoj cilj; Guzi se pokau
nepokorni, bez obzira na stroge kazne, koje je Ta Fera nad
njima dosudio. Pod vostvom svojih voa [agrnura, Kizila,
Buke, Koktaa i drugih, izmaknu oni nadzoru svoga gaznevidskog vladara i ugroze zemlje Islama svojim pljakakim
pohodima. Te Guze je Bejhaki, koji uti o Arslanu, nazivao
uvijek irakim Guzima i razlikovao od onih koji su se vratili u
Transoksaniju, a koje on nagovjetava kao ljude Tugril-bega,
Dauda i Nijalijuna (po svoj prilici Jinalijuna, ujaka Tugril-begova po majinoj strani, koji je vodio ljude Inala ili
[inala.) Turgil-beg Muhamed i agri-beg Daud su sinovi
Mikaila ibn Selduka, koji je, po nekim obavijestima, uskoro
pao u ratu s Turcima-nevjernicima. O treem sinu Seldukovom, Musi, malo se ulo; no njegovi sinovi ubrzo se prikljue
Tugril-begu.
Ti Selduci su obitavali tada nesmetano u Nur Buhari, dok
je ivio Ali Tegin; zato to im nisu bila dovoljna ispasita,
dobiju oni od Haruna ibn Altuntaa, namjesnika Hvarizma
(Horezma), dozvolu da se zimi zadre na njegovom podruju.
Ali kada je umro Ali Tegin (1034), dou oni u sukob s
njegovim nasljednicima; kako je, kratko potom, ubijen
Harun ibn Altunta i gospodar Danda, ahrnalik krenuo
protiv Hvarizma, bili su prisiljeni potraiti drugo stanite.
Oni su se stoga, u jednom pismu, okrenuli protiv namjesnika
Horasana Abu-'l-Fazla Surija, koji je bio na zlu glasu zbog
svojih iznuivanja, da bi od Mesuda, gaznevidskog vladara,
izmolili da im dodijeli okruja Nasa i Farava. U tom udno
vatom pismu Tugril, Daud i trei brat Pajgu ve se nazivaju
tienicima vladara pravovjernih, Ukratko reeno, dolo je
do otvorenog rata izmeu Selduka i Gaznevida; Mesudovi
generali su ponovljeno doivjeli poraze i konano i sam
Mesud padne u boju kod Dandanakana (1040). Krajem 1038.
god. Selduci su zauzeli Niapur, te Tugril-begovo ime bude
tamo navedeno u hutbi, a prispije i halifin izaslanik da se
potui na irake Guze koji su pljakali. Vlast Velikih Selduka bila je utemeljena.
540
Selduci
Ze~gidi
Salgurid~
541
Selduci
---
----
-----
----
---
,---
. _ - _. . ._ - - ' - -
542
--
- -
._-_.
--
---
--
---
Serdar
obino,
glavar ili predvodnik i, stoga, i vojni zapoviednik, U tom smislu su ga posudili Turci, koji ga, ipak,
ponekad objanjavaju pogreno kao sur-dar (uvar tajne),
Preko Turaka je doao do Arapa, a u jednom pismu, koje je
napisano 1581. god. od nekog arapskog vladara (jcmcna),
nalazi se fraza: wa 'ayyana sardaran 'ala al-'asiikir (i on je
postavio vou nad voiskorn). Postoji i apstraktna imenica
sardariyyai.
Posuenica sarddr dugo je odomaena kod stanovnitva
Egipta koje govori arapski, te se tako, svakako, moe objasniti injenica da je bila izabrana za slubenu titulu britanskog
vrhovnog zapovjednika nad egipatskom i sudanskom vojskom. U Perziji se rije od prije nekog vremena koristila za
tvorenje poasnih titula, kao sdrdar-i gang. U Indiji se koristila openito kao oznaka klase (indijskih) vojnih asnika.
- - - ----------
543
Sifa
.
rije se ne nalazi u Kur'anu osim to se jedanput susree
, infinitiv uiasf, a imperfekt prve glagolske osnove trinaest
puta, u znaenju pripisati ili ustvrditi kao opis, i to uvijek
krivotvoreni. Tako opisi Allaha u kur'anskim surama VI, 100;
XXIII,91; XXXVII,159,180; XLIII,82 - svi su isti, izraeni
ustaljenim frazama; to tumaenje koristi Ragib al-Isbahani u
djelu Mufradat, uz nagovjetaj da su svi opisi Allaha krivi.
Allahove sifat treba razlikovati od Njegovih imena
(asm'}, Imena su epiteti koji Mu se pridijevaju u kur'anskim
opisima. Ali Njegove sifa: iskljuivo su apstraktne kvalitete
koje se skrivaju iza epiteta, kao na primjer qudra iza qadir, a
'ilm iza 'alim, U teologiji je vaan problem odnos ovih sifa:
prema njihovom {jat (supstanciji). Pravovjerni je zakljuak,
do kojeg se dolo nakon mnogih rasprava, da su oni vjeni, da
lee u Njegovoj biti, ali da nisu On kao to nisu ni drugo do
On (la huwa wa la gayruhu). Teilo se, djelomino, tome da
se sauva unutranje jedinstvo Allahove osobnosti, djelomino tome da se da za pravo kur'anskim opisima Njega, a
djelomino tome da se odredi koji su od ovih prvobitni, a koji
su samo veza i mostovi s materijalnim svijetom. Bilo je o
tome sporova s filozofima-nevjernicima, s mutazilitskim
krivovjernicima, te unutar pravovjernog Islama, izmeu
aarita i maturidita. Sva ta djela proima gledite izraeno u
Mufradat, prema kojem su opisi Allaha u najboljem sluaju
neodgovarajui i krivi, a u krajnjem sluaju i - nemogui.
544
Sinan
r-I
.r-
545
eli razlikovati rezultate magije i uda (mu 'gizat) koje poslanici izvode u dokazne svrhe, a jo vie haramat svetaca.
Vrijedno tumaenje dao je Fahr ad-din ar-Razi u komentaru sure II,102: on odreuje magi ju kao psihiko djelovanje
sa fizikim posljedicama. Ibn Haldun jo dalje razvija ovo
stajalite ar-Razija, te ga objanjava dotle da ga usklauje s
modernim psiholokim uenjem o automatizrnima. Po njegovom miljenju, kljuna snaga magije je u vraevom najsu. U
odnosu na djelo o magiji iz pera al-Bunija (u. 1225) ams al-ma'iirif - koje se i danas mnogo prouava - u kojem je pisac
pokuao zacrtati sustav dozvoljene magije, Ibn Haldun je
smatrao da se tu radi o nedoputenoj magiji, jer svoju snagu
izvodi iz prirodnih sila, a ne od Allaha.
U pravovjernom Islamu nikada se nije ugasilo staroarapsko brkanje kahina i nebija. Tako je utrt put prouavanju, pa
ak i prakticiranju magije. Jo jedan razlog zbog kojeg je
magija i danas iva meu muslimanima jeste njezina povezanost s kultom svetaca. Brojne narodne prie u kojima nevjerne dine, magiju i zapise nevjernika-vraeva pobjeuju jai
zapisi, koji potjeu od ranijih poslanika, te, napokon, puko
gledanje na filozofe kao na vrae, osobito na Ibn Sinu.
Tako je magija i dalje ivjela kao zbilja (unato tome to to
moe biti opasno) u Kur'anu i u Suni, u pravovjernoj teologiji, mistikoj teologiji svih faza njezinog razvoja, sve do
panteistike teozofije, u filozofiji i prirodnim znanostima svih
vrsta, od eksperimentalne psihologije do spekulacije tobonjih pristaa Ibn Sine, kao i u primitivnom pukom vjerovanju.
I L A H D A R (a. - p. sillidar), nosilac oruia, asnik na
dvoru, koji je nosio svaki komad sultanove
oruane opreme i dodavao je kada je sultanu zatrebala. Bilo
ih je vie; njihov predvodnik, amir silah, vodio je nadzor
nad oruanom, nad svim to se tamo koristilo, dostavljalo i
izdavalo; pripadao je stotini emira i nosio titulu Ganab karim
mamelukom
'al!.
Osmanski Turci zadrali su taj naziv u perzijskom obliku
silahdar. Silahdar aga i cokadar aga bili su prvi asnici
sultanove odaje; u damiji su mu dodavali tri puta ruinu
vodicu i mirise od rajskog drveta. Tokom ceremonije Hirka-i
serif, silahdar aga je stajao uz svete ostatke; svaki puta, kada
bi ih netko poljubio, on bi ih obrisao maramicom od muslina,
koju je onda pruao dotinom. Uz njega je stajao asnik sa
svim tim maramicama. Zadnjeg dana ramazana, sultan je
iao, nakon podnevne molitve, u odaje silahdar age i s povienog paviljona prisustvovao igrama tomaka (borbama s kopljem).
Silahdari su bili konjika trupa, jednako stara kao i janjiari; pod Mehmedom II bilo ih je 8.000, a pod Ahmetom III
12.000. Njihov zapovjednik zvao se takoer silahdar aga, kao
i nosilac sultanovog oruja, ali nije uivao iste povlastice kao
ovaj.
S indi bad-nama
na pohodima na Beograd (1521) i Rodos (1522) i unaprijeen
je u in zemberekci-busi, tj. glavara onih koji prireuju streljivo. U perzijskom ratu (1534) pokazao je posebnu majstorsku spremu, kada je postavio skelu za prijelaz preko jezera
Van. Napredovao je u rangu i, konano, uzdigao se do
gradskog upravnika, subae isu-basi). Kada je Selim I kretao
na Vlaku, Sinan se nalazio u pratnji. Uspostavio je most
preko Dunava, koji mu je donio daljnje divljenje i, konano,
utemeljio njegovu slam. Otada mu je povjerena iskljuivo
gradnja damija i palaa, koje su mu naruivali sultani, kao i
drugi uglednici carstva. Iskljueno je, ve iz hronolokih
razloga, da se. kako se esto moe proitati, neposredno po
smrti Selima I pozabavio gradnjom tzv. Selimije, koja se u
Carigradu uzdie na uzvisini petog gradskog breuljka, a koja
je dovrena ve 1522. god.
e vrtoglavo brzom slijedu ostvaruju se, krajem tridesetih
godina, daljnja djela majstora koja, veinom, nastaju na nalog
Sulejmana Velianstvenog po svim dijelovima carstva.
Navode se samo najvee damijske graevine: 1539. god.
Rokselanina damija (Hasseki Hurrem); 1548. Prinevska
damija; 1550-1556. Sulejmanija, 1567-1574. Selimija u
Jedrenu, graena na nalog Selima II. To su njegova blistava
djela. Uz njih postoji odreeni broj malih damija, palaa,
kola, mostova, kupatila itd. Pjesnik Musfala Sai, njegov
biograf, nabraja: 81 damiju, 50 malih bogomolja, 55 kola, 7
kur'anskih kola, 17 sirotinjskih kuhinja, 3 bolnice, 7 vodovoda, 8 mostova, 33 palae, 18 konaita, 3 hambara, 33
kupatila, 19 turbeta (grobnih zgrada), sve zajedno 334 grae
vine. Tri etvrti stoljea je Sinan radio svugdje, od Bosne, pa
do Meke. On je preko etverokutne, esterokutne i osmokutne temeljne forme razvijao svoja prostorna oblija, uvijek
stremei ka sveanom, snanom uinku dvorane, ka jedinstvenoj arhitekturi, koja je okruivala na molitvi vladare i
njihovu gospodsku pratnju. Preteno ga je zanimala prostorna umjetnost, a zbog nje je on lako zanemarivao ono
izvanjsko. Ali se svugdje istie osebujnost osmanskog bia,
svugdje on stvara uzorite tvorbe, koje su tako malo bizantske, kao i perzijske, tako malo sirijske, kao i selduke, a
koje su, ponajvie, osmanske. Uz Sinana su izrasli i stajali
brojni uenici, meu njima Ahmet-aga, Kemaledin, koji su
zbog slobodoumlja pogubljeni, Daud-aga, [etim Baba Ali,
Jusuf i mladi Sinan, koji se esto brka s njim samim, pa je, za
razliku od njega, uitelj kasnije prozvan koda, stari Sinan.
Jusuf, njegov uenik-miljenik, mora da je graditelj onih
palaa u Delhiju, Agri i Lahoreu, koje svoj nastanak duguju
caru Akbaru. U starosti od skoro 90 godina umro je osrnanski Mikelanelo, i u dugovjenosti mu slian, 1578. god. u
Carigradu. Iza svojega remek-djela, damije Sulejmanije,
blizu nekadanje zgrade ejh-ul-islama, pokopan je uz jednu
malu damiju (mesdid), takoer njegovo djelo, kolu i vodoskok. Tarih (stih u kojem je broj godine) pokazuje, dodue,
jasno 986. kao godinu smrti, pa ipak je Ahmet Refik-bej prihvatio da je u tarihu vokal i, sa brojanom vrijednou
10 ispao, tako da bi se 99611588. god." pokazala kao godina
smrti, to se i u brojkama ini da je napisano. Budui da tarih
potjee od Mustafe Saija (u. 1595), glasovitog nahkasa
(kamenopisca) svoga doba, to je taj nedostatak u najvanijem stihu u najmanju ruku udan.
I N D I B A D -N A M A (p. Sindibad-namai, zbirka vrlo rairenih pria. Glavna tema joj je sljedea: neki kralj povjeri
mudrom Sindibadu odgoj svog sina. Ovaj dobije od svoga
uitelja nalog da sedam dana provede u utnji; tokom tog
vremena ga okleveta kraljeva miljenica, te se kralj spremao da
ga pogubi. Sedam vezira postignu odgodu smrtne kazne,
time to je svaki ispriao jednu ili dvije prie, a osmog dana
princ, koji je opet mogao govoriti, dokae nevinost. Taj
ciklus nosi i ime Poviiest sedam vezira. U drugom obliku
(Povijest deset vezira - Bahtijar-nama) optui deset vezira
nekog princa, od kojeg su htjeli otkloniti naklonost kralja, a
princ se brani time to pria povijest.
Knjigu o Sindibadu naveo je al-Masudi (4/10. st. *) uz
Hiljadu i jednu no; kasnije je preuzeta u Hiljadu i jednu
no, ali je ouvala svoju samostalnost. Nalazi se na svim
orijentalnim jezicima: sirijskom, hebrejskom, grkom, pehleviju, perzijskom, arapskom i turskom, a preuzeta je u
zapadne knjievnosti srednjeg vijeka.
rije
546
Sirija
547
Sirija
548
Sirija
anskim sugraanima.
Ratarstvo je i dalje cvjetalo, premda je fisk mnogo zapetljao. Pomorski promet pretrpio je od rata s Bizantom znatne
gubitke. Ali uskoro su se javili kao konkurenti trgovaki
gradovi Iraka, posebice Basra. Sirijska trgovina, koja je pod
Justinijanom bila iva, nazadovala je pod Arapima. Od doba
Mervanida, veliki se gradovi istone Sirije, Damask i Hims,
zapoinju islamizirati zbog podizanja vojnih tabora. Na porez
obavezni preuzimaju arapski jezik, a da se ne prekida upotreba aramejskog ili grkog. Arapsko puanstvo, koje su
desetkovali epidemije i glad, nemiri u unutranjosti i ratovi;
ponovo se lagano umnoavalo. Osim mjesnih provala fanatizma, ne moe se utvrditi da su vlasti povlaivale nekim
makinacijama usmjerenim na preobraanje na Islam. Vlasti
su vrile samo neki pritisak na krane arapske rase: na
plemena Tenuh i Taglib. Benu Kelb i druga sirijska plemena
prela su na Islam kratko nakon osvajanja.
Usprkos svome poloaju kao politikih helota, bilo je to za
nemuslimane doba dragocjenog spokoja i trpeljivosti u
poredbi s tlaenjem koje ih je oekivalo pod Abasidima. Za
Arape, koji su od drave vukli rente i ivotna sredstva, bilo je
to zlatno doba. Njihove voe, koje su se obogatile izrabljivanjem pokrajina, nakupile su silna dobra.
S padom Umajada gubi Sirija svoje vodstvo i ne predstavlja vie sredite prostranog carstva. Ona je jo samo obina
pokrajina, nad kojom se ljubomorno nadzire zbog njezinih
odnosa sa starim reimom. Glavni grad halifata prenesen je
odatle na Eufrat. Sirijci su drhtali pred vlau, ije su neprijateljstvo neprekidno osjeali. Iskljueni su iz svakog sudjelovanja u vladanju, kao to e to od sada uvijek biti pod
Fatimidima i narednim dinastijama. Halife Bagdada staraju
se za Siriju samo da bi ona, sve otrijim fiskalnim teretima,
osjetila svoju ovisnost.
Nevolje njihove zemlje, gubitak samostalnosti nisu bili u
stanju navesti Kajsite i Jemenite da zaborave svoje zlokobne
svae. Time su Sirijci bili tek sasvim oslabljeni, te njihovi
napori, da zbace abasidski jaram, bili su osueni na neuspjeh. Muavijin potomak, Ali ibn Abdalah as-Sufjani razvio je bijeli bajrak, koji je postao simbol neovisnosti Sirije.
Ali poto se oslanjao na Kelbite, otuio je Kajsite
(809-813). Ni drugo podizanje nije imalo drugaiji ishod.
Nepoznati Arap, Abu Harb, jemenskog porijekla, izdavao
se za Sufjanida. Ravnoduje Kajsita uinilo je da i on pro-
549
Sirija
I
I
selduki
______L
550
Sirija
~ote
zapoeli
evropske
koja je vladala Sredozemljem,
su
; Mameluci razarati obalne gradove, ak najcvjetnije, kao
Akon, Tir i Tripolis; u Saidi i Bejrutu sruene su tvrave.
Tripolis se ponovo podigao na udaljenosti od dvije milje od
obale. U upravnom pogledu pridrali su nekadanja ejubidska lena i podijelili Siriju na est glavnih okruja (mamlaka ili
niyiiba): Damask, Alep, Hama, Tripolis, Safed i Kerak
(Transjordanija).
Prolost Damaska osigurala je njegovom potkralju (naib)
ne samo vrhovnitvo nad drugim gradovima Sirije, nego i
poseban utjecaj. Taj vii slubenik smatrao je da ima ista
prava na prijesto, kao i njegov vladar u Egiptu. Da se osigura
od astohleplja sirijskog naiba, Kairo je pribjegao tome da ih
stalno smjenjuje, Nikada takve srazmjere nije dosegla nepostojanost u upravi i gramzivost namjesnika, koji nisu znali
to im donosi sutranji dan. Libanon je, i nadalje, uivao
neku vrstu samostalnosti. Islamski disidenti u brdima Druzi i mutevaliti - koristili su tekoe Mameluka u borbi s
Frankima i Mongolima za to da proglase svoju neovisnost.
Valjalo je pokrenuti sve bojovne snage Sirije i voditi dugi i
teki rat (1293-1305), koji je okonan potpunim unitenjem
pobunjenika i pustoenjem sredinjeg Libanona.
Mongolski hanovi Perzije stalno su mislili na to da se
osvete za poraze koje su im nanijeli Mameluci. Najenerginiji
od njih, Gazan (1296-1304), osigurao je 1299. god. podrku
Armenaca i Gruzijaea, kao i Franaka na Cipru, i natjerao
Mameluke kod Himsa u bijeg. Njegove trupe su zaposjele
Damask i prodrle do Gaze. Kada su Egipani ponovo upali u
Siriju, Gazan je opet preao Eufrat da ih odbaci, ali je 1303.
god. bio potuen kod Merd as-Sufara, u blizini Damaska.
Sirija nije nita dobila pojavom Burdida, koji su 784/1382.
god.* stupili na mjesto bah rid skih Mameluka. Oni su, kae
Ibn Ijas, zadrali stari poredak, naime anarhiju svojih
prethodnika. Sultan Fered (1398-1405) morao je ak sedam
puta iznova zapoeti osvajanje Sirije. God. 1401. zapoeo je
upade Timur. Nakon zauzea i robljenja Alepa, njegove
horde se pojave pred Damaskom. Premda se grad predao,
Tatari su ga sustavno opljakali. Najvei dio za oruje sposobnih itelja odvuen je u ropstvo, posebice umjetnici,
graditelji, kovai oruja i puhai stakla. Gotovo su svi odvedeni u Samarkand. A onda se unutranji grad zapalio. Timur
je odveo svoju vojsku nazad i prepustio Siriju epidemiji i
razbojnitvu. Meutim, na anadolijskoj visoravni je nastajala
mo Osmanlija, a osvajanje Carigrada (1453) potaklo je njihovo astoljublje. Samo je smrt sprijeila Mehmeda II da
upadne u Siriju. Njegovi nasljednici nisu se okanili toga da se
za to priprave. Izmeu Kait-bega (1468-1496) i Bajazita
sklopljen je ugovor o miru, ali je to bilo samo primirje.
Hulaguovo razaranje Bagdada i slom halifata ponovo su
teite islamskog svijeta smjestili zapadno od Eufrata. Arapska knjievnost nala je u mamelukim dravama jo jedno
nesigurno utoite. Neki napredak se i nije mogao oekivati
od neznalakih i okrutnih vladara. Intelektualci su uivali u
prolosti. Njihovoj djelatnosti nedostajalo je izvornosti. Bilo
je to zlatno doba skratitelja, kompilatora, sastavljaa priru
nika i enciklopedija. Meu enciklopedistima mora se
posebno mjesto priznati zaslunom ihab ad-dinu ibn Fadlalahu al-Umariju, sastavljau Masiilik al-Absar, historijsko-zemljopisno-knjievne kompilacije u vie svezaka, za upo-
551
Sirija
pokrie
krana
Libanona. To podizanje
bilo je neto novo. U doti, caju s Evropljanima zapoeli su krani bivati svjesni svoje
snage. Muhamed Ali uzeo je uskratu pae kao izliku i naredio svome sinu Ibrahim-pai da umarira u Siriju na elu
vojske izgraene po evropskim metodama. Akon se predao
nakon opsade od sedam mjeseci (1832). Neto kasnije, Ibrahim je potukao Turke kod Himsa. Kratko potom je forsirao
prolaz kod Bejlana i upao u Anadoliju. God. 1833. dobio je
Muhamed Ali mirovnim ugovorom Siriju kao doivotni
posjed.
Novi vladar pokazao se snoljivim. Olakao je poloaj
nemuslimanima, te radio na reformi redarstva i pravosua.
Obrnuto, ozlovoljio je itelje time to je ak na poluneovisnim podrujima Libanona uveo kuluk i vojnu obavezu.
Pobune su izbile meu Druzima Libanona i Haurana, kod
nusajrita i u pokrajini Nablus, koja je uvijek bila nepotpuno
pokorena. Ibrahim se bio iscrpio u svojim potinjavanjima.
Turci su drali da je doao trenutak da se Sirija ponovo
osvoji. Kod Niziba, sjeverno od Alepa, bili su potpuno
potueni (1839). Tada se uplela evropska diplomacija, na
poticaj engleske vlade, koju je uznemirilo astoljublje Muhameda Alija. Do Bonapartinog pohoda Egipat je uopte nije
zanimao. Otada se engleska diplomacija stalno bavila tom
zemljom i Crvenim morem. Njezini agenti su revolucionirali
cijeli Libanon. Zdruena flota bombardirala je Bejrut (1840),
2. septembra pao je Akon, a Ibrahim je morao donijeti
odluku da se makne. Kratko prije toga, emir Beir je otiao u
progonstvo.
Od vladavine Mahrnuta II, Porta je uvela politiku upravne
centralizacije, te odredila ukidanje samostalnosti i lenskih
odnosa pojedinih pokrajina. Nakon odlaska Egipana, premjestilo se upravno sjedite starog paaluka Akon i Saida u
Bejrut, koji je sve vie dobijao na znaenju, da bi se pripremilo prisvajanje Libanona. U istoj nakani je iskljuila iz
uprave stare knezove brda, emire ihab. Ali time je postigla
samo stanje trajnog nereda. Od 1830. god. mijenja se poloaj
u Libanonu. Krani, koji su se s Turcima borili protiv
Egipana, zahtijevaju da se s njima postupa jednako kao s
Druzima. U junom Libanonu su neki od njih stekli zaplijenjene zemlje druskih voa, koje je bio protjerao Ibrahim-paa. Ti su traili, nakon povratka iz progonstva, povrat
vlasnitva i ponovnu uspostavu svojih starih povlastica. Turci
su stali na njihovu stranu, te je to dalo povoda za nove i
krvave sukobe. Sirijski muslimani bili su ne manje razljueni
zbog krana, koji su od egipatske uprave bili djelomino
osloboeni. Hau-i humayun sultana Abdulmedida, koji je
saopen Parikom kongresu (1856) i preutno zajamen od
velikih sila, izazvao je provalu gnjeva u javnom mnijenju
muslimana, ali je ulio kranima povjerenje. U Damasku i
velikim gradovima, oni su izvukli koristi iz toga i obogatili se.
Potajna agitacija zapoela je buniti krugove Druza i muslimana; ipak je do otvorene pobune dolo tek sa dogaajima iz
1860. god.
Krvavi sukobi izmeu muslimana i nemuslimana, koje
turske vlasti nisu znale ili htjele suzbiti, bili su izlika za
iskrcavanje francuskih trupa 1860. god. u Bejrutu. Porta ih je
pretekla i poslala Fuad-pau s neogranienim ovlastima u
Siriju. On je poduzeo masovna pogubljenja; progon kolovoa, koji su veinom bili osramoeni Turci, kao i Druzi,
552
Sirija
in.
uinila
L-
553
Skulptura
IS
554
Slaveni
-------r
obale. Oni koji su bili odabrani za uvare harema bili su
predmet posebne trgovine idovskih trgovaca, koji su, prije
svega, u Francuskoj i posebice u Verdenu imali znaajne
tvornice evnuha, Veina tih zarobljenika bila je veinom
jo mlada, kada je stigla u Andaluziju; brzo su se obikli
govoriti arapski, te su postali muslimani.
Broj im je bio uskoro vrlo visok. Po izvjetaju al-Makarija,
njihovo brojano stanje u glavnom gradu, pod vladom Abderahmana III, iznosilo je, zaredom, 3.750, 6.087 i 13.750.
Usprkos svome ropskom statusu, igrali su, esto, u ono doba
znaajnu ulogu u drutvu. Neki su poluili bogatstvo, a
ponekad su stekli vrlo prostrane zemlje, te ak dotle dotjerali
da su i sami imali robove. U doticaju sa sjajnom andaluzijskom kulturom i sami su se profinili; meu njima je bilo
knjievnika od znaaja, pjesnika i bibliofila; jedan od njih,
Habib as-Siklabi, napisao je za vladavine Hiama II cijelu
knjigu (po Ibn al-Ebaru i al-Makariju) koja je imala za
predmet zasluge andaluzijske slavenske literature, a zvala se:
Kitiib al-istizhar wa al-muglaba 'alii man ankara [adii'il
as-Saqliba.
' l '
----
----
-----
- - - _.._-
--------
------
- - - -
.----
555
----
- -
- -
--
Slikarstvo
vaju zidno polje, ije su koordinate podlone njima i njihovim pokretima. Sasanidski utjecaj odreuje stil. I u drugim
dijelovima islamskog svijeta pronaeni su odlomci fresaka;
tako u Niapuru (9. st.), u Lakari Bazaru (Afganistan,
ll. st.) i u seldukoj prijestolnici Reju (12. st.).
Prvo oslikavanje knjiga nastalo je u vezi s prijevodima,
prije svega grkih i sirijskih tekstova na arapski; slike ili
crtei za objanjenje teksta dobijeni su, moda, iz originala.
Najraniji ouvani ilustrirani rukopisi su knjiga o bilju Dioskorida (Laj den) i Knjiga o zvijezdama-stajaicama Abderahmana as-Sufija (Oksford), obje nastale oko 1010. god.
Ona prva sadri umjetniki nepretenciozne male slike, a ova
druga daje grke slike zvijezda kao ponajvie cjelostranine
crtee perom i usko povezuje znanstvenu ilustraciju s dvorskim motivima. Takva djela su esto ilustrirana; isto vrijedi
i za znanstvena i praktina djela i prirunike, koji pripadaju
drugim naunim oblastima. Od poetka 13. st. poznajemo
djela ljubitelja umjetnosti sa slikovnim ukraavanjem, tako
omiljena (indijska) bajka Kalila i Dimna u vie primjeraka.
Ali su, van dvojbe, najrairenije bile Haririjeve Makame.
Samo iz jednog stoljea, iz 1220. god., odralo se dvanaest
ilustriranih rukopisa. Suprotno znanstvenim djelima, s njihovim, esto stotinama, malih slika, i to najee vie njih
sakupljenih na jednoj strani, rukopisi popularnih al-Haririjevih Makama sadrali su, po pravilu, stotinjak ilustracija.
Jedno luksuzno izdanje (London) sadravalo je, meutim,
oko 400 slika: malo ih je do kraja izvedeno, neke su dane
samo u nacrtu, a najvei dio nije ni zapoet. To to ta
ambiciozna namjera nije uspjela, nikako nije sluajno. Osobitost ilustrirane povijesti, s njezinim obiljem slinih situacija, ionako sili slikara na ponavljanje; a uz to dolazi i
injenica da arapsko: slikarstvo radi s vrlo ogranienim
programom slikovnih elemenata (kompoziciona shema,
tipovi figura, itd.). Za to slikarstvo se mogu dokazati bizantski i sredinje-azijski (uz uvijek jo upotrebljive starije elemente) korijeni. Naspram tih genetikih utvrivanja, jedva
da se moe do danas odgovoriti na vano pitanje, to je
osobitost te nove povezanosti raznorodnih elemenata i njihova namjera.
Jo malo znamo o toj umjetnosti. Grube podjele su
mogue. Takozvana Bagdadska kola, u ranom 13. st.,
smijenjena je mamulekom, iz kasnog 13. i ranog 14. st.;
mjesta njihovog nastanka nisu, meutim, s dovoljnom sigurnou utvrena. Koje su konkretne prilike bile uzrok tih
slika, nejasno je. Da li su postojale, kao kasnije, slikarske
kole? Pokuaj, da se u vezi sa rukopisima Makama (za
dokazivanje uzajamne ovisnosti) utvrdi razvitak, nije bio
uspjean. ini se da su se slikari, crpei iz ope raspoloivog
repertoara, ponekad iznova pozabavili s tekstom, u granicama openitijih umjetnikih konvencija, koje preciznije
valja tek otkriti. Tako ovu umjetnost karakterizira manje
razvitak njezinih mogunosti, a vie njihovo struno razui
vanje.
Mongolska navala, koja je lice svijeta promijenila u tako I
mnogom pogledu, u slikarstvu nije prouzroila izravni prekid, nego postupnu promjenu, koja je ila skupa sa sve veom '
primjenom i pribliavanjem dalekoistonim elementim~'1
Perzijsko slikarstvo bitno se razlikuje od arapskog, sa svojom
koncentracijom na mali broj velikih, nabijeno nainjenih
----------------~-----
556
------
Slonovaa
figura. Slika se razvija u visoki, konano cjelostranini pravokut; ona postaje sve vie na manje segmente djeljivi, osobito
strukturirani obojeni kontinuum. Ljudi, u odnosu spram
slikovnog polja dani u maloj, te vitkoj srazmjeri, nalaze se u
bogato ralanjenim krajolicima, koji na vie planova postiu
dubinu i, fantastinim oblicima bregova, tvore visoki horizont. Duevna raspoloenja izraavaju se, prije svega, u
skladu sa rajski savrenom prirodom (ali i u parovima: glavne
i sporedne figure) i samo se rijetko u naglom pokretu oituje
pretjerani zanos. Slike su odmaknute od stupaca teksta, koji
je, ipak, gotovo uvijek bar pojedinim redovima zastupljen u
slici; tekst i ilustracija ine jedno - naem pojmu slike
neodgovarajue - jedinstvo. U 16. st. nastao je vaan prijelaz
viebojnih slika (iji se pravokut moe razloiti djelominim
proirenjima) u jednobojno pisani ili sivo-ukraeni obrub.
Naravno, to karakteriziranje zna i za iznimke: pogotovo rane
ilustracije (npr. knjige o ivotinjama oko 1300. god.) i grupa
tzv. rnalih ahnama, koje se mogu ograniiti na iraz, sa
dugakim popreno-pravokutnim slikama i snano bijelim
osnovama.
Meu svim ilustriranim tekstovima preteu epovi i pjesmotvori sa srodnim motivima: meu njima Firdusijeva
ahnama iNizamijeva Hamsa. Uz njih postoje drugi tekstovi - esto mistikog karaktera - i posebna grupa historijskih djela, al-Birunija prije svega i Raid ad-dina; poetkom
14. st. u Tabrizu nastali rukopisi velikog formata, koji
postaju uzoriti za budua djela te vrste. Tek sada zapravo
postaje jasan razvitak - ma koliko se on izvanjski moe
odvijati u skokovima i pomicanjima. Vodee slikarske radionice bile su vezane za dvorove, ovisno o podupiranju vladara, koji su slavljeni zbog svoje ljubavi za umjetnost;
nakon njihovog pada ili smrti, raspadale bi se kole, poneki
slikar radio bi i dalje za prodaju, a glavni majstor nalazio bi
nove zatitnike. U 14. st. bio je Tabriz sredite koje je
stvaralo stil. U drugoj polovici stoljea postojala je iva
slikarska djelatnost pod zatitom Delajrida. U 15. st. bio je
vrlo znaajan iraz, gdje su se stvorili uvjeti koji su do kraja
16. st. odreivali tamonju proizvodnju. Pod Timuridama,
ah-Ruhom i Bajsungurom, postao je Herat mjesto umjetnosti i uenosti. Tu nastaju ukusna minijaturna djela, a
krajem stoljea u Heratu je radio protornajstor Bihzad (Behzad), ija je umjetnika osobnost ostala nenatkriliva i shvatljiva budunosti. Utjecaj njegovih strogo raenih slika djelovao je daleko u 16. i ak 17. st. Vodei umjetnici starijeg
vremena su pojedinano navedeni; no oskudni podaci doputaju jedva neto drugo do nagaanja. Literaturu koja bi
komentirala umjetniko stvaranje islamski Orijent nije poznavao.
Pod Safavidima zapoeo je novi rascvat umjetnosti, a
koncentriran je na dvoru: Tabriz, Kazvin, konano Isfahan.
U Tabrizu je pod starost djelovao Bihzad, a uz njega tako
znaajni umjetnik kao to je Sultan Muhamed i Mir Musavir.
Umjetnici su zajedniki izvodili velike narudbe, natjeui se
i utjeui jedan na drugog. U tom pogledu mogu se usporediti nedavno otkrivene zidne slikarije u palaama aha Abasa
u Isfahanu. Od 16. st. nastajali su sve vie portreti i prikazi
slini portretu u sebe zadubljenih, veinom mlaih osoba.
Kasnije je doao do izraaja crte kao samostalno umjetniko
sredstvo; glasoviti majstori te tehnike bili su Muharnedi,
Sslona
- - - - - - - - - _... _ - - -
557
- -
----_....
----.--
Smrt i pokop
~
etiri
558
Sokolovi
------"-----
559
----
Somalija
Povjesniar Ibrahim Peevi bio je sm jedne roake Mehmed-pae.
Po ustolienju Murata III opadao je veliki utjecaj Mehmed-pae. Miljenici novog sultana, kao emsi-paa, postigli
su da njegovi tienici budu smijenjeni. Ali jo prije nego
to je bio smijenjen sam veliki vezir - smjenjivanje koje se
inilo neminovnim - postao je rtva atentata ll. oktobra
1579. god. Jedna osoba, obuena kao prosjak, pribliila mu
se kada je naputao Divan, i ubila ga noem. Sahranjen je u
turbetu, koje je on dao podii na Ejubu.
dovoljno snane da zaustave ve nastalo moralno propadanje. Jedino ozbiljno opiranje, na koje je Mehmed-paa
naiao u svojoj unutranjoj i vanjskoj politici, potjecalo je iz
kruga spletkara, kojeg je predvodio idov Jusuf Nasi, miljenik Selirnov, i njegovi idovski ljubimci. idovski bankari
vodili su carinu, a ovladali su i cijelim privrednim ivotom,
te Mehmed-paa nije bio u stanju sasvim se protustaviti tom
utjecaju, koji se, izmeu ostalog, oitovao u pogoravanju
kovanog novca.
U vanjskoj politici Mehmed-pae vidi se, s pravom, sveislamsko stremljenje. Do zadnje godine njegovog velikog
vezirata nije se raskidao mir s Perzijom (zakljuen 1554.
god. u Amasji), a i Carstvo se trudilo pritei u pomo
muslimanskim vladarima Indije i Indonezije protiv Portugalaca, kao i hanovima Transoksanije protiv Rusa. I u svojoj
evropskoj politici bio je miroljubiv; on je bio stalno oprezan
spram Rusije Ivana Groznog, Austrije i panjolske, te se
nadao da e ih drati u ahu prijateljstvom sa Poljskom i
Francuskom. Ipak, nije mogao sprijeiti vojnu na Cipar i
pomorski rat sa Venecijom, te - posljedica toga - protiv
drugih sila. Osvajanje otoka Cipar duguje se poglavito utjecaju Jusufa Nasija i njegovih prijatelja kod sultana. Istom
nakon to je bila donesena odluka, stavio je veliki vezir sve
u igru da osigura uspjeh vojne; tako takoer, njegovoj
neumorno j energiji treba zahvaliti da se, nakon unitenja
osmanske flote u zaljevu Navarina (1571), izgradila nova
flota za manje od jedne godine. Mehmed-paa je bio manje
uspjean u drugim miroljubivim poduhvatima, kao, primjerice, u izgradnji kanala izmeu Volge i Dona i u probijanju
Suecke prevlake. Osim toga, bio je vrlo umjean na polju
diplomatskih pregovaranja; vodio ih je s utivou i tananou (za jednog venecijanskog poslanika dao se je naslikati), a ponekad s najveom bezobzirnou. S Venecijom
zakljueni mir (1573) prepustio je Turskoj otok Cipar; bilo
je to kao da uope nije ni bilo bitke kod Navarina.
Mehmed-paa je zauzimao zasebni osobni poloaj. Nije
bio ni prijatelj naroda, a ni posebno obljubljen kod sultana,
ali ga je svatko tovao. Kao to je to odgovaralo njegovom
karakteru, nije titio literaturu i pjesnitvo, a usprkos tome
ga je pjesnik Baki veliao u svojim kasidama. ivio je
raskono u svojoj palai u Carigradu (kasnije kupljenoj od
strane sultana Ahmeta I, da bi se tu sagradila njegova damija). Svojim velikim utjecajem znao je neprijatelje drati
podalje, a da prave prijatelje nije imao. Znao je ukloniti s
puta tekoe, koje bi na druge utjecajne osobnosti njegovog
doba, kao Lala Mustafa-pau i Sinan-pau, uveliko nahrupIjivale. Njegovi najbliskiji pouzdanici bili su njegov pisar
Feridun-beg, kasnije reis-iil-kiittab, i njegov ki1hya (ehaja)
Dafer-aga. Uostalom, Mehmed-paa je opisan kao savjestan
i nepodmitljiv ovjek. To ga nije prijeilo da prima silne
darove, koji su ga, skupa s njegovim prihodima, inili jednim od najbogatijih ljudi. Zapadna vrela mu predbacuju
krtost, ali je isto tako tano da je Mehmed-paa dao podii,
osim dvije damije u glavnom gradu - damiju i tekiju u
etvrti Kadirga i damiju i med resu u Azab Kapuu - mnoge
zgrade u pokrajini za ope dobro, a osobito karavanseraje.
Osim toga, svakako mu se s pravom prigovaralo da je jako
potpomagao svoje brojne srodnike i zemljake; on ih je dovodio iz Bosne, a mnogi od njih su zauzimali vane poloaje.
560
Srce
stanu, na Islam se unaprijed gledalo kao na neto neprijateljsko. Turkestanski sovjetski komesarijat u Takentu, koji se
sastojao iskljuivo od ruskih lanova, zabranio je 1918. god.
erijatske sudove i zaplijenio posjede pobonih zaklada
(vakufa). God. 1922. bili su vakufski zemljini posjedi predani na daljnje korienje njihovim ranijim upravljaima
(kole, medrese, mjesta hodoaa, derviki redovi, organizacija hodoaa, damije), te ponovo doputeni i vjerski
sudovi. Iste godine ustanovljeno Drutvo za erijatske
sudove u Turkestanu ponovo je zabranjeno 1923. god.
Razdoblje koegzistencije s Islamom okonalo se 1926. god.
Otada se vie nije mogla stvoriti nikakva sredinja vjerska
uprava, vjerske kole se nisu mogle otvarati, a djeca se nisu
vie mogla priputati vjerskoj nastavi; utemeljenje islamskih
bratstava zahtijevalo je odobrenje vlasti; religiozno spisateljstvo bilo je zabranjeno. Izmeu 1926. i 1938. god. bili su
zatvoreni svi znaajniji islamski sveenici, dijelom i pogubljeni ili prognani. Vakufska dobra bila su podravljena
(ukljuujui damije i druge vjerske zgrade). Utemeljenje
Saveza ateista, 24. 8.1924. god., pod Jaroslavskim imalo je
za cilj i suzbijanje Islama. Sad je vjera izgubila i svoje pojavne
oblike putem zabrane vjerskih svetkovina, zakljuenja erijatskog braka, javnog bogosluja itd. Zabranjeno je obavljanje vjerskih dunosti, kao to su post i hodoae, damije su
sruene ili im je promijenjena svrha. Isto tako je okonano
obrazovanje sveenika. Ateistiki odgoj muslimanske mladei bio je obavezan.
Za vrijeme drugog svjetskog rata dozvoljeno je (1942.
god.) uspostavljanje vjerskih vlasti, da bi se podigao moral
boraca na fronti. Time su u SSSR nastale etiri najvie
islamske vjerske uprave (za evropski dio Sovjetskog Saveza i
Sibiriju; za Sjeverni Kavkaz; za Azerbejdan; za Turkestan,
tj. po sovjetskoj terminologiji, Srednju Aziju i Kazahstan).
Te uprave postoje jo i danas i igraju korisnu ulogu u
propagandi, prije svega spram inozemstva. Te vlasti nemaju
niti pravo izdavati vjerske spise (ak ni etveromjeseni
asopis), a niti se braniti od ateistike propagande. Jedino je
upravi za Srednju Aziju i Kazahstan doputeno (1969) da
izdaje asopis Muslimani Sovjetskog Istoka. Bilo je i nekoliko
izdanja Kur'ana. S druge strane, formalno postojanje ovih
uprava olakava odravanje islamske svijesti. U Sovjetskom
Savezu ima, po prilici, jo 500 damija, od kojih je u 12
dozvoljena sluba Boja. Prema popisu od 1979. god. ivjelo
je u SSSR 43,4 miliona pripadnika turskih i iranskih narodnih grupa, koji su u prvoj generaciji bili muslimani; one se
administrativno-politiki dijele na SSR Azerbejdan, Kazahstan, Kirgizija, Tadikistan, Turkmenija i Uzbekistan, te
ASSR Bakirija, Dagestan, Kabardin-Balkarija, Tataristan i
ecn-Inguka (u okviru Ruske SSR) i ASSR Kara-Kalpakistan (u okviru Uz beke SSR). Nakon drugog svjetskog rata,
krimski Tatari i Kabardini, Balkari, eeni i Ingui izgubili
su nasilnim preseljenjem svoj zaviaj, to je postalo stalnim
izvorom nestabilnosti i meuetnikih/meukonfesionalnih
sukobljavanja.
561
Srce
tajnovitom vezom, ije tano trajanje i narav ostaju neodreeni, uslijed istog tabua koji pogaa stvari srca.
Taj tabu nije bio vie valjan, kada se beduinski smisao
ljubavne pjesme sasvim izbrisao i kada je ona pretrpjela
zdruene utjecaje poezije u gradovima, glazbe i vjerskog
jezika. Pjesnik, koji se, uslijed ponitenja plemenske veze,
postavlja, manje rado, spram budunosti nego prolosti,
prenosi srcu glavne vrijednosti beduinske ljubavi, koje su
pale na rang obinih metafora. Zadrale su se slijedee ideje:
l) sada je pjesnikovo srce to koje je, uvijek tjeskobno ili u
tuini, u potrazi za Gospoom;
2) postavi sjedite strasti, tj. Sjeanja i Tajne, ono je
samim tim neizbjeni element udvorne dijalektike, istodobno
pouzdanik i sudionik.
to se tie prvog, srce je u stalnoj potrazi koja se kree u
pratnji karavana koji odnosi. To srce, o kojem se ne zna vie
vrlo dobro koje mjesto nastanjuje i koje, zbog neizvjesnosti
svoga boravka, osuuje pjesnika na stalno lutanje, zvalo se
murtahin, Odvojeno od pjesnika i njegove grupe, ono je
rascijepljeno ili, jo, leti po prostoru, plijen snane emocije,
te ne moe prepoznati svoj pravi zaviaj (metafora preuzeta
od mistika Duneida). Ta nestalnost srca, koje ne zna svoje
2) Pjesnitvo. - U stvari, stari arapski nasib (ljubavni
prebivalite i svoju pravu pripadnost, ini od njega nomada
prolog kaside) gotovo ne navodi srce u smislu sjedita strasti,
bez ispae, koji je odreen i osuen da slijedi udi godinjih
bar u zbirkama koje se, openito, dre da su najvie beduindoba. To stanje je, pravo govorei, tatayyum, robovanje u
ske. Moe se pretpostaviti da rijetkost te rijei kod utemeljiteizgnanstvu. Takoer je i siba, zov strasti (u pratnji znakova
lja arapske lirike ovisi o samoj naravi ljubavi koju velia nasib.
danih munidu), munje, jezik ptica, to to srce izvodi na pravi
Ali stvari srca imaju kod njih drutvenu, naime socioloku
put. Skitnica i lutalica, srce je u isto doba zatvorenik mree
vanost. Naszb predoava, u stvari, mnoge crte svojstvene
ljubavi koja ga osuuje na stalno uenie za uiaslom ili
obredu prijelaza. Pjesnik je u potrazi za zatitnikom, moni
unsalom (naklonou Gospoe). U toku tog talaba, tragajim ili starijim susiedorn, ija intervencija dovodi do nove
nja, srce je, uistinu, nagonjena ivotinja (gazela u svetom
plemenske veze; hima ili naputeni tabor izgleda da je
zabranu) koju Gospoa lovi i koju e konano dostii njezine
mjesto gdje su se zbili obredi prijema, ceremonija se,
strijele. Srce, koje je pretrpjelo estoke napade, sada se,
moda, zvala 'aqiqa; pjesnik postaje ovjek podloan novom
osvojeno ljubavlju, privilo uz dobru volju i elje Gospoe. Te
rodu, rodu Gospoe koja je smatrala da ga treba zatoiti
metafore su uzajamne izmeu zaljubljenika, kojeg predstav(sabi), on postaje talac roda Gospoe, rahn; u istu vezu da se
lja njegovo srce, i Gospoe: rtva dobija crte i svojstva svoga
dovesti baratanje svetim strijelama (qidah), koje se usporeprogonitelja i obrnuto. Tako onda pjesnik izjavljuje da je
uju sa Gospoinim striielama; a i ideja pjesnikove deve, jer
Gospoa zauzela njegovo srce, budui da je samo srce postalo
se zna da, u arapskom folkloru, zaljubljenik traga za zalutalom
sveti zabran, gdje se razigravaju hiri Gospoe. Ona zauzima
devom, nidan, budui da je posjet Gospoe znak da je
najbolje mjesto u pjesnikovom srcu, najuzvienije mjesto,
pjesnikova potraga bila krunisana uspjehom.
te tu uzima sve slobode, osjeajui se u osvojenoj zemlji.
Niddn, kao i 'aqiqa, je stari neznaboaki obred (uspor.
U pogledu drugog obiljeja, radi se o dubljoj, udvornijoj
hadis o zabrani da se u mekanskom Haremu traga za negdaili normativnijoj ljubavi, s kojom su se pjesnici irakih gradova
njom himomy; munid, hodoasnik hime i kandidat u POSmorali suoiti kada su odluili da zavire u sopstveno srce.
jeti, je u potrazi za znakovima, kao to ukazuje smisao
Srce je sjedite Sjeanja na ljubav. To Sjeanje mijea se s
korijena. Ti znaci su oni koje pribavlja zagr: sve ovo ima
Ljubavlju. Usporediti zaljubljenika s njegovom Gospoom,
karakter opih mjesta u klasinom nasibu. Traganje munida
znai usporediti odnosno stanje njegovog srca. Srce trpi vatre
okonava, katkad, sa 'azd", izraz ije je socioloko znaenje
(niran) strasti. Gospoa vlada srcem zaljubljenog, iji je ona
oito (plemenska veza). Posjet Gospoi ili hodoae himi
vladar. To Sjeanje jedva se razlikuje od slike Gospoe, koja
ini se da je bilo vezano uz godinje doba, proljetnu ravnodneprebiva u srcu koje ne moe sadravati nita drugo. Manje se
vicu, redeb, za prve susrete, poslije posjeta koji se inio
ustrajava, obrnuto, na lomljenju i pucanju srca (sudu',
svetitu Kabe; mogue je, prema Kur'anu, da su wa'd i ihla]
futur), simbolu ne smirenog ivota zaljubljenika i njegovom
bili u vezi sa mijenama tog traganja arapskog zaljubljenika,
odvajanju od svoga plemena.
koje je, u kasnijoj knjievnosti, postalo traganje srca kao
Arapsko pjesnitvo je, otada, dodijelilo srcu vanost, koja
takvog.
e ostati karakteristinom za udvorni, galantni duh. Ali srce
ima takoer svoje sukobe i probleme koji zanimaju teoretiPolazei od tih fragmentarnih, ali usklaenih naznaka,
are kao i pjesnike. Najprije, srce se javlja kao princip
moe se nagaati da arapska Ijubav odgovara obredu
priielaza, vezanom, bar u sastavu svoga rjenika, uz prisue
ljubavi, pa se pita, da li ne dijeli tu ulogu s oima, iji je
neke Gospoe stranog plemena, koja vezuje zaljubljenog , pogled ranio pjesnika. Pitanje pretpostavlja, u pozadini,
562
Sredozemno more
drugo jedno, o doputenosti pogleda baenog na voljenu
osobu, a koje je glavni predmet udvornog morala. Priznati
prvenstvo pogleda, to znai pristati uz imperativ strogog
morala koji osuuje zaljubljenog i, moda, udvornu ljubav u
ime drutvenog reda. Govoriti o pretenoj, ako ne odluuju
oj, ulozi srca, znai prihvatiti sudbonosnost strasti i njezino
opravdanje apsurdom, to je inilo sr zahiritskog skandala
koji je najavio Ibn Davud. Teko je dovoljno naglasiti vanost ove rasprave, iji se utjecaj ve osjeao kod irakih
logografa- i pripovjedaa u 3/9. st. *
Moe se pretpostaviti da je odreeni broj kazivanja, koja se
tiu prie o romantinim junacima, zapravo neizravno opredjeljenje u odnosu na ovu raspravu. Dodajmo da su mistika i
teologija stavljali u prvi plan ideju vienja srcem. Na kraju,
Sjeanje Gospoe, urezano u srce slikama, sigurno, tradicionalnim, ali koje su se doivljavale snano, asimilirat e se toj
teofaniji boanskog lica, ija enia: salijee islamsku misao,
onu teologa kao i filozofa (ru'ya dominira: u zadnjem poglavlju al- Kuairiieve Risale, ru'ya hasana ima za sjedite srce:
koje se smatralo u mistikoj salimiyyi kao podruje
Anela). Vizije srca i enje, koje su meusobno povezane i
zdruene u svjetlosti novog ili bar proirenog shvaanja srca,
pridonose tome da se orijentalnoj galantnoj ljubavi pribavi
ona nijansa sjenovite neodreenosti i snovienja, koja se
uvijek snano doima zapadnog promatraa.
---
------
563
Staklo
damija. Pod Safavidima cvjeta u Iranu proizvodnja jednobojnih flaa za prskanje i dvovratnih ibrika s izljevom. Emajliranje je iznimka, osobitost slikarstva lakom uminijaturnom
stilu na neprozirnom, bijelom staklu. Osmansko puhanje
stakla u 16. st. ilustrira slikovni izvjetaj sa nekog ophoda na
dan svetkovine obrezivanja, a da umjetniko-obrtni proizvodi nisu bili ouvani. Dok u 16. st. Venecija isporuuje, po
osmanskoj narudbi, ike za damije, valja rei da se trgovalo i ekim staklom u 18-19. st., i to preko panjolske ka
Damasku. Kratkotrajnu proizvodnju s otiskivanjem reljefa,
bruenjem i pozlaivanjem isporuuje kasnoosmanska tvornica stakla u Bejkozu (Carigrad). Kao obojeni zatvara prozora sa reetkama od tuka staklo igra ulogu pod Umajadima
u 7-8. st., a i pod Osmanlijama u 16-19. st.
TAK LO. Obrada stakla je u tradiciji sirijskih i aleksandriiskih radionica, tako da se ona iz ranoislamskog doba
umjetniki i povijesno jedva moe prepoznati, budui da je
nastavljena upotreba nazubljenog dekora, tehnike mille
fiori, reljefnog bruenja i polivanja, aplika, peatnog i tamparskog dekora, pri jednakim sredstvima boja. Za stakleni
mozaik Umajadi su pozivali bizantske majstore. Partsko-sasanidski postupci, posebice na lijevanom i bruenom
suu, kao i bojom dekoriranom, napuhanom, utjecali su na
razvitak nakon osnutka Bagdada. Puhai stakla iz Basre ili
su u Samaru i imali, moda, bizantsko-egipatsko kolovanje.
Iskopavanja palaa pokazuju jednobojne i rnille fiori-ploe
kao zidni ukras, kobaltno-plavo i viebojno posue sa dijamantnim urezivanjem, figuralno i geometrijski izbruene
ae u stilu spreme od kremena, kao i jednobojne kuanske
robe. ae s osjajenim, vietonskim oslikavanjem srebrom
odgovaraju u isto doba novoj tehnici od fajanse. Priprave su
dobijane iz Egipta, gdje se tehnika, prema natpisima dokazivo, koristila oko 750. godine. Natpis na jednoj kupi te vrste
iz Rake (9. st.) dokazuje porijeklo iz Damaska. [ednobojno,
brueno, iransko staklo cijenjeno je u najviem stupnju sve
do u 8. st. u Kini i Japanu. Radionica za posue sa bruenim
dekorom iz 10-11. st. iskopana je u Afrasijabu.
Od 10. st. javlja se figuralno i geometrijsko bruenje u stilu
kosog rezanja, koje oponaa posue od kremena i tirkiza.
Egipatska osobitost su novci s imenima namjesnika, kao i
apotekarski utezi iz 10-12. st. Iranska bruena i puhana
stakla iz 10-13. st. istiu se mnogostrukim oblikom. U 13. st.
u Alepu i Damasku rascvjetava se viebojno oslikavanje
emajlom s pozlaivanjem.
Figuralni dekor u stilu minijaturnog slikarstva, latinski
natpisi, kinesko-mongolski motivi, karakteriziraju promjenu
vremena. Pehari za pie te vrste pripadaju pokopnom obredu
kod hordi sjeverno od Crnog mora. Spoj sa venecijanskom
proizvodnjom treba vidjeti u osobi majstora Aldrevandina. S
kriarima su u Evropu stigli, i u njoj trajno ostali, brojni
reprezentativni primjerci umjetnosti obrade stakla u islamskom svijetu. Luksuzni proizvodi mamelukog doba su ici
s kur'anskim tekstovima i sultanskim imenima iz kairskih
564
Sudnji dan
stranka), kao
tidanije.
565
Sudnji dan
----:
'
566
Sultan
monistike tendencije u Aristotelovom misaonom toku tamo,
gdje je on, po njemu, imao praznine, a koje se nalaze ve u
djelu Uitelja. Obrnuto, u Suhravardija se, uz peripatetike
ideje, nalazi cijela mistika teozofija, koja je preuzeta iz
helenistikog sinkretizma. Za Suhravardija i druge mistike,
svi filozofski sustavi i sve religije samo su izraz jedne jedine
istine, te on navodi kao svoje uitelje Agatodemona, Hermesa
i pet najveih filozofa Grke, Empedokla, Pitagoru,
Sokrata, Platona i Aristotela, jednako tako kao Gamaspa i
Buzurgrnihra. On dri, nacionalno ponosit, da su ova
posljednja dvojica pretee grkih mislilaca; po njemu, oni su
prvi - daleko od toga da su bili dualisti - izrazili istinu
nunog i sluajnog bitka, pod simbolima svjetlosti i tame. Ali
premda on ui o suglasnosti Platona i Aristotela, u njegovom
glavnom djelu: Kitab hikmat al-Iraq nalazi irok prostor
polemika s Aristotelom, Njegovo krajnje slobodarstvo doputa mu ak da kritiku kelama zasnuje na nekim temeljnim
uenjima Aristotelove logike i metafizike, premda na drugim
mjestima zastupa kritizirane teorije, npr. kritiku kelama na
definiciji bitka i na uenju o materiji. Openito se kod njega
nalaze one teorije i argumenti skeptika i stoika koje je kelam
ponovo prihvatio.
Ali glavno obiljeje njegovog djela je njegova metafizika
svjetlosti, obasiania iiraq), To je novoplatonsko uenje o
svjetlosti, duhovnoj svjetlosti, koja slui kao simbol emanacije, ali se na nju, istodobno, gleda kao na duboku zbilju
stvari. To uenje, koje je u mistici i filozofiji igralo veliku
ulogu, nalazi se kod veine arapskih filozofa, posebice kod al-Farabija, Ibn Sine i al-Gazalija; ali se nijedan od njih nije
tako posluio tim simbolom kao as-Suhravardi. Nunost i
sluajnost, bitak i nebitak, supstancija i akcidencija, uzrok i
posljedica, misao i osjeaj, dua i tijelo, sve to on objanjava
svojim uenjem o iraqu; on na sve to ivi ili se kree ili
opstoji gleda kao na svjetlost, pa ak svoj dokaz o postojanju
Boga temelji na tom simbolu. Poglavito svojom metafizikom
svjetlosti postao je poznat kasnijem svijetu; utemeljitelj je
pravca, ije se ime, al-iraqiyyiin, izvodi iz iraq, a derviki
red, koji mu pripisuje svoje osnivanje, naziva se analogno
nurbahiyya.
U L TA N (a. sultan), titula, oznaavala je od ll. st. neovisnog vladara nekog podruja. U prvim godinama Islama, sultan se koristilo samo u znaenju vlast ili vladavina. Mahmut od Gazne (999-1030) dobio je kao prvi islamski
vladar titulu sultan. Kod Fatimida u Egiptu upotrebljavao se,
oko 1000. god., naziv sultan al-islam, a kod Bujida otprilike
u isto doba sultan ad-dawla. Selduki Tugril-beg dao je
kao prvi islamski vladar kovati svoj novac s titulom sultan.
Sredinom 12. st., tu titulu preuzeli su ahovi Hvarizma i
Eiubidi, Samo je halifa mogao dodijeliti sultansku titulu.
Mameluki vladari oznaavali su se kao sultan al-islam wa
al-muslimin, a njih su slijedili osmanski sultani (kod njih su i
princeze nosile sultansku titulu, koja se stavljala iza imena).
Na Krimu, muki pripadnici vladarske kue nosili su titulu
sultan, a monarsi su se nazivali han. U Perziji, Safavidi su se
na novcu slubeno oznaavali sa sultan, no openito su bili
poznati pod titulom ah. Mistiki ejhovi nosili su oznaku
sultan samo kao poasni naziv.
567
Suluk
S
zapoinje
l
'I
-~----._------
568
Sura
ka~0:pogled~
ta~o
treba
je u
sloboda.
?a ... I
pnmuenm, ako se radi o krai neznatne koliine.
. se kod Ubeja, pored uobiajeno prihvaenih, nalaze JO dVIJe
Poblie se utvruje mogui trojaki odnos Sune spram
sure. Ni redoslijed sura nije definitivno utvren, iako u svim
Kur'ana: l) potpuno suglasna s Kur'anom; 2) objanjenje
izdanjima postoji isti osnovni princip. (O tom problemu, vid.
Svetog teksta; 3) izravno nepovezana sa Svetim tekstom.
odrednicu KUR'AN).
Ova zadnja vrsta, ipak, nije priznata od onih koji Suni
pripisuju uvijek izravnu vezu sa Svetim tekstom.
UR A (a. $itra), oblik, lik isurat al-ard znai karOdnos izmeu Kur'ana i Sune rasvjetljava se putem uenja
ta svijeta) ili lice, izraz lica. Tasunr, mno. tasao nasi!] wa mansiih, onom (ajetu) koji ukida i onom koji je
wir je, prije, slika.
ukinut", kao i putem drugih primjera o kur'anskim nalozima
U Hadisu se zastupa stara biblijska ideja da je ovjek
i zabranama. Tu treba jo ukazati na to da a-afii neuvijeno
stvoren po Bojem selernu. U al-Buharijevom Isti'dnu,
tvrdi da Kur'an ne moe biti ukinut Sunom. Po njegovom
kae se: Allah je stvorio ovjeka prema svojoj suri: on je
miljenju, Kur'an moe biti ukinut samo Kur'anom, a Suna
visok 60 arina. O tome al-Kastalani kae (IX,144): 'SvoSunom. Ipak, postoje kur'anski stavci, iji ukidajui karakter
joj' se odnosi na Adema, pa znai: Allah je stvorio Adema
u odnosu na druga kur'anska mjesta postaje jasan tek putem
prema njegovoj, tj. Ademovoj slici i prilici, a to znai savrenog i skladnog, Ali postoje i druga tumaenja. Drugi je
Sune ili putem Sune i igma',
Kako je poznato, krug usul al-fiqh nije ogranien na
odlomak iz Muslimovog Birra, predaja 115: Ako se ovjek
Kur'an i Sunu. Ipak se u irim krugovima protive tome da
tue sa svojim bratom, mora mu potedjeti lice, jer Allah ga
ovim dvjema historijski danim, objektivnim normama treba
je stvorio prema svojoj suri. An-Navavijev komentar ove
predaje donekle se poklapa s ve navedenim odlomkom kod
pridodati tako subjektivne elemente kao to su idma ili kijas.
Kastalanija. On citira al-Mazinija koji kae: Ibn Kuteiba je
U Hadisu se pronalaze tragovi tog protivljenja: Kada su Ibn
krivo protumaio ovu predaju shvativi je doslovno. On kae:
Mesud i Huzajfa (Hudayfa) jednog dana bili zajedno,
,Allah ima siiru, ali ne kao druge $uwar'. Tu je tumaenje
postavio im je pitanje neki ovjek. Tada je Ibn Mesud rekao
oito krivo, jer pojam siira ukljuuje sastavljanje, a ono to
Huzajfi: Zato misli da su nas ljudi zapitali o tome?, a on
je sastavljeno, to je i stvoreno (muhdat); ali Allah nije
je odgovorio: Tek to im se kae, oni to ve zanemare. A na
stvoren, stoga nije ni sastavljen; zato on nije musaunoar.
to je rekao Ibn Mesud onome koji je pitao: Kad bi nas
U vezi s pojmom siira je i zabrana slika koja se na
zapitao o nekoj kur'anskoj stvari koju znamo, dali bismo vam
Zapadu, smatra se, pogreno, povezuje s Kur'anom, kao,
odluku, a jednako o Muhammedovoj suni. Spram vaih
uostalom, i veina islamskih ustanova. Ne moemo, ipak,
novotarija, pak, ostajemo zbunieni.
To stajalite su, ipak, napustila etiri mezheba; igmii' i qiyas
nijekati da se zabrana slika temelji na gledanjima koja su
dobili su svoje mjesto meu usid al-fiqh. Neovisno o iitima,
nala izraza u Kur'anu. U kur'anskom jeziku, $awwara
etiri izvora nikada nisu priznali ni hariditi ni vahabiti.
(oblikovati) sinonim je s bara'a (stvoriti), uspor. s. III,3;
S izrazom sunna u uenju o usiil ne treba brkati drugu
VII, ll; XL,66. U s. LIX,24, Allah se zove al-haliq, alod pet kategorija, u okviru kojih se promatraju djela sa
-bari', al-musaunoir, tj. prema al-Bejdaviju: Onaj koji
zakonskog stajalita, a koja se takoer zove sunna.
donosi odluku da stvara stvari prema Svojoj mudrosti, koji ih
stvara bez greke, koji prema svojoj volji udahnjuje ivot
njihovim oblicima i svojstvima.
UR A (a. sura), naziv za poglavlje Kur'ana. U samom
Ako je Allah, prema Kur'anu, veliki oblikovatelj, prema
Kur'anu, kako u mekanskim njegovim dijelovima tako i u
Hadisu izlazi da svi veliki oblikovatelji oponaaju Allaha i,
medinskim, ta rije oznauje pojedine objave koje su s vrestoga, zasluuju kaznu: Tko god stvori sliku, Allah e mu
mena na vrijeme saopene Muhammedu. On izaziva protivkao kaznu dati u zadatak da joj udahne ivot, a on to nee
nike da proizvedu sure sline onima koje on saopava (II,23;
X,38) ili da sami smisle deset takvih sura (XI,13). Ove rijei
moi uiniti. Oni koji rade takve slike, bit e kanjeni na
iz s. XXIV,l mogle bi se smatrati uvodnima: Objavljujerno
Sudnji dan time to e im se narediti: 'Oivite ono to ste
suru i njezine propise inimo obaveznim. U njoj objavljujemo
stvorili'. Kue, koje sadre slike, pse i obredno neiste ljude,
jasne dokaze (ayat). Munafiqun (licemjeri) se boje da bi
aneli milosti izbjegavaju, Ova je tvrdnja potkrijepljena
mogle biti poslane sure koje e im otkriti to je u srcima
priom o tome kako je Aia jednom kupila jastui na kojem
njihovim; usp. IX,86: A kad je objavljena sura da u Allaha
su bile slike; kad ga je Muhammed vidio, a bio je ranije izvan
vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom njegovim borite ... .
kue, zastao je na vratima i nije htio ui. Kad su ga zapitali za
U s. IX, 124, 127; XLVII,20, spominju se razliiti uinci sura
razlog, odgovorio je: Oni koji uinie te slike, bit e kanjeni
na vjernike i nevjernike. U takvim primjerima, rije sura ima
i njima e biti nareeno: ,Oivite to ste stvorili'. A zatim
ree: U kuu u kojoj postoje slike ne ulaze aneli, Pria se
isti smisao kao i rije Kur'an u izvornom znaenju, ali kasnije
da je Muhammed uklonio slike i kipove iz Kabe. Kod
e se ta dva znaenja odvojiti; Kur'an se poeo koristiti za
Ahmeda ibn Hanbala nalazimo znaajnu predaju o tom pisabrane objave u obliku knjige, a sura za pojedina poglavlja
tanju.
svete knjige koja su se, izvorno, sastojala od po jedne objave,
Pravo zabranjuje kopirati iva bia, ona to imaju riih, Iz i
ali kasnije je spojeno nekoliko objava ili odlomaka.
Autorizirana verzija Kur'ana sastoji se od 114 sura, od
an-Navavijevog komentara Muslima proizlazi da je svejedtn
da li je slika na platnu, tepihu, noviu, posudi ili zidu. Nije
kojih je prva (al-Fatiha) slobodno povezana sa zadnja dva
zazivanja, kao uvod i zakljuak. To se slae s injenicom da
zabr.. a.. njeno crtati drvee, devino sedlo i druge nevane stva.ri.
ove tri sure nedostaju u Kur'anu u izdanju Ibn Mesuda. U
Ako se koriste predmeti, na kojima su slike ivih bia, ako se
- - - -
_~_-
569
- - - - ..
_ _. _ - ...- - - . _ - _ . _ - - - -
Sveta mjesta
dogaaji
570
Safii
r---
LEKSIKON
ISLAMA
-iiji'z), utemeljitelj afiitske pravne kole. Njegov ivotopis obavijen je legendama, tako da je teko razluiti
povijesne elemente. Posebne potekoe sainjava uspostavljanje kronologije. Rana vrela vrlo su oskudna. Al-Masudi (u. 956-957) je prvi povjesniar koji ga spominje.
Jedini vjerodostojni dokument je zakladnica (vakufnama)
njegovih dviju kua u Meki iz augusta 818, njegova oporuka,
koja datira iz februara 819, kao i ona o njegovoj kui u
Fustatu, u kojoj su, dodue, izostavljeni ime i datum, ali
nema sumnje da potjee od samog a-afiija. Kasniji njegovi
biografi koriste stara djela tipa manaqib, kao to je ono Dauda
az-Zahirija (u. 883), as-Sadiia (u. 919-920), Ibn Abi Hatima
(u. 938), ali tu je ve mnogo natruha legende. Na primjer al-Hatib al-Bagdadi prepriava povijest od Ibn al-Hakama (u.
870) o njegovom roenju, povezujui ga s planetom Jupiter,
koja se die iznad Egipta.
A-afii je pripadao plemenu Kurei. Bio je Haimit i
Poslanikov daleki srodnik. Majka mu je pripadala plemenu
Azd, iako neki kau da je bila iz Alijevog roda. Roen 767. u
Gazi, rano je izgubio oca, te ga je odgajala majka, u siromanim uvjetima u Meki. Mnogo je vremena proveo s beduinima
i temeljito upoznao staru arapsku poeziju (npr. navodi stihove Zuheira, Imru-'l-Kaisa, Derira, itd. u Kitiib al-Umm). Znalac jezika al-Asmai od njega, kao djeaka, uo je
pjesme Benu Huzeila (Hudayl) i anfarin Divan. Hadis i
Fikh uio je u Meki kod Muslima az-Zendija (u. 796) i
Sufiana ibn Ujajna (u. 813-814). Znao je napamet itavu
knjigu Muwana'. Oko svoje dvadesete godine poe u
Medinu Maliku ibn Enesu i ostade tamo do uiteljeve smrti
796. god. Al-Hatib daje popis ostalih njegovih uitelja. Zatim
je poao u Jemen na neku funkciju. Tu se zapleo u alijevske
spletke - potajno je bio sljedbenik zejditskog imama [ahie
ibn Abdalaha - te je 803. uhapen i odveden pred halifu
Harun ar-Raida u Raku. Bilo mu je oproteno. Tokom ovih
zbivanja doao je u prisniji dodir s glasovitim hanefitom
Muhamedom ibn al-Hasanom a-ejbanijem (u. 805), ije je
knjige prepisivao. Ali nije se jo usuivao zauzeti stav suprotan a-ejbaniju, koji je bio utjecajan na dvoru. Godine 804.
poao je preko Harana i Sirije u Egipat, gdje je kao Malikov
uenik u poetku bio dobro primljen. Tek 810-811. vratio se
u Bagdad i tu poeo raditi kao uitelj. Tu se priklonio
Abdalahu, sinu novog egipatskog namjesnika Abasa ibn
571
ah
S
572
efaa
-l
E F A A (a. afa'a), zagovaranje, posredovanj~, zauzimanje. Onaj koji posreduje naziva se afi' i afi', Rije se
upotrebljava i u drugom smislu, a ne samo vjerskom, npr.
kada se pred kralja iznosi molba, kada se posreduje za nekog
dunika. O posredovanju u sudskom postupku zna se vrlo
malo. U jednom hadisu kae se: Onaj tko svojim uplitanjem
onemogui hudud Allah - taj se protivi samom Allahu.
Tu rije obino nalazimo u teolokom smislu, poglavito u
eshatolokim opisima; u toj se upotrebi javlja ve u Kur'anu.
U Kur'anu se zalaganje spominje najee u negativnom
smislu. Sudnji dan opisan je kao dan u kojem nee biti
prihvaena afa' (s. 11,48,254). Ovo se odnosi na Muhammedove neprijatelje, kao to se vidi iz s. X,18: Oni se, pored
Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im
mogu kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su nai zagovornici kod Allaha; uspor. takoer suru LXXIV,48: Njima
posredovanje onih koji vre afa' nee biti od koristi.
Ali mogunost posredovanja nije sasvim iskljuena. Sura
XXXIX,44, kae: Reci: Niko ne moe bez njegove volje
posredovati itd. Prilino je velik broj odlomaka u kojima se
ta tvrdnja tumai tako da je afa'a mogua jedino uz Allahovu
dozvolu: Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez
573
ehada
---~--
574
------
-----
ejh
575
ejh-ul-islam
namjesnika Medine - ayb al-Haram. Ibn Haldun pripovijeda kako se na hafsidskom dvoru u Tunisu prvi ministar,
regent carstva, koji je namjetao sve slubenike, zvao ejh
Almohada. Muhamed, utemeljitelj vatasidske dinastije, uzeo
je ba kao i Muhamed al-Mahdi, utemeljitelj dinastije Sadijskih erifa, titulu a-Scvh:
Danas titulu ejh s neskrivenim ponosom nose svi oni koji
vladaju, upravljaju ili predstavljaju mo i ugled bilo u duhovnoj ili drutvenoj sferi. To je uljudan termin, znak tovanja,
znaenje odlikovanja i svatko je sretan ako mu se njime
obrate. Daje se ocu obitelji, politikom poglavaru dijela
plemena nazvanog duar/dwar (u Sjevernoj Africi), koji obuhvaa skupinu ljudi zajednikog porijekla. Daje se visokim
vjerskim asnicima, uiteljima, uenim ljudima, ljudima u
vjerskim krugovima, bez obzira na dob, svim onima koji se
tuju zbog slube koju obavljaju, zbog dobi i zbog moralnih
obiljeja. Tako postoji ayb al-islam, naslov Velikog muftije, najvieg vjerskog asnika Islama, ayb ad-din, ministar za vjeru, ayb al-madina, glavar redarstva, ayb al-balad, upravitelj grada. Al-Buhari i Muslim dva su ejha u
najboljem smislu rijei; slubeni voa hodoaa u Egiptu
zove se ayb al-gamal. U muslimanskom vjerskom bratstvu, tariqa, naslov eiha je osobito pun znaenja: ejh je
starjeina dervikog reda.
EJH-UL-ISLAM (a. ayb al-islam), jedan je od poas
nih naslova koji se prvi put spominje u drugoj polovini
etvrtog stoljea nakon Hidre. Dok su druge sloenice s
rijeju islam nosile osobe koje su imale svjetovnu mo (naroito fatimidski veziri), naslov ejh-ul-islam uvijek je bio rezerviran za ulemu i mistike, kao i drugi poasni naslovi kojima je
prvi dio ejh (npr. ayb ad-din; Ibn Haldun daje pravniku
Esedu ibn al-Furatu nadimak ayb al-futya). Od svih tih
naslova jedino ejh-ul-islam ima iroku upotrebu. Tako su u
5. st. po Hidri poglavara afiitskih teologa u Horasanu Ismaila ibn Abderahmana suniti nazvali ejh-ul-islam u najboljem
smislu (usp. takoer Duvejni, Gihangua, 11,23, gdje se
govori o ayb al-islam-i lfurasan), dok su istodobno pristae mistika Abu Ismaila al-Ansarija (1006-1088) traili za
njega taj naslov. U 6. st. po Hidri Fahr ad-din ar-Razi nosio
je naslov ejh-ul-islam. Dalji primjeri u stoljeima koja su
slijedila su mistik ejh Safi ad-din od Erdebila i teolog at-Taftazani.
U Siriji i Egiptu, meutim, naslov ejh-ul-islam smatrao se
poasnim (ali ne i slubenim) naslovom koji se mogao davati
samo pravnicima i to onima to su svojim [etuama postigli
izvjesnu slavu i odobravanje ostalih pravnika, osobito u
poetku mamelukog razdoblja. Tako su u polemikama, koje
je izazvalo uenje Ibn Tajmije, njegovi protivnici osporili
ovome naslov ejh-ul-islam, koji su mu bile dale njegove
pristae. Modernisti naeg vijeka, koji su pod utjecajem Ibn
Tajmije i Ibn Kajim al-Dauziie, smatraju ovu dvojicu pravnika vjerskim voama koji stvarno zasluuju naslov ejh-ul-islam. Oko 1300. godine ejh-ul-islam je ve postao naslovom, koji je svaki ugledniji muftija mogao za sebe zahtijevati.
Mahmud ibn Sulejman al-Kefavi (u. 1582) kae u biografiji
hanefitskih pravnika da se titula ejh-ul-islam daje onim
muftijama koji rjeavaju nesuglasice i odluuju o opim
pitanjima discipline. Tako do danas u Egiptu i Rusiji (a u
S
V
---------
576
ejh-ul-islam
vlau, traila i vjersku vlast koja nee imati pravnih ovlatenja, ali e na neki nain predstavljati vjersku savjest naroda.
Ova posljednja pretpostavka lake objanjava upornost s
kojom je institucija ejh-ul-islama zadravala svoj poloaj
tokom narednih stoljea, unato mogunosti koju je sultan
imao (i kojom se esto sluio) da otpusti one koji su drali taj
naslov. Osman II (1618-1622) otiao je tako daleko da je liio
muftiju svih prerogativa moi, samo zato to je ovaj odbio
izdatifetvu kojom se ozakonjuje bratoubojstvo; meutim, sve
su te prerogative bile vraene za vrijeme njegovog nasljednika. Murat IV je ak dao pogubiti muftiju Ahi Zade Huseina
(1632), a da dostojanstvo slube nije bilo ugroeno. esnaest
godina kasnije muftija Abdurahim-efendija potaknuo je svrgavanje s prijestolja i smaknue Ibrahima I, ali e ga to stajati
slube. Zadnji muftija, koji se zadrao na toj funkciji dugi niz
godina, bio je Ebusuud (1545-1574). Nakon njega, oni su
slijedili jedan za drugim u razmaku koji je prosjeno iznosio
tri do etiri godine. Od kraja 16. stoljea nadalje omogueno
je istoj osobi da postane muftija nekoliko puta. este promjene muftija bile su u vezi s politikim spletkama velikih
vezira, carskog harema, janjiara; te spletke esto su teko
kompromitirale i same muftije, npr. znamenitog Kara elebi
Zade; ali veina njih bili su poteni ljudi, premda je njihova
politika samostalnost bila uglavnom tek iluzija.
Od poetka 16. stoljea muftije su potiecale iz osmanskih
zemalja i, kao i ulema, pripadali muslimanskim porodicama;
u tome su se razlikovale od visokih dravnih slubenika i
vojnih asnika, koji su esto bili sinovi krana unovaeni
devirmom. Kasnije muftije esto su pripadale raznim pokoljenjima iste obitelji. Oni su obino postizali mayahat-i islamiyye (turski se izgovara: meihat) nakon to bi proli kroz vie
sudske slube; tako je veina muftija prije te funkcije obavljalo slubu kazi-askera. Taj je obiaj potakao meu ulemom i
njezinim poglavarima osjeaj pripadnosti vlastitoj slubi, koji
se esto oituje tokom povijesti. Za razliku od obiaja, koji je
vrijedio za visoke sudske slube, naslov ejh-ul-islam nije se
dodjeljivao onome tko se nije s tim suglasio (samo su dvije
iznimke toga pravila).
Vanost poloaja ejh-ul-islama u dravi nala je odraza u
ceremonijalu. Budui da se, prema kanunu o ceremonijalu,
on smatrao Abu Hanifom svoga vremena", samo je veliki
vezir bio vii od njega po rangu. Pored naslova ejh-ul-islam,
on je imao i druge naslove, od kojih se najvie koristio mufti
al-anam (Miiftilenam).
Politika uloga ejh-ul-islama formalno se svodila na donoenje fetve. U funkciji donoenja fetve na zahtjev pojedinaca
uskoro ga je zamijenio fetva emini, ali golemo znaenje
pridavalo se [etuama koje se odnose na pitanja politike i javne
discipline. Prvom tipu pripada, na primjer, fetva Alija Demalija o ratu protiv Egipta (1516) kao i ona Ebusuuda o ratu
protiv Venecije (1570). Za vrijeme Osmana II, muftija Esad-efendija odbio je fetvom ozakoniti bratoubojstvo osmanskih
vladara. Fetve, koje su se odnosile na javnu disciplinu, bile
su, na primjer, ona Ebusuuda koja je odobrila pijenje kafe,
ona Abdulah-efendije o postavljanju tamparskog stroja
(1727), te ona Esad-efendije kojom je ozakonjen Nizam-i
Cedid Selima III. Muftije su sudjelovale u carskom zakonodavstvu time to su svojim fetvama ozakonile razne kanun-name (npr. Kanune Sulejmana I potvrdio je Ebusuud). Pored
577
ejtan
578
erif
_
E R I F (a. ari], mno. araf, urafii') , plernenit, uzvi-
---------------
. -_..
I
I
---------------------~--
579
erijat
v
= amr bi-iltizdm al-rubudiyya, uput za pridravanje pokornosti, i haqiqa = muhadat ar-rububiyya, prornatranje
Boje sarnodivote, ine, tada, korelatski par), a, s druge
strane, samo kao znamenska parabola i alegorija, konano
ak i kao izlino i ak tetno formalno djelo, od kojeg se treba
potpuno odrei.
Poznavanje erijata prvotno se crpjelo neposredno iz
Kur' ana i Predaje (otuda fikhu pripadaju i znanosti tefsira i
Hadisa); ali za samostalno istraivanje tih vrela nitko se,
kasnije, kod sunita (sem meu nekim hanbalitima, vahabitima i iitima) nije drao nadlenim. Poznavanje erijata
posredovano je kasnijima, na mjerodavan nain, putem vjerozakonskog sustava, koji je izraen do najmanjih pojedinosti, iji autoritet, u krajnjoj instanciji, poiva na nepogreivoj
idmi; njemu ne moe vie izmai pravovjerni musliman, dok
je to, npr. uinio Mahdi Muhamed Ahmed, a ini to i
modernizam. Razvoj fikha donio je sobom to da nema kodifikacije zakona u modernom smislu, a i ne moe biti. Ipak,
djela o fikhu, posebice ona koja su potekla iz kasnijeg doba i
priznata su mjerodavnim u irokim krugovima (putem
idme), stvarno su zakonodavne knjige: za pravovjerne
muslimane: u njima on nalazi Allahov erijat, razloen na za
njega obavezujui nain, i to prema uenju onog mezheba
kojem pripada, dok Kur' an i Hadis mogu za njega imati samo
vrijednost pobone pouke. Ali nije svatko u stanju s dostatnim poznavanjem stvari osobno zakljuivati iz knjiga o fikhu,
kao to bi odluio zakon u odreenim sluajevima; za to,
tovie, laici potrebuju pouavanje neke strune osobe. To se
dogaa putem fetve (struno miljenje) i uene osobe, koja je
izdaje, a koja se, po tome, nazvala muftija.
D Allahov zakon ne treba pronicati razumom, on je ta'abbudi, tj. ovjek ga treba primiti s njegovim nejasnoama i
nepojmljivim odredbama, bez kritike, kao mudrost za kojom
se ne traga. Ne moe mu se tragati za uzrocima u naem
smislu, za principima: on ima za temelj nikakvim principima
vezanu volju Allahovu; stoga se i zaobilaenja zakona uzimaju kao dozvoljena upotreba sredstava koja je sam Allah
stavio na raspolaganje. Islamski zakon, koji se historijski
ostvarivao sudjelovanjem mnogih faktora koji se teko svi
mogu tano ocijeniti, muslimanima uvijek znai zakonom
koji je uzvien iznad ljudske pameti: utoliko pravo, kao
ljudska logika ili sistematika, nije u njemu imala udjela. Ipak
je dozvoljeno smjerno istraivanje znaenja boanskog
zakona, utoliko ukoliko sam Allah pokazuje put za to. Tako
je esto oznaeno dublje znaenje i primjerenost (I;ikma)
neke odredbe. Ali se uvijek uva od toga da se takvim
teoretskim razmatranjima prida prevelika vrijednost.
Ve iz tog razloga erijat nije pravo u modernom smislu
rijei, a isto toliko i zbog svoga sadraja. Ono, kao nepogreivo uenje o dunosti, obuhvaa cjelokupni vjerski, politiki, drutveni, kuni i osobni ivot u punom opsegu ispoviedatelja Islama. Obavezan je pridravati se obrednog zakona
(mukallaf) samo punoljetan (biilig), koji potpuno vlada svojim
duhovnim snagama ('aqil). Propisi erijata mogu se, prema
glavnom predmetu, saeti u dvije velike grupe: l) odredbe o
bogosluju i obredne obaveze, 2) propisi pravne i politike
naravi. Sva ta podruja su, za muslimanski nain miljenja,
potpuno jednovrsna (premda se, naravno, osjea da prva,
tzv. 'ibadat, imaju ue veze s Allahom), a isto vrijedi i za
580
erijat
-------
581
iiti
_
lITl (a. i'a), skupno ime za veliku grupu vrlo razliitih
islamskih sekti, ije je polazite priznavanje Alija kao
legitimnog halife nakon Poslanikove smrti.
582
iiti
583
iiti
obeteivati
584
prilagoavali
iiti
razmiljanje potrebovalo u velikoj mjeri, za dogmatsko utvrivanje, kategorije filozofije i njezine dijalektike, a s druge
strane je iizam upravo tu bio posebno osjetljiv, ak i ranjiv,
kao svaka vjerska zajednica koja, kao i iiti, sa svojom vjerom
u imamat, polazi od monih metafizikih postavki. Neovisno
o teoretsko-spoznajnim problemima koje je filozofija, pozvana u pomo, unosila u iizam, morao se ovaj u uenju o
principima, u$ill ad-din i u$ul al-fiqh, razraunati s poznatim unutarislamskim spornim pitanjima, npr. o obvezujuoj
snazi konkretne Predaje ili o qtydsu, Suglasno tome, postoje
proturjeja u iitskom pravu, slina onima u sunizrnu, od
zahirita do hanefita. Na podruju obreda, kod svih grupa
bori se stremljenje, koje potrebu za odnosom spram boanstva hoe zadovoljiti tovanjem imama i mjestima milosti
njihovih muenikih grobova, s nastojanjem da se, ipak,
ostane u Islamu. Vrlo je vijugava i mnogostruko iskidana
linija na kojoj se presijecaju iizam i linije lokalne politike.
Nije to ba tako jednostavno to su se potlaeni narodi,
recimo Perzijanci, prikljuili iitskoj opoziciji. Najstarije
glavne voe pokreta bili su pravi Arapi, dodue u prvoj liniji
Juni Arapi. U krugu oko Rize (Rida), npr., bili su klijenti
[unus i Hiam al-Devaliki, te Dibil, rasno-ponositi Juni
Arap i borac protiv Sjevernih Arapa. Jo dva stoljea kasnije
hvalio se Mufid svojim junoarapskim porijeklom od Jaktana, prvog ovjeka koji je govorio arapski. Drutvena
sporna pitanja unio je u iizam ve Muhtar, kada je mobilizirao klijente i robove.
S obzirom na elementarnu snagu, s kojom se iizam, ve u
sebi prepun pitanja, pojavio u svijetu Islama, lako je razumjeti da su linosti koje su vaile kao uene voe tadanje
iitske zajednice manje bili stvaraoci, a vie omeivai, ali je
razumljivo i to da se suglasnost svaki puta svodila na sve
manji i manji krug istomiljenika. Na podruju vjerskih
zasada, djelatnost razumnog ograniavanja imala je i te kako
znaajnog uspjeha: zejditi, kao i imamiti konano su se
prikljuili mutazilitima. To nije bilo sluajno, kao to pokazuje ve sam primjer Kur'ana: pored Imama, kao jamca prave
vjere, stav o nestvorenom Kur'anu nije se mogao trajno
odrati. Dosljedno je takoer i to da su imamiti Knjigu
objave, u svrhu podvoenja pod vjeru u imamat, podvrgli
alegorikom tumaenju, te da su je, u krajnjim sluajevima,
gulat pobijali, umetali u nju ili ak odricali dijelove teksta, pa
i sami tako postali batiniti. Mutazilizam je moda bio samo
prvi korak; a one posudbe od filozofije, koje su, u poetku,
bile sraunate iskljuivo na formalizaciju, prodrle su u taj
prostor upranjen vrhunaravnom vjerom u Objavu; tako je
teologija postala teozofija i gnosa.
imarnite ili dvanaestoimarnske (duodecimalne) iite, predstavljene milijunima perzijskih pristaa, uz koje jo dolaze,
osim grupa u dijaspori, velike zajednice u Iraku i Indiji.
Njihova literatura, koja je od svih iitskih najdostupnija,
omoguava, upravo zbog sredinjeg mjesta imamita, najbolji
pristup iitskim problemima.
Ve stari alijevci, kao Dafer as-Sadik ili Ali ar-Riza
(Rida), nisu zapravo bili pravi voe. Poslanici i opunomoe
nici (safir i wakil, mno. sufara' i uruhala') djeluju u njihovo
ime. Dunost vekila postala je jo vanija kada se Imam
udaljio od svijeta. On je tvrdio da je jedini koji poznaje
Skrivenog. etvorici ljudi je od 873. god. polo za rukom da
za sebe ostvare ovaj zahtjev; kada je etvrti, Ali ibn Muhamed as-Samuri umro 939. god., okonala se tzv. Mala
gayba, iza koje do danas traje Velika gayba (Velika
odsutnost), tokom koje bi, na primjer, molitva petkom,
vezana za inodejstvovanje imama, trebalo da bude privremeno obustavljena. Vodstvo preuzima duhovna aristokracija,
od koje se neki zastupnici, za oslon svojim uenjima, pozivaju na udesne susrete sa skrivenim Gospodarom vremena. Istina, dananji perzijski teolog moe jo biti mudtehid; ali u onom bitnom, ipak, on ostaje, slino kao kod
sunita, vezan onim to je ta klerikaina aristokracija vjerski-normativno priznala. Knjini uinak procesa ovog vjerskog
normiranja ogleda se u velikom broju kritikih rasprava o
vlastima i teolokim piscima. To Je neka vrsta vjerske cenzure, nastala dugo prije nego to su Safavidi postavili ejh-ul-islama, kao vrhovni vjerski autoritet u svojoj iitsko j dravi.
Politiki izgledi otvaraju se iitima pojavom trpeljivih,
premda ne iitskih Samanida, osobito od Ismailovog osvajanja Horasana 903. god., kao i popustljivou Hamdanida iz
Mosula (od 929) i Alepa. Kada je iitski Bujid Ahmed Muiz
ad-daula 945. god. uao u Bagdad, zapoelo je veliko doba i
za iite prijestolnog grada, koji su tamo ve dugo zaposjedali,
npr., cijelu gradsku etvrt Karh. Vanjskom uvrenju odgovaralo je i unutranje. Nastale su priznate zbirke predaja, tzv.
etiri knjige: l) al-Kafi od Kuleinija (u. 929); od preko
16.000 hadisa u poglavljima usid i furi, priznali su docniji
autoriteti 5.072 za zdrave, 140 za dobre, 1.118 za osnovane, 302 za jake i 9.488 za slabe; omiljeni komentar je
a-afi od Halila ibn Gazija al-Kazvinija, iz. 1647. god.,
zapoet u Meki, a pod naslovom a$-$afi izdat od samog
autora i na perzijskom. Manji po obujmu je 2) Man la
yahduruhu al-faqili od Ibn Babuje Mlaeg (u. 991). Od
oko 6.000 hadisa, otprilike 4.000 ima neprekinuti isnad; jo u
najnovije vrijeme zbirku je komentirao Muhamed Taki al-Medlisi, u dvostrukom izdanju, arapskom: Razodat al-muttaqin i perzijskom: Lauiami'-i sahib-qirani, dok je
ostao nedovren komentar Man la yahduruhu an-nabili
1722. god. umrlog Abdalaha ibn Salih as-Semahidija; 3) al-Istibsdr fi ma uhtulifa min al-ahbar i opseni 4) Tahdib al-ahkam, potjeu oba, prvotno zamiljeni kao komentar djela al-Muqni'a fi al-fiqh od Mufida (u. 1022), iz pera
poznatog pisca iitskog Fihrista, Abu Dafara Muhameda ibn
al-Hasana at-Tusija. U oba je napravljen pokuaj da se
dovede u red golema graa Predaje, naravno ne kritiki, nego
u suglasju s vladajuim uenjem. Samo rijetko biva velika
zbirka Ibn Babuje Madina: al-'ilm priznata kao peta
kniiga.
585
iiti
586
iiti
znaenje, to njegov zemljak Hasan ibn
Jusuf Ibn al-Mutahar al-Hili, zvan kratko al-iAllama, vai
kao veliki uenjak usiila. Kao takav je jo i njegov otac, u
prisuu Dafera, bio predstavljen filozofu, matematiaru,
zvjezdoznancu i gorljivom iitu, Nasir ad-dinu at-Tusiju (u.
1173). Sam Nasir ad-din, )}Jjwaga, nije glasovit prvenstveno zbog svojih teolokih spisa, iako se ti, uostalom ne
lako shvatljivi, jo i danas izuavaju meu iitima. Ali je on
jedna od blistavih pojava iitske politike. On je pomogao da u
ruke mongolskog hana dopa dnu tvrave Asasina, Alarnut i
Majmundiz, kretao u njegovoj vojsci u osvajanje Bagdada i
poticao ove neznaboce da ubiju zadnjeg halifu. I danas on u
oima iita ima neprolaznu zaslugu to je unitio dvojicu od
najgorih neprijatelja: Gulat i zloinake Abaside, izdajnike
Svete obitelji. Svoju pozitivnu praktinu brigu za iizam
prenio je na Ibn al-Mutahara, koji je njegovim posredstvom
doao u doticaj sa hanovom obitelji, te se kasnije, kao iitski
voa, prikljuio hanu Uldajituu. Pred njegovim oima, on
se rijeju, a i spisima borio protivaarita, sofista i sunitskih
pravnih kola, te samog hana, koji je neko, kao princ, bio
krten, a kasnije e postati hanbalit, potom i afiit, preobraen u iizam. Neka od dvadeset njegovih djela jo su i sada u
upotrebi, tako Nahg al-mustaridin o teolokim principima, s
komentarom filozofski kolovanog al-Mikdada ibn Abdalaha
as-Sujurija; Kaf al-faioa'id je komentar djela Qawa'id al-'aqa'id od at-Tusiia, koji mu je postao uitelj. Za unutranje
razumijevanje tog umjerenog iizma, vrlo je korisno njegovo
djelo Muhtalaf a-i'a u dva sveska.
Ibn al-Mutahar nije bio ni prvi ni zadnji koji je uenje o
osnovnim principima stavio u prvi plan. Ono openito igra
kod iita bitniju ulogu, nego kod sunita, jer za prve vrata
idztihada nisu zatvorena. Ueni fakih u Perziji istie pravo
na titulu mudtehida, koji na sadrajnoj osnovi Kur'ana i
Sune, pomou formalnih imbenika slinosti, nastojanja da
se stvari korisno povezuju, te usvojenih stavova ranije porninjane duhovne aristokraciie, izdaje fetve i oblikuje linije
svoga uenja. Tako u svim dobima ostaje neki oivljujui
nemir u, inae, po svojoj grai formalizmu sklonoj imamitskoj teologiji i pravnoj znanosti. Ibn al-Mutahar iskovao je
svoje formulacije u borbi, posebice protiv unuka starog ejha
at-Tusija, Muhameda ibn Ahmeda Ibn Idrisa al-Hilija al-Idlija, koji, kako mu se inilo, odbacujui itavu Sunu,
idtihad izopauje u samovolju. Ve u 17. st. dola je reakcija
suprotne strane, zaslugom sve do danas vrlo kontroverznog
mule Muhameda Emina al-Astarabadiia (u. 1623-1624).
Budui da on, pored Kur'ana, doputa samo iitsku Sunu kao
vrelo zakona, a kako je radio i na komentaru etiriju
kniiga, to su on i njegove pristae dovrili metod tzv.
ahbarista nasuprot usulistima (xosulistima), koji su
skloni idtihadu. U svojoj borbi, koju je on, dijelom, vodio iz
Meke, bio je vrlo otar. On je idmu ocijenio jednako vrijednom idova, krana ili filozofa. Njegova pojava je ne manje
oivjela rasprave i o qiyasu, istihsanu, istishabu i pravnoj
valjanosti pojedinih predaja, kao to su svojevremeno uinili
kod suni ta napadi jednog Ibn Hanbala ili Dauda az-Zahirija.
Naravno, sadraj raspravljanih principa kod iita se sustavno
prilagoavao njihovom uenju.
U iizmu je misao o muenitvu stalno ostala, iva. Od
bezbroj iitskih uenjaka, prema tome, posebnu ast uivao
muenika.~
587
irk
arapske
poune
najvee
djelo je
svezaka.
Neprijateljski se, naravno, odnosilo spram onih sufija koji
nisu trebali Imama kao posrednika i ije je duhovno sjedinjenje s Bogom, dostupno svakom vjerujuem liubavniku bilo
na sasvim suprotnom polu od pronalaenja boanskog
dijela u odabranim imamima, kao to je, prema tome,
razliito, i po ishoditu i po cilju, bilo i tovanje svetaca kod
pripadnika ovih dvaju pravaca. Najznamenitiji sudar je
aktivno sudjelovanje imamita Abu Sehla an-Naubahtija
(u. 923) u pogubljenju al-Halada, koji je iite, dakako, teko
povrijedio izjavom da je wakil Skrivenog gospodara vremena. U najmanju ruku je dvojben i odnos spram filozofa,
budui da oni, kao to to imamitima opominjue pokazuje
primjer gulata, mogu potkopati skolastiku. Ali postoje, ipak,
neka presijecanja, mistici i filozofi, koji su nastupali kao
svjesni iiti i koji se ne mogu jednostavno, uobiajenom
polemikom otpraviti u krivovjerje. Prema tome, sva stoljea
pokazuju, pored primjera naelnog odbijanja, i sluajeve
uzajamnog privlaenja ovih duhovnih tokova. Huuiga Nasir
ad-din, sam pisac umjereno iitskog spisa AW$ii/ al-araf, je
tovalac al-Halada, usprkos osudi Ibn Babuje, Mufida, eiha
Tusija i Ibn al-Mutahara. Redeb ibn Muhamed al-Hafiz al-Bursi bio je, dodue, kuen, budui da je svoj sustav gradio
na ultraiitskim pretjerivanjima, pa ipak je njegove knjige,
kao Mariq al-anwar, napisanu oko 1397. god., koristio,
premda s oprezom, ak i takav neprijatelj sufija kao to je bio
Medlisi. I Mula Sadri, tj. Muhamedu ibn Ibrahimu a-iraziju (u. izmeu 1630. i 1641), priznaju mirni uenjaci da
se u "Objanjenju ajeta o prijestolu (s. II,256) nije preputao
sufijskim uznoenjima; koristi se i njegov komentar Kulejnijeveg Usui al-kaji, a tolerie se ak i njegovo izlaganje o
etverostrukom usponu do Boga u al-Asfiir al-arba' ili al-Hikma al-muta'oliya; uvijek mu se, meutim, zamjera da je
u komentaru Hihmat al-iriiqa mistika Suhravardija ispoljio
suvie od mistikog osjeanja i jezika. Njegov uenik Muhamed ibn Murtaza al-Kai, zvan Muhsin-! Fayd, pisac
iitskog komentara Kur'ana as-Safi, branio se otro od
slinih prigovora u Insaf JI haydn tariq al-'ilm li-asrr ad-dIn, a dogodilo mu se da, ni manje ni vie, bude citiran
protiv sufija od svoga uenika, Sejida Nimet Allaha al-Dezairija. vre je zasnovana pravovjernost oba uitelja
Mula Sadre, dvojice prijatelja na dvoru Abasa I, Muhameda
ibn Huseina Beha ad-dina ili al-Behaija al-Amilija (u. 1621) i
Muhameda Bakira al-Astarabadija (u. 1631), zvanog Mir
Damad kao sina zeta. Alija ibn Abdelalija al-Kerekija, dakle
takoer jednog Amilijca i jednog od mnogih komentatora
djela ara'l' al-islam. Omiljeni prirunik, na domaem narjeju, za sva poglavlja prava je Behaijev Gam-! 'Abbiisi, Mir
Damad se pokazao, premda je tovao al-Halada, kao dobar iit u ar-Raioaih as-samawiyya JI arh al-ahadi; al-imamiyya, kao to je i svoju filozofiju u al-Qabasat doveo u
sklad sa pravovjernou, putem zastupanja Boje pra poet
nosti i vjenosti i vremenosti svijeta. Filozofska raspravljanja
su oivljavana i time da su ih i dalje proimala teoloka. Tako
je meu skolastikim teolozima bilo kako usulista tako i
ahbarista. Glavni voditelj u sporu bio je eih Ahmed ibn Zein
ad-din al-Ahsai, dakle jedan Bahreinac. Teolog, pjesnik,
/ R K (a. irk, takoer i irak), povezivanje, naroito zdruivanie nekoga s Bogom, tj. oboavanje jo nekoga pored
Boga, mnogobotvo. Pojam irk i murihun ne javljaju se u
najstarijim surama, onima iz prvog mekanskog razdoblja. U
kasnijim dijelovima Kur'ana esto se spominju, a isto tako su
i esti sporovi s murikunima; naroito im se stalno prijeti
Posljednjim sudom, kada e oni biti kanjeni (XXVIII,62 i
dalje). Oni misle da e se njihovi idoli za njih zauzeti kod
Allaha, ali oni nemaju tu mo (VI,94; X,18; XXX,13;
XXXIX,3 i 38); naprotiv, oni e tog Posljednjeg dana optuiti one koji su ih oboavali (XIX,81 i dalje; X,28 i dalje).
M urikiin nisu Bogu zahvalni to ih je spasio opasnosti mora
(XXIX,65). Vjernici se moraju drati daleko od njih i ne
eniti se enama od njih (II,221), ali ne smiju psovati nevjernike, ve ih moraju podnositi sve dok oni ne napadnu Allaha
(VI,108). Konano 9. godine po Hidri se odbacuju murihun
(IX,3); murikun su neisti (IX,28). Vjernici ne smiju moliti
za njih, ak i ako su im najbliji roaci (IX,I13 i dalje). Ve je
ranije izriito proglaen irk grijehom za koji nema oprosta
(VI,51,1l6; XXXI,13) i odbaen kao apsurdan (XXI,22).
Razvoj znaenja je vrlo slian onom kod pojma ka].ira, koji
nalazimo u Kur'anu. Kafir je uobiajeni termin za nevjernike,
a ukljuuje kako murihun tako i Ljude knjige. Tako u s.
XeVIII,6 nalazimo: Oni koji ne vjeruju, i sljedbenici
Knjige i mnogoboci, bie, sigurno, u vatri dehennemskoj ... . Komentatori se razlikuju u tumaenju ovog
odlomka. Neki smatraju da Ljude knjige valja ukljuiti
meu murihun, te da je ovdje najprije upotrijebljena rije
najueg znaenja, a zatim ona sveobuhvatnija. Drugi komentatori razlikuju Ljude knjige: od mnogoboaca u uem
smislu - i taj je smisao kasnije prevladao. Ali svugdje se u
Kur'anu irk koristi kao suprotnost ispovijedanju jednog
Boga, a to je najsnanije izraeno u suri eXII. (Surai at-Taw!Jld ili Surat al-Ihlasi: prema nekim, pomalo nategnutim tumaenjima, svaki pojedini stavak ove sure nijee
irk.
588
irk
589
tuk
znanja. Za sufiju, koji udi za jedinstvom s Bogom, razlika u
obredima i vjerovanju gubi svako znaenje, a to ne iskljuuje
Islam; slijedea smjela tvrdnja pripisuje se at-Tilimsaniju,
ueniku Ibn Arabija: Kur'an je apsolutni irk; jedino se u
naim (sufijskim) rijeima ispovijeda iedinstvo.
TUK. Islamska umjetnost od tuka (gipsanog maza) razvila se, naravno, najprije tamo, gdje, kao u Srednjoj Aziji,
postoje alabastrit-rasjekline i gdje se mogu pripraviti tzv.
gang-sedreni maz. Palaa Varaha/Farahi kod Buhare podignuta je, po historiaru Nerahiju (u. 959), u eposi turske
vladarske kue Kara urin Bajgu (moda u 6. st.), te kasnije,
restaurirana pod Buhr Hudiu (ili Buhara Hudah), koji su
primili Islam 674. god. Palaa Varaha pokazuje bogati dekor
od tuka. U srednjoazijskoj tradiciji postojalo je, pored brojnih statua izlivenih od sedre ija se povrina glaala i bojila, i
zidova prevuenih dekorom od gend-sedrenog maza, dijelom
obojenog. Dekor se rezbario pomou noa ili kakvim drugim
otrim oruem. Motivi odraavaju elektiku kulturu Srednje
Azije: pored domaih spirala, zareza i taaka, nalaze se
budistiki lotosovi cvjetovi i listovi djeteline, akra (kolo),
kineski tai-i (kozmoloki ornament, krug razdvojen svijenom crtom), te helenistiki biljkoviti dekor. Osim toga, na
ornamentiranu osnovu potpuno plastikih statua nalijepljena
su pomou drvenih klinova ljudska lica, kao i slike prizora iz
lova i borbe. Unutar dekora, povrh toga, smjestile su se
vodene ptice, jarebice i ivotinje iz bajki, kao zmajevi i lavovi
ptije glave. Vjerojatno postoji povezanost izmeu obojenih
statua od tuka u palai Varaha i odgovarajuih zidova od
upljikavog tuka u umajadskom dvorcu-utvrdi Hirbat
Mafdar. Prozori Mafdara takoer su izraeni u nekoj vrsti
tukirane mreaste tehnike. Ako se opet vrati zapadnom
Turkestanu, pokazuje se, na primjeru dvorca-utvrde Afrasijab (samanidski ikarahanidski) - zidovi, stubovi, mihrabi kako se nastavlja tradicija obojenog i pozlaenog dekora od
tuka. Motivi dekora od tuka tu se razvijaju usporedno s
istodobnim drvenim radovima u dolini Zarafana. I tu pro-
590
Taklid
LEKSIKON
ISLAMA
ABARI (a. Abu Ga'[ar Muhammad ibn Garir at-Tabarl), arapski povjesniar, roen vjerojatno 839.
(krajem 224. ili poetkom 225. g. po Hidri) u Amulu
591
13.
Tanzimat
592
Tarika
al-murd).
elo.
593
Tarika
I
I
obeavaju
ali i dubina,
vrijedne rezultate onima koji bi na sebe preuzeli da temeljito proue njihove propise i pisana djela.
Uvod u popis islamskih tarikata (dervikih redova).
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
* itije -
1236)
Dardirije - egipatski ogranak Halvetija (u. 1786).
DERKAVA - alirsko-marokanski ogranak Dezulija (u. 1823). Razni ogranci: Buzidije, Kitanije, Harakije, Alavije.
Desukije - Burhanije.
*
*
594
Tarika
*
*
* Gavsije
*
*
*
* Habibije -
*
* KADIRIJE - bagdadski red koji se razvio iz kole Dune-
*
*
*
*
*
*
*
595
Tarika
* Sadije -
*
*
*
*
*
* NAK(I)BENDIJE
potjee
*
*
* abanije -
*
*
Pir-Hadat - afganistanski red koji sebe povezuje sa Ansarijem Herevijem (u. 1088).
*
*
596
Tasavuf
skog porijekla (kao takav je bio prigovoren Ferkadu Sebahiju, ueniku Hasana Basrija), postalo to to je otada i ostalo:
potpuno pravovjerni obiaj; brojni hadisi (koje je irio Daubij ari i koji su, po svoj prilici, izmiljeni) napravili su od
suf odjeu za vjernika, kojoj je i sam Muhammed davao
prednost.
2) Poeci. - Posigurno su relativno kasniji i, samim tim,
nepouzdani mistiki kur'anski tefsiri i hadisi o Muhammedovom unutranjem ivotu, o kojem se, u stvari, tako malo zna.
Ali sklonosti ka mistikom ivotu, koja se oituje u svim
zemljama i rasama, nije nedostajalo ni u Islamu u prva dva
njegova stoljea; Dahiz i Ibn al-Dauzi prenijeli su imena
vie od etrdeset vjerodostojnih asketa iz tog doba, kod kojih
pounutranjivanie: obrednih obiaja pokazuje iste crte
mistikog ivota. Uostalom, danas se ne moe vie tvrditi da
je Muhammed a priori iskljuivao mistike iz islamske zajednice; jer je dokazano da je nevjerodostojan poznati hadis: La
rahbaniyyata fi-rl-islam (Nema redovnitva u Islamu); mora
da je ovaj hadis bio stvoren najranije u 3. st. po Hidri, da bi
pripomogao i osnaio novo, negativno i zabranjivako tumaenje glasovitog kur'anskog stavka (s. LVII,27), u kojem se
spominje rahbaniyya (= ivot osamljenika, zavjet istoe i
ivota u posebnom stanitu): stavak, koji su tumai prva tri
stoljea po Hidri, kao Mudahid i Abu Imama Bahili, kao i
najueniji od starih mistika, slono tumaili u pohvainom i
stvaralakom smislu, prije nego to se proirilo suprotno
tumaenje, kojem je Zamahari pripomogao da pobijedi.
Islamska mistika moe se meu Ashabima pozivati na
dvojicu istinski vjerodostojnih pretea, Abu Dara (l)arr) i
Hudajfu (Hudayfa), dok su sluajevi Uvajsa i Suhejba
slabo zasnovani. Nakon njih dolaze askete (nussah, zuhhad),
plakavci: (bakka'un) i narodni propovjednici (qussds).
Ponajprije pojedinani, stremili su uskoro potom skupiti se,
kao i drugi islamski uenjaci, u dvije kole, koje su svoja
sredita imala na mezopotamijskim granicama arapske pustinje, u Basri i u Kufi.
Arapska kolonija u Basri, iz temimskog plemena, s realistikim i kritikim temperamentom, obuzeta logikom u gramatici, realizmom u pjesnitvu, kriticizmom u Hadisu,
sunizmom sa mutazilitskim i kadaritskim sklonostima u
teolokim stavovima, imala je uitelje i u mistici: Hasan al-Basri (u. 728), Malik ibn Dinar, Fadl ar-Rakai, Rebah ibn
Amr Kajsi, Salih al-Muri i Abdelvahid ibn Zeid (u. 793),
utemeljitelj glasovite cenobitske grupe u Abadanu.
Arapska kolonija u Kufi, od jemenskog plemena, s idealistikim i tradicionalistikim temperamentom, zaljubljena u
atoadd (anomalije) u gramatici, platonizam u pjesnitvu,
zahirizam u hadisu, te sa iitskim i murditskim sklonostima
u uenju o vjerskim zasadama, imala je ove uitelje u mistici:
Rebi ibn Hajsam (u. 686), Abu Israil Mulai (u. 757), Dabir
ibn Hajan, Kuleib as-Sajdavi, Mansur ibn Amar, Abu-'l-Atahija i Abdak. Tri zadnja zavrila su svoj ivot u glavnom
gradu carstva, Bagdadu, koji je nakon 864. god. postao
sredite islamskog mistikog pokreta; te godine su u damijama otvorene prve prostorije za pobona predavanja i
duhovnu glazbu (halqa), kao i prvi javni teajevi o mistici.
To je, isto tako, doba, u kojem izbijaju prvi javni sukobi
izmeu mistika i teologa: procesi Zu-n-Nunu Misriju (854),
Nuriju i Abu Hamzi (izmeu 875. i 882) i al-Haladu pred
stika.
l) Porijeklo rijei. - Ma~dar V glagolske osnove koji je
izveden iz rijei $iif (xvuna), a za oznaku obiaja obui
vunenu odieu (labs as-suf), dakle posvetiti se mistikom
ivotu i postati ono to se u Islamu zove $iifl (sufija,
mistik).
Druge etimologije rijei ~Ufl, koje su se predlagale,
moraju se odbaciti, npr.: ahl as-suf]a (poboni koji su u
Poslanikovo doba u Medini sjedili na povienom miestu,
klupi: damije), saf] awwal (prvi red vjernika pri molitvi),
Banu Sufa (jedno beduinsko pleme), satxfiina (neka vrsta
povra), saufa: al-qifa (uvojci na zatiljku), ~ufiya (pasiv
III vrste od korijena safa, biti oien; taj pasiv ve je vrlo
rano, od 8. st. nae ere, sluio za igre s rijeju ~Ufl, u vunu
(kostrijet) obueni mistik).
Osobno ime as-SUfl javlja se u povijesti u drugoj
polovici 8. st., i to s Dabirom Ibn Hajanom, iitskim alkemiarom iz Kufe, koji je takoer promicao vlastito asketsko
uenje, te s poznatim mistikom Abu Haimom iz Kufe. to
se tie mnoine ~ufiyya, koja se javlja 814. god. prigodom
nekog malog ustanka u Aleksandriji, to ona oznaava u isto
vrijeme, prema Muhasibiju i Dahizu, polu iitsku kolu
islamske mistike, koja je nastala u Kufi i iji je zadnji uitelj,
Abdak as-Sufi, umro oko 825. god. u Bagdadu. Rije ~Ufl
bila je, dakle, u poetku sasvim ograniena na Kufu.
Toj rijei bila je odreena izvanredna sudbina; jo nije
prolo ni SO godina otada, a oznaavala je sve mistike Iraka (u
suprotnosti spram melametija, te mistika Horasana), a dva
stoljea potom rijeju $iifiyya oznaavalo se sve islamske
mistike, jednako tako kao to jo i danas izrazi sufija i sufizam
imaju to znaenje u islamologiji. U meuvremenu je noenje
sufa ili dugog kaputa od bijele, grube vune, to je oko
719. god. jo vailo za tui i prijekora dostojni obiaj kran-
597
Tasavuf
su upuivane brojne kletve kasnijih sunitskih pravnika. Utemeljitelj vahabizma, ma koliko bio obuzet protivljenjem
mistici, sam je komentirao Wa$iyyu sufije akika za Hatima
al-Asama.
4) Razvoj shvaanja mistikog sjedinjenja. - Prvotni
sufizam temelji se na dvije slijedee postavke: a) pobono
vrenje obreda proizvodi u dui milosti (fawa'id), duhovne,
nadosietilne realnosti (ovu postavku odbijala je haunyya);
b) znanje srca ('ilm al-qulub ) stvara dui mudrost (ma'rifa)
koja se temelji na iskustvu, a ta mudrost ukljuuje u sebe
pristanak volje na primljenu milost (to odbacuju mutaziliti,
koji se zadovoljavaju teoretskom psihologijom). Sufije pripisuju znanju srca dinamiki karakter, ono im oznaava put
(safar) k Bogu i taj put obiljeava pomou tuceta stupnjeva i
postaja (maqdmdt) i stadija ili stanja (ahsoal), pomou stee
nih vrlina i primljenih milosti; popis tih stupnjeva i stadija
razliit je od pisca do pisca (npr. Serad, Kuajri, Gazali), ali
sadri gotovo uvijek poznate izraze: tawba, sabr, tawakkul,
rida. Ako se suvie ne zadrava na tim osobnim razlikama
mistikog puta, onda treba rei da sufije, prije svega, vrsto
dre do definicije konanog cilja, kada dua, pobjeujui svoje
tjelesne sklonosti, pronalazi pravog Boga, kojem je ona stremila, ono Istinsko (al-Jfaqq).
Ozbiljan i krupan korak su uinili mistici, kada su, poev
od tog vremena, pribjegli teolokom jezinom blagu svoga
doba; oni su iz njega preuzeli tu i tamo tehnike izraze, iji
smisao su neto savili, ne odreujui im, meutim, strogo
novo terminoloko znaenje; akik, tako, uvodi tawakkul,
Misri i Ibn Keram ma'rifa, Misri iBistami [ana', Haraz 'ayn
al-gam'; Tirmizi uiiliiya, itd. Pri tome se poetna islamska
mistika zamrsila u petlje metafizike prvih mutakallimima, u
atomistiku, materijalistiku i okazionalistiku metafiziku,
koja je poricala duhovnost (i ak besmrtnost) due i pobrkala
ontoloko jedinstvo s aritrnetikim; a upravo to pokuaje
objanjavanja prvih mistikih kola nuno svrstava u krivovjerje hululista. Ako se radi o keramitima, koji su htjeli
podvui stvarni interes Boga za due, onda su im aariti
prigovarali da umeu akcidencije u bit Vjenog; ako se radi
o salimitima, koji su htjeli dokazati da pobone due mogu
biti sposobne da se stope uz boansko prisue, onda hanbaliti
izjavljuju da oni uvode Boga u jezik onih koji ue (recitiraju)
Kur' an; konano, ako haladiti, iz usmenog razgovora u
dvoje, iz stalne izmjene osoba koja se zbiva u dnu due,
zakljuuju da je Bog od svetih osoba uinio svoje ive svjedoke (auuihid), onda taj nazor vai za, spram Boga grijenu,
nemogunost za nezakonito zaposjedanje boanstvenosti od
ljudskosti prolaznog tijela, budui da dvije supstancije ne
mogu istodobno zauzimati isto mjesto.
Od 4. st. po Hidri, prodor heleni stike filozofije, koja se
od prvih karrnatskih gnostika i lijenika ar-Razija pa sve do
Ibn Sine neprestano razvija, pribavio je odreeniji metafiziki rjenik, koji podrazumijeva netjelesnost duha (ru~) i
due, razmatranje opih misli, niz sekundarnih uzroka itd.
Ali je sve to pomijeano sa Aristotelovom Pseudoteologijom s
platonskim idealizmom i plotinskim uenjem oemanaciji,
koji su na kasniji razvitak sufizrna izvrili ozbiljan utjecaj.
Znanstveno obrazovani mistici tog drugog razdoblja kolebali
su se izmeu tri filozofska objanjenja mistikog sjedinjenja:
a) iuihiidiyya od Ibn Masare i Ihtoim as-Sefa do Fara-
bagdadskim kadijom.
3) Uloga sufizma. ~ Prvi islamski mistici nisu ni slutili da
e se sukobiti s upravnim vlastima islamske zajednice. Ako
su oni ivjeli prilino povueno u dragovoljnom siromatvu
(faqr), onda se to dogaalo zbog toga da bi bolje mogli
I
razmiljati o Kur'anu (taqarra'a je stari sinonim za tasaui. wafa), time to su u molitvi teili pribliiti se Bogu. Opredjeljenje za mistiku nastaje, obino, iz unutranje pobune savjesti protiv drutvenih nepravdi, ne samo nepravdi drugih, nego
najprije i prije svega vlastitih nedostataka, povezane sa strasnim zahtjevom ka unutranjem oienju, da bi se pronalo
Boga po svaku cijenu; to ve jasno proizlazi iz ivota, primjera i izlaganja Hasana al-Basrija, a nalazi svoj klasini izraz
u dirljivim autobiografijama dva velika mistika, al-Muhasibija i al-Gazalija. To neposredno ne ugroava uspostavljeni poredak, ma kako nezakonito moglo biti ponaanje
vladara. Ali su teolozi i pravnici od poziva (muiahallimiin i
[uqahii") bili u najveoj mjeri nezadovoljni time da se vidi
ljude, koji su zagovarali traganje po savjesti, te osuivanje
ovog ili onog pred unutranjim forumom, dok kur'anski
Zakon dozvoljava da vrijedi samo izvanjski forum, te kanjava
samo opepoznate, javne grijehove i nema pravog oruja
protiv vjerskog licemjerja (nifiiq); oni su nastojali dokazati da
su krajnje posljedice ivota, kojeg su vodili mistici, krivovjerne, budui da su oni, ak, tvrdili da vie vrijede nakane
nego djelo, da praktini primjer (sunna) ima prednost pred
slovom obavezujueg zakona (jard) i da je pokornost iznad
potovanja propisanih obrednih pravila.
Meu islamskim kolama, prvo su hariditi pokazali svoje
neprijateljstvo prema sufizrnu, i to prema Hasanu al-Basriju;
onda su imamiti (zejditi, dvanaestoimamski iiti i guliu) od
3. st. po H idri osudili svaku sklonost ka mistikom ivotu, jer
ovaj uvodi meu vjernike kako neobini nain ivota ($uj,
hanqa), koji se iskazuje u teenju ka stanju blaenstva i
milosti (rida'), a koji, onda, oslobaa od tovanja dvanaest
imama, tako i uenje suprotno njihovom obiaju taqiyye.
Suniti su bili oprezni u svome oitovanju i nikada nisu
jednoglasno osudili mistiku. Napadi na mistiku kod njih
dolaze s dvije strane, iz konzervativnih krugova (~awiyya):
Ibn Hanbal im prigovara da razvijaju meditaciju na raun
usmene molitve, zahtijevaju za duu trajno stanje bliskosti s
Bogom (hulla) i onda se oslobaaju od tovanja zakona
(ibaha); njegovi neposredni uenici Hai i Abu Zur'a
svrstavaju mistike u posebni pododjeljak (riihaniyya} u
okviru krivovjerja zanadiqa (zoroastrijanaca). S druge strane,
mutaziliti (i zahiriti) proglaavaju besmislenom ideju sveope
ljubavi ('iq), koja sjedinjava Tvorca s njegovim stvorovima;
jer ona sadri u teoriji antropomorfizam (tabih), a u praksi
doticaj i uzajamno proimanje (mulmasa i ~ulUl).
U osnovi, umjereni sufizam nikada nije bio osuen od
sunitskog Islama; u svim vremenima je on iz sufizrna preuzimao njegov praktini moral i njegov ivot u molitvi, poev od
narodskih spisa Ibn Abi-'d-Dunje (u. 894), pa do remek-djela, kao to su Qut al-quliib od Abu Taliba Mekija (u. 996) i,
prije svega, Ihya' od al-Gazalija; sunitski uenjaci, koji su se
neprijateljski stavljali protiv mistike, kao Ibn al-Dauzi, Ibn
Taimiia i Ibn al-Kajim, priklonili su se pred al-Gazalijevim
visokim moralnim ugledom, te su bili samo protiv monizma
uenika Ibn Arabija (uostalom, bez velikog uspjeha), kojima
598
Tatari
599
Tatari
ve
Krimski Tatari.
Turciziranje poluotoka Krima zapoinje ve oko 560. god.
n.e. Taj proces nastavlja se putem predtatarskih turskih
naroda, kao to su Hazari, Peenezi i Kumani, sve dok ovi
zadnji sa svojim saveznicima, Rusima, nisu podlegli mongolskoj navali. Prije Bage Saraja, kojeg je 1252. god. utemeljio
Drang Timur, Batuov sestri, islamsko sredite bijae Solgat.
Nakon Toktamiove smrti, Zlatna horda je doivjela krizu,
kojom se okoristila dinastija Giraj. Hadi Giraj dokopao se
tokom te smutnje Krima. Ali kada su se u borbu umijeali
Denovljani, zamole Tatari pomo od osmanskog sultana
Mehmeda II, na to osmanska flota 1475. god. zauzme eno vljanske posjede i Mengli Giraj bude postavljen za vazalnog hana
krimskih Tatara. Sve do prikljuenja Krima Rusiji (1783),
poluotok je bio tri stoljea osmanska vazalna drava pod
Girajima, te je time izbjegao sudbinu druge dvije tatarske
drave, Kazana i Astrahana. Kulturno su na krimske Tatare
snano utjecali osmanski Turci, posebice njihova dvorska
knjievnost. Zadnji han Krima, Mengli Giraj II, pjevao jelijepe
gazele. Meu hanovima bilo je i povijesnih pisaca - tako je
Mehmed Giraj napisao osmansku kroniku za 1684-1703. god.
Nakon ruskog osvajanja zapoeo je, zbog razvlaivanja
zemlje i njezine podjele plemenitaima, val iseljavanja. Tome
su slijedila preseljavanja, tako da je krajem 19. st. samo jo
oko 100.000 Tatara preostalo na poluotoku. Pokuaji rusificiranja izazvali su kulturnu revoluciju meu Tatarima. Najpoznatija linost tog pokreta je Ismail Gaspirali (Gasprinski, 1851-1914). Nakon revolucije iz 1917. god., pa sve do
prvog svjetskog rata, pokuavali su krimski Tatari, podrani
od Turske, postii svoju kulturnu i politiku neovisnost. Ali
nakon poraza sila osovine izostala je podrka od turske
strane. Njemaki upad u drugom svjetskom ratu bio je povod
za nove nade. Ali su Nijemci za krimske Tatare i druge
turske narode pokazali interesa tek onda kada je njihovo
pobjedonosno napredovanje zapelo; oni su tada stvorili
" Vidi napomenu na stranici 13.
600
Tedvid
601
Tefsir
TEFSIR (a. tafsir, mno. tafasir), tumaenje, ko1 mentar, rije koja se odnosi na komentare znanstvenih i
filozofskih djela, kao alternativa erhu (npr. grki i arapski
komentari Aristotela).
U Islamu ta rije posebno znai komentare Kur'ana i
znanost o tumaenju Svete knjige. Ova grana uenosti, nazivana 'ilm al-Qur'an wa at-tafsir, posebna je i vrlo znaajna
grana islamske znanosti i pouava se na medresama i sveuili
tima. Pod naslovom tafslr sabrano je nekoliko openitih
djela o Kur'anu, ali veina njih su kontinuirani komentari, u
kojima se tekst Svete knjige tumai reenicu po reenicu,
katkad i rije po rije. Meu mnogim takvim komentarima
najpoznatiji su Tabarijev, Zamaharijev, (Fahr ad-din) ar-Razijev i Bejdavijev.
Znanost tafsira poinje odmah s Islamom. Ibn Abas (u.
688) se, na primjer, proslavio kao autoritet za to pitanje, pa se
i njemu pripisuje takvo djelo. Noviji kritiari potakli su
pitanje stvarne vrijednosti predaja sadranih u ovim vrlo
opsenim kompilacijama. Odgovor nije ba naroito pozi ti-
602
Tepisi
~jegovoj veliini
rp EKS TIL.
1 pamuna
EPIS I
603
Tepisi
naredni fragmenti iz Turkestana su oko 500 godina kasniji, te
su, sa 5 vorova na l cm", razmjerno grubi. Pored nomadske
proizvodnje, postoje ve u rano doba gradske i dvorske
radionice. S propau antikih velikih carstava propadaju i
ahemenidski centri tkanja. Tek u mameluko, osmansko i
safavidsko vrijeme ponovo je dostignuta nekadanja visina.
Najraniji islamski tepisi prikazani su krajem 13. st. na evropskim slikama. Svrstavanje ouvanih komada po zemljama
relativno je sigurno, a po proizvodnim sreditima unutar
zemalja teko i, dijelom, sporno. Nazivi po gradovima
(Izmir, Herat itd.) govore samo da je tamo postojao punkt za
izvoz tepiha.
Turska: u Alaedinovoj damiji u Konji pronaena su tri
gotovo netaknuta tepiha i pet fragmenata, koji potjeu iz
13. st. Uzorci su geometrijski i u odnosu na polje sitno
podijeljeni. Na gajtanima su snana, ornamentalno primijenjena kufska slova. U 14. st. naslikali su Talijani tzv. tepihe
sa ivotinjama. Dva originala su ouvana. U nanizanim osmerokutima prikazano je drvee, sueljene ivotinje ili borba
zmajeva-feniksa. U 15. st. iezava ova grupa u korist tepiha
Holbein i Lotto: (nalazili su se na slikama ovih slikara).
Polje pokazuje, kod prve grupe, sitno dijeljenu promjenu
pomjereno nanizanih osmerokuta i rombova. Druga grupa
ima jednostavni, veliki kvadrat u koji su ucrtani osmerokuti.
Uzorak se ini da je posuen sa kairskih tepiha i nastavlja
trajati do u 19. st. na tepisima iz Bergame. Od boja prevladava snana crvena, uta i plava. Rani gajtani imaju kufske, a
kasnije vitice i visoke vrpce. Lottoc-tepisi spadaju u 16. i
17. st. ute, jako stilizirane vitice lee na crvenoj osnovi.
Kasniji komadi su mali, pa ipak jedinice uzorka ostaju
postojane. Proizvodnja uak-tepiha zapoinje u 16. st. Veliki
medaljoni ili zvjezdani oblici odreuju veinom cigla-crveno
polje, ispunjeno s rijetkim, plavim vitiastim ukrasima.
Takvi tepisi kopirani su u Engleskoj i Flandriji. Pored tih su
pravljeni i tepisi sa bijelom osnovom, tzv. tepisi sa pticama,
te takvi sa intamanie-uzorkorn. Ladik, docnije Kirehir, je
od 17. st. postao glasovit po svojim molitvenim tepisima.
Tepisi iz Erdelja, koji bojom i materijalom odstupaju od
turskih tepiha, napravljeni su na osmanskom Balkanu.
Egipat: prema fragmentima, pronaenim u Fustatu, neki
tepisi vode porijeklo iz fatimidskog doba, ali ne doputaju
zakljuke u vezi s proizvodnjom 10-12. st. U mameluko
doba, dokumentarno potvreno ve od 1474. god., u Kairu
su se uzlovito pravili tepisi sa geometrijskim uzorcima, kaleidoskopski proarani zatitnim i kopljastim liem. Odreene
boje su topla vinjastocrvena, svijetloplava i jasnozelena.
Kairskoj skupini pripadaju bojom slini, ali materijalom
odstupajui tepisi Damasl ili oni poput ahovske ploe iz
16. i 17. st., za ije se lokaliziranje uzima juna Turska. Pod
osmanskom vladavinom (nakon 1517. god.) zapoinje stilska
promjena. Tzv. osmanski tepisi su u materijalu i boji slini
kairskim. Skala boja obogaena je s bijelim (npr. pamukom).
Uzorci od S-vitica s velikim kopljastim liem, bourima,
karanfilima i lalama, mogu biti dodatno ralanjeni medaljonima. God. 1581. odredio je sultan Murat III da majstori za
kairske tepihe sa vunenim materijalom dou u Carigrad,
istina samo na privremeni rad, budui da tamo, kako se ini,
nije bilo radionica. Moe se pretpostaviti da su one nastale u
svilarskom sreditu, Brusi, poto se esto u tkiv~ nalazi svila.
-I
604
Teravih
ERA VIH (a. tarauxh, mno. rijetke jednine tarwisalati koji se vre u noima ramazana, teravija
kod jugoslovenskih muslimana. Predaja kae da je Muhamrned cijenio te molitve ali istodobno i upozoravao da one ne
smiju postati obaveznima. Smatra se da je Omar prvi sakupio
iza jednog karije (qari') one to su pojedinano ili u skupi-
1 ha),
---"-------_._---
605
Tespih
moin~
606
I
!
Tebih
607
Tevbe
kur'anskih mjesta; antropomorfizirajui liavateli (mu' attil mumattil) zvao ga je Ibn Tajrnija.
Sufije,
nadilazei
Njernu.
608
Timar
-"1--------
TEVIL (a. ta'wll), znai, prvotno, sasvim openito: tul maenje. Kasnije se upotreba rijei sve vie ograniava na
posebno podruje i oznaava, po tome, tumaenje Kur'ana, u
poetku jednako po znaenju s ta/sirom. Ali se ini da se, s
vremenom, pojam jo suzio, ako ne i postao jednoznaan:
tehniki izraz za tumaenje Kur'ana polazei od njegovog
sadraja. U tom smislu je tevil predstavljao dragocjenu i nunu
dopunu vie izvanjskoj , jezikoslovnoj egzegezi Kur'ana, koja
se, nadalje, naziva te/sir. Dok nije doao u protuslovlje sa
jasnim doslovnim slovom Kur'ana i Predajom, pravovjerna
teologija nije imala razloga da mu ne prizna pravo na postojanje. Ipak je sve postalo drugaije, kada tevil vie nije ispunjavao tu pretpostavku. Sufije, Ihuuin as-Sefa, iiti, uope
svi pravci koji, ne elei napustiti Islam, ipak katkad odlutaju
od pravovjerja, vidjeli su u tevilu pogodno sredstvo da svoja
shvaanja usklauju s doslovnim tekstom Kur'ana, pa ak i da
ih iz njega izvode. Uz smisleno objanjavanje teksta, tu se
javlja tendenciozno alegoriko tumaenje, koje i najudaljenije
misli udomljuje u doslovni tekst. Kod ekstremnih pravaca, to
preinaenie izvaniskog teksta putem tumaenja predstavlja
jedini nain promatranja Kur' ana, tako da se povijesno utemeljeno tumaenje sasvim ne uvaava, pa se ak vjerozakonski
propisi Kur'ana proglaavaju za nemjerodavne.
tj.
izmeu
609
Timar
streljivo (cebeci), konjanike (sipahi, koje ne treba mijeati sa
timarnicima) iavue;
- toprakli - konjica ili lenske trupe;
- seratkulu (serhad(d)-kulu) ili granine trupe. One su
zvane na mahove, prije svega u trenutku neke ozbiljne
opasnosti i plaane su, a obuhvaale su, kao konjanike,
gonulije (goniillii), dragovolice: ili teku konjicu na ratnom
popritu, belije (besli) ili konjicu vojnih posada i delije (delil)
ili gusare, te, kao pjeadiju, azabe (azap) ili glavninu vojnih
posada, seymene ili dragovoljne seljake-vojnike, koji su se
borili pjeke i na konju i koji su korieni za uvanje prtljage
kod konjice, te miiselleme ili pionire;
- yerli kulu ili rnjesne trupe. pae, sandakbega i ajana.
Naelno su dizane po posebnom odobrenju Porte; esto su
zlorabee dizane, te su omoguavale ponekom astohlepnom
pai da se pobuni (npr. Ali od Tebelena, Dezar, Mustafa
Bajraktar). S pravom ili ne, ponekad ih se brka s naprijed
spomenutim.
U drugu vrstu, toprakli ili teritorijalne trupe, raunali su
se lenski ljudi, nosioci nekog timara.
Izmeu ovih vojnih rodova nije postojala vrsta granica.
Janjiari su mogli dobiti timar. S druge strane, bilo je timarnika u graninim pokrajinama, a jedno od sredstava - za onog
koji nije bio sin sipahija (spahije) ili debelija, jedino zakonski
dopustivo sredstvo - sastojalo se u tome da se ide kao
dragovoljac: (gimiillu) na granicu: da se tamo istakne.
Serdar ili vrhovni zapovjednik imao je ovlast podijeliti ak na
bojnom polju timare, koji su uslijed gubitka vojske bili
upranieni.
Obino se kae da je najglavnija vojna obaveza timarnika
bila u tome da osobno ide u rat sa minimumom od jedne kzlzf
(sablja) ili, ako to nije bilo mogue, da poalje zamjenika, a
da bolje darovani daju jednog ili vie debelija. No stvari nisu
bile tako jednostavne. Timarnik je morao sam sebi pribaviti
naoruanje. Bio je i debelija i to je bio sluaj kod manje
bogatih (1.000 aki, prema kanunu). Svi drugi su morali
dovesti sobom i svoje gulame (oruare) i jedan ator. Osim
toga, bolje darovani morali su dovesti sobom jednog ili vie
debelija i bogatije atore. Ta konjica, kae se, bolje je
disciplinirana nego prave spahije, premda su spahije vjetije i
snanije; ta se bori samo u etama s najstarijim konjanicima
na elu, dok su zaimi i timarnici podijeljeni na pukovnije i,
pod komandom pae, zapovijedaju im pukovnici.
4) Postoji, u stvari, prilino uska veza izmeu upravne
organizacije pokrajina i lenskih ljudi. Lenski posjednici prve
vrste (nosioci hassa) poklapaju se ak sa pokrajinskim upravljaima.
610
Timar
611
Timar
kranin - jer zapadna jezina
upotreba samo u svrhu zloupotrebe oznaava ovom rijeju
iskljuivo krane - bio je vezan za komad zemlje i s njim
unoen u zemljinu knjigu. On je spahiji plaao razliita
davanja i pristojbe, koje su se poneto mijenjale ve prema
kraju; dosta ih je ovdje navesti poneke: ispence ili pencik
(petina); bennak ili penak; resm-i fift; miicerred (pristojba
na neoenjene); arusane (xudana ker); duhan ili tiuiin
(novac na vatru: osoba koje nisu pripadala timaru); salariye;
asyab ili degirmen (mlin); otlak (paa); yaylak (ljetno
doba; ljetnina), ktslal: (zimsko doba; zimnina), eelb-kesan (xovan); murde pah alan (>>naknada za uzdravanje
mrtvog sokola); bedava ili bad-ii-hama (izvanredni nameti); kavan (konica pela); kile (mjera ita),
Zapadni pisci navode kao najvanije zemljino davanje
desetinu, ali stari osmanski pravni uenjaci razlikuju:
- davanje po vjerskom pravu (ser'iye), koje se, opet, razbija na:
a) harae-i muvazzaf, vrsti zemljini porez; to je bio
praktiki (ili moda, u umjetnom izjednaenju) fift akcesi i
ispence ili glavarina: krana (poistovjeivana sa dizjam po
boanskom zakonu, gawall ili gawall u Egiptu, a, ponekad,
od naroda naprosto zvana harad, hara);
b) hara e-i mukaseme, srazrnjerni zemljini porez: ili porez
od proizvoda, to je bila desetina ili iisur (uur), koja se,
usprkos svome imenu, kretala izmeu 1/8 i 1/2;
- obiajno-pravna davanja (orjiye): to su bila, posebice,
caba bennak, koji je izmirivala raja, oenjeni muslimani bez
zemlje.
Ta dioba, koja izgleda prilino proizvoljna, ne uvaava
razlikovanje izmeu realnih i osobnih davanja.
Tako je bilo bar s upravom zemalja (parcela) koje su bile
podvrgnute pod tapu; jer je bilo i zemljinih komada koji su
spahiji bili vie u vlastitom posjedu, i zato se zvali has(s)a.
Budui da su se ovi takoer zvali kilu; yeri, zemlie sablie, i
nisu se mogle dati uz tapu, mora se iz toga zakljuiti da se tu
radi o nesmanjivom dijelu timara, koji se zvao hslu; U stvari
se ne treba uditi da se sam hilic, naspram tapu, smatrao
neotuivim.
Usprkos optubama, koje su sadrane u narodskim pri(npr. kod Nasrudin-hode) protiv vitezova. (sipah i,
atlt), ini se da poloaj seljaka nije bio lo, te se dogaalo, na
primjer, da su maarski seljaci palili svoja zakupna seoska
dobra i bjeali na osmansko podruje. J. de Saint-Denis pripisuje takvo stanje osmanskog seljaka injenici da posjednik
lena nije imao zakonsku i sudbenu vlastelinsku vlast nad
osobama koje su obitavale na lenu. Ali, u svakom sluaju,
imao je on brojna fiskalna prava. Odnosi izmeu spahije i raje
bili su, ak, vrlo zamreni: oni zauzimaju vano mjesto u
osmanskom zemljinom zakonodavstvu. Mnogi takvi propisi
su - uz ogradu da je sada drava zauzela mjesto spahije preneseni u noviji zemljini zakon ili Erdzi hanunu, gdje su se
usko smijeali sa posudbama iz Napoleonovog zakonika.
9) Usporedi li se timar sa zapadnim lenom, timar je vie
upravno-tehnika, nego drutvena ustanova. On je nastao na
poticaj drave; ta nikada nije ukinula svoje pravo nadzora ili
ak svoje neposredno pravo uplitanja u odnosu na timar.
Timari su, nasljedni samo stoga jer su kao takvi bili korisni za
dravu; ali je ona bdjela nad tim da se u pokrajinama ne
ama
612
Timur Leng
613
Timuridi
~oo kranskih
;~~orena.
aktiv~
10
na
TRGOVINA.
614
Trubadurska pjesnitvo
J'
615
Tug
pisma opskrbljivali slinim znakom, pence. U ranom i kasnom dobu Carstva, tugre se javljaju i na novcu; rado su u
19. st. nanoene na zgrade, spremu, potanske marke. Oblik
se napokon osamostalio, pa je sluio kaligrafskim prikazima
molitve; i danas se tugra rado koristi, recimo kao zatitni
znak tvrtke.
TUGRA (t. tugra). Predoblici tugre kod Selduka su vjero1 jatni, ali pravi oblik razvio se kod Osmanlija, te bio
oponaan kod anadolijskih malih dinastija, krimskih hanova i
Afgana. Tugra se sastoji od tri okomita koplja, iznad kojih se,
lijevo zapoinjui, vuku dvije petlje ispupavajui ih nagore,
iji se krajevi prema desno iroko oslobaaju. Podnoje
kopalja zavravaju u korijenju, koje, itajui se odozdo prema
gore, sadri tekst tugre: od Orhana do Murata I slijedi on tip
Orhan bin Osman, od Bajazita I dobija otac uz to i titulu
hana, od Murata II prikljuuje se eulogija muzaffer daima
(uvijek pobjedonosni); Selim I dodao je svome imenu titulu
aha, Sulejman I i imenu oca, a naredni sultani koristili su
TUMA. Talijanizirani, u evropskim vrelima esto upotdalje titulu aha. Od Mahmuda I titula hana ila je uz vladaju1 rebljavani oblik dragoman potjee od arapskog, odnosno
eg sultana.
turskog naziva za tumaa-prevodioca targum/in / terciiman. U
Tugra je sultanskoj naredbi u Osmanskom Carstvu davala
trgovini, kao i diplomatskom saobraanju islamskih drava sa
pravnu snagu, a niandija, kasnije tugrake, ju je unosio u
stranim narodima tumai su vrlo rano igrali vanu ulogu. Oni
dokument. Pored tu gre sultana, od Orhana pa nadalje, zna se
su prisustvovali kod zakljuivanja ugovora, a u morskim
za gotovo tuce tugri prineva-namjesnika. Veziri su~pristanitima,-kOj~_SU dostupna vanjskoj trgovini, trgovaki
616
Turban
podreeni
URBAN, pokrivalo glave mukarca na islamskom Istoku, a sastoji se od kapice s dugim platnom koje je oko nje
omotano. Ime turban, u tom obliku, postoji samo u evropskim jezicima, a obino se korijenom vezuje za perzijski
dulbdnd, od kojeg se kae da je izvedena i rije tulipan.
Treba imati u vidu, ipak, da dulband nije jako rairen na
Istoku, kao to bi se to oekivalo od ope upotrebe rijei
turban u Evropi, nego se ograniava na podruje perzijskog (i
donekle turskog). Najobinija sinonimna rije na arapskom
je 'imama, koja zapravo znai samo platno omotano okolo
kapice, te se, onda, koristila za cijelo pokrivalo glave, a na
turskom je sarik uobiajeno ime za turban.
Porijeklo tog oblika glave treba traiti, po svoj prilici, na
starinskom Istoku; neto njemu slino postoji na nekim
staroegipatskim i asirskim spomenicima. Upredislamskoj
Arabiji, kae se, beduini su omotavali turbane, te se pretpostavlja da je visoka kapica perzijski element, a platno omotano
oko nje arapski.
U Islamu je turban, tokom vremena, razvio trojako znae
nje: narodno za Arape, vjersko za muslimane, te profesionalno za civilna zanimanja.
O Poslanikovom turbanu se svata govorilo, no nema
pouzdanih podataka. Za kasnije doba, turban, kako kratko
kazuje jedan hadis, znai dostojanstvo za vjernika i snagu za
Arapa, a Poslanik je vlasnik turbana u pravom smislu
(sahib al-iimdma). Izraivai turbana u Turskoj (diilbentc;iyan) stvarno su uzimali Poslanika za svoga svetog zatit nika, poto je on, kae se, trgovao s turbanima u Siriji prije
svoga poslanstva. Postoji i hadis koji zabranjuje noenje
turbana. No on je u opreci s drugima koji idu u prilog
noenju. Adem (Adam) je nosio turban, koji mu je omotao i
oko glave Debrail (Gabrijel) kada je odlazio iz Raja; pr~
617
Turci
618
Turski jezici
vaee zakljuenje
obavil-~
braka prethodno
jedino, kada se
pred nadlenim inovnicima. Mnogoenstvo je zabranjeno.
Sluba za duhovne poslove objavljuje Kur' an s turskim kratkim sadrajem (1961), uzdrava knjinice, utvruje vrijeme
molitve, odrava teajeve daljnjeg obrazovanja, nadzire
kur'anske teajeve i stara se za turske muslimane u inozemstvu. Slubi je podreeno 43.744 damija u Turskoj, a od
toga 36.510 u selima. Poziv na molitvu ponovo se od 1950.
god. obavlja na arapskom, nakon pokuaja da ga se izvodi na
turskom jeziku (1931-1932, 1941). Vjerska nastava i teoloko
obrazovanje podreeni su od 1924. god. Ministarstvu odgoja;
njegova Opa direkcija za vjerski odgoj ponovo je uvela 1952.
god. u osnovne, 1956. god. u srednje i 1967. god. na vie
kole vjersku nastavu, koja je bila ukinuta u poetnim godinama Republike. kole za imame-hatibe, koje su 1933. god.
bile zatvorene, ali su otada u razliitom obliku ponovo oivljavane, obrazuju duhovne osobe, a isto tako visoki islamski
instituti od 1959. god. u Istanbulu i kasnije Konji, Izmiru,
Kajseriju i Erzurumu, kao i teoloki fakulteti sveuilita u
Ankari (1949) i Erzurumu.
Kur'anske teajeve nadgleda Sluba za duhovne poslove
zajedno sa Ministarstvom za odgoj, pa ipak se odravaju
brojni kur'anski teajevi koji nisu odobreni. Derviki redovi
(tarihatcilik) su zabranjeni od 1925. god., pa ipak su turbeta
od historijskog znaenja ponovo otvorena od 1950. god.; s
ministarstvenim odobrenjem dre se mnogoposjeena mistika spomen-slavljenja kao to su ona mevlevija u Konji i
bektaija u Hadi Bektau. Od 1960. god. zaotrili su se
razrauni izmeu islamista i kemalista. Neke nakbindijske
grupe vae kao aktivno protukemalistike; nakbindijski
ogranak halidije, povezan je sa nurdulukom (nurculuk), od
1952. god. snano razvijenim radikalnim fundamentalisti
kim pokretom oko Saida Nursija (oko 1873-1960), i sulejmandijama (suleymancilari, pristaama ejha Sulejmana Hilmija Tunahana (1888-1959), u svrhu odravanja kur'anskih
teajeva po cijeloj Anadoliji. Usporeen s djelatnou tih
grupa, ranije ivi tidanijski pokret pod Kemalom Pilavogluom, koji je svojedobno ruio Ataturkove spomenike, postao
je miran.
Stranka nacionalnog poretka, koja je naslijedila bojevnu
islamsku Nacionalnu stranku spasa, osnovanu 1970. god. od
Erbakana, a 1971. god. rasturenu kao protivnu Ustavu,
izvojevala je 48 mandata na izborima za Narodnu skuptinu
1973. god. Od 1961. god. najjaa, Stranka pravde, uvaava,
kao i njezina prethodnica, 1950. god. utemeljena i 1960. god.
rasturena Demokratska stranka, povezanost turske nacije sa
Islamom. Ona je 1973. god. dobila 149 mandata, dok je
Republikanska stranka, koja se dri principa laicizrna, postigla 185 mandata.
Danas se turska zvanina politika oglaava kao vjerna
naelima kemalizma.alije primjetno da nabujali razvoj
islamskog raspoloenja u Turskoj nije u stanju zaustaviti.
TURSKA (t. Tiirkiye Cumhuriyeti), parlamentarna demo1 kracija sa jednodomnirn sustavom (bila privremeno, do
1982, suspendirana vojnim udarom od 1980). Dravni poglavar s sedrnogodinjim dunosnim staom je u tom sistemu
predsjednik drave, a vladom rukovodi ministar-predsjednik. Glavni grad je Ankara. Zemlja je imala 50.664.458 itelja
(popis 1985. god.), te vie od I mil. onih koji ive u inozemstvu. Stanovnitvo se kree u industrijskom trokutu Istanbul-Kodaeli-Bursa, te ka Izmiru i Ankari. 98 % puanstva
su muslimani, suniti. Heterodoksno-iitska vjerska zajednica
alevita ivi na veinom seoskim podrujima Anadolije i
Rumelije; 0,8% su krani, a 0,2% idovi. Manjine na jugo-istoku zemlje su behaiti ijeziditi.
Nakon ukidanja halifata 1924. god., dolazi do preinake na
evropsko zakonodavstvo, te ukidanja Islama kao dravne
vjere, erijat je ogranien na obred. Laicizam je postavljen u
osnov ustava 1937. god. i naglaen u ustavu od 1961. god.; l.
19. proglaava slobodu vjere, savjesti i ispovijedanja vjerovanja ili pogleda na svijet, te zabranjuje zloupotrebu vjere u
politike i osobne svrhe; l. 153. proglaava Ataturkove
reformne zakone nepovredivim. Religioznim zakladama
(evkaf) upravlja opa direkcija za vjerske zaklade (vakufe)
koja se nalazila pod ministrom-predsjednikom i dravnim
ministrom. Vjerska pitanja ureuje 1924. god. stvoreno
Predsjednitvo (sluba) za duhovne poslove, koje je podreeno ministru-predsjedniku. Ono od 1950. god. saziva
duhovne osobe i slubenike damije (multi, vaiz, imam-hatip,
miieezin, kayyum). Svaka pokrajina (il) ima muftiju koji je
izravno podreen slubi, a kojem su podreene okrune
muftije. Oni nadziru rad vjerskih ustanova. Vaiz, kojeg
; postavlja sluba ili mjesni muftija, ima za zadau vjersko
izlaganje u damiji. Muftija i vaiz trebaju imati visoko teoloko obrazovanje, bar zavrenu kolu za imam-hatiba; postavljeni predvodnik molitve/izlaga petkom u damiji - da posjeduje bar neki stupanj te iste kole; mujezin - osnovnu kolu i
kur'anski teaj, a seoski sveenik - osnovnu kolu i vjerska
znanja. }}Vjerska svetkovina (dini merasim) dozvoljena je
UR S K I JEZICI. Oni, sa mongol skim i mandursko-tunguskim jezicima, ine altajsku jezinu grupu, ija se
srodnost i danas u nauci osporava. Turski jezici danas su
rasprostranjeni preko velikog zemljopisnog podruja.
Na temelju jezino-historijski utemeljene pripadnosti
razlikuje se, unutar turskih jezika, etiri jezine grupe i tri
619
Tursko-osmanska knjievnost
620
Tursko-osmanska knjievnost
Armenci jo u 13. st. inili u gradovima i selima Male Azije
prilian dio stanovnitva. Turci, koji su se naselili u Malu
Aziju, pripadali su raznim granama turskog naroda. Budui
da su Oguzi inili veinu, njihov dijalekt je postao osnova
knjievnog dijalekta koji se izgradio u Maloj Aziji. Dijalekt
Oguza, koji se ve pred 10. st. otcijepio od drugih turskih
dijalekata, i ranije je imao bogatu narodnu knjievnost; zna
se za oguske pjesme iz doba Gaznevida.
Oguzi, koji su se naselili u Malu Aziju, donijeli su sobom
sve te knjievne tradicije. Osim toga, tamo su dospjeli,
raznim putevima, i knjievni proizvodi drugih turskih dijalekata.
Rezultat svih tih utjecaja bio je taj da je u Maloj Aziji
postupno nastala, uz narodnu knjievnost, knjievnost
pisana na turskom jeziku. Ne zna se odreeno da li je ta
pisana knjievnost zapoela ve prije 13. st. Zna se da je
islamska kultura ve u doba maloazijskih Selduka u 12. st.
postala snanijom u velikim sreditima. Kada su onda Selduci protjerali Danimendide i oslobodili se kriara, doivio
je znanstveni i knjievni ivot Male Azije znaajan polet.
Rezultati tog razvitka bili su napisani dijelom na arapskom,
ali veinom na perzijskom jeziku. Nema sumnje, stoga, da se
anadol ski turski jezik morao dugo boriti protiv arapskog i
perzijskog, da bi postao knjievni jezik. U medresi je jasno
prevladavao arapski, kao religiozni i znanstveni jezik. On je
bio slubeni jezik u prepisci sultana sa abasidskim halifama,
ejubidskim vladarima i Mamelucima, kao i na natpisima i
vakufskim ispravama tog stoljea i ak narednog. Jo je jae
prevladavao perzijski jezik. Zna se da se govorio u okolini
sultana, kao i da se vie uenjaka i knezova sluilo perzijskim, te da su se stalno itale perzijske pjesme. Jednako se
susreu u nekim vakufskim ispravama iz mongolskog doba,
premda samo rijetko, reenice iz mongolskog jezika, ali na
ujgurskom pismu. Jezik, koji je prevladavao u slubenim
ugovorima i dravnim ispravama, bio je, ipak, arapski.
Upotreba turskog jezika ograniavala se, vjerojatno, na
openje s narodom. Kada je 1277. god. Karamanoglu Mehmed-beg zaposjeo Konju, dao je zapovijed da se u dravnom
uredu mora upotrebljavati samo turski. Iako je prevlast
arapskog i perzijskog nedvojbena, ipak je injenica da je
turski jezik zapoeo u dravnim ispravama dobijati na znae
nju od kraja 13. st. U tom stoljeu sluilo se u uredu Selduka
pismom sijakat i jednim, uredima svojstvenim, tipom pisma.
Uslijed svega toga se u Maloj Aziji javljaju u toku 13. st.
djela turske knjievnosti, a odrao se samo mali broj. Djela,
kojih vie nema, a o ijem postojanju se zna iz povijesnih
izvjea su: pria o ejhu San'anu u stihu, od nepoznatog
autora; Salsal-name, u stihu i prozi, od pjesnika po imenu
ejad Isa, gdje se opisuju borbe Alija s demonom Salsalom;
Dnismend-ndme, iz 1245. god. od Ibni Ale, pisara seldu
kog sultana, sastavljena po nalogu jednog kneza. Vjerojatno
su i prie oSejidu Batalu, o kojima se zna da su nastale u
Egiptu ve u 12. st., prevedene u 13. st. na turski. Battal-nme i Danimend-name, djelo oMeliku Danimendu
Ahmedu Gaziju, turskom junaku, koji je u doba prvih seldukih osvajanja doao u Malu Aziju i utemeljio dinastiju,
odrazi su borbi izmeu muslimana i Bizanta u Maloj Aziji.
Politiki i privredni poloaj Anadolije u 13. st., a posebice
621
Tursko-osmanska knjievnost
iskazivani u narodskom ritmu i vrlo starim tradicionalnim
oblicima. Narodni pjesnici sluili su se veinom starim turskim glazbenim istrumentom, koji se zvao kobuz.
Knjievni razvoj, koji je zapoeo u 13. st., odvijao se u
14. st. u istom pravcu. Usprkos politikom cijepanju u Maloj
Aziji, proces islamiziranja i turciziranja je napredovao i dalje
na tetu Armenaca i Bizantinaca. Kneevina Osmana i njegovih potomaka, koja se zasnovala na krajnjem zapadu, dosegla
je obale Mramornog mora. Krajem stoljea, oni su potpuno
podredili veliki dio Anadolije i ponovo uspostavili tursko
jedinstvo. Osim toga, pobjedama nad Bizantom, Srbima,
Bugarima i, konano, zdruenim snagama Evrope kod Nikopolja, nastalo je veliko i mono carstvo.
Budui da jedan broj begova u Maloj Aziji nije imao
arapsku i perzijsku kulturu, narodnom jeziku je pridato vee
znaenje; napisana su turska djela, a jedan dio arapskih i
perzijskih djela preveden je na turski. Kod Ibn Batute se
nalaze panje vrijedne obavijesti o znaenju turskog jezika u
palaama turkmenskih begova i o turskim pjesnicima.
Znano je da su u 14. st. u vie sredita napisana turska
djela, kao u Konji, Nigdeu, Ladiku, Kastamuniju, Sinopu,
Sivasu, Kirehiru, Bursi itd. Mnoga od tih starih djela su
propala. Slijedea djela, vezana za pojedine kneevske dvore,
mogu se navesti, prema imenima lokalnih dinastija.
l) Inanoglu, u kraju Denizli i Ladik (1277?-1368).
Te/sir Fatihe od nepoznatog pisca i te/sir za suru al-Ihlas vrlo vjerojatno od istog pisca, napisani na nalog
Murata Arslan-bega Ibn Inana (u. prije 1362). Ta dinastija
imala je veze s mevlevijama, te pisac govori s velikim tovanjem o Rumiju. Zna se za jo jednog pjesnika, Muarifa
Ladikija, koji je u Ladiku ivio u tom stoljeu, dok Nakiboglu, pisac prie Hasan ile Hiiseyin u stihovima, vjerojatno
potjee iz istog grada.
2) Ajdinoglu (1307-1403).
U biblioteci u Bursi nalazi se Kisas-i Evliyii, iji poetak
nedostaje. Nedavno je pronaen cijeli rukopis, te se zna da je
knjiga za Ajdinoglu Mehmed-bega (1307/1308 - 1333/1334)
prevedena s arapskog, a pisac je nepoznat. Drugo djelo je
Kelile ve Dimne, koju je neki Mesud preveo za Umur-bega,
sina Mehmed-bega. To djelo potjee iz doba prije 1333-1334.
god.
3) Menteeoglu (1300-1425).
Zahvaljujui Hameru, zna se za Bazndme, koju je Mahmud ibn Mehmed iz Bardina preveo s perzijskog za Mehmed-bega (sredina 14. st.), Hadi Halifa ukazuje na to da je
Mehmed ibn Mahmud irvani sastavio za Ilijasa (Ilyiis) ibn
Mehmed-bega jedno djelo na arapskom pod naslovom Ilyiisiyya, a koje je on, kasnije, na nalog Ilijas-bega preveo na
turski; on pridodaje da je jezik bio grub.
4) Germijanoglu (1300-1428).
Saopeno je da su Kabus-name i Merziiban-name prevedeni
na turski za Sulejman aha ibn Mehmed-bega, koji je pripadao toj dinastiji (136811369-1388); o tome govori samo ejhoglu u uvodu svoje velike mesnevije, Hurid-niime.
5) Hamidoglu (1300-1391).
U ankarskoj biblioteci se nalazi rukopis, iji se pisac ne
zna, a sadri te/sir za suru al-Mulk, napisan po nalogu
nekog anadolskog emira po imenu Hizr ibn Gel-beg (GOl
Beyi).
622
Tursko-osmanska knjievnost
stiho~
stoljea.
623
Tursko-osmanska knjievnost
624
Tursko-osmanska knjievnost
mistike
ce~u
utjecaje, pn
se pridrava
potpune pravovjerne postavljenosti. To djelo izvrilo je
golemi knjievni utjecaj.
Jedan od najznaajnijih mistikih pjesnika tog doba je
Kemal Urni (Kemal Ummi ). On je bio halvetijski dervi, a u
svojim djelima se pokazuje pravim pjesnikom. Njegov utjecaj
dopirao je sve do Turaka Kazana, Bakirda i do Uzbeka.
Jednako je glasovit postao Abdulah ibn Eref ibn Mehmed
(u. 1470), utemeljitelj erefijskog odvojka bajramijskog reda;
poznat je pod nadimkom Erefoglu. On je napisao djelo:
Muzki 'n-Nufus i jedan divan. Pojava velikih mistika i utemeljenje novih redova oivjela je tursku hagiografsku knjievnost, zbirke legendi o svetim osobama, o Emir Sultanu,
Erefogluu, a kasnije Hadi Bektau Veliju, Kajgusuzu i
Osman Babi.
S Nesimijem zapoeta hurufijska knjievnost nastavljena
je od njegovog uenika Refiija, koji je 1409. god. napisao
svoju Besaret-name, zatim od Feriteoglua (u. 1459), pisca
jedne Isk-name, te od Virani Babe. Propaganda Hurufija
prodrla je ak do dvora Mehmeda II, a pod Bajazitom II ovi
krivovjerci bili su estoko proganjani. Usprkos tome, postoje
u 15. i 16. st. brojni hurufijski pjesnici: Temennayi iz Kajserija, Hasan Rumi iz Kara Ferje, Husejni, Usuli iz [enide-i
Vardara, Nebati, Tarzi iz Bagdada, Vahdeti iz Bosne, Penahi
iz Tebriza i Muhiti. Na podruju dijalekta azeri nailazi se iz
te sekte na aha Ismaila Safavija, Lakarija, Tiflija i Habibija, koji je kasnije doao u Carigrad.
Od religiozne knjievnosti moe se navesti kao najstariji
zastupnik Ahmet Dai, pjesnik koji je ivio na dvoru Germijanoglua i Osmanlija. Osim nekih prijevoda, posjedujemo od
njega arapsko-perzijsko-turski rjenik, 'Uqud al-gauiahir.
Kao pjesnik, uspjeno je podraavao perzijske pjesnike, kao
to su Selman Savedi i Kemal Hudandi. Pa ipak, nije
izvrio neki spomena vrijedni utjecaj na pjesnitvo svog doba.
ejhi je najznaajniji pjesnik tog doba, sasvim uz Ahmedija i Nesimija. On je pisao kasi de i bio je u volji kod sultana
Mehmeda I i Murata II. Uistinu se zvao Sinan Gerrnijani, ali
su podaci o njemu, dijelom, proturjeni. Umro je, po svoj
prilici, nakon 1429. god., a treba da je pokopan u Dumlu
Pinaru kod Kutahiie. Na ejhija se gleda kao na velikog
pjesnika. Njegov prijevod Nizamijevog djela Husrev i irin
vie je od obinog prijevoda. Har-niime, koju je posvetio
Muratu II, je remek-djelo satire. Taj pjesnik je sve do 16. st.
vrio znaajan utjecaj na knjievnost. Pjesnici, kao Nedati i
Hajali, navode ga sa strahopotovanjem, tako da je zasluio
naslov "ay!J a-u'arii. I u mistikim krugovima uivao je
veliki ugled, pa ak i kod egipatskih Turaka.
Nakon ejhija, moe se navesti Atai iz Burse, iji Divan
posjedujemo. Njegovo pravo ime je Ahi elebi, a nadgrobni
spomenik u Bursi nosi datum 1437-1438. Bio je oevidno
pod eihiievim utjecajem, ali u njegovim pjesmama prevladava pesimistiki ton. On je prvi uveo upotrebu poslovica u
gazel. Druga znaajna osobnost tog doba je slikar Safi iz
Burse. Njegov Divan sadri kaside, koje su posveene Muratu II, veziru Halil-pai i drugim visokim asnicima.
Drugi pjesnici tog doba su: Ulvi iz Burse, Humami (Hummiimi) iz Iznika, zatim Ahmed Rumi iz Galipolja, Baba
Nedirni, Daifi (Zaifi) iz Galipolja. Mora se navesti i Demali,
koji je 1446. god. napisao mesneviju Giilsen-i Ussak za Mura-
625
Tursko-osmanska knjievnost
~
....
~~~
..
I
!
626
.~
Tursko-osmanska knjievnost
Demili, pridonijeli su irenju Nevaijeve slave. Mnogi pjesnici na azeriju traili su takoer utoite na dvoru osmanskih sultana. Najglasovitiji je bio ahi, koji se udaljio s
dvora aha Ismaila, i Habibi, koji je, najprije, pripadao
okolini Jakuba, vladara Ak Kojunlua, a onda Safavida
Ismaila. Uostalom, mnogi dokazi govore za to da su postojale prilino uske kulturne veze izmeu osmanskog dvora i
dvorova Safavida, ejbanida i, ak, Velikih Mogula.
Knjievni ivot cvjetao je ne samo u Carigradu, nego i u
Bagdadu, Dijarbekiru, Konji, Kastamuniju, Bursi, Jedrenu, [enide-i Vardaru i Skoplju (Usktib). U Carigradu se
nailazilo na pjesnike na raznim mjestima, npr. u malim
duanima, gdje su se neki pjesnici bavili trgovinom, u
vrtovima (Bahi u Beiktau), u glasovitim gostionicama
(meyhane) Galate, tekijama (tekke Dafer-abad u kraju SiidIiice) i stanitima (konak) bogatih ljudi. Nakon otvaranja
kafana, postale su i kahve-hane vana sastajalita, iji su
posjetitelji pripadali svim drutvenim slojevima. Taj knjievni ivot odvijao se usporedo s razvitkom arhitekture,
ornamentike, kaligrafije, glazbe i raznih znanosti. Pomou
genija velikih pjesnika, kao to su Rahmi, Zati i Haiali, a
prije svega Baki i Fuzuli, nastao je turski klasicizam, koji
nije bio manji od perzijskog, mada mu je ovaj sluio
uzorom.
U 16. st. knjievni jezik jo uzima iz arapskog i perzijskog. Uenjaci kao Sururi, Sudi, Ibn Kemal i Rijazi stvaraju jezikoslovne komentare, kao i leksikografska i gramatika djela. Mnoga djela su prevedena s arapskog i perzijskog na turski jezik. Posuenice su omoguile turskim
pjesnicima da usavre prozodiju i stil svojih pjesama prema
ukusu svoga doba. Rezultat je bio lijep, ali izvjetaen
jezik, u kojem su nestale mnoge prirodne osebujnosti turskog.
U kasidi i gazelu su najistaknutiji stvaraoci 16. st. po
kronolokom redu: Zati, Hajali, Fuzuli i Baki.
Zati je, osim kasida i gazela, zapisao i veliki broj poetskih i proznih djela, ali koja ve odavno nisu od neke
vrijednosti. Njegova mata i njegova neobina osjeajnost
uinili su ga vrlo popularnim, te je imao mnoge uenike. U
poetskom razvitku nalazi se izmeu Nedatija i Bakija.
Hajali je zapoeo svoju pjesniku karijeru, kada je Zati
bio na vrhuncu svoje slave. Ali, kao pjesnik, nadmaio ga
je, a i mnoge druge, te ga nazivaju Hafiz Ruma. Njegov
Divan sadri sveukupno njegovo djelo i kasnije je prireen
od nekog Alija elebija, premda on sam kae, u jednoj
kasidi, posveenoj sultanu Sulejmanu, da je sredio Divan.
U mladosti je bio pod mistikim utjecajem, koji je potjecao
od Usulija. Pa ipak, mistike pjesme u njegovom ukupnom
djelu ine samo mali dio. Najizvorniji su mu gazeli.
Kao velikog pjesnika turske knjievnosti treba drati
Fuzulija, premda je roen u bagdadskom kraju i sluio se u
svojim pjesmama dijalektom azeri. Bio je turskog porijekla iz
plemena Baiat. Njegov Divan i njegova mesnevija Leyld ve
Mecnun osigurali su mu mjesto u knjievnosti. Uslijed njegovog mistikog opredjeljenja, ljubav u njegovim djelima
I nikada nema isto svjetovni karakter. Ali kada j, preao n,
kaside, zapao je u bezvrijednu izvjetaenost. Njegova Leyld
ve Mecnun vie je izvorno, nego oponaajue djelo. Nakon
I
---
---
---
- - - -
----
- - -
627
Tursko-osmanska knjievnost
I
I
Proza je u ovom
628
Tursko-osmanska knjievnost
nost, a meu dravnicima bilo ih je srazmjerno malo, koji su je
potpomagali. Usprkos tome, te bez obzira na propadanje
medresa, u ovom stoljeu je bilo uenjaka od ranga, kao to su
Sari Abdulah, Ismail Ankarevi, Ishak Hodasi Ahmed-efendi
i dr. Ipak vjerske znanosti i arapsko jezikoslovlje nemaju
glasovite zastupnike, a sukob izmeu medresa i tekija, poznat
kao Kadi-zadeova bitka, pokazuje kako je bilo ogranieno
duhovno stanje medresantskih i ulemanskih krugova. Progon
mistikih redova, koji je ak, ponekad, bio u slubi politike,
nije mogao sprijeiti njihovo cvjetanje u carstvu.
Turska klasina poezija 17. st. ne zaostaje nikako iza
perzijskog uzora. Umjesto da se bace na oponaanja i prevoenja, turski pjesnici obrauju samostalne teme. S druge
strane se, dodue, jo osjea utjecaj suvremenih perzijskih i
perzijsko-indijskih pjesnika: Nefi je pod utjecajem Urfija,
Nabi - Saiba, a kod Naili-i Kadima se zamjeuje evketov
utjecaj.
Zbog svoje snane mate, bogatog jezika i skladnog stila,
Nefi se, svakako, moe smatrati najveim turskim pjesnikom kasida. Obrnuto, njegovi gazeli i satirine pjesme su
manje uspjeni. Njegov utjecaj na kasnije pjesnike je ostao
uvijek velik, premda je za njegovog doba bilo mnogo istaknutih kasideci-ja, kao to su Nev'i-zade Ataii, Kaf-zade Faizi,
Rijazi i Sabri. Najvaniji zastupnik gazela je ejh-ul-islam
Jahja, koji se moe smatrati Bakijevim nasljednikom, zbog
svog snanog i dojmljivog izraavanja osjeaja. Stoga je njegova glasovitost prela i u naredno stoljee. Drugi predstavnici kole Baki-Jahja su ejh-ul-islam Bahaji i Veddi.
Suprotno njima, Fehim, Naili-i Kadim, ehri i, ak, veliki
Nabi stoje pod utjecajem suvremene im perzijske poezije.
Nabi, kod kojeg se osjea Saibov utjecaj, postao je glasovit
poglavito svojom Mesnevt Hayriye i svojim gazelima. Karakteristino za njegove pjesme je prevladavanje razumskih koncepcija; no to njegovoj slavi nije kodilo. U mnogim svojim
pjesmama opisuje i kritizira drutveni ivot. Od majstora
gazela u 17. st. treba jo navesti imena: Niati Mevlevi,
Devri i Rami Mehmed-paa.
Azmi-zade Haleti isticao se u svim pjesnikim rodovima i
poglavito je poznat po svojim rubaijama. Lag (lugaz) i
muamma postali su vrlo popularni, kao i kronogram (tarih).
Htcn: i mezah, koji su pisani u raznim oblicima, ponukali su
najuglednije pjesnike da napiu povrne stvari. Ipak neki
proizvodi te vrste zasluuju da se pomenu, kao Guftijeva
Tezkire u obliku mesnevije, u kojoj pisac duhovito opisuje
pjesnike svoga doba.
Neke mesnevije iz prve polovice 17. st. ukazuju na zapaajnu savrenost. Teme starih hemsi pomalo su zamijenjene
aktualnijim. Najznaajniji zastupnik tog roda je Nev'i-zade
Ataji, koji je postao glasovit po svojim hemsama, ije je
predmete uzimao iz ivota doba. Nakon njega, kao pisci
mesnevije mogu se navesti: Kaf-zade Faizi, Gani-zade Nadiri i
Rijazi. Posebice je tada postalo modom, oponaajui perzijskog pjesnika Zuhurija, pisati saki-name (peharnikova
kniiga), Od ovih, spomenimo one Atajija, Rijazija i Haletija,
a svi su bili mistiki obojeni. Ukratko, mesnevija je posluila
za sve mogue predmete, koji su bili uzeti i iz svakodnevnog
ivota, prie, opise, razmiljanja itd.
Veliki je, u ovom stoljeu, broj vjersko-mistikih djela,
legendi o svetim osobama, pounih djela, koji se rasporeuju
629
Tursko-osmanska knjievnost
Oni se susreu meu janjiarima, spahijama (sipahi), levendima, delalijama i u vjerskim grupama kao to su kizilbai i
bektaije. Oni su prisutni i pri velikim vojnikim povorkama.
Panju najvie zasluuju Gevheri i Aik Omer. Utjecaj te
narodne knjievnosti dopirao je ak i u gornje klase. On se da
sagledati u pjesmama krimskog hana Mehmeda Giraja, koji je
pisao pod nadimkom Kamil, kao i u jednoj mersiji Atife,
jedne od miljenica Mehmeda IV.
U 18. SL, knjievni i kulturni razvitak odvijao se u istom
pravcu, kao i ranije. Nastalo je prekomjerno mnogo pjesni
kih i proznih djela, a i dalje traje kulturna povezanost s
Perzijom i Transoksanijom. Perzijski pjesnici, prije svega
evket i Saib, odluujue utjeu na tursko pjesnitvo. Ali,
usprkos tome, razvitak ide svojim karakteristinim putevima, to se, prije svega, pokazuje u pokuaju da se jezik
jednostavnije oblikuje. Da se klasina turska poezija sasvim
oslobodila od tadanje perzijske, poglavito je zasluga velikih
pjesnika s kraja 18. st.
Doba Damad Ibrahim-pae je od velikog znaenja. Mnoga
djela su napisana ili prevedena na njegov nalog ili na nalog
sultana Ahmeda III, a stvorene su i komisije u cilju ubrzanog
prevoenja nekih vanijih djela. Od pjesnika tog doba navedimo Osman-zade Taiba, kojeg su drali kraljem pjesnika,
Sejida Vehbija, Samija, Raida, Neilija, Selima, Kamija iz
Jedrena, Durija, Sakiba, Arifa, Salima, elebi-zade Asima i
Izet Ali-pau. Prije svega je Nedim postigao veliku slavu u
drugoj polovici ovog stoljea i kasnije. Svojim gazelima i
arkijama uvodi on epohu Sadabada, a samostalnim temama,
bogatom matom i skladnim jezikom nadmauje on svoje
prethodnike i suvremenike. U arkiji je dostigao visinu kakvu
nisu dosegli ni Nazim prije njega, a ni Fazil Enderuni poslije
njega. Zahvaljujui podrci Damad Ibrahim-pae, mogao je
Ibrahim Muteferika uvesti tampanje knjiga u Turskoj. Ali
zbog raznih prilika, ono je ostalo tokom cijelog stoljea
svedeno na sasvim usko podruje, te na duhovni i umjetniki
ivot nije moglo izvriti spomena vrijedni utjecaj.
Od velikih pjesnika ovog stoljea valja navesti jo posebno Koda Ragib-pau, najznaajnijeg zastupnika Nabijeve
kole, i ejha Galiba, zadnjeg velikog pjesnika klasinog
doba. U kasidi i dalje traje Nefijev utjecaj, dok se u gazelu
takmie Nedimovi i Samijevi uenici, s jedne, i oni koji se
dive Nabiju, s druge strane. Ali oko kraja 18. stoljea zapaa
se u obje kole znatno opadanje. Pjesnici, kao Fazil Enderuni
i Sunbulzade Vehbi, samo su epigoni. Pjesnici ovog stoljea
bave se svim pjesnikim rodovima. Posebno znaenje pripisuje se tipinim rodovima epohe koja je u opadanju, kakvi su
hICLV, hezel, zagonetka (muamma) i kronogram (tarih), dok su
u pjesnitvu u porastu razuzdanost i neobuzdanost. Na drugoj strani i dalje traje pravo vjersko oduevljenje, koje pokazuju Nazirnovi munacat i na't, mi'raciye pjesnika kao to su
Naji Osman Dede, Nahifi i Arif Sulejman-bej, kao i Nahifijev metriki prijevod Mevlanine Mesnevije. Iz tog doba potjeu brojne mesnevije, ali su male knjievne vrijednosti. Ne
mari se za stare teme hemse, osim u velebnom spjevu Hiisn u
!k od ejha Gaiiba, zadnjem remek-djelu te vrste. Konano,
i historijska rimovana djela, kao i mistiki spjevovi lanova
raznih redova sada su samo od manjeg znaenja,
Proza pokazuje stremljenje da postane jednostavna, mada
--_
.... _
naie
Oki-zad~
: jo
na oponaanjastila jed:og Nergisija i
Poznati stilist, kao Osman-zade Taib, oitovao se otvore~~
protiv pretjerane izvjetaenosti u prozi. Historijska djela
zauzimaju prvo mjesto. Meu autorima, koji vre dunost
oale'u-niunsa, navedimo Raida, elebi-zade Asima iVasifa,
ali se nijedan ne moe mjeriti sa prethodnicima, kao to je
Naima, premda su u velikom broju nastala historijska i
biografska djela. Politiko i vojno opadanje Carstva ponukalo
je na sastavljanje cijelog niza Uspomena: (layiha), u kojima
se traga za uzrocima. Vrijedno je spomenuti memoarsko djelo
Kode Segban-bae. Za zemljopis su spomena vrijedne brojne sejiiret-name, meu kojima je tipian primjer Fransa Sejaret-namesi od jirmisekiz ele bi Mehmed-efendija. Ponekad,
iako rijetko, ta su djela bila napisana u stihovima. I sur-mime,
koje su bile napisane za velianje luksuznih svetkovina koje
su prireivali sultani, vana su drutveno-povijesna vrela;
najpoznatije su one Sejida Vehbija i Hameta. Zbirke pjesni
kih ivotopisa su jo brojnije u ovom stoljeu, nego u prethodnom; navode se tezkere (tezkire) od Safajija, Salima i
Beliga. Tezkire Esrar Dedea posveena je posebno mevlevijskim pjesnicima. Ovom stoljeu pripada i Vakayiu 'l-Fuzald
od ejhiia, zadnji nastavak (zeyl) Sahaika. Konano, Tuhfe-i
Hatuitin od Mustakim-zadea - koji se dri najveim enciklopedistom tog stoljea - najznaajnije je vrelo za muslimanske
i turske kaligrafe (hatuit), Na podruju zemljopisa zapaaju se samo prijevodi i izvaci iz evropskih djela.
Medddh, karagozcii, orta oyuncu uivaju i dalje u svim
narodnim krugovima veliku popularnost. I djela putujuih
pjevaa svugdje su bila rairena. Spominjemo Kimetija,
Nurija, Levnija, Kaba Sakal Mehmeda i Fasihija, ali velika
popularnost Gevherija i Aika Omera i nadalje traje. Najbolji
primjer za to, da je knjievni ukus naroda prodro u vie
klase, injenica je da je veliki pjesnik Nedim napisao i jednu
turku u narodnom metru. Ta tendencija se jo vie zaotrava
krajem ovog stoljea.
Poetkom 19. st. pokazuje osmanska knjievnost duboko
opadanje, koje se odrava do doba Tanzirnata. Samo Vasif
Enderuni i Izet Mola pokazuju neku izvornost. Vasif se
pribliava narodnom ukusu i odaje Nedirnov i Enderunijev
utjecaj. Izet Mola, na kojeg su utjecali Nedim i ejh Galib,
ipak je mnogo vei pjesnik od Vasifa, osobito istoom jezika
i pjesnikom tehnikom. Osim kasida i gazela, pisao je panje
dostojne mesnevije. On je zadnji maistor klasinog pjesnitva pred Tanzimat. Ali i nakon Tanzimata mnogi su
pjesnici pisali kaside i gazele u starom stilu, meu njima
najvei unapreditelji knjievne obnove, kao Namik Kemal i
Zija-paa. Osim toga, ovom razdoblju pripadaju Galib-bej iz
Leskofe (Leskovac), Avni-bej i Arif Hikmet-bej, koji su
oponaali Nailija i Fehim-i Kadima. Samo oni nemaju vie
nikakvog utjecaja na tok knjievnog razvitka. Naravno, sva
knjievna tradicija nije mogla odjedno nestati, inasi i njegova kola morali su voditi dugu i otru borbu protiv starih.
Proza doba pred Tanzimat nema vie veliku vrijednost,
mada je isto tako mnogo napisano kao i u prethodnim
stoljeima. Za pisanje povijesti, panje je vrijedan Ta'rlh od
Muterdim Asima, po svome stilu i svojoj kritici. On se
koristi jo jednostavnijim jezikom u svome prijevodu rjenika
Burhan-i qati' i Qamusa. Vak' a-nictns Esad-efendi, prevoditelj Musuurafa i pisac poznatog djela Uss-u Zajer o ukidanju
- - - - - -
630
I
i
Tursko-osmanska knjievnost
politiko irenje i suparnitvo velikih imperijalistikih sila
nije dugo moglo zanemarivati tako bogato i iroko privredno
podruje kao to je Turska. Istodobno su srednjovjekovne
ustanove Carstva izgubile svoju otpornu snagu, a revolucionarno kretanje u Francuskoj proirilo je nacionalni princip
meu nemuslimanskim stanovnitvom. Sve je to uinilo
imperativnim da se spozna nunost reformiranja drutvenih i
upravnih ustanova Carstva. Te reforme morale su ne samo
kod naroda naii na znaajan otpor, nego i kod intelektualaca, koji su, najveim dijelom, svoje obrazovanje dobili u
medresama. Zahvaljujui Reid-pai i njegovoj maloj grupi
pristaa, te reforme su pomalo sprovedene u zemlji. One su
poznate pod imenom Tanzimat,
Te reforme nisu se ograniile samo na upravu, pravni i
financijski sustav. Da bi se postigao napredak u obrazovanju
kod tursko-muslimanskih krugova, zapoelo se pomalo otvarati osnovne i srednje kole, te pripremati osnutak sveuili
ta. Zatim su otvarane vie kole za ene, a 1862. god.
zapoinju sveuilini teajevi. God. 1867. radila je Medicinska kola, a naredne godine osnovan je Licej Galata Seraj.
Otvaranje sveuilita (Daridfiinun) zbilo se 1869. god., ali je
ono zatvoreno pod pritiskom konzervativnih krugova ve
dvije godine kasnije. God. 1870. otvara se Pravna kola, a
1877. god. kola za znanosti o dravi. Tako je nastajala
intelektualna klasa, koja se obrazovala izvan vjerskih kola. A
usporedo s tim postupno je napredovala i dnevna tampa. To
je vano i zbog toga to se pomou nje mogao javnosti
obraati inasi, utemeljitelj nove knjievne kole, i njegov
uenik Namik Kemal. Mnoga znanstvena i knjievna djela
prevedena su s evropskih jezika, posebice s francuskog, a
turski jezik zapoeo je bivati jednostavan, iako se, u toku,
obogatio mnotvom znanstvenih izraza.
Tri velika lika nove knjievnosti su inasi, koji se obrazovao u Francuskoj, njegov veliki uenik Namik Kemal i Zija-paa, koji su kao prognanici ivjeli u Francuskoj. Zbog toga
je nova kola bila zanesena francuskom knjievnou 18. i
19. st., kao i naelima koje je Francuska proglasila tokom
politikih prevrata. Tako su novatori htjeli iskorijeniti staru
feudalnu knjievnost i proglasili su ideje domovine (vatan),
slobode (hurriyet), demokracije (halhcilik) i ustavnosti
(merutiyet). Oni su nastojali stvoriti graansku knjievnost. S time zapoinje u turskoj knjievnosti urnalizam,
politika i knjievna kritika, kazalite, prijevod zapadnih
knjievnih djela, roman i filozofski i socijalni ogledi. inasi
nije bio ni sjajan stilist ni veliki pjesnik, ali je imao odreeni
program; on se htio osloboditi od starog, nerazumljivog
jezika. Ako mu nije uspjelo ostvariti cijeli taj program, to su,
ipak, njegove teorije izvrile utjecaj na njegovu okolinu. Zija-paa podravao je najjae taj pokret prevodei Rusoa i Molijera, te svojim politikim i knjievnim kritikama. On je bio
uveliko upuen u klasinu knjievnost, ali je iao tako daleko
da je tvrdio da ta knjievnost nema nikakve veze s turskim
karakterom. On je branio tezu da se mora slijediti prirodu, tj.
posuivati iz narodnog jezika i knjievnosti, mada nije imao
hrabrosti to sprovoditi.
Nesumnjivo je Namik Kemal pripomogao da nova kola
konano pobijedi. On je bio snaan umjetnik, vatren borac,
plodan pisac i veliki rodoljub. Umjetnost mu je bila sredstvo
janjiara,
--------~~ - - - -
631
Tursko-osmanska knjievnost
... -
..
- -
....
. .~
632
Tursko-osmanska knjievnost
633
ak u
svojim romanima, prije umjetnik stila i mistiki pjesnik,
nego pisac romana. Panje dostojne linosti nove proze su jo
Falih Rifki, koji u svome Ate~ ve Giines opisuje epizode iz rata
u Palestini, i Ruen Eref.
Od etvorice najznaajnijih pisaca ovog razdoblja, dvojica
prozaista su nastavila prethodnu nacionalistiku orijentaciju,
posvetivi se prvenstveno aktualnim problemima, dok su se
druga dvojica, pjesnici, pokazali slobodnijima u inspiraciji i
bliima osmanskoj tradiciji, prvi po oblicima, drugi po duhu.
O njima je potrebno, ak i u ovako kratkom pregledu, neto
vie rei.
Zapoet emo s ovom posljednjom dvojicom. Prvi je pjesnik Ahmed Haim, iz kole Fecr-i ati, koji se istie posebnom obdarenou i umjetnikom profinjenou. Ahmed
Haim je roden u Bagdadu 1885, a umro u Carigradu 1933.
godine, iz plemike je arapske obitelji, ali Turin po obrazovanju, budui da se kolovao u liceju Galatasaraj i u koli
drutvenih znanosti u Carigradu.
U francuski je simbolizam uao preko napisa Efraima
Mikaela, ostavi vjeran Mercure de France, kojem je uputio
lanak o suvremenoj turskoj knjievnosti. Tako je doznao da
je pjesnitvo posredniki jezik izmeu jednostavne rijei i
glazbe, ali blii ovoj drugoi; sveti bezimeni izvor, sakriven
u noi tajne i nepoznatoga: tek odrazi njegovih bljetavih
voda dosiu, s vremena na vrijeme, horizont osjetila.
Haimovi najvii trenuci sluajno se podudaraju s poet
kom i krajem dviju malih zbirki stihova: s osobenom svjetlucavou jezerskih sliica na poetku GOI saatleri i profinjenom
njenou pjesama o Mjesecu i majci, kojom zavrava zbirka
Piyale (1926).
Krae pjesme iz ciklusa GOI saatleri, koji nadopunjuju GOI
kuslan, doista su draesne minijature to u magian prsten
zatvaraju mali biserni pejza.
Pjesme o Mjesecu, koje evociraju lik pjesnikove majke, koja
je umrla jo mlada, predstavljaju pravu pravcatu pjesniku
poemu. Mjeseeva je svjetlost ovdje onaj terneljni muziki
ton koji sve oblikuje i istie, koji sjedinjuje najraznovrsnije
dojmove, sjeanja, misli, koje spontano izviru, u uzvienu
skladnu simfoniiu. Haim se sjea nonih etnji u Iraku:
Blietav poput karavane zvjezdanih duhova - Tigris je
brazdao u tmini dugi, turobni put.
Sjea se jo nevjetog djeaka koji se plai sjena noi, te
mlade ene koja se, pogleda uprtog u zvijezde, zaustavlja na
predznacima alosti. Nakon prie posljednjih dana, na kraju,
Mjeseev i majin lik se stapaju.
Ovdje jo uvijek susreemo preobilje svjetala, sjena, boju
glasova: orkestar to as intonira svoju glazbu zanesenom
kontemplacijom, as prati sentimentalna raspoloenja u
potrazi za efektivnim tonovima. To je pretjerana, mistina
senzibilnost koja ponekad izbija u paninim eljama.
Haimova poezija ivi u razrijeene] atmosferi; pejzai i
osobnosti su oblici koji se rasplinjuju, osjeaji i strasti su vie
sjeanja nego odjeci stvarnog ivota. Ona se, u biti, oslanja na
ar glazbe. A nju se postie proiavanjem zvukova: ritmom, tembrom i kvantitetom, znalakim metrikim varijacijama. Haim profiniuie i prenosi upotrebu turskog slobodnog
stiha koji je uveo Fikret; u jednoj se odi slui ak s dvanaest
razliitih metara.
Tursko-osmanska knjievnost
634
Tursko-osmanska knjievnost
sveuiline teajeve,
635
Tusi
uenju.
636
Ulema
LEKSIKON
ISLAMA
Uma
dunosti i plae, te im je to, u nekom smislu, i uspijevalo.
njegov poziv. Odredba o zajednici Medine, u kojoj je t ;
Kada je uspjeh bio suvie velik, narod bi reagirao preziraskupnost pismeno zabiljeena, izriito utvruje da, nadalje,
njem uleme, te svoje tovanje ukazivao privatnim uenjacima,
itelji grada ukljuujui i Zidove, ine umu. Ipak je preteno
koji su odbijali tutorstvo nad sobom. Ulema, stoga, mogu biti
politiki karakter te nove ume bio proizvod nude. im je
slubenici neke vlade, koja je nadzire ili joj namee odreeno
islamska zajednica osnailavte se i uspjeno suprotstavila I
ustruavanje, ili neki privatni i neovisni uenjaci vjerskog ! Mekancima s jedne strane, a Zidovi Medine zapoeli potajnu :
borbu protiv Poslanika, stupajui i u savez sa Mekancima, s
prava i teologije.
'Alim se danas primjenjuje u svome doslovnom znaenju
druge strane, dolo je do izluivanja iz vjersko-politike
i na sve one koji su uenjaci u suvremenom smislu rijei.
zajednice neznaboakih Medinaca i, prije svega, idovskih
plemena. Sada je uma, postepeno sve vie, vaila samo jo za
pravne islamske pristae. Otada i Kur'an (III, 100,106) oznaT TMA (a. umma), kur'anska rije za narod, (vjersku)
U zajednicu, te spada u specifinu islamsku terminologiju.
ava muslimane kao umu i naglaava njihove vjerske i
Kur'anska mjesta, na kojima se nalazi rije umma (mno.
moralne kvalitete. Daljnji korak u izdvajanju od ahi al-Kuab
umam), toliko su raznolika da se njezino znaenje ne moe
donijelo je to da se islamska zajednica okree ka Meki i
jasno razgraniiti. Ipak, ini se, bar, da je toliko sigurno da se
njezinom svetitu, Kabi (uspor. u vezi s tim II,1l9 i dalje,
posebno 122 i XXII,34,67). Sada se ponovo, ali samo prii pri tome svugdje radi o nekim narodnim, jezinim ili vjerovidno, zahvaa prvotni idealopearapske ume, jer je konani
ispovjednim zajednicama, koje su predmet boanskog plana
spasa. I na mjestima kao to je s. VII,164 i XXVIII,22, gdje
rezultat, u stvari, temeljno razliit od polazne take. Tek je
Muhammed stvorio arapsku umu, koju je, prvotno, pretposse umma koristi prilino neodreeno, ini da se to znaenje
tavljao kao postojeu, ilavo radei na njezinoj izgradnji.
moe sagledati. Izuzetno se samo pojam proiruje na dine (s.
Bitna je bila vjerska osnova, na kojoj je ona poivala. Uma
VII,36; XLI,24; XLVI,l7), ak na iva bia openito (s.
Arapa pretvorila se u umu muslimana. Nije, zato, udo da se
VI,38), ali ba pod pretpostavkom da ta stvorenja treba uvui
ona, ve brzo po njegovoj smrti, proirila daleko preko
u boanski plan spasa i podvri sudu. Iznimno je umma
pravih arapskih podruja i tokom vremena okupila raznojednom upotrijebljena na pojedinanog ovjeka, na Ibrahima
vrsne narode i plemena u vie jedinstvo.
(Abraham), u s. XVI,121. A tu je onda u osnovi znaenje
U suvremenoj politikoj terminologiji arapskog svijeta,
imam (po arapskim leksikografima) ili, pak, Ibrahim nosi taj
rije umma koristi se i kao ekvivalent za oznake pojma
naziv u svome svojstvu glavara od njega osnovane zajednice,
nacije.
te je, dakle, na njega primijenjeno pravilo: dio za cjelinu.
Inae se uvijek umma odnosi na cijele grupe ili bar dijelove
grupa veih zajednica.
UMAJADI, OMAJADI, OMEJADI (a. Banu Umayya).
Bog je poslao svakoj umi jednog poslanika (VI,42; X,48;
itd.) i opominjaa (XXXV,22,40) da je vodi po pravom putu.
l) Dinastija halifa (41-132/661-750)*. - Ime je dobila po
Ali kao i Muhammed, tako su i ti Boji glasnici esto
tome to je njezin utemeljitelj, Muavija ibn Abi Sufjan,
ogovarani i za lace proglaavani (XXIII,46; XXIX,l7;
pripadao slavnoj grani obitelji Benu Umaja, ak i nakon
XL,5). Oni e, stoga, na Sudnjem danu nastupiti kao svjeiskljuenja te grane iz halifata, nakon smrti Muavije II, dinasdoci protiv ogovaraa (IV,45; XVI,86,9l; itd.). Svaka uma
tija je zadrala to ime, premda je halifat preao na vou druge
bit e podvrgnuta sudu (VI,108; VII,32; X,50 itd.). Ali u
grane, Mervana ibn al-Hakam ibn Abi-'l-Asa. Za orijentaciju
suprotnosti prema nepreobrativima, neki krugovi unutar
su ovdje nevedena imena umajadskih halifa, s datumom
pojedinih uma slijede poziv Bojeg glasnika i dolaze, tako, na
nastupanja na vlast:
pravi put (XVI,38). To vrijedi, prije svega, za ahi al-Kitab.
Mnotvo pravovodeih unutar ove grupe nazivalo se, sa svoje
Muavija ibn Abi Sufjan
411661.*
strane, ume (III,100 i dalje; V,70; VII,159 itd.). Oni su,
Jezid
ibn
Muavija
..
60/680.*
donekle, male vjerske opine unutar veih zajednica.
Muavija (II) ibn Jezid .
64/683.*
ee se objanjavalo pitanje, zato se ovjeanstvo sastoji
Mervan ibn al-Hakam .
641684. *
od mnotva uma, a nije jedinstveno. Zadnji razlog za to je u
Abdelmelik
ibn
Mervan
65/685.*
Bojoj nedokuivoj odluci (X,19; uspor. V,53; XI,120 itd.).
al-Valid ibn Abdelmelik
861705.*
Dijelom se to svodi izravno i na zlu volju ljudi (II,209;
Sulejman ibn Abdelmelik
96/715.*
XXI,92 i dalje; XXIII,54 i dalje).
Omar
(II)
ibn
Abdelaziz
ibn
Mervan
.
99/717.*
to se, posebno, tie Muhammedove ume, pogled je olakJezid (II) ibn Abdelmelik
1011720. *
an donekle, jer se radi o povijesnoj pojavi. U prvo vrijeme,
Hiam ibn Abdelmelik
105/724.*
svi su Arapi, odnosno Mekanci, jedna zatvorena uma. Kako
125/743.*
al-Valid
(II)
ibn
Jezid
(II)
su raniji poslanici bili poslani umama ranog doba, Muham126/744.*
Jezid (III) ibn al-Valid ibn Abdelmelik
medov zadatak je predati boansko poslanstvo dosada zaneIbrahim
ibn
al-Valid
ibn
Abdelmelik
1261744. *
marenoj arapskoj umi da bi se i njoj pokazao put spasa. Kao i
Mervan
(II)
ibn
Muhamed
ibn
Mervan
1271744.*
ranije poslanike, i njega su ogovarali i proglaavali lacem.
Nakon to je raskinuo sa neznabocima Meke i iselio se sa
Uobiajeno je predstaviti dravniku orijentaciju Umajada
svojim pristaama u Medinu, tamo se stvorila zajednica. Pri
tome je iao dalje preko muslimanskog kruga i pridobio u
Vidi napomenu na stranici 13.
politiku skupnost i one grupe stanovnitva koje nisu slijedile
638
Umajadi
639
Umajadi
Poslanikove drugove. Tragini al-Huseinov kraj na Kerbeli
je muenitvo koje se kasnije iskoristilo protiv Umaiada. Da
je Jezid ivio due ili da nije imao jo malog sina, moda bi se
poloaj Umajada uvrstio. Ako on i nije ba tako razuzdan i
nevjeran, kako ga prikazuje pravovjerna Predaja, sigurno je
da nije imao velike sposobnosti svoga oca, te njegovo djelo
nije ni mogao nastaviti.
Jurini nain, na koji se iz prvih osvajanja stvorilo carstvo,
te nedostajanje sustavne metode upravljanja tako proirenim
prostorom (Omarove mjere su samo jezgra kasnije financijske
i graanske organizacije drave) stvorili su niz problema,
kojima je Muavija sa svojim realistikim duhom morao prii.
Nema mnogo podataka o njegovoj aktivnosti kao upravljaa.
Osvajanja su se usporila: uzrok je bio ozbiljan otpor, koji su
arapskom napredovanju suprotstavili Bizantinci, ugroeni u
Maloj Aziji i Evropi. Pohodi u Malu Aziju (koji su muslimansku vojsku doveli do pred vrata Carigrada) i poduhvati u
Egejskom moru, pa sve do obala Sicilije, bili su samo lokalni
uspjesi, koji nisu doveli do nekog konanog rezultata, dok su
napadaji bizantske note na obali Sirije, podrani ustankom u
Libanonu, naveli Muaviju da potpie primirje, koje je arapsku ambiciju malo zadovoljilo (676-677). Sjajniji su bili
uspjesi na Istoku, gdje se prodiranje ravnicama istonog
Irana odluno nastavljalo, a isto tako u Afriku, gdje je Egipat
i dalje bio sredite pohoda na zapad i jug; ali ni tu nisu sva
osvajanja bila trajna. Ratni pohodi bili su preputeni teretu
pokrajinskih namjesnika i noeni su snagama plemena, koja
su se tamo uslijed prvih osvajanja naseljavala (muhagirun).
Osobna vojska halife, koja se sastojala od Sirijaca, bila je
namijenjena poduhvatima protiv Bizantinaca, kao i zatiti
halife od neke mogu e unutranje pobune. Postojanje tih
trupa, koje su ostale vjerne Umajadima, osiguralo im je
pobjedu u graanskom ratu 64/683-684. god. *
U unutranjem upravljanju koristio se Muavija, jo vie
nego njegovi prethodnici, iskustvom krana, s kojima je on
u Siriji imao uske odnose od doba njegovog namjesnitva pod
Omarom i Osmanom, a ije je znanje i iskustvo u dravnim
poslovima nauio cijeniti. U to doba zapoinju idoticaji
kranske aramejsko-bizantske kulture s arapskim svijetom.
Prerana [ezidova smrt dala je priliku pokretu Ibn az-Zubeira da se proiri po cijelom Iraku, gdje je u poetku iao
pod ruku sa iitskom opozicijom. Kao i uvijek u dobima
velikih kriza, sve tekoe, koje su se pod Muavijom bile samo
smirile, ponovo su se opasno pojavile: tako nepokornost i
partikularizam plemena, odnosi pokorenih naroda spram
osvajaa, suparnitvo interesa i raspoloenja izmeu Sirije,
Iraka i Arabije. A to sve je jo jae zapalio vjerski rat.
Podrka velikog sirijskog plemena Kelb, koju je Muavija
enidbom postigao, bila je i dalje osigurana za bonu liniju
Umajada, za onu al-Hakama ibn Abi-T-Asa ibn Umaje, koja
je zamijenila Sufjanide u voenju roda (on je, uostalom,
uinio slabi pokuaj da spasi dalje trajanje dinastije time to
bi se Halid, mlai sin Jezidov, uzdigao za halifu). Mervan al-Hakam bio je ve star, kada je doao na vlast. Tokom svoga
dugog ivota upoznao je on meusobne svae plemena isto
tako dobro kao i suparnitva i spletke mnogih, ak i Drugova, koji su bili ljubomorni na Poslanikovu batinu. Pobjeda kod Merd Rahita (683-684) nad kajsitskim snagama,
koje je Ibn az-Zubeir pridobio za svoju stvar, osigurala mu je
640
Umajadi
Umajadi
...-
---
imbeniciveinom
-,
..
Abderahman I, ad-Dabil
HiamI . . . .
al-HakamI ..
Abderahman II
MuharnedI
al-Munzir . . .
Abdalah . . . .
Abderahman III, an-Nasir li-dzni-'l/ah
.
9) al-Hakam II, al-Mustansir bi-'l/ah
10) Hiam II, al-M u' ayyad bi-Ilan .
ll) Muhamed II, al-Mahdt . . .
12) Sulejman, al-Musta'in bi-l/ah
* Vidi napomenu na stranici 13.
642
( 138-1721756-788)*
(172-180/788-796)*
( 180-206/796-822)*
(206-238/822-852)*
(238-273/852-886)*
(273-2751886-888)*
(275-300/888-912)*
(300-350/912-961)*
(350-366/961-976)*
(366-399/976-1009
400-403/1010-10 13)*
(399-400/1009-1010)*
(399-407/1009-1016)*
Umajadi
3) ~bderahman
(Saqr Quray).
_----'----
643
Umajadi
ega
644
Umajadi
,-----
dogaaje
645
Umajadi
svoga upravljaa Sicilije da se iskrca na jednom mjestu
panjolske obale. On je opustoio podruje Almerije i vratio
se sa robljem i velikim plijenom na Siciliju. Kao proturnjeru,
prenio je halifa na generala Galiba, svoga najvjernijeg klijenta, vrhovno zapovjednitvo nad flotom od 70 brodova,
koja zapali luku Marsa al-Haraz u blizini La Kalje na sjevernoafrikoj obali.
Abderahman III an-Nasir umro je 15. oktobra 961. god. u
dobi od 73 godine. Njegovo djelo je nastavio njegov sin i
nasljednik al-Hakam II al-Mustansir bi-'lliih, koji je na prijesto doao sa gotovo 50 godina. Bio je poboan i obrazovan
vladar; uz njegovo ime se vezuje, posebice, sjeanje na Veliku
damiju u Kordovi, koju je on poveao i poljepao i za koju je
dao znatne sume, te dao dovesti ak iz Bizanta dragocjeni
materijal i graditelje. Ve je njegov otac podizao opekorisne
i strateke objekte, te je kao svoje obitavalite izgradio sjajni
grad Madlnat az-Zahrii', pet kilometara na sjeverozapad od
Kordove.
Ljubav za znanjem i ve poodmakla starost odredili su da je
al-Hakam bio za miroljubive poslove. Ali on je morao odrati
stanje koje je stvorio njegov otac i bdjeti nad normalnim tokom
halifskih poslova vladanja. Ostao je, tano kao i njegov
prethodnik, iji je program dalje razvio, ne samo mirni
promatra dogaaja na Sjeveru i u Africi. On je primio u
Kordovi s velikom raskoi Sanovog brata, Ordonja Zlog, i
postao je malo-pomalo lenski gospodar svih kranskih vladara na Sjeveru. Njegovi pomonici u politici bili su hadib al-Mushafi i slavenski asnici, kojima je on, naalost, poklonio
veliko povjerenje. Na afrikoj obali razvijala je umajadska
vlada i dalje veliku aktivnost. Fatimidska opasnost ini se da je
bila odstranjena odlaskom al-Muiza u Egipat; ali njegovi
zastupnici, Berberi Sanhada, poduzeli su borbu protiv umajadskih vazala u Sjevernoj Africi. S druge strane, mali idrisidski knezovi na podruju Tangera i Arsile ostali su odani
podanici Fatimida. Otpor Hasana Ibn Genuna trajao je prilino dugo, ali je on, konano, bio uhvaen i zatoen u
Kordovi. Al-Hakam II doivio je i novi pokuaj Normana da
se iskrcaju (966).
Vladar je uskoro osjetio da je ostario. Njegova glavna briga
bila je, sad, osiguranje dinas tikog reda na prijestolu u pravoj
liniji. Imao je samo jo mladog sina Hiama, kojeg je on
priznao za svoga nasljednika na prijestolu (wall al-'ahd), a
onda je, kratko potom, umro 976. god.
Za vladavine HiamaII al-Mu'ayyad bi-'lliih, treeg umajadskog halife panjolske, pada uspostava nasljedne diktature Amirida i njihovo preuzimanje graanske i vojne vlasti;
sam vladar je ogranien na svoju palau i lien svake politike
inicijative. Prilike, u kojima se po smrti al-Hakama II ostvarivalo to novo i nenadano stanje stvari, vrlo su zamrene, ali
prilino dobro poznate. Ovdje je dovoljan naputak da je
glasoviti hadib al-Mansur, ija ambicija, dodue, ne zna za
granice, prepustio nominalno mladom halifi vrenje vladarske vlasti i nikada ga stvarno nije mislio liiti prijestola. Sva
slubena djela zbivala su se u ime Hiama II, koji sam nikada
nije pokuao neto energino poduzeti protivamiridskog
zapovijedanja njegovom dravom. U stvari, tek je po smrti al-Mansura zapoelo propadanje umajadskog halifata.
Al-Mansur je nastavio, u ime i uz isto formalnu odgovornost Hiama II, politiku Abderahmana III i al-Hakama II, ali
uz peat svoje vrlo snane osobnosti; ipak, tokom cijele al-Mansurove diktature trajalo je u punom sjaju mirno i slavno
doba koje je zapoeo Abderahman III. Utjecaj arapske aristokracije i slavenske stranke uskoro biva potpuno odstranjen.
Vojska se reorganizira uz pomo stranih vojnika, koji su se
vrbovali, izvan islamske panjolske, u Sjevernoj A.frici i
kranskim kraljevstvima na sjeveru Poluotoka. U zapadnom
berberskom dijelu zaveo je al-Mansur neku vrstu umajadskog zatitnitva, da time izdaci za Afriku ne optereuju tako
jako dravnu ekonomiju. Ali, prije svega, hadib je bio sretan
vojskovoa, najtei protivnik kranskih drava, protiv kojih
je on poduzimao gotovo svake godine pohod, da bi odrao
osobni ugled. Meu ovim pohodima, moe se navesti onaj
koji je vodio 985. god. protiv Katalonije; grof Borel je bio
pobijeen, a Barselona zauzeta. Tri godine kasnije okrenuo
se on protiv kraljevstva Leon i njegovog vladara Bermuda II,
koji je povrijedio s Kordovom sklopljen ugovor; Koimbra,
Leon i Samora bili su osvojeni. Slavom se ovjenao i svojim
glasovitim pohodom na Galiciju, na kojem se 997. god.
dokopao Sant jaga de Kompostela. Godine 1002. vodio je on
svoje trupe na Kastilju, zauzeo Kanales i San Miljan de la
Kogolja. Po povratku s tog pobjedonosnog pohoda, umro je
iste godine u mjestu Medinaseli.
C) Po smrti al-Mansura doao je za hadiba njegov sin
Abdelmelik, koji je ve neke godine ranije pokazao svoje
sposobnosti u Africi, te ga je halifa Hiam II potvrdio. Za
vrijeme njegove estogodinje uprave, do 1008. god., napredovala je islamska panjolska i dalje u unutranjem miru. On
je ojaao vojsku novim trupama, koje je dovukao posebice iz
Afrike, i poduzeo je vie pohoda protiv kraljevstava Sjevera;
1003. god. vodio je niz pohoda radi plijena protiv Katalonije,
1005. protiv Galicije, 1006. protiv Pamplone, 1007. protiv
Kastilianaca, koje je potukao kod Klunje. Na temelju tog
zadnjeg uspjeha, Hiam II mu je dodijelio poasno ime al-Muzaffar bi-'lliih. Usprkos tajnom opiranju vlasti Amirida, koje se u Kordovi osjealo, te usprkos nekim urotama,
koje su brzo osujeene, osigurao je Abdelmelik umaiadskom
halifatu da postoji jo par godina, koje su, dodue, bile
nenormalne, ali slobodne od ozbiljnih unutranjih ili izvan]skih zamraja. Ali on je brzo umro, otrovan, kae se, na
poticaj njegovog brata Abderahmana, koji ga je naslijedio na
dunosti, opet uz privolu halife Hiama II.
On je bio sin al-Man sura i neke kranske princeze, keri
kralja Sana od Navare. Stoga je novi hadib bio poznat pod
imenom Sanchuelo, mali Sano. Nakon to je nastupio na
dunost, uinio je da ga uskoro silno zamrze itelji Kordove,
poto je prekoraio granice suzdranosti, unutar kojih su se
njegov otac i brat mudro zadravali. S povjerenjem u svoje
berberske trupe, dao je maha svome astoljublju i namjeravao je nita manje do naslijediti Hiama II. Vladar je bio
odvie zastraen da ne bi povoljno primio zahtjev hadiba,
koji je, prema ispravi od 1008. god., bio imenovan nasljednikom kordovskog prijestola. To je openito razdrailo zlovolju
zemlje protiv Amirida, te je znatno narasla stranka nezadovoljnika, sa umajadskim prinevima na elu, inae iskljue
nim iz nasljedstva, iskoristila odlazak hadiba na neki pohod i
podigla glavni grad na ustanak; dokopali su se palae i
prisilili vladara na odreknue od vlasti u korist Muhameda
646
Umra
iezao.
T TMRA
647
Urdu
T TRDU,
648
Urdu
Targama-i ama'il al-Atqiya je prijevod perzijske knjige
Rukn Imad ad-dina (Imadudina), a dovrio ga je Mira [akub
oko 1670. god. Mnoga prozna djela napisana su kratko nakon
toga.
Upravo tako kao to se doputalo slobodno mijeanje
arapskih i perzijskih rijei sa hindi-rijeima u tom ranom
jeziku, tako su i pisci nesputano sudjelovali u hinduskim i
islamskim legendama kao predmetu obradbe. Dok su neke
od tih pjesnikih tvorevina prijevodi sa perzijskog, drugu
grau su pisci dobijali iz narodskih legendi na sanskrtu i
hindiju, kao i iz hindskog folklora, npr. Nal Daman ili
Nusratijeva glasovita mesnevija Gulan-i 'Iq ili ljubavna
povijest Madmaltija i Manohare, ili povijest Kam-rup
Kmta. U sufijskim knjigama koriste se neusiljeno rijei iz
sva tri jezika: arapskog, perzijskog i urdua. I pjesnici su iz ta
tri jezika uzimali svoje poredbe i metafore.
Prava osnova za urdu-jezik, ipak, bila je poloena onda,
kada se zapoelo pisati ta djela perzijskim (arapskim) slovima
i kada se preuzeo sustav perzijske (ili arapske) prozodije.
lako je djelo Padmaoat Malika Muhameda od Daisa (1540)
napisano na savrenom hinduskom onog vremena, te samo tu
i tamo ima arapske i perzijske rijei, bilo je, uza sve to, pisano
perzijskim pismom. Prozna djela i pjesme na ranom dekanskom urduu su isto tako pisani, a veina pjesama ima perzijski metar. Malik Muhamed, koji je pisao isti hindi-jezik
svoga doba perzijskim pismom, predstavlja stapanje hinduske i islamske kulture. Pisci poslije njega idu korak dalje;
poto piu na mjeavini ta tri jezika, oni su tu povezanost
uinili jo vrom. I preuzimanje perzijske (tj. arapske)
metrike pripomoglo je tome da se trajno stvore osnove novog
jezika. To treba pripisati utjecaju tada prevladajue perzijske
kulture. Neposredno za tuom prozodijom slijedila je tua
glazba. Oboje je dalo biu urdu-poezije potpuno novo obojenje.
Poeci tzv. moderne poezije na urduu nalaze se u doba
Muhameda aha (1719-1748). Tako je Vali (1688-1744) iz
Aurangabada uio od uitelja koji su tada bili u Delhiju i
njima se nadahnuo. On nastoji u svojim pjesmama izabrati
jezino blago i ugladiti ga, te upotrijebiti samo najelegantnije
rijei i izraze. Odnos izmeu hinduskih i perzijskih elemenata u njegovim stihovima gotovo je isti, kako u pogledu
stila, tako i predmeta. Njegov suvremenik Sirad je takoer
dobar pjesnik i koristi ii jezik od Velija.
Klasino razdoblje pjesnitva na urduu zapoinje sa Mir
Takijem (1725-1799). Mirovo pjevanje odraava njegov vlastiti ivot. Budui da je bio sin pobonog dervia, koji se sam
strogo udaljio od svega svjetovnog, proveo je godine, kada je
bio najvie podloan utjecajima, u drutvu svetih dervia. U
jedanaestoj godini je izgubio oca. Napustio je rodnu Agru i
doao u Delhi, da zaradi za uzdravanje. Tada je propadalo
veliko mogulsko carstvo, napadano izvana brojnim upadima
stranih osvajaa i otimaa. Sve je to ostavilo duboki dojam na
Mira i objanjava njegov pesimizam i njeni zanos njegovog
pjesnitva. Njegovi stihovi su lirski i na najjednostavnijem
jeziku, to je rijetkost kod drugih pjesnika. Njegovi gazeli i
mesnevije su, bez daljnjeg, ono najbolje u knjievnosti na
urduu.
iSauda (1713-1781), Mirov suvremenik, bio je takoer
dobar pjesnik. Pa ipak, nije mogao podnijeti kritiku, nije
II
649
Urdu
moguisko carstvo, a na dnevnom redu bili drutveni i politiki preobrati. Sve to je doivio ostavilo je snaan dojam
na njegovu osjetljivu duu.
Njegova prva pjesnika djela iskazuju tada opi tip. Ali
uskoro se javljaju moderna stremljenja i dovode ga, konano,
do naturalizma i tanog izuavanja drutva oko njega. Porijeklo njegovog pounog pjesnitva nalazi se u modernistikom
pokretu iz Aligarha. Nastojanjem Sajida Ahmeda Kana za
Indiju zapoinje era novog humanizma i novi duh ispunjava
kulturni ivot indijskih muslimana. Hali je trebao opjevati taj
novi pokret. U svojoj poeziji je ne samo oivio mrtvu prolost, nego i opisao, sa zaudnim pojedinostima, narodni ivot
indijskih muslimana. Iako njegovo pjesnitvo poiva na
dubokom pesimizmu, ipak je bio ispunjen strasnim zahtjevom za istinom i nadahnut plamenom eljom da izgrauje i
vaspostavlja. Bio je ne samo veliki pjesnik, nego je indijskom
svijetu pribliio englesku knjievnost. Ali je bio realista i
nikada ga plima zapadnih ideja nije mogla odbaciti od njegovog stajalita.
Protiv te plime, koja je preplavila sve staro i dobro,
podigao je svoj glas Akbar Husein (1846-1921) za obranu
onoga to mu je orijentalna kultura znaila. ak ni modernizam Aligarha nije mogao izmai njegovoj zloestoj jetkosti.
On je sagledao pogibeljnu propast Islama u nabujaloj plimi
zapadnog materijalizma i stavio za cilj svoga pjesnitva da
odvrati tu katastrofu. Moderne ideje je snano kritizirao i
imao je samo prezir za one kratkovidne Indijce, koji su
slijepo oponaali Evropljane. Njegov stil je, u najboljim
pjesmama, zaokruen i humoristian, premda su one iskvarene suvie revnim nastojanjem da se igrom rijei i rimom
postigne uinak.
U modernom pjesnitvu na urduskom istiu se tri znaajne
linosti: Galib, Hali i Ikbal. Galibova poletna mata i filozofske ideje probile su ljuturu batinjene poezije, ali je on
proet najdubljim pesimizmom. Hali stoji sam pod skrenim
razvalinama nekadanje veliine i oplakuje ih, ali u njemu jo
gori elja da ponovo podigne opadajue i omogui novi ivot.
Ikbal nema ni poletnu Galibovu matu ni duboki Halijev
zanos, ali ima njemu svojstvenu snagu, oduevljenje i stvaralaku mo. Premda nije jako zatvoren spram zapadnjatva,
on je vie nego ma koji drugi pjesnik iskoristio zapadne ideje,
koje su mu proirile vidike. U poetku mu je pjesnitvo
narodsko i rodoljubno, ali je kasnije snano panislamski
osjeao.
On poziva muslimane da religiju uine temeljnim principom koji ih sjedinjuje i da razviju karakteristina svojstva
ranijih vjernika; on vidi da nije daleko onaj dan na koji e
Islam dokazati da je ne samo spas za Aziju, nego i za cijeli
svijet.
U vezi s poecima proze, moe se rei da su i prva prozna
djela na ovom jeziku napisana takoer u Dekanu; veina
raspravlja o religiji i slinim pitanjima, ali nijedno, osim Sab-Ras (1635), napisanog u rimovanoj prozi, ne moe pretendirati na knjievno znaenje. U sjevernoj Indiji pisale su se, ak
jo nakon indijskog ustanka, knjige na perzijskom jeziku i
koristio se perzijski u prepisci. ah Rafi ad-din (Rafijudin) od
Delhija (1750-1818) i ah Abdulkadir (1754-1815) preveli su
Kur'an na urdu, ali doslovno. Osnove moderne proze poloene su u Kalkuti na Koledu Fort William, gdje se perzi]-
650
Usui
terminOlOgije~
kritiar.
T TSUL
651
Usul
652
UsuI
korieni
ve
ope
---
----
--
._--_.
653
- -
---
l
I
Ur
ak za objanjenje svakog pojedinog kur'anskog stavka predaju koja se na njega odnosi. Pravac U$ull (xusulisti)
obrnuto, koji se visoko cijeni kao ire rasprostranjen, priznaje um ('aql) kao trei meu usulima, no porie kijas.
etvrti meu usiilima za njih je suglasnost veine pravnika, od nastupanja skrivenosti zadnjeg imama. Dok suna
moe ukinuti neku drugu sunu ili kur'ansko mjesto, idma
moe otkloniti samo one predaje, ije se ispravno prenoenje
osporava. Osim toga, iiti poznaju, kao drugotn e usul,
istishab, zatim sline mu postupke zakljuivanja, bara' a i
itigal, kao i, konano, izbor suca izmeu vie moguih
stavova.
Premda idma ima jak korijen u obiajnom pravu i
stvarno je vane elemente same prakse, naspram Kur'ana i
Predaje, dovela do slubenog priznanja, ne smije se precjenjivati njezina podobnost za daljnji razvitak islamskog
Zakona, izluenje starih odredbi i usvajanje novih elemenata, budui da je ona, utemeljena u vladajuoj teoriji,
inovacije u stanju bar jednako toliko i zaprijeiti, koliko i
unaprijediti; strani elementi, koji se nalaze u islamskom
pravu, u veini su prodrli prije njezinog ovladavanja cijelim
fikhom. S druge strane, istihsan i istislah nudili su
mogunosti za uzimanje u obzir obiajnog prava, to se
tokom vremena sve manje i manje inilo. ak se mjestimice
pokualo 'ur], openiti usus, postaviti kao peti asl fikha, uz
etiri opepriznata, i to ak jo u 5/11. st."; openito se ovo
dri zaslunim za to da se ne dopusti da se iz Kur'ana i Sune
izvedene zakonske odredbe suprotstavljaju sa stvarnom
praksom, te da se ova to je mogue vie ozakonjuje, da bi
se izbjegla opasnost grijeenia; do opeg, izravnog priznanja 'urfa kao asla, ak i u podreenom poloaju, putem
fikha nikada nije dolo. Rasprave koje sreemo, o 'urf amm
(opi obiaj) i 'urf l.Ja$$ (mjesno ili vremenski ogranieni obiai), te o njihovom odnosu spram idme i pravnom
vaenju, isto su teoretske; u sluajevima u kojima sam
erijat upuuje na 'urf ili 'ada (obiaj), ne radi se gotovo
nikada o zakonskoj praksi; teorija nije priznala obavezujuim obiajno pravo ak ni za sluajeve, za koje fikh ne prua
pravilo. Ni kasniji malikitski pravnici, prije svega u Sjevernoj Africi, koji su se nastojali posebice blisko prilagoditi
stvarnoj praksi, ne ine iznimku u tom principijelnom pitanju. Koliko je znaajan i samorazumljiv, dakle, bio utjecaj
obiajnog prava i openito stranih pravnih elemenata u rano
doba islamskog prava, toliko je postalo teko njihovo daljnje
prodiranje, prije svega od momenta teoretskog priznavanja
usula u njihovom konanom obliku.
Budui da se fikh u svemu bitnom izgradio prije teoretskog utvrivanja usula, nisu se mogli svi elementi, koji su
doveli do njegovog nastanka, historijski tano sagledati kroz
analizu usula. Ali, ak i sa islamsko-sustavnog stajalita,
naspram pozitivnog fikha usui ve dugo zauzimaju isto
teoretski relevantnu poziciju. Naime, za primjenu, tj. za
samostalno izvoenje zakonskih odredbi iz usula, ovlaen
je samo mudtehid; kako je, prema pravovjernoj idmi, idtihad odavno ugaen, svi pravnici obavezani su na najnii
stupanj taklida.Mnogi pravnici se stoga zadovoljavaju, bez
dubljeg pronicanja u poznavanje usula, prigodnim kratkim
napomenama o njima, koje veina knjiga o [ikhu obiava
pridodati raspravi o raznim propisima. Pa ipak, postoje o
esto
------------------~--------
654
Ur
'uri--:obra:~:-:-e~~::o:~:a--:se-l
musliman zakup::
tinu, dok zemljovlasnik ne plaa nita. Musliman plaa i '
iznajmljuje zemlju haraa (to je afiitska praksa), dok, po
hanefitima, zemljovlasnik plaa desetinu. Ista stvar se odreuje, ako su vlasnik i posjednik ista osoba. Prema al-Maverdiju, meutim, muslimanski posjednik, ukoliko je ugovorio
da obrauje komad zemlje haraa, treba platiti desetinu i
hara (afiiti), samo hara (hanefiti).
Prema Abu Jusufu, desetina se plaa samo na stalne
proizvode zemlje, ali ne na zelen, stonu hranu ili gorivo, a
prema Jahji ibn Ademu - na palme, penicu, jeam, groe,
groice, dok je odreeno da se desetina ubire kao zekat na
sve to zemlja proizvede. Ovo zadnje je prema Jahji ibn
Ademu, zajedno sa orasima, bademima i svim voem, a samo
podlono desetini u obliku zekata, ako vrijedi preko 200
dirhema. Kao vrsta trgovinske dabine, ur se ubirao od
trgovaca koji su dolazili na islamski teritorij, a saveznik je
plaao 1120, no 1110 na vino i svinje. Maloljetan musliman
bio je, prema nekim pravnicima, osloboen od desetine, a,
prema drugima, ne.
Prihod od desetine moe se upotrijebiti samo za dobrotvorne svrhe. Tako, npr., upravlja pokrajinskih dohodaka u
Egiptu, Ubajdalah ibn al-Habhab, dao je plemenu Kaisa,
koje se tu bilo naselilo, novac da kupi tegleu stoku od
desetine.
655
Vahabiti
I
,
~-
LEKSIKON
ISLAMA
656
slijedeim
Vahabiti
657
Vahj
T !AH] (a. wa~y), objava otkrovenie. U ranom pasaV u s. XCIX,5, Zemlja je predmet boanske Objave: toga
dana e ona svoje vijesti kazivati, jer e je Gospodar nadahnuti. Us. XXVIII,7, predmet Objave je Musina (Mojsijeva)
mati; tu al-Bejdavi objanjava izraz nadahnuem ili privie
njem, da bi ga razlikovao od pravog uiahya. Slino u s.
658
Vakuf
se uvakufe robovi). ivene namirnice, novac (zabrana zelenaenja) itd. openito nisu doputeni; oni mogu biti samo
predmet sadake. Prema malikitima se moe uvakufiti i dobit,
tj. prihodi zemljinog dijela koji je izdan na zakupno razdoblje.
Svrha darovanja mora biti djelo koje je Bogu ugodno (qurba),
iako to nije uvijek izvana vidljivo. Dvije vrste se razlikuju: waqf
hayri, darovanja odreene vjerske ili javne naravi (damije,
medrese, bolnice, mostovi, vodovodi), te waqf ahll ili durri,
obiteljska darovanja, npr. za djecu ili unuad ili druge roake,
ili za druge osobe; zadnja svrha takvog utemeljenja, ipak, mora
biti qurba, za siromane na primjer. Darovanje za samog sebe ne
vrijedi (osim u Abu Jusufa). afiiti doputaju izliku (hila) da
se izbjegne taj uvjet: stvar, koja treba biti predmet darovanja,
poklanja se ili prodaje po niskoj cijeni treoj osobi, a ova je onda
moe uvakufiti u korist prvotnog vlasnika.
Forma ne mora biti pismena, iako je to obino sluaj.
Utemeljitelj mora jasno izraziti svoje elje bilo putem izjave
ioaqaftu, habbastu, sabbaltu ili, ako koristi neku drugu
formulu, putem dodatka da ne smije biti prodano ni otueno
ni oporuno ostavljeno- (inae bi to bilo samo sadaka). On,
nadalje, mora tano opisati predmet i utvrditi za koju svrhu i u
iju korist ga uvakufljuje.
Za ispunjenje valjanog waqfa potrebni su, nadalje, ovi
uvjeti:
a) mora se uiniti zauvijek, to se, u sluaju utemeljenja za
osobe, provodi time to se, nakon njihove smrti, dodjeljuju
dohoci siromanima. On je, prema tome, neotuiv;
b) on mora stupiti na snagu odmah i tu ne smije biti uvjeta
za odgodu, osim smrti utemeljitelja; no u tom sluaju, kao i u
sluaju oporuke, utemeljitelj moe uvakufiti samo 1/3 svoga
vlasnitva;
c) on je neopoziva pravna radnja; ali, po Abu Hanifi (ne,
ipak, njegovim uenicima i kasnijim hanefitima), utemeljenje
se moe opozvati, osim kad je povezano sa smru utemeljitelja.
Hanefitski utemeljitelj, stoga, uvijek podie formalnu tubu
protiv upravljaa za obnovu svoje svojine; sudac, koji, onda,
ima izbor izmeu uenja Abu Hanife i onog Abu Jusufa,
odluuje prema Abu Jusufu, poto ovaj zadnji ui o neopozivosti, te potvruje waqf odbacivanjem tube;
d) meu hanefitima i imamitima, nadalje, trai se prijenos
(taslim) zadubine onome kome je namijenjena ili, radije,
upravljau; no, prema Abu Jusufu, kao i u drugim kolama,
uvakufljenje je ve dovreno objavom utemeljiteljove elje. U
sluaju zadubine za ope dobro (damija ili groblje), prijenos
je dovren njenim korienjem, ak i od strane samo jedne
osobe. Malikiti dre, opet, da to nije bitno, tj. vakuf moe biti
opozvan ne samo od utemeljitelja, nego i od njegovih nasljednika.
Kako islamsko pravo ne priznaje ideju pravne linosti,
miljenja se razlikuju u pogledu poloaja vakufa u pravu
vlasnitva. Prema jednom (ejbani, Abu Jusuf, te kasnije
hanefiti, a-afii i njegova kola), prestaje pravo dobrotvora na
vlasnitvo koje je zavjetao; obino se kae da prelazi na
Allaha; a onda je zanijekano pravo vlasnitva utemeljitelja i
ono svih drugih smrtnika. Prema drugom (Abu Hanifa i
malikiti), vakif i njegovi nasljednici zadravaju to pravo; oni
su, meutim, sprijeeni da ga ostvaruju. Prema treem (neki
afiiti, Ahmed ibn Hanbal), vlasnitvo prelazi na korisnika.
T TAKUF
V (glagolska imenica) u
659
Vakuf
OSjedOVanje
2) Povijest i znaenje. - Prema opem miljenju muslimana, prije Islama nije bilo vakufa u Arabiji. Pravnici vode
trag ustanove od Poslanika, iako Kur'an nita ne govori o
tome. U poredbi s drugim stvarima, Predaja vrlo malo
navodi o tome, premda su pravnici uvijek rekli da su
Muhammedovi drugovi i prve halife obiavali praviti
vakufe. U predaji Enesa ibn Malika je reeno da je Poslanik elio kupiti vrtove od plemena Benu an-Nedar da bi
sagradio damiju; oni su odbili uzeti novac i dali su zemlju
Boga radi. Prema predaji Ibn Omara, koja se jako naglaava, Omar, kasniji halifa, dobio je, pri raspodjeli Hajbara,
zemlje koje su bile vrlo vrijedne za njega i zatraio je od
Poslanika da ih moe pokloniti kao sadaku. Poslanik je
odvratio: Zadri samo stvar, a namijeni njezine plodove za
pobone svrhe. Omar je to uinio, uz odredbu da se zemlja ne moe ni prodati ni oporuiti; dao ju je kao sadaku za
siromane, (potrebite) roake, robove, putnike, goste i za
irenje vjere (fi sabil Allah); nije bio grijeh za upravljaa
da se umjereno hrani od nje ili da hrani prijatelja, ako se
time sam ne bogati. Trea predaja Enesa ibn Malika tie se
obiteljske nadarbine, a vezana je za Abu Talhu.
Uza sve to, najstariji pravnici nisu se slagali o bitnim
pitanjima vakufa. U vezi s tim je zanimljiva a-afiijeva
polemika protiv neimenovanog protivnika, koja sigurno
ukljuuje Abu Hanifu. U njoj se pobija gledite uraiha, koji
osporava prihvatljivost vakufa uope, navodei Poslanikov
iskaz koji se ne nalazi u priznatim zbirkama: Ne odbijaj od
dijelova koje je Bog dosudio (la habsa 'an fara'id Allah).
afii napada gledite da vakuf ostaje vlasnitvo utemeljitelja i
njegovih nasljednika. Neotuivost vakufa je raspravljao
uraih, jer je Poslanik, navodno, rekao da je prodao neke
stvari koje su bile uvakufljene (habis). afii je pridonio
uspjehu gledita o vakufu koja su kasnije postala vladajua.
Abu Jusuf se, kau, prvi izjasnio za neotuivo st vakufa, kada
je na hodoau vidio u Medini brojne vakufe muslimana.
Sve to navodi da se ustanova vakufa pojavila nakon Poslanika
u toku prvog stoljea po ______________-'--_U_s_v_i_m_o_v_i_m_p_ogodbama,
Hidri, te samo zadobila strogo
660
rije
je o pravu . na dobitak.J
Vasija
Sama stvar (raqaba) ostaje vlasnitvo vakufa, koje se priznaje plaanjem rente; dok prihod postaje vlasnitvo unajmitelja.
Obiteljske nadarbine stare su gotovo kao i one za ope dobro.
Najraniji primjer je vakufska isprava u kojoj a-afii uvakufljuju svoju kuu u Fustatu sa svim pripadnim za svoje potomke.
Takva utemeljenja, mada su milosrdna svrha vezana uz vjeru,
prvenstveno osiguravaju potomcima prihod za sve nude i
posebice tite imovinu u doba nesigurnosti od nesavjesnih
vladara, iako u praksi nisu imala uvijek eljeni uinak. Osim
toga su se tako legalno izbjegavale kur'anske odredbe o
nasljeivanju, bilo da se iskljuuje pojedine nasljednike ili
ukljuuje one koji nemaju osnova naslijediti ili da bi se imovina
odrala netaknutom, ako bi se razbijala primjenom nasljednog
prava. I ova ustanova se zlorabila za druge svrhe.
U cjelini gledano, vakufski sustav je imao pozitivne, ali i loe
strane. Svakako je pomogao da se otklanja siromatvo i bijeda,
te da se unapreuje obrazovanje i znanost. Ali je dao osnova i za
mnoge zlorabe, rasipanja, pa i izrabljivanja.
T TASIJA
V izraz:
661
Veli
r-:
..
. . . .~
afiitima, ona nema legalno pravo na to; wa$i kao upravitelj imovine ovlaen je obavljati sve poslove svoga tie
nika, ali moe samo zaloiti ili raspolagati njegovom realnom imovinom u sluaju oite koristi ili apsolutne nunosti,
a kada ovaj po zakonu postane punoljetan, polae mu raun.
U oba sluaja, osobama, koje su navedene u oporuci,
ozbiljno se preporuuje da prihvate imenovanje kao wa$l
i, ako je mogue, da vre tu dunost bez naplate; u sluaju
potrebe, hahim, javna vlast, koju predstavlja kadija, brine
se da se imenuje wa$l, koji se, u tom sluaju, obino zove
qayyim; kadija je takoer ovlaen da nadzire wa$iyya i,
ako treba, smijeni ga; 3) da se namire ostavtine (wa$iyya,
mno. wa$aya), koje openito ne smiju iznositi vie od
treine imovine nakon plaanja dugova; ako izae da one
iznose vie od treine imovine, smanjuju se pro rata sve dok
nasljednici ab intestato, kojima ostaju dvije treine, ne
potvrde odredbu umrlog nakon njegove smrti. Pod istu
ogradu dolaze sve neopravdane poslovne transakcije koje su
poduzete u uvjetima teke bolesti; takoer, prema afiitima i
malikitima, i pod ma kojom drugom ozbiljnom prijetnjom
ivotu, ako uslijedi smrt od nje; ostavtina u korist neke
osobe, koja je takoer jedan od zakonitih nasljednika, da bi
vrijedila treba, svakako, odobrenje drugih nasljednika.
Nadalje se trailo da osoba koja oporuuje bude sposobna da
posluje (uz iznimku rasipnika koji je lien te sposobnosti) i
da ne djeluje pod pritiskom; da nasljednik, u doba pravljenia oporuke, bude u stanju prihvatiti ostavtinu (osim neroenog djeteta, koje se rodi unutar neposrednih est mjeseci)
i da preivi oporuitelja; dalje da je mogu prijenos vlasnitva u predmetu ostavtine (ali, ipak, nije nuno da postoji
pri smrti oporuitelja). Wa$iyya moe biti napravljena ne
samo za pojedince i grupe pojedinaca, nego i za javne svrhe
ili ak uzeti oblik zaklade (waqf), ali u tom sluaju njezinu
svrhu mora odobriti zakon. Dva svjedoka se trae ak i kada
je wa$iyya u pisanom obliku; za njenu valjanost se trai da
je nasljednik prihvati nakon smrti ostavitelja; ovaj, opet,
zadrava vlast da je promijeni dok je iv. Prema fikhu,
wa$iyya nije realna oporuka (testament), nego samo ostavtina.
Ogranienje proizvoljnog raspolaganja vlasnitvom u sluaju smrtne bolesti do treine imovine, odgovor je fikha na
pokuaje da se dobije realna sloboda nasljedstva putem izvrdavanja; drugi planovi meutim, koji su danas jo uvijek u
praktinoj uporabi, ne mogu se tako lako zakonski osujetiti.
Meu njima je potvrda (iqrar), koja se moe odnositi na sve
vrste obaveza, a koja je neopoziva, ne doputa protudokaz i
potpuno je vrijedna ak i tokom smrtne bolesti, to vrijedi,
bar prema afiitima, i ako je u korist nasljednika; jedino ne
vrijedi u sluaju oite nesposobnosti. Postoje dva manevra,
koji su korisni prije nego to ovjeka odnese smrtna bolest.
To je tzv. hiba bi al-iiuiad, tj. poklon, u naknadu za koji je
uglavljen ili ve predat drugi poklon, koji moe biti i beznaajan (taj poklon je potpun i neopoziv ak i ako ga darovatelj nije predao sve do svoje smrti), tu je, zatim, zaklada
(waqf), iji dohodak utemeljitelj moe posve slobodno dodijeliti ma kome i (no to samo prema hanefitima) namijeniti
tokom svoga ivota za vlastitu potporu ili plaanje svojih
dugova. Jednostavni poklon (hiba) moe se takoer upotrijebiti da se zaobie ogranienje ostavtina do treine imo-
i
i
vine i ponekad je wa$iyya zaista napisana u obliku darovnice, za koju je, koliko je to mogue, dobijen pristanak
najbliih srodnika (oboje uobiajeno u Indoneziji). Dalje
mogunosti zaobilaenja putem izmiljenih radnji obrauju
se u literaturi o hiyal (pravnim doskoicama). U nekim
zemljama meutim, suprotno ovim pokuajima, postoje
odluni prigovori uiasiyyi, npr. u Somaliji.
TTELI (a.
V waliya,
662
Vezir
~be,
I
I
Vilaja
T TILAJA
V nost.
(a. unlaya),
opi
664
Vino
groa
._--------
665
Vitr
Ashabirna, koji mu rekoe da povisi broj udaraca na osamdeset; taj broj nalae i Kur'an, kao i u sluaju kada netko optui
muhsandt za zinu (preljub), a svoju optubu ne moe potkrijepiti iskazom etiriju svjedoka (sura XXIV,4).
Neki su mezhebi usvojili Omarov stav; pijenje vina kanjava se sa osamdeset udaraca; ako je prijestupnik rob, taj
broj se smanjuje na etrdeset, jer se u Kura'nu kazna za zinu
koju poini sluavka svodi na polovicu udaraca od broja
kojim za isti prijestup biva kanjena slobodna ena (sura
IV,35). afiiti se dre Muhammedove i Abu Bekrove prakse;
oni za taj prijestup kanjavaju sa etrdeset (odnosno dvadeset) udaraca.
Zabrana vina i alkohola (ovu posljednju prakticiraju tri
od etiri postojea mezheba) jedna je od karakteristika islamskog svijeta; posljedice te zabrane neprocjenjive su. Njih ne
umanjuje injenica da su prijestupnici (prema raspoloivim
izvorima) bili brojni. Pohvala vinu, tako esta u predislamskoj poeziji, i dalje je jedna od omiljenih tema muslimanskog pjesnitva (usp. vinske pjesme Ibn al-Mutaza, Abu
Nuvasa i dr.); na dvorovima halifa pilo se vino na gozbama,
kao da i nije bilo zabrane (vidjeti npr. HILJADU I
JEDNU NO). ak ni obini ljudi nisu se uvijek mogli
suzdrati, a da ne uivaju u svom narodnom piu, vinu od
datulja razliitih vrsta; halifa Omar ibn Abdelaziz smatrao je
potrebnim donijeti poseban ukaz kako bi unitio taj obiaj.
Vino ima posebno mjesto u knjievnim djelima mistika, u
kojima je ono simbol ekstatikog zanosa. Kod ibahita jezik
je moda i bio odraz ivota; ali to se ne moe rei za sufije
uope, koji su se, naprotiv, drali udorednog ivota. to se
tie Hafizovih pjesama o vinu i ljubavi, ne moe se rei da li
one imaju tek metaforiko znaenje ili ne.
Tl/TR
V fikhu,
obavljaju nou.
Witr (prihvaeno je i watr) u tom smislu ne nalazi se u
Kur'anu, nego, esto, u Hadisu, a vezan je, vjerojatno, uz
povijest utvrivanja dnevnih pet molitvi. Neke predaje idu
tako daleko da witr zovu dodatnom molitvom obavezne
naravi. U skladu s tim, izvjetava se da bi witr, ako bi bio
zanemaren ili zaboravljen, trebao biti nadoknaen. Neki
drugi osporavaju njegov obavezni karakter.
Drugi nivo statusa witra izraava se u onoj predaji, po
kojoj Muhammed opominje svoj narod da obavljaju witr, za
Allaha je witr i On voli untr.
Trei nivo Hadisa, koji je postao stajalite svih pravnih
kola, osim jedne, predstavljaju one predaje koje ga zovu
salat sunna. Mnoge predaje odriu njegov obavezni karakter, a esto se vezuju uz Alija.
Glavne odredbe o witru, kako ih utvruju razne pravne
kole, pokazuju samo nevana odstupanja, uz jednu iznimku,
u tome to hanefiti witr proglauju obaveznim, dok je kod
svih drugih kola on sunna.
OJ S K A (a. gay, gund, 'askar).
Predislamska Arabija, iako je ivjela u uvjetima stalnih
malih ratova, nije imala neku specifinu vojsku. Borbe
izmeu plemena vodili su tu svi mukarci sposobni za oruje,
a najee su se rjeavale pojedinanim dvobojima. Zametak
666
Vojska
imali su vojsku
dakako, Arape
vojnikog znaenja.
667
Vojska
l--
668
Vrelo
~
unapreivanje,
osigurao redovito
nakon to su se jednomproli utvreni periodi slube i poloili ispiti.
Nakon unitenja Urabijevog pokreta i britanske okupacije Egipta, hediv je u jesen 1882. god. raspustio vojsku
prije njezine reorganizacije. Naredbom od kraja 1882.
god., on je predvidio stvaranje nove vojske, ograniene na
10.000 ljudi, a namijenjena je za unutranje svrhe, sa asni
cima Britancima, te s obukom i organizacijom po britanskom uzoru.
Pokuaji reforme vojske u Perziji tokom 19. st. nisu bili
ni podrani, a ni sustavni kao u Osmanskom Carstvu i
Egiptu. Persija je uvuena u svjetsku politiku tokom Napoleonovog razdoblja, a Francuska i Engleska su se trudile
zadobiti utjecaj. God. 1807-1808. dola je francuska misija
da obuava perzijske trupe, a 1810. god. Britanci. God.
1842. uveden je jedan izmijenjeni oblik regrutacije. Obradiva zemlja je bila popisana i podijeljena na jedinice, a
svaka jedinica (povrina koja se mogla obraivati jednim
plugom) imala je dati jednog vojnika, kao i financijski
doprinos, od kojeg je jedan dio iao novakovoj obitelji, a
drugi dravi za trokove vojnika. Podjela Perzije na rusku i
britansku utjecajnu zonu, po ugovoru od 1907., i dogaaji
prvog svjetskog rata, sprijeili su perzijsku vladu da vri
stvarnu kontrolu nad svojim oruanim snagama, te se perzijska vojska mogla organizirati po evropskom uzoru tek
nakon dravnog udara iz 1921. god., to je djelo Rize-aha.
Zakon od 1925. god. nametnuo je vojnu obavezu od dvije
godine. Stvorena je i vojna kola u Teheranu.
Arapske drave, koje su nastale nakon sloma Turskog
Carstva, imale su, u mandatnom razdoblju, samo male vojske dragovoljaca. Kada su stekle punu neovisnost, pourile
su narediti opu vojnu obavezu, to nije ilo lako. Iraka
drava je prva pribjegla tome (1934), ali je dolo do oruanog otpora plemena sa Eufrata i jezida,
T'RELO.
V pojasa
669
Vrijeme
TTRIJEME
V Razliito
670
Vrijeme
tie
raunanja
ve spo~-~aragiyya),
to se
islamskog
vremena,sa_
koju su Arapi uveli po osvajanju Egipta, te
tom Muhammedovom zabranom prakse nasi', javlja -~~--;-a I koristili kroz dui vremenski razmak, je godina po Suncu,
Islam tipino raunanje vremena po istoj godini po Mjesecu. i iji se poetak podudarao s poetkom egipatske godine po
Prilagodba na tok godine po Suncu nije, otada, vie bila
Suncu. Godine su se brojale od epohe Hidre; time je dolo
mogua, te se, stoga, poetak islamske godine pomie, svake
do razlika izmeu brojeva godina po Hidri i onih haraskih
godine, u godini po Suncu, za oko II dana unatrag, dakle pada
godina, koje su se pri datiranju esto primjeivale kao smetnjao D samom Egiptu, taj oblik godine se koristio kao
tek nakon 33 godine ponovno otprilike na isti datum raunan
po Suncu; stoga su 33 godine po Mjesecu priblino jednake 32
graanska godina.
Turska financijska godina (godina maliye), koja je, pored,
godinama po Suncu. Iz tog srazmjera se za izraunavanje
godina po Hidri (h.) u godine nae ere (n.e.) i obrnuto nadaju
preteno za vjerske svrhe koriene godine po Hidri (po
obje formule pribliavanja.
Mjesecu), predstavljala slubenu godinu, po svome je obliku
32
33
- bez obzira na datum poetka godine - istovjetna sa julijann.e. = 33 h. + 622, odnosno h. = 32 (n.e. - 622).
skom godinom. Imena mjeseci su, uz mala odstupanja, ista
kao sirijsko-arapska. Godina poinje sa l. martom, prijePo Kur'anu (s. X,S i druga), koji izriito odreuje Mjesec
stupni dan je 29. februara, koji je, istodobno, zadnji dan
za mjeru vremena, morao bi se, zapravo, poetak mjeseca i
godine; prijestupna godina, prema tome, uvijek je godinu
godine, kao u staro doba, utvrditi stvarnim promatranjem
prije onih kranske ere. Turska financijska godina potjee
mladog Mjeseca, te, u stvari, narodni kalendar jo i danas
od jednog oblika godine koji je uveden u 4/10. st. * pod
tako postupa. Ali iz lako shvatljivih razloga ve se rano
Abasidima; kod Turaka se poela primjenjivati 1087/1677.
odmailo kruno izraunavanje unaprijed, koje, polazei od
god. * Same godine se broje po Hidri; da bi se pri tom nainu
injenice da vremenski razmak od 2 Mjeseeve mijene pribrojanja napravilo izravnanje spram kraih godina po Mjeblino obuhvaa 59 dana, mjesecu dodjeljuje, izmjenino,
secu, svake 33 godine se isputa jedna godina, koja se onda
trajanje od 30 i 29 dana, tako da se l. (al-muharrami 3., 5.,
zove siois. D novije doba, u Turskoj je slubeni kalendar
7.,9. i ll. rauna uvijek po 30, a 2., 4., 6., 8.,10. i 12. uvijek
gregorijanski.
po 29 dana. Ovim dobija redovita godina 354 dana. Razlika
Za oznaavanje propisanog ili tanog vremena koristi se
od gotovo tano ~6 dana, za koliko je astronomska godina po
rije miqa. D tom smislu, izraz se susree nekoliko puta u
Kur'anu (s. II,181; VII,142,143,lss; XXVI,38; XLIV,40;
Mjesecu dua, unosi se u raun time da se umee u svaki
LVI,sO; LXXVIII,17).
vremenski razmak od 30 godina po Mjesecu II prijestupnih
dana (yawm al-kabs). D islamskim zemljama je najrairenija
D Hadisu i Fikhu, izraz se koristi za vremena molitve i za
metoda, koja unutar 30-godinjeg kruga oznaava 2., 5., 7.,
mjesto, gdje je onaj tko ue u haram obavezan obui ihram.
10., 13., 16., 18.,21.,24.,26., i 29. za prijestupne godine
Premda se u Kur'anu (II,238; XI,1l4; XVII,78, XXIV,s8)
nailazi samo na neke ope naznake za vremena, u koja treba
(sana habisa). Sam prijestupni dan dodjeljuje se uvijek
mjesecu zulhidi, koji, stoga, ima u redovitoj godini 29, a u
obaviti neke salate, ini se da tokom Muhammedovog ivota
prijestupnoj 30 dana.
nije bio utvren ni broj dnevnih salata, a ni tano vrijeme, te
Dan u smislu dana i noi (al-yawm bi-laylatihi) rauna
da se to obavilo u prvim desetljeima nakon njega.
se, kao u doba Dahilije, od Sunevog zalaza; kako alPodsjeanje na to razdoblje neodreenosti ouvalo se u
-Fergani naglaava, ovaj nain raunanja povezan je s time da
onim predajama koje koriste nazive za neke salate koji odstupaju: salat az-zuhr, npr., zvao se al-hagir al-ula; saje prvi dan u mjesecu odreen mladim Mjesecom, koji se
lat al-magrib - 'ia'; saldt al-'ia' - 'etama; salat al-Jagr uvijek moe promatrati pri Sunevom zalazu. Podjela dana
- gadi. D drugim predajama, izraz al-' atama, kao onaj koji se
na 24 sata je vezana uz grki utjecaj.
koristi za sala al-ia', pripisuje se beduinima i zabranjuje, a
Na mjesto starih imena dana u sedmici, u Islamu dolaze sami glavni brojevi u promijenjenom obliku (od nedjelje do
s druge strane, Buhari i Muslim koriste izraz 'atama bez
cenzure.
etvrtka), a petak postaje dan skupljanja, subota - sabata.
Poetak raunanja godine je, u islamskoj kronologiji, l.
Iz nekih predaja moglo se zakljuiti toliko, da su Dmajadimuharem one godine u kojoj je Poslanik poduzeo svoju Hidru
ili bar neki od njih - pokazali osobitu sklonost da za kasnije
iz Meke u jasrib, a uvoenje te epohe uslijedilo je tek za
pomjeraju vremena salata.
Omarovog halifata.
Rano stanje se odraava u nekim pogledima u predaji
Uz brojanje po godinama od epohe Hidre, bile su u
prema kojoj je Omar ibn Abdelaziz jedno ostavio neki
upotrebi jo i najraznovrsnije tue ere. Na prvom mjestu je tu
salat za kasnije, te ga je zbog toga ukorio Drva ibn az-Zubeir, koji ga je obavijestio da je svojedobno Abu Mesud
aleksandrijska era. Taj oblik raunanja vremena je, suprotno
al-Ansari za istu stvar korio al-Mugiru ibn u'bu, zbog
islamskom, po Suncu. Za imena mjeseci preuzela su se
injenice da je sam Debrail (Gabrijel) silazio pet puta da
egipatska imena, dijelom u iskvarenom obliku. Druga, esto
obavi pet salata u tano vrijeme i u prisuu Muhammeda.
koriena era bila je seleukidska, zvana ta'rz!] ar-Rum ili
Na to je Omar opomenuo Drvu da bude oprezan u svojim
ta'rz!] Iskandar, a ponajvie ta'ri~ Di-tl-qamayn, prema
tvrdnjama.
dvorogom Aleksandru (rije je o vladarevoi kacigi). Ope
Samo rane grupe predaja reproduciraju sjeanja na
nito se brojala od ponedjeljka, l. oktobra 312. god. prije nae
praksu u Medini u Muhammedovo doba.
ere, a koristila je julijansku godinu i julijansko umetanje, a uz
to i sirijsko-arapska imena mjeseci, uhur ar-Rum,
Arapsko-egipatska godina zemljinog poreza (as-sona al* Vidi napomenu na stranici 13.
- - -
---'------
671
Vrijeme
l)
Umovanja o vremenu (ili prostoru) kao najviim principima svijeta, Islamu poznata iz helenistiko-perzijske tradicije, bila su, naravno, odlino odbaena. Daljnje irenje, ako
ne i malo uvaavanje, nalo se u uenju da vrijeme, kao i
prostor, pripada u pet principa svemira. Takve pentade
nalaze se, s razliitim poretkom i nazivima, i kod pristaa
hermetike mudrosti, kod Sabejaca iz Harana, kod ismailita,
Druza i drugih. Lijenik ar-Razi (u. 923. ili 932) nabraja ih
ovim redom: l) Bog-Tvorac, 2) svjetska dua, 3) pratvar,
4) apsolutni prostor, 5) apsolutno vrijeme. Budui da je, po
islamskom vjerovanju, samo Bog apsolutan, beskrajan, vjeit, i ovo uenje je pobijano kao krivovjerje.
Metafizike pentade (Bog itd.) nalazile su svoju analogiju
u fizici. Al-jakubi (druga polovica 9. st.) kae, s obzirom na
aristotelsku fiziku, da u svim prirodnim biima postoji pet
stvari, (aya'), tvar, oblik, prostor, kretanje i vrijeme, od
kojih su dvije, naime tvar i oblik, supstancije, a tri preostale
akcidencije. Al-Kindi je (u. nakon 870. god.) napisao mali
spis, ouvan samo na latinskom prijevodu, De quinque essentiis, u kojem je, nakon opeg uvoda, pretresao istih pet stvari,
poglavito prema Aristotelu. U istom poretku, ali podrobnije,
obrauju ih i ista braa, koji saopavaju razliita miljenja
o tome. Jasno je da su oni ne samo davali prednost obliku,
nego su i prostor kao akcidenciju tijela zapostavljali, spram
kretanja i vremena, koji su u dui i iz koje proizlaze. Na
osnovu takvog shvaanja treba, svakako, razumjeti i kolsko
pitanje, koje se nalazi u Tevhidijevom Muqabasatu: to je
izvrsnije, prostor ili vrijeme? Odgovor glasi: vrijeme je izvrsnije, jer prostor pripada osjetilnom, a vrijeme duevnom;
prostor je u svijetu, a vrijeme ga obuhvaa; itd.
Dok se stara literatura, esto, zadovoljava time da pobroji
razliita miljenja o vremenu, ini se da je prihvaanje Aristotela dovelo do suglasnosti kod filozofa. Ipak, stvar ostaje
sloenom, jer se odrava novopitagorejsko i novoplatonsko
razlikovanje izmeu osjetilnog i nadosietilnog vremena. Fizikalna obradba vremena, u vezi s mjestom i kretanjem u
prostoru, oslanja se na Aristotelovu Fiziku, IV, premda ne
bez stoike primjese. A metafizika, u kojoj se obrauje odnos
vremenskog spram vjeitog, nalazi se pod novoplaton skim
utjecajem, poglavito posredovanim putem tzv. Aristotelove
teologije, Liber de causis i novoplatonskih komentara aristotelskih spisa.
U fizikom vremenu se razlikuje prolost (zaman malji),
sadanjost (an, z. hadir), budunost (z. mustaqbal ili musta'naf). Budui da je vrijeme, kao i kretanje, po Aristotelu
neprekidna kvantiteta, ne sastoji se iz odijeljenih instancija
(protiv teoloke atomistike). Prema tome, sada- u pravom
smislu nije vrijeme. Ipak, sadanji trenutak je ono jedino
zbiljsko u vremenu. Taj paradoks vremena vodio je ili skeptikim posljedicama ili razmiljanju o zbiljskom trajanju
prolog u sadanjosti.
Sa Aristotelom, vrijeme se poblie odredilo kao broj
('adad), mjera (miqdr) i kvantiteta (kem, kemiyya) kretanja
ka svome ranijem i kasnijem biu. Obrnuto je i kretanje
odreeno kao broj ili mjera vremena. Aristotel, kojem se
radilo o tome da istakne funkcionalni odnos izmeu kretanja
i vremena, daje, jednom, definiciju ovog zadnjeg, ali kod !
novoplatoniara ona postaje stalna. Naposljetku treba "'j~ I
spomenuti da aristotelski odreeno vrijeme, kao i kreta~
salt
672
Vrtovi
r---.
..
673
Vrtovi
ivala
674
Zabrana slika
l,
LEKSIKON
ISLAMA
----
--
---_...
675
-----
--_..
..---------
------
- -
Zahiriti
r
pristae meu islamskim uenjacima. Njegova stremljenja i
metode ostali su, ak i nakon njegove propasti, vanim
imbenicima pravnikih i teolokih dijaloga unutar sunitskih
i iitskih kola i pravaca.
I
mostovima) i privatnim zgradama. Figuralne spolije (koptski
, kapiteli na kairskom al-Azharu) tu i tamo su se podnosile.
Crkve, pretvorene u damije, prilagoene su islamskom bogotovlju premazivanjem fresaka i mozaika (npr. u Aja Sofiji).
Figuralni inventar bio je u svakom sluaju udaljen ili uniten.
Pravi ikonoklazam nije postojao u Islamu, ako se ne uzme u
obzir unitavanje kultnih slika drugih religija (juna Arabija,
Indija, itd.). Abasid Muhtedi (869-870) dao je izbrisati zidne
ivotopise svoje palae - drugi glasoviti primjeri ikonoklastike revnosti nedostaju. Tako oiti izazovi pravovjerju kao to
je postavljanje zaplijenjenih statua (Dijana, Herkul, Apolon)
na carigradskom hipodromu, po nalogu velikog vezira Ibrahim-pae (1523-1536), ostaju takoer izdvojeni sluajevi.
Zapadni umjetnici djelovali su na dvorovima Osmanlija,
Safavida i Mogula, i utjecali na tradicionalni nain slikanja u
smislu afirmiranja realistikog shvaanja. Uvoz sa Zapada,
kao, npr., dragocjeni satovi, esto su bili opremljeni slikama.
Samo na osnovu zabrane slike moe se objasniti nastanak tzv.
slike pismom: od arapskih pismenih znakova oblikuje se,
npr., besmela u obliku ptice, imena sedam spavaa na nekom
brodu, na osovini blistajua rije Ali ispada lice halife. Te
slike pismom igrale su veu ulogu samo u narodnoj umjetnosti
i u krugovima mistika. Inae prevladavaju u damijama
kaligrafski ispisane lev he, s imenima prve etvorice halifa i
odlomcima iz Kur'ana. Negativnu obrednu funkciju igraju
kod iita slike omrznutih halifa Omara i Abu Bekra, koje se
simboliki razbijaju u muharemskoj ceremoniji.
energinu rije.
Kur'ana
Sune obznanio, zbog ega im samo ope razumljivi doslovni
tekst (:;;ahir) Kur'ana i Sune vrijedi kao pravo vrelo u uenju
o vjeri i dunosti. Iznimke su, u uenju o vjeri, Boje
postojanje i nunost poslanstva, za ije su se obrazlaganje
ispomagali umom. Inae, um nije ovlaten prihvaati na
temelju sebe, ili putem zakljuivanja, ma koju vrstu vjerskog
stava ili objavljivati neki propis, koji ne postoji izriito u
Svetoj knjizi. Oni, stoga, odbacuju samostalni religiozni sud
(ra'y,) analogiju (qiyds) i sline principe pravne znanosti, kao
i alegoriko tumaenje Kur'ana (ta'unl). S tim svojim ue
njem oni ne predstavljaju suprotnost samo spram batinita,
nego se odvajaju od svih sunitskih i iitskih kola i pravaca,
koji primjenjuju navedene principe, te doputaju ta'wzl,
dodue ne neogranieno i nesputano kao batiniti, nego,
svakako, na nain koji Kur'an doputa. Nadalje, oni se,
uslijed svoga uenja, odvajaju od svih drugih time to ne
prihvaaju neki autoritet, koji svjetovna osoba treba slijediti
(taklid). I on se, naime, mora moi uvjeriti u argumente
religioznih sudova koji su potekli iz Svete knjige.
Kao u sebe zatvoreno uenje, zahiritsko je dobilo svoj
klasini oblik po prvi put od Davuda ibn Halefa al-Isfahanija
(u. 883). Nakon njega, njegov sin Muhamed i njegovi uenici
starali su se za irenje uenja, prije svega na Istoku islamskog
svijeta. Pod utjecajem zastupnika tog pravca u Andaluziji,
Ibn Hazm (u. 1064), kao uvjereni zahirit, dao je tome uenju
konano znanstveno oblije, to je i dovelo do njegovog
irenja na islamskom Zapadu. Usprkos mnogostranom strogom suzbijanju, uenje je tokom vie stoljea steklo znatne
676
Zakletva
ako ga preklinje. Tada je formula najee slijedea: Prizivam (naada) ti Boga ili Spominjem (4akkara) ti Boga.
Ali o osobi koju se preklinje ovisi da li e ona ispuniti prisegu
ili nee; u takvim oblicima zaklinjanja, ovjek koji iznuuje
zakletvu obino se oslanja na prijateljstvo ili krvnu vezu s
osobom koju preklinje. Moe se takoer preklinjati i Boga.
Boji je sluga ovaj iju zakletvu Bog iskupljuje kad ga ovaj
preklinje. Boga zaklinjemo uspjenije ukoliko to inimo
preko njegovih miljenika kakav je bio Poslanik (tauiassul
bi-tn-nabi),
Jasno je da nema bitne razlike izmeu narodne zakletve
starih Arapa i one u Islamu. Ali u Islamu postoje posebna
pravila prisizanja. U Kur'anu, a naroito u starijim surama,
uobiajene su zakletve prirodnim pojavama (sure LVI,75;
LXXXI,15-18; LXXXVI,l; LXXXIX,l-3; XCI,l-7 itd.);
postoje takoer primjeri zaklinjanja Kur'anom (XXXVI,l;
XXXVIII,ll; XLIV,l; L,l), anelima (XXXVII, l;
LXXVII,l) itd. Dva su kur'anska odlomka posebno znaajna
kada se radi o primjeni zakletve. U suri V,89 i II,224 i dalje,
kae se da se nepromiljene rijei zakletve mogu ponititi
pokajanjem. Sudei po kontekstu obaju odlomaka, vjerojatno
se tu radi o zavjetu uzdravanja, katkada od hrane, katkada
od ena. Ovaj posljednji zavjet nazvan ila' ogranien je na
etiri mjeseca (II,226), u vezi s onim to nalazimo u II,224 i
dalje, nakon ega se mora ili otkajavati ili rastaviti od ene.
Od hadisa, na prvo mjesto dolazi Poslanikova izreka:
Nikad se ne zaklinjem, a da nisam spreman okajati tu
zakletvu, ukoliko uvidim da je neka druga bolja, te usvajam
tu bolju. U ovoj i slinim izrekama, koje su sakupili al-Buhari, Muslim i drugi tradicionisti, preporua se okajavanje zavjeta, i kada se ne radi o zavjetu suzdravanja. S druge
strane, u Kur'anu i Hadisu inzistira se na odranju zavjeta.
Jedino ako se radi o razlozima viim od zavjeta, treba odstupiti. Stoga se preporua da se ne polae zakletva, a da se ovoj
ne doda istima' (formula ako Bog tako hoe).
Ove tvrdnje iz Kur'ana i iz Sune tvore osnovu pravnog
gledanja na to pitanje. Prema tom gledanju, osoba koja
prisie mora biti mukallaf, mora slobodno i svjesno postupati
u svojoj namjeri da poloi zakletvu. Ne smije se kleti da e
poiniti grijeh; da li je takva zakletva punovrijedna ili nije miljenja su podijeljena. Zaklinjati se moe jedino Bogom,
bilo Njegovom biti ili nekim od Njegovih imena ili svojstava.
Zakletvu Poslanikom priznaju neki hanbaliti, ali se openito
ne smatra obavezujuem. Fikh ne priznaje zakletvu-bara'a.
U nekim se sluajevima krenje zakletve smatra dunou,
npr. kada se netko zakune da e poiniti neko grijeno djelo.
Spomenutu ila' treba raskinuti unutar etiri mjeseca, ukoliko se ovjek ne rastane od ene.
Otkaiavanie (kaffara) se sastoji u tome da se oslobodi roba,
nahrani deset gladnih ljudi ili odjene isti broj; za one koji to
ne mogu uiniti, trodnevni post smatrat e se jednako vrijednim. U vjerozakonskim knjigama podrobno je opisano sve
to treba uiniti. Za ila' je otkajanje isto kao i za druge
zakletve. Islamsko pravo priznaje kao zakletvu sveanu
izjavu pred sudom, te zavjet da e se neto izvriti. U
sudskim sporovima samo se prva izjava priznaje. Poseban
sluaj predstavlja qasama. Ona se u Islamu ograniava
--------~-----
677
Zanat
I suenje
I
ZAN A T
678
Zekat
679
Zemzem
njegovom fiskalnom obliku stalnu ustanovu, koja je, uspostavom dravne riznice, znatno pridonijela irenju islamske
moi. Kada se sustav ftkha izgraivao, zekat je, konano,
odran kao vjerska dabina i podrobno ureen, to se odrazilo
i u Predaji. Tu se istie podrobna uredba zekata, koja se,
obino, pripisuje Abu Bekru, ponekad samom Poslaniku ili
Omaru ili Aliju.
Prema afiitskom uenju, glavni propisi u pogledu zekata su
slijedei: samo muslimani plaaju zekat (prema hanefitima,
samo oni koji su odrasli i u punom posjedu svojih sposobnosti), a na ove vrste vlasnitva: l) etvu sa polja koja su zasijana
za ishranu; 2) na plodove: groe i datulje su posebice navedeni u Predaji; 3) deve, stoka, ovce i koze (prema hanefitarna, i na konje); 4) zlato i srebro; 5) roba. Na prve dvije
klase, zekat se plaa odjedno u doba etve, odnosno pobiranja
plodova, a na tri druge nakon jednogodinjeg neprekinutog
posjedovanja; uvjet za podlonost zekatu je posjedovanje
odreenog minimuma (nisdb ). Na prvu i drugu klasu, zekat
je 10% (kada se koristi umjetno navodnjavanje 5%), a nisab
je pet devinih tovara. Postoje sloeni propisi za treu kategoriju, koji su poglavito zasnovani na uredbi o zekatu, pripisanoi
Abu Bekru; nisab je 5 deva ili 20 komada stoke, ili 40 ovaca ili
koza; ivotinje potpadaju pod zekat, ako su pasle tokom cijele
godine, te nisu koriene za rad. Zekat na etvrtu i petu
kategoriju je 2,5 %, a minimum za plemenite kovine se
proraunava prema teini, te za zlato iznosi 20 miskala (ili
dinara = 84 gr.), a za srebro sedam puta toliko; vrijednost robe
mora se procijeniti krajem godine u zlatu i srebru; u tom
sluaju, takoer potpada pod zekat samo ako su plemenite
kovine ili roba bili pohranjeni cijelu godinu kao blago. I
izvanredna dugovanja i pohrane potpadaju pod zekat, bar ako
je njihovo naplaivanje osigurano. Na kraju, najvei autoriteti
trae kao zekat dabine na plemenite kovine, dobivene iz
rudnika, kao i na naeno blago. Doputeno je uruiti zekat
izravno osobama koje imaju pravo na njega; meutim, radije
se uruuje islamskim vlastima za ureenu razdiobu. Ako zekat
sakuplja drava, obavezno ga je platiti sakupljau Camil), ak
ako karakter vlade nije jamstvo za pravu razdiobu (prema
nekima, posebice hanefitima, u tom sluaju da se zadovolji
vlastitoj savjesti, zekat treba dati u drugo vrijeme i izravno).
Pravo drave da trai zekat, meutim, ogranieno je tzv.
?ahir-posjedima, tj. javno vidljivim predmetima prve tri
kategorije, u kojem sluaju'amil moe utvrditi iznos zekata po
svome uvidu; tzv. batin-posjedi, tj. skrivena dobra dvije
zadnje kategorije, izriito su izuzeti ispod ove kontrole i zekat
je preputen potpuno savjesti pojedinca.
Prihod zekata odreen je samo za osam kategorija korisnika
koje navodi s. IX,60 (iskljuujui obitelj Poslanika, suprotno
ganimi i Jay'u): nakon to se oduzme utvrena plaa za
sakupljaa, dijeli se na jednake dijelove za ostalih sedam
kategorija, ukoliko postoje u zemlji (tako je prema afiitima,
dok, prema drugima, mogu se uvaiti razliite potrebe).
Sadanja praksa u raznim zemljama dosta se razlikuje od
teorije zekata. Visoki nameti i dabine, koje ne predvia
eriiat, ine poveanje zekata obino tekim ili nemoguim,
tako da se on, posebno na batin-vlasnitvu, ili ne plaa uope
ili nedo propisane visine. esto njegovo sakupljanje vodi ka
ucjeni i drugim zlorabarna. A ni prihodi se, uveliko, ne koriste
prema zakonu; sami sakupljai ili kadije esto zadre vei dio.
E M Z E M (a. Zamzam), sveto vrelo Meke, zvano i Ismailovo vrelo. Nalazi se u al-haram a-arifu, jugoistono
od Kabe, nasuprot kutu svetita u kojem je umetnut Crni
kamen. Dubok je 140 stopa i nadsvoen je elegantnom kupolom. Hadije piju njegovu vodu za zdravlje i nose je kuama
za bolesne. Zemzem na arapskom znai obilna voda, a
zamzama: piti u malim gutljajima, te rnrmljati kroz zube,
Islamska predaja povezuje porijeklo tog vrela s povijeu
Ibrahima (Abrahama). Aneo Debrail (Gabrijel) ga je otvorio da spasi Hagar i njezinog sina Ismaila, koji su umirali od
ei u pustinji. Hagar je prva zagradila njegovu vodu gradei
zid od stijena oko njega. Sigurno je bilo potovano u vrlo rano
doba. U doba Neznalatva (Dahilije), Durhumi su punili
Zemzem i bacali u njega svo svoje bogatstvo; al-Masudi,
meutim, primjeuje da su oni bili siromani, te da su to
blago bacali Perzijanci.
Vrelo je ponovo otkrio i iskopao Abdelmutalib, Poslanikov
predak, koji ga je ozidao. Voda se dijelila iteljima Meke.
God. 297/909.'" Zemzem se prelio, za to se nikada prije nije
znalo, i neke hadije su se utopile. Prije nego to napuste
Meku, hadije umau u Zemzem onu odjeu, u kojoj oni
kane biti poslije smrti ukopani.
I K R (a. iJikr), kad se odnosi na duh (bi-'l-qalb) znai
sjeanje,
(bi-'l-lisan) znaci
znai
slavljenje Allaha,
680
korienjem
tehniki
nekih ustaljenih
Zuhd
ingiz
Kipak
tak. Oni se, stoga, zovu ahl ad-dimma ili ljudi pod ugovorom ili obavezom, ili naprosto ad-dimma ili dimmi-je, pri emu dimma oznauje privremena prava dobivena
od muslimana, kao i dunosti prema muslimanima. Meu
tim, ako su zarobljeni pod orujem, oni mogu biti ili ubijeni, ili odvedeni u roblje, ili otkupljeni ili zamijenjeni ili,
napokon, osloboeni. ene i djeca vojnika u svakom sluaju
moraju biti odvedeni u roblje. Ali mogunost dimme otvorena je samo ljudima Knjige (ahl al-Kiuib), tj. idovima,
kranima i sabejcima, koji, dri se, obuhvaaju zoroastrijance. Svi ostali smatraju se dahri, materijalistima i idolopoklonicima, te ih se mora ili ubiti ili odvesti u ropstvo. U
praksi je, meutim, ovo razlikovanje bilo onemogueno, te
su islamske zemlje morale tolerirati i druge, a ne samo
liude Knjige. Svaki odrasli, slobodni i zdravi mukarac
mora plaati glavarinu (dizja) u visini odreenoj ugovorom.
Njegove nekretnine ili postaju vakuf za sve muslimane, ali
ih on i dalje upotrebljava ili su one jo uvijek njegove. U oba
sluaja, on plaa na njih i na ljetinu zemljini porez (hara)
koji, u prvom sluaju, spada uz zemlju, te se mora plaati
ak i ako zemlja pripada muslimanu; a u sluaju da posjed__nik postane musliman - plaanje poreza se prekida. On je~
681
o:
IL/JAt
+~,
.,
-,--'--::;
IBILJEI(A
o AUTORU
Nerkez Smailagi je roen 16. novembra 1927. godine u Banjoj Luci. U rodnom mjestu je zavrio osnovnu i srednju kolu
1947. godine. Iste godine se upisao na Pravni fakultet u Sarajevu i diplomirao 1951. godine, kada je i izabran za asistenta za
predmet Historija politikih doktrina. U toku 1953. godine bio je 6 mjeseci na specijalizaciji u Francuskoj (Nansi), a tokom
kolske godine 1954/55 kao stipendist Vlade FNRJ i Vlade Francuske republike; na specijalizaciji na Visokoj koli za politike
nauke u Parizu gdje je posebno izuavao modernu politiku misao. Po povratku u Sarajevo nastavlja rad kao asistent na
Pravnom fakultetu do 1957. godine. Znanstvena istraivanja zapoeta za vrijeme specijalizacije uobliuje u znanstvenu studiju
pod naslovom politika vizija Dantea Alighieriia (Veselin Maslea, 1964. godine). U meuvremenu pie veliki broj
znanstvenih i strunih lanaka koje objavljuje u raznim asopisima.
Kao asistent za Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radi do kraja 1957. godine kada prelazi na dunost direktora
Radnikog univerziteta u Sarajevu. Tu dunost obavlja sve do 1959. godine. Od tada do poetka 1960. godine intenzivno se bavi
prevoenjem socioloke literature. Od 1960. godine radi kao direktor drame Narodnog pozorita u Banjoj Luci do 1962. godine,
a zatim kao lan Optinskog kulturno-prosvjetnog vijea.
Godine 1962. izabran je za stalnog nastavnika predmeta Historija politikih doktrina na Fakultetu politikih nauka u Zagrebunaeg prvoga Fakulteta politikih nauka. Stoga je Nerkez Smailagi i jedan od osnivaa i pionira politike znanosti kod nas, te
su njegovi doprinosi ugraeni i u nastavne planove i programe navedenog fakulteta. Mnoge generacije studenata sjeaju se
prof. Smailagia kao predavaa izuzetnog znanja i iroke kulture, a njegova knjiga Historije politikih doktrina I, II,
Naprijed, Zagreb 1970. i danas slui studentima kao nezaobilazan udbenik. Istovremeno objavljuje veliki broj radova iz oblasti
politologije, sociologije, filozofije, knjievne kritike, te prevodi sa nekoliko svjetskih jezika (francuski, njemaki, engleski,
talijanski itd.). Od 1970. godine poinje intenzivno raditi na prikupljanju, izuavanju i pripremanju djela o islamu. I sam batinik te civilizacije, sa dubokim intelektualnim senzibilitetom osjea potrebu, a i nedostatak, odgovarajueg prezentiranja
historijskog, civilizacijskog, kulturolokog i filozofskog fenomena islama. Pri tome se koristi, kako muslimanskim tako i
nemuslimanskim izvorima, u svrhu znanstvene objektivizacije pristupa. Sva ta aktivnost bazirana je na vienju svijeta koji je
Nerkez Smailagi gradio svojim teorijskim djelom, koje je bilo i osnov njegova ivota, a to je princip tolerancije, demokracije i
civiliziranog dijaloga lienog fanatizama, predrasuda i iskljuivosti. Duboko svjestan svoga porijekla i emotivno neraskidivo
vezan za Bosnu i njezinu islamsku tradiciju, elio je svojim djelima omoguiti objektivno razumijevanje jednog civilizacijskog
fenomena, radi promoviranja navedenih principa kao principa ivljenja i na ovim prostorima. Ovaj izuzetno plodonosan period
njegovog rada rezultirao je objavljivanjem opsene biblioteke originalnih djela i prevoda koji su popunili postojeu prazninu i
stvorili osnov za daljnja izuavanja. Cjelokupna aktivnost je zahtijevala i ogromne organizaciono-financijske napore, s obzirom
da je veina djela objavljena u vlastitoj nakladi to takoer govori o entuzijazmu i volji da ta djela ugledaju svjetlost dana.
Poto svoju prvobitnu doktorsku radnju nije branio nego je objavio kao knjigu Politika vizija Dantea Alighieria, priprema
drugu doktorsku radnju koju sa uspjehom brani na Pravnom fakultetu u Ljubljani 15.12.1976, pod nazivom Ideia radnike
demokracije uPrudonovom dielu.
Na alost, iznenadna smrt prekida ovu plodonosnu aktivnost 14. decembra 1985. godine. Iza Nerkeza Smailagia ostaju
mnoga djela u rukopisu od kojih je, svakako, najkapitalnije Leksikon Islama (originalno Enciklopedija Islama), a zatim
prevod djela O. Spenglera Propast Zapada I i II i Ali ibn Abu Taliba Nehdul-belaga.
682
POGOVOR REDAI<.TORA
Nauna
683
koncepcija, kompozicija, alfabetar, sadrina i obim Leksikona nisu pretrpeli nikakve izmene u odnosu na Smailagiev nedovreni i
nedoterani rukopis.
Teite redaktoreve sistematske panje i provere odnosilo se na materijalnu tanost prevoda, pojmovno-terminoloki plan,
uspostavljeni odnos prema strunoj literaturi i, naroito, na sloeni problem transkripcije rei i teksta iz stranih, prvenstveno
orijentalnih, jezika, koji u rukopisu nije bio na dosledan i zadovoljavajui nain postavljen i reen.
U Leksikonu je primenjen kombinovani sistem transkribovanja arapskih, persijskih, turskih i drugih stranih, pre svega
orijentalnih, imena, naziva i termina. U zavisnosti od potrebe, prikladnosti i informativnosti, u konkretnim sluajevima
prenoenja stranih (orijentalnih) leksema, ukljueni su sledei grafijski sistemi:
fonemska (fonoloka) transkripcija, tzv. (Z)DMG-sistem, srazmerno iroko prihvaena u jugoslovenskim
Za ovu transkripciju (vid. TABELA I) je karakteristino da nema digrafskih ili trigrafskih reenja,
ime se do najvee mogue mere potuje alfabetsko naelo iedan grafem - jedan glas, i obrnuto. Zauzvrat, pojedina latinina
slova DMG - transkripcije snabdevena su natpisnim i potpisnim dijakritikim znacima, kako bi se na taj nain nadoknadila razlika
u broju i vrsti konsonanata izmeu arapskog i evropskih jezika. Primenjena nauna fonoloka transkripcija odnosi se primarno na
elemente iz arapskog jezika, zatim persijskog i urdu, koji se piu arapskim pismom, kao i turskih jezika, sem osmansko-turskog,
za koji se samo ogranieno upotrebljava, radi ukazivanja na objektivni jeziko-kulturni sinkretizam visoke osmanske kulture, sve
do prvih decenija XX veka.
S obzirom na to da je, iz identifikacionih razloga, primarno usredsreenana invarijantni napisani oblik rei, svojevrsnu arapsku
grafijsku matricu u arapskom pismu, koja se, inae, u pojedinim jezicima islamskog sveta, po prirodi stvari, razliito fonetski
realizuje, DMG-transkripcija poseduje neke odlike transliteracije. Njome je, u principu, fiksiran ishodi ni zaiedniki imenitelj
islamske leksike. Ovakva praksa je uglavnom dosledno sprovedena u Enciklopediji Islama i u mnogim drugim nauno
reprezentativnim orijentalistikim izdanjima.
Odstupanja od fonoloke, u korist naune fonetske transkripcije srazmerno su retka, a javljaju se jedino u sluajevima potrebe
da se to preciznije ukae na stvarni izgovor neke rei.
1.
Nauna
islamistikim publikacijama.
2. iroka praktina fonetska transkripcija grafikim sredstvima srpskohrvatske latinice, bez ikakvih dodatnih znakova. Ova
transkripcija zasniva se na principu pronalaenja i utvrivanja najblieg fonetskog ekvivalenta izvornog glasa, s rezultatom koji,
svakako, nije uvek idealan, ali je za naeg (veinskog) itaoca neorijentalistu daleko pristupaniji, prihvatljiviji, a samim tim i
obavetajno trajno korisniji, od egzaktnije naune fonoloke ili fonetske transkripcije. Postupak primene ovog tipa transkripcije
polazi od optih stavova i veine konkretnih reenja, koje nudi prof. Sran Jankovi u tematskoj svesci Pravopisne teze IV (Radovi
VI) Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu (Sarajevo, 1980, str. 9-112), pa zainteresovanog korisnika upuujemo da ira
obavetenja o ovoj viestruko sloenoj problematici potrai u navedenom izvoru.
3. Savremena turska latinica, primenjena je uvek kada je to moguno, opravdano i svrsishodno, za prikazivanje originalnog
oblika turskih rei. Poto je turska latinica jednostavno i gotovo savreno fonetsko pismo, smatralo se da je bolje upoznati itaoca s
njenim odlikama, nego primenjivati neki poseban sistem, takoe latinike, transkripcije (vid. TABELA II).
4. U posebnim sluajevima(npr. grkih, koptskih, indijskih, ruskih i sl. rei), koji su relativno retki, javljaju se i elementi iz
nekih drugih sistema transkripcije, to je uvek posebno naznaeno, a u skladu sa nainom njihove primene u Smailagievom
prevodu i/ili njegovom izvorniku, ukoliko ga je bilo mogue utvrditi.
U okviru naslovnog dela enciklopedijskog lanka u Leksikonu, po pravilu je prvo data glavna odrednica (natuknica), najee u
irokoj fonetskoj transkripciji (ukoliko nije re srpskohrvatskog jezika ili ve adaptirana pozajmljenica), a zatim je zagradom
odvojen integralni oblik imena, naziva ili termina u naunoj transkripciji sa naznakom iz kojeg je jezika (a. = arapski, p. =
perzijski, t. = turski).
U tekstu enciklopedijskih lanaka nastojalo se transkripcijski postupak tako prilagoditi da oni budu, istovremeno, to itljivi
ji i informativniji, a saopteni podaci do najvee mogue mere tani i, u formalnom pogledu, jednoobrazno prezentirani.
Usvojeni model kombinovanog reenja podrazumeva, kada je kontinuirani tekst u pitanju, navoenje linih imena i geografskih
naziva u irokoj fonetskoj transkripciji, uz prikljuivanje DMG-sistema jedino ako za to postoje posebni razlozi. Originalni
naslovi knjiga i drugih publikacija na orijentalnim jezicima, pomenuti u tekstu, sistematski se prenose simbolima naune
transkripcije, jer su, praktino, zanimljivi poglavito za strunjake, orijentaliste i islamiste, pa imaju karakter u uem smislu
naune informacije. Naslovi dela na turskom jeziku, naroito onih novijih, dati su, naravno, turskom latinicom.
Rei koje (i kada) imaju terminoloku vrednost uopte ili u datom kontekstu, istaknute su kurzivom, a saoptene, pri prvom
pojavljivanju obavezno, naunom transkripcijom. Ukoliko se ee javljaju, a posebno ukoliko su odomaene i meu
muslimanima srpskohrvatskoga jezika (= islamizmi), ili ak ire na naem govornom podruju (= turcizmi, orijentalizmi),
uvode se i u irokoj fonetsko j transkripciji, odnosno u svom adaptiranom obliku. Uslov za to, a istovremeno i ogranienje, jeste
da njihovadaptirani lik nije odvie deformisan i udaljen od izvornog oblika u orijentalnom jeziku.
Opredeljivanje za kombinovani nain transkribovanja rei i teksta iz veeg broja orijentalnih i inih stranih jezika u Leksikonu
bilo je prevashodno motivisano eljom da se stvore to pogodniji uslovi za neposredno i funkcionalno korienje podacima, na
razliitim nivoima korisnikih zahteva i obavetenosti. Lake i bezbednije, a moda na prvi pogled metodoloki ispravnije, bilo
bi dosledno pribegavanje iskljuivo naunoj transkripciji svih leksema, kao i delova teksta, iz orijentalnih jezika. Pored toga to
~e i namera ~~rkez~S11lailagia, do kraja do_due 'ne_sprovedena, ali vidljiva iz rukopisa koji jeostavio, obavezivala redaktora da
684
I
ne pristupi unifikaciji na bazi naune transkripcije, usvajanje diferenciranog pristupa izraz je i njegovog uverenja da je to za
ovakav Leksikon i njegovu kulturnu misiju neuporedivo srenije reenje.
Paljiviji i upueniji italac zapazie izvesne manje nedoslednosti u komplikovanoj praktinoj primeni kombinovanog modela
transkripcije. Pored redaktorevih propusta, koje ne treba iskljuiti, deo odstupanja bio je uslovljen samim zahtevima teksta,
odnosno tekstova iz razliitih izvora, od kojih svaki nosi peat zasebnog autorstva. To autorstvo u Leksikonu nije neposredno
vidljivo, ali se utoliko vie mora potovati. Uostalom, ni uzorno i visoko profesionalno ureivana Enciklopedija Islama, sa svojim
kolektivnim autorstvom, nije u ovom pogledu, ni u prvom ni u drugom izdanju, dosegla punu transkripcijsku uniformnost, to ni
u emu ne oteava nesmetano korienje naunim blagom sakupljenim izmeu njenih korica.
Prevedeni odlomci iz Kur'ana, koji se, iz razumljivih razloga, esto navode u tekstu Leksikona, preuzeti su iz, do danas
najpouzdanijeg, srpskohrvatskog prevoda Besima Korkuta (Kur'an, Sarajevo, 1977), dok je N. Smailagi polazio od prevodne
interpretacije koju je nalazio u svom izvoru i koju je prenosio na na jezik, bez uvida u arapski original. Re je, dakle, o prevoenju
preko jezika-posrednika, najee francuskog, engleskog ili nemakog, to nuno povlai odreene, uglavnom nepovoljne,
posledice po odnos smisaone ekvivalentnosti izmeu izvornog teksta na arapskom i onog na srpskohrvatskom jeziku. Prilikom
zamenjivanja svakog kuranskog citata odgovarajuim pasaom iz Korkutovog prevoda, prethodno je provereno ne odstupa li
njegova verzija od smisla onoga mesta u tekstu Leksikona, koje citat treba da potkrepi ili ilustruje. Ukoliko bitnije odstupa,
zadran je prevod nastao na osnovi Smailagievog islamistikog predloka. Kuranske sure oznaene su rimskim, a ajeti arapskim
brojevima, kako je u orijentalistikim izdanjima uobiajeno.
Datumi su u tekstu uvek iskazani po Hristu (n.e.), a ponekad, naroito za prve decenije Islama, i po Hidri, u zavisnosti i od
postupka primenjenog u izvorniku.
U rukopisu Leksikona nisu bili naznaeni izvori preuzetih i prevedenih tekstova, to je krajnje neuobiajeno, ali je po svoj prilici
posledica injenice da Nerkez Smailagi, inae poznat kao skrupulozan i savestan autor, nije stigao da sam konano uoblii tekst za
objavljivanje. Ipak, bilo je relativno lako utvrditi poreklo veine enciklopedijskih lanaka koje je on u celini ili delimino, uz
izvesno adaptiranje i povezivanje, preneo na srpskohrvatski jezik i namenio Leksikonu. Prireiva se uglavnom oslanjao na
najpoznatije islamistike i orijentalistike opte prirunike renikog (leksikonskog) i enciklopedijskog tipa, kao to su:
Encyclopdie de l'Lslam I-V (Leyde-Paris, 1913-1934, 1938); Encyclopedic de l'Islam. Nouvelle edition (Leyde-Paris, izlazi u
sveskama od 1954. godine); Shorter Encyclopaedia ofIslam (Leiden, 1953); S. und N. Ronart, Lexikon der Arabischen Welt (Zurich-Munchen, 1972); K. Kreiser, W. Diem, H. G. Majer, Lexikon der Islamischen Welt I-III (Stuttgart, 1974). Pored navedenih,
N. Smailagi se koristio i nekim drugim izvorima, a mestimino je unosio i ire izvode iz svojih ranijih knjiga (npr. deo o
kur'anskim planovima iz Uvoda u Kur'an).
Prireiva, s obzirom na datum prvobitnog uobliavanja rukopisa, a i docniju smrt, nije mogao imati uvida u najnovija
islamistika i orijentalistika izdanja (posle 1982), to je posebno uoljivo kod tekuih publikacija, kakvo je, na primer, novo
izdanje Enciklopedije Islama (trenutno je, na engleskom i francuskom jeziku, stiglo do slova M), kojim se Smailagi mogao koristiti
otprilike do slova K, dok se za naredne odrednice oslanjao na prvo, predratno izdanje i tekstove preuzete u Shorter Encyclopaedia of
Islam. Izmeu obrade pojedinih pojmova u, priblino, prvoj polovini Leksikona, s jedne, i onih u drugoj polovini, s druge strane,
postoji izvestan raskorak, mahom na tetu ovih potonjih, i to u stepenu informativne aurnosti i modernosti naunog pristupa.
Ovakva neujednaenost bila je neminovna, ali ona ne dovodi u pitanje upotrebljivost Leksikona u celini, jer u svim segmentima
knjige ima izuzetno vrednih, temeljnih priloga poznavanju razliitih aspekata islamske civilizacije. U okviru zadatih granica,
redaktura se odnosila, kako je ve reeno, uglavnom na ispravljanje nekih oiglednih injeninih i prevodilakih previda i
netanosti, kao i auriranje podataka koji bi, da su zadrani onakvi kakvi su u rukopisu, predstavljali neopravdane, pa i
zbunjujue anahronizme (npr. informacije o broju stanovnika u nekim zemljama, ako i o politikim kretanjima u izvesnim
delovima islamskog sveta). Izuzev takvih intervencija, redaktor nije nita dopisivao ili menjao, sem to je tu i tamo dodao po koju
neutralnu reenicu vezivnog. teksta.
Pre objavljivanja Leksikona valjalo je naelno i praktino reiti niz pitanja koja proizlaze iz problematinog naina na koji je u
rukopisu uspostavljen odnos prema izvorima i literaturi. Prireiva, kao to je ve reeno, ne samo to ne navodi svoje izvore, ve
izostavlja i ukazivanje na literaturu u tekstovima koje preuzima, a kod kojih je bibliografija integralni deo naune informacije
(obino je navedena na kraju enciklopedijskih lanaka). Mestimino navoenje potvrda iz izvora i naune literature u prevedenom
tekstu (uneto u rukopis delom i drugom rukom) gubi, stoga, svaki smisao, jer italac u pretenom broju sluajeva na osnovu
turog podatka, esto sigle ili skraenice, ne moe identifikovati izvor. Unoenje kompletnih bibliografskih podataka u Leksikon
bilo je praktino neizvodljivo, jer ih, s jedne strane, nije lako ba u svakom sluaju sve utvrditi, a zatim, takvo obimno
dopunjavanje bi izlazilo iz okvira predvienih za redakciju i znatno bi uvealo obim izdanja, uz niz dodatnih tehnikih problema.
Odlueno je, onda, da se i postojei nepotpuni i nefunkcionalni, vie ornamentalni bibliografski nagovetaji uklone iz knjige, a da
se njihovo odsustvo bar donekle nadomesti prikljuivanjemneto ire, ali nuno selektivne bibliografske liste na kraju Leksikona.
U ovoj listi zvezdicom su obeleene jedinice kojima se, prema raspoloivim saznanjima i potvrdama, Nerkez Smailagi najvie
koristio, pa je u njima mogue nai nedostajua bibliografska obavetenja, a i usmeriti se ka produbljenijem istraivanju pojedinih
tema. Jasno je da e tim putem krenuti uglavnom znanstvenici, a pre svih orijentalisti razliitih profila, kao i strunjaci iz dodirnih
i interdisciplinarnih naunih podruja.
U Bibliografiju su, inae, ukljuena i neka novija islamistika dela, kako bi Leksikon naao svoje mesto u kontinuitetu
napredovanja orijentalistike naune misli, iji jedan trenutak, opsegom, raznovrsnou i sadrajnou svoje ukupne grae,
reprezentativno, i u pravi as, predoava jugoslovenskoj kulturnoj javnosti.
dr Darko TANASKOVI
685
P opis radova
I KNJIGE:
l. Politika vizija Dantea Alighieria, V. Maslea, Sarajevo 1964.
2. Historija politikih doktrina I i II, Naprijed, Zagreb 1970.
3. Klasina kultura Islama I, vlastita naklada, Zagreb 1973.
4. Uvod u Kur'an, vlastita naklada, Zagreb 1976.
5. Klasina kultura Islama II, vlastita naklada, Zagreb 1976.
6. Leksikon Islarna, Svjetlost, Sarajevo 1990.
II PREVODI:
l.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
ll.
12.
13.
14.
15.
16.
686
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
Tanaskovi.
Izdava
LJUBOMIR PILJA
Korektura
NATAA BULAJI
LEJLA SLA VI
Tira
10.000 primjeraka
tampa
MLADINSKA KNJIGA
Ljubljana
1990
ISBN 86-01-01813-0