Sadraj:

2 - Predgovor
5 - Uvod ejh Tosun el-Derrahije
29 -Uvod ejh Abdul-Kadir Dilanije
43 - Poglavlje I
48 - Poglavlje II
50 - Poglavlje III
57 - Poglavlje IV
63 - Poglavlje V
72 - Poglavlje VI
77 - Poglavlje VII
83 - Poglavlje VIII
86 - Poglavlje IX
91 - Poglavlje X
94 - Poglavlje XI
101 - Poglavlje XII
108 - Poglavlje XIII
110 - Poglavlje XIV
113 - Poglavlje XV
116 - Poglavlje XVI
119 - Poglavlje XVII
121 - Poglavlje XVIII
126 - Poglavlje XIX
130 - Poglavlje XX
135 - Poglavlje XXI
144 - Poglavlje XXII
153 - Poglavlje XXIII
157 - Poglavlje XXIV

Sirr el~Esrar
Tajna svih Tajni
Hadreti Gavs el~Azam Sejjid `Abdul~Kadir el~Dilani

Predgovor:

I kada je tvoj Gospodar rekao melekima, ja u na zemlji postaviti svog

namjesnika.....i On je pouio Adema svim imenima.....I kada smo Mi rekli
melekima: Poklonite se Ademu, oni su se poklonili..... [Kur`an-Bekara: 30, 31, 34]

Kada je Allah Mudri stvorio Adema mir s njim- On ga je uinio superiornijim

melekima obdarivi ga znanjem o esenciji (tj. zbilji svih stvari). Imena kojima je
Adem pouen su zapravo Allahovi atributi i kvaliteti. Svaka osobita boanska
kvaliteta koja je uestvovala u procesu stvaranja odreenog objekta je
istovremeno i manifestirana u tom objektu. Kada je Adem mir s njim- primio
Imena, sve ove kvalitete su usaene u njegovom biu, i kroz njih on je razumio
cijeli univerzum (tj. cjelokupnu egzistenciju). Allah Mudri ga je onda postavio
unutar svijeta da slui kao njegov namjesnik.

Potomci Adema mir s njim- su naslijedili ovaj dar kao potencijalni kapacitet,
razlikujui se u prirodi od osobe do osobe. Kako se nadarenosti ljudi razlikuju,
tako se razlikuju i njihove odgovornosti prema Allahu kao i specifini oblici
njihova namjesnitva koje moraju poprimiti. To je evidentno ak i na najviim
stupnjevima, kako je ilustrovano u Suri Kehf (60,82) razliitim ulogama Muse
mir s njim-, olienja moralnog integriteta, i Hidra mir s njim-, olienja
mistinog uvida. Ipak ultimativno namjesnitvo, univerzalno i komprehensivno, je
manifestovano u Poslaniku Muhammedu mir i beskrajna ljubav s njim.

Neophodno je svakom pojedincu da shvati prirodu i opseg njegovog

potencijalnog dara. Samo tada e on znati svoj odnos sa univerzumom i njegovim
Stvoriteljem i ispuniti svoj emanet, funkciju namjesnitva koju je prihvatio (u
ezelu, tj. vremenu kada je stvoren u bestjelesnoj formi prije nastanka). I samo
tada on moe spoznati stvarno znaenje i znaajnost boanskih odredbi koje je
proslijedio Poslanik Muhammed mir i beskrajna ljubav s njim.

Bez ovog razumjevanja, postoji opasnost da nauavanja religije opstanu samo

kao vanjska odjea, koja e se formalno praktikovati ali unutarnje (duhovno)
zamrijeti. Kada se to desi, religiozna praksa se pretvori u obiaje i konvencije, i
srce je lieno spoznaje Allahova prisustva.

Istina je da je Dennet (Raj) obean onima koji jednostavno i iskreno slijede

Allahove odredbe i Poslanikove upute, ali Oni koji su vjernici meu vama, i ueni,

Allaha e uzvisiti njihov stupanj [Kur`an-Mudadela: 1], i, Zar su ueni

podjednaki sa neukima? [Kur`an-Zumer: 9].

Sura Vakia ukazuje na to da e ovjeanstvo ultimativno biti podijeljeno u tri

kategorije a ne samo dvije ljude u Dehennemu (Paklu), i ljude u Dennetu
(Raju), i, od potonjih, ljude najblie Allahu [Kur`an-Vakia: 7-11].

Na Sudnjem Danu, oni koji su izgarali na Allahovom putu i bili obdareni

znanjem o sebi i svom Gospodaru e biti na viem stupnju od drugih vjernika. Jer
to znanje poveava ljubav prema Allahu i Poslaniku, i to ih vie osoba voli, blia
e im biti. S takvim znanjem, osoba razumije da su vjerske odredbe oblik
mudrosti (hikmah), i da se prihvatanjem oblika spozna njegova bitnost. Metodi i
sredstva spoznavanja bitnosti unutar svake forme i oblika je ono to je poznato
kao Sufizam (Tesavvuf).

Sirr el~Esrar nudi, unutar svog konciznog kompasa, samu esenciju Sufizma.
Iako su mnoge Sufije pisali prije njega, ipak Hadreti `Abdul~Kadir el~Dilani
mir s njim- je bio taj koji je jasno definisao put (tarikah) i objasnio termine koji
su, od tada, postali ope prihvaeni. U ovoj knjizi on nudi Sufijska objanjenja
osnovnih dunosti u Islamu namaza, posta, sadake, i hadda. Time ona
sainjava most izmeu njegova dva vie poznata pisana djela, Gunijat et~Talibin
(Bogastvo Sljedbenika), koja je namijenjena da inspirie ljude da budu dobri
praktikujui Muslimani, i Futuh el~Gajb (Otkrovenja Nevidljivog), zbirka kasnijih
lekcija o mistinim temama. Ukoliko osoba ne proita Sirr el~Esrar nee biti u
stanju da se opkoristi adekvatno svime onim to je ejh iznio u Futuh el~Gajb.
Sirr el~Esrar je kapija tom gradu znanja.

Prevoenjem ove knjige na Engleski, ejh Tosun Bajrak je uinio veliku uslugu
onima koji ne poznaju Arapski ili koji ne mogu nai ovaj tekst u svom maternjem
jeziku. Ina-Allah, ovo djelo e prosvjetliti mnoge due, i uzdignuti one koje su
ve prosvijetljene u jo vie regione spoznaje (marifah).

Neka Allah Milostivi obaspe blagodatima duu Hadreti `Abdul~Kadir

el~Dilanija, i neka nas sviju povede u vie regione spoznaje, tako da zavrijedimo
stupnjeve onih 'najbliih Allahu.'

Said Ali Araf

Generalni Direktor
Islamske Akademije
Kembrid

Uvod prevodioca ejh Tosun Bajrak el-Derrahije

Potovani Muhjiddin Ebu Muhammed `Abdul~Kadir el~Dilani mir s njim-, je

el~gauvs el~azam manifestacija Allahova atributa 'Svemoni', koji uje poziv

upomo i spaava bespomone, i el~kutb el~azam -- osa, centar, sumit duhovne
evolucije, duhovni vladar (meuvla) svijeta, izvor mudrosti, posuda svog znanja,
olienje vjere i Islama; istinski nasljednik perfekcije Poslanika Muhammeda;
savreni insan (insan el~kamil); i osniva Kadirije, mistinog bratstva koje se
proirilo na sve strane svijeta i prezerviralo istinsko znaenje Islamskog
Sufizma tokom stoljea sve do naeg vremena.
Rodio se u blagoslovljen as 470-te godine po Hidri (1077-78 N.E.), u oblasti
po imenu el~Dil koja se danas nalazi u Iranu. Ovaj datum je zasnovan na
njegovoj izjavi svom sinu da je on imao osamnaest godina kada je doao u Bagdad,
to je bila godina kada je uveni uenjak el~Tamimi preselio na Ahiret. To se
desilo 488-me godine po Hidri. Njegova majka, Ummul Hajr Fatima bint el~ejh
`Abdullah Sumi, je bila potomak Poslanika Muhammeda mir i beskrajna ljubav s
njim-, preko njegova unuka plemenitog Husejn ibn Alija mir s njim.
Njegova Majka prenosi,
Moj sin `Abdul~Kadir je roen u Mjesecu Ramadanu. Bez obzira koliko se
trudila, on bi odbijao da sisa mlijeko tokom dana. Tokom cijele perioda dojenja
on bi odbijao da uzima hranu u mjesecu posta, Ramadanu. Jednog Ramadana prvi
dan Ramadana se nije mogao ustanoviti poto je bilo oblano te se mlaak nije
mogao nazrijeti. Mjetani su, ne znajui da li da poste ili ne, doli kod Ummul
Hajr i pitali da li je dijete dojilo taj dan ili ne. Poto nije, oni su zakljuili da je
to posigurno bio prvi dan Ramadana i obaveznog posta.
Hadreti `Abdul~Kadir prenosi,
Kada sam bio malo dijete, svakoga dana me posjeivao melek (aneo) u obliku
divna mladia. On bi hodio samnom od kue do kole i inio da mi djeca uvijek
ustupe mjesto u prvom redu uionice. On bi tako ostajao samnom cijeli dan i
nakon toga me pratio nazad do kue. Ja sam mogao nauiti za jedan dan vie nego
bi drugi uenici nauili za sedam dana. Ja tada nisam znao ko je on zapravo bio.
Jednog dana ja sam ga o tome upitao i on mi je rekao, Ja sam jedan od Allahovih
5

meleka. On me je poslao i zaduio da budem s tobom sve dok si zauzet

studiranjem.
Opet govorei o svom djetinjstvu, on prenosi,
Svaki put kada bih osjetio elju da se igram sa drugom djecom zauo bih glas
kako mi govori, Doi radije Meni, O blagoslovljeni, doi Meni. Od straha ja bih
traio utoite u zagrljaju moje majke. Sada, ak i u najintezivnijim
meditacijama i osamama, ne mogu tako jasno uti taj glas.
Kada ga je neko upitao ta ga je dovelo na tako visoki duhovni level, on je
rekao, Istinoljubljivost koju sam obeao mojoj majci. Onda je nastavio i
prepriao cijeli dogaaj o tome:
Jednog dana, uoi Kurbanskog Bajrama, ja sam otiao na nae polje da
pomognem orati njivu. I tako dok sam hodao iza vola, on okrenu glavu prema meni
i pogleda me te ree, Ti nisi stvoren za ovo! To me je puno uplailo te sam otuda
pobjegao i popeo se na ravni krov nae kue. I tamo sam sa krova odjednom
ugledao hadije skupljene na Arafatu, u Arabiji, kao da se nalaze upravo ispred
mene.
Ja sam otiao majci, koja je tada bila udovica, i rekao joj, Poalji me na put
Istine, daj mi dozvolu da odem u Bagdad da stiem znanje, da budem sa mudrim i
onima koji su bliski Allahu. Moja majka me upitala ta je razlog takvom mom
iznenadnom porivu. Ja sam joj onda rekao ta mi se desilo. Ona je poela plakati,
ali mi je ipak donijela 80 zlatnika, koji su ujedno bili sve to nam je otac ostavio
u zaostavtinu. Ona je odvojila 40 zlatnika za mog brata a drugih 40 je zaila u
postavu mog kaputa. Nakon toga mi je dala dozvolu da idem, ali prije rastanka je
traila da joj obeam da u govoriti istinu i biti istinit bez obzira na okolnosti.
Ona me je ispratila rijeima, Neka te Allah zatiti i uputi, moj sine. Ja se
odvajam od onoga to mi je najmilije poradi Allahova zadovoljstva. Ja znam da te
neu moi vidjeti do Sudnjeg Dana.
Tako sam se ja pridruio maloj karavani koja je ila u Bagdad. Kada smo
ostavili za sobom gradi Hamadan, druba hajduka, njih 60 konjanika, nas je
napala. Oni su oduzeli sve od svakoga. Jedan od njih je doao do mene i upitao,
Mladiu, ta ti ima? Ja sam mu rekao da imam 40 zlatnika. On ree, Gdje? Ja
mu rekoh, U postavi ispod mog pazuha. On se nasmijao i otiao od mene. U tom
naie drugi hajduk i upita me isto, i ja i njemu rekoh istinu. On takoe ode od
mene ne vjerujui mi. Nakon nekog vremena mora da su to rekli svom voi, poto
su me pozvali na mjesto gdje su meu sobom dijelili plijen. Njihov voa me upita
6

da li imam ikakve imovine. Ja sam mu rekao da imam 40 zlatnika zaivenih u

postavi mog kaputa ispod pazuha. On je uzeo moj kaput, poderao postavu, i naao
zlatnike. Onda me je u zaprepaenju upitao, Kada ti je novac bio tako
bezbjedno skriven, ta te navelo da nam uzastopice otkriva gdje se nalazio? Ja
sam mu rekao, Ja moram govoriti istinu u svakoj situaciji, poto sam to obeao
mojoj majci. Kada je to voa hajduka zauo poe plakati i jecati govorei,
Pogledaj ovog mladia, on tako dri do obeanja svojoj majci. Teko se meni, ja
sam iznevjerio obeanje Onome Koji me je stvorio. Krao sam i ubijao. Alas, ta e
samnom biti. Njegovi drugovi, duboko ganuti prizorom, mu rekoe, Ti si nam bio
voa sve ove godine u grijeenju. Budi nam i sada voa u pokajanju! Svih
ezdeset hajduka je dralo moju ruku i pokajalo se obeavi da promjenu svoj
put. Tih ezdeset su bili prvi koji su bili prvi koji su nali oprost svojih grijeha
drei moju ruku.
asni `Abdul~Kadir je imao osamnaest godina kada je doputovao u Bagdad.
Kada se pribliio kapijama grada, Hidr -`alejhi selam- se iznenada pojavio pred
njim i sprijeio ga da ue u grad. On mu je rekao da je Allahova -delle anuhuodredba da on ne ue u Bagdad za jo sedam godina. Nakon toga Hidr -`alejhi
selam- ga je odveo do nekih ruevina u pustinji i rekao mu da ostane tu i da nikud
odatle ne odmie. Tu je proveo tri godine. Svake godine Hidr -`alejhi selam- bi
mu se jednom javio i rekao mu da ne naputa to mjesto.
Hadreti ejh kae o tim godinama u pustinji:
Tokom mog boravka u pustinji van Bagdada, sve to je privlano i prolazno od
ovog svijeta mi je dolazilo da me zavede i odvue od tog mjesta. Allah me je
zatitio od njihova izazova. ejtan, u raznim oblicima i formama, bi mi dolazio,
izazivajui i hukajui borio se protiv mene. Allah me je uinio pobjednikom nad
njim takoe. Moj ego (nefs) se svaki dan pojavljivao predamnom u mom vlastiom
liku i obliku, molei me da budem njegov prijatelj. Kada bih to odbio on bi me
napao. Allah me je uinio pobjednikom nad njim takoe. Nakon toga sam ga
nainio mojim zarobljenikom i prisilio ga da ostane samnom i provede te godine u
pustinji. Prve godine sam jeo travke i korijenje koje sam mogao nai u tim
ruevinama. Te godine nisam pio nimalo vode. Druge godine sam pio vode ali nisam
nita jeo. Tree godine nisam nita ni jeo ni pio niti spavao. Sve to vrijeme ja sam
proveo u ruevinama drevnih Persijskih kraljeva u Karkhu. Hodao sam bosonog
preko pustinjskih grmova i nisam osjeao nikakve boli. Kad god bi ugledao liticu
odmah bi se poeo njome uspinjati; Nijednog trenutka nisam dao odmora i
komforta svom egu (nefsu) niti niskim prohtjevima.

Nakon sedam godina sam jedne noi zauo glas: O `Abdul~Kadire, sada tije
dozvoljeno da ue u Bagdad.
Ja sam tada otiao u Bagdad i tamo proveo nekoliko dana. Uskoro nisam mogao
podnijeti zabludu, korupciju i smutnju koje su dominirale gradom. Da se spasim
takve okoline ja sam odluio da ga napustim. Sve to sam uzeo sa sobom je bio
Kur`an. Kada sam doao na kapiju grada zauo sam glas: Gdje ide ti? ree,
Vrati se i slui narod.
ta me briga za ljudima? protestvovao sam ja. Ja ima svoju vjeru da
sauvam!
Vrati se, i nikad se ne boj za svoju vjeru, glas nastavi, Nita ti nikada nee
moi nauditi. Ja nisam mogao vidjeti onoga ko mi je govorio. Onda mi se neto
desilo. Odsjeen od pojavnog svijeta, zapao sam u duboki meditativni trans. Sve
do slijedeeg dana sam bio fokusiran na elju i molio se Allahu delle anuhu- da
mi ukloni veo i obznani ta treba da inim.
Slijedeeg dana, dok sam lutao kroz etvrt zvanu Muzaferija, ovjek kog
nisam nikada do tada vidio je otvorio vrata dvorita i pozvao me, Doi unutra,
`Abdul~Kadir! Kada sam doao na njegova vrata, on mi ree, Reci mi ta si elio
od Allaha delle anuhu? ta si jue traio i molio? Ja sam se zamrznuo, u
zaprepaenju. Nisam mogao nai rijei da mu odgovorim. ovjek je pogledao u
moje lice i onda zalupio vrata pred mojim nosom tako silovito da su podigla toliku
prainu da me je pokrila od glave do pete. Ja sam se okrenuo i poao dalje jo
uvijek u uenju i nesposoban da se sjetim ta sam jue traio od Allaha. Onda
sam se sjetio i okrenuo da kaem tom ovjeku, ali nisam mogao vidjeti niti
njegovu kuu a niti njega. Ja sam se tada zabrinuo jer sam uvidio da je on bio
Allahov prijatelj (evlija). Zapravo, kasnije sam saznao da je to bio Hammad elDabbas, koji je postao moj ejh (duhovni uitelj).
Jedne hladne i kiovite noi nevidljiva ruka je povela Hadreti `Abdul~Kadira
do tekije, mistine kole, od ejh Hammada ibn Muslima el-Dabbasa. ejh,
znajui putem Boanskog nadahnua da on dolazi, je naredio da sve zakljuaju
sve kapije njegove tekije. I tako dok je `Abdul~Kadir sjedio pred kapijom
pospanost ga obuzme u emu je doivio mokri san. On se odmah probudio i otiao
u oblinju rijeku da se okupa i uzme abdest. Nakon toga se vratio i opet zaspao i
opet doivio istu stvar. Ta ista stvar mu se desila sedam puta tokom te noi i
svaki put bi otiao i okupao se u hladnoj rijeci po hladnom vremenu. U jutro
kapije su se otvorile i on je uao u tekiju. ejh Hammad je ustao da ga pozdravi.
Plaui od radosti on ga je zagrlio i rekao, O moj sinko, danas je za nas velika
srea, ali sutra e biti tvoja. Nemoj nikada napustiti ovaj put. ejh Hammad je

bio njegov prvi uitelj u nauci misticizma (tesavvufa). Drei njegovu ruku
Hadreti `Abdul~Kadir je iniciran u put sufija.
On kae:
Ja sam studirao s mnogim uiteljima u Bagdadu, ali kad god nisam mogao
neto razumjeti ili sam elio pronii u neku tajnu, ejh el-Dabbas je bio taj
preko koga sam to dobio. Nekad bi naputao njegovo drutvo u potrazi za
znanjem kod drugih uenjaka da studiram teologiju, hadis, fikh, i druge
znanosti. Svaki put kad bih mu se vratio on bi mi rekao, Gdje si bio? Mi smo imali
divne hrane za naa tijela, um, i due dok si ti bio odsutan i nita nismo ostavili za
tebe! Nekad bi rekao, Tako ti Allaha, gdje ti ide? Zar ima iko ovdje da
posjeduje znanja koliko ti? Njegovi dervii bi me stalno zadirkivali i govorili, Ti
si pravnik, uenjak, naunik. ta ti radi meu nama? to nas ne napusti? A
ejh bi ih korio i govorio im, Sram vas bilo! Kunem se da meu vama nema
nijedan kao to je on. Nijedan od vas se nee uzdii vie od njegovih stopala! Ako
vi mislite da sam ja grub prema njemu i u tome me imitirate, ja to inim da ga
usavrim i testujem. Ja njega vidim u duhovnom svijetu vrstog kao kamen, i
velikog kao planina.
Hadreti `Abdul~Kadir je bio najvei primjer injenice da je u Islamu sveta
dunost svim mukarcima i enama da tragaju za znanjem do konca svog
ovozemaljskog ivota. On je tragao za najveim mudracima i uenjacima svog
vremena. On je memorisao asni Kur`an i njegovu interpretaciju kod `Ali
Ebul~Wafa el-Kajla, Ebul~Hattab Mahfuza, i Ebul~Hasana Muhammed el-Kadija.
Prema nekim izvorima, on je studirao sa Kadijom Ebu Saidom el-Mubarek ibn `Ali
el-Muharremijom, najveim uenjakom svoje ere u Bagdadu. Iako je Hadreti
`Abdul~Kadir studirao tesavvuf pod nadzorom ejh Hammad el-Dabbasa i uao u
tarikat na njegovu kapiju, on je takoe dobio derviku dubbu (idazet) od
Kadije Ebu Saida. Duhovni sened (silsila) Kadije Ebu Saida se protee preko ejh
Ebul~Hasan `Ali ibn Muhammed el-Kurejije, Ebul~Ferad el-Tarsusije, elTamimije, ejh Ebu Bekr el-iblije, Ebul~Kasim el-Dunejda, Sari el-Sakatije,
Ma`ruf el-Karkije, Davud el-Taije, Habib el-Adamije, Hasan el-Basrije i
Hadreti `Alija ibn Taliba, Allahova ljubav i rahmet neka je sa svima njima.
Hadreti `Ali je primio svoju dubbu (idazet) od uzora ovjeanstva Hadreti
Muhammeda sallallahu `alejhi ve sellem- a on je primio svoj idazet od Dibril
Emina `alejhi selam- a on od Uzvienog Allaha delle anuhu.
Neko je upitao od ejh `Abdul~Kadira ta je dobio od Allaha delle anuhu.
On je odgovorio, Lijep ahlak i znanje. Kadija Ebu Said el-Muharremi je rekao,

Doista, `Abdul~Kadir el-Dilani je primio od mene derviki idazet, ali sam i ja

primio od njega idazet da sluim.
Ebu Said el-Muharremi je u Bagdadu imao svoju vlastitu kolu gdje je
poduavao studente. Kasnije on je predao tu kolu Hadreti `Abdul~Kadiru, koji
je od tada preuzeo poduavanje.
ejh `Abdul~Kadir je tada imao preko pedeset godina starosti. Njegove
rijei su bile toliko efektivne i udesne da su transformirale sluaoce. Njegovi
studenti i demat su se rapidno uveavali. Uskoro nije bilo mjesta ni u koli niti
oko nje da se svi njegovi sljedbenici smjeste.
ejh `Abdul~Kadir prenosi o poetku svog predavanja:
Jednog jutra sam ugledao Allahova Poslanika sallallahu `alejhi ve sellem. On
me je upitao, Zato ne govori ljudima? Ja sam odgovorio, Ja sam Perzijanac,
kako u ja govoriti tenim Arapskim jezikom Bagdada?
Otvori svoja usta, ree on. Ja tako i uradih. Onda je on sedam puta puhnuo u
moja usta i rekao, Idi, obrati se ovjeanstvu i pozovi ih na Allahov put mudrim i
divnim rijeima.
Ja sam obavio podne namaz, i okrenuo se prema dematu te ugledao mnotvo
ljudi koji su ekali da govorim. Kada sam ih vidio obuzelo me neko uzbuenje i
jezik mi se zavezao. Onda sam ugledao Hadreti `Aliju. On je doao kod mene i
rekao mi da otvorim usta te je onda kao i Poslanik prije puhnuo u moja usta est
puta. Ja sam ga upitao, Zato nisi puhnuo sedam puta kao i Poslanik? On mi je
rekao, Radi mog potovanja prema njemu, i onda je nestao.
Nakon toga su iz mojih usta izile rijei, Um je ronilac, koji roni duboko u
more srca da pronae bisere mudrosti. Kada ih donese na obalu svoga bia, oni se
razaspu kao rijei s njegovih usana, i s njima on kupuje neprocjenjive pobonosti
na Allahovom bazaru oboavanja...

Onda sam rekao: ''U noi kao to je ova moja, ako neko od vas ubije svoju
strast, ta pogibija e biti toliko slatka da na ovom svijetu nikad vie nee moi
nita okusiti!''
Od tada, bilo da sam bilo javi ili u snu odravao sam dunost pouavanja. Bilo
je toliko puno znanja o vjeri i religiji u meni. Da nisam govorio i odlijevao ga, imao
10

sam osjeaj da bih se u njemu uguio. Kada sam otpoeo sa pouavanjem imao
sam samo dva tri uenika. Kad su me posluali, njihov broj se uveao do
sedamdeset hiljada.
Niti je njegova kola niti njena okolica mogla primiti njegove sljedbenike.
Morali su pronai vei prostor. Bogati i siromani su pomagali da se napravi jo
graevina, bogati su pomagali finansijski a siromani svojim radom. ene Bagdada
su takoer pomagale. Mlada ena koja je radila besplatno, dovela je svoga mua
koji nije htio besplatno raditi, i predstavila ga ejhu. 'Ovo je moj suprug,' rekla
je ona. 'Ja sam uzela dvadeset zlatnika od njega kao moj mehr (vjenani
obavezni dar eni). Vratit u mu pola toga bez naknade, a za drugu polovicu elim
da je zaradi ovdje.' Ona je predala zlatnike ejh Abdul-Kadiru, a njen suprug je
poeo tu raditi. On nije prestao raditi nakon to je nestalo tih zlatnika. Ipak
ejh ga je nastavio plaati, jer je znao da nije imao nikakvih drugih primanja.
Hadreti Abdul-Kadir je bio autoritet, imam u vjerskim pitanjima, teologiji i
zakonodavstvu, i lider afijske i Hanbelijske pravne kole tog vremena. On je bio
ovjek velike mudrosti i znanja. Svi su se ljudi okoristili od njega. Njegove dove
odnosno molbe su odmah bile primane, i one za dobro i one za neiju kaznu. On je
pokazao mnoge keramete (nadnaravna uda). On je bio savreni ovjek (el-insan
el-kamil), sa trajnim spominjanjem i svijesnosti Allaha, meditirajui,
promiljajui, primajui i darujui pouke.
On je bio blaga srca, njene prirode i nasmijana lica. Bio je osjeajan i
posjedovao je najljepe manire. Bio je plemikog karaktera, velikoduan u
darovanju kako materijalnih dobara tako i znanja i lijepog savjeta. Volio je sve
ljude, ali posebno vjernike koji su robovali i oboavali Jednoga u Kojeg su
vjerovali.
Bio je lijepog tjelesnog izgleda i otmjenog odijevanja. Nije pretjerano
govorio, ali kada bi govorio, iako je govorio vrlo brzo, svaka rije i slovo je bilo
jasno i glasno. Govor mu je bio divan i istinit. Govorio je istinu bez bojazni, jer
mu je bilo svejedno da li e ga neko pohvaliti ili pokuditi.
Kada je Halifa Muktefi postavio Jahju ibn Sa'ida kao kadiju (glavnog
dravnog sudiju), Hadreti Abdul-Kadir ga je javno optuio, rekavi, 'Postavio si
najgoreg tiranina kao sudiju nad vjernicima. Vidjeemo kako e se sutra
ispravdati kada bude stajao pred Velikim Sudijom, Gospodarem Svemira!' uvi
ovaj ukor Halifa se poeo tresti kao prut i plakati. Odmah je uklonio tog sudiju
sa pozicije koju mu je dao.

11

Stanovnitvo Bagdada je bilo oronulog morala i ponaanja. Putem njegovog

djelovanja, veina stanovnika se pokajala, i prihvatila Islamski ispravnog morala i
ponaanja. On je postao voljen i potovan od svakoga, i njegov uticaj se na sve
strane proirio. Kako su ga bogobojazni voljeli, tako su ga se tirani i neposluni
bojali. Mnogi kraljevi, veziri, i mudraci su dolazili da trae od njega odgovore na
pitanja i rijeenja za razne nedoumice. Mnogi Jevreji i Krani su preko njega
primili Islam.
U Bagdadu je ivio jedan vrlo mudar i uticajan sveenik koji je imao mnoge
sljedbenike. Taj sveenik je imao vrlo veliko znanje ne samo o Jevrejskoj i
Kranskoj religiji nego i o Islamu; on je poznavao Islam i asni Kur'an te imao
veliku ljubav i potovanje prema Muhammedu sallallahu 'alejhi ve sellem. Halifa
je potovao tog sveenika i nadao se da on i njegovi sljedbenici jednog dana
postanu Muslimani. Stvar koja ga je spreavala da primi Islam, koju niti je mogao
shvatiti niti prihvatiti, bila je u vezi tjelesnog putovanja Poslanika Muhammeda
sallallahu 'alejhi ve sellem- na Nebesa tokom njegova ovozemnog ivota.
To putovanje (Mirad) na Nebesa se desilo jedne noi, kada je Poslanik
sallallahu 'alejhi ve sellem- tijelom i duom odputovao od Mekke do Jerusalima pa
onda kroz i iznad sedam Nebesa, gdje je vidio mnoga udesna znamenja svoga
Gospodara. Vidio je Raj i Pakao, te iznad te dimenzije da sretne svoga
Gospodara, Koji je sa njim izrekao devedeset hiljada rijei. Nakon ovog
putovanja vratio se u svoju postelju prije nego se ohladila od njegova tijela prije
nego je napustio, i prije nego se list smirio kojeg je u prolazu zatresao.
Um tog sveenika nije mogao prihvatiti taj udesni uzlazak Poslanika
Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem- i da se jo vrati na zemlju te da pria o
tome. I doista, kada se Poslanik te noi vratio te ujutro to ljudima obznanio
mnogi Muslimani nisu to takoe mogli povjerovati te su napustili Islam. To nono
putovanje i uzlazak je bio test vjerovanja, jer um ne moe takvo ta pojmiti.
Halifa je mu predstavio sve mudrace i uenjake da pokuaju da mu otklone tu
sumnju i nevjericu, ali nikom od njih to nije uspjelo. Najstrag, jedne noi je
poslao po Hadreti Abdul-Kadira, da mu on pomogne da shvati i prihvati to
udesno nono putovanje.
Kad je Hadreti Abdul-Kadir doao u palatu zatekao je Halifu i sveenika kako
igraju partiju aha. Kad je sveenik podigao jednu figuru da povue potez
njegove oi su se srele sa oima ejha. On je trepnuo... i kada ih je opet otvorio
naao je sebe kako se davi u nabujaloj rijeci! On je zapomagao upomo kada je

12

mladi pastir skoio sa obale u rijeku i spasio ga. I tako dok ga je pastir drao
primjetio je da je bez odjee i da ima tijelo mlade djevojice!
Pastir ju je izvukao na obalu te upitao ija je ker i gdje ivi. Kada je
sveenik rekao da je iz Bagdada, te mu je pastir tada odgovorio da se oni nalaze
nekoliko mjeseci putovanja od Bagdada. Pastir je obukao i pobrinuo se o njoj, ali
poto vremenom nije vidio nikoga da je trai on se njome oenio. Oni su dobili
troje djece koja su narasla.
Jednog dana dok je prala ve na obali iste rijeke, ona se okliznula i pala u
rijeku. Kada je otvorila oi ... sveenik je doao sebi i vidio da sjedi preko puta
Halife, sa istom ahovskom figurom u ruci prije nego je doivio putovanje kroz
vrijeme i prostor i jo uvijek pogleda usmjerenog u Abdul-Kadirove oi, koji mu
ree, 'Sad, potovani sveenie, da li jo uvijek nevjerujete?'
Sveenik jo zbunjen od cijelog iskustva pomiljajui da je to sve bio neki san,
odgovori, 'Na ta misli?'
'Moda bi eljeli da vidite svoju porodicu,' upita ejh Abdul-Kadir. Kada je
otvorio ulazna vrata tamo su stajali pastir sa troje njihove djece.
Vidjevi to sveenik je najstrag povjerovao. On i njegovi sljedbenici su
sainjavali grupu od pet hiljada osoba i svi su postali Muslimani preko ruku
Hadreti Abdul-Kadira.
U svom pouavanju i sluenju ovjeanstvu on je primjenio kvalitete koje je
naslijedio od najvieg. On je rekao,
''Duhovni uitelj nije uitelj ukoliko ne posjeduje dvanaest kvaliteta. Dvije
od ovih su od Allahovih atributa. A to su da sakriju mahane i greke ljudi i svog
stvaranja, ne samo od drugih, nego i od njih samih i da im se bude saaljivo i
milostivo ak i u najveim grijesima. Dvije kvalitete se nasljeuju od Poslanika
Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellemljubav i njenost. Od Hadreti Ebu
Bekra, prvog od etiri halife, nasljeuje se istinitost, potenje i iskrenost, kao i
predanost i velikodunost. Od hadreti Omera, pravednost te uspostavljanje
dobra i zabrana loeg. Od hadreti Osmana, poniznost i bdijenje u molitvi u
vremenu dok drugi spavaju. Od hadreti Alije se nasljeuje znanje i hrabrost.''
On je bio predan kao otac svim desetinama hiljada njegovih sljedbenika.
Poznavao ih je po imenu, brinuo se o njihovim dunjalukim i duhovnim stanjima.
On im je pomagao i spaavao ih katastrofa, makar bili i na kraj svijeta. On je bio
13

dijete sa djecom, i tretirao ih je sa velikom njenou i samilou. Sa starijima

od sebe, on se ponaao kao najstariji meu njima i ukazivao im potovanje.
Druio se sa slabima i siromasima, nije traio drutvo poznatih i uticajnih. Sa
uglednicima se ponaao kao da je on kralj od Kralja.
Jedan od sinova njegovog sluge prenosi da je njegov otac, Muhammed ibn elHidr, sluio ejh Abdul-Kadira tokom trinaest godina. Nikada nije vidio da je
ijedna muha sletilana njega, niti ga je kada vidio da je ispuhao nos. Iako je ejh
tretirao slabe i siromahe sa velikim potovanjem, njegov sluga ga nikada nije
vidio da je ustao kada bi ga sultani posjeivali, niti im je kad iao u posjetu, niti
je ikada jeo njihovu hranu osim jednom. Kada je kralj doao da ga posjeti on bi
napustio prijemnu odaju i tek kada bi se kralj i svita smjestila onda bi uao tako
da oni ustanu radi pozdrava kada on ue u odaju. Kada je pisao pismo Halifi
napisao bi da mu Abdul-Kadir nareuje to i to, te da je dunost Halife da mu se
pokori, poto je on njihov lider. Kad bi Halifa primio njegovo pismo poljubio bi ga
prije itanja i rekao, ''ejh je u pravu, doista govori istinu!''
Jedan od velikih fakiha tog vremena, Ebul Hasan, prenosi:
'uo sam halifu el-Muktefija kako kae svom ministru Ibn Hubejru, ''ejh
Abdul-Kadir me ismijava, pokazujui onima oko sebe da me prezire. Preneseno mi
je da je upro prstom u palmino drvo i rekao, ''Pazi se kako se ponaa, ne udaljuj
se previe jer u ti glavu odsjei!'' Idi do njega i reci mu nasamo, ''Nemoj da
ismijava i prijeti halifi. Treba da zna da je pozicija halife sveta i da se mora
potovati.'' Vezir Ibn Hubejra je otiao do ejha koji je bio okruen velikim
brojem ljudi pa mu nije mogsao ni prii. U svom govoru, najednom je rekao,
''Dakako, i njemu u glavu odsjei, takoe!'' Vezir je osjetio da se ta prijetnja
odnosila na njega, pa je prestraen pobjegao nazad i rekao halifi ta se desilo.
Halifa je zaplakao i rekao, ''Doista, ejh je velik.'' On je otiao da ga lino
posjeti. ejh mu je dao dosta savjeta a Halifa je samo plakao.'
Iako je bio najsamilosniji i najljepeg karaktera i maniranjean i ljubazan,
pouzdan u svojim obeanjimaon je bio itekako pravedan i strog u sprovoenju
pravde. Nikada se nije ljutio radi sebe, ali ako je neko poinio prekraj protiv
vjere i religije, u svojoj srdbi je postojao zastraujui a njegova kazna bi bila
hitra i teka.
Jedan ejh, tog vremena, Ebu Nadib el-Suhreverdi, prenosi:

14

Godine 523 po Hidri ja sam bio sa ejhom Hammedom, uiteljem ejh

Abdul-Kadira, koji je takoe bio tu prisutan. ejh Abdul-Kadir je izjavio neto
veliko. Na to mu je ejh Hammed rekao, ''O Abdul-Kadire, ti govori puno visoko!
Bojim se za tebe od Allahova nezadovoljstva!''
Abdul-Kadir je stavio svoj dlan na prsa ejh Hammeda i rekao, ''Pogledaj na
moj dlan sranim pogledom, i reci mi ta vidi napisano na njemu!'' Poto ejh
Hammed nije mogao to vidjeti, Abdul-Kadir je podigao dlan prema njegovom licu.
Na njemu je pisalo svjetlosnim slovima, ''On je primio sedamdeset hiljada
obeanja od Allaha da nee biti sa njim razoaran.''
Kad je ejh Hammed to vidio onda je rekao, ''Ne moe nikada biti prigovora
ovjeku koji je blagoslovljen sa toliko obeanja od Allaha. Niko mu ne moe
prigovoriti. Allah blagosilja od Svojih robova koga On hoe.''
ejh Abdul-Kadir je obiavao rei:
Nijedan od mojih sljedbenika nee umrijeti prije nego se pokaje. Oni e svi
ummrijeti kao odani Allahovi robovi. Svaki od mojih sljedbenika e spasiti sedam
svoje grijene brae od paklene vatre. Ako bi na krajnjem zapadu privatni
dijelovi tijela nekog od mojih sljedbenika sluajno bili otkriveni, mi bismo kad bi
se nalazili na krajnjem istoku to pokrili prije nego to to iko drugi promjeti. Data
mi je knjiga, knjiga toliko duga koliko pogled u daljinu dopire, koja sadri imena
svih mojih sljedbenika do Sudnjeg dana. Sa Allahovim blagoslovom mi emo ih
sviju spasiti. Blagoslovljeni su oni koji me vide. Ja udim za onima koji me nee
vidjeti.
Svi oni koji su se vezali za njega su stalno bili smireni i radosni. Neko ga je
upitao, ''Mi znamo za stanja tvojih dobrih sljedbenika na Ahiretu. Ali ta je sa
onimm koji su loi?'' On je odgovorio, ''Dobri su predani meni, a ja sam predan
spasavanju onih koji su loi.''
Mlada djevojka koja je bila sljedbenik ejha je ivjela u Cejlonu. Jednog
dana nju je na pustom mjestu napao neki nevaljac da je siluje. Bespomona, ona
je povikala, ''Spasi me moj ejh Abdul-Kadire!'' U tom momentu ejh je
obavljao abdest u Bagdadu. Prisutni su ga vidjeli da je zastao, ljutito zgrabio
svoju nanulu, i bacio je u zrak.Oni nisu vidjeli nanulu da je spala na tlo. Ta nanula
je pala na glavu tog siledije u Cejlonu, i usmrtila ga. Prenosi se da je ta nanula
jo uvijek tamo, i da se uva kao svetinja.

15

Sehl ibn Abdullah el-Tusteri prenosi da su jednog dana sljedbenici izgubili

ejha iz vida u Bagdadu. Svuda su ga traili. Neko im je rekao da su ga vidjeli
kako ide prema rijeci Tigris, i njegovi sljedbenici su tamo otrali za njim. Kada
su stigli na obalu rijeke, zatekli su ga u sred rijeke kako hoda po njenoj povrini
prema njima. Sve ribe iz rijeke su izlazile na povrinu da ga pozdrave.
Bilo je vrijeme podnenvne molitve. Ugledali su iznad sebe prostrani tepih
zelene boje kako pokriva cijelo nebo. Na njemu je zlatnim i srebrenim slovima
pisalo:
''Uistinu za Allahove prijatelje nema straha niti alosti. (Sura Junus, 62) O
porodico Poslanikova, Allahov mir i blagoslov neka je na vas. Uistinu je On hvale
dostojan i velianstven. (Sura Hud, 73)
Tepih je lebdio kao i Sulejmanov tepih, te se spustio na zemlju. Ljudi,
nadahnuti, u utnji i smireno su krenuli prema njemu. ejh, u divnoj odori, stao je
na taj tepih i tu predvodio podnevni namaz svojim sljedbenicima. Kada je podigao
dlanove i rekao 'Allahu Ekber' cijelo nebo je odjeknulo istim rijeima. Dok je
uio u namazu meleki sedam nebesa su jednoglasno ponavljali njegovo uenje.
Kada je rekao 'Elhamdulillah' iu njegovih usta je poteklo zeleno svjetlo koje je
pokrilo cijelo nebo. Nakon namaza je podigao svoje ruke i pomolio se, 'O
Gospodaru, tako ti mog pretka i tvog miljenika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve
sellem, nemoj dopustiti da ijedan moj sljedbenik nemoj Sebi pozvati nijednog od
njih dok im prethodno ne oprosti njihove grijehe i ne upotpuni njihov iman.' Svi
su uli jednoglasan 'Amin', koji su meleki izgovorili. Nakon toga su i oni svi rekli
'Amin'. Onda je svaki pojedinac je uo glas iz svoje nutrine koji mu je rekao,
'Radujte se! Ja sam usliio vae molitve!'
Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, kae, ''Savreni uitelj je
kao poslanik svome narodu.' Uistinu, hadreti Abdul-Kadir je bio jedan od tih
savrenih uitelja koji je otvorio ljudima kapije blaenstva na ovom svijetu i
kapije Raja u vjenom svijetu.
Tek nakon to je ejh Abdul-Kadir upokorio svog ego (nefs) i postao savreni
insan, i tek nakon nadahnua od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, on je
preuzeo ulogu uitelja i uspostavio kontakt s ljudima. Takoe, tek nakon toga
vremena je slijedei sunnet Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
oenio etiri ene, od kojih je svaka bila primjer estitosti i predanosti njemu.
On je imao 49 djece, 27 sinova i 22 kerke.

16

Jednog dana su kod njega dole njegove supruge i rekle, 'O vlasnie najboljeg
karaktera, tvoj mali sin je umro, a mi nismo vidjele nijednu suzu u tvojim oima,
niti si pokazao ijedan trag tuge ili brige. Zar nema osjeaja saaljenja za onoga
ko je dio tebe? Mi smo obhrvane tugom, a ti normalno obavlja svoje poslove kao
da se nita nije dogodilo. Ti si na poglavar, na uitelj, naa nada za ovaj i vjeni
svijet, ali ako je tvoje srce tako tvrdo i ne posjeduje samilost, kako emo mi
imati nadu da e nas spasiti na Sudnjem danu?'
ejh im ree, 'O moji dragi prijatelji, nemojte da mislite da je moje srce
tvrdo. Ja se saaljevam neodanog za njegovu neodanost, meni je ao pseta koje
me ujeda i molim Allaha da prestane ujedati, ne zato to meni smeta njegovo
ujedanje nego to e ga drugi ljudi poeti gaati kamenjem. Zar vi ne znate da
sam ja naslijedio samilost od onoga koga je Allah poslao kao milost svjetovima?'
Supruge su mu rekle, 'Doista, ako ima milosti i saaljenja na pseto koje te
ujeda, kako onda ne pokazuje nikakve emocije prema vlastitom sinu koji je
oboren sabljom smrti?' Vi ste vidjeli svog sina u snu ovog svijeta, i izgubili ste ga
u snu drugog svijeta. Allah kae, ''Ovaj svijet je san!'' On je san za one koji
spavaju a ja sam budan. Ja sam vidio svog sina dok je bio unutar kruga vremena.
On je sada iziao iz toga kruga. Ja ga jo uvijek vidim i on se samnom. On se igra
oko mene isto kako se igrao i prije. Jer kada vidi ono to je zbilja sranim
vidom, bilo ono u ivotu ili smrti, taj zbilja odnosno istina opstaje tj. ne
nestaje.''
Jednog dana je ejh sa nekim svojim sljedbenicima putovao pjeke kroz
pustinju. Bio je mjesec Ramadan i vrlo vru dan u pustinji. On sam kae: Bio sam
vrlo umoran i edan. Moji sljedbenici su hodali ispred mene. Iznenada se pojavio
oblak iznad nas, kao suncobran zaklonivi nas od sunca. Ispred nas se pojavila
fontana svjee vode i palmino dstablo povijeno teinom zrelih hurmi. Nposljetku
se pojavila svjetlosna sfera, sjajnija od sunca i u drugom pravcu od pozicije
sunca. Iz nje je potekao glas. Rekao je, 'O narode Abdul-Kadira, ja sam va
Gospodar! Jedite i pijte, jer sam ja vama dozvolio ono to sam drugima zabranio!'
Moj narod, koji je bio ispred mene, je krenuo prema vodi i hurmi da se omrse. Ja
sam im povikao da se zaustave, i podigavi glavu prema svjetloj sferi ja sam
povikao, 'Utjeem se Allahu od od prokletog ejtana!'
Oblak, svjetlosna sfera, voda i hurma najednom nestadoe. ejtan je stajao
pred nama u svoj svojoj runoi. On je upitao, 'Kako si znao da sam to ja?' Ja
sam rekao Prokletniku koji je protjeran iz Allahove milosti, da se Allah ne obraa
ljudima glasom koji se uje uima niti koji dolazi izvana. Pored toga, ja sam znao

17

da je Allahov zakon trajan i namijenjen svakome. On taj zakon ne mjenja, niti

pretvara zabranjeno u doputeno za Njegove miljenike.
Kada je to uo, ejtan je opet pokuao da zavede sa podizanjem gordosti.
Rekao je, 'O Abdul-Kadire, ja sam prevario sedamdesetoricu od evlijanske elite
sa ovom varkom. Tvoje znanje je toliko veliko, tvoja mudrost vea od poslanika!'
Onda je upro prstom u moje sljedbenike i rekao, 'Zar je ova grupa budala sva
tvoja sljedba? Cijeli svijet treba da tebe slijedi, jer si ti dobar kao i poslanik.'
Ja sam rekao, 'Utjeem se mom Gospodaru, Koji sve uje i sve zna, od tebe.
Jer niti me je moje znanje, niti moja mudrost, spasila o tebe, nego samo milost
mog Gospodara.'

On je sve vidio kako dolazi od Allaha, sve je radio za Allahovo zadovoljstvo,

nije nita pripisivao nita stvorenom biu, ukljuujui i sebe tu. Radio je ono to
je govorio. Kompliment ili kritika, dobitak ili gubitak, to je njemu bilo isto.
Njegovo znanje je bilo sveobuhvatno a njegova mudrost vrhunska. On je smatrao
da oni koji znaju a ne primjenjuju svoje znanje nisu nita bolji od magaraca
natovarenim knjigama.
Jedan od velikih ejhova tog vremena, ejh Muzafer Mensur ibn el-Mubarek
el-Vasiti, prenosi:
Doao sam kod ejh Abdul-Kadira sa nekoliko mojih studenata. Sa sobom sam
nosio u ruci knjigu filosofije. On nas je pozdravio i pogledao u nas, te mi ree,
'Kakvog prljavog prijatelja dri u svojoj ruci!' Idi i operi je!' Ja sam se
zastraio od njegovih ljutitih rijei. On nije mogao znati sadraj knjige, koju sam
ja posebno volio i skoro memorisao.
U sebi sam vodio debatu da li da ustanem i negdje sakrijem knjigu pa da je na
povratku pokupim. Kada sam odluio to da uradim, on mi je uputio udan pogled i
ja sam postao nesposoban da se pomaknem. On mi je naredio da mu predam tu
knjigu.Dok samm to inio otvorio sam je da je jo jednom pogledam. U njoj sam
vidio samo prazne bijele listove! Sve to je u njojj bilo zapisano je potpuno
nestalo.
Ja sam mu predao knjigu. On ju je uzeo, prelistao, i dao mi je nazad, rekavi,
'Evo ti sad ''Mudrost Kur'ana'' od Ibn Darisa.' Ja sam je uzeo i otvorio, i doista
knjiga filosofije se transformirala u Fadail Kur'an od Ibn Darisa, ispisana
predivnom kaligrafijom. Onda mi je on rekao: 'Da li eli da se tvoje srce pokaje
18

kad izgovori rijei teobe?' Ja sam odgovorio, 'Dakako da elim!' On mi je rekao,

'Ustani onda!' Kada sam ustajao, osjetio sam da je sve filosofsko znanje iz mene
propalo u zemlju. Niijedna rije nije preostala u mojoj memoriji.
Drugom prilikom veliki broj ljudi je sjedio pred ejh Abdul-Kadirom,
oekujui da im neto govori. On je dugo sjedio u tiini bez ijedne rijei; demat
je takoe u tiini sjedio i ekao. Nakon nekog vremena udna ekstaza ih je
obuzela, kao da su bili ispranjeni od svake misli i imaginacije. Onda su svi u
jednom momentu pomislili, 'O emu ejh sada misli?'
Kako im se to pitanje pojavilo u mislima, hadreti Abdul-Kadir je progovorio,
'Upravo sad se trasnportirao jedan ovjek iz Mekke ovdje u Bagdad, pokajao se
u mom prisustvu, i odletjeo nazad.'
Demat je opet momentalno pomislio, 'Zbog ega bi se ovjek, koji u
momentu moe doletjeti iz Meke u Bagdad, trebao pokajati?'
ejh im odgovori, 'Letjeti kroz zrak je jedna stvar, ali osjeati ljubav je
neto drugo. Ja sam ga pouio kako da voli.'
Abdullah Zejal prenosi:
Godine 560 po Hidri ja sam bio kod ejh Abdul-Kadirove medrese. Jednog
dana sam ga vidio kako izlazi iz svoje kue sa svojim tapom u ruci. Pomislio sam,
'Volio bih da mi pokae neko udo sa tim tapom!' On me je pogledao i nasmijeio
se te zabode tap u pijesak. Momentalno se tap pretvori u stub bljetave
svjetlosti, koji se izdigao do neba osvjetljavajui sve oko sebe tokom jednog
sahata. Onda je on dohvatio taj stub svjetlosti i on se povratio u lik tapa.
Okrenuo se prema meni i rekao, 'O Zejale, jel to sve to si elio?'
Preko njega je vie od pet hiljada Jevreja i Krana primilo Islam. Vie od sto
hiljada grubijana, hajduka, ubica, lopova, i bandita se preko njega pokajalo i
predalo Islamu postavi njeni dervii. On je objasnio kako je postigao to
blagoslovljeno stanje:
Dvadeset i pet godina ja sam lutao pustinjama Iraka. Spavao sam u
ruevinama. U mjestu ustar, u ruevnom zamku sam proveo jedanaest godina u
samoi. Obeao sam svom Gospodaru da neu ni jesti ni piti dok ne postignem
duhovnu savrenost. Nakon 40 dana doao mi je ovjek sa krikom somuna i malo
hrane stavio pred mene i nestao. Moje tijelo je zavapilo, ''Gladan sam, gladan
sam!'' Moj ego (nefs) je doapnuo, ''Ispunio si svoje obeanje. to sad ne
jede?'' Ali ja nisam odustajao i nisam prekrio svoje obeanje Allahu.
19

Desilo se da je tada naiao uenjak Ebu Said el-Muharremi. On je uo kako

vapaje izgladnjelosti mog tijela, iako sam ja bio gluh za njih. Kada mi je priao i
vido me tako mravog obratio mi se, 'ta ja ovo ujem i vidim, O Abdul-Kadire?'
'Ne obraaj panju na to moj ahbabu,' rekao sam ja. 'To je samo glas
nepokornog i sirovog ega (hajvanske due), dok je moja dua u smirena u naklonu
svom Gospodaru i radosna.'
'Molim te doi u moju medresu na Bab el-Azd,' rekao je on. Ja mu nisam
odgovorio, ali sa u sebi rekao, 'Ja neu napustiti ovo mjesto bez Boije naredbe.'
Nedugo nakon tog dogaaja pojavio se Hidri rekao mi, 'Idi i pridrui se Ebu
Saidu!'
Kad sam dobio naredbu, otiao sam kod Ebu Saida, i naao ga kako me eka
pred kapijom medrese. 'Molio sam te da doe,' ree on. Tada me je zaogrnuo
dervikim ogrtaem i ja ga nikad vie nisam napustio.
etrdeset godina nisam nikada spavao po noi. Obavljao sam svoj sabahski
namaz sa Jacijskim abdestom. itao sam Kur'an cijelu no da me san ne savlada.
Stajao sam na jednoj nozi s jednom rukom naslonjen na zid. Nisam mjenjao ovu
poziciju dok ne prouim cijeli Kur'an.
Kad ne bih mogao sam da se oduprem snu, zauo bih glas iz sebe, koji bi mi
protresao svaku eliju tijela. Rekao bi mi: 'O Abdul-Kadir, Ja te nisam stvorio da
spava! Bio si nita. Ja sam ti dao ivot. Pa dok si iv nee biti nesvjestan Nas.'
Jednog dana ga je neko upitao, 'O Abdul-Kadir, mi se molimo i odriemo svom
nefsu njegove prohtjeve ali ne primamo tajna stanja i sposobnost da inimo
uda, kakva ti ini?'
On im je odgovorio, 'Ja vidim da vi ne samo pokuavate da se takmiite
samnom u djelimasmatrajui da radite ono to ja radim dok vi radite samo ono
to vidite mene da radimali vi zamjerate Allahu to vam ne daruje iste nagrade!
Allah je moj svjedok da ja nikada nisam jeo ili pio dok mi moj Gospodar nije
rekao, ''Jedi i pijduguje to Meni za tijelo koje sam ti Ja darovao.'' Niti sam
ja ikada uradio neku stvar prije nego mi je to moj gospodar naredio.'
ejh Ali ibn Musafir prenosi:

20

Ja sam bio napolju na otvorenom prostoru meu hiljadama ljudi okupljenih da

ga sluaju. Dok je govorio, udarila je jaka kia i neki ljudi su poeli naputati
skup. Nebo je bilo tamno sa tekim oblacima koji su obeavali obilnu kiu. Hadreti
Abdul-Kadir je podigao svoju glavu i ruke u molitvi, 'O Gospodaru, ja pokuavam
da pribliim ljude Tebi. Da li Ti pokuava da ih rastjera od mene?' im je to
rekao, kia je prestala padati na nas. Nijedna kap kie nije pala na nas dok nije
zavrio svoj govor, iako je van tog mjesta gdje smo bili okupljeni i dalje padala
teka kia.
Jahja ibn Dina el-Adib prenosi:
ejh Abdul-Kadir je obiavao ubaciti poeziju u svoja predavanja. Jednog
dana on je govorio o dui i recitovao poemu,
''Moja dua, prije nego je nastala u domenu nepostojanja,
voljela je Tebe.
Ako bih ja napustio domen ljubavi, sad,
Da li bi me noge moje odnijele?''
Ja sam u sebi rekao, 'Da vidim koliko e danas poema recitirati.' Imao sam
komad kanape kod sebe i za svaku poemu sam svezao jedan vor. Ja sam sjedio
podaleko od njega. Nije bilo mmogue da me vidi jer sam to radio ispod svog
ogrtaa. On je pogledao pravo u mene i rekao, 'Ja pokuavam da odvezujem
(otkrivam), a ti haman vezuje!'
Njegov odani sluga Ebu Rida prenosi:
Jednog dana, dok je govorio, ejh je zastao u sred reenice i rekao, 'Ja neu
nastaviti dok mi odmah ne dadnete sto zlatnika!' Uurbano su ljudi skupili sto
zlatnika i predali ih u moje ruke. Svi su bili okirani sa ovim, ne shvatajui ta se
deava, i zapanjeno gledajui u njega. Ja sam mu predao te zlatnike ali mi ih on
odah vrati nazad i ree, 'Idi na greblje unnizijjah. Tamo e nai jednog starca
koji svira tamburu stanovnicima mezara. Dadni mu ovo zlato i dovedi ga ovdje
meni.'
Ja sam tako i uradio i, kad sam stigao na greblje, vidio sam stvarno starca
koji je svirao tamburu i pjevuio mezarlucima. Ja sam mu nazvao selam i predao
mu vreu zlatnika. On je bio zaprepaen, ispustio dugi krik i pao u nesvijest.

21

Kada je doao sebi ja sam ga odveo ejhu Abdul-Kadiru, koji ga je pozvao kod
sebe na mimber. ovjek se uspeo na mimber sa tamburom objeenom na leima.
'Prijatelju, ispriaj im svoju priu,' rekao je ejh.
Tambura nam je ispriao kako je bio popularan pjeva u svojoj mladosti.
Ipak kad je ostario niko ga vie nije traio niti elio sluati. Oaloen i naputen,
on se tada zakleo da vie nee nikada pjevati nikome osim umrlima. Kada je stigao
na greblje i poeo svirati i pjevati grob do njega se raspukao! Iz njega je pomolio
glavu umrli i rekao mu, 'Cijeli ivot si pjevao mrtvima. De bar jednom pjevaj
ivom, Allahu. On e ti sigurno platiti vie nego to si ikad naplatiovie nego to
si se ikada i nadao da bi mogao zaraditi!' Kada je starac to vidio i uo od straha
je pao u nesvijest. Kada je doao sebi, on je poeo pjevati:
O moj Gospodaru, na dan naeg susreta ja Ti nemam ta donijeti osim
preklinjanja na svojim usnama i nade u milost u mom srcu.
Svi e biti skupljeni sa nadom u Tvom prisustvu, teko meni
ako ostanem praznih ruku!
Ako samo dobri budu dolazili na Tvoju kapiju, koga
bi trebali grijeni traiti?
Gospodaru, kada ja doem Tebi postien na Sudnjem Danu, zar me nee
spasiti Vatre?
Ebu Rida nastavlja:
Dok je on to izgovarao ja sam mu priao sa zlatnicima od mog gospodina, kaao
nagradu za njegove moleive stihove, i od toga je on opet pao u nesvijest.
Stari tambura, sa suzama u oima, se pokajao i razbio svoju tamburu. ejh
je rekao, 'Ako je ovo nagrada za iskrenost onome ko je proveo svoj ivot kao
igru, kakva e biti onda nagrada Allahovom robu koji se trudio iskreno cijeli svoj
ivot? Budite iskreni u svojim srcima, jer bez toga neete se moi pribliiti svom
Gospodaru ni jedan centimetar.'
Abdul-Samed ibn Humam je bio jedan od najbogatijih ljudi u Bagdadu.
Dunjaluki, arogantni ovjek, toliko uznosit da je mislio da posjeduje cijeli svijet
i ljude koji su radili za njega. On je smatrao da ih on kontrolie i da moe sa
njima raditi ta mu volja. On je bio materijalista u svakom pogledu, nije trpio
ejha nimalo i smatrao je da su njegova uda lana. On kae:
Kao to znate, ja nikad nisam volio ejha, bijavi dobrostojei imao sam sve
to mi je trebalo, meutim nisam nikad bio zadovoljan, sretan i smiren.

22

Jednog Petka, dok sam prolazio kraj njegove medrese, zauo sam ezan (poziv
na molitvu). Rekao sam u sebi, 'hajde da svratim tu da vidim tog ovjeka s ijim
udima su svi ljudi impresirani. Klanjat u ovdje danas dumu namaz u njegovoj
damiji.'
Damija je bila pretrpana ljudima. Ja sam se progurao naprijed izmeu ljudi i
sjeo do samog mimbera (govornice). ejh je otpoeo sa hutbom (savjetovanjem)
i stvari koje je govorio su me naljutile.
Iznenada sam dobio veliki nagon da izvrim nudu. Nisam vidio puta van
damije kuda bi se mogao izvui. Osjetio sam veliki strah da u se unerediti tu
usred damije. Moj bijes na ejha se jo vie razbukatao.
Tog trenutka on se smireno spustio sa mimbera i stao iznad mene. Dok je
nastavio govoriti on me je zaogrnuo svojim ogrtaem (dubbetom). Odjednom
sam se naao u predivnoj zelenoj dolini sa bistrim potokom koji je proticao kroz
nju. Tu nije bilo nikoga. Ja sam izvrio nudu i oprao se na tom potoku te potom
obavio abdest. Kada sam odluio da obavim podnevni namaz, odjednom sam se
opet naao ispod ejhovog ogrtaa. On ga je skinuo sa mene te se vratio na
mimber i nastavio govor.
Ja sam bio zapanjen. Ne samo da mi je stomak bio u stanju blaenstva nego i
moje srce. Svo nezadovoljstvo, bijes i negativna osjeanja si nestala iz mene.
Nakon molitve ja sam napustio damiju i otiao kui. Na putu sam uvidjeo sam
izgubio klju od svog sefa. Vratio sam se u damiju i traio ga, ali ga nigdje
nisam mogao nai. Imao sam velikih problema da mi bravar bez kljua otvori sef.
Sljedeeg dana sam trebao krenuti na trgovaki put. Tri dana putovanja od
Bagdada mi smo proli kroz jednu prelijepu dolinu. Kao da nas je neka nevidljiva
sila povukla da skrenemo prema potoku koji je tu proticao. Kad sam ga ugledao
odmah sam ga prepoznao jer je to bio isti onaj potok gdje sam se prije nekoliko
dana udesno naao i na njemu oprao. Opet sam se u njemu na istom mjestu
oprao i tu naao kljuod svog sefa! Kada sam se vratio u Bagdad postao sam
sljedbenik hadreti ejh Abdul-Kadira.
ena iz Bagdada, vrlo impresionirana sa popularnou i bogastvom ejha,
odluila je da dovede svoga sina da bude uenik ejh Abdul-Kadira. Ona je
dovela sina ispred njega i rekla, 'Predajem ti mog sina i odriem se sveg prava na
njega, podigni ga i odgoji kao svoje vlastito dijete da i on postane kao ti.' ejh je

23

prihvatio njenu ponudu i odmah ga poeo pouavati pobonosti, asketizmu i

odricanju niskih egoistinih elja.
Nakon nekog vremena ta majka je dola da posjeti svog sina te ga zatekla
mravog i blijedog kako jede koru hljeba. Ona je bila ljuta na ejha i traila da
je primi. Kada je on primio ona ga je nala otmjeno odjevenog, u lijepo
namjetenoj sobi kako jede piletinu. 'Dok ti jede piletinu,' ukoravajui ga ona,
'moj jadni sin, koga sam ostavila tebi na povjerenje, izgleda kao kostur i jede
suhu koru hljeba!'
ejh je stavio svoj dlan na kosti piletine. 'U Ime Allaha Koji oivljava kosti iz
praine, ustani!' On je digao svoj dlan i pile koje je prije pojeo se ponovo
povratilo u stanje kad je bilo ivo. Skakutalo je po stolu i ponavljalo, 'Nema boga
osim Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik a Abdul-Kadir je Njegov Prijatelj.'
ejh se okrenuo prema eni i rekao, 'Kada tvoj sin bude mogao ovo uraditi,
onda i on moe jesti ta god eli.'
Jedne noi, u kasnijem dobu svog ivota, nekih pedesetak Bagdadskih lidera
je bilo prisutno u njegovoj kui. Tu su bili i najvei ejhovi tog vremena, meu
njima i Hafiz Ebul 'Izz 'Abdul Mugis ibn Harb. On prenosi:
Te noi ejh je bio u stanju nadahnutosti. Biseri mudrosti su sipali iz njegovih
usta. Svi smo bili u savrenom stanju blaenstva i mira, kakvo prije nismo nikada
doivjeli. Jednog trena ejh Abdul-Kadir je pokazao prstom prema svom stopalu
i rekao, ''Ovo stopalo je iznad vratova svih evlija.' im je to izgovorio jedan od
njegovih studenata, ejh Ali ibn el-Hilli, se bacio prema njegovim stopalima.
Uzeo je ejhovo stopalo i stavio sebi na vrat. Onda smo i mi svi ostali tako
uradili.
Jedan drugi ejh, Ebu Said el-Kejlavi, koji je takoe tada bio prisutan kae:
Kada je rekao, 'Ovo stopalo je iznad vratova svih evlija,' ja sam osjetio
manifestacije Allahove istine u mom srcu. Vidio sam sve evlije svijeta kako stoje
ispred njega, ispunili su sve obzorje. Oni koji su bili od ovoga svijeta oni su tu bili
tjelesno, dok su oni od drugog svijeta bili su tu prisutni duhovno. Nebo je bilo
ispunjeno melekima i drugim nevidljivim biima. Grupa meleka se spustila i
zagrnula ejh Abudl-Kadira sa ogrtaem Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem.
Dok smo svi pali na seddu neujan glas je govorio, 'O Sultanu epohe, lideru
vjere, O izvritelju rijei Allaha Milostivog, nasljednie Svete Knjige, zamjenie
Poslanikov, O ti koji nareuje nebesima i zemlji, ije dove su prihvaene, kada
24

on trai kiu ona i pada i presahla vimena daju mlijeko. O miljenie tovani od
svog stvaranja...'
Kada je ejh izgovorio te rijei, vjernici tu i u cijelom svijetu su osjetili
porast u svom znanju, mudrosti, boanskom svjetlu u srcima, i duhovnim
stupnjevima.
Ovaj dogaaj je postao poznat irom Muslimanskog svijeta, svi su ejhovi i
uitelji spustili svoja ela na tlo u poniznosti prihvatajui njegovo vostvo.
Grijenici su doli i pred njim se pokajali i postali isti. Banditi, lopovi i ostali
nesrenici su doli i postali njegovi sljedbenici. On je postao centar, pol (Kutb).
313 evlija tog vremena, meu njima 17 iz Mekke, 60 iz Iraka, 40 iz Irana, 20
iz Egipta, 30 iz Damaska, 11 iz Abesinije, 7 iz Cejlona, 27 sa Zapada, 47 iza
nepristupanih predjela iza Planine Kaf, 7 iz zemalja Jeduda i Meduda, 24
sa okeanskih ostrva, svi su oni uli taj govor i spustili glave na tlo iz potovanja
prema ejh Abdul-Kadiru.
Bio je jedan dervi koji je radio u kuhinji ejh Abdul-Kadira tokom 40 godina,
i sve je uradio da ga zadovolji. Kada je vidio da je ejh na sve strane svijeta
postavio mnoge mlae dervie na uticajna mjesta poelio je da i njemu podari
neku poziciju. Jednog dana mu je doao sa tim zahtijevom. On je ve ulazio u
pozne godine zato da ne dobije neko uticajno mjesto da se skui. Dok je o tome
priao dola je grupa delegata iz Indije koji su traili od ejha da mi odredi
upravnika. ejh je pogledao u tog starog dervia i upitao ga dali bi volio da se
prihvati te pozicije i da li se osjea kvalifikovanim za to. On je to jedva doekao.
Kada su delegati otili, ejh je rekao derviu, 'Ako misli da si kvalifikovan da
svlada u moje ime ja u ti dati tu poziciju u Indiji. Meutim ja imam jedan uslov
pod kojim u ti to odobriti. Mora mi obeati da e od sve zarade na toj poziciji
meni dati tano polovinu.' Dervi je rado na to pristao.
Dervi je bio kuhar u ejhovoj koli. Tog dana je pripremao kazan nekog
deserta koji se morao konstantno mjeati. Nakon razgovora sa ejhom on se
vratio u kuhinju i poeo mjeati taj puding u kazanu. Nakon nekoliko vremena
neko mu je rekao da delegati iz Indije kreu na put kui te da im se on kao njihov
novi vladar pridrui. On je ostavio kazan i otiao.
Dervi je postao maharada, za kratko se puno obogatio, imao puno palata,
oenio se i dobio sina. U meuvremenu je potpuno zaboravio obeanje koje je dao
ejhu.
Jednog dana je dobio vijest da e ejh doi da ga posjeti. On je pripremio
cijelu pompu za prijem ejha. Nakon velikog aenja i ceremonija dobrodolice,
25

ostali su nasamo da popriaju. ejh je napomenuo maharadu na njihov dogovor u

vezi podjele bogastva. Maharada nije bio zadovoljan to ga je ejh na to
napomenuo ali je obeao da e sutra sve obraunati i podnijeti mu raport.
Meutim njegova ambicija i slast za bogastvom se vremenom uveavalatako
kad je trebao da se pola od odrekne polovine svega on je zakazao i nije sve
napisao u raportu nego samo neznatni dio svog posjeda. Kada je sutradan predao
ejhu spisak imovine, koju je navodno trebao predati ejhu, on je to primio bez
primjedbe. Onda je ejh rekao da je uo da on ima sina, to je on potvrdio te
rekao da kada bi imao dvojicu jednog bi dao ejhu. ejh mu je rekao da dovede
pred njega svoga sina. 'Mi emo ga uvijek dijeliti.' rekao je ejh.
Kada je maharada doveo sina ejh je isukao kratku sablju i digavi je iznad
glave dijeteta rekao, 'Prepolovit emo ga tano napola.' Otac uasnut je isuukao
svoj no i zabio ga sa obje ruke u ejhovo srce. Kada je trepnuo naao se u
Bagdadu kraj kazana sa pudingom koji je mijeao. ejh ga je pogledao i rekao mu,
'Kao to vidi ti nisi jo spreman da vlada u moje ime, nisi mi jo sve predao, pa
ni sebe.'
ejh je sebe potpuno predao Allahu. Njegove noi su prolazile u oboavanju
bez ili sa vrlo malo sna. On je provodio svoje dane kao istinski nasljednik
Poslanika-sallallahu alejhi ve sellem- sluei ovjeanstvo. Tri puta heftino je
odravao predavanja hiljadama ljudi. Svako jutro i popodne je tumaio Kur'an,
Hadis, teologiju, vjerozakon i tesavvuf. Poslije podne namaza je primao posjete i
pojedinano pomagao siromasima i bogatima uu vezi specifinih problema koje su
imali. Pred akam bi svaki dan bio na ulici i dijelio hljeb siromasima. Poto je svaki
dan postio jeo bi samo jednom nakon Akam namaza, i ti nikada sam. Njegovi
uenici bi stajali na kapiji kole i pitali prolaznike da li je iko gladan da se
pridrue ejhu na iftaru.
ejh je preselio na Vjeni svijet u Subotu 8 Rebiul Sani 561, odnosno 1166
godine kada je imao 91 godinu. Njegov mezar u medresi Bab el-Dereda je
postao centar posjete i okupljanja sufija i muslimana iz cijelog svijeta.
Kada se razbolio od smrtne bolesti, njegov sin Abdul-Aziz je vidio da je
njegovo tijelo u velikom bolu, te da je se svaki as prevrtao s jedne na drugu
stranu. On mu je rekao da se ne brine radi toga jer se on prevre iz jednog u
drugo znanje o Allahu.

26

Kada ga je njegov sin Abdul-Debbar upitao da li ga boli on mu je rekao da ga

boli svaki dio tijela osim njegova srca. U mom srcu nema bola jer je ono sa
Allahom.
Njegov sin Abdul-Vehhab ha je upitao za zadnji savjet prije nego napusti ovaj
svijet.
On mu je rekao, 'Boj se Allaha i nikoga drugog! Nadaj se od Allaha i samo se
na Njega oslonjaj. Ne trai svoje potrebe ni od koga osim Allaha. Ujedini se s
Njim! Ujedini se s Njim! Ujedini se s Njim!'
Prije nego e preseliti, pogledao je uokolo i rekao prisutnima, 'Drugi vama
nevidljivi su doli u posjetu, pokaite im ljubaznost i napravite im mjesta. Ja sam
jezgro bez ahure. Vi me vidite sa sobom, a ja sam ve sa nekim drugim.
Najbolje je da me napustite sada.'
Onda je rekao, 'O meleku smrti, ja te se ne plaim niti bilo koga drugog osim
Onoga koji se samnom sprijateljio i prema meni blagodaran bio.'
U zadnjem trenu podigao je ruke i rekao, 'Nema boga osim Allaha i
Muhammed je Allahov Poslanik! Slava Allahu, Uzvienom, ivom, Njemu,
Svemoguem, Koji savladava Svoje robove smru!'
Onda je ispustio glasan krik i rekao, 'Allah, Allah, Allah!' i njegova
blagoslovljena dua je napustila njegovo tijelo. Neka Allah blagoslovi njegovu
duu i neka njegov duh se zauzme za ovoga siromaha (fakira) pisca ovih rijei, i
sve one koji ih budu itali. Amin!
Kraj uvoda

Napomena prevodioca na Bosanski:

Ja sam u prevoenju na na jezik ponegdje komentarisao u ovakvim [ ]
zagradama a poto Engleski prevod nije imao arapske termine ja sam ih ubacivao
tamo gdje sam smatrao prikladnim u ovakvim ( ) zagradama. Pri prevoenju
Kur'anskih ajeta koristio sam 14 Engleskih prevoda, ukljuujui rije po rije
prevod sa Arapskog na Engleski, kao i naa dva prevoda od rahmetli Besima
Korkuta i suvremenika Mlive. Meutim poto sam putem studiranja fikhskih i
sufijskih djela upoznat sa veinom relevantnih termina moji prevodi Kur'anskih
27

ajeta su unutar osnovne poruke drugih prevoda s tim da se ponegdje moe

primjetiti preciznije ili obuhvatnije znaenje odreenih ajeta. U vezi sa ovom
temom upozoravam itaoce da, koliko je meni poznato, samo Kur'an na Arapskom
jeziku jeste Kur'an, a prevod Kur'ana na bilo koji drugi jezik nije nita vie do
lino shvatanje i pronicanje svakog dotinog prevodioca. Ako u mom prevoenju
naiete na greke u prevodu Kur'anskih ajeta ili hadisa one su posigurno usljed
moje slabosti i nedovoljna znanja te ja molim Allaha za oprost. Molim Allaha da iz
ove knjige itaocima daruje samo korist te da ih sauva svake tetnosti. Amin!

Jasmin Zjajo (Ebu Irfan el-Bosnevi)

28

Uvod Autora knjige Sirr el-Esrar

Obraanje Hadreti Abdul-Kadir Dilanije itaocima ove njegove knige:

Dragi prijatelju, tvoje srce je uglaano ogledalo. Mora ga obrisati i otkloniti sa

njega sloj praine koji ga je prekrio, jer je ono namjenjeno da reflektuje
svjetlost Boanskih tajni.

Kada svjetlo Allaha, (Koji) je svjetlost nebesa i zemlje, pone da osvjetljava

regione tvog srca, lampa tvog srca e se upaliti. Lampa tvog srca je u staklu,

staklo je kao blistava zvijezda....Onda e u tom srcu, bljesnuti munja otkrovenja.

Ova munja e izbijati iz oblaka grmljavine znaenja (zbilja)... niti od Istoka niti

od Zapada, obasjane iz blagoslovljenog drveta masline...i osvjetliti stablo

otkrovenja, tako isto, tako providno da isijava svjetlost iako ga vatra ne dotie.
Onda se lampa mudrosti (hikmeta) sama upali. Kako bi mogla da ne bude upaljena
kada se u njoj pojavljuje svjetlost Allahovih tajni (esrar)?

Ako samo svjetlo Boanskih tajni ga osvjetljava, onda nono nebo tajni biva
obasjano hiljadama zvijezda...i preko zvijezda vi nalazite put...Nisu zvijezde te
koje nas upuuju nego Boansko svjetlo, jer Allah je ....ukrasio najnie nebo sa

ljepotom u zvijezdama.

Ako se lampa Boanskih tajni upali u tvojoj nutrini onda e resto samo doi, bilo
odjednom ili malo po malo. Neke ve poznajete, a neke emo vam mi spomenuti
ovdje. itaj, sluaj, pokuaj da shvati. Tamno nebo neznanja e biti obasjano
Boanskim prisustvom i mirom i ljepotom punog mjeseca, koji e se pojaviti iznad
horizonta isijavajui svjetlost nad svjetlou, trajno se diui nebom prolazei
kroz odreene stanice poto je Allah, na njima postavio boravita, dok ne zasija
na zenitu neba, rasprivi tmine i nemarnost. Kunem se nou kada je tiha...tako mi
velianstvenog jutra...tvoja no neznanja e ugledati svjetlost dana. Onda e
29

omirisati spomen (zikr) i pokajati se u jutarnjim asovima...od neznanja i ivota

koji su proveo u nemarnosti. Osluhnuti e pjesme jutarnjih slavuja i razumjeti
da ti kau,

Oni su malo nou spavali, i u asovima

Rane zore molili za oprost....

Allah upuuje Svom svjetlu koga On hoe.

Onda e vidjeti sa horizonta Boijeg Uma pojavu sunca nutarnjeg znanja. To je

tvoje vlastito sunce, jer ti si onaj koga Allah upuuje i ko je na pravom putu a ne
onaj koga On ostavlja u greci. I ti e razumjeti tajnu da

Nije dato suncu da pretekne mjesec, niti no moe pretei dan. Svako plovi u
svojoj orbiti.

Najstrag, vor e se razvezati preko parabola koje Allah predoava ljudima, a

Allah zna sve stvari, i velovi e se podii i ljuture smrviti, otkrivajui prefinjeno
ispod grubog; istina e otkriti svoje lice.

Sve e ovo otpoeti kada se zrcalo tvoga srca oisti. Svjetlost boanskih tajni
e se prostrijeti po njemu ako hoe i trai Njega, od Njega, sa Njim.

30

Tajna svih Tajni

Hadreti Abdul-Kadir Dilani

Predgovor

Sva hvala pripada Allahu, poto je On dobroinitelj, svemu-milostivi i posebnomilostivi Gospodar, Koji u Svom Biu posjeduje svo znanje, i Koji je Stvoritelj
svog znanja do u vjenost. Uzrok, razlog postojanja svega je u Njegovom
postojanju. Sva hvala pripada Allahu, to nam je poslao asni Kur'an koji u sebi
nosi svoju svrhu objavljivanja, a svrha mu je da podsjeti ljude na Allaha; On ga je
poslao vodiu koji vodi ljude na putu istine sa najmonijom od svih religija.
Potpun mir i blagoslov neka je na Njegova miljenika i poslanika Muhammeda,
kojeg nije pouavao ovjek, nego On. On je Njegov posljednji poslanik,
posljednja halka u lancu poslanstva koji je poslan zabludjelom svijetu, najasniji
meu Njegovim poslanicima, poaen najasnijom knjigom. Njegovo potomstvo
su vodii onima koji trae, njegovi drugovi su odabrani od dobrih i plemenitih.
Neka su obilni mir i blagoslovi na njihove due.

Uistinu, najasnija od svih vrijednih stvari, najuzvienija, neprocjenjivi dragulj,

najprofitabilnija roba kojom se trguje meu ljudima, jeste znanje. Samo sa
mudrou (hikmah) mi moemo postii jedinstvo Allaha, Gospodara svih svjetova.
Samo sa mudrou mi moemo shvatiti i slijediti Njegove vjerovjesnike i Njegove
poslanike, neka je na sve njih mir i blagoslov. Ljudi od znanja, mudri ljudi, su isti
Allahovi robovi, koje je On odabrao da prime boanske poruke. On ih je
predpostavio drugim ljudima putem milosti. On ih je njome obasuo. Oni su
nasljednici Njegovih poslanika, njihovi namjesnici, koje Njegovi vjerovjesnici
odaberu da upravljaju ljudima. Oni su povezani sa Njegovim poslanicima sa
najfinijim osjetilima i najmudrijim umovima.

31

Allah Uzvieni hvali posjednike mudrosti u Kur'anu:

'Mi smo ostavili u nasljedstvo Knjigu onima koje smo odabrali meu Naim
robovima; pa su neki od njih sebi nasilje poinili, neki su odabrali srednji put, a
neki od njih su Allahovom dozvolom prvaci, a to je vrijednost velika.' (Sura
Fatir, 32)

Onda ih na voa, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, hvali, kazavi, 'Posjednici

mudrosti su nasljednici poslanika. Stanovnici nebesa ih vole, a na zemlji ih ak i

ribe u moru do Sudnjeg Dana hvale.' U drugom ajetu Kur'ana, Uzvieni Allah hvali
posjednike znanja, opisujui ih ovako:

'Ustinu od Njegovih robova posjednici znanja su strahopotovanjem (ispunjeni).'

(Sura Fatir, 28)

Na voa, Resulullah, kae, 'Na Sudnjem Danu Allah e sakupiti sve ljude, onda

e odvojiti mudre ljude od ostalih, i rei im: ''O ljudi znanja, Ja sam vam podario
Moje znanje jer Ja vas znam. Ja vam nisam dao to znanje da bih vas ovog dana
kaznio. Uite u Moj Raj; Ja sam vam oprostio''.'

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, jer On je podario visoke stanice
(mekame) Njegovim predanim robovima da ih zatiti od grijeha i kazne. On je
blagoslovio mudre Svojom blizinom.

Neki nai uenici su traili da im pripremimo knjigu koja e im biti dovoljna. U

skladu sa njihovim eljom i potrebom, mi smo pripremili ovu kratku knjigu: neka
izlijei i zadovolji i njih i druge. Mi smo imenovali ovu knjigu Sirr el-esrar fi ma

jahtedu ilejhi el-ebrar'Tajna tajni kojoj su odabrani u potrebi (muhtad).'

32

U ovom djelu zbilje (manije) unutar nae vjere i naeg puta su otkrivene.

Svako je njima potreban (muhtad).

Mi ovo djelo prezentiramo u 24 poglavlja zato to u ima 24 slova u svetom

svjedoenju Jedinstva tj. La ilahe illallah Muhammedun Resulullah (Nema boga
osim Allaha; Muhammed je Allahov Poslanik), i zato to u danu i noi ima 24
sahata.

33

Na Poetku Stvaranja (ibtida' el-halk)

Neka ti Allah podari uspjeh u djelima kojim je On zadovoljan i koje On odobrava.

Promiljaj, utisni na svoj um and shvati ono to ja kaem.

Allah Uzvieni je prvo stvorio, od boanskog svjetla Njegove vlastite Ljepote,

svjetlo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. On je to izjavio u boijoj predaji
(hadis kudsi) preko Poslanika:

'Stvorio sam duh Muhammeda od svjetla Moje Pojave (Vedh).'

Ovo je izjavljeno i u rijeima naeg meuvle, Allahova Vjerovjesnika, 'Allah je

prvo stvorio moju duh. On je to prvo stvorio kao boansko svjetlo;' 'Allah je
prvo stvorio Pero (kalem);' 'Allah je prvo stvorio Intelekt (akl).' Ono na to se
svim ovim prvim stvorenim ukazuje jeste ono to se naziva zbilja Muhammeda
(hakika Muhammedijja), skrivena realnost Muhammeda. On je isto (kao i njegov
Gospodar) nazvan mnogim lijepim imenima. On se tako naziva Nuur, Boije
Svjetlo, jer je on oien od tame skrivene ispod Allahova atributa moi i srdbe
(delal). Allah Uzvieni kae u asnom Kur'anu:

'Dolo vam je od Allaha svjetlo i Knjiga jasna.' (Sura Maidah, 15)

On se naziva Univerzalni Intelekt (akl el-kull), zato to je on sve vidio i sve

shvatio. On se naziva Perom (el-kalem), zato to on prostire mudrost i znanje, i
on je ulio znanje u svijet slova.

34

Muhammedova dua je esencija svih bia, poetak i zbilja sveukupnog Svijeta.

On na to ukazuje sa svojim rijeima, 'Ja sam od Allaha a vjernici su od mene.'
Allah Uzvieni je stvorio sve duhove od njegova duha u svijetu prvobitnih
stvorenih bia (Lahut), u najljepim formama. ''Muhammed'' je ime
ovjeanstva u svijetu duhova (Lahut, 'alem el-ervah). On je izvor, zaviaj svake
i svih stvari.

Hiljadu godina nakon to je stvorio svjetlo Muhammeda, Allah je stvorio Nebeski

Prijestol (Ar) od svjetlosti Muhammedova oka. On je stvorio ostala stvorenja od
Nebeskog Prijestolja. Onda je On poslao duhove da se spuste u najnie predjele
stvaranja, u domen materijalnog svijeta, domen materije i tjelesa. 'Onda smo ga

spustili u najnie nizine.' (Sura Tin, 5) On je poslao to svjetlo odakle je stvoreno,

iz Ultimativnog Domena (Lahut)koji je domen pojave Allahove Esencije
(Zatillah), jedinstva, apsolutnog bia--ka domenu boanskih Imena (Deberut),
pojavi boanskih atributa, domenu uzrone inteligencije Univerzalne Due. Tu je
on zaodjenuo duhove sa odorama svjetlosti. Ovdje se duhovi nazivaju
'kraljevskim duhovima' (ruhi sultani). Odjevene u svjetlost one se sputaju u
domen anela (Melekut). Onda ih je zaodjenuo u blistave odore anela, pa su tu
nazvani 'duhovnim duhovima' (ruhi ruhani). Onda ih je on spustio u svijet
materije (Mulk), vode, vatre, zemlje i etera, te su tu postale ljudskim duama.
Onda su od tog svijeta stvorena tjelesa od mesa.

'Od toga smo vas Mi stvorili i u to emo vas Mi vratiti, i iz toga emo vas izvesti
po drugi put.'(Sura Ta-Ha, 55)

Nakon ovih stadija, Allah je naredio duama da uu u njihova tijela, i Njegovom

voljom one su i ule.

'I kada sam ga upotpunio i u njega od Mog Duha udahnuo.' (Sura Sad, 72)

35

Vrijeme je nastalo kada su se ove due poele spajati sa tjelesima te zaboravile

svoj Izvor i zavjet. One su zaboravile da ih je Allah upitao u svijetu duhova, 'Zar

ja nisam va gospodar?' te da su one potvrdile, 'Uistinu!'

Zaboravile su svoje obeanje, zaboravile su svoj Izvor, zaboravile su put kojim
se vraa zaviaju; ali Allah je milostiv, Izvor svake pomoi i selameta za Njegovo
stvaranje. On je prema njima imao milosti, pa im je poslao Njegove boanske
knjige i poslanike da ih podsjete na njihovo porijeklo.

'I doista smo Mi poslali Musaa sa Naim porukama: Izvedi ljude iz tmine u
svjetlo, i podsjeti ih na Allahove dane...' (Sura Ibrahim, 5)

Odnosno, 'Podsjeti due na dane kada su bile u jedinstvu sa Allahom.'

Mnogi poslanici su dolazili na ovaj svijet, ispunili svoje obaveze, i vratili se svom
Izvoru. Svrha svemu tome je da se ljudima prenese poruka i da bi se probudili iz
zaborava. Ali oni ljudi koji su ga se sjeali, koji su se Njemu usmjerili, koji su
eljeli da se vrate svom korijenu, ljudi koji su se vratili svom korijenu su
vremenom bivali sve malobrojniji.

Poslanici su nastavili dolaziti i boanska objava je pristizala sve dok se nije

pojavio ogromni duh Muhammeda, zadnjeg poslanika, koji je spasio ljude od
distrakcije. Uzvieni Allah je poslao njega da otvori srane oi nemarnicima.
Njegova svrha je bila da ih probudi iz sna nesvjesnosti te da ih ujedini sa
Vjenom Ljepotom, sa Uzrokom, sa Allahovim Biem. Allah kae u Kur'anu:

'Reci: Ovo je moj put. Ja vas pozivam Allahu sa sranim vidomja i oni koji mene
slijede...' (Sura Jusuf, 108)

da time ukae na put naeg voe Muhammeda.

36

Allahov Poslanik, da bi nam ukazao na na cilj, kae, 'Moji drugovi su kao

zvijezde. Kojeg god budete slijedili, pronai ete pravi put.'

Ovaj srani vid dolazi od duha. Ovo oko se otvori u srcu srca onih Njemu bliskih,
Allahovih prijatelja. Sve znanje ovoga materijalnog univerzuma nee pribaviti
ovaj srani vid: za njega treba znanje o skrivenim domenima, znanje koje previre
iz Boanskog Uma:

'...kojeg smo pouili znanju iz Svog Boanskog Prisustva.' (Sura Kehf, 65)

Ono to je nuno ovjeku je da nae osobu sa takvim uvidom, ije srce je

otvoreno da bi mu podario nadahnue (himmah). Takav uitelj koji objedinjuje
znanje u jedno mora biti blizak Allahu i gledati u Ultimativni Domen ('alem ellahut).

O djeco Ademova, brao i sestre, probudite se, pokajte se, jer putem pokajanja
vi ete traiti od svog Gospodara Njegovu mudrost. Trudite se i ustrajte! Allah
vam nareuje:

'I pohitajte oprostu svog Gospodara, i rajskim vrtovima prostranim koliko su

nebesa i zemlja; koji su pripremljeni bogobojaznima (muttekiin).
Oni koji troe i u obilju i u oskudici, i oni koji savladavaju svoju srdbu i prataju
ljudima. Allah voli dobroinitelje (muhsiniin)!' (Sura Ali Imran, 133-134)

Kreni putem, pridrui se duhovnoj karavani da se vrati tvom Gospodaru. Uskoro

e put postati neprohodan, i nee biti nijednog saputnika. Mi nismo doli na ovo
mjesto, oronuli svijet da se odmaramo; nismo doli ovdje da jedemo, pijemo i
olakavamo se. Duh naeg meuvle, Hadreti Resulullaha, te posmatra. Njemu je

37

bolno da te vidi u takvom stanju. On je znao ta e doi kada je rekao, 'Moja bol

je za moje voljene koji e doi u zadnjem vremenu (ahiri zeman).'

ta god nam pristigne doe u jednoj od dvije forme, bilo kao pojavno ili skriveno:
kao pojavno u vidu propisa religije ili kao skriveno u vidu mudrosti. Uzvieni Allah
nam nareuje da se uskladimo sa vanjskim svijetom putem propisa religije a
unutarnje bie da uskladimo putem mudrosti. Kada se vanjsko i nutarnje ujedine,
osoba pristigne na stupanj istine, kao to stablo voke prvo pokae listove, pa
pupoljke, pa behar i krajnji rezultat je voka.

'On je dao da dva mora strujedotiu se: izmeu njih je barijera koju probiti ne
mogu.' (Sura Rahman, 20)

Dvoje moraju postati jedno. Istina se ne moe postii samo putem opipljivog
znanja osjetila, materijalnog svijeta. Osoba ne moe tim putem dosei cilj,
odnosno izvor, Bie. Istinskom znanju je nuno i religija i mudrost. Uzvieni Allah
kae o robovanju (oboavanju):

'Nismo stvorili dinne i ljude osim za robovanje (oboavanje) (Hadreti Ibn

Abbas r.a. tumai ovu rije -lija'buduun- 'za robovanje' kao -lija'rifuun-odnosno
'za spoznaju')!' (Sura Zarijat, 56)

Drugim rijeima, 'oni su stvoreni da bi Ga znali.' Kada Ga neko ne zna, kako e Ga

istinski hvaliti, traiti Njegovu pomo i robovati Mu?

Mudrost, koja je osobi nuna da bi Ga znala, moe se postii jedino otkrivanjem

tamnog zastora sa ogledala srca, te njegovog ienja i glancanja. Onda e
skrivene riznice boanske ljepote moi da se odraze, reflektuju, u tajni istog
ogledala srca.
38

Uzvieni Allah, govorei preko Svog voljenog Poslanika, kae: 'Bio sam skrivena

riznica, pa sam volio da budem poznat, pa sam stvorio stvoreno.' (Kuntu kanzun
mahfijjah fe ahbebtu an u'rafe fe halektul halka.)

Konsekventno, boanska svrha u stvaranju ovjeka je da on postigne mudrost, da

spozna odnosno zna svog Gospodara.

Postoje dva stupnja boanske mudrosti. Jedan stupanj je onaj kojim se znaju
Allahovi atributi (siffat) i manifestacije (tedellijat) a drugi stupanj je onaj
kojim se zna Allahovo Bie. Poznavajui Allahova svojstva i pojave, fiziki ovjek
kua (zeuvk) i ovaj i onaj svijet. Ali mudrost koja vodi znanju o Allahovom Biu,
nalazi se u svetom duhu (ruuh el-kudus), nutrini ovjeka kojom poznaje misterije
vjenog svijeta. Allah to potvruje kazavi: '...i Mi smo ga (Isusa) osnaili svetim

duhom (bi ruhil kudus)...' (Sura Bekara, 87) Oni koji znaju Allahovo Bie nalaze
tu snagu (za takvo znanje, spoznaju) u svetom duhu koji im je darovan.

Obadva ova znanja se postiu mudrou kojoj su nuna dva aspekta: nutarnja
duhovna mudrost i vanjsko znanje pojavnih stvari. Osoba mora posjedovati
obadva da bi postigla dobro. Hadreti Resulullah to objanjava ovako: 'Znanje je

dvojako. Jedno je na ovjekovom jeziku, koje je dokaz Allahova postojanja.

Drugo je u ovjekovom srcu. Ono je nuno za ispunjenje naih nada.'

ovjek je prvenstveno u potrebi za religijskim znanjem. To je obrazovanje o

poznavanju vanjskih manifestacija Allahova Bia, ispoljenih u svijetu atributa
(siffat) i imena (esma). Kada se osoba upotpuni u ovome (znanju), onda nastupa
vrijeme nutarnjeg obrazovanja o tajnama putem kojih ulazi u domene boanske
mudrosti te tada spozna istinu (hakk). Na poetku ovjek mora napustiti sve to
nije u skladu sa vjerskim propisima. Zapravo, grekemahane u ponaanjuse
moraju eliminisati, kao to to sufije zahtijevaju. Da bi se ovo postiglo, osoba
mora prakticirati stvari protiv elja svoga ega, stvari koje su ljudskim strastima
39

teko prihvatljive. Ali u ovim naporima osoba mora biti budna i paljiva da to ne
saznaju drugi. Osoba to treba raditi za Allaha, traiti time samo Njegovo
zadovoljstvo. Allah kae:

'...pa ko god se nada povratku svome Gospodarom, neka radi dobra djela ne
pridruujui nikoga svome Gospodaru u robovanju.' (Sura Kehf, 110)

Domen koji se opisuje kao domen mudrosti je prvostvoreni- Ultimativni Domen

(alem el-lahut). Taj domen je porijeklo, kome osoba udi da se vrati. U tom
domenu je stvoren sveti duh. Ono to se podrazumjeva pod svetim duhom je
zapravo duh ovjeka (insana). On je stvoren u najljepoj formi.

Ta istina je usaena u sreditu srca kao Allahov zalog (emanet), povjereno ti je

na uvanje. Postaje pojavnim istinskim pokajanjem i naporom da se naui religija
(Diin). Njegova ljepota zasija na spoljanosti kada se trajno spominje Allah
(zikrullah), ponavljajui svjedoenje jedinstva 'La ilahe illallah' (nema boga osim
Allaha). Ispoetka osoba e ponavljati 'La ilahe illallah' jezikom, pa kada srce
oivi onda e isto ponavljati u sebi svojim srcem.

Sufije se obraaju duhovnim stanjima terminom tifl (beba), zato to se ta beba

rodila, odrasta i odgaja u srcu. Srce, kao i majka, raa, doji, hrani i odgaja dijete
srca. Djeca se pouavaju ovosvjetskim znanostima, dok se dijete srca pouava
nutarnjoj mudrosti. Kao to dijete nije jo zaprljano ovosvjetskim grijesima,
dijete srca je isto, slobodno od nemarnosti, egoizma i sumnje. istoa djeteta
se esto pojavi kao fizika ljepota; u svijetu snova istota djeteta srca se
pojavljuje u likovima anela. Osoba se nada ulasku u Raj kao nagradi za dobra
djela, ali Rajski darovi na ovom svijetu dolaze preko ruku djeteta srca.

'U Vrtovima blaenstva...oko njih e biti djeca koja ne stare.' (Sura Vakiah, 1217)
40

'I oko njih e biti njihovi djeaci, kao da su skriveni biseri.' (Sura Tur, 24)

Ovo su djeca srca, inspirisana stanja Sufija (ahval), nazvana 'djecom' usljed
svoje ljepote i istote. A i pored toga, to su to duhovna stanja ljepote i istote,
ona su olienja u ljudskim tjelesima. Usljed njihove slatke i prefinjene prirode
oni su djeca srca, a ipak ljudi koji mogu promjeniti izgled stvorenja jer su
povezani sa Stvoriteljem. On je stvarni predstavnik ovjeanstva. Po njemu
materija ne postoji, niti on sebe smatra materijom. Nema perde (vela), nema
prepreke, izmeu njegovog bia i Allahovog Bia.

Na voa, Hadreti Resulullah, objanjava ovo stanje: 'Ja imam vrijeme sa

Allahom. U tom momentu nita ne moe biti izmeu nas, niti Njemu najblii anel
niti poslanik.'

'Poslanik' koji ne moe stati izmeu naeg meuvle Poslanika i Allaha je zapravo
materija odnosno privremeno postojanje samog Poslanika. Allahu najblii anel je
zapravo boansko Svjetlo Muhammeda, prvo stvorenje. U tom nadahnutom stanju
on je toliko blizu svom Gospodaru da niti njegovo materijalno postojanje niti
njegova dua mogu stati izmeu njih. Poslanik, objanjavajui to stanje
nadahnua, kae: 'Postoji Allahov Raj u kome nema niti palata, niti vrtova, niti

rijeka od meda i mlijeka, Raj u kojem se posmatra samo Allahovo Lice.' Allah ovo
potvruje: '(Neka) lica e tog dana blistati, posmatrajui njihovog Gospodara,

(Sura el- Kijama, 22-23) a Poslanik kae: 'Tog Dana vi ete vidjeti svog
Gospodara jasno kao puni mjesec.' Ali ovo stanje je takvo da, kada bi mu se
primaklo bilo koje stvorenje, pa ak i anel, njegovo materijalno bie bi izgorilo u
prah.

Allah kae preko Njegovog Poslanika:

41

'Kada bi rastavio zastore Mojih atributa (siffat) Moi koliko za tanku pukotinu,
sve bi izgorilo u prah koliko Moje oko dosee.'

Arhanel Dibril, koji je bio sa Poslanikom pri Uzdignuu (Mirad) na sedmo

nebo, je rekao da kada bi napravio samo jedan korak navie nestao bi u plamenu.

42

Poglavlje I

ovjekov Povratak Originalnom Izvoru

ovjek se razmatra sa dvije take gledita: njegovog materijalnog bia i

njegovog duhovnog bia. U pogledu materijalne pojave svako je manje vie
podjednak. Prema tome, u ovom pogledu, osoba moe primjeniti na ovjeanstvo
openita pravila. U svom duhovnom biu, skrivenom iza pojave, svaka osoba je
drukija. Stoga, posebna privatna pravila se primjenjuju na svakog pojedinca.

ovjek, u skladu sa optim pravilima, slijedei odreene korake se moe vratiti

svom korijenu. Da poduzme te korake, on slijedi oita uputstva nae vjere kao
svog vodia; slijedei ih, on napreduje. Uspinjui se sa stupnja na stupanj, on se
moe uspeti do duhovnog puta, prelazei u domen (alem) mudrosti. To je vrlo
visok stupanj. Hadreti Poslanik hvali taj stupanj, kazavi: 'Postoji stupanj na

kojem je sve skupljenoa to je boanska mudrost.'

Da bi se dospjelo na taj stupanj, osoba prvo mora da se otarasi lanih pojava i

dvolinjatva u pokazivanju svoje pobonosti drugima. Nakon toga on mora sebi
postaviti tri cilja. Ova tri cilja su zapravo tri raja (denneta). Prvi se naziva
Me'vaaraj kue sigurnosti. To je zemaljski raj. Drugi se naziva Na'iimraj
Allahove milosti na stvorenja, a to je raj u svijetu anela. Trei se naziva
Firdeuvsnebeski raj. To je raj u svijetu (alem) jedinstva uzronog uma, zaviaj
duhova, boanskih Imena i atributa. To su nagrade, Allahove ljepote koje e
materijalni ovjek kuati u svojim naporima kroz tri uzastopne faze znanja:
napore u vjerskim propisima (eri'ah); napore u liavanju mnotva u sebi, borei
se sa uzrokom koji izaziva mnotvo u njemu, a to je ego (nefs), u svrhu
dostizanja jedinstva i blizine svog Stvoritelju (tarikah); te najstrag, za napore
da dospije do stupnja boanske mudrosti (marifah) gdje e spoznati svoga
Gospodara.
43

Hadreti Poslanik na zakljuku gore spomenute predaje, 'Postoji stupanj

jedinstva svih stvari i to je boanska mudrost,' kae: 'Sa tim osoba saznaje
istinu, koja u sebi sakuplja sve uzroke i cijelo dobro. Onda se osoba mora po toj
istini vladati. Osoba takoe mora znati sve neistine i po tome djelovati, time to
e ih sve napustiti.' I on kae, 'O Gospodaru, pokai nam istinu i podari nam
slijeenje iste, i pokai nam neistinu i olakaj nam liavanja iste.' I, 'Onaj koji
poznaje sebe (ego, nefs) i suprotstavi se istinski svojim loim prohtjevima, onda
spozna svoga Gospodara, i slijedi Njegovo htijenje.'

Ovo su opta pravila koja se primjenjuju na materijalno bie ovjeka. Onda ima
duhovno bie ovjeka, odnosno duhovni ovjek, koji se naziva istim ovjekom
(nefsi safijje). Njegov cilj je totalna bliskost sa Allahom. Jedini put ka tome
kraju je znanje o istini (hakikah). U prvostvorenom svijetu apsolutnoga bia od
jedinstva, to znanje se naziva Jedinstvo (teuvhid).

Osoba se moe nadati da dospije na cilj ovoga puta tokom ovosvjetskog ivota. U
tom stanju nema razlike izmeu budnosti i spavanja, poto pri spavanju dua
moe povremeno pobjei svom zaviaju, svijetu duhova, i vratiti se sa vijestima
(haberima). To nam je poznato kao istiniti san. Ovaj dogaaj moe biti
djelomian, kao u sluaju snova; ali moe biti i potpun, kao u sluaju Poslanikova
uzdignua (mirad). Allah to potvruje rijeima:

'Allah uzima due prilikom njihove smrti, i one koje ne umiru, prilikom spavanja.
Onda On zadrava one kojima je dolo vrijeme smrti, a alje nazad ostale do
odreenog roka (edel). Doista su u tome znamenja onima koji promiljaju.' (Sura
Zumer, 42)

Hadreti Poslanik ukazuje na to stanje, kazavi, 'Spavanje mudraca (hakim) je

vrijednije od oboavanja (ibadet) neznalice (dahil)' Mudraci su oni koji su

postigli znanje o istini koje nema slova, niti glasova. Takvo znanje se prima kroz
44

trajno ponavljanje boanskog Imena Jedinstva sa tajnim jezikom. Mudraci su oni

ija nutrina odnosno jezgro se pretvorilo u boansko svjetlo, putem svjetla
jedinstva.

Allah govori preko Poslanika i kae:

'ovjek je Moja tajna a Ja sam njegova tajna. Nutarnje znanje od duhovnog bia
(ilm el-batin) je tajna od Mojih tajni. Samo Ja sputam to u srce Mog dobrog
roba, i niko ne moe znati njegovo stanje osim Mene.'
i:

'Ja sam onakav kako Me rob Moj zna. Kada Me trai i spominje Me, Ja sam s
njim. Ako me spominje u sebi, Ja ga traim sa Mojim Biem. Ako Me spominje
meu dobrim drutvom, Ja njega spomenem i potvrdim kao Mog dobrog roba u
boljem drutvu.'

U svemu to je upravo reeno, jedini nain da se zadovolji potreba osobe jeste

meditacijaa to posredstvo (vesilet) saznavanja ovjek doista vrlo rijetko
koristi. Iako je Hadreti Poslanik rekao, 'Momenat meditiranja je vrijedniji od

godine oboavanja (ibadet).' ili 'Momenat meditiranja je vrijedniji od

sedamdeset godina oboavanja.' ili 'Momenat meditiranja je vrijedniji od hiljadu
godina oboavanja.'

Vrijednost svakog djela je skrivena u biu istine. Djelo ili in meditiranja se

ovdje pojavljuje u tri kvalitativno razliite vrijednosti:

Ko god meditira o jednoj situaciji i potrai joj uzrok pronae da svaki njen
pojedinani dio ima svoje vlastite dijelove, i saznaje da svaki od tih dijelova je
uzrok mnotvu drugih stvari. Ovo je meditacija koja je vrijedna godinu dana
oboavanja.
45

Ko god meditira o svom oboavanju i potrauje im uzrok i razlog te to sazna,

njegova meditacija vrijedi sedamdeset godina oboavanja.

Ko god meditira boansku mudrost sa jakom eljom da spozna Allaha Uzvienog,

njegova meditacija je vrijedna hiljadu godina oboavanja, jer upravo to je
istinsko znanje.

Istinsko znanje je stanje jedinstva (teuvhid). Mudri zaljubljenik se sastane sa

svojim Voljenim. Od ovoga materijalnog svijeta, letei sa duhovnim krilima on
uzlijee do svijeta postignua, jer predani hodaju prema Raju dok mudri lete
prema svijetu blizine sa Gospodarom.

Aici imaju oi u svojim srcima.

Oni vide, dok ostali zure slijepi.
Takvi krila posjeduju, ne od krvi i mesa.
Uzlijeu prema anelima, svog Gospodara da nau!

Ovaj let se dogaa u nutrini mudrih. Oni prime ast da budu imenovani istinskim
ljudima, miljenicima Allahovim, Njegovim ukuanima, Njegovim nevjestama.
Hadreti Bejezid Bistami, da mu Allah tajnu posveti, kae, 'Posjednici mudrosti su

nevjeste Uzvienog Allaha.' Drugi takoe kau da osobe koje su Allahu bliske
postanu Njegove nevjeste.

Samo zaljubljeni posjednici nevjesta ih intimno poznaju. Ovi mudri robovi koji
postanu Allahovi ukuani (ehlullah), iako prelijepi, su pokriveni likovima obinih
ljudi. Allah govori preko Svog Poslanika, kazavi: 'Moji ukuani su skriveni ispod
Mojih kupola. Niko ih ne moe prepoznati osim Mene.' Kupole ispod kojih Allah
46

krije Svoje prijatelje su neupadljivi, likovi obinih ljudi. Kad neko pogleda
nevjestu pod velom, ta moe vidjeti osim njenog vela?

Jahja ibn Mu'az Razi, da mu Allah tajnu posveti, kae, 'Allahovi miljenici su

Allahovi mirisi na ovom svijetu, ali samo istinski, iskreni vjernici imaju nos da ih
namiriu (tj. da ih prepoznaju).' Oni osjete taj miris; oni slijede taj miris. Taj
miris, u njihovim srcima, izazove enju za njihovim Gospodarom. Svaki od njih
na svoj nain ubrza svoj korak, svoje napore, svoje oboavanje. Stupanj njegove
enje, njegova elja i brzina kretanja su proporcionalni njegovoj lahkoi,
rastereenju od teine svoga ega. Jer to vie osoba skine sa sebe grubosti
ovoga svijeta, vie osjeti toplinu Stvoritelja i blie povrini njegovo nutarnje bie
izroni. Bliskost istini je u skladu sa koliinom materijalizma osoba od sebe
odbaci. to vie odbaci svoje mnotvenosti osoba se vie priblii jedinoj istini.

Allahov intimni prijatelj je onaj koji je sebe sveo na nita. Tek onda on moe da
vidi postojanje Istine. U njemu nije preostala volja da bira. Nije preostalo 'ja'
osim od jedinog postojanja, koje je Istina. Iako je svakojakih uda poteklo kroz
njega da mu potvrde stanje (bliskosti), on pak nema nita sa njima. U njegovom
stanju nema otkrivanja tajni, jer otkrivanje tajne boanstva je nevjerstvo
(nevjernost).

U knjizi pod naslovom Mirsad pie, 'Svi ljudi kroz koje se pojave uda (kerameti)

su zastrti od i nezainteresovani za svoja stanja. Za njih, periodi kada se deavaju

uda su kao periodi enske mjesenice. Allahovi intimni prijatelji moraju da
proputuju kroz bar hiljadu stanica, a prva stanica je kapija uda. Samo oni koji
prou bezbjedno kroz ovu stanicu mogu putovati kroz slijedee stanice. Ako se
upetljaju u prvu, nigdje nee stii.'

47

Poglavlje II

Sputanje ovjeka na Najveu Nizinu

Uzvieni Allah je stvorio sveti duh kao najsavrenije stvorenje u prvo-stvorenom

svijetu apsolutnoga bitka od Njegova Bia; onda je On htio da ga poalje u nie
svijetove. Njegov razlog za to je da poui sveti duh da trai puta nazad do istine
na stupnju Sve-mogueg, da trai prijanju blizinu i intimnost sa Allahom. On je
poslao svetog duha do stanice Njegovih poslanika i miljenika, aika i prijatelja.
Na njegovom putu Allah ga je poslao prvo kroz svijet Uzronog Uma, jedinstva,
Univerzalne Due, svijet Njegovih boanskih Imena i atributa, odnosno jednom
rijeju kroz zbilju Muhammeda (hakikah muhammedijjah). Sveti duh je u sebi
ponio sjeme jedinstva. Kada je proao kroz ovaj spomenuti svijet zaodjenut je
boanskim svjetlom i nazvao se 'sultanskom duom'. Kada je prolazio kroz svijet
anela, koji je posrednik odnosno medijum snova, nazvan je 'pokretnom duom'.
Najstrag kada je stigao u ovaj svijet materije, zaodjenut je fizikim tijelom
koje je Allah stvorio da ga prihvati. Zaodjenut je grubom materijom da bi
zatitio ovaj svijet, jer kad bi materijalni svijet dobio direktan kontakt sa
svetim duhom, on bi materijalni svijet u jednom bljesku spalio. U odnosu na ovaj
svijet, postao je poznat kao ivot (hajjat), ljudska dua (nefs).

Razlog sputanju svetog duha na najnii svijet jeste da bi potraivao put nazad
do svog izvora i originalne Allahove blizine dok se nalazi u materijalnom tijelu: da
sie na ovaj grubi svijet, i da putem srca koje je unutar ovog lea, zasadi sjeme
jedinstva i izraste stablo jedinstva. (Korijeni tog stabla e uvijek biti gdje su i
bili; njegove grane ispunjavaju prazninu svemira, i tu za Allahovo zadovoljstvo,
raaju plodove jedinstva.) Onda je u zemlji srca sveti duh posijao sjeme vjere
(dina) i htio da uzgoji stablo vjere, da bi mu rodilo plodove, od koji e ga svaki
sve vie pribliavati Allahu. [Ebu Irfan: Ovo na jedan nadasve delikatan nain

upotpuni krunicu Bitka.]

48

Allah je napravio duama tijela u koja e ui, i za ove due, od kojih svaka ima
zasebno ime, On je napravio mjesto u svakom tijelu. On je postavio ljudsku duu
(nefs) u prostoru izmeu tijela i krvi. On je postavio sveti duh u sreditu srca,
gdje je stvorio prostor od fine materije u koji e uvati tajnu (sirr) izmeu
Allaha i Njegovog roba. Ove due se nalaze u razliitim dijelovima tijela, sa
razliitim dunostima i funkcijama; od kojih svaki kupuje i prodaje (daje i uzima)
razliitu robu, postie razne koristi. Njihova interakcija im uvijek obilno donosi
Allahove blagodati i blagoslove.

'Od onoga ime smo ih Mi snabdjeli, tajno i javno, nadajui se trgovini koja nee
propasti.' (Sura Fatir, 29)

Pristoji svakom ljudskom biu da poznaje svoj posao unutar ovog univerzuma
unutar vlastitog bitka, i shvati njegovu svrhu. On treba da shvati da ne moe
promijeniti ono to mu je dosueno kao ispravno za njega i objeeno oko vrata. A
od onoga koji eli da promijeni ono dosueno, ko je svezan za ovaj svijet
ambicijom prema njemu, Allah ga pita:

'Zar on ne zna kada se isprazne kaburovi, i to je u prsima postane pojavno?'

(Sura Adijat, 9-10)

'Mi smo dali da svakom insanu njegova djela vise o vratu.' (Sura el-Isra, 13)

49

Poglavlje III

Poivalita Dua unutar Tijela

Mjesto ljudske due, due ivota, unutar tijela se nalazi u prsima. To mjesto je
povezano sa osjetilima. Njen posao odnosno okupacija je vjera; njen posao je da
slijedi Allahove propise. Sa tim propisima Allah dri pojavni odnosno vidljivi
svijet u harmoniji i ustrojstvu. Ta dua, ispunjavajui zaduenja od Allaha, ne
prisvaja sebi svoja djela, jer nije odvojena od Allaha. Njena djela su od Allaha:
nema podvojenosti izmeu 'ja' i Allaha u njenim aktivnostima i oboavanju
(ibadetu).

'...Da se sretne sa svojim Gospodarom neka radi dobra djela i u oboavanju svoga
Gospodara neka ne pridruuje mu nikoga.' (Sura Kehf, 110)

Allah je Jedan i On voli ono to je ujedinjeno i jedno. On eli da svo oboavanje i

sva dobra djela, koja On smatra oboavanjem, da budu samo za Njega. Prema
tome ovjek ne treba ni misliti o pohvali ili ukoru njegovih djela od strane drugih
ljudi; niti njegova djela trebaju biti motivisana linim dunjalukim interesima.
Ona moraju biti iskljuivo za Allahovo zadovoljstvo. Nadahnuta stanja kao to je
vienje u ovom vidljivom svijetu dokaze Allahova postojanja, manifestaciju
Njegovih atributa, jedinstvo unutar mnotvenosti, istinu iza pojavai bliskost
svome Stvoritelju, su nagrade za ovakva nesebina dobra djela i oboavanje. Pa
ipak sve te nagrade (stvari) pripadaju ovom materijalnom svijetu, od tla pod
stopalima do u nebesa. Prema tome sva uda takoe pripadaju ovom svijetu:
hodanje po vodi, letenje po zraku, teleportacija na ogromne udaljenosti za vrlo
kratko vrijeme, sluanje zvukova iz daleka, vienje prizora na velikoj udaljenost,
poznavanje misli (telepatija). Kao nagradu za takva nesebina dobra djela,
ovjek moe ak oekivati i nagradu na vjenom svijetuRajske palate, mladu
poslugu, vjene djevice kao druice, mlijeko, med, vino i sve druge Rajske
blagodati. Ipak sve su to blagodati prvog stupnja Raja, zemaljskog raja.
50

Mjesto 'pokretne due' u tijelu je u srcu; njen posao je znanje o duhovnom putu.
Ona se bavi sa prva etiri od Allahovih Lijepih Imena. Kao i u sluaju preostalih
od dvanaest Imena, ova etiri Imena nemaju ni slova ni glasovapa se stoga ne
mogu ni izgovoriti.
Allah na to ukazuje ovim:

'Reci: Pozovi Allah ili pozovi Milostivi. Kojim god imenom Njega pozove, On ima
Najljepa Imena.' (Sura El-Isra, 110)

'Allahova su Najljepa Imena, pa Ga prizivajte njima...' (Sura A'raf, 180)

Alahov vlastiti govor upuuje na posao kojim se ovjek treba primarno okupirati:
da spozna boanska Imena. Ovo je znanje ovjekovog nutarnjeg bia. Ako osoba
postigne takvo znanje, dosegnue boansku mudrost. Tu je gdje se znanje Imena
Jedinstva kompletira.

Na voa, Poslanik, kae o boanskim Imenima, 'Uzvieni Allah ima 99 Imena. Ko

god ih naui ide u Raj.' On takoe kae, 'Znanje je jedno. Ueni ga uinie
hiljadom.' Ovo znai da Ime koje pripada Biu je samo jedno; ono se reflektuje
kao hiljadu atributa u onima koji ga prime.

Dvanaest boanskih Imena su unutar porijekla Svjedoenja Jedinstva, La ilahe

illallah, 'Nema boga osim Allaha'. Svako od njih je u jednom od dvanaest slova
ovog Svjedoenja Jedinstva. Allah Uzvieni je svakom slovu podario posebno Ime
u razvoju srca. Svaki od etiri svijeta kroz koje srce prolazi ima tri razliita
Imena. Allah na taj nain dri srca zaljubljenih vrsto u ljubavi. On kae:

51

'Allah e ustabiliti srca vjernika sa rijeju postojanom i na ovom i na vjenom

svijetu.' (Sura Ibrahim, 27)

Onda im On podari Svoju intimnost. On u njihovom srcu uspostavi stablo

jedinstva, stablo ije korijenje ide sedam stupnjeva ispod nas a njegovo granje
see kroz sedam nebesa do boanskog Prijestola pa i vie. Allah kae:

'Zar ne vidi kako Allah nudi primjer dobre rijei kao dobrog stabla, ije
korijenje je jako i ije grane seu visoko?' (Sura Ibrahim, 24)

Lokacija 'pokretne due' je unutar ivota srca. Svijet anela je trajno dostupan
njenom pogledu. Moe vidjeti Rajeve tog svijeta, njene stanovnike, njegovo
svjetlo, i sve anele u njemu. Govor 'pokretne due' je govor nutarnjeg svijeta,
bez rijei, bez zvuka (telepatija, misaoni govor). Njezine misli se trajno bave
tajnama skrivenih znaenja. Njeno mjesto na Ahiretu, nakon njenog povratka, je
Raj po imenu Ne'im, bata uitaka Allahove milosti.

Mjesto 'sultan-due', gdje ona vlada, je u sreditu srca, tj. srcu srca. Posao ove
due je boanska mudrost. Njen posao je da zna svo boansko znanje, koje je
posrednik istinske pobonosti recitovane na jeziku srca. Poslanik to objanjava
rijeima, 'Znanje je od dvojako. Jedno je na ovjekovom jeziku, koje je potvrda
Allahova postojanja. Drugo je u ovjekovom srcu. To je ono koje je nuno za
realizaciju ovjekove svrhe (cilja).' Istinski korisno znanje je samo ono koje je
unutar okvira aktivnosti srca. Kao to Poslanik kae, 'asni Kur'an ima vanjsko i
nutarnje znaenje.' Uzvieni Allah je objavio Kur'an u deset levela skrivenog
znaenja. Svako naredno znaenje je vie korisno od onog prethodnog, zato to
je blie izvoru istine. Dvanaest Imena koja pripadaju Allahovom Biu (Zatillah),
su kao dvanaest fontana koje su poskoile iz kamena kada ga je Musa udario sa
tapom.

52

'I kad je Musa molio vodu za svoj narod, Mi rekosmo: Udari tapom svojim!
Odatle potee dvanaest vrela. Svako pleme je znalo svoje vrelo.' (Sura Bekara,
60)

Vanjsko znanje o pojavama je kao kinica, koja doe i ode, dok je nutarnje
znanje kao fontana iji izvor nikada ne presuuje.

Allah kae:

'I znak im je zemlja kojoj Mi nakon smrti ivot dajemo i izbacujemo iz nje sjeme
koje oni jedu.' (Sura Ja-Sin, 33)

Allah je stvorio sjeme, sjeme na nebesima. To sjeme je postalo snaga ivotinje u

ovjeku. I on je stvorio sjeme u svijetu dua (alemi el-enfus): koje je izvor
snage, hrane dui. Sjeme se navodnjava sa izvora mudrosti. Kao to Poslanik kae,
'Ako neko provede 40 dana u iskrenosti i istoti, izvor mudrosti e potei iz srca
na njegov jezik.'

Korist od 'sultan-due' je ekstaza (dezba) i ljubav (ak) koju osjea dok

posmatra manifestaciju Allahove ljepote, milosti, i savrenosti.

Kao to Allah potvruje:

'Jedan estoke moi ga je poduio,

Vlasnik ispravnosti, pa se uspostavio,
Dok je na najviem horizontu bio.
Onda se primakao i jo blie spustio,
53

Na daljinu dva luka ili jo blie...

Pa je On otkrio Njegovom robu ono to je otkrio.
Srce (spoznajna snaga srca) nije poreklo ono to je vidilo. (Sura Nedm, 5-11)

Poslanik objanjava ovo stanje na drukiji nain: 'Vjernik je vjerniku ogledalo.' U

ovoj izjavi, prvi 'vjernik' je ogledalo srca savrenog vjernika, a drugi 'vjernik',
koji se ogleda u srcu prvog vjernika, je lino Uzvieni Allah. Allah imenuje Sebe
kao 'Vjernik' u Kur'anu:

'On je Allah osim kojeg nema drugog boga...Vjernik, Zatitnik svega.' (Sura Har,
23)

Zaviaj 'sultan-due' na vjenom svijetu je dennet el-Firdeuvsnebeski raj.

Stanica na kojoj sveti duh 'ruh el-kudus' vlada je tajno mjesto u srcu koje je
Allah napravio samo za Sebe gdje je On pohranio Svoju tajnu (sirr) na uvanje
(emanet).

Ovo je opisano Allahovim rijeima preko Hadreti Poslanika: 'ovjek je Moja

tajna a Ja sam njegova tajna (sirr).' Njegova okupacija je istina koja se postie
stizanjem u jedinstvo (tevhid); to je njegov posao. On svodi mnotvenost na
jednost svjesno ponavljajui ime jedinstva na jeziku boanske tajne. To nije
zvuni vanjski govor odnosno jezik.

'I ako vi kaete neto glasno (tedher), doista On zna poznaje i tajnu (sirr) i
najskrivenije (el-ahfa).' (Sura Ta-Ha, 7)

54

Samo Allah uje jezik svetog duha, i samo On poznaje njegovo stanje.

Korist ovog (levela) due odnosno duha jeste vizija prvo-nastalog stvaranja. Ono
to vidi je Allahova ljepota (Demal). Njemu pripada tajna vizija. Vienje i
sluanje postaju jedno. Nema u tome nikakva poreenja niti primjera, nema
slinosti niemu onome to vidi. Vidi Allahove atribute moi i estine (Delal)
zajedno sa Njegovim atributima ljepote i milosti (Demal).

Kada ovjek dostigne svoj cilj, svoj originalni zaviaj, tada se njegov ovosvjetski
um, koji ga je do tada vodio, susretne sa Uzronim Umom i potini Mu se:
njegovo srce je u strahopotovanju, njegov jezik je svezan. On nema snage niti
moi da nekome donese vijest o tom stanju, jer to vienje Allaha je nemogue
opisati i poimati, jer jednostavno On nema nikakve slinosti sa bilo im, pa ak ni
u pojmovnom smislu.

Kada ono, to se ovdje spomenulo, dospije do uiju onih koji znaju, neka prvo
pokuaju da shvate (ustanove) stupanj vlastitog znanja. Neka posvete svu panju
istinskoj zbilji svih stvari koje poznaju prije nego podignu svoje oi daljnim
horizontima, prije nego budu traili nove visoravni, da bi postigli znanje o
boanskoj providenciji. Neka ne pobijaju ovo to smo rekli, naprotiv neka trae
mudrost da pronau jedinstvo (tevhid), jednou (Bitka). To je esencijalno
(presudno).

[Ebu Irfan: Oni, koji su upoznati sa naukom Ihsana, odnosno Irfana, bolje
poznatom kao Sufizam, mogu primjetiti da Sejjid Abdul-Kadir k.s. jasno izlae
vlastito duhovno iskustvo i vrhunsku spoznaju jedinstva. On je, Allah mu tajnu
posvetio, preselio na bolji svijet 561 g. po Hidri, a te iste godine je roen na
Magribu u paniji drugi velikan ove nauke Ihsana, po imenu Muhammed Ibn Arebi
ili popularno poznat kao ejhul ekber. Ova dva velikana govore jedno te isto po
pitanju najvie spoznaje. Sejjid Abdul-Kadir k.s. je pir svih pirova, lider svih
Allahovih prijatelja, dobro znajui tendencije ljudkog uma, ili radije razuma,
upozorava sve one koji su ueni, da ne negiraju ove njegove rijei nego da stanu
55

tu i ustanove kako stvari doista jesu. Ibn Arebi k.s. je mnogo osuivan i
optuivan i potvaran zbog svojih duhovnih teza i knjiga koje je pod duhovnom
inspiracijom napisao. Zaudno je da su svi, koji su posjedovali imalo Islamske
uenosti, priznali njegovu istotu i ispravnost duhovnog puta, a dosta ih se
okomilo na Ibn Arebija k.s., koji je po ovom pitanju najvie spoznaje rekao
potpuno istu stvar, samo to ju je u svojim djelima obrazloio u detalje. Ono to
je preueno ogromno je, jer ta misao kod veine ljudi ne moe se pojmiti, s
obzirom da "veina ljudi ne zna" (Rum, 6), kao to i: "Veina ljudi ne vjeruje"

(Hud, 17), a na znanju se bazira shvatanje i poimanje, shodno rijeima Uzvienog:

"Ne shvataju" (A'raf, 179), "Ne razumiju" (Enfal, 22). Ovaj Allahov ovisnik je,
Njegovom neizmjernom dobrotom i milou, doivio ovo to ova dva velikana
ovdje spominju, iako je tada bio zaprepaen i zapanjen sa tom vizijom.
Strahovao je od zamke i zablude pa je sam sebi to zanijekao, osjeao se
nedostojnim takvog stupnja, na samom poetku duhovnog puta, a kojem se
sretnici nadaju na kraju duhovnog puta. Kod nas je nastupilo prvo ono, to
uobiajeno, drugima nastupa kao zadnje. O tome svemu ne mogu rei ispravnije
od ovoga, 'Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna.' (Jusuf, 21) Svrha ovog
komentara je da ukaem kako ejh Ibn Arebi i Sejjid Abdul-Kadir, povodom
ovog stupnja spoznaje, koja dolazi na stanici svetog duha, govore jedno te isto.
Mi smo to lino doivjeli i ne tvrdimo nita drukije o tom predmetu, govorimo iz
linog iskustva tako da se zna da je to mogue i danas, desi se onome kome Allah
ukae neizmjernu dobrotu i milost. Takvo neto se ne moe zaraditi trudom i
dobrim djelima, mi samo znamo da smo u tom periodu ivota bili potpuno
zaljubljeni i okupirani samo Njim. 'To je Allahova milost prema nama i ostalim

ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna. (Jusuf, 38) Mi se utjeemo Allahu od svake
nepristojnosti i neposluha, a doista je insan stvoren slabim. (en-Nisa, 28) ]

56

Poglavlje IV

O Znanju

Znanje o vanjtini stvari koje su sobom evidentne, odnosno pojavne, se dijeli na

dvanaest oblasti, a i znanje o nutarnjim zbiljama se takoe dijeli na dvanaest
oblasti. Ove oblasti znanja su podijeljene izmeu obinih ljudi i Allahove elite, po
njihovim pojedinanim kapacitetima odnosno potencijalima.

Za nae svrhe mi ove znanosti dijelimo na etiri oblasti.

Prva oblast se tie vjerskih propisa u vezi dunosti i interakcija vezanih za
stvari i aktivnosti ovoga svijeta.
Druga oblast e tie nutarnjeg znaenja i razloga ovih propisa, i naziva se
pojmovna znanost o stvarima koje nisu pojavne, odnosno sobom evidentne,
mistine znanosti.
Trea oblast se tie skrivene duhovne esencije, koja se naziva mudrost (hikmah).
etvrta oblast se tie nutarnje esencije ove duhovne esencije, koja je istina (elhakk).
Savreni ovjek (insan el-kamil) mora spoznati ove etiri oblasti i pronai puteve
koji vode njima.

Na voa Poslanik, je rekao, 'Vjera (Diin) je stablo: misticizam su njegove grane,

mudrost mu je kora, istina mu je plod. Kur'an asni sa svojim komentarima,

objanjenjima, tumaenjima i analogijama, sve to sadri.'

U knjizi el-Medma, termini tefsir (komentar), i te'vil (tumaenje putem

analogije), ovako se definiu: 'Komentar na Kur'an je pojanjavanje i

obrazlaganje za obine ljude, dok je tumaenje Kur'ana putem analogije

57

pojanjavanje nutarnjih znaenja putem nadahnutih promiljanja istinskih

vjernika. Takva tumaenja su za Allahove posebne robove koji su vrsto
uspostavljeni, trajni u svom duhovnom stanju i dobro utemeljeni u znanju koje im
omoguuje formiranje istinskog stajalita. Kao to je palmino drvo korijenima
duboko u zemlji, tako su njihova stopala vrsto u materijalnom svijetu; i kao to
su palmine grane visoko prema nebu, njihova srca i umovi su uzdignuta do
nebeskog znanja.'

Allahovom milou ova stabilna ustrajnost bez sumnji se nalazi u sreditu

njihovih srca. Srce koje je vrsto u ovom stanju je kao drugi (potvrdni) dio
Svedoenja Jedinstva, La ilahe illallah- 'Nema boga osim Allaha' illallah 'samo
Allah', to je finalna potvrda jedinstva.

''On je onaj koji ti je spustio Knjigu; neke njene reenice (ajat) su jasne --one
su osnova Knjigea druge su alegorine. Onda oni u ijim srcima je perverznost
slijede one koje su alegorine, traei smutnju, i traei da dadnu (svoje
vlastito) tumaenje. A niko ne zna njihovo tumaenje osim Allaha i onih koji su
vrsto ukorijenjeni (duboki) u znanju (er-raasihun). Oni kau: Mi vjerujemo u to,
to je sve od naeg Gospodara. A nee se niko dosjetiti (jezzekkeru) osim
posjednika shvatanja (ulul elbab).'' (Sura Ali Imran, 7)

Autor velikog komentara na Kur'an kae o ovom ajetu slijedee: 'Kad bi se kapija

ovog ajeta otvorila, sve kapije nutarnjeg tajnog svijeta bi se takoe otvorile'.

Istinski rob Allahov je zaduen da ispuni Allahove naredbe i da se ustegne od

onoga to On zabranjuje. On je takoe zaduen da se suprostavi svom egu i
niskim prohtjevima svoga tijela. Osnovna suprotstavljenost ega (nefs) u vjeri,
jeste u formi imaginacije i iluzije (vehm) koja se protivi realnosti. Na stupnju
misticizma (tarikata), lukavi ego (nefs) ohrabruje osobu da slijedi i dri se
pretpostavki koje su samo blizu istine, ak i da slijedi predskazanja i izjave,
prijanjih Allahovih prijatelja, koje su ve pomuene te da takoe slijedi lane
uitelje i ideje. Na stupnju mudrosti, ego (nefs) pokuava da navede osobu da
58

sebi ustvrdi stupanj Allahova prijatelja, a ak i boanstvenostnajgori grijeh

je pridruiti sebe (nefs) Allahu (tj. to je najgori vid irka).

Allah kae:
'Vidje li ti onoga to uze za boga svoju strast (heva)...' (Sura el-Furkan, 43)

Ali stupanj istine je drukiji. Niti ego (nefs) a niti Sotona (ejtan) imaju pristupa
tuak ni aneli (melaika) ne mogu tu pristupiti. Sve osim Allaha bi na tom
stupnju momentalno izgorilo, kako se spominje kada je hadreti Dibril rekao
Poslaniku, 'Ako bi ja napravio korak dalje, izgorio bih u prah.'

Istinski rob Allahov je osloboen suprotstavljanja svog ega i Sotone, jer je on

zatien iskrenou i istoom.

'Ree (Sotona): Tako mi Tvoje Uzvienosti ja u ih sigurno sve zavesti. Osim

Tvojih iskrenih istih robova.' (Sura Saad, 82-83)

ovjek ne moe dostii istinu dok ne postane ist, jer njegovi materijalni
atributi ga nee napustiti dok se u njemu ne manifestuje esencija (zat). To je
prava iskrenost. Njegovo neznanje (umiljeno znanje) e ga napustiti tek kada
primi znanje o Allahovom Biu (Zatillah). To se ne moe postii obrazovanjem;
tome samo Allah, bez posrednika, pouava. Kada je uitelj sam Allah lino, On
daruje od Sebe znanje, kao to je On darovao znanje hadreti Hidru. Onda
ovjek, sa svjesnou onoga ta je primio, dosegne stupanj boije mudrosti, gdje
zna svog Gospodara te oboava Onoga Koga zna.

Onaj ko dosegne ovaj stupanj ima viziju svetog duha i uspije da vidi Allahova
Miljenika Muhammeda. On sa njim popria o svemu od poetka do kraja, i svi
drugi poslanici mu dadnu radosnu vijest o obeanom susretu sa Voljenim. Allah
opisuje ovo stanje ili stupanj:

59

'Ko god se pokorava Allahu i Poslaniku, oni su u drutvu onih kojima je Allah
darovao blagodati od poslanika (nebijjiin), istinitih (siddikiin), osvjedoenih
(uhedaa) i dobrih (salihiin). Divno li su oni drutvo.' (Sura en-Nisa, 69)

Onaj ko u svom biu ne nae ovo znanje nee postii mudrost pa ak kad bi
proitao milion knjiga. Korist od sticanja znanja o vanjskim pojavnim stvarima je
moda postizanje Raja: tamo sve to se vidi su svjetlosne forme manifestacije
Boijih atributa. Nema veze koliko savreno je njegovo znanje o pojavnom i
pojmovnom, ono nee omoguiti osobi da ue u mjesto svetosti, Allahove
bliskosti, jer osoba mora letjeti do tog mjesta, a da bi osoba letjela mora imati
dva krila. Istinski rob Allahov je onaj ko odleti do tog svetog mjesta sa krilima
vanjskog i nutarnjeg znanja, ne zastajui na putu, ne doputajui da ga neto
smetne i odvrati od cilja. Allah preko Svog Poslanika, kae:

'Moj robe, ako eli da ue u svetost Moje intimne blizine, ne obraaj panju
niti na materijalni niti duhovni svijet anela, pa ak ni na vie svijetove gdje
moe primiti Moje boanske atribute.'

Ovaj materijalni svijet je kunja, sotona, za uene (alim). Svijet anela je kunja
za mudrace (hakim), a svijet boanskih atributa je kunja za gnostike (arife). Ko
god se zabavi ovim kunjama biva blokiran od poziva samilosti ka Allahovom Biu
(Zatillah).

Ako podlegnu ovim kunjama, oni stanu, ne napreduju, ne diu se u visinu. Iako im
je prvobitni cilj bio blizina Stvoritelja, oni tamo vie ne mogu pristii. Oni su
odvraeni; oni su ostali samo sa jednim krilom.

Onaj ko postane svjestan istine (el-hakk) primi takve blagodati, takve darove od
Allaha kakve ljudsko oko nije vidjelo, niti je ljudsko uho tako neto ulo, niti je
ljudsko srce takvo to poznavalo. To je Raj intimnosti. Nema tu niti palata od
60

dragulja, niti vjeno ednih druica. Neka ovjek zna svoju vrijednost pa neka
ne eli niti trai ono to mu ne prilii!

Hadreti Alija, Allah njime zadovoljan bio, kae: 'Neka Allah blagoslovi onoga ko

zna svoju vrijednost, ko zna svoje granice, ko pazi svoj jezik, ko ne potroi ovaj
ivot u besposlici.'

Osoba koja zna mora biti svjesna da dijete duha (ruuh) koje se rodilo u srcu
(kalb) jeste znaenje istinske ovjenosti: to je istinsko ljudsko bie (insan). On
treba poduavati dijete srca tako to e konstatno biti svjestan jedinstva
(tevhid)naputajui ovaj materijalni svijet mnotvenosti, tragajui za duhovnim
svijetom, svijetom misterija, tamo gdje nema nita drugo do Allahovo Bie. U
stvarnosti (hakikah) nema drugog mjesta osim toga mjesta, koje nema kraja,
nema poetka. Dijete srca leti iznad te beskrajne ravni osmatrajui ono to niko
prije nije vidio, niko nije o tome mogao rei, niti to opisati. To je mjesto onih koji
su sebe ostavili i sa svojim Gospodarom nali jedinstvo, koji su posmatrali ono to
su vidjeli sa istim okom kojim Gospodar posmatra, okom jedinstva. Kada ugledaju
ljepotu i velianstvo svoga Gospodara nita od njih samih ne preostane. Ako neko
gleda u sunce ne moe neto drugo vidjeti, niti moe vidjeti sebe. Kad se
manifestira Allahova Ljepota, ta bi onda moglo preostati od sebe? Nita!

Isa (Isus) je rekao, 'Osoba se mora dva puta roditi da stigne do svijeta anela,

kao to se ptice dva puta rode.' To je roenje znaenja (manije) od djela,

roenje duha od tijela. Ta mogunost je u ovjeku (insanu). To je misterija,
tajna (sirr) ovjeka. Roeno je od odnosa izmeu znanja o vjerskim propisima i
znanja iz svjesnosti istine, kao to su sva djeca roena od sjedinjenja dvije kapi
vode.

'Uistinu smo Mi stvorili ovjeka od kapi fluida, da bi ga iskuali. Pa mu Mi

darujemo sluh i vid.' (Sura Insan, 2)

61

Kada znaenje (manija) postane manifestovana u bitku, onda je lahko proi

pliakom do okeana stvorenog (halk) i uroniti u dubinu Allahovi odredbi (bahri
emr). Svi materijalni svjetovi su samo kap u okeana duhovnog svijeta. Tek nakon
to se sve ovo shvati, duhovna mo i svjetlost misterija boanske naravi, prave
istine, pone strujati u svijet bez rijei i glasova.

62

Poglavlje V

O Pokajanju i Pouavanju Putem Rijei

Odreeni stupnjevi i stanice u ovjekovom duhovnom razvoju bili su spomenuti:

neka se zna da su svi oni primarno postignuti pokajanjem (tevbom, vraanjem
Allahu). Nain pokajanja se moe nauiti samo od onoga ko zna kako se Allahu
pokaje (vraa) a koji je i sam pokajan (povraen). Istinsko i potpuno pokajanje je
prvi korak.

''Kada su nevjernici u srcima imali odbojnost, odbojnost iz neznanja

(dahilijjeta), Allah je Poslaniku i vjernicima spustio smiraj (sekinet) i rije
bogobojaznosti (takve, pokajanja) koja je njima priliila, koje su bili vrijedniji, a
Allah je svake stvari Znalac.'' (Sura el-Feth, 26)

Stanje bogobojaznosti (takve) ima isto znaenje kao i La ilahe illallah: nema
boga, nema nitasamo Allah. Za posjednika znanja po ovom pitanju postoji
bojazan od gubljenja Njega, gubljenja Njegove naklonosti, Njegove ljubavi,
Njegove milosti; on se boji i stidi da neto pogrijei ispred Njegova pogleda i boji
se Njegove kazne. Ako osoba nije takva onda treba pronai nekoga ko jeste
takav da od njega primi takvu bojazan od Allaha (takvu).

Izvor iz koje se ova rije prima se treba izbistriti i oistiti od svega mimo
Allaha, i ko god tu rije prima mora posjedovati sposobnost da razluuje rijei
onoga ije srce je isto i obinog ovjeka. Osoba takoe mora biti svjesna
naina na koji se rije izgovara, jer rijei koje zvue isto mogu imati potpuno
drukija znaenja. Nemogue da jedna te ista rije ima isto znaenje kada
dolazi iz istog izvora i kada dolazi odnekud drugo.

63

Srce se proivi samo kad primi sjeme jedinstva (tevhida) od ivog srca, jer je
takvo sjeme zdravo, ivo sjeme. Sveta rije La ilahe illallah spomenuta na dva
mjesta u Kur'anu dokaz je tome:

''Doista su oni bili oholi kada im se reklo, 'nema boga osim Allaha,' te su rekli,
'zar da odustanemo od bogova naih?'' (Sura es-Saffat, 35-36)

Ovo je stanje obinih ljudi,za koje vanjske pojave, pa ak i njihovo vlastito

tjelesno postojanje, su bogovi.

''Pa znaj da nema boga osim Allaha, i trai oprosta za svoj grijeh i za vjernike i
vjernice, Allah zna va kretanje i mirovanje.'' (Sura Muhammed, 19)

Ove rijei su uputa za one iste vjernike koji se boje Allaha.

Hadreti Alija je pitao Poslanika da ga uputi na najlaki, najvrijedniji, najbri

metod sticanja spasa. Na Poslanik je ekao na Dibrila da mu donese odgovor od
Boanskog Izvora. On je doao i rekao Poslaniku da kae 'La ilahe' okrenuvi
svoje lice na desnu stranu i da kae 'illallah' okrenuvi lice na lijevu stranu,
prema svom istom srcu. On je to ponovio tri puta i onda je Poslanik to isto
ponovio tri puta te je onda tome pouio hadreti Aliju da i on to ponovi tri puta.
Neto kasnije je pouio takvom svjedoenju jedinstva i druge svoje Drugove.
Ipak Hadreti Alija je to prvi zatraio pa je prvi tu pouku (talkin) i primio.

Onda jednog dana, kada su se tek vratili iz velike bitke, Poslanik je rekao svojim
drugovima, 'Mi smo stigli iz male bitke da vodimo veliki rat.', ukazujui na borbu
protiv vlastitog ega, to je znaenje svjedoanstva jedinstva. 'Va najvei
neprijatelj je ispod vaih rebara.', rekao je on.

64

Boanska ljubav nee zaivjeti u vama dok va neprijatelj, pohote tijela, ne umre
i ne ostavi vas.

Prvo se mora oistiti od ega koji nagovara na sve zlo (nefsi emare): onda e
dobiti djelominu svijest, kritikuali to nije dovoljno. Mora prei prego tog
levela do stupnja gdje e ti se otkriti istina, istina o dobru i zlu. Tada e
prestati raditi zlo i raditi ono to je dobro; tako e se tvoje bie oistiti.
Suprotstavljajui se tijelu, mora se boriti protiv ivotinjskih poriva
prodrljivosti, pretjeranog spavanja, besposlicesvih karakteristika divlje
zvijeri u tebi: negativnosti, bijesa, svae, agresije. Onda treba na tome da se
otarasi loih navika svog ega: arogancije, ponosa, zavisti, osvetoljubivosti,
pohlepe i svih drugih belaja i bolesti tijela i srca. Samo oni koji uspiju da se
oiste svih ovih stvari su istinski pokajnici, oieni i isti.

''Allah voli one koji se kaju i voli one koji se iste.'' (Sura el-Bekara, 222)

U svom pokajanju osoba mora biti paljiva da njeno pokajanje ne bude

apstraktno i uopteno, tako da ne padne pod Allahovu izjavu, Nema veze koliko se

kaju, nisu se istinski pokajali, i njihovo pokajanje se ne prima. Ovo se odnosi na

one koji samo formalno izgovaraju rijei pokajanja, ali niti znaju veliinu svog
grijeha, niti su se zakleli da nee vie grijeiti, niti su poduzeli korake prema
naputanju grijeenja. To je obino pokajanje, koje ne prodire u uzroke
grijeenja. To kao da ljudi pokuavaju da se otarase trave sijekui je iznad
zemlje umjesto da joj iskopaju korijen. Tako se prema njoj odnosei oni joj samo
pospjeuju rast. Onaj ko se pokaje znajui uzrok svom grijehu sa elei da ga
ukloni, prione na iskopavanje korijena te otrovne biljke. Kada se biljka iz korijena
iskopa, ona se sasui, i ponovo se ne vrati. Alatka kojom se iskopa korijen korova,
uzroka grijeha, jeste duhovna pouka koju osoba primi od istinskog uitelja.
Osoba mora oistiti zemlju od korova prije nego pone saditi vonjak.

''I nudimo ljudima ove parabole da bi promislili.'' (Sura el-Har, 21)

65

''On je Onaj koji prihvata pokajanje od Svojih robova i oprata grijehe, i On zna
sve to radite.'' (Sura e-ura, 25)

''I ko god se pokaje i uzvjeruje i radi dobra djela, Allah e pretvoriti njegova
loa djela u dobra, a Allah je Oprostiv Samilostan.'' (Sura el-Furkan, 70)

Znaj da je znak istinskog pokajanja za grijeh takav da se taj grijeh nikad vie ne
ponovi.

Postoje dvije vrste pokajanja, pokajanje obinog ovjeka i pokajanje istog

vjernika. Obini ovjek se nada da izie iz grenosti u pobonost putem
spominjanja Allaha i ulaganja ozbiljnog truda, naputajui prohtjeve i komfor
puteni strasti te prisiljavanjem ega na tegobe. On mora napustiti egoistinu
buntovnost protiv Allahovih propisa i dospjeti u pokornost. To je njegovo
pokajanje, koje ga moe izvesti iz paklene vatre u Raj.

isti vjernici, istinski robovi Allaha, u potpuno drukijem stanju. Oni su na

stupnju boanske mudrosti, koji je itekako vii od najboljeg stupnja obinog
ovjeka. Zapravo, za njih nema stepenika kojima se trebaju penjati: oni su
pristigli u Allahovu blizinu. Oni su napustili uitke ovog svijeta i kuaju blagodati
duhovnog svijetaukus Allahove intimnosti, uitak gledanja Njegova Bia sa
okom istinskog ubjeenja (hakkal jekin).

Percepcija obinog ovjeka jeste ovaj obini svijet, i njihov uitak je u kuanju
materijalnih koristi od materijalnog postojanja. I kako je samo postojanje
materijalnog ovjeka i materijalnog svijeta falino, tako su i najbolje koristi i
uitci tog svijeta falini. Kako velika izreka kae, 'Tvoje postojanje je toliki
grijeh da su svi drugi grijesi spram toga neznatni.' Mudri ljudi su esto govorili
da najbolja djela obinih ljudi u poreenju sa Allahu bliskim robovima nisu bolja
od greki onih Allahu bliskih robova. Tako sa namjerom da nas poue traenju
66

oprosta za skrivene greke u djelima koja inae smatramo pobonim, na Poslanik

koji je bio bezgrijean, je traio oprosta stotinu puta dnevno. Uzvieni Allah mu
je rekao da trai oprosta za sebe i vjernike i vjernice. (Sura Muhammed, 19) On
je poslao istog Poslanika kao primjer kako se treba pokajatimolei Allah da
poniti ego, linost, individualnost, sveukupnost sebe, da mu oduzme vlastito
postojanje.
To je istinsko pokajanje.

Pokajanje znai brisanje svega mimo Allahova Bia, te da se eli vratiti Njemu,
vratiti se zaviaju Njegove intimnosti, da se gleda Boije Lice. Na Poslanik,
Miljenik Allahov, opisuje takve pokajnike, kazavi: 'Ima takvih robova ija su

tijela ovdje ali su im srca kod Allahova Prijestola.' Njihova srca su na devetom
nebu, ispod Prijestola (Ara), zato to je vizija Boanskog Bia nemogua ispod
tog svijeta.

Ovdje se mogu vidjeti samo manifestacije Njegovih boanskih atributa,

reflekcije na istim zrcalima istih srca: kao to hadreti Omer ree, 'Moje srce

je vidjelo Gospodara sa svjetlom Gospodara'. isto srce je zrcalo gdje se ogleda

Allahova ljepota, milost i savrenstvo. Drugi naziv dat ovom stanju je
'otkrovenje', osmatranje boanskih atributa.

Da se dostigne to stanje, da se oisti i sjaji to srce, osobi treba zreo uitelj,

koji je u jedinstvu sa Allahom, i koji je cijenjen od prolih i suvremenika. Taj
uitelj (murid el-mukemmil) mora biti od onih koji je dostigao Allahovu
intimnost i koji je vraen na ovaj svijet da usavri one koji su toga vrijedni, ali
koji jo imaju nedostatke.

Na svom ponovnom sputanju na ovaj nii svijet ti Allahovi intimni prijatelji

moraju putovati tragom Poslanika i slijediti njegov primjer, iako je njihova
funkcija razliita od Poslanike funkcije. Dok su poslanici slati da spase i obine
ljude i iste vjernike, ovi uitelji nisu poslani da pouavaju svakoga, nego samo
67

odabrani broj ljudi. Dok je Poslanicima data potpuna neovisnost u izvravanju

njihovih dunosti, ovi sveti uitelji nisu neovisni, nego moraju slijediti put i
primjer Poslanika.

Kae se da duhovni uitelj koji proglasi sebe neovisnim o Poslaniku eli da se

poistovjeti sa Poslanikom, to e ga odvesti u krivovjerstvo i nevjerstvo. Kada je
na Poslanik rekao da su njegovi mudri drugovi kao poslanici Sinova Israila (benu
israil), on je time mislio na neto drukije od ove neovisnostijer su poslanici
nakon hadreti Musaa svi slijedili njegov vjerozakon. Oni nisu donosili nove
propise vjere. Oni su slijedili ste propise kao i hadreti Musa. Kao i oni, mudri
ljudi meu sljedbenicima hadreti Muhammeda, ija funkcija je da pouavaju
nekolicinu odabranih istih Allahovih robova, slijedi mudrost hadreti Poslanika,
predstavljajui naredbe i zabrane na drukiji nain, otvoren i jasan, pokazujui
svojim uenicima dobra djela vlastitim primjenjivanjem pobonih djela u
razliitim vremenima i okolnostima. Oni ohrabruju svoje uenike ukazujui im na
radost i ljepotu slijeenja principa vjere. Njihov cilj je pomognu svojim
uenicima da oiste svoja srca, koja su mjesta na kojima se gradi spomenik
mudrosti.

U svemu ovome oni slijede uenike hadreti Poslanika poznatih kao 'drugovi
vunene odjee'(ashabul suffa), koji su napustili sve ovosvjetske aktivnosti da bi
stajali na kapiji hadreti Poslanika te da bi mu bili bizu. Ti uenici su davali vijesti
(habere) kako su ih primali, direktno sa usta hadreti Poslanika. U njihovoj blizini
sa hadreti Poslanikom oni su dostigli takve stupnjeve da su mogli govoriti o
misterijama hadreti Poslanikovog uzdignua (mirad) i prije nego je on to otkrio
svojim Drugovima.

Ti isti uitelji su posjedovali blizinu slinu blizini koju je hadreti Poslanik imao
sa svojim Gospodarom: slino povjerenje i uvanje boanskog znanja koje im je
darovano. Oni su nosioci dijela proslanstva, i njihovo nutarnje bie je bezbjedno
pod zatitom hadreti Poslanika lino.

68

Svaki posjednik znanja nije u takvom stanju. Oni koji su dostigli taj stupanj blii
su hadreti Poslaniku nego svojim sinovima i porodici, oni su kao duhovni sinovi
hadreti Poslanika ija srodnost i bliskost njemu je intezivnija od svake krvne
srodnosti. Oni su istinski nasljednici hadreti Poslanika. Istinski sin posjeduje
oevu esenciju i tajnu kako u vanjtini tako i u nutrini. Hadreti Poslanik
objanjava ovu tajnu kao '...posebno znanje kao skrivena riznica koju jedino

poznavaoci Allahova Bia mogu pronai. Pa ipak kada se misterija otkrije, niko ko
je svjestan i iskren ne moe je zanijekati.'

To znanje je povjereno naem Poslaniku u noi Nonog Putovanja (mirad),

uzdignua njegovom Gospodaru. Ta misterija je bila skrivena u njemu iza
trideset hiljada velova. On nije otkrio tu tajnu nikome osim svojim najbliim
uenicima. Usljed promocije i blagoslovljenosti (berekah) ove tajne, Islam e
vladati sve do zadnjeg dana svjetova.

Skriveno znanje je to koje vodi osobu toj tajni. Ovosvjetske znanosti,

umjetnosti i vjetine su kao ljutura tog nutarnjeg znanja, a opet oni koji
posjeduju to svjetsko znanje se mogu nadati da e jednog dana postii ono to je
skriveno u ljuturi. Neki od ovih uenjaka posjeduju samo onoliko znanja koje im
je stroga dunost dok drugi postaju strunjaci i povjerenici koji uvaju to
znanje od zaborava. Drugi pak pozivaju Allahu sa lijepim savjetom. Neki od njih
slijede put hadreti Poslanika i dou do hadreti Alije, koji je kapija znanja kroz
koju prolaze oni koji su pozvani boanskim pozivom.

''Pozivaj putu svog Gospodara sa mudrou i lijepim savjetom, i raspravljaj sa

njima na najljepi nain.'' (Sura en-Nahl, 125)

Ono to oni smjeraju u svojim rijeima je isto to. Spoljanja razlika je samo u
detaljima i nainu izraavanja. Zapravo, postoje tri znaenja koja se pojavljuju
kao tri razliita znanjakada se sprovedu ona se stapaju u tradiciju (sunnet)
hadreti Poslanika. Znanje se dijeli u troje, jer nijedan pojedinac ne moe nositi
teret potpunog znanja, niti se moe po njemu vladati.
69

Prvi dio Kur'anskog ajeta 'Pozivaj putu svog Gospodara sa mudrou', odnosi se
na boansku mudrost, esenciju i poetak svega. Njegov posjednik mora, kao i
hadreti Poslanik, vladati se po njemu. Ona se daruje samo istinskom i hrabrom
ovjeku, duhovnom junaku koji e braniti svoju poziciju i boriti se da sauva to
znanje. Na Poslanik opisuje takvog junaka ovako: 'Predan napor (himmet)

istinskog ovjeka moe uzdrmati planinu.''planina' se ovdje odnosi na tvrdou

pojedinih srca. Molbe ovakvih ljudi se prihvaaju. Kada oni neto zaele, to se
dogaa; kada oni poele da neega ne bude, ono nestane, ispari.

''On daruje mudrost (hikmah) kome On hoe, pa kome je darovana mudrost

doista prima nemjerljivo dobro.'' (Sura el-Bekara, 269)

Drugi dio znanja pomenutog u ajetu kao 'lijep savjet' se odnosi na poznavanje
pojavnog. To je kora nutarnje mudrosti. Posjednik tog znanja pouava dobru i
dobrim djelima i zabranjuje ljudima zlo koje im je Allah zabranio. Hadreti
Poslanik ih hvali. Posjednik znanja savjetuje ljubazno i sa njenou, dok
neznalica (dahil) pouava neljubazno i sa bijesom.

Trei dio znanja se tie reguliranja ovosvjetskog ljudskog ivota odnosno

aktivnosti. To je ljuska preko vjerskog znanja, koje je opet oklop oko boanske
mudrosti. [Ebu Irfan: jaje ima tri sloja: ljuska, bjelance i umanjak.] To znanje
je sueno onima koji vladaju ljudima na ovom svijetu: ovjekova pravda nad
ovjekom, ovjekova vlast nad ovjekom.

Posljednji dio Kur'anskog ajeta koji je gore spomenut zapravo opisuje njihovu
funkciju: i raspravljaj sa njima na najljepi nain. Takvi ljudi su manifestacija
(tedellijjat) Allahovog atributa el-Kahhar, Upokoritelj. Njihova funkcija je
odravanje ustrojstva meu ljudima u skladu sa Boanskim Zakonom, kao to
ljuska titi bjelancedok spoljanje znanje, koje je bjelance, titi nutarnje
znanje, koje je sjeme odnosno umanjak.

70

Hadreti Poslanik savjetuje, 'esto posjeuj mudre ljude, pokoravaj se pravednim

vladarima. Allah Mudri oivljava mrtva srca sa mudrou kao to On oivljava

zamrlu zemlju sa kiom.' Hadreti Poslanik takoe kae, 'Mudrost je izgubljeni
imetak vjernika. On ga pokupi gdje god ga nae.'

ak i rijei iz usta obinih ljudi su sputene sa Sauvane Ploe (leuvhi mahfuuz)

gdje se nalaze odreenja svih stvari od poetka do kraja. Ta pomno uvana Ploa
se nalazi u svijetu Uzronog Uma, iako se rijei izgovaraju proporcionalno
pojedinanom levelu govornika. Rijei onih koji su postigli level istine su direktno
iz tog svijeta, iz svijeta Allahove intimnosti. Tu nema posrednitva.

Znaj da e se sve vratiti svom izvoru. Srce, esencija (zaat), se mora probuditi,
oiviti, da pronae put nazad do svog boanskog izvora. Mora uti poziv. Osoba
mora pronai onoga preko koga e uti taj poziv, istinskog uitelja. To je osobi
obaveznost (fard). Hadreti Poslanik kae, 'Znanje ('ilm) je obaveza (fard)
svakom Muslimanu, muku i ensku.' To znanje ('ilm) je zadnji stupanj znanja,
odnosno boanska mudrost, tj. znanje koje e odvesti osobu njenom izvoru,
Istini. Ostalo znanje je potrebno samo u onolikoj mjeri koliko je korisno. Uprkos
ovome, insan je radi egoizma veinom ambiciozan samo za sticanje ovosvjetskog
znanja. Allah je zadovoljan sa onima koji napuste ambiciju za ovosvjetskim
poastima i pozicijama, jer te ovosvjetske koristi spreavaju osobu da putuje
prema Njemu.

''Reci: Ja ne traim od vas nikakvu nagradu za ovo osim da volite (el-meveddeh)

moje blinje (kurbaa).'' (Sura e-ura, 23)

Prema predaji (hadisu), znaenje rijei 'blinje' se odnosi na blizinu Istini.

71

Poglavlje VI

O Islamskom Misticizmu i Sufijama

Termin 'sufi' je izveden iz Arapske rijei 'saf', 'isto'. Razlog to se Sufije

ovako nazivaju je zbog toga to je njihov nutarnji svijet oien i prosvijetljen sa
svjetlom mudrosti, jedinstva i jednote.

Drugo znaenje koje se vee za ovaj termin je da su oni duhovno povezani sa

trajnim drugovima hadreti Poslanika koji su bili poznati kao 'drugovi vunene
odjee'.

Oni su mogli nositi i normalnu odjeu od vune (suuf) kada su bili poetnici, i
provesti ivot u pokrpljenoj odjei.

Poto je njihova spoljanost bila bijedna i ponizna, tako je bio i njihov

ovosvjetski ivot. Oni su bili oskudnog jedenja, pijenja i drugih ovosvjetskih
uitaka. U knjizi el-Medma se kae, 'Ono to prilii pobonim asketama jeste

najprostiji i najponizniji nain odijevanja i ivljenja.' Iako oni izgledaju

materijalistima neprijatni i odbojni, njihova mudrost je manifestovana njenou
i prefinjenim ponaanjem, to ih ini privlanim i lijepim posjednicima znanja. U
stvarnosti oni su uzor ovjeanstvu. Oni slijede boanske propise. Oni su, u
oima Gospodara, u prvom redu ovjeanstva; u oima onih koji tragaju za
svojim Gospodarom oni izgledaju prelijepo uprkos svojoj bijednoj spoljanosti.
Oni se moraju izdvojiti i biti izdvojeni i oni svim moraju biti upravo takvi, jer su
oni svi na stupnju jedinstva i jednote te kao takvi moraju izgledati jednako.

U Arapskom jeziku rije tesavvuf, Islamski misticizam, se sastoji od suglasnika,

t, s, vv i f. Prvo slovo, t, predstavlja teuvbu, pokajanje. To je prvi korak na
72

duhovnom putovanju. To ide u dva koraka, jedan korak napolju a jedan korak
unutar. Spoljni korak pokajanja se odnosi na rijei, djela i osjeanja: da se ivot
oslobodi grijeenja, i usmjeri ka pokornosti; da se udalji od buntovnosti i
konflikta, i poprimi predanost i harmonija. Nutarnji korak pokajanja pravi srce.
On se oituje oslobaanjem srca od materijalistikih elja i afirmacijom odlune
elje za boanskim.
Pokajanje-biti svjestan pogrenog i naputanje istog, biti svjestan ispravnosti te
poprimanje isteprimakne osobu drugom koraku.

Drugi stepenik jeste stanje mira i radosti, safaa. Slovo 's' je simbol tog stanja.
Na ovom stepeniku takoe imaju dva koraka: prvi je prema istoi u srcu a drugi
prema njegovom tajnom centru.

Mir u srcu dolazi od srca osloboenog brige. Briga je izazvana od tereta svega
materijalnoghrane, pia, spavanja, isprazna govora. Sve ovo, kao gravitacija
zemlje, vue duhovno srce nadolje, i ono se umara od odupiranja tome. Osim toga
postoje svezeelje, imetak, ljubav prema porodici i djecikoje veu duhovno
srce za zemlju i ne doputaju mu da se vine u duhovni svijet.

Put ka oslobaanju srca, ienja, jeste spominjanje Allaha (zikrullah). Na

poetku ovo spominjanje (zikr) se moe raditi samo napolju, ponavljajui Njegova
boanska Imena, izgovarajui ih glasno tako da ih ti i oni oko tebe moete uti i
sjeati se. Kako sjeanje (zikr) na Njega bude postajalo trajno, ono e se
spustiti u srce i postati nutarnje, neujno (hafi). Allah kae:

''Vjernici su oni kojima, kada se Allah spomene, srca se potresu (vedilet), i kada
oni (vide i) uju Njegove manifestacije (ajatuhu) vjerovanje im povea. (Sura
Enfal, 2)

73

'Drhtaj' znai strahopotovanje, strah, i ljubav prema Allahu. Sa ovim sjeanjem

i ponavljanjem Allahovih Imena srce se probudi iz usnulosti nemara, oisti se, i
zasija. Onda se forme i likovi iz skrivenog duhovnog svijeta reflektuju u takvom
srcu. Hadreti Poslanik kae, 'Ueni ljudi spoljanost studiraju svojim umovima,

dok se mudri ljudi bave ienjem i glaanjem svojih srca.'

Mir u centru srca se postie ienjem srca od svake stvari pripremajui ga da

primi Allahovo Bie, koje ulazi u srce koje se tada uljepalo ljubavlju prema
boanskom. Sredstvo ovog ienja je trajno nutarnje sjeanje i ponavljanje
tajnim jezikom srca boanskog Svjedoenja Jedinstva La ilahe illallah 'nema
boga osim Allaha'. Kada su srce i njegovo jezgro odnosno centar u stanju mira i
radosti, tada je drugi stadij, simboliziran slovom 's' kompletiran.
Tree slovo, 'vv', predstavlja vilaajet, a to je stanje svetosti zaljubljenika i
prijatelja Allahovih. Ovo stanje ovisi o nutarnjoj istoti. Allah spominje Svoje
prijatelje u asnom Kur'anu:

''Upamti, za Allahove prijatelje (evlijaallah) nema straha niti alosti.

Za njih su radosne vijesti (bura) u ovom ivotu a i na vjenom svijetu...'' (Sura

Junus, 62, 64)

Osoba u ovom stanju svetosti je potpuno svjesna, u ljubavi i povezanosti sa

Allahom. Kao rezultat toga ona je okiena najljepim karakterom, moralom i
manirima. To je boanski dar koji im je podaren. Na voa hadreti Poslanik kae,
'Pridravajte se boanskih morala i vjerujte u skladu sa njima'. Na tom stadiju
svjesni ovjek (muhsin) otrese sa sebe materijalistike, privremene
karakteristike i pojavljuje je zaogrnut boanskim atributima. Allah kae preko
Njegovog poslanika:

74

''Kada zavolim Mog roba Ja postanem njegov vid, njegov sluh, njegov jezik,
njegove ruke i njegova stopala. On vidi kroz Mene, on uje kroz Mene, on govori
u Moje ime, njegove ruke postaju Moje i on hoda Samnom.''

Oiste sebe od svega i dre samo Allahovo Bie u sebi (srcu) , jer:

''Reci: Dola je Istina i la je propala. Uistinu la je osuena na propast.'' (Sura

el-Isra, 81)

Kada Istina doe i lai nestane, stadij vilajeta je kompletiran.

etvrto slovo, 'f', predstavlja fenaa, ponitenje sebe, stanje nepostojanja.

Lano 'ja' (ego), nestaje i ispari se kada u bie osobe uu boanski atributi, i
kada mnotvo ovosvjetskih atributa linosti nestane, njihovo mjesto se popuni
samo s jednim atributom, jedinstva.

Ustvari, istina je uvijek prisutna. Niti nestaje niti slabi. Ono to se desi je da je
vjernik shvati i postane jedno sa onim to ga je stvorilo. Bijavi sa Njim, vjernik
prima Njegovo zadovoljstvo: privremeno bie pronae svoju istinsku egzistenciju
spoznavi vjenu tajnu. 'Sve e nestati osim Njegova Lica...' (Sura Kasas, 88)
Put spoznaje Njegove istine je kroz Njegovo zadovoljstvo, kroz Njegovu
saglasnost. Kada radi za Njegovo zadovoljstvo koja stiu Njegovo odobravanje
tako se pribliava Njegovoj istini, Njegovom Biu.

Tada sve drugo nestane osim Jednog Koji je zadovoljan i onoga sa kim je On
zadovoljan, u jedinstvu. Dobra djela su majka koja rodi dijete istine: svjestan
ivot istinskog ljudskog bia. 'Dobre rijei i dobra djela se diu Allahu. (Sura

Fatir, 10) Ako osoba radi ili postoji za bilo ta drugo mimo Allaha, ona pridruuje
partnere Allahu, postavljajui sebe ili druge na poziciju Allahaneoprostiv
75

grijeh koji e prije ili kasnije unititi osobu. Ali kada je linost i sebinost
ponitena, osoba dostigne stupanj jedinstva sa Allahom. Stupanj jedinstva je u
Allahovoj blizini. Allah objanjava ovo mjesto ovako:

''Uistinu bogobojazni e biti...na sjeditu istine, u prisustvu Vladara

Svemogueg.'' (Sura el-Kamer, 54-55)

To mjesto je mjesto esencijalne istine, istine svih istina, mjesto jedinstva i

jednote. To mjesto je rezervirano, za poslanike, za one koje Allah voli, za
Njegove prijatelje, Allah je sa onim koji su istiniti. Kada se stvoreno postojanje
ujedini sa vjenim postojanjem, ne moe se pojmiti kao odvojeno postojanje.
Kada se sve zemaljske veze pokidaju i osoba je sa Allahom, sa boanskom
istinom, osoba poprimi vjenu istotu, koja se nikad vie ne moe zaprljati, i

postane jedan od drugova Rajski vrtova, u kojima e vjeno boraviti. (Sura el'Araf, 42)
Oni su: 'Oni koji vjeruju i rade dobro,' (Sura el-'Araf, 42)
Ipak, 'Mi nikoga ne optereujemo vie nego to moe ponijeti.' (Sura el-'Araf,

42)
Ali osobi treba veliko strpljenje. 'A Allah je sa onima koji strpljivo ustrajavaju.'

(Sura Enfal, 66)

76

Poglavlje VII

O Sjeanju na Allaha (Zikrullah)

Uzvieni Allah lino pokae put onima koji ele da se Njega sjeaju (zikrullah).

'Sjeti se Allaha kako te je On uputio...' (Sura el-Bekara, 198) To znai da se

sjeti da te je tvoj Stvoritelj doveo do odreenog stupnja svijesti i vjere i da Ga
se moe sjeati samo u skladu sa tom sposobnou. Na voa hadreti Poslanik
kae, 'Najbolje sjeanje na Allaha je ono to izgovaram ja i svi prijanji
poslanici. To sjeanje je u boanskoj frazi La ilahe illallah''nema boga osim
Allaha''.

Postoje razliiti stupnjevi sjeanja i svaki od njih ima razliit metod. Neki se
ispoljavaju ujno glasom, neki osjeaju u nutrini, neujno, iz centra srca. Na
poetku osoba treba da ispolji rijeima ono to recituje. Onda e se sjeanje
(zikr) iz faze u fazu proiriti po cijelom biusputivi se sa jezika u srce (kalb),
onda sa srca na duh (ruuh); onda sa duha na tajnu (sirr), onda sa tajne na
skriveno (hafi); onda sa skrivenog do najskrivenijeg (ahfa). Koliko duboko e
sjeanje prodrijeti, stupanj koji e dostii, zavisi iskljuivo od toga koliko Allah
iz Svoje dobrote uputi osobu.

Sjeanje izgovoreno jezikom (dehri, lisani) potvruje da srce nije zaboravilo

Allaha. Nutarnje neujno sjeanje jeste pokret emocija. Sjeanje srca (kalb)
jeste u osjeanju manifestacije Allahovog velianstva i ljepote u sebi, dok je
sjeanje duha (ruuh) kroz obasjanost svjetlou koja isijava iz Allahove moi i
ljepote. Sjeanje tajne (sirr) jeste putem doivljavanja ekstaze (dezba) pri
osmatranju boanskih tajni (el-esrar). Sjeanje skrivenog (hafi) dovede osobu
do: sjedita istine u prisustvu Vladara Svemogueg. (Sura el-Kamer, 55)
Sjeanje na finalnom levelu naziva se hafi el-ahfa''najskrivenije u
skrivenom''te ono dovodi osobu u stanje ponitenja (fena fi Allah) i
ujedinjavanja sa istinom (el-hakk). Uistinu niko osim Allaha ne zna stanje te
77

osobe koja dospije u domen koji sadri sveukupno znanje o svemu, i gdje je kraj
svemu. 'Doista On zna tajnu (sirr) i ono jo skrivenije (ahfa).' (Sura Ta-Ha, 7)
[Ebu Irfan: Odavde sve izvire i tu ultimativno sve i nestaje. Pod to 'sve'
podrazumjevaju se Imena, Atributi i Stvoreno. 'Inna lillahi ve inna ilejhi

radi'un.-Mi smo za Allaha i mi se Njemu vraamo.' (Sura el-Bekara, 156)

Zapazite ovdje da ovaj ajet koristi u ovoj Kur'anskoj izjavi boansko Ime 'Allah'
odnosno Ime Boijeg Bia (Zat). Dosjetite se, Allah vam se smilovao.
Ovo se ne kosi sa naom teologijom (akidom), a ja u vam rei zato. Upravo zato
to sve stvoreno postoji samo pojmovno kao i va san. Iako je va san vama vrlo
stvaran i emocionalan doivljaj, on nije realan tj. u biti je to ipak samo san
odnosno doivljaj na pojmovnom levelu svijesti. A za ovaj cijeli svijet i ivot na
njemu, Uitelj svih uitelja, Allahov najznaniji rob, hadreti Muhammed Mustafa,
je rekao da je ovaj ivot san a kada neko umre ovdje probudi se tamo. ta e
vam bolja aluzija od sna i svih njegovih ari i komara, da bi shvatili kako doista
niko i nita realno ne postoji, odnosno nema bitka (vudud), osim Jednog Jedinog
Allaha! Prema tome kada se govori u sufijskoj terminologiji o ujedinjavanju i
sastajanju s Allahom, misli se na pojmovno pristizanje robove svijesti do samog
Allahova Bia, nakon toga dolazi do brisanja (mehva) i onoga to se naziva
'fenaom' odnosno nestajanjem. Nestajanje vlastitog bitka je prividno, a u zbilji
nije ga nikad ni bilo. Prema tome tu se otkriva ono stanje o kojem predaja kae
kako je Allah prije stvaranja bio Sam pa onda stvorio, a hadreti Alija je na to
dodao 'a On je i sada isti kao i prije stvaranja'.
Naalost nastala je cijela debata i gungula oko ovog nestajanja (fena) i
ujedinjavanja (ittihada) sa Allahom, a uistinu nema niko i nita osim Allaha, i to je
najvie i najdublje znaenje kelime La ilahe illallah. Svako nestajanje i
ujedinjavanje se deava samo u domenu svijesti odnosno pojmovno. Pa neka svako
pazi ta govori i kako ovaj neopisivi duhovni samit tumai. Allah je Allah, i
Allaha potpuno poznaje samo Allah!
Insan kada svjedoi ovaj susret sa Allahom na ovom levelu duhovnog uzdignua
uopte ne vidi sebe jer On vidi istinu odnosno da nema njega nego samo On. I to
vienje nije sobom, jer je to nemogue, to je vienje Njime, odnosno On sam
Sebe gleda, a to gledanje, na Njemu poznat nain, ostaje u svijesti stvorenog
pojmovnoga bia. Ma kad to doivite sve e vam biti jasno. Ovo sam

78

prokomentarisao da pomognem suzbijanju smutnje i prepirke meu muslimanima

radi neshvaanja tog duhovnog fenomena.
Greke po ovom pitanju, koje sam primjetio u naem vremenu, svode se na one od
laika i one od uenih ali ne savrenih. Laici koji, radi vlastite lijenosti i
nemarnosti, slijedei nefsanske elje promoviraju skidanje odgovornosti za svoje
grijehe primivi samo racionalno ove istine o nestvarnosti stvorenog bitka pa se
tako odmetnue od pokornosti vjerskim zaduenjima. Svakom od njih poruujem
neka znaju da iako komar nije realan, odnosno nema stvarnog bitka, ipak ga oni
doivljavaju vrlo bolno i muno. Drugi svijet Ahiret, odnosno svijet koji je
stvoren da traje vjeno, ima svoj ultimativni komar i on se u Kur'anu naziva
Dehennem (Pakao). Znajte da tamo nee biti smrti a niti padanja u nesvijest
kojim bi mogli da uteknete od tog nezamisliva bola i strahote. Opametite se radi
vlastitog dobra i ne kockajte se sa istinom koja vam je od Allaha objavljena.
Ueni ali nesavreni, jo uvijek razumom rukovoeni, neka se prou pobijanja
jednog autoriteta drugim autoritetom, jer su to doista prefinjene klopke od
prokletog i zakletog dumana Iblisa (Sotone). Niko od savrenih ljudi nije
pripisao stvaranju, odnosno stvorenom, stvarni bitak (vudud) jer samo Allah ima
realni Bitak (Vudud). Problem dananjice, a bojim se i prolih generacija, bio je u
nedovoljnosti ivotnog vijeka na ovom svijetu da se detaljno prostudiraju
ogromna djela savrenih ljudi koji su dosegli ovaj stupanj brisanja odnosno fena

fi Allah. Povrno itanje Kur'ana, Hadisa vodi u zabludu. Allah navodi razne
primjere kroz asni Kur'an i ukazuje da samo oni koji smireno i podrobno
promiljaju o Objavi nai e znanje, uputu, mudrost i spas.
Naalost, postala je praksa dananjice da se, ajeti i hadisi te izjave velikana u
njihovim remek djelima, prvo itaju, pa razumijevaju a onda i propagiraju a sve
izvan konteksta u kojem je spomenuto izjavljeno. Takav pristup nije po uzoru na
'Ui u ime Gospodara!' i nee uroditi uspjehom u spoznaji istine nego e
naprotiv odvesti u tmine raznoraznih zabluda po skoro svakom pitanju. Ne kae
se daba u naem narodu 'strpljen spaen'. Za spoznaju istine najvie od svega
treba sabura odnosno ustrajanja u strpljenju. A ja vam kaem da Allahovo ime
Es-Sabuur nije sluajno na zadnjem odnosno na 99tom mjestu, pa vi uzmite
pouku iz toga.

79

Veinu visokih duhovnih istina ljudski razum ne moe pojmiti pa stoga ni

prihvatiti kao validnim. Sjetite se samo Kur'anske pouke o tom problemu u
sluaju hadreti Hidra i hadreti Musaa! Sve je ovo sadrano u Kur'anu ali malo ko
vidi i shvata. Razum te istine prihvati tek nakon to mu se kroz duhovno,
pojmovno putovanje, dokae koliko je nemoan i umiljen u svom stavu prema
realnosti i Allahu. Kada se preda i pokori kroz put sueljavanja sa onim to ne
razumije onda mu se od najvieg osjetila silazno spusti objanjenje preko srca te
mu tek onda biva jasno i shvatljivo. Drukije ne moe pa kad bi ivio i analizirao
do u vjenost. Ne moe i taka!
Pa vi potovani uenjaci znajte da dok god ne postignete savrenstvo i stupanj
brisanja, fena fi Allah, biete podloni razumskim slabostima i time pogrenim
shvatanjima i tumaenjima Kur'ana, Hadisa i svega drugoga bilo ono od vjerskog
ili svjetskog znanja. Nemojte rei ja podravam Imam Rabbanija ali ne
podravam Ibn Arebija. Nemojte tako, jer Imam Rabbani je postigao
savrenstvo, i kada je kritikovao Ibn Arebijeve rijei on je to radio sa namjerom
da odbije laike i nemarnike od slijeenja onog znanja, koje za laike na njihovom
stupnju nesvjesti o Istini, odnosno o Allahu, nije nimalo korisno nego naprotiv
kobno.
Nama je Allah iz neizmjerne Milosti darovao da vidimo ono o emu su oni govorili
i hvalili i kudili. Imam Rabbani kae za Ibn Arebiju da je Allahov prijatelj kojim
je Allah vrlo zadovoljan pa kako se onda moete pozivati na Imam Rabbanija i
kuditi Ibn Arebiju. ejh Mensur el-Hallad je rekao javno da je on Istina (Enel
Hakk), pa i pored toga Imam Rabbani kae da ne bi dopustio njegovo pogubljenje
radi te njegove naizgled krivovjerne izjave. Vidite li sad ta vam govorim?! Ibn
Arebi nije za sebe takve stvari izjavljivao jer je bio stabilniji u svom duhovnom
putu.
Kada itate Kur'an vidite kako Allah naizgled kudi neke postupke Njegovih
poslanika a vjerovanje (akida) i Sunnija i ija je da su svi Allahovi poslanici
posjednici nevinosti (ismeta). Pa ko se tu onda kudi? Pa kudimo se mi, sljedbenici,
a Objava odnosno Boanski govor dolazi preko poslanika pa nam se priinjava da
se oni kude. Tako i Imam Rabbani kudi Ibn Arebiju a zapravo kudi laike koji se za
svoja bulanjenja i lutanja opozivaju na pisane rijei Ibn Arebije, Hallada ili
neke druge Allahove prijatelje. Da nam se Allah svima smiluje i oprosti prijanje
loe misli i rijei prema Njegovim poslanicima i prijateljima. Tako mi Allaha oni su
80

imali ljudsku dimenziju kao i mi ali oni nipoto nisu kao mi kao to ni dijamant nije
kao obini kamen iako obadva dijele ime kamen, ipak dijamant spada u drago
kamenje a ono obino se mrvi, baca, uta, pa ak se i izmet sa njim nekada istio
itd., pa vi shvatite razliku Allah vam se smilovao.
Zato trudite se svi da se to vie pribliite Allahu i ultimativnoj spoznaji Allaha
putem slijeenja hadreti Poslanika, jer niko neovisno o njegovom stupnju znanja i
pobonosti nema pristupa Allahu osim kroz hadreti Muhammeda Mustafu makar
on toga u svoj svojoj 'uevnosti' i ne bio svjestan. Uitak i bol onoga svijeta je
nemjerljivo i neuporedivo intezivniji od uitka i bola na ovom svijetu, pa zato
bjeite od onoga to vodi bolu a trite za onim to vodi uitku. Jer onaj drugi
svijet, Ahiret, je stvoren da postoji zauvijek. I potpuna je i nepobitna istina ono
to Allah govori o patnji i uivanju na onom svijetu, nije to nikakva alegorija
podlona tumaenju lijenih i nemarnih neznalica. A Allah govori istinu i upuuje
na pravi put.]

Kada osoba proe kroz ove stadije sjeanja (zikra), razliito stanje duha (ruuh),
kao da je drugi duh (ruuh), se rodi u osobi. Taj duh je ii i prefinjeniji do bilo
kojeg drugog duha. To je dijete srca, dijete istine. Dok je u formi sjemena, ovo
dijete poziva i privlai osobu da trai i nae istinu; a nakon roenja e bodriti
osobu da trai Uzvieno Allahovo Bie (Zatillah). injenica je pak da se ovaj novi
duh nazvan djetetom srca, pa i njegovo sjeme i potencijal, ne nalaze u svakoj
osobi. To se nae jedino u istim vjernicima: 'On postavi duh (ruuh) sa odredbom

(emrih) u srca onima od robova kojima On hoe.' (Sura Gafir, 15)

Duh se alje iz domena Svemogueg i postavlja se u kosmosu vidljivih svjetova

gdje se atributi Stvoritelja manifestuju u stvaranju, ali u realnosti on pripada
svijetu ili domenu Istine. On (ruuh) ne pridaje panju niemu do Allahovom Biu
(Zatillah). Na voa Poslanik objanjava: 'Ovaj svijet (dunjaluk) je nepoeljan i
zabranjen onome ko eli onaj svijet. Onaj svijet (ahiret) je neeljan onih koji
ele ovaj svijet, i nee im biti darovan. Ali za due koje trae Allahovo Bie, niti
ovaj niti onaj svijet imaju ikakve privlanosti.' Ovakva dua je djete istine. Ona
je ta koja e u osobi traiti, nai i bivati sa svojim Gospodarom.

81

Pored i povrh svega to radi, materijalni aspekt tvog bia mora slijediti pravi
put. A to je jedino mogue pridravanjem i slijeenjem propisa vjere. Da bi to
mogao ispunjavati insan mora biti svjestan, da se sjea -- odnosno zikri Allaha,
nou i danju, u nutrini i vanjtini, neprestano. Za one koji vide istinu, sjeanje na
Allaha je obligatno (fard). Kao to Allah kae:

'Sjeaju se Allaha stojei, sjedei i leei. (Sura en-Nisa, 103)

'...oni koji se sjeaju Allaha stojei, sjedei i na svojim stranama leei, i koji
meditiraju o stvaranju nebesa i zemlje. Na Gospodaru, Ti nisi ovo bez svrhe
stvorio! Slava neka je Tebi...' (Sura Ali Imran, 190)

82

Poglavlje VIII

Nuni Uslovi Za Sjeanje Na Allaha (Zikrullah)

Jedan od uslova da se pripremi za sjeanje (zikr), jeste da osoba bude u stanju

tjelesne istoe (tj. da ima abdest); da oisti tijelo i svoju nutrinu. Na poetku,
uslov za efektivnost sjeanja (zikra) jeste da se rijei sjeanja ili fraze
ponavljaju glasnoSvjedoenje Jedinstva, ili Allahovi atributi. Kada se ove rijei
ponavljaju, osoba treba da svu svoju snagu usmjeri ka odravanju svijesti (o
Onome koga i kako se spominje). Na takav nain srce uje i bude obasjano
svjetlom Onoga ko se spominje. Ono prima energiju i postane ivone samo ivo
u ovom svijetu, nego vjeno ivo i na ahiretu (vjenom svijetu). Allah Uzvieni
opisuje vjeni ivot: 'Oni tamo ne kuaju smrt, osim prve smrti...' (Sura Duhan,

56)

Na voa Poslanik opisujui stanje vjernika koji dosegne istinu putem sjeanja,
kae, 'Vjernici ne umiru. Oni se samo presele iz privremenog u vjeni ivot'. I
oni rade tamo to su radili i ovdje. Kao to on kae, 'Poslanici i Allahu bliski
robovi nastave svoje oboavanje u svojim grobovima kao to su to radili u svojim
ovosvjetskim kuama.' Oboavanje koje on spominje je nutarnja molitva Allahu, a
ne pet vakata namaza koji su obligatni na ovom svijetu, sa svojim sagibanjem i
padanjem niice. Nutarnja neujna molitva je jedna od principijelnih kvaliteta
koja identifikuje istinskog vjernika.

Mudrost ne postie ovjek, nego je ona Allahov dar ovjeku. Nakon to je

uzdignut na taj stupanj, mudrac postane upoznat sa Allahovim tajnama. Allah
dopusti pristup Njegovim tajnama samo onome ije srce je ivo i svjesno te
okupirano sjeanjem na Njega, te ako to ivo srce ima elju da primi istinu. Kao
to na voa Poslanik kae, 'Moje oi spavaju, ali moje srce je vjeno budno.'

83

Vanost elje za postizanjem mudrosti i istine objanjeno je rijeima hadreti

Poslanika, 'Ako osoba eli da naui te se potrudi i studira, ali umre prije nego to

postigne svoj cilj, Allah mu odredi dva anela koji e ga pouavati boanskoj
mudrosti sve do Sudnjeg Dana. Ta osoba e biti proivljena iz groba (tj.
berzeha) kao posjednik mudrosti koji je dostigao istinu.' Dva anela koja se
spominju su na Poslanik i svjetlo ljubavi i svetosti koje povezuje osobu sa
Allahom. Vanost namjere i elje se nadalje spominje Poslanikovim rijeima:

'Mnogi koji ele da znaju umiru bez znanja, ali se proive iz groba (tj. berzeha)
na Sudnji Dan kao mudraci; a mnogi uenjaci e tog Dana biti proivljeni lieni,
izgubivi sve, i potpune neznalice.' Oni ljudi koji su ponosni svojim znanjem (npr.
Iblis, Sotona), oni koji trae znanje u svrhu postizanja materijalnog svijeta i
grijeha, upozoravaju se:

'Uivali ste dobrote dunjalukog ivota, ali danas e te biti isplaeni kaznom
ponienja, zbog toga to ste se po zemlji bez ikakva prava oholili i nepokornou
inatili.' (Sura el-Ahkaf, 20)

Hadreti Poslanik kae: 'Djela su sa namjerom (el 'amalu bil nijjah). elja i
namjera vjernika je bolja i vrijednija u Allahovim oima od njegovog djela.
Namjera nevjernika je gora od njegova djela. Kod Allaha, dobra namjera vjernika
je vrijednija od najboljeg djela nevjernika.' Namjera (nijjet) je osnova djela.
Na Poslanik kae, 'Dobro je graditi dobro djelo na dobroj temelju (namjeri), a

grijeh je djelo izgraeno na loim namjerama.'

'Ko god eli usjev na vjenom svijetu (ahiretu) Mi mu poveamo usjev, a ko god
eli usjev ovoga svijeta (dunjaluka) Mi mu to darujemo ali na vjenom svijetu on
nema udjela.' (Sura e-ura, 20)

Najbolji izbor je da osoba nae sebi istinskog duhovnog uitelja (murid) koji e
joj oiviti srce. Ovo e ti osigurati vjeni ivot na ahiretu. Ovo je hitnost; mora
se odmah uraditi prije nego istekne vrijeme ovoga ivota. Ovaj svijet je njiva
onome svijetu. Onaj ko ne posije ovdje nee tamo nai usjeva. Pa posijte
84

subjektivna sjemena za dobar ivot ovoga svijeta i objektivna sjemena koja e

dati dobar usjev na vjenom svijetu.

85

Poglavlje IX

O Viziji Allaha: Dolazak Na Stupanj Posmatranja

Manifestacije Allahova Bia

Vizija Allaha ima dvije vrste: vienje manifestacije Allahovog atributa Savrene
Ljepote direktno na vjenom svijetu, i vienje manifestacije boanskih atributa
reflektirani na istom zrcalu istoga srca, u ovom ivotu, na ovom svijetu. U
takvom sluaju vizija se pojavljuje kao manifestacija svjetla koje zrai iz
Allahove Savrene Ljepote i vidi se vidom esencije srca.

Allah opisuje ovu viziju vidom srca ovdje: 'Srce (fuadu) nije poreklo ono to je

vidjelo.' (Sura Nedm, 11)

O vienju manifestacije boanskog (tedelli ilahijjah) kroz posrednika hadreti

Poslanik kae: 'Vjernik je zrcalo vjerniku.' Pod prvospomenutom 'vjerniku', koji
je zrcalo, podrazumjeva se isto srce vjernika, dok drugospomenuti 'vjernik'
Koji posmatra Svoj odraz se odnosi na Uzvienog Allaha. Ko god stigne na stupanj
manifestacije Allahovih atributa dok je jo na ovom svijetu posigurno e vidjeti
Allahove Bie (Zatillah) bez forme i lika na vjenom svijetu (ahiretu).

Stvarnost ovoga je potvrena od mnogi Allahovih miljenika i zaljubljenika.

Hadreti Omer je rekao, 'Moje srce je vidjelo mog Gospodara sa svjetlom mog

Gospodara.' A hadreti Alija je rekao, 'Ja se neu moliti Allahu dok Ga ne

ugledam.' Obojica su onda morali vidjeti manifestaciju Allahovih boanskih
atributa. Ako neko ugleda svjetlost sunca kako prodire kroz prozor i kae, 'Ja

vidim sunce!' on istinu govori.

Allah daje najljepi opis manifestacije Njegovih atributa:

86

''Allah je svjetlost nebesa i zemlje. Primjer Njegova svjetla je kao nia u kojoj
je lampa, lampa u staklu, staklo kao da je briljantna zvijezda upaljena sa
blagoslovljena stabla, masline niti od Istoka niti od Zapada, ije ulje je blisko
osvijetljeno, iako ga plamen skoro ne dotie; svjetlost nad svjetlou! Allah
upuuje Svome svjetlu koga On hoe.'' (Sura en-Nuur, 35)

Nia se odnosi na srce predanog vjernika. Lampa koja obasjava niu jeste
esencija srca, dok je svjetlo koje ona odailje boanska tajna, sultanska-dua.
Staklo je providno i ne zaustavlja svjetlo, nego ga titi i doputa mu zraenje u
svakom smjeru, te je zbog toga usporeeno sa zvijezdom. Izvor svjetlosti je
boansko stablo. To stablo je stanje jedinstva (teuvhid) koje iri grane i
korijenje, uspostavljajui principe vjere (diin), komunicirajui bez ikakvog
posrednitva jezikom istote.

Ba u tom vidu komunikacije je na voa Poslanik primio objavu Kur'ana. Zapravo,

anel Dibril je donio Kur'anske objave tek nakon to su one ve bile primljene
putem ove objaveradi nae koristi, tj. da bi ih mi mogli uti na ljudskom jeziku.
To dolaenje je takoe ukazalo na one koji su dvolinjaci (munafikun) i one koji
su nevjernici (kafirun) dajui im situaciju da zanijeu, jer nisu htjeli da vjeruju u
anele (melaika).

Dokaz da se Kur'an objavio direktno hadreti Poslaniku se nalazi ba u samom

Kur'anu:

''I doista si ti primio Kur'an iz prisustva Mudrog Sveznanog.'' (Sura En-Neml, 6)

Poto je hadreti Poslanik primio Objavu prije nego mu je anel Dibril donio,
svaki put kada bi mu hadreti Dibril dostavljao asne ajete, hadreti Poslanik bi

87

ih pronaao u svom srcu i recitirao ih prije nego bi mu ih Dibril dostavio. To je

razlog za objavu ovog ajeta:

''I ne uri da recituje Kur'an prije nego ti se njegovo dostavljanje ne

kompletira.'' (Sura Ta-Ha, 114)

Ova situacija se pojanjava injenicom da kada je hadreti Dibril putovao sa

hadreti Poslanikom u noi uzdignua (mirad), doao je do sedmog neba i nije
mogao dalje, rekavi, 'Ako napravim jedan korak dalje sav u izgorjeti.', on je
ostavio hadreti Poslanika da sam nastavi put dalje.

Allah opisuje sveto maslinovo stablo, stablo jedinstva (teuvhid), kako nije ni od
Istoka ni od Zapada. Drugim rijeima, niti ima poetka niti kraja, i svjetlo kojem
je ono izvor niti izlazi niti zalazi. Ono je oduvijek u prolosti i zauvijek u
budunosti. I Allahovo Bie i Allahovi atributi su vjenog postojanja, jer su
Njegovi atributi svjetlo manifestacije Njegova Bia (Zatillah). A i manifestacija
Njegova Bia i manifestacija Njegovih atributa su ovisni o Njegovom Biu
(Zatillah).

Istinsko oboavanje (robovanje) je mogue samo kad se velovi koji pokrivaju

srce uklone te u njemu zasjaji vjeno svjetlo. Tek onda je srce obasjano
boanskim svjetlom. Tek nakon toga dua moe da vidi istinu kroz tu nebesku
niu.

Svrha stvaranja ovog univerzuma jeste otkrivanje, da se vidi skrivena riznica.

Allah govori preko Njegovog Poslanika: ''Bio sam skrivena riznica, zavolio sam da

budem upoznat. Pa sam stvorio stvaranje (halk).'' Time se kae, da e se On

znati u ovom materijalnom univerzumu putem manifestiranja Njegovih atributa u
stvorenom. Meutim da bi se vidjelo Njegovo Bie to je ostavljeno za vjeni

88

svijet (ahiret). Tamo, vienje Allaha e biti direktno, kako On hoe, i oko (vid)
djeteta srca je taj koji e Njega gledati.

''Tog Dana (neka) lica e bljetati, gledajui u svog Gospodara.'' (Sura el-Kijama,
22-23)

Na voa Poslanik kae, 'Ja sam vidio mog Gospodara u formi (suret) predivnog

djeaka.' Moda je ovo manifestacija djeteta srca. Slika (suret) je ogledalo.

Postane sredstvo, uinivi vidljivim ono to je nevidljivo. Allahova zbilja odnosno
istina (hakk) je ista od bilo kakve slike, forme ili oblika. Slika je ogledalo, iako
ono to se vidi nije ni ogledalo a ni onaj ko gleda u ogledalo. Promisli (meditiraj) o
tome i pokuaj da shvati, jer je to esencija (zat) domena tajni (el-esrar).

Pa ipak sve se to deava u ovom svijetu manifestacije atributa. U domenu

Esencije (Zatillah) svako posredovanje nestane, spali se u prah. Osobe u domenu
Esencije tu ne postoje, ali osjeaju samo Esenciju i nita vie. Kako je dobro
hadreti Poslanik objasnio kada je rekao, 'Znao sam mog Gospodara mojim

Gospodarom'. U Njegovom Svjetlu, sa Njegovim Svjetlom! Istina (zbilja) ovjeka

je tajna tog svjetla, kao to i Allah preko hadreti Poslanika kae, 'ovjek je

Moja tajna i Ja sam njegova tajna'.

Pozicija Poslanika Muhammeda, ije svjetlo je Allahovo prvo stvorenje, se

opisuje njegovim vlastitim rijeima: 'Ja sam od Allaha a vjernici su od mene.'
Allah, preko Njegovog Poslanika, kae, 'Ja sam stvorio svjetlo Muhammeda od

svjetla Moga vlastitog bitka (vudud).' Znaenje Allahova vlastitog bitka se

odnosi na Njegovu Esenciju (Zatillah) manifestovanu preko atributa Svemilosni.
To je On izjavio preko hadreti Poslanika, rekavi, 'Moja milost nadmauje Moju

srdbu'. Allahovo voljeni Poslanik jeste svjetlo Istine (el-Hakk), jer Allah kae,
'Mi te nismo poslali osim kao milost svjetovima.' (Sura el-Enbija, 107) i

89

''Uistinu Na Poslanik vam je doao, obznanjujui vam dosta toga to ste sakrili
od Knjige a i prelazei preko dosta toga.
Doista, dolo vam je od Allaha svjetlo...'' (Sura el-Maida, 15)

Vanost Allahova voljenoga Poslanika je oigledna u Njegovim rijeima njemu,

'Da nije radi tebe, Ja ne bih stvarao stvoreno (halk)'. [Ebu Irfan: ''leuv laa
Muhammadan maa halaktuk.'' (Biljei el-Hakim u svom Mustedreku, kao sahih]

90

Poglavlje X

Velovi Svjetlosti i Tame

Allah kae: 'Ko god je slijep na ovom svijetu, on e biti slijep i na drugom

svijetu.' (Sura el-Isra, 72) Nije to slijepilo oiju u glavi nego slijepilo oiju srca
koje e liiti osobe da vidi svjetlo vjenog svijeta. Kao to Allah kae: 'Doista

nisu njihove oi slijepe, nego srca koja su u njihovim prsima.' (Sura el-Hadd,
46) Jedini razlog to srce postane slijepo jeste nemarnost (gaflah), koja uini da
osoba zaboravi Allaha i svoju funkciju, svoju svrhu, svoje obeanje Njemu, dok
je u ovome svijetu. Osnovni uzrok nemarnosti odnosno zaboravu jeste neznanje o
realnosti boanskih zakona i ustrojstva. Ono to osobu dri u ovom stanju
neznanja jeste tama koja je potpuno pokrije izvana i kompletno okupira njeno
unutarnje bie. Neka od svojstava ove tame su arogancija, ponos, zavist, krtost,
osvetoljubivost, laganje, ogovaranje i mnogo drugih pogubnih osobina. Upravo su
ove pogubne osobine te koje reduciraju Allahovo najbolje stvorenje do najveih
nizina.

Da bi se osoba otarasila ovakvih pogubnih osobina mora se oistiti i uglaati

zrcalo srca. ienje se obavlja sticanjem znanja, primjenjivanjem znanja,
naporom i junatvom, borbom protiv vlastitog ega iznutra i s vana, liavanjem
sebe mnotvenosti bia, postiui jedinstvo. Ova borba e ustrajati dok srce ne
oivi svjetlom jedinstvai sa tim svjetlom jedinstva, oko srca e vidjeti realnost
Allahovih atributa napolju i u sebi.

Tek onda ete se sjetiti istinskog zaviaja iz kojeg ste doli ovdje. Onda e te
zadobiti enju i elju da se vratite svom istinskom zaviaju, i kada vrijeme
doe, s pomou Svemilosnog, isti duh u tebi e otii da Mu se pridrui.

91

Kada se velovi tame podignu, svjetlo zauzme njihovo mjesto, i osoba tada
duhovnim vidom progleda. Ona prepozna ono to vidi sa svjetlom Imena boanskih
atributa. Onda osoba bude preplavljena svjetlom i sama postane svjetlo. Ova
svjetla su ipak jo uvijek velovi koji zastiru osobu od svjetla boanske Esencije
(Zatillah), ali vrijeme doe pa se i ti velovi svjetla podignu, ostavljajui samo
svjetlo boanske Esencije.

Srce ima dva oka, jedno manje, i drugo vee. Sa manjim okom osoba moe vidjeti
manifestaciju Allahovih atributa i Imena. Ovaj vid potraje kroz cjelokupnu
duhovnu evoluciju. Veim okom osoba vidi samo ono to postane vidljivim od
svjetla jedinstva i jednote. Kad osoba stigne u domen Allahove intimnosti,
ultimativni domen manifestacije Allahove Esencije, tek tada moe vidjeti
jedinstvo Apsolutnoga.

U cilju postizanja ovih stupnjeva svijesti na ovoj zemlji i ovom ivotu, osoba se
mora oistiti od materijalnih atributa, koji su egoistini i egotistini. Razdaljina
koju mora prei u svom uzdizanju preko ovih stupnjeva ovisi o udaljenosti koju si
napravio izmeu sebe i svog ega.

Tvoje postizanje eljenog cilja nije kao materijalna stvar kada pristigne na
materijalno mjesto. Niti je kao znanje koje vodi onome to je postalo poznato,
niti kao razum koji postigne racionalno, niti kao imaginacija koja se sastane sa
onim to eli. Cilj koji eli postii jeste realizacija ispranjenosti od svega osim
Allahove Esencije. Ovo postignue je postanak. Nema tu razdaljine, niti bliskosti
niti udaljenosti, niti pristizanja, niti mjere, niti direkcije, niti dimenzije.

On je Velianstven, sva hvala pripada Njemu, On je Najmilostiviji. On postane

vidljiv u onome to On sakrije od tebe. On manifestira Sebe stavljanjem velova
izmeu Njega i tebe. Njegova poznatost se krije u Njegovoj nepoznatosti.

92

Ako neko od vas dosegne to svjetlo, o kojem govorimo u ovoj knjizi, dok je jo na
ovom svijetu, neka svodi raun knjige svojih djela. Sam pod svjetlom moe
vidjeti ta si uradio, ta radi; obavi svoj obraun, popravi ga. Ti e morati itati
tu knjigu ispred svog Gospodara na Sudnjem Danu. To je neumitno. Tada nee
imati anse da neta ispravi. Ako to sredi ovdje, dok jo ima vremena, ti e
onda biti od spaenih. U suprotnom bol i propast te eka i na ovom i na vjenom
svijetu. Ovaj ivot e zavriti. Postoji patnja u zagrobnom svijetu, ima Sudnji
Dan, imaju terzije koje e mjeriti i najsitnije loe i najmanje dobro djelo. Onda
ima ispit na mostu, tanjem od dlake a otrijim od sablje, na ijem kraju se nalazi
Raj, ispod kojeg je Paklena vatra i mnoge muke dugo vremena, kad ovaj kratki
ivot zavri.

93

Poglavlje XI

Radost Poslunog i Mizerija Buntovnog

Treba znati da su svi ljudi podijeljeni u dvije glavne kategorije: kategorija

smirenih ljudi, zadovoljnih i sretnih, koji rade dobra djela u stanju pokornosti
Allahu; i onih koji su u stanju nemira, sumnje i mizerije u svojoj buntovnosti
prema Allahovim propisima. Obadve osobine, i poslunosti i buntovnost, prisutne
su svakom ljudskom biu. Ako istoa, iskrenost i dobro dominiraju u osobi, tada
se njene sebine osobine transformiraju u pobona stanja i dobra strana savlada
buntovnu stranu. Na drugoj strani, ako osoba slijedi niske strasti i svoj ego, tada
njegova buntovna strana zavlada nad dobrom stranom i osoba postane buntovnik.
Ako su ove dvije suprotne strane jednako zastupljene, nadati je se da e dobra
strana prevagnuti, kao to je i obeano: 'Onaj ko uradi dobro imat e

desetorostruku nagradu...' (Sura el-En'am, 160) I ako Allah hoe moe i vie od
toga nagraditi.

Meutim ona osoba kod koje je dobro i zlo podjednako mora proi strahotu
iskuenja Sudnjeg Dana, dok one osobe kod kojih su sebine osobine
tranformirane u nesebine, niske elje u duhovne aspiracije, one nee imati
takva iskuenja, niti e morati prolaziti kroz obraun. One e ui u Raj bez
prolaska kroz strahote Sudnjeg Dana.

'Onda e onaj ije dobro prevagne imati ivot uivanja i zadovoljstva.' (Sura elKari'ah, 6-7)

Za onoga iji grijesi su vei od dobrih djela dobit e proporcionalnu kaznu, nakon
ega e biti osloboen iz paklene vatre i, ako ima vjere, uveden u Raj.

94

Poslunost i buntovnost znae dobro i zlo. One su prisutne u svakoj osobi, iako ne
bivaju stabilne. Dobro se moe preokrenuti u zlo i zlo u dobro, kao to na
Poslanik kae: 'Kako onaj u kome dominira dobro pronae spasenje, smiraj i

radost, tako onaj u kome dominira buntovnost postane zao, pa ako prizna svoje
greke i pokaje se te promjeni svoje ponaanje njegova buntovnost e biti
transformirana u poslunost i pobonost.'

Uistinu je odreeno da i dobro i zlo, i srean ivot vjernika i mizeran ivot

buntovnika, budu stanja sa kojima se ljudi raaju na ovom svijetu. Obadva stanja
su skrivena u potencijalu unutar ljudskog bia. Na Poslanik, kae: 'Onaj ko je

dovoljno sretan ve je u majinoj materici sretan, a onaj ko je prezreni grjenik

ve je takav u majinoj materici.' To je tako kako je, i niko nema pravo da o
tome diskutuje. Sluaj sudbine nije za diskusije, jer ako se neko upusti u
diskusiju sudbine to e ga odvesti u krivovjerstvo i nevjerstvo.

tavie, niko ne moe koristiti sudbinu (predodreenje) kao ispriku da odustane

od truda, od dobrog djelovanja. Osoba ne smije rei, 'Ako je moja sudbina da
budem od dobrih, zato da se trudim u dobrom djelovanju kada sam ve
blagoslovljen?' ili, 'Ako mi je predodreeno da budem od loih, kakva mi je korist

od naprezanja u dobrom djelovanju?' Oigledno je da takvo miljenje nije

ispravno. Nije ispravno rei, 'Ako je moje stanje ve fiksirano u poetku svega,

kakvoj koristi ili teti da se nadam od sadanjeg naprezanja?' Najbolji primjer

koji nam je darovan je u sluaju prvog ovjeka i poslanika, hadreti Adema sa
prokletim Sotonom. Sotona je prebacio krivicu za svoju bunt na predodreenje
(sudbinu) te time postao nevjernik i prognanik iz milosti i blizine Gospodara.
Hadreti Adem je priznao svoju krivicu. Prihvatajui odgovornost za svoj
zabranjeni postupak, on je traio oprosta, primio Allahovu milost, i bio je spaen.

Obavezno je svim vjernicima i svim Muslimanima da se ustegnu od razumjevanja

uzroka odvijanja sudbine. Ko god to ne uini nee sebi nita pribaviti osim sumnje
i zbunjenosti. Time ak moe izgubiti i vjeru. Vjernik mora vjerovati u Allahovu
apsolutnu mudrost. Sve to osoba vidi u sebi da se deava i u svijetu oko nje
sigurno ima uzrok, ali taj uzrok se ne moe razumjeti ljudskom logikom
95

(razumom), jer se to odvija po boanskoj mudrosti. Na ovom svijetu kada se

susretne sa blasfemijom, dvolinou, ili bilo kojim drugim zlom, nemoj dopustiti
da ti to uzdrma vjerovanje. Znaj da je Allah u Svojoj apsolutnoj mudrosti svemu
izvor, i da On ini ono to izgleda kao negativno da ispolji Svoju bezgraninu
mo. Manifestacija takve neodoljive moi moe nekome izgledati nepodnoljiva, i
prema tome negativna, ali u tome je ogromna misterija koju osim naeg Poslanika
niko ne moe znati.

Ima jedna pria o nekom mudracu koji se molio Gospodaru, rekavi, 'O Boe, sve

si Ti preodredio. Moja sudbina je Tvoja, volja je Tvoja, mudrost koju si Ti usadio

u mene je Tvoje stvaranje!'
Dok je tako govorio, zauo je glas bez zvuka, bez rijei, duboko iz svoje nutrine,
koji mu je rekao, 'O Moj robe, sve to si spomenuo pripada Jednom i Jedinom.

To ne pripada robu.'

Vjernik ree, 'O moj Gospodaru, ja sam sebe tiranisao, u zabludi sam, grijeio

sam!'

Nakon tog ispovjedanja on je opet zauo isti glas iz sebe: 'I Ja sam ti se

smilovao, obrisao tvoje mahane, i oprostio tvoje grijehe.'

Neka oni koji imaju vjere znaju i budi zahvalni jer, sve dobro koje se kod njih
nae, nije njihovo nego je Njegovo dobro ispoljeno kroz njih. Uspjeh dolazi od
Stvoritelja. Kada grijee, neka znaju da njihove pogreke i grijesi pripadaju
njima, da bi se radi istih mogli pokajali. Greka odnosno grijeh potie od
neopravdanih ambicija njihovih ega. Ako ovo shvatite i provedete, onda ste od
onih koje Allah ovako spominje:

'Oni koji, kada urade neto loe, ili zulum duama svojim uine, pa se Allaha sjete
i oprosta za grijehe zatraea ko to moe osim Allaha grijehe oprostiti?i nisu
96

uporni u grijehu znajui da je grijeh, takvima je nagrada oprost od njihova

Gospodara i vrtovi ispod kojih e rijeke teivjeno boravite...' (Sura Ali
Imran, 135)

Bolje je vjerniku da odabere da je on sam izvor svojih greaka odnosno problema.

To e ga spasiti od nevjerstva. Uistinu je to bolje od pripisivanja vlastitih
greaka i mahana Svemonom, Onom koji je sve stvorio.

Kada je na Poslanik rekao, 'Ve se zna u majinoj materici ko je nesretnik ili

sretnik,' on je pod 'majinom maternicom' podrazumjevao etiri elementa koji

daju porod svim materijalnim silama i osjetilima. Dva od ova etiri elementa su
zemlja i voda, koji su odgovorni za rast vjere i znanja, pruanje ivota ivuim, i
pojavljuju se u srcu kao poniznost, jer zemlja je ponizna. Druga dva elementa su
vatra i eter (zrak). Oni su suprotni zemlji i vodi. Oni pale, unitavaju, ubijaju.
Boansko je ono to ih ujedinjuje u jednom biu. Kako voda i vatra koegzistiraju?
Kako su svjetlo i tama sadrani u oblacima?

'On je Onaj koji vam pokae munju, izazivajui vam bojazan i nadu; On je Onaj
koji uzdie oblake bremenite kiom.
I grmljavina slavi Njega i aneli takoe, sa strahopotovanjem. On baca
gromoglasne munje i njima pogaa koga hoe...' (Sura er-Rad, 12-13)

Jednog dana neko je upitao Jahja ibn Muaza el-Razija, 'Kako si spoznao Allaha?'
On je odgovorio, 'Ujedinjavanjem suprotnosti.'

Ove 'suprotnosti' se odnose, i neophodne su za, shvatanje Allahovih atributa.

Suoivi se sa boanskom istinom, ovjek postaje zrcalo u kojem se reflektuju
svi atributi istine, pa i atributi Moi (Delalet). ovjek sadri u sebi kompletan
kosmos; zbog toga se on naziva ujediniteljem mnotva, mikrokosmos. Allah ga je
stvorio sa Svoje dvije ruke, Njegovom rukom ljepote (Demalet) i Njegovom
97

rukom neodoljive, moi i estine (Delalet). Prema tome, ovjek je zrcalo koje
reflektuje obadvoje, kako ono to je grubo i zbijeno, tako i ono to je fino i
prefinjeno.

Doim su sva boanska imena manifestirana u ovjeku, druga stvorenja imaju

samo jednu stranu (ruku). Allah je stvorio prokletog Sotonu i njegovo potomstvo
od Njegovog atributa neodoljive srdbe. On je stvorio anele od Njegovog
atributa milosti. Kvalitete svetosti i neprestano oboavanja su sadrani u
anelima, dok Sotona i njegovo potomstvo, stvoreni od neodoljive srdbe, imaju
kvalitetu tiranije. Zbog toga je Sotona (Iblis) pokazao aroganciju i, kada mu je
Allah naredio da padne niice pred Ademom, odbio posluati.

Poto ovjek u sebi sadri i visoke i niske karakteristike kosmosa, i poto je

Allah odabrao Njegove poslanike i prijatelje izmeu ljudi, ovi poslanici nisu bez
greke. Poslanici kada prime misiju poslanstva su nevini odnosno onesposobljeni
od injenja velikih grijeha, ali mali grijesi i greke se mogu manifestirati u njima.
Evlije (Allahovi prijatelji), s druge strane, nisu onesposobljeni da grijee.
Meutim kae se da kada velija (Allahov prijatelj) dosegne intimnu blizinu sa
Allahom postavi savren (kamil), on tada ue pod okrilje Allahove osobite zatite
od injenja velikih grijeha.

akik el-Balhi, kae: 'Postoji pet znakova pobonosti: blagost i mehko srce,

plakanje pri kajanju, asketizam i odbojnost prema materijalizmu, neambicioznost

u ovom svijetu i savjesnost. Postoji takoe pet znakova pokvarenosti: okrutno
srce, oi koje nikada ne plau, ljubav prema materijalnom svijetu, ambicioznost u
dunjaluku, lienost savjesti i stida.'
Hadreti Poslanik pripisuje etiri kvalitete pobonjaku: 'On je pouzdan i uva

povjereno. Ispuni dato obeanje. Istinit je i nikada ne lae. Nije grub u diskusiji
niti vrijea srca.' On takoe spominje etiri kvalitete pokvarenjaka: 'Nepouzdan
je i ne vodi brige o povjerenim mu stvarima. Kri data obeanja. Lae. Svaa se i
psuje dok diskutuje i vrijea srca.' tavie, grijenik je nesposoban da oprosti
greke svojim prijateljima. To je znak nevjerstva, isto kao to je i oprostivost
98

najvei znak vjernika, jer Allah Uzvieni je naredio hadreti Poslaniku: 'Dri se

opratanja, nareuj dobro, i napusti neznalice.' (Sura el-'Araf, 199)

Naredba, 'Dri se opratanja,' nije samo za naeg Poslanika. Ona se odnosi na

svakoga, posigurno na vjernike u hadreti Muhammeda. Ako kralj naredi svom
guverneru da neto uradi, pridravanje te naredbe je obavezno na sve one kojima
guverner vlada, iako je naredba dola samo do njega.

U naredbi 'dri se opratanja,' rije 'dri' znai 'neka ti postane navika,

usvojena priroda, dio tebe.' Ko god ima oprostivi karakter, primi jedno od
Allahovih Imena, ime Oprostivi. Allah obeava, ako osoba oprosti i pomiri se,
njegova nagrada je kod Allaha...(Sura e-ura, 40)
Znaj da se poslunost okrene u buntovnost, i buntovnost u poslunost, ne same po
sebi, nego kroz uticaje i lino ponaanje i napor. Kao to hadreti Poslanik kae:
'Sva djeca se rode u prirodnoj poslunosti (fitri), meutim njihovi roditelji ih
kasnije uine Jevrejima, Kranima ili Vatropoklonicima.' Svako ima potencijal da
bude dobar i lo. Prema tome pogreno je osuditi neto ili nekoga kao potpuno
dobro ili zlo. Ispravno je misliti da ako neko ima vie dobra od zla, da je od
dobriina, i ako je ima vie zla od dobra da je od loih.

Top ne znai da osoba postigne Raj bez dobrih djela, niti znai da zavri u Paklu
bez zlih djela. Takvo miljenje je protivno principima Islama. Allah je obeao Raj
onim Njegovim vjernim robovima koji rade dobra djela, i upozorio je buntovnike,
nevjerne grijenike koji sebe Njemu pridruuju u autoritetu sa bolnom kaznom u
Paklu. On je rekao:

'Ko god radi dobro, to je za njega, ko god radi zlo, to je protiv njega. Onda e te
se vaem Gospodaru vratiti.' (Sura el-Dasija, 16)

99

'Ovoga dana svako je nagraen kako je zaradio. Nema nepravde ovoga dana!
Doista je Allah brz u obraunu.' (Sura Mu-min, 17)

'ovjek nema nita osim onoga to sam zavrijedi.' (Sura en-Nedm, 39)

'I kakvo god dobro poaljete ispred sebe, nai ete ga kod Allaha.' (Sura elBekara, 110)

100

Poglavlje XII

Dervii (Sufije)

Postoji grupa ljudi koji se nazivaju Sufije. etiri interpretacije su date za ovaj
termin. Neki vide, gledajui u njihovu vanjtinu, da su odjeveni u vunenu
garderobu. Na Arapskom rije za vunu je suuf, i oni ih radi toga nazivaju Sufije.
Drugi, primjetivi njihov ivot lien brige oko materijalnog svijeta, i njihove
oputenosti i smirenosti, to se na Arapskom naziva safaa, nazivaju ih Sufijama
na toj osnovi. Opet drugi, gledajui duboko, u njihova srca, koja su oiena od
svega osim Allahove Esencije (Zatillah). Upravo zbog te istoe srca, na
Arapskom termin saafi, oni ih nazvae Sufijama. Oni koji ih znaju nazivaju ih
Sufijama zbog njihove blizine Allahu i stoga to e u prvom redu, na Arapskom
termin saff, stajati ispred Allaha na Sudnjem Danu.

Postoje etiri domena, svijeta. Prvi svijet je od materije, zemlje, vode, vatre i
etera (zraka). Drugi svijet je svijet duhovnih bia, anela, dinna, snova, smrti
(berzeh), osam Rajskih sfera Allahove nagrade, sedam Paklenih sfera Allahove
pravde. Trei svijet je svijet Rijei, Lijepih Imena i Allahovih atributa, i
Skrivene Ploe (Leuvhil Mahfuz) koja je izvor svih Allahovih poslanica (risalat).
etvrti svijet je domen Allahove iste Esencije, domen neopisiv jer na tom
stupnju nema rijei, imena, atributa ili slinosti. Niko ga ne zna osim Allaha.

Takoe postoje etiri vrste znanja. Prvo znanje je o Allahovim propisima, i

zanima se spoljanjim aspektom ivota na ovom svijetu. Drugo je mistino znanje,
nutarnje znanje uzroka i efekta. Tree znanje je o duhu (ruuh) , samospoznaja, i
kroz nju, znanje o boanskom. Najstrag, ima znanje o istini (el-hakk).

Due su takoe etiri vrste: materijalna dua, prosvjetljena dua, sultan-dua i

boanska dua.
101

Pojave, manifestacije (tedelli) Stvoritelja, su takoe od etiri vrste. Prva vrsta

manifestacija jesu forme, oblici i boje, kao Njegova umjetnost. Druga vrsta
manifestacija su akcije i interakcije, u stvarima koje se deavaju. Trea vrsta su
Njegova manifestacija u atributima, kvalitetama, karakteristikama stvari.
Najstrag ima manifestacija Njegove Esencije.

Intelekt, odnosno razumska mo, takoe ima etiri vrste: inteligencija koja se
bavi situacijama ovoga ivota; inteligencija koja razmatra drugi svijet;
inteligencija due, duhovne mudrosti; i najstrag totalni Uzroni Um.

Predmeti, koje smo ovdje diskutirali, su takoe etiri: etiri vrste znanja, etiri
due, etiri manifestacije i etiri intelekta. Neke osobe ostanu na prvom levelu
znanja, due, manifestacije i intelekta. Oni su stanovnici prvog Raja nazvanog
'kuom sigurnosti i mira', tj. zemaljski Raj. Oni koji dosegnu drugi stupanj
znanja, due, manifestacije i intelekta pripadaju viem levelu Raja, bati uitka
Allahove milosti prema Njegovim stvorenjima, tj. u aneoskom Raju. Oni koji
dosegnu trei stupanj znanja, due, manifestacije i mudrosti nalaze se u treem
levelu Raja, tj. u Raju boanskih Imena i atributa u domenu jedinstva.

Ipak oni koji se veu za nagrade Allahove, ak ako su one i u Raju, ne mogu
dosegnuti istinsku realnost unutar sebe i stvari oko sebe. Ljudi mudrosti koji
tragaju za istinom, oni koji su postigli istinsko stanje dervia, stanje totalne
potrebene potrebe za neim mimo Allaha, nego potrebe samo za Allahom
naputaju sve i trae nita nego istinu (el-hakk). Oni pronau ono to su traili i
stupe u domen istine, domen najvee blizine Allahu, i ive nizata drugo osim za
Allahovu Esenciju (Zatillah).

Ovi obitavaju u boanskoj naredbi, 'Uzmite utoite u Allahu', i slijede savjet

hadreti Poslanika, 'Obadva svijeta su zabranjena onima koji trae samo Allaha'.
Na Poslanik ne kae ovdje da su oba svijeta zabranjena (haram). On govori
102

onima koji trae najvii cilj, odnosno Allahovu Esenciju, da zabrane svojoj strasti
i egu ono to je inae dozvoljeno u oba svijeta.

Traga za istinom rezonuje ovako: ovaj svijet je stvoreni bitak; mi smo takoe
stvorena bia, znai oboje smo u potrebi za Stvoriteljem, ili Vlasnikom. Kako e
onaj u potrebi traiti svoju potrebu od onoga ko je i sam u potrebi? Kakva opcija
preostaje stvorenim biima osim da trae Stvoritelja?

Allah govori kroz usta Njegovog Poslanika, 'Moja ljubav, Moje postojanje je

njihova ljubav za Mene'.

Na Poslanik kae, 'Moje stanje totalne ovisnosti, moje siromatvo, je moj

ponos.' Totalna ovisnost i ljubav za Allahom su osnova stanja dervia u njegovoj

potrazi. Stanje siromatva (fakra) koje je Poslanikov ponos nije lienost
materijalnog svijeta. Naprotiv to je odbojnost srca prema svemu osim elji za
Allahovom Esencijom. To je lienost svih dobarane samo onih na ovom svijetu
nego i onih obeanih na drugom svijetuostajui u totalnom siromatvu i nuno
potreban svog Gospodara.

To je stanje poniranja u nitavilo, nestajanja u Allahovoj Esenciji. To je

izbacivanje iz bia svega onoga to je za to bie i izbacivanja iz srca svega osim
ljubavi prema Njemu. Tada takvo srce postane vrijedno primanja onoga to je
Allah obeao, 'Ja ne mogu stati u Moja nebesa niti Moje zemlje, ali mogu stati u

srce Mog predanog roba'.

Predani rob je onaj ko iz svog srca iskljui sve osim Njega. Kada se srce tako
oisti, Allah ga uvea i u njega se smjesti. Hadreti Bejazid el-Bistami, opisuje
veliinu takvog srca, kazavi, 'Kad bi se sve to postoji na i oko Allahova
Prijestola, tog najveeg od Allahovih stvorenja, postavilo u kutak srca savrena
roba, on ga ne bi ni osjetio.'
103

Takvi su Allahovi miljenici. Voli ih i budi uz njih, jer oni iskreno vole bie sa onima
koje vole i na drugom svijetu. Znak te ljubavi je da se udi za njihovim drutvom,
elja za njihovim govorom, i sa njihovim vienjem i sluanjem udi se za Allahom
Uzvienim.

Allah govori preko jezika Njegovog Poslanika, 'Osjeam udnju predanih,

pobonih, istinski robova, prema Meni, a i Ja takoe udim za njima.'

Ovi zaljubljenici u Allaha izgledaju drugaiji od drugih, i njihovo djelovanje je

drugaije od drugih. Na poetku, kada su poetnici, njihovo djelovanje izgleda
balansirano izmeu dobra i zla. Kada uznapreduju i dosegnu sredinu njihovo
djelovanje je ispunjeno korisnou. U svakom sluaju dobro koje se pojavi preko
njih nije puko slijeenje Allahovih propisa, nego to dobro u sebi sadri ljepotu i
sjaj svjetla znaenja unutar pojave.

Izgledaju kao da su zaogrnuti odjeom svjetlosti raznolikih boja koja iz njih

zrai proporcionalno stupnju koji su dosegli.

Kada zauzdaju svoj ego i suzbiju tiraniju niskih strasti sa blagoslovom boanske
fraze La ilahe illallahnema boga osim Allahai dosegnu stanje svijesti u kojem
jasno razaznaju dobro i zlo, te kude zlo i streme dobru, svjetlost plave boje
neba tada iz njih zrai.

Kada, iz tog stanja, uz pomo inspiracije, od Allaha odaberu dobro i napuste zlo,
svjetlost crvene boje ih obavije.

104

Sa blagoslovom (berekah) Imena Allaha, Hu, to Ime koje moe opisati samo
Istina, oni dosegnu stupanj koji je oien od svih tetnih atributa i loih djela
te zadobiju stanje mira i harmonije. Tada iz njih zrai svjetlost zelene boje.

Kada se cjelokupan ego i njegove elje, kada se sva lina volja napusti putem
blagoslova Imena Hakk, Istina, te kada potpuno podvrgnu vlastitu volju Allahovoj
volji i budu zadovoljni svime to dolazi od Allaha, boja njihove svjetlosti postane
bijela.

Ovo su opisi dervia od njihovih poetnih do srednjih stupnjeva. Meutim onaj ko

dostigne limite ovoga puta nema niti forme niti oblika a niti boje. On postane kao
zraka sunca. Zraka sunca je bezbojna. Njeno svjetlo ne predstavlja nijednu boju.
Dervi koji je postigao najvii stupanj nema bia da njime reflektira svjetlost ili
boju. Ako ita, njegova boja bi bila crna, koja upija svu svjetlost. Ovo je stanje
nestanka (fena).

Za druge koji ga posmatraju, on je bezbojan, tamna pojava postane veo preko

svjetla mudrosti (hikmah) koje posjeduje, isto kao to je no veo sunanosti.
Allah kae da je On:

'Uinio no pokrivaem, i uinio dan posredstvom nafake.' (Sura Neba, 10-11)

Za one koji su dosegli esenciju uma i znanja, postoji znak u ovom ajetu.

One osobe koje se priblie istini u ivotu na ovom svijetu osjeaju se kao
zatvorenici u podzemnim tamnicama. Oni provedu ivot u bolu i mizeriji. Oni
podnesu ogromne patnje, pritisak okolnosti, u svijetu totalne tame. Hadreti
Poslanik kae, 'Ovaj svijet je tamnica za vjernika'. Kao to on ukazuje, belaji
prvo pogaaju poslanike, onda one koji su najblii Allahu, onda u silaznoj skali na
105

one koji pokuavaju da se priblie Njemu. Prema tome prikladno je derviu da

nosi crnu odjeu i da omota crni turban, jer je to odjea onoga koji se opredjelio
za patnju ovoga puta.

U stvarnosti, crna boja je odgovarajua za one koji treba da su u stanju alosti

za izgubljenom ljudskou i njihovim mogunostima. Mnogi ljudi nemarnou
izgube taj veliki dar, prikladan jedino ljudskoj vrsti, bivanja svjesno, sposobnosti
da se vidi istina, tako svojim vlastitim rukama ubivi njihov vjeni ivot. Gasei
udnju boanske ljubavi u svojim srcima, odvojivi se od svetog duha (ruhul
kudus), oni izgube sposobnost da se vrate svom izvoru, uzroku. Iako to oni ne
znaju, oni su ti koji trpe najveu patnju od svih. Kad bi bili svjesni da su izgubili
sve koristi drugog svijeta, vjeni ivot, oni bi doista nosili crninu odnosno odjeu
alosti. Udovica koja izgubi mua bude u stanju alosti etiri mjeseca i deset
dana. Ovo je aljenje za gubitkom onoga to pripada ovom svijetu. alost za
onoga koji je izgubio vjeni ivot bi naravski trebala da traje vjeno.

Na hadreti Poslanik je rekao, 'Iskreni su uvijek na ivici velike opasnosti.' Kako

dobro ovaj opis pristoji nekome ko trajno mora hodati na prstima iz velike
opreznosti. Ali ovo je stanje dervia koji je napustio svoje bie i naao se u
domenu brisanja (mehv, fena). Njegova neimatina ovoga svijeta koji iza sebe
ostavio i totalna potreba za Allahom je ogromna, i on cvijeta kao velika ljepota
iznad ovjeanstva.

Na Poslanik kae, 'Siromatvo (fakr) je potamnjelo lice na oba svijeta'. On hoe

rei da onaj ko je svojevoljno odabrao da bude siromah na ovom svijetu, izgubivi
se za svijet, on ne reflektuje nijednu boju ovoga svijeta, nego samo apsorbira
svjetlost boanske istine. Tamnilo njegova lica je kao mlade koji dodatno istie
ljepotu njegova lica.

Oni koji su dospjeli u vienje istine, nakon to ugledaju ljepotu istine, ne trae
da vide ita drugo. Oni ne mogu gledati sa ljubavlju i udnjom nita vie. Za njih
Allah postane jedini Voljeni, jedino postojanje. To je njihovo stanje na oba
106

svijeta. To je jedina njihova svrha. Najstrag postanu Mukarci, a Allah je stvorio

ovjeka da Njega spozna, da dosegne Njegovu Esenciju (Zaat).

Pristoji svakom ovjeku da trai i sazna razlog svoga stvaranja te da osjeti

znaenje tog razloga, kao i dunosti kojih dopadnu na ovom i drugom svijetu,
tako da ne potroe svoje ivote uzalud, da se ne bi zauvijek kajali na drugom
svijetuobavijeni, utopljeni u enji koju e napokon shvatiti u vjenom
aljenju.

107

Poglavlje XIII

O ienju Due (tezkija nefs)

Proiavanje (tezkija) je ienje sebe (nefs). Postoje dvije vrste ienja.

Prvo, spoljanje, nareeno je propisima vjere i sprovodi se pranjem tijela sa
istom vodom. Drugo, unutarnje ienje, se postie prepoznavanjem neistoe u
sebi (nefs), svjesnou vlastitih grijeha i iskrenim pokajanjem za njih. Ovo
unutarnje ienje zahtijeva putovanje duhovnim putem (suluk) i duhovnog
uitelja (murid).

Prema vjerskim propisima, osoba postane neista i gubi ritualnu istotu (abdest)
kada iz tijela poteku odreene materijalne tvari kao to su, izmet, mokraa,
povraanje, gnoj, krv, sperma, itd. To zahtijeva obnavljanje ritualne istoe
(abdest). U sluaju isputanja sperme i menstrualne krvi, potpuno kupanje (gusul)
je neophodno. U preostalim situacijama operu se ake, ruke do iznad laktova, lice
i stopala (prim prev: drugim rijeima uzme se abdest po pravilima mezheba

dotine osobe). Povodom obnavljanja abdesta na Poslanik je rekao: 'Svaki put

kada se obnovi abdest Allah obnovi svjetlo vjerovanja Njegova roba ije svjetlo
vjerovanja (imana) dobije vei sjaj i ljepotu,' i, 'Obnavljanje postojeeg abdesta
je svjetlost na svjetlost (nur ala nur).'

Unutarnja istoa se takoe moe izgubiti, ak tavie ee nego spoljanja,

loim karakterom, niskim ponaanjem, tetnim postupcima i atributima kao to su
gordost, laganje, ogovaranje, oblagivanje, zavist i bijes. Svjesni i nesvjesni
postupci ovjekovih osjetila prljaju duh osobe: usta koja jedu zabranjenu hranu,
usne koje lau, psuju i proklinju, uho koje slua ogovaranje i oblagivanje, ruka
koja udara, stopalo koje slijedi tiranina (zalima). Preljuba, koja je takoe grijeh,
nije grijeh ogranien lijeganjem; kao to je hadreti Poslanik kazao, 'Oi takoe

ine preljubu.'
108

Kada se unutarnja istota tako uprlja i unutarnji abdest pokvari, onda je

neophodno unutarnje pranje iskrenim pokajanjem, koje se obavlja priznavanjem
grijeha, te bolnim pokajanjem popraenim suzama (one su voda koja ispire
unutarnju prljavtinu), odlukom da se nikada vie takav grijeh ne poini, eljom
da se napuste svi grijesi, traenjem Allahova oprosta, i molitvom da ga On
sprijei od ponavljanja takvog grijeha.
Moliti se, znai prezentirati se ispred svog Gospodara. Biti u stanju abdesta, u
oienom stanju, jeste nuni preduslov za molitvu (namaz, salat). Mudri ljudi
znaju da spoljanja istoa nije dovoljan preduslov za ispravan namaz, jer Allah
gleda duboko u njihova srca, koje se mora oprati iskrenim pokajanjem. Tek onda
je molitva odnosno namaz prihvatljiv. Allah kae:

'Ovo je ono to vam je obeanosvakome ko se okrenuo (Allahu) iskrenim

pokajanjem, ko se sauvao.' (Sura Kaf, 32)

ienje tijela i spoljanji abdest kako je vjerom propisan je takoe vezan za

vrijeme, pa tako spavanje ponitava abdest. Ta istoa je vezana za dan i no
ovoga svijeta. istoa unutarnjeg svijeta, abdest nevidljivog bia, nije ogranien
vremenom, ona je za cijeli ivotne samo za ovaj prolazni ovosvjetski ivot, nego
takoe za vjeni ivot drugoga svijeta (ahiret).

109

Poglavlje XIV

O Znaenju Ritualnog i Nutarnjeg Oboavanja

Pet puta dnevno, u odreeno vrijeme, nareen je namaz (molitva) za svakog

zrelog i sposobnog Muslimana. To je Allahova naredba 'uvajte molitvu,

(posebno) srednju molitvu...' (Sura el-Bekare, 238) Ritualno oboavanje odnosno

robovanje se sastoji od stajanja, recitiranja Kur'ana, sagibanja, klanjanja,
sjedenja i glasnog ponavljanja odreenih molitvi. Ove kretnje i aktivnosti
dijelova tijela, recitiranja molitvi i sluanja istih upoljavanjem osjetila, jesu
molitva materijalnog bia. Zato to su ove aktivnosti materijalnog bia mnoge te
se ponavljaju vie puta u svakoj od pet dnevnih molitvi, prvi dio Allahove naredbe,

'uvajte molitve,' jeste u mnoini.

Drugi dio Allahove naredbe, '(posebno) srednju molitvu', odnosi se na molitvu

srca, jer je srce u sredini, u centru bia. Svrha tog oboavanja jeste postizanje
smiraja u srcu. Srce je u sredini izmeu desno i lijevo, izmeu ispred i iza,
izmeu gore i dole, izmeu poslunosti i buntovnosti. Srce je centar, taka
ravnotee, medij. Na voa Poslanik kae, 'Srca Ademovih potomaka su izmeu

dva prsta Svemilosnog. On ih okree kuda god On hoe.' Dva Allahova prsta
predstavljaju Njegove atribute neodoljive moi i estine (delalet) i ljubavne i
delikatne ljepote samilosti (demalet).

Istinsko oboavanje, odnosno robovanje, jeste oboavanje srca. Ako je neije

srce lieno istinskog oboavanja, ritualna molitva materijalnog bia je u haosu.
Kada je ovo sluaj, smiraj materijalnog bia ijem postizanju se osoba nada od
svoje molitve ne bude realiziran. Zato je hadreti Poslanik rekao, 'Ritualno

oboavanje je mogue samo sa smirenim srcem'.

110

Molitva je molba stvorenog Stvoritelju. To je susret izmeu roba i Gospodara.

Mjesto tog susreta jeste srce. Ako je srce zatvoreno, nesvjesno, ili mrtvo, onda
je takvo i znaenje oboavanja. Nikakva korist ne dolazi materijalnom biu od
takve molitve. Zato to je srce esencija tijela; sve ostalo je ovisno o njemu. Kao
to hadreti Poslanik kae, 'Ima komad mesa u ovjekukada je u dobrom stanju,

cijelo bie napreduje, a kada je u loem stanju, cijelo bie se raspadne. Pazite,
taj komad mesa je srce.'

Molitva propisana vjerom se mora obavljati u odreeno vrijeme. Tokom dana i

noi ima pet takvih odreenih vremena za molitvu. Najbolji metod da se obave
jeste u damijama, u dematu, usmjerivi se prema svetom gradu Mekke,
slijedei vou (imama) bez dvolinosti, bez pokazivanja pred drugima, i bez
uobrazilje.

Vrijeme unutarnjeg oboavanja je bezvremensko i beskrajno, trajno u ovome i

drugom ivotu. Damija za ovo oboavanje jeste srce. Demat su unutarnja
osjetila, koja se sjeaju i recituju Imena jedinstva Allahova na jeziku nutarnjeg
svijeta. Voa ove nutarnje molitve jeste neodoljiva elja. Direkcija ove nutarnje
molitve jeste Allahovo jedinstvokoje je svugdjei Njegova vjena priroda i
Njegova ljepota.

Istinsko srce je ono koje moe takvu molitvu obaviti. Ovakvo srce niti spava niti
umire. Ovakvo srce i dua su trajno u oboavanju, i bie sa ovakvim srcem, bilo da
je budno ili spava, jeste trajno u robovanju. Unutarnje oboavanje srca je njegov
cijeli ivot. Nema vie zvuka recitiranja niti stajanja, sagibanja, klanjanja ili
sjedenja. Njegov vodi, lider njegove molitve, jeste hadreti Poslanik lino. On
govori sa Allahom Uzvienim, recitiranjem, 'Tebi robujemo, i od Tebe pomo

traimo.' (Sura el-Fatiha, 4) Ove boanske rijei se tumae kao stanje

savrenog ovjeka, koji proe kroz nitavilo, izgubljen za materijalne stvari, te
ue u jedinstvo. Takvo savreno srce primi ogromne blagoslove od boanskog.
Jedan od tih blagoslova je spomenuo na voa Poslanik, 'Poslanici i Allahovi
miljenici nastavljaju sa svojim oboavanjem u njihovim mezarima (berzehu) kao
111

to su oboavali i u svojim kuama na ovom svijetu.' Drugim rijeima, vjeni ivot

srca nastavlja sa svojim molitvama Allahu Uzvienom.

Kada se ritualno oboavanje materijalnog bia i nutarnje oboavanje srca

ujedine, molitva je potpuna. To je savreno oboavanje, i njegova nagrada je
ogromna. Dovodi osobu duhovno u Allahovu blizinu, i tjelesno do najveih
mogunosti. U svijetu pojava osoba postaje predani Allahov rob. U nutrini osoba
postaje mudracem koji je postigao istinsko znanje o Allahu. Ako se ritualno
oboavanje ne ujedini sa nutarnjim oboavanjem srca, onda je nepotpuno.
Njegova nagrada je samo napredak u rangu. Meutim nee osobu nimalo pribliiti
domenu boanskog.

112

Poglavlje XV

O ienju Savrenog ovjeka,

Izoliranog i Lienog Ovosvjetskih Briga

Razlog ovog ienja je u dvije svrhe: jedna je da se pristupi boanskim

atributima, a druga da se pristupi domenu Esencije (Zatillah).
ienje radi pristupa boanskim atributima zahtijeva nauavanje koje e osobu
uputiti u procesu ienja zrcala srca od ivotinjskih i ljudskih slika (suret)
ponavljanjem boanskih Imena. Zikr odnosno sjeanje postaje klju, ifra za
otvaranje sranog oka. Samo kad se to oko otvori osoba moe da vidi istinske
Allahove atribute. Tada to oko ugleda odraz boanske milosti, blagodati, ljepote
i njenosti na oienom zrcalu srca. Allahov Poslanik kae, 'Vjernik gleda

Allahovim svjetlom', i, 'Vjernik je zrcalo vjerniku'. On takoe kae, 'Uen

ovjek stvara slike (zamilja) dok mudar ovjek glanca zrcalo na kojem se odrazi
istina.' Kada je zrcalo srca potpuno oieno glaanjem sa trajnim ponavljanjem
boanskih Imena, osoba dobije pristup i znanje o boanskim atributima.
Svjedoenje ovog vienja (muaheda) je mogua samo u zrcalu srca.
ienje radi dosezanja Esencije je putem trajnog ponavljanja Konfesije
Jedinstva (La ilahe illallah). Postoje tri Imena Jedinstva, zadnja tri od dvanaest
boanskih Imena. Ona su:

La ilahe illallah Nema boga osim Allaha

Allah Lino Boije Ime
Hu Transcendentni Allah
Hakk Istina
Hajj Vjeno ivi
Kajjum Samopostojei Odravatelj Svega
113

Kahhar Koji Sve Slama i Savlauje

Vehhab Darovatelj Svega
Fettah Otvara Sve
Vahid Jedan
Ehad Jedini Unikatni
Samed Izvor

Ova imena se trebaju ponavljati ne obinim jezikom, nego tajnim jezikom srca.
Samo tada e oko srca vidjeti svjetlost jedinstva. Kada sveto svjetlo boanske
Esencije postane pojavno, sve materijalne karakteristike nestanu, sve stvari
postanu nita. Ovo je stanje totalnog ponitenja svega i svaega, praznina iza
svih praznina. Manifestacija boanskog svjetla poniti sva druga svjetla.

'Sve osim Njega e nestati.' (Sura el-Kasas, 88)

'Allah brie ta On hoe i uspostavlja ta On hoe, i On je esencija Knjige.' (Sura

er-Rad, 39)

Kada sve nestane, ono to ostaje zauvijek jeste sveti duh (ruhul kudus). On vidi
odnosno osmatra Allahovim svjetlom. Vidi Njega, On vidi njega. Vidi Njime; vidi u
Njemu; vidi za Njega. Nema slika (suret), nema slinosti u vienju Njega. 'Nita

nije kao On, i On uje i Vidi. (Sura e-ura, 11)

Ono to je prestalo jeste isto i apsolutno svjetlo. Iza toga nema nita vie da se
zna. Ovo je domen samo-ponitenja (fena fi Allah). Tu ne postoji um koji be
mogao donijeti ili prenijeti bilo kakvu vijest. Tu ne postoji niko osim Allaha kome
bi se ikakva vijest mogla uruiti. Na voa Poslanik je rekao, 'Ja imam vrijeme
blizine sa Allahom kada niko, ni anel ni vjerovjesnik ni poslanik, ne moe doi
114

izmeu nas.' Takvo je stanje izolacije odnosno odvajanja, gdje je osoba svukla sa
sebe sve osim Allahove Esencije. To je stanje jedinstva, kao to Allah nareuje
preko Njegovog Poslanika, 'Odvoji se od svega i nai jedinstvo'.

Izoliranje proizilazi iz ponitenja svega svjetskog (materijalnog, stvorenog). Tek

tada e primiti boanske atribute. Na to na voa Poslanik aludira kada kae,

'Ukrasi se boanskom dispozicijom'. Oisti sebe, poniranjem u boanske

atribute.

115

Poglavlje XVI

O Milostinji

Postoje dvije vrste milostinje (sadakah): milostinja propisana vjerom, i duhovna

milostinja, koja je drukije prirode. Donacije propisane vjerom su od zakonito
(halal) steenih dobara ovoga svijeta. Nakon odvajanja odreenog iznosa za
izdravanje vlastite porodice, odreeni procenat vika se daruje onima koji su u
potrebi (mesakin). Duhovna milostinja, pak, se uzima od onoga to se steklo od
dobara drugoga svijeta (ahiret). Ona se takoe daruje onima koji su u potrebi,
tj. duhovnim siromasima.

Milostinja podrazumjeva darivanje siromaha. Allah to nareuje, rijeima,

'Milostinja (obligatna sadaka) je za beskunike (fukara) i siromahe (mesakin).'

(Sura Teuvba, 60) ta god se daruje za ovu svrhu prolazi kroz ruke Allaha
Uzvienog prije nego dospije do ruku onih koji oskudijevaju. Stoga svrha
milostinje nije toliko potreba da se pomogne siromasima, jer Allah svemu daje
nafaku, nego da bi darovatelj kod Allaha imao prihvaene dobre namjere.

Oni koji su bliski Allahu (el-mukarrebun) daruju nagrade (sevabe) svojih dobrih
djela grjenicima. Allah Uzvieni manifestira Njegovu milost, opratajui
grjenicima, proporcionalno dobrim djelima onih Njegovih robova koji imaju
namjeru da svoje nagrade daruju grjenicima i slabiima. Allah u Svojoj milosti
pokriva grijehe grenika kao nagradu za dobra djela Njegovih dobrih robova.

Dareljivost ovih predanih robova je takva da oni ne ostavljaju nita za sebe, niti
reputaciju da su od dobrih niti nadu u nagradu na drugom svijetu. Jer onaj ko
krene ovim putem gubi ak i svoju egzistenciju. On je u stanju totalnog steaja,
jer je istinski dareljiv. Allah osobito voli dareljive ija dareljivost ih dovede

116

do steaja u ovom svijetu. Na voa Poslanik kae, 'Onog ko je darovao sve i ne

nada se niemu Allah je uzeo pod svoju zatitu i na ovom i na drugom svijetu.'

Velika dama Islama, hadreti Rabija el-Adevija, obiavala je moliti Allaha, 'O

Gospodaru, podari moj udio ovoga svijeta nevjernicima, a ako imam nekog udjela
u drugom svijetu, onda ga podari Tvojim odanim robovima. Jedino to elim od
ovoga svijeta je enja za Tobom, i jedino to elim od drugog svijeta je da
budem s Tobom; jer i ovjek i ono to privremeno dospije do njegovih ruku
pripadaju Vlasniku svega.'

Allah nagradi milostinju najmanje desetorostruko. 'Onaj ko uradi dobro

desetorostruko e mu se uzvratiti.' (Sura el-En'am, 160)

Druga korist milostinje je efekt ienja. Ona isti imetak i bie osobe. Ako je
neije bie oieno od egoistinih atributa, duhovna svrha milostinje je
upotpunjena.

Odvojiti se od malog dijela onoga to ovjek smatra svojim donosi mnogostruku

nagradu na drugom svijetu. Allah obeava:

'Ko je onaj ko e Allahu uzajmiti divan zajam? Pa Allah e mu to mnogostruko

uzvratiti, i povrh toga plemenito nagraditi.' (Sura el-Hadid, 11)

i 'doista se spasio onaj ko svoju duu (nefs) oisti.' (Sura e-ems, 9)

Milostinja, 'divan zajam', jeste dobro djelo, dio onoga to ste primili, i
materijalno i duhovno. Darujte to, za Allahovo zadovoljstvo, Allahovim robovima.
Iako su mnogostruke nagrade obeane, ne radite to da bi ste dobili zauzvrat.
117

Darujte sve darove i milostinju sa panjom, ljubavlju, i samilou a ne kao uslugu,

oekujui zahvalu, stvarajui pritisak zaduenosti zahvalnou onome kome se
dariva. Jer Allah kae:

'O vjernici, ne unitavajte svoju milostinju hvalisanjem, i prigovaranjem.' (Sura

el-Bekara, 264)

Ne traite niti oekujte ikakve ovosvjetske koristi za svoja dobra djela.

Obavljajte ih radi Allahova zadovoljstva. Allah kae:

'Neete postii pobonost (el-birr) dok ne darujete ono to volite; a ta god

darujete, uistinu Allah zna o tome.' (Sura Ali Imran, 92)

118

Poglavlje XVII

O Propisanome Postu i Duhovnom Postu

Post propisan vjerom jeste ustezanje od hrane, pia te spolnog odnosa od zore
do sumraka, dok je duhovni post, ustezanje od uvanje svih osjetila i misli od
svega to je zabranjeno. To je ostavljanje svega to je neskladno, kako duhovno
tako i tjelesno. Najmanji prekraj te namjere prekida post. Vjerom propisan post
je ogranien vremenom, dok je duhovni post zauvijek i trajan je i u privremenom
i vjenom ivotu. Ovo je istinski post.

Na voa Poslanik kae, 'Ima mnogo onih koji poste a od svog posta imaju samo

glad i e.' Takoe ima onih koji prekinu svoj post jelom, iako njihov post traje i
nakon to su se najeli. To su oni koji uvaju svoja osjetila i misli od zla i svoje
ruke i jezike od nanoenja tete drugima. Upravo za ove je Allah obeao, 'Post je

za Mene, i Ja ga nagraujem.' O ove dvije vrste posta, na voa Poslanik, kae,

'Onaj ko posti ima dva uitka. Jedan je kada prekine post na kraju dana. Drugi je
kada on vidi.'

Oni koji poznaju spoljanost vjere kau da se prvi uitak posta odnosi na uitak
jela nakon dana posta, a da se znaenje uitka 'kada on vidi' odnosi na kraj
mjeseca Ramadana kada ugleda novi mjesec (hilal) i najavu bajramskom veselju.
Oni koji poznaju duhovno znaju da se prvi uitak posta odnosi na dan ulaska
vjernika u Raj i uivanja rajske hrane, dok se drugi uitak odnosi na vienje
istine Allaha tajnim vidom srca.

Vrijednije od ove dvije vrste posta jeste post istine, koji se sastoji od uvanja
srca od oboavanja bilo ega mimo Allahove Esencije (Zatillah). Taj post se
sprovodi sljepoom za sve to postoji, ak i u tajnim svjetovima, izvan ovoga
119

svijeta, sljepoom za sve osim za Allahovu ljubav. Jer iako je Allah stvorio sve
za ovjeka, On je stvorio ovjeka samo za Sebe, i On kae, 'ovjek je Moja

tajna a Ja sam njegova tajna'. Ta tajna je svjetlo od Allahova boanskog

svjetla. To je centar srca, sainjen od najfinije materije. To je dua koja
poznaje sve tajne istine; to je tajna veza izmeu stvorenog i Stvoritelja. Ta
tajna niti voli niti naginje ikome osim Allahu.

Nema niega vrijednog elje, nema drugog cilja, nema drugog voljenog niti u
ovom niti u drugom svijetu, osim ALLAHA. Ako samo jedan atom ljubavi prema
neemu mimo Allaha ue u srce, post istine, istinski post je prekinut. Onda se
taj post mora napostiti, da se oivi ta elja i namjera, da se vrati Njegovoj
ljubavi, ovdje i na drugom svijetu. Jer Allah kae: 'Post je za Mene, i samo Ja

nagraujem za njega.'

120

Poglavlje XVIII

O Hodoau Mekki
I Nutarnjem Hodoau Esenciji Srca

Hodoae (Hadd) prema propisima vjere jeste posjeta Kabi u Mekki. Postoje
odreeni zahtjevi vezani za Hodoae: oblaenje hodoasnike odjee
(ihram)dva bijela neproivena komada platna koje predstavljaju naputanje svih
veza sa ovosvjetskim; ulazak u Mekku sa ritualnom istoom; sedam kruenja oko
Kabe (tavaf)simbol potpunog predavanja; tranje sedam puta izmeu dva
brdaca po imenu Saffa i Merva; odlazak na visoravan po imenu Arefat i stajanje
do zalaska Sunca; ekanje cijele noi na mjestu po imenu Muzdelifa; prinoenje
rtve odnosno klanje Kurbana na mjestu po imenu Mina; ponovo sedam kruenja
oko Kabe; pijenje vode sa vrela Zemzem; obavljanje molitve od dva rekata na
mjestu hadreti poslanika Ibrahima pokraj Kabe. Kada se sve to obavi, Hodoae
je zavreno i nagrada za njega darovana, ako ita od toga nedostaje nagrada je
otkazana. Allah Uzvieni kae: 'I upotpunite hodoae (hadd) i posjetu

(umrah) Allahu.' (Sura el-Bekare, 196) Kada se sve ovo obavi, mnoge veze sa
svijetom koje tokom obreda hadda nisu bile dozvoljene tada postanu opet
doputene. Osoba nakon skidanja obredne odjee (ihram) e obaviti jo sedam
kruenja oko Kabe (oprosni tavaf) i onda se vratiti svakodnevnom ivotu.

Nagrada za hodoae je u Allahovoj izjavi:

'I kod god ue u nju bezbjedan je, a hodoae Kui (Kabi) je Allahovo pravo na
ljude, ko god smogne sredstva za putovanje.' (Sura Ali Imran, 97)

Ko god mogne obaviti Hodoae (Hadd) uao je u bezbjednost od Paklene

vatre.

121

Unutarnje hodoae zahtijeva ogromnu pripremu i prikupljanje sredstava prije

polaska na putovanje (suluk). Prvi uslov je da osoba nae vodia (murid), uitelja
(ustaz), kojeg voli i potuje, onoga na kojeg se oslanja i koga slua. On je taj koji
e hodoasnika opremiti za put.

Ona osoba mora pripremiti svoje srce. Da ga probudi osoba e ponavljati frazu
LA ILAHE ILLALLAH 'nema boga osim Allaha' i sjeati se Allaha u
meditaciji o znaenju te fraze. Sa time njeno srce e se probuditi, oivjeti.
Takoe se sjeti Allaha, i nastavlja se sjeati dok god se njeno unutarnje bie
potpuno ne oisti i ne iisti od svega mimo Njega.

Nakon unutarnjeg ienja, osoba mora recitirati Imena Allahovih atributa, koja
e upaliti svjetlo Allahovo ljepote i blagodati. U tom svjetlu osoba se nada
vienju Kabe tajne esencije. Allah je naredio Njegovim poslanicima Ibrahimu i
Ismailu ovo ienje rijeima:

'Nita Mi ne pridruite, i oistite Moju Kuu za one koji oko nje krue (tavafe).'
(Sura Hadd, 26)

Uistinu materijalna Kaba u Mekki se dri istom za hodoasnike. Koliko istom

se onda treba drati unutarnja Kaba koju e Istina gledati!

Nakon ovih priprema hodoasnik se zaodjene u svjetlost svetog duha,

transformirajui svoj spoljanji oblik u unutarnju esenciju, i krui oko Kabe srca,
u sebi ponavljajui drugo Ime ALLAH, lino Boije ime. On se kree u krug
poto put esencije ide u krunicu, ne ide pravo. Njen kraj je njen poetak.

122

Onda odlazi na Arefat srca, unutarnje mjesto molitve, to mjesto gdje se osoba
nada spoznaji tajne od 'nema boga osim Njega' Koji je Jedan i Koji nema

partnera'. Tu osoba stoji ponavljajui tree Ime HU ne sam, nego s Njim, jer
Allah kae: 'I On je s vama gdje god vi bili.' (Sura Hadid, 4) Onda ponavlja
etvrto Ime HAKK - Istina, ime svjetlosti Allahove Esencije i onda peto Ime
HAJJ boanski ivot, vjean, iz koje proistie svaki privremeni ivot. Onda
tome pridrui esto Ime KAJJUM Samopostojei, Onaj na koga se cijela
egzistencija oslanja. To dovodi osobu do Muzdelife centra srca.

Onda je doveden do Mine svete tajne, esencije, gdje ponavlja sedmo Ime
KAHHAR Onaj koji sve savladava. Snagom tog Imena ego (nefs) i sebinost se
rtvuju. Velovi nevjerovanja bivaju raspreni i kapije nitavila se otvore.

Povodom velova izmeu stvorenja i Stvoritelja, hadreti Poslanik kae,

'Vjerovanje i nevjerovanje postoje na mjestu iza Allahova Prijestolja (Ar).

Imaju velovi koji odvajaju Gospodara od pogleda Njegovih robova. Jedan je crn a
drugi bijel.'

Onda se glava svetoga duha obrije od svih materijalnih svojstava.

Ponavljajui osmo boansko Ime VEHHAB Darovatelj Svega, bez granica, bez
uslova osoba ue u svetu oblast Esencije (Zatillah). Tu e ponavljati deveto
Ime FETTAH Onaj koji Otvara sve to je zatvoreno.

Ulaskom u domen marljivosti gdje ostane u povuenosti (halvet) sa Allahom, u

intimi sa Njim odvojen od svega drugog, tu ponavlja deseto Ime VAHID
Jedan koji nema ravnog, nita kao On. Tu osoba poinje da vidi manifestaciju
Allahova atributa SAMED, Izvor. Ona vidi poetak neiscrpne riznice. To je
prizor bez forme i oblika, kojemu nita nije slino.

123

Onda zadnje kruenje (tavaf) otpoinje: sedam krugova tokom kojih osoba
ponavlja zadnjih est Imena i doda jedanaesto Ime EHAD Unikatni, Jedini.
Tada se on napaja iz Allahove ruke intimnosti. 'I njihov Gospodar ih napaja

istim piem.' (Sura el-Insan, 21) Pehar iz kojeg se uzima ovo isto pie jeste
dvanaesto Ime SAMED Izvor, Ispunitelj svih potreba, Jedina Utoka.

Pijenjem iz ovoga Izvora osoba vidi podizanje svih velova sa vjenog lica. Osoba
gleda na Njega sa svjetlou koja dolazi od Njega. Svijet nema slinosti,
primjera, oblika niti forme. Neopisiv, neprijemljiv, taj svijet 'kojeg oi nisu

vidjele, niti ui ule njegov opis, niti ljudsko srce zapamtilo'. Allahove rijei se
tu ne uju zvukom niti se vide ispisane slovima. Uitak koji srce nijednog ovjeka
ne moe okusiti jeste uitak gledanja istine Uzvienog Allaha, i sluanja takvog
Njegovo govora.

Nakon Hodoaa sve loe je pretvoreno u dobro. Tokom Hodoaa sve to je

bilo zabranjeno sada postaje opet dozvoljeno, i sve je to sada unutar steenog
jedinstva, koje je trajno odnosno nee prestati. Allah kae:

'Onaj ko se pokaje i vjeruje te radi dobro, njemu e Allah pretvoriti loa djela u
dobra djela.' (Sura el-Furkan, 70)

Nakon toga hodoasnik e biti osloboen svih akcija od svoje linosti i lien
svakog straha i alosti. Allah kae: 'Uistinu Allahovi prijatelji, nemaju straha niti

se aloste.' (Sura Junus, 62) Na kraju svega zadnje kruenje (tavaf el-veda) se
obavlja ponavljanjem svih boanskih Imena.

Onda se hodoasnik (haddija) vrati kui, kui izvora, svetoj zemlji u kojoj je
Allah stvorio ovjeka (insana) u najljepoj formi (fii ahseni takviim). Na povratku
osoba ponavlja dvanaesto Ime SAMED Izvor, riznica iz koje se potrebe

124

cjelokupnog stvaranja zadovoljavaju. To je svijet Allahove neposredne blizine, tu

je zaviaj duhovnog hodoasnika, i tu se on vrati svom zaviaju.

To je sve to se moe objasniti, koliko jezik moe izgovoriti i um shvatiti. Iza

ovoga nemogue je ita objasniti ili bilo kakav haber prenijeti, jer iza ovoga je
nevidljivo, nepojmljivo, neopisivo. Kao to hadreti Poslanik kae, 'Postoji znanje

koje ostaje zatrpana riznica. Niko je ne moe znati niti pronai osim onih kojima
je dato boansko znanje.' Ipak kada iskreni uju, za postojanje takvog znanja,
oni ga ne pobijaju.

Slubeni uenjak skuplja sa povrine ono to skuplja. Onaj ko posjeduje boansku

mudrost izvlai iz dubina. Mudrost mudraca jeste upravo sama tajna Uzvienog
Allaha. Niko ne zna ono to On zna osim Njega samog. Allah kae:

'I oni ne obuhvataju nita od Njegova znanja osim ono to On hoe. Njegovo
znanje obuhvata nebesa i zemlju i njihovo odravanje Njega ne zamara.' (Sura
el-Bekare, 255)

Oni blagoslovljeni sa kojima On podjeli Njegovo znanje su Njegovi poslanici i

Njegovi prijatelji miljenici koji izgaraju da se Njemu priblie.

'On zna tajnu (sirr) i najskrivenije (ahfa).' (Sura Ta-Ha, 7)

'Allah, nema boga osim Njega, Njegova su Najljepa Imena.' (Sura Ta-Ha, 8)

Opet Allah najbolje zna.

125

Poglavlje XIX

Svjedoenje Boanske Istine

Putem Smiraja od Naputanja Materijalnog
I Putem Ekstaze

Mnogi ajeti Kur'ana i hadisi hadreti Poslanika i Allahovi miljenici opisuju ova
stanja. Allah kae u Kur'anu:

'Zar onaj ija prsa su proirena za Islam, tako da slijedi svjetlo (nuur) od
njegova Gospodara (nije bolji od onoga ije srce je tvrdo)? Teko se onima ije
srca su odbojna (tvrda) prema sjeanju na Allaha (zikrillah)!' (Sura ez-Zumer,
22)
i

'Zadrhti koa onih koji (vole i) iz strahopotovanja od njihova Gospodara, onda

se njihove koe opuste i njihova srca smekaju prema sjeanju na Allaha. To je
Allahova uputa (huda), On upuuje njome koga On hoe.' (Sura ez-Zumer, 23)

Hadreti Poslanik kae: 'Jedan momenat boanske ekstaze (dezba) koja otkine

osobu od svijeta i osvjetli je sa boanskim atributima, pokazujui osobi znamenja

boanskog Jedinstva, je vrijednije od robovanja obadva svijeta.' i, 'Osoba koja
ne iskusi boansku ekstazu (dezba) i primi manifestaciju (tedellijjah)
boanske mudrosti i istine nije ni ivjela.'

Hadreti Dunejd je rekao: 'Kada se ekstaza susretne sa manifestacijom u srcu

osobe, osoba je tada ili u stanju najvee radosti (bast) ili najvee alosti (kabd).'

126

Postoje dvije vrste ekstaze: fizika ekstaza i duhovna ekstaza. Fizika ekstaza
je proizvod ega (nefs). Ne nudi osobi nikakvo duhovno zadovoljstvo. Ona je pod
uticajem osjetila. esto je dvolina, pojavljuje se da bi drugi vidjeli ili uli o
njoj. Ova vrsta ekstaze je potpuno liena vrijednosti jer je smiljena, hotimina:
ona osoba koja je doivljava jo uvijek smatra da moe neto uiniti, da moe
izabrati. Nije dobro poklanjati ikakvu panju takvim doivljajima.

Duhovna ekstaza, pak, je potpuno drukije stanje, stanje usljed potopa duhovne
energije (fejz). Uobiajeno, spoljanji uticajikao naprimjer lijepo prouena
poema (ilahija, kasida), ili Kur'an uen lijepim melodinim tonom (tertila), ili
uzbuenje izazvano Sufijskom ceremonijom sjeanja (zikrullah)moe izazvati
duhovno ushienje. To se desi zato to se u tom trenu fiziki otpor bia poniti.
Volja, sposobnost uma da bira i odluuje, biva savladanom. Kada se moi tijela i
uma oduzmu, ekstatino stanje je isto duhovno. Takvo stanje je za osobu
korisno.

Uzvieni Allah kae:

'Podaj radosne vijesti Mojim robovima koji sluaju rije (od Allaha), i slijede ono
najljepe u njoj. Takvi su oni koje je Allah uputio. Takvi su ljudi koji posjeduju
shvatanje. (Sura ez-Zumer, 17-18)

Slatki cvrkut ptica, uzdah zaljubljenih, su takvi spoljanji uticaji koji pokrenu
duhovnu energiju (fejz). U ovom pokretanju duhovne energije zlo i ego nemaju
udjela; Sotona djeluje u mranim regionima egoistinih makinacija i nema
pristupa svjetlosnom domenu milosti. U domenu Allahove milosti i samilosti zlo se
topi kao sol u vodi, isto kao to se topi pri izgovaranju sa vjerovanjem svete
fraze LA HAUVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL 'ALIJJIL 'AZIIM
'nema promjene niti moi osim u Allaha Uzvienog Velianstvenog'. Uticaji
koji potaknu duhovnu ekstazu su opisani u rijeima hadreti Poslanika, 'Reenice

Kur'ana, mudre i udesne poeme i tonovi i glasovi enje osvjetljavaju lice due.'
127

Istinska ekstaza je spoj svjetla sa svjetlom, kada se dua ovjeka spoji sa

boanskim svjetlom. Allah kae: 'isti su za iste.' (Sura en-Nuur, 26) Ako
ekstaza doe putem uticaja ega ili Sotone onda tu nema svjetla. Tu ima samo
nevjerovanje, sumnja, poricanje i konfuzija. Mranjatvo privlai mrak. To je
udio od ega. U tome dua i duh nemaju udjela. Allah kae: 'Neisti su za neiste.'

(Sura en-Nuur, 26)

Manifestacija stanja ekstaze je takoe dvojakomanifestacija fizike ekstaze

je podvrgnuta vlastitoj volji dok je manifestacija duhovne ekstaze izvan vlastite
volje i izbora; u prvom sluaju znakovi su samovoljni. Ako se osoba trese, drhti i
jei bez ikakvog unutarnjeg bola i uznemirenja u tijelu, onda to nije istinska
ekstaza. Ono to je istinito se jasno vidi na fizikom tijelu kao nekontrolirano
ponaanje usljed unutarnjeg stanja.

Nekontrolisane manifestacije su rezultat duhovne sile nad kojom osoba nema

kontrole. Dua u ekstazi savlada osjetila. To je kao stanje u delirijumu pri visokoj
temperaturi: skoro je nemogue sputati podrhtavanje, trzanje i ukoenost u
delirijumu jer osoba nema kontrole nad tim spoljanjim manifestacijama
unutarnjeg stanja groznice. Slino tome kada poveana duhovna energija savlada
um i tijelo, tada je ekstaza istinita, iskrena i duhovna.

Takva duhovna ekstatina stanja, u koja Allahovi bliski robovi uu prvi njihovim
pokretima ili obrtanjem, su sredstva preko kojih se uzbude i potaknu njihova
srca. Ovo je hrana onih koji vole Allaha: nudi im energiju za tegobno putovanje u
potrazi za istinom. Na voa Poslanik kae, 'Ekstatini rituali Allahovih

zaljubljenika, njihovo obrtanje i uzvici, su nekome obligatno oboavanje, nekome

su dobrovoljno oboavanjedok su nekome krivovjerstva. To je obligatno
savrenom ovjeku, dobrovoljno su zaljubljenima u Allaha, a nesvjesnim odnosno
nemarnim je to krivovjerje.' I 'Pokvarenjak je onaj ko nema uitka u drutvu
zaljubljenih u Allaha: u poeziji mudrih dok je pjevaju, u sezoni proljea, bojama i
mirisima cvijea te lutu (arapskoj vrsti tambure) i njenoj melodiji.'
128

U nemarnim kojim je traenje duhovne ekstaze krivovjerje, i pokvarenim koji

nemaju uitka u ljepoti, postoji bolest kojoj nema lijeka. Oni su nii od ptica i
zvijeri, nii ak i od magaraca, jer ak i ivotinje uivaju melodinost. Kada je
hadreti poslanik Davud pjevao, sve su ptice se okupile oko njega da uivaju
njegov predivan glas. Hadreti Poslanik kae, 'Onaj ko nije doivio ekstazu nije ni

okusio svoju vjeru.'

Postoji deset stanja ekstaze. Neka od njih su oigledna i njihovi znakovi vidljivi,
a neka su skrivena i drugima nevidljiva, kao to je unutarnja svjesnost i
spominjanje Allaha, ili uenje asnog Kur'ana u sebi. Plakanje, duboki osjeaj
kajanja, strah od Allahove kazne, udnja i tuga, stid od gubljenja svijesti o
Allahu, neuobiajeno blijedilo lica, rumenilo koje se pojavi usljed unutarnjeg ili
spoljanjeg uticaja, izgaranje u enji za Allahomove i sve fizike i duhovne
anomalije prouzrokovane takvim stvarima su znakovi ekstaze.

129

Poglavlje XX

O Povlaenju u Samou

Povlaenje (halvet) i osamljenost se treba gledati i kao spoljanje i kao

unutranje stanje osamljenosti.

Spoljanje osamljivanje je kada se osoba povue od drugih ljudi, tako da time

ljudi bivaju spaeni od njene tetnosti. Osoba se takoe nada i prieljkuje da
izvor njene tetnosti, ego i niske ivotinjske strasti, budu uskraeni
svakodnevnog uivanja stvari na koje su nauili. Nadalje, ona se nada da e ta
izolacija obrazovati ego i njegove apetite, dozvoljavajui jaanje i razvoj
duhovnog unutarnjeg bia.

Kada se osoba odlui za ovo, namjera mora biti iskrena. Na odreeni nain to je
kao da osoba samu sebe dobrovoljno postavlja u mezar (grob), u stanje smrti,
nadajui se iznad svega Allahovom zadovoljstvu, i elei u srcu da se otarasi
runog prisustva. Hadreti Poslanik kae, 'Vjernik je onaj od ije ruke i jezika su

drugi vjernici bezbjedni'.

Uistinu, on zakljua svoj jezik od besposlena govora, jer kako hadreti Poslanik
kae, 'Spasenje osobi dolazi od njena jezika. Njena nasilje i ponienje takoe

dolazi od jezika'. Ona zatvori svoje oi prema zabranjenom, tako da njihov

varljivi pogled ne padne na ono to pripada drugome. On zaepi svoje ui tako da
ne sluaju lai i zlo, i vee svoja stopala, spreavajui ih da ga nose prema
grijehu.

Na voa Poslanik ukazuje na to da dijelovi tijela mogu grijeiti ponaosob: 'Oi

mogu initi preljubu.' Kada neka od vaih osjetila ili dijelova tijela grijee,
130

odvratno mrano stvorenje od toga grijeha stvori se na Sudnjem Danu te

svjedoi protiv tebe o grijehu koji ste poinili. Onda se strovali u paklenu vatru.

Allah hvali one koji se spreavaju u grijehu, jer je to istinsko ispatanje, aktivno
kajanje. On kae:

'A onaj ko strahuje od stajanja pred svojim Gospodarem i spreava sebe u

niskim strastima, doista je Raj njegovo prebivalite. (Sura en-Nazi'at, 40-41)

Onaj ko strahuje od Gospodara i pokaje se, povlaei svoje runo prisustvo

izmeu vjernika te povue runo prisustvo iz vlastite vjere, on u toj povuenosti
doivljava preobrazbu u lijepog mladia. On postane rob meu stanovnicima Raja.

Osama (halvet) je tvrava protiv vlastitih grijeha i mahana. Unutra toga, u

samoi, osoba se dri istom. Allah kae:

'Ko god se nada susretu sa Gospodarom, neka radi dobro i nikoga neka ne
pridruuje svom Gospodaru.' (Sura el-Kehf, 110)

Sve do sada spomenuto je u sklopu spoljanje osame odnosno povlaenja od

svijeta. Doim unutarnje povlaenje podrazumjeva odvajanje i od pomisli na
neto od materijalnog svijeta, zla i ega, hrane, pia i imetka, porodice, ene,
djece i brige i ljubavi za svima njima.

Misao o vienju i sluanju drugih ne smije ui u osamu. Hadreti Poslanik kae,

'uvenost i ono to to ona donosi jeste nevolja, a bjeanje od uvenosti i
odobravanja drugih je ono to donosi komfor.' Onaj ko namjerava da ue u osamu
mora da se izolira od gordosti, arogancije, osvetoljubivosti, tiranije, bijesa,
131

zavisti, netolerancije, oblagivanja i slinog. Ako bilo koja od takvih osjeanja uu

u osamljenu osobu, njeno srce postane ukaljano. Tada prestaje biti povueno od
svijeta, i takva povuenost je bezvrijedna. Jednom kada prljavtina ue u srce
ono izgubi istotu i sve je demolirano. Allah kae:

'Ono to ste donijeli je samo varka. Uistinu e Allah ponititi vaa djela.' (Sura
Junus, 81)

Zlo tvoje drugima izgleda kao dobro, kada negativne karakteristike uu u njih
onda se ti smatra smutljivcem koji zavodi sebe i druge. Hadreti Poslanik kae,

'Ponos i arogancija kvare vjeru. Oblagivanje i ogovaranje vei grijesi od

preljube'; 'Kao to vatra sagorijeva drvo, tako osvetoljubivost sagorijeva sva
dobra djela'. 'Intriga spava, proklet neka je onaj ko je probudi'. 'krtica nee
nikada ui u Raj, ak i ako potroi cijeli ivot u molitvi'. 'Dvolinjatvo je skriveni
vid pridruivanja sebe i sudruga Allahu'. 'Raj e odbiti one koji odbijaju druge'.

Postoje mnogi drugi znakovi loih osobina koje je osudio Allahov Poslanik. Ove
spomenute loe osobine su dovoljne da ukau na injenicu da je ovaj svijet
mjesto koje zahtijeva konstantnu odlunost i opreznost, te da se njime mora
koraati sa velikom brinosti i panjom. Prvi cilj duhovnog puta jeste ienje
srca, i prva aktivnost je nijekanje egu i niskim strastima njihove besmislene
prohtjeve. U osami, u tiini, meditaciji i trajnim spominjanjem (zikr), ego se
preobraava. Onda Uzvieni Allah prosvijetli srce osobe.

Nita se u osami ne treba raditi svojevoljno i namjerno. Ono to je nuno to je

ljubav, iskrenost i istinsko vjerovanje. Put nije vlastiti put. Osoba slijedi put
blagoslovljenih Poslanikovih Drugova, put onih koji su ih slijedili, i put onih koji
poznaju put i slijede ga.

132

Kada vjernik na ovakav nain slijedi put pokajanja i nadahnua te oisti svoje
srce, Uzvieni Allah od njega ukloni sve to je tetno i loe i osigura ga od njihova
povratka. Njegov izgled postane lijep; njegova osjeanja, bilo da su skrivena ili
pojavna, postanu ista. Sve to radi ini to u strahopotovanju, jer on je u
boanskom prisustvu. 'Allah uje onoga ko se zahvaljuje.' Tako Allah pazi na
njega. Allah prihvata njegove molitve i udnje i njegove zahvale te mu daruje ta
god hoe. Allah kae:

'Ako neko trai slavu i moAllahu pripada sva slava i mo. Njemu se uzdiu sve
iste rijei. On uzdie svako pobono djelo....' (Sura Fatir, 10)

iste rijei uvaju jezik od runih i besposlenih rijei. Jezik je divan instrument
slavljenja Allaha, ponavljanjem Njegovih Lijepih Imena, potvrivanjem Njegova
Jedinstva. Allah upozorava na besposlen govor.

'Sigurni su vjernici koji su skrueni u molitvi i koji se ne uputaju u besposlen

govor.' (Sura Mu'minun, 103)

Allah Uzvieni daruje Svoju milost, samilost, i blagodati onome ko stie znanje i
po njemu se vlada sa ispravnom namjerom. On ga pribliava podiui mu njegov
stupanj. On je zadovoljan njime; On oprata njegove pogreke.

Kada se osoba podigne do tog stupnja, njeno srce postane kao okean. Oblik i boja
tog okeana se ne mijenjaju sa malo zla koje drugi u njega ubace. Hadreti Poslanik
kae, 'Budi kao okean ija povrina se ne mijenja, ali u kojem se podavi mrana
vojska tvoga ega.'kao to se podavio Faraon sa svojom vojskom u Crvenom
moru. Na tom okeanu, laa vjere bezbjedno i sigurno plovi; plovi tim ogromnim
okeanom. Duh osobe u osamljenosti roni u dubine da izvadi bisere istine, iznese
na povrinu bisere mudrosti i korale blagodati, te ih raspe uokolo. Allah kae: 'Iz

njih izlaze biseri i korali.' (Sura er-Rahman, 22)

133

Da bi sadrao takav okean, tvoje pojava mora biti ista kao i tvoje bie; ono to
jesi mora biti isto kao i ono kako izgleda da jesi. Tvoja spoljanja i unutarnja
stanja moraju biti jedno. Kada se to desi, nema dvolinosti, smutnje niti nereda u
okeanu tvoga srca. Nikakva oluja smutnje ne moe uskomeati takav tihi okean.
Onaj ko dostigne takvo stanje jeste u stanju apsolutnoga pokajanja; njegovo
znanje je ogromno i korisno, njegova djela su sva u korist drugih, njegovo srce ne
tee ka zlu. Ako pogrijei ili zaboravi, oproteno mu je, jer se sjeti kada zaboravi
i pokaje kada pogrijei. On je intimno u blizini sa Gospodarem i sa sobom.

134

Poglavlje XXI

Molitve i Uenja na Putu Osamljivanja

Ko god se odluio povui od svijeta da bi se pribliio Allahu mora znati prikladne

molitve i recitacije. Obavljanje ovih molitvi zahtijeva da se bude u stanju
istoe i koliko god je mogue u stanju posta. Prostor u koji se osoba osami je
obino blizu ili unutra neke damije, jer je uslov ovog osamljivanja (halvet) pet
puta dnevno obaviti namaz sa dematom (grupom), bez prekidanja osamljenosti
odnosno ustezanja od govora i bespotrebnog mijeanja sa drugima. Ko god je u
procesu osamljivanja mora biti vie svjestan i revnostan u slijeenju principa,
osnova i uslova zajednikog namaza odnosno molitve.

Svake noi osoba se mora probuditi sredinom noi i obaviti nonu dobrovoljnu
molitvu (teheddud), to znai bivanje budnim u vrijeme kada se obino spava.
Ova nona molitva odnosno namaz je simbol proivljavanja nakon smrti. Kada se
osoba probudi za ovaj namaz ona postane vladar svoga srca i njene misli su iste.
Da bi osoba sauvala ovo isto stanje svijesti ne treba da se upusti u uobiajene
aktivnosti kao to su jedenje ili pijenje.

Odmah po buenju, sa realizacijom oivljene svijesti nakon smrti, reci:

Elhamdulillahil~lezi ahjani ba'de ma emateni ve ilejhin~nuuur'Hvaljen neka je

Allah koji me je proivio nakon smrti. Nakon smrti sve e proivljeno vratiti se
Njemu'. Onda nakon toga proui zadnjih deset ajeta Sure Ali Imran:
190. U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za
razumom obdarene,
191. za one koji i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i
Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; Slava Tebi i
sauvaj nas patnje u Vatri!

135

192. Gospodaru na, onoga koga Ti bude u vatru ubacio Ti si ve osramotio, a

nevjernicima nee niko u pomo pritei.
193. Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva u vjeru; Vjerujte u
Gospodara vaeg! i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti nam grijehe
nae i pokrij nae rave postupke, i daj da poslije smrti budemo s odabranima.
194. Gospodaru na, podaj nam ono to si nam obeao po poslanicima Svojim i na
Sudnjem Danu nas ne osramoti! Uistinu Ti Svoja obeanja ispunjava!"
195. I Gospodar njihov im se odaziva: "Nijednom trudbeniku izmeu vas trud
njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni vi ste jedni od drugih. Onima koji se
isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mueni i
koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko ravih djela njihovih prei i sigurno
u ih u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, uvesti; nagrada e to od
Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepa".
196. Neka te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju po raznim zemljama
putuju:
197. kratko uivanje, a poslije dehennem e biti mjesto gdje e boraviti, a
uasno je to prebivalite!
198. a one koji se Gospodara svoga boje ekaju dennetske bae kroz koje e
rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, - takav e biti Allahov doek. A ono to
ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri.
199. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to se objavljuje vama i
u ono to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove
rijei za neto to malo vrijedi; oni e nagradu od Gospodara njihova dobiti.
Allah e zaista brzo raune svidjeti.
200. O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte (ve rabitu) i
Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite. (Sura Ali Imran, 190-200)
Nakon ovoga osoba treba obaviti ritualno ienje (abdest) i prouiti: 'Slava

Allahusva hvala pripada Tebi. Niko nije vrijedan molbe osim Tebe. Kajem se za
svoje grijehe. Oprosti mi grijehe, oprosti mi moje vlastito postojanje. Primi moje
pokajanje. Ti si Milostivi, Ti voli da prata. Gospodaru, uini me od onih koji
uviaju svoje prijestupe i uvrsti me meu one Tvoje iste robove koji imaju
strpljenja, koji su zahvalni, koji se Tebe sjeaju i slave Te i danju i nou.'
136

Onda s pogledom upuenim prema nebu treba potvrditi: 'Svjedoim da nema

boga osim Allaha, Jednog, bez sudruga, i ja svjedoim da je Muhammed Allahov

rob i poslanik.' (Ehedu en la ilahe illallahu vahdehu la erike lehu ve ehedu enne
Muhammeden 'abduhu ve resuluhu.)

'Ja traim utoite u Tvojoj milosti od Tvoje kazne. Ja traim utoite u Tvom
zadovoljstvu od Tvoje srdbe. Ja traim utoite u Tebi od Tebe. Ja Tebe ne
mogu znati kao to Ti zna Sebe. Ja sam nemoan Tebe pohvaliti kako Tebi
dolikuje. Ja sam Tvoj rob, ja sam sin Tvoga roba. Moje elo, na kojem si Ti
ispisao moju sudbinu, je u Tvojoj ruci. Tvoje odreenje protie kroz mene. Ono
to si Ti za mene odredio je najbolje za mene. Ja pruam svoje ruke ispred Tebe
sa blagodatima koje si mi Ti darovao. Ja otvaram sebe ispred Tebe, otkrivam
Tebi sve svoje grijehe. Nema boga osim Tebe, a Ti si milostivi a ja sam tiranin.
Ja sam poinitelj zla. Ja sam sebi nasilje poinio. Radi mene, jer sam ja Tvoj
rob, oprosti mi moje velike grijehe. Ti si moj Gospodar, Ti si jedini koji moe
oprostiti.'

Onda se okreni prema Kibli (Mekki) i reci: 'Allah je najvei! Slava neka je Njemu.

Svaka hvala pripada Njemu. Ja Ga se sjeam i slavim Ga i nou i danju'. Onda

deset puta ponovi slijedee: 'SubhanallahSlava Allahu', onda deset puta

'ElhamdulillahSva hvala pripada Allahu', onda deset puta 'La ilahe illallah
nema boga osim Allaha'.

Nakon toga osoba treba obaviti dvanaest rekata tehedduda. Selam se predaje
nakon svaka dva rekata, jer je na voa Poslanik rekao, 'None molitve (salat) se

obavljaju dva po dva'.

Allah hvali one koji obavljaju nonu molitvu (teheddud):

137

'I od noi budi budan pa obavi molitvu (fetehedded) koja je tebi dodatna
(nafilah). Moe biti da te tvoj Gospodar uzdigne na stanicu hvale (mekamen
mahmuda).' (Sura el-Isra, 79)
'I njihove strane (tijela) naputaju postelje, mole se njihovom Gospodaru u
strahu i nadi, i udjeljuju od onoga sa im smo ih Mi snabdjeli. Pa nijedna dua ne
zna kakav uitak oku je od njih skriven, kao nagrada za ono to su radili.' (Sura
Sedda, 16-17)
Kasnije u noi, osoba se opet budi da obavi tri rekata vitr namaza da zapeati
molitve toga dana. U treem rekatu, nakon recitiranja Fatihe Otvaranja:

'U Ime Allaha, Optemilostivog Posebnomilostivog

Hvala Allahu Gospodaru svjetova,
Optemilostivom Posebnomilostivom,
Vladaru Sudnjeg Dana,
Tebi robujemo i Tebi se molimo,
Uputi nas na pravi put,
Na put onih kojima si Svoje blagodati darovao,
Ne onih koji su Tvoju srdbu izazivaju niti onih koji lutaju.' (Amin!)

I nekog drugog poglavlja Kur'ana, osoba podie svoje dlanove kao na poetku
namaza te kae Allahu Ekber'Allah je Najvei'pa onda proui molbu
potovanja (kunut dovu): 'Allahu na, mi traimo Tvoju pomo i Tvoj oprost i

Tvoju uputu. Mi smo Tebi odani i Tebi se kajemo i Tebi vjerujemo i Tebe za
svako dobro hvalimo. Mi smo Tebi zahvalni i nezahvalnost Tebi ne iskazujemo, i
mi se odriemo onoga ko Tebe vrijea grijesima svojim. Allahu na, Tebi
robujemo i Tebi se klanjamo i niice padamo i Tebi teimo. Tvojoj milosti se
nadamo i Tvoje kazne se bojimo. Uistinu e Tvoja kazna zahvatiti one koji ne
vjeruju.'

138

Namaz odnosno molitva je onda zavrena na uobiajeni nain.

Nakon izlaska sunca osamljena osoba e obaviti irak namaz, molitvu osvjetljenja,
koja ima dva rekata, i nakon toga e obaviti dva rekata isti'aze namaza, molitvu
utjecanja Allahu radi zatite od zla. Tokom prvo rekata nakon Fatihe e prouiti
suru Felek, Zora:

'Reci: Utjeem se Gospodaru Zore,

Od zla stvorenja,
I od zla Tame kada se prostire,
I od zla onih koji puu u uzlove (sihirbazi),
I od zla zavidnika (Iblis) dok zavist iskazuje.'

Na drugom rekatu nakon Fatihe e prouiti suru Nas, ovjeanstvo:

'Reci: Utjeem se Gospodaru ovjeanstva,

Kralju ovjeanstva,
Bogu ovjeanstva,
Od zla doaptavanja napasnika (hannas, zao duh u ovjeku)-koji se povlai,
Koji doaptava u prsa ovjeanstvai od dinna i od ljudi.'

Pripremajui se za dan, osamljena osoba e klanjati dva rekata istihare namaza,

molitva traenja Allahove upute za ispravne odluke toga dana. U svakom od dva
rekata istihare nakon Fatihe prouiti ajetul kursi:

139

'Allah nema boga osim Njega - ivi i Obdravatelj! Ne obuzima Ga ni drijeme

ni san! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemji! Ko se moe pred
Njim zauzimati bez doputenja Njegova?! On zna ta je ispred njih i ta je iza
njih, a od onoga to On zna oni znaju samo onoliko koliko On hoe. Obuhvata
Kursijom i Nebesa i Zemlju i Njega ne zamara odravanje njihovo; On je
Svevinji, Velianstveni!
Onda osoba proui sedam puta Suru Ihlas, Iskrenost:

'Reci: On Allah je Jedan.

Allah je Apsolutni Uzrok.
Nije rodio niti je On roen.
I nita Njemu ravno nije.'

Kasnije na pola vremena izmeu sabaha i podne namaza klanja se Duha namaz,
molitva za pobonost i smiraj srca. Klanja se est rekata i nakon Fatihe ue se
Sura ems, Sunce, i Sura Duha, Jutro:
'Tako Sunca i njegove svjetlosti,
i Mjeseca kada ga prati,
i dana kada ga vidljivim uini,
i noi kada ga zakloni,
i neba i Onoga koji ga sazda,
i Zemlje i Onoga koji je ravnom uini,
i due i Onoga koji je uskladi
pa joj obznani i zlo i dobro, uspjee samo onaj ko je oisti,
a bie izgubljen onaj koje je na stranputicu odvodi!

140

Semud je zbog obijesti svoje poricao:

kad se jedan nesretnik izmeu njih podigao,
Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad
treba da pije!"
ali mu oni nisu povjerovali, ve su je zaklali i Gospodar njihov ih je zbog grijeha
njihovih unitio i do posljednjeg istrijebio,
i ne strahujui da e On ikome odgovarati.
Duha:
Tako mi svjetlosti jutra
i noi kada se utia, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!
Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
a Gospodar tvoj e tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti!
Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio,
i za pravu vjeru nisi znao, pa te je uputio,
i siromah si bio, pa te je imunim uinio?
Zato siroe ne ucvili,
a na prosjaka ne podvikni,
i o blagodati Gospodara svoga kazuj!'
Nakon Duha namaza se obavi keffaara namaz, molitva da se otkloni neistoa
koja je dotakla osobu neizbjeno ili nesvjesno. Jer dodir sa neistoom, ak i
kada je nenamjeran, jeste grijeh, i uzrok kanjavanju. To se moe desiti ak i u
osami, naprimjer, putem fiziolokih potreba. Hadreti Poslanik je rekao, 'Pazite se
neistoeak i kada mokrite, da ni kap mokrae ne prsne na vasjer je to
uzrokom patnje u kaburu (grobu).' Na svakom rekatu nakon Fatihe prouiti
sedam puta Suru Keuvser:

141

'Imenom Allaha Optemilostivog Posebnomilostivog

Uistinu smo ti darovali kuvser (fontanu blagodati).
Pa se klanjaj Gospodaru svome i rtvuj.
Doista su dumani tvoji odsjeeni.'
Drugi namazdui, iako je od samo etiri rekatatrebao bi se obaviti tokom
dana u osami. To je tesbih namaz, molitva slavljenja. Ako vjernik pripada Hanefi
mezhebu on treba predati selam nakon etvrtog rekata; ako pak pripada
afijskom mezhebu poto oni obavljaju nafil namaze po dva rekata onda e selam
predavati nakon svaka dva rekata.
Hadreti Poslanik je opisao ovaj namaz svom amidi, Abbasu, ovako:

'O Abbas, moj voljeni amido, obrati panju, ja u ti dati dar. Pomno sluaj, ja u
ti prenijeti neto dobro; obrati panju, ja u ti darovati novi ivot i nadu, pomno
sluaj, ja u ti darovati neto vrijednije deset puta od najveih djela. Ako uradi
kako ti kaem, Allah e ti oprostiti grijehei one koje si uradio prije i one koje
e uraditi kasnije, stare i nove, male i velike, svjesno i nesvjesno, tajno ili javno.
Obavit e etiri rekata namaza. Na svakom rekatu, nakon sure Fatihe e
prouiti jo jednu suru iz Kur'ana. Dok jo uvijek bude stajao, ponovit e
petnaest puta: Subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber
ve la havle ve la kuvvete illa billahil 'alijjil 'aziim. (Slava Allahu, hvala Allahu,
nema boga osim Allaha, Allah je najvei, nema promjene niti moi osim sa Allahom
Uzvienim Velianstvenim.)
Kada se pregne (na ruk'u), s dlanovima na koljenima, ponovit e ovo isto deset
puta. Onda se ispravi ponovi isto deset puta; onda se spusti niice na seddu i
ponovi isto deset puta. Kada sjedne nakon prve sedde ponovi isto deset puta,
kada se spusti na drugu seddu ponovi isto deset puta. Kada sjedne nakon
druge sedde ponovi isto deset puta te se onda ustani za drugi rekat i sve ovako
ponovi u preostala tri rekata.
Ako moe, obavi ovaj namaz svaki dan; Ako ne moe, onda ga obavi bar svakog
Petka; Ako ne moe ni to, onda ga obavi bar jednom u mjeseca; Ako ne moe ni
to, onda ga obavi jednom u godini; Ako ne moe ni to, onda ga obavi bar jednom
u ivotu.'
Tako se u tih etiri rekata tesbih namaza, ovo slavljenje (tesbih) obavi tri
stotine puta. Poto je hadreti Poslanik preporuio ovaj namaz svom amidi
142

Abbasu, radiallahu 'anhu, prema tome taj namaz je preporuen i onome ko se

osamio.
Pored ovoga osamljena osoba treba svaki dan proitati bar dvije stotine ajeta iz
Kur'ana.
Osoba takoe treba biti trajno u zikru, odnosno spominjanju Allaha, i prema
svom vlastitom stanju ponavljati Njegova Imena glasno ili u sebi. Unutarnji
neujni zikr poinje tek kada srce oivi odnosno probudi se iz nesvijesti. Jezik
ovog neujnog zikra jeste tajni govor.
Svako se sjea odnosno spominje Allaha i ponavlja Njegova Imena u skladu sa
svojim sposobnostima. Allah kae: 'I sjeajte Ga se na nain kako vas je uputio.'
(Sura el-Bekare, 198) Drugim rijeima, sjeaj Ga se u skladu sa svojim
sposobnostima. Na svakom duhovnom stupnju sjeanje (zikr) je drukiji. Ima
drukije ime; ima drukiji karakter, drugi metod. Samo oni koji su na tim
stupnjevima znaju njihove odgovarajue sjeanje (zikr).
Osoba u osami takoe recitira Suru Ihlas, Iskrenost, stotinu puta dnevno.
Ona takoe treba uiti salavat na hadreti Poslanika stotinu puta dnevno:

'Allahumme salli 'ala Sejjidina Muhammedin ve 'ala aali Muhammedin ve sahbihi

ve sellim.''O Allahu blagosiljaj naeg vou Muhammeda i porodicu Muhammeda
i njegove drugove, i mir njima.'
Osamljena osoba treba takoe recitirati stotinu puta sljedeu molitvu:

'Estagfirullah el-'Aziim ellezi la ilahe illa huvel Hajjul Kajjum, mimaa kademtu ve
ma ahhartu ve ma 'alentu ve ma esrertu ve ma esreftu ve ma ente 'alemu bihi
minnii. Entel Mukaddimu ve entel Muahhiru ve ente 'ala kulli ej'in Kadiir.'
'Oprosti mi Allahu Velianstveni, nema boga osim Njega, ivog Obdravatelja.
Ja traim oprost mojih grijeha prolih i buduih, javnih i tajni, i za pretjeranost.
Ti me poznaje bolje nego ja sam sebe. Ti Ubrzava i Ti Odgaa i Ti nad svakom
stvari ima nadmo.'
Vrijeme koje preostane nakon to se sve ovo obavi treba se potroiti u itanju
Kur'ana ili drugog vida oboavanja.

143

Poglavlje XXII

O Snovima

Snovi koji se sanjaju prije padanja u duboki san su istiniti i korisni. Ovi snovi su
esto nosioci radosnih vijesti i posrednici udesa. Postoje prizori koji se pokau
oku srca.

Dokaz ovim istinitim snovima su Allahove rijei:

'Allah je doista pokazao san Njegovom Poslaniku sa istinom, ti e zasigurno ui u

svetu damiju (mesdidul haram), ako Allah htjedne, u sigurnosti.' (Sura el-Feth,
27)

I doista je hadreti Poslanik uao u svetu damiju u Mekki, kojom su vladali

njegovi neprijatelji, godinu dana nakon ovog sna. Drugi primjer je u snu hadreti
Jusufa:

'I kad Jusuf ree svome babi, o moj babo, ja sam vidio u snu jedanaest zvijezda
i Sunce i mjesec, kako padaju niice predamnom (li saadidiin).' (Sura Jusuf, 4)

Hadreti Poslanik kae: 'Nee nakon mene doi niko kao Poslanik, ali mogu doi

neke objave. Vjernici e vidjeti ove objave u svojim snovima (vizijama, ar. ru'ja),
ili e im objave biti pokazane u snovima.' Allah to potvruje rijeima:

'Za njih su radosne vijesti (bura) u ivotu na ovom svijetu a i drugom.' (Sura
Junus, 64)
144

Snovi dolaze od Allaha, ali nekada od prokletog Sotone takoe.

Hadreti Poslanik kae, 'Onaj ko vidi mene u snu uistinu mene vidi, jer Sotona
(Iblis, ejtan) ne moe poprimiti moj lik.' Sotona ne moe poprimiti lik niti onih
koji slijede vjeru (dini islam), put (sunnet), mudrost (hikmet), istinu i rijei naeg
hadreti Poslanika. Oni koji znaju tumaiti hadreti Poslanikove rijei, kau da ne
samo da Sotona ne moe poprimiti lik hadreti Poslanika, nego on se ne moe
pretvoriti u lik nekoga ili neega to posjeduje karakter milosti i koristi, ili
saaljenja, blagodati i vjere. Doista, svi Allahovi poslanici i prijatelji (evlijallah) i
aneli, asna damija Kaba, sunce, mjesec, bijeli oblaci, asni Kur'an, jesu bia u
koje Sotona ne moe ui, niti njihove likove poprimiti. To je zato to je Sotona
(ejtan) mjesto odnosno stanje manifestacije srdbe (gadab) i kazne i gorine.
On moe predstavljati zbunjenost i sumnju (op. prev. jer je i sam takav). Kada
neko u sebi ima manifestaciju (tedelli) Allahova Imena, Uputitelj (el-Haadi),
kako e on u sebi onda imati manifestaciju Imena, Onaj Koji Zabluuje (elMuzzilu)? Atributi koji su suprotni jedni drugima ne mogu uzeti mjesto jedni
drugima, kao voda i vatra. Srdba ne moe preuzeti lik milosti, niti se voda moe
pojaviti kao vatra. Oni odbijaju jedno drugo, oni dre dalje jedno od drugog, oni
pripadaju razliitim mjestima. Tako Allah rastavlja istinu od lai. 'Tako Allah

pokazuje istinu i la...sa parabolama i primjerima.' (Sura er-Rad, 17)

S druge strane Sotona se moe predstaviti kao da je Allah i kuati ljude,
odvodei ih u zabludu. On to moe uraditi samo sa Allahovim doputenjem. Allah
ima mnoge koji izgledaju suprotni jedni drugima. Naprimjer Njegov atribut moi
i srdbe izgleda kao suprotan Njegovom atributu ljepote i njenosti. Prokleti
Sotona (ejtan, Iblis) se moe samo lano predstaviti da je linost srdbe i moi
jer je on u biti objekt Allahove srdbe. Allah takoe ima atribute Uputitelj
Istini i Onaj Koji Zabluuje. Sotona se ne moe pojaviti u liku nijednog
boanskog atributa koji u sebi sadri neki trag upute.

Ako se Sotona pojavi u liku bilo kojeg od Allahovih atributa, on to ini Allahovom
voljom, da bi poveo vjernika dobru suprotstavljanjem zlu, da ga vodi istini putem
odbacivanja lai. U stvarnosti Sotona nema moi da oduzme vjeru (iman) od
vjernika; on je samo moe pokupiti ako je vjernik sam baci odnosno napusti.

145

Allah pita hadreti Poslanika:

'Reci: Ovo je moj put. Ja pozivam Allahu sranim uvidom (basiret, svjetlost
srca), ja i oni koji mene slijede, slava Allahu; i ja nisam mnogoboac.' (Sura
Jusuf, 108)
U ovom ajetu, 'oni koji mene slijede' su savreni ljudi, istinski duhovni uitelji
(murid el-kamil) koji e dolaziti nakon hadreti Poslanika, koji e imati ovo
unutarnje znanje i uvid te koji e biti bliski Allahu. Takva osoba se opisuje kao

zatitnik (velijj) i istinski vodi (murid). (Sura el-Kehf, 17)

Postoje dvije vrste snova, subjektivni i objektivni, i svaka vrsta ima dvije
dodatne podjele.
Prva vrsta subjektivnih snova jeste odraz visokog duhovnog stanja i
rezultirajue vrline, i pojavljuje se slikama kao to su sunce, mjesec, zvijezde,
bijele pustinjske scene obasjane svjetlou, vrtovi Raja, palate, lijepi duhovi u
aneoskim formama i tako dalje. Ovo su atributi istog srca. Druga vrsta
subjektivnih snova sadri slike koji odgovaraju stanju onoga ko je lien briga i ko
je spoznao sebe te postigao smirenost (mutmein). To su slike uitaka koje e
nai u Rajuukus nebeske hrane, mirisa i zvukova Raja.

On e sanjati neke ivotinje i ptice koje slie najljepim primjercima na ovom

svijetu. ivotinje koje se vide u takvom stanju su doista iz Raja. Naprimjer,
kamila je Rajska ivotinja. Konj je teretna ivotinja koja je poslana da nosi
svetog ratnika (mudahid, gazija) u njegovom ratovanju protiv nevjernika kako
oko njega tako i u njemu. Bik je poslan hadreti poslaniku Ademu za oranje zemlje
da bi se sijala itom. Jagnje dolazi od Rajskog meda, kamila je stvorena od
svjetla Raja, konj je stvoren od Rajskog slatkog bosiljka, bik je stvoren od
Rajskog afrana.

Mue predstavlja najnie stanje onoga ko je pronaao smiraj srca i uma. Kada on
usnije mue (hibrid od konja i magarice), to znai da je nemaran i lijen u svome
oboavanju usljed prohtjeva tijela i ega (magarica) koji ga u tome sprjeavaju,
te su njegovi duhovni napori bez koristi. Zbog toga se treba pokajati i poprimiti
ustrajnost u svojim dobrim djelima pa e time sebi pribaviti koristan rezultat.
146

Magarac je stvoren od Rajskog kamena te je darovan u slubu hadreti Ademu i

njegovom potomstvu. Magarac je simbol tijela i materijalnih prohtjeva, ega i
sebinosti. Tijelo je teretna ivotinja koja nosi teret due. Ako je ovjek rob
svome tijelu, on je kao ovjek koji nosi magarca na svojim ramenima, a istinski
ovjek pak jae magarca svoga materijalnog bia. Tako magarac predstavlja
sredstvo preko kojeg osoba realizuje ciljeve na drugom svijetu (ahiret).

Razgovor sa lijepom mladom osobom sa istim i produhovljenim licem jeste znak

da do tog sanjara doseu boanske manifestacije, jer oni koji su postigli
prosvjetljenje boanskim manifestacijama u Raju e imati takve lijepe forme.
Na voa Poslanik ih opisuje da su to skladno graene, graciozne osobe tamnih
oiju. On je ak rekao, 'Ja sam vidio mog Gospodara u liku najljepeg mladia '.
Poto je Allah ist od svake forme i lika, ova Poslanikova izjava se tumai kao
manifestacija (tedelli) Allahovih najljepih atributa koji su se odrazili na zrcalu
iste due. Ovaj odraz se naziva djetetom srca. Materijalna pojava, tijelo, jeste
zrcalo za boanski intelekt koji nas pouava i formira. Odraz tog prizora je
takoe spona izmeu roba i njegova Gospodara. Hadreti Alija kae, 'Da mene

nije formirao moj Gospodar ja Ga ne bih spoznao.'

Jer duhovno formiranje osoba treba instrukciju i primjer vodia u formi ivog
duhovnog uitelja. Ovi uitelji su poslanici i Allahovi prijatelji (evlijallah) koji
nasljeuju mudrost poslanika. Samo preko njihovih pouavanja srce i bie bivaju
prosvijetljeni, osvjetljavajui im put. Osoba njihovom pomoi pronae svoju
nadahnutu duu (nefsi mulhime). Allah kae:

'Dizatelj stupnjeva, Posjednik Prijestolja. On postavlja nadahnue (ruuh) u one

Njegove robove koje On hoe, da bi upozorili na Dan Susreta.' (Sura Gafir
Mu'min, 15)

Za spasenje svoga srca mora pronai uitelja (velijju murida) koji e te

nadahnuti sa ovom duom.
147

Imam Gazzali kae, 'Doputeno je vidjeti u snovima Allaha Uzvienog u lijepom

liku. Taj like je sukladan stupnju i stanju onoga koji sanja. To to se vidi
posigurno nije boanska Esencija (Zatillah), jer je Allahova Esencija
transcendentna svakoj formi i obliku. Niti se moe vidjeti u snu na voa Poslanik
u svojoj istinskoj formi, osim kod onih koji su nasljednici njegove mudrosti,
znanja i djelovanja koji su mu potpuni sljedbenici. Drugi, kada ga sanjaju, sanjaju
simbole u skladu sa svojim potencijalom i stanjem, ali ne vide uistinu ba njega.'

U komentaru Muslimove zbirke hadisa ima predaja koja kae, 'Doputeno je

vidjeti na snu Allaha kao svjetlo ili u ljudskoj formi.' On manifestira Sebe u
formama Svojih atributa. Poslaniku Musau On se pojavio kao vatra gorueg buna
(iimak drvo). To je bila manifestacija boanske Rijei koju je Poslanik Musa
uo kao da mu Gorui bun govori, 'O Musa, ta ti je to u desnoj ruci?' (Sura Ta-

Ha, 15)

Ono to je Musau izgledalo kao vatra je zapravo boanska svjetlost. On ju je

vido kao vatru u skladu sa njegovim stupnjem i potrebom, jer je on bio u potrazi
za vatrom. Za ovjeka najnii stupanj bitka jeste biljni, drvo, pa onda stupanj
ivotinje u njemu. Zar je onda neobino da osoba koja se oistila od niskih
stupnjeva bitka, odnosno prohtjeva, i postala savreni ovjek da vidi boansku
istinu pokazanu u vidu gorueg buna? Drugim savrenim ljudima Allah je pokazao
Njegove rijei kao njihove vlastite, kako proistiu sa njihovih vlastitih usana.

Hadreti Bejazid el-Bistami je u takvom stanju boanskog nadahnua rekao,

'Moje bie je Slavljeni. Kako je velika moja ast!' Boanska rije je potekla sa
usana hadreti Dunejda el-Bagdadije, 'Ispod mog ogrtaa nema niko do Allah!'
Postoje velike tajne na stupnjevima kao to su ovi koje su savreni ljudi dosegli.
One su preteke za shvatanje i predugake da bi se ovdje objanjavale. One se
tiu samo onih koji su posvetili svoje ivote postizanju unutarnjeg znanja.

Da bi osoba primila boansku manifestaciju te uspostavila kontakt sa duhom

(ruuhom) naeg voe hadreti Poslanika, ona mora biti pouena i obrazovana te
148

izvedena na odreeni duhovni stupanj. Putnik (murid, salik) koji je tek krenuo
duhovnim putem (suluk) ne moe oekivati bez posrednika (velijje murida)
povee sa Allahom i Njegovim Poslanikom. On se mora prvo pripremiti i
obrazovati od strane uitelja koji je blizak Njima. Izmeu istog uitelja koji je
blizak Allahu i Njegovomm Poslaniku postoji veza koja je transcendentna
materijalnom bitku. Da je hadreti Poslanik iv (na ovom svijetu u tijelu) osoba bi
mogla direktno od njega prihvatiti znanje i ne bi bilo potrebe za posrednikom
(uiteljem). Ali on je preselio na Ahiret (drugi svijet), on je odvojen od
materijalnog u nematerijalni svijet. Prema tome osoba ne moe imati direktan
kontakt s njim. Isti sluaj je i sa istinskim uiteljima koji su preselili na bolji
svijet. Kada oni napuste ovaj svijet osoba ne moe direktno od njih uiti.

Ti e shvatiti ako ima mo zapaanja; ako nema, trudi se da je postigne. Tei

tome da pronae ovo razumijevanje meditacijom tako da moe probiti tamu ega
svjetlom iluminacije. Treba ti svjetlost da bi vidio, da bi shvatio: ne moe
vidjeti u mraku. Svjetlost se sputa samo na mjesta koja su ureena i oiena,
poaena mjesta. Poetnik ne moe sam sebe urediti te je stoga nuno u
potrebi za uiteljem.

ivi uitelj mora imati vezu sa naim hadreti voom Resulullahomtj, ako je
istinski nasljednik stanja hadreti Poslanika. U svom pouavanju on prima uputu od
Poslanika i nauen je da bude istinski Allahov rob. Sa ovom pomoi on postaje
posrednik nastavka duhovnog puta. Preostalo je tajna. Samo oni koji su sposobni
da shvate oni e shvatiti.

'A Allahu pripada uzviena ast ('izzet) i Njegovom Poslaniku i vjernicima (onima
kojima je darovana).' (Sura el-Munafikun, 8)

Ovo stanje asti je tajna.

149

Duhovno obrazovanje nije lahka stvar. Materijalna dua je u tijelu i njime se

obrazuje. Mjesto duhovne due (nefs ruhani) je u srcu. Mjesto sultan due je u
centru srca. Mjesto svetog duha (ruhul kudus) je tajna (sirr). Ta tajna je
sredstvo putem kojeg se vjerniku prenosi istina (hakk). Ona je tuma, koji
prevodi istinu tragaocu (muridu), jer ta tajna pripada Allahu, bliska Mu je i
Njegov je povjerenik.

Postoje takoe snovi koji su rezultat loeg karaktera. Oni pokazuju atribute
dominirajueg ega (nefsi emare) ili realizaciju vlastitih greaka, koje osoba ne
moe da zaustavi.

ak i u boljem stanju, kada osobu Allah opomene na njene grijehe i mahane, ona
sanja divlje ivotinje, lavove i tigrove, vukove i medvjede, pse i divlje svinje i
druge zvijerilisice, zeevi, make, zmije, korpije te mesodere i otrovne
ivotinje.

Spomenut emo neke od tih ivotinja i ukazati na njihovo znaenje u snovima:

tigar je simbol ponosa i egoizma dotle da je arogantan prema samom Allahu
Uzvienom.

'Oni koji odbijaju Nae rijei i okreu se od njih arogantno, njima se nee kapije
neba otvoriti, niti e ui u Raj dok se kamila ne provue kroz iglene ui.' (Sura el'Araf, 40)

Ista kazna je za one koji su arogantni prema ljudima.

Lav je simbol pretjeranog samoljublja. Medvjed predstavlja ljutnju, bijes i

tiraniju prema onima nad kojima se ima vlast. Vuk predstavlja prodrljivost bez
obaziranja na halal ili haram te istou ili poganost. Pas je simbol ljubavi prema
150

dunjaluku i njegovim kunjama i negativnostima. Svinja je simbol zavisti,

ambicije, osvetoljubivosti i poude. Lisica je simbol laganja, varanja i lukavosti u
ovom svijetu. Zec je simbol istih djela, jedino to se ona rade iz nemarnosti i
nesvjesno. Leopard je znak besmislenog napora, i elje za istaknutou. Maka je
simbol krtosti i dvolinjatva. Zmija predstavlja laganje, ogovaranje, lano
optuivanje i tiranisanje ljudi svojim rijeima. korpion je znak negativne
kritike, ismijavanja ljudi i njihova odbijanja. Osa predstavlja ruilaki jezik koji
vrijea ljude.

U snovima borbe sa nekim od ovih divljih zvijeri bez da ih se savlada, osoba

treba pojaati napor, oboavanje (ibadet), i svjesno spominjanje (zikrullah), dok
se jednim udarcem te zvijeri ne ubiju. Ako osoba sanja da ubija ove zvijeri, to
znai da je prestala sa tim dotinim grekama i nanoenjem tete drugima. Allah
to spominje rijeima: 'On e ukloniti od njih loe posljedice i popraviti njihove

stanje.' (Sura Muhammed, 2)

Ako osoba sanja da se neka od ovih zvijeri preobrazila u ljudsko bie to znai da
se njeno prijanje stanje promijenilo iz loeg u dobro, da joj je prihvaeno
pokajanje, jer istinski znak prihvaenog pokajanja jeste nesposobnost da se isti
grijeh ponovo uini.

'Osim onog ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobra djela; takvima, Allah pretvara
njihova loa djela u dobra...' (Sura el-Furkan, 70)

Kada je osoba bude spaena grijeha i zla, treba preduzeti svake predostronosti
da se ne osjea bezbjednom, jer tijelo i ego povrate svoju snagu pri najmanjem
podsjeanju na nepokornost, revolt i zlo, te povrate osobu na stari put. Stanje
due na smirenosti se moe lahko izgubiti. Razlog zato je Allah naredio
Njegovim robovima da se ustegnu od zabranjenog (haram) jeste da bi drao
osobu u stalnoj budnosti i oprezu.

151

Dominirajui ego (nefs emare) se nekada pojavi snu u liku nevjernika;

samokritini ego (nefs levvame) se pojavi kao idov, a nadahnuti ego (nefs
mulhime) se pojavi kao Kranin.

152

Poglavlje XXIII

O Sljedbenicima Mistinog Puta (Sejr-i-Suluk)

Ljudi mistinoga puta su podijeljeni u dvije sekcije.

Prva grupa su Sunnije: oni slijede propise Kur'ana te praksu i pravila izvedena iz
ponaanja i rijei hadreti Poslanika. Oni slijede ovu uputu u svojim rijeima,
svojim djelima, u svojim mislima i osjeajima, i oni slijede unutarnje znaenje
vjeretj. oni razumiju i ne slijede slijepo. Oni djeluju i ive u skladu sa
propisima vjere, kuajui i uivajui ih, a ne samo podnosei ih kao natovareni
teret. To je mistini put koji oni slijede. To je bratstvo Allahovih voljenih
robova. Nekima od njih je zajamen ulazak u Raj bez obrauna na Sudnjem Danu,
a drugi e vidjeti neto malo od strahota Sudnjeg Dana te onda ui u Raj. Opet
drugi e kratkotrajno proi kroz Paklenu vatru da se oiste od grijeha prije nego
uu u Raj. Niko od njih nee vjeno boraviti u Paklu. Vjenost u Paklu je za
nevjernike (kafirun) i dvolinjake (munafikun).

Druga grupa se sastoji od heretika odnosno onih koji su iskrivili vjerovanje.

Hadreti Poslanik nas je upozorio, 'Vi ete, kao i Sinovi Israila prije vas, kao i
narod Ise sina Merjemina, biti podijeljeni jedni od drugih. Kao to su oni inovirali
i iskrivili, tako ete i vi iskrivljavati. Vremenom, u krivovjerstvu, pobuni i grijehu,
vi ete takoe postati kao i oni te raditi iste stvari. Kada bi se oni zavukli u rupu
otrovnog reptila, vi ete ih pratiti u stopu. Trebate znati da su se Sinovi Israila
(jehuda) podijelili u sedamdeset jednu grupu. Svi si zalutali osim jedne grupe
(firkah). Krani (nasara) su se podijelili u sedamdeset dvije grupe, i sve su
zalutale osim jedne. Bojim se da e se moja zajednica (ummet) podijeliti na
sedamdeset tri grupe (firkah). Ovo e biti izazvano obrtanjem neispravnog u
ispravno i zabranjeno u dozvoljeno po vlastitom nahoenju, za vlastite prednosti
i koristi. Sve ove grupe e zavriti u Vatri osim jedne (millah vahida), a ta jedna
je spaena grupa (firka nadi).' Kada je upitan koja je to spaena grupa on je
odgovorio, 'Ona koja slijedi moju vjeru i sunnet i sunnet mojih drugova.'

153

Slijedee su neke od krivovjernih grupa (firka) koje sebe nazivaju misticima

(sufijama):

Hululija, Inkarnisti, tvrde da je dozvoljeno gledati u lijepo tijelo ili lijepo lice,
bilo ene ili mukarca, ko god da je, bilo da su supruge, muevi, keri ili sestre
drugih. Oni se takoe mijeaju i pleu zajedno. To je oigledno protivno
propisima Islama u vezi uvanja asti i pristojnosti u njegovim pravilima.

Postoje takoe oni koji se nazivaju Haalijje, koji trae ekstatini trans putem
pjevanja, kretanja, izvikivanja i pljeskanja rukama. Oni tvrde da su njihovi
ejhovi u takvom stanju (halu) da su iznad propisa vjere. Ovo posigurno ne
odgovara ponaanju hadreti Poslanika, koji se u svakom stanju vladao po
propisima vjere.

Evlijaa'ijja tvrdi da se nalaze u Allahovoj blizini i kau da kada se rob postane

blizak Allahu, tada se sva vjerska zaduenja ukidaju za njega. Oni takoe tvrde
da je velijja, Allahov prijatelj, superiorniji poslaniku. Oni kau da je Allahovom
Poslaniku znanje dolo preko anela Dibrila, a da velijja boansko znanje prima
direktno. Njihovo pogreno miljenje i njihovo stanje i ono to sebi pripisuju je
njihov najvei grijeh, koji ih unitava te odvodi u krivovjerje i nevjerstvo.

amuranijja vjeruje da je svijet vjean, i da ko god proglasi svijet vjenim on

nije podloan vjerskim zaduenjima; oni nemaju obzira prema dozvoljenom i
zabranjenom. Oni koriste muzike instrumente u svojim ritualima. Ne odvajaju
ene od mukaraca. Oni ne vide nikakve razlike izmeu dva spola. Oni su
nepopravljivi nevjernici.

Hubbijja kau da kada ovjek dostigne stupanj ljubavi tada postaje osloboen
svih vjerskih dunosti. Oni ne pokrivaju spolne organe.

154

Hurijja, kao i Halijja, putem galame i pjevanja i pljeskanja dlanovima trae

stanje transa, i tvrde da u tom transu doivljavaju spolni odnos sa hurijama;
kada iziu iz tog svog transa oni obave potpuno kupanje (gusul). Oni su uniteni
vlastitim laima.

Ibahijje odbijaju da preporuuju dobra i zabranjuju loa djela. Naprotiv, oni

smatraju zabranjeno dozvoljenim. Oni primjenjuju te ideje na enama. Po njima
sve ene su dozvoljene svim mukarcima.

Mutekasilijja pravi princip od lijenosti te idu od vrata do vrata i prose svoju

nafaku. Time oni tvrde da su napustili dunjaluk a trunu u lijenosti.

Mutedehilijje se prave neznalicama i namjerno se odijevaju nepristojno,

pokuavajui da izgledaju i ponaaju se kao nevjernici, iako Allah kae 'Ne teite

pokvarenjacima...' (Sura Hud, 113) A hadreti Poslanik kae, 'Ko god oponaa
jedan narod onda njima i pripada'.

Vafikijje tvrde da samo Allah moe znati Allaha. Stoga oni odbijaju da se
obrazuju i stiu znanje te ih njihovo namjerno neznanje tako odvodi u propast.

Ilhamijje se oslanjaju na nadahnue, naputaju sticanje znanja, zabranjuju

studiranje, te kau da je Kur'an za njih veo (perda) te da je poetsko izmiljanje
njihov Kur'an. Oni naputaju Kur'an i namaz te umjesto toga pouavaju svoju
djecu poeziji.

Imami i uitelji Sunni puta kau da su Ashabi (Drugovi), putem rijei i prisustva
hadreti Poslanika, bili na visokom nivou duhovne ekstaze i zanosa. U kasnijim
vremenima ovaj duhovni stupanj se rasplinuo. On se prenio na duhovne
nasljednike boanskog puta ka istini, koji je tada podijeljen na mnoge grane.
155

Podijeljen je na toliko grana da se mudrost i energija istanjila i rasplinula. Na

kraju sve to je od toga preostalo je bio lik zaodjeven u odijelo duhovnog
uitelja bez ikakve zbilje u sebi. ak i u takvom praznom duhovnom stanju
podjele su se nizale jedna za drugom, pretvarajui se u krivovjerja. Neki su
postali Kalendarijelutajui prosjaci. Drugi su postali Hajderije i glumili junake.
Opet drugi su se nazvali Edhemije lano sebi pripisujui slijeenje naputanja
(zuhda) ovosvjetskog sultanata od Hadreti Ibrahim ibn Edhema. Ima ih jo
mnogo. [Ebu Irfan: Zajednika bolest svim ovim sektama jeste elja za

razvodom (talak) od eri'atskih zaduenja. To nije niti sunnizam, niti iizam,

nego isti nefsizam. Da nas Allah sauva svakog odvajanja od Istine. Amin!]

U nae vrijeme, vrlo je malo onih koji slijede put istine u skladu sa vjerskim
zakonom. Istinski sljedbenici ovog puta istine imaju dva svjedoka. Prvi, spoljanji
svjedok, koji pokazuje da je dan dervia ispunjen vjerskim normama i praksom.
Drugi, unutarnji svjedok, jeste uzor koji on slijedi i poprima i po kojem sobom
upravlja. Uistinu, nema se ko drugi slijediti mimo Allahova Poslanika, koji je
posredstvo (vesila), most (sirat), te ponekad sam murid a i sama istina (hakk)
koju murid trai. Nema nikakve sumnje u to da je njegov boanski duh (ruuh)
jedini posrednik (vesila). To je zakon koji se mora slijediti radi vjerskog sklada u
ivotu istinskog vjernika. Alternativno tome sveto bie koje nastupa u liku
nasljedstva Poslanikove duhovnosti moe blagosloviti uenika (murida)
materijalnim prisustvom. Doista, Sotona ne moe poprimiti lik naeg Poslanika.

Pazi se, o putnie na putu ka istini, da slijepac ne bi vodio slijepca. Tvoj vid mora
biti toliko izotren da razlui najmanju esticu dobra od najmanje estice zla.

156

Poglavlje XXIV

Pogovor

Putnik (salik) na ovom putu istine mora posjedovati inteligenciju ('akl), shvatanje
(tedebbur) i pronicljivost (firasat). Ovo su preduslovi za njega.

Allah je stvorio robove mudrim i razumnim.

Koji odlaze sa svijeta, mjesta tegoba.
Do mora na kojem su im talasi jedino iskuenje,
Gdje su dobra djela lae kojima preko talasa plove.

Putnik je na putu jer postoji mjesto na koje eli da stigne. Njegova panja je
uglavnom fiksirana na cilj, ali ipak ne moe ignorisati vanost pripreme za to
putovanje. Kada se pripremi mora voditi rauna o tome da ga ne zavaraju
privlane pojave, niti se smije optereivati koferima niti smije dopustiti da mu
stanice postanu krajnji cilj.

Ljudi mistinoga puta (sufije) kau da djela pripadaju Onome ko ih je stvorio.

ovjek nije potpuno odgovoran: u njegovim rukama djela mogu izgledati drukija
nego kakva stvarno jesu. Allah kae:

'...niko nije siguran od Allahove zamke osim ljudi gubitnika (tj. potpuni su
ovisnici).' (Sura el-'Araf, 99)

Ovo je osnova na njihovom putu: da ostave sve kofere i oslone se potpuno na

Allaha, neometani izazovima stanica na tom putu. U boanskoj predaji Allah kae:
157

'O Muhammede, prenesi radosne vijesti grjenim da sam Ja Oprostivi. Ali reci i
onima koji su istinski predani Meni i iskreni u elji Zamnom da sam Ja
Ljubomoran (na sve to mimo Mene poele).'

udesa koja se pojavljuju kroz robove bliske Allahu i duhovne stanice na kojima
se pojave su istina. Pa ipak ak ni takvi ljudi nisu sigurni od Allahove zamke
(mekr) i Njegovih kunji sa kojima ih potie na grijehnekada im se ak daruje
uspjeh kada ponu grijeiti, tako da pomisle da njihova stanja i udesa doista
pripada ju njima. Samo su poslanici i njihova udesa sigurna i ista od tih kunji.
Kae se da bojazan od gubljenja vjere u zadnjem dahu osigura osobu te ispusti
taj zadnji dah s vjerovanjem.

Hadreti Hasan el-Basri je obiavao rei da Allahovi bliski robovi uspjevaju preko
svoje bojazni od Allaha. U njima, bojazan prevazilazi nadu zato to znaju
opasnost od varke ljudske prirode. Zablude izvodu osobu iz vjere a da to ona i ne
primjeti. On je takoe rekao da se zdrava osoba boji bolesti te da nema mnogo
emu da se nada, dok bolesnik nema bojazni od bolesti jer je ve bolestan, i
moe se nadati samo zdravlju.

Hadreti Poslanik kae, 'Kada bi neko vagao strah i nadu vjernika, naao bi ih
istim.' Allahovom milou, na naem izdisaju, Allah nam povea nadu koja savlada
strah. U rijeima naeg Poslanika, 'Svi moji sljedbenici e izdahnuti sa

povjerenjem i nadom u Allahovu milost'. Jer Allah obeava: 'Moja milost

obuhvata sve stvari...' (Sura el-'Araf, 156) i, 'Moja milost prestie moju
srdbu.'

Allah je Optemilostivi i Najmilostiviji od Milostivih, i osoba se posigurno moe

osloniti na to. Ipak putnik na duhovnom putu istine (salik) se mora bojati i izbjei
Allahovu srdbu. Usljed toga je nuno da on sve svoje prezentira Njemupa i

158

vlastito bie, i bitaki postavi pred Njegova stopala i trai utoite kod Njega
od Njega.

O putnie, padni na koljena ispred svog Gospodara! Svuci sa sebe svoje

materijalno bie! Priznaj i uini pokajanje za tvoje prole grijehe i ekaj na
kapiji Njegove milosti bez iega, kao potpuni beskunik! Ako to uradi, sigurno
e primiti Njegovu blagodati, Njegove blagoslove, Njegovo prosvjetljenje,
Njegovu ljubav i samilost; i svi tvoji grijesi i neistoa e se istopiti. Jer On
Svemilosni, Najmilosniji, Velikoduni, Vjeni Gospodar i Svemoni.

Mi molimo za mir i blagoslove na naeg vou Poslanika i njegovo

potomstvo,drugove i sljedbenike. Sva slava i hvala pripada samo Allahu; mi
preputamo sve u Njegove ruke.

Amin!

159

Epilog Prevodioca na Bosanski:

Hvala Allahu Gospodaru svjetova istinskom hvalom, i neka je Allahov blagoslov i
mir na naeg vou i uitelja Muhammeda, njegovu asnu porodicu i potomstvo,
njegove plemenite drugove i sve one koji ih slijede do dana Susreta sa Voljenim.
Koliko mi je poznato ovo djelo jo nije prevedeno na Bosanski jezik te se nadam
da sam, Allahovom milou, pomogao u podsjeanju na jednog od najveih
Allahovih prijatelja i uenjaka iz hadreti Muhammedove Zajednice. ejh AbdulKadir Dilani, kuddise sirruh, je doista posjedovao govornu mo da prenese
visoke istine na jednostavan i obinom ovjeku lahko razumljiv nain. Ova knjiga
je jedan saeti osvrt na njegov ulemanski i sufijski domet koju je on mahsus
napisao i ostavio u emanet kako svojim tako i svim uenicima poetnicima ovoga
mubarek Sufijskog puta. Knjiga takoe sadri rijetko poznate hadise vezane za
duhovnu nauku koji su vjerovatno poznati samo ekspertima u hadiskoj znanosti.

19ti Zulka'dah 1432 Hidri,

Prevodilac: Jasmin Zjajo (Ebu Irfan el-Bosnevi)

160