M.

uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Prolaz elektrine struje elektrolitima

Elektrolit
1

Elektrolit je svaka otopina, tekuina ili kruta tvar koja moe voditi elektrinu struju pomou iona . Najee su
3
to vodene otopine soli, kiselina ili luina. Ioni su estice koje posjeduju elektriki naboj, a u elektrolitu se mogu
slobodno gibati, te u odreenim uvjetima (koji ukljuuju ili direktno nametnuti napon, ili vanjsko elektrino
polje ili vanjsko promjenjivo magnetno polje) stvoriti elektrinu struju.

Elektrolitika disocijacija
Mehanizam nastajanja slobodnih iona otapanjem tvari u otapalu nazivamo elektrolitika disocijacija.
Objanjenje procesa elektrolitike disocijacije moemo predstaviti na jednostavnom primjeru otapanja
4
kuhinjske soli u vodi (to e vrijediti i za otapanje svih ionskih kristala u vodi).
Kristal kunhinjske soli, NaCl, nastaje ionskom vezom izmeu atoma Na i Cl u zraku. Ionska veza je, u smislu
+
fizikalnog razmatranja, porijeklom dominantno elektrostatska interakcija izmeu Na i Cl , pa za veliinu sile
kojom se ovi naboji odravaju u vezi moemo pisati kulonsku silu

Fzrak

1
4 0

q( Na ) q(Cl )
r2

Kada kristal premjestimo u vodu, ija je relativna dielektrina konstanta r80, kulonska interakcija slabi

Fvoda

1
4 0 r
+

q( Na ) q(Cl )
r

Fzrak
80

ime dobivamo da je jaina veze izmeu Na i Cl u vodi oslabljena 80 puta. Molekule vode, zbog svog termikog
gibanja, imaju dovoljno energije da odvajaju pojedine ione iz kristalne reetke, pa konano dobivamo slobodne
ione u otopini.
S obzirom na stupanj disocijacije otopljene tvari razlikujemo jake i slabe elektrolite: jaki elektrolit je otopina u
kojoj je otopljena tvar potpuno ionizirana, pa je koncentracija iona u otopini razmjerna koncentraciji otopljene
tvari. Takve su vodene otopine ionskih kristala i jakih kiselina. Kod slabih elektrolita otopljena tvar nije potpuno
5
ionizirana .

Elektrina struja u elektrolitu

Volumenski vodi
Metalni vodii obino imaju jako izraenu jednu dimenziju (duljina znatno vea od presjeka), pa ih moemo
smatrati linijskim vodiima. Elektroliti zauzimaju volumen a presjek kojim protjee struja najee redom
veliina odgovara duljini vodljivog puta. Stoga ih je potrebno razmatrati kao volumenske vodie. Organi kao to
su mozak ili srce, kao i cijelo tijelo ovjeka, predstavljaju volumenske vodie.

Kod elektrolitskih otopina, vrlo esto se elektrolitom naziva sama tvar koja u otopini daje ione. Tako se u medicinskom nazivlju natrij, kalij,
kalcij, klor, magnezij itd. nazivaju elektrolitima. Koncentracijske vrijednosti ovih iona u krvnoj plazmi vane su za normalno fizioloko
funkcioniranje svake stanice (zbog svog utjecaja na osmolarnost, ionske ravnotee na membranama, itd). Standardno se koncentracije
pojedinih fizioloki vanih elektrolita odreuju laboratorijskom analizom seruma.
2
Elektrolite obino nazivamo vodiima II reda (za razliku od metala koje nazivamo vodiima I reda), zbog manjeg broja i manje brzine
gibanja slobodnih nositelja naboja (iona).
3
Gr.Ion = onaj koji ide. U grkoj mitologiji Ion je bio utemeljitelj Jonije.
4
Ovo razmatranje uzima u obzir samo elektrostatske kvalitativne doprinose. Potpuniji pristup trebao bi ukljuiti i termodinamika
razmatranja energije i entropije ovog procesa.
5

Slabi elektroliti ukljuuju slabe Brnstedove kiseline kao npr. CH3COOH i slabe Brnstedove baze kao npr. NH3 (Brnsted-Lowry
klasifikacija definira kiseline kao donore protona, a baze kao akceptore protona).

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Gustoa struje
Jakost struje definira se u elektrolitima na isti nain kao i u linijskim vodiima, kao koliina naboja koja prolazi
vodiem u jedinici vremena,

dQ
dt

Budui da definicija jakosti struje ne govori nita o raspodjeli koliine naboja kroz pojedine dijelove plohe
presjeka (to nije vano kod linijskih vodia, ali postaje vano kod volumenskih), kod volumenskog vodia
definiramo gustou struje, J, kao jakost struje koja prolazi odreenim segmentom povrine presjeka,

dI
dS

gdje je dS element povrine okomit na smjer protjecanja naboja koji ini strujni element dI. Gustou struje
2
mjerimo jedinicom J =A/m (u praktinim razmatranjima prolaza struje kroz bioloke strukture bit e korisnija
2
dimenzija mA/cm ). Ako je jakost struje jednaka u svim tokama vodljivog puta, vrijedit e J = I / S.
Ako je jakost struje u svim tokama volumenskog vodia jednaka, a vodi ima promjenjivi presjek, gustoa
struje e se mijenjati prema relaciji
J1 S 2

J 2 S1

iz ega vidimo da je gustoa struje kroz popreni presjek obrnuto razmjerna povrini presjeka.
2

Zadatak: Kolika je gustoa struje jakosti 10 mA koja prolazi poprenim presjekom od 5 mm ? Za koliko se
2
promijeni gustoa struje ako se presjek vodljivog puta povea na 1 cm ?

Spajanje elektrolita u strujni krug

Elektrolit spajamo dirketno u strujni krug preko elektroda. Elektrodama se ostvaruje kontakt izmeu metalnih
vodia (i ostalih dijelova vanjskog dijela strujnog kruga) i elektrolita. Ako je vanjski dio strujnog kruga pod
naponom, putem elektroda se u elektrolitu namee elektrino polje. Pod utjecajem tog elektrinog polja u
elektrolitu se ostvaruje usmjereno gibanje naboja (iona), odnosno struja.

Pojave na elektrodama
Potencijal polulanka ( kontaktni potencijal, potencijal spojita )
Kada metal uronimo u elektrolit, dolazi do otputanja iona metala u otopinu, pa sam metal ostaje sa vikom
elektrona (negativno nabijen), a u elektrolitu se stvara sloj pozitivno nabijenih iona metala. Razlika potencijala
koja se stvara na takvom sloju zove se potencijal polulanka, a standardno se mjeri u odnosu na vodikovu
6
elektrodu . Veliina potencijala polulanaka ovisi o vrsti metala i temperaturi (tablica).

Standardna izvedba vodikove elektrode je elektroda od crne platine preko ije povrine struji vodik. Vodik prekriva povrinu elektrode
molekulama H2, koje se posredstvom platine kao katalizatora pretvaraju u ione H+.

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Tablica: Potencijali polulanaka 0 (Voltin niz) pri 20C.

Zn

Zn

++

Zn

++

element
Li
Mg
Al
Zn
Fe
Ni

Z n ++
++

Zn

0 / V
-3,01
-2,38
-1,662
-0,763
-0,44
-0,25

element
+
Pt(H2)H
Cu
Ag
Pd
Pt
Au

0 / V
0,0
+0,337
+0,799
+0,987
+1,2
+1,498

e le k tro lit

Elementi koji su na lijevoj strani tablice imaju jaku tendenciju otputanja iona u elektrolit (troe se, korodiraju).
Elementi na desnoj strani tablice nemaju takvu tendenciju pa ih zovemo plemeniti metali.
Spojimo li dva polulanka dobit emo elektrode na razliitom potencijalu, odnosno same elektrode postaju
izvor napona. Takav lanak zovemo galvanski lanak, a razliku potencijala na elektrodama napon galvanskog
lanka.

Elektrolitiki lanak
Elektrolitiki lanak se sastoji od dvije jednake elektrode uronjene u elektrolit, pri emu su elektrode spojene
na izvor napona. Elektrolitiki lanak, za razliku od galvanskog lanaka, koristi elektrode od istog materijala, pa
zbog jednakog potencijala koji se stvara uz svaku od elektroda nema razlike potencijala meu samim
7
elektrodama . Takoer, elektrolitiki lanak ima vanjski izvor napona, kojim se omoguava zatvaranje strujnog
kruga. Elektroda na viem potencijalu (pozitivna) se naziva anoda, a na niem potencijalu (negativna), katoda.

- +

Na

Na elektrodama uronjenim u elektrolit deavaju se redoks

procesi, tj.procesi transfera elektrona, pri emu proces oksidacije
predstavlja preuzimanje elektrona, a proces redukcije donos
elektrona. Tim je procesima omogueno zatvaranje vanjskog
dijela strujnog kruga i protjecanje struje u vanjskom dijelu
strujnog kruga.
+

Cl

vodena otopina NaCl

(elektrolit)

U konkretnom sluaju na slici, Na preuzima jedan elektron na

katodi, a Cl donosi elektron na anodu time se zatvara strujni
krug i ampermetrom biljeimo protjecanje struje vodiima u
vanjskom dijelu strujnog kruga.
Struju u vanjskom dijelu strujnog kruga ine elektroni, dok struju
u elektrolitu ine ioni.

Elektroliza
8

Openito elektroliza je naziv za kemijsku promjenu u elektrolitu uslijed protjecanja elektrine struje .
Budui da e nas kao elektroliti uglavnom zanimati vodene otopine soli, vano je znati koji se elektrolitiki
procesi deavaju u okolini elektroda. Pogledajmo to na primjeru elektrolize vodene otopine NaCl sa uronjenim
elektrodama od platine. Na elektrodama e se odvijati sljedee reakcije:
Uz anodu:

2 Cl + H2O 2 HCl + O

O + O O2

Uz katodu:

Na + H2O NaOH + H

H + H H2

Iako se u elektrolitikom lanku koriste elektrode od istog materijala, meu elektrodama se praktino uvijek javlja razlika potencijala jer
dvije elektrode nisu nikada potpuno istovjetne (razliita oneienja povrine elektroda, razliita koncentracija otputenih iona u otopinu,
itd.), pa ne stvaraju potpuno isti potencijal polulanka.
8
Tehnika primjena elektrolize obino ukljuuje proces razdvajanja i izdvajanja estica tvari iz elektrolita protjecanjem struje kroz elektrolit.

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Odnosno, uz anodu e se stvarati kiselina (HCl) i izluivati kisik, a uz katodu baza, luina (NaOH) i izluivati vodik.
Pri svakom direktnom prikljuivanju elektrolita, koji je vodena otopina soli, u strujni krug i protjecanju struje,
9
stvarat e se kiselina u okolini anode, a baza (luina) u okolini katode .

Polarizacija elektroda
Spojimo li elektrolitiki lanak kao na posljednjoj slici, jakost struje koja se biljei na ampermetru s vremenom
opada. To je posljedica dviju pojava:
1. Za svaki elektrolit koji je vodena otopina soli, kiselina ili luina, proputanje istosmjerne struje kroz
elektrolit ima za posljedicu elektrolizu vode, pri emu se na elektrodama izluuju kisik i vodik u obliku
plina. Budui da su svi plinovi dobri izolatori, taloenjem molekula plina na povrini elektroda smanjuje
se njihova aktivna povrina, pa jakost struje u strujnom krugu opada.
2. Ako bismo izvor napona iskljuili iz vanjskog dijela strujnog kruga, primijetili bismo da bi strujnim
krugom ponovno protjecala struja i to u suprotnom smjeru od prijanjeg. Zakljuujemo da se elektrode
sada ponaaju kao galvanski lanak, ija je jedna elektroda od kisika (-), a druga od vodika (+). Razlika
potencijala koju daju ove elektrode naziva se polarizacijska elektromotorna sila. Polarizacijska
elektromotorna sila u svakom trenutku smanjuje elektromotornu silu izvora u strujnom krugu
elektrolitikog lanka, pa je zbog toga i jakost struje u strujnom krugu manja.
Dakle, u elektrolitikom lanku se, uslijed elektrolize vode, elektrode oblau slojem molekula kisika i vodika,
ime se smanjuje aktivna povrina elektroda, te se elektrode polariziraju (kisik smanjuje potencijal anode, a
vodik smanjuje potencijal katode), ime se ukupna struja s vremenom smanjuje.
Procesi polarizacije elektroda eliminiraju se u sluaju kada je elektrolit otopina soli metala od kojeg je
napravljena elektroda (npr. Zn elektrode u vodenoj otopini ZnSO 4). U tom se sluaju na elektrodama taloe ili
++
++
odvode samo ioni metala (npr. na katodi se taloi Zn , a sa anode Zn odlazi u elektrolit).
Takoer, opisani procesi do kojih dolazi uslijed elektrolize vode biti e minimalno izraeni kada se radi o
strujnom krugu izmjenine struje (objasnite zato!).

Elektrolit u vanjskom elektrinom polju

Da bi dobili protjecanje struje elektrolitom, elektrolit ne mora nuno biti direktno spojen u strujni krug. Ioni u
otopini osjeaju djelovanje svakog vanjskog elektrinog polja, pa se struja iona moe dobiti i stavljanjem
elektrolita u prostor djelovanja elektrinog polja (istosmjernog ili izmjeninog).

Na+

(+)

Cl

Na

Cl_

vodena otopina NaCl

vodena otopina NaCl

(elektrolit)

(elektrolit)

- +

(-)

Zadatak: Kolika sila djeluje na ion Na ako je vodena otopina NaCl u homogenom elektrinom polju jakosti E=1
V/m? Kako se giba ion? Relativna dielektrinost vode r=80.

Zato se u sluajevima primjene galvanskih (istosmjernih) struja kroz tkivo, elektrode ne smiju direktno prislanjati uz kou, jer bi kiselina
odnosno baza dovele do stvaranja bolnih rana na mjestu dodira elektrode sa koom. U tim se sluajevima izmeu elektrode i koe stavlja
jastui natopljen elektrolitom, pa produkti elektrolize ostaju lokalizirani na mjestu dodira elektrode i jastuia.

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Indukcija struje u elektrolitu djelovanjem vanjskog magnetnog polja

Nalazi li se elektrolit u vanjskom promjenjivom

magnetnom polju, ioni e osjeati njegovo
djelovanje putem elektromagnetske indukcije
(prisjetite se zakona elektromagnetske indukcije
struje u metalnom vodiu pod utjecajem
promjenjivog magnetnog polja isti princip vrijedi
za indukciju struje u elektrolitu)

Na+
_

Cl

Na+
_

Cl

vodena otopina NaCl

(elektrolit)

Prolaz elektrine struje biolokim sustavom

Kako bioloka tvar (tkivo) provodi struju?

Koje su komponente otpora tkiva?
Kako provodi istosmjernu a kako izmjeninu struju?
Ovise li elektrina svojestva tkiva o frekvenciji?
Kojim modelima moemo opisati elektrina svojestva biolokih sustava?
Koji su bioloki efekti neionizirajueg ELM polja?

Bioloki sustavi (na razini stanice, tkiva ili cijelog organizma) mogu se u dobroj aproksimaciji smatrati
elektrolitima. Sva iva tkiva posjeduju slobodne naboje u obliku iona disociranih soli u vodi. Stoga e e
osnovne pojave opisane u prethodnom poglavlju vrijediti i za prolaz struje biolokim sustavom.
Ponovimo osnovno, sada u terminologiji biolokog sustava:
1. Bioloki sustavi su volumenski vodii
2. Elektrina struja protjecat e biolokim sustavom, ako je on prikljuen na najmanje dvije toke
razliitih elektrinih potencijala, ili ako se nalazi u vanjskom elektrinom ili vanjskom promjenjivom
magnetnom polju.
Meutim, bioloka tkiva nisu homogeni vodii vodljivost (otpornost) pojedinih dijelova je razliita, pa ak i na
razini jedne stanice.
Ponovite: to je elektrini otpor? to je omski otpor? to je otpornost? to je impedancija? to je kapacitivni
otpor? to je induktivni otpor?
Pojedine vrste tkiva mogu se jako razlikovati prema otpornosti koju pruaju protjecanju struje (tablica).
Tablica. Elektrina otpornost pojedinih tkiva

Tkivo

Otpornost / cm

Krv

154

Mii, uzduno

240

Mii, popreno

675

Masno tkivo
Kost

1000 - 3000
16000

Slika: strujnice kroz homogeni i nehomogeni vodi

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Kod linijskih metalnih vodia, protjecanje elektrine struje moe se opisati strujnicama, koje su pravci,
meusobno paralelni i ispunjavaju cijeli popreni presjek vodia. Kod nepravilnih i nehomogenih elektrolitskih
vodia, kao to je bioloko tkivo, strujnice su nepravilne i njihov smjer i raspored ovise o rasporedu vodljivosti
(otpornosti) unutar vodia. Presjek strujnica pouzdan je samo na mjestu neposredno uz elektrode, gdje je on
jednak povrini same elektrode.
Omski otpor pojedinih dijelova tijela za koje moemo specificirati otpornost, mogu se modelirati otporom
linijskog vodia.
2

Zadatak: Odredite omski otpor kojeg prua mii uzuno, u duljini 10 cm, ako mu je popreni presjek 5 cm !
Otpornost miia protjecanju struje dana je u tablici.
Modeliramo li otpor miia kao elektrini otpor linijskog vodia, moemo pisati

10 cm

240 cm
480
S
5 cm 2

Polarizacijske pojave u organizmu

Spojimo li bioloki sustav (tkivo) u strujni krug istosmjerne struje, pokazuje se da je jakost struje opada u toku
vremena te konano zadrava neku stalnu vrijednost, koja moe biti viestruko manja od poetne.
Kako to objasniti, ako je omski otpor protjecanju struje stalno isti?
Opadanje jakosti struje moe se objasniti pojavom razvijanja polarizacije u biolokom sustavu koji je stavljen
pod danu razliku elektrinih potencijala. Na slian nain objasnili smo pojavu opadanja jakosti struje u
elektrolitikom lanku, samo to je u elektrolitikom lanku dolazilo do polarizacijskih procesa na samim
elektrodama, dok se u biolokom sustavu polarizacija deava u unutar vodljivog medija. Polarizacija moe
potjecati od dipola (koji se orijentiraju u smjeru elektrinog polja, te na taj nain smanjuju jakost elektrinog
polja u mediju), te od nakupljanja naboja na povrinama lipidnog dvosloja membrana, to ini da se itave
stanice ponaaju kao veliki dipoli.

E
+
+
+
+
+

+
+
+
+

+
+
+
+

E
-

+
+
+
+

+
+
+
+

+
+
+
+
+

Ed

+
+
+
+

Slika: Ponaanje dipola u elektrinom polju; slika lijevo: dipoli se orijentiraju u smjeru vanjskog elektrinog
polja, slika desno: orijentacija dipola stvara elektrino polje unutar medija, koje je suprotnog smjera od
vanjskog elektrinog polja.

Bioloka impedancija
Spojimo li bioloki sustav u strujni krug izmjenine struje, ukupni otpor protjecanju struje vei je od otpora u
strujnom krugu istosmjerne struje, a takoer se pokazuje da vrijednost ukupnog otpora (impedancija) opada sa
porastom frekvencije izmjenine struje. Na slici je prikazana opa ovisnost impedancije o frekvenciji izmjenine
struje.

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Z
Zm
Z0

f
Kapacitivni otpor Rc kondenzatora danog kapaciteta C ovisi o frekvenciji struje f prema relaciji

Rc

1
.
2fC

Zadatak: Kakva je funkcijska ovisnost Rc o f? Kako bi izgledao graf te funkcije?

Iz tih injenica zakljuujemo da bioloki sustavi iskazuju svojstva i omskog (vodii) i kapacitivnog otpora
(izolatori). Kapacitivni otpor prua dio sustava koji ima membrane, a omski otpor pruaju homogeni dijelovi koji
nemaju membrana (vanstanini i unutarstanini prostori). Bioloki sustavi ne stvaraju induktivne otpore, pa se
ukupna imepdancija biolokog sustava svodi na kombinaciju omskih i kapacitivnih otpora. Elektrini model
strujnog kruga u kojem je prikljuena stanica u vanstaninoj tekuini, moemo predstaviti spojem na slici.

Cm
stanica

Rcit
Rvanst

Zadatak: Naite izraz koji opisuje

impedanciju strujnog kruga na
slici!

vanstanina
tekuina

Bioloko tkivo posjeduje i slobodne nositelje naboja (elektroliti) i fiksne naboje (dielektrik, izolator). Fizikalno,
promatramo li elektrina svojstva vodia, govorit emo o provodnosti tvari , a promatramo li elektrina
svojstva dielektrika, govorit emo o dielektrinosti (permitivnosti) tvari.
Budui da bioloka tvar posjeduje oba svosjtav istovremeno, modeliranje prolaza struje kroz bioloko tkivo
mora ukljuiti oba parametra - provodnosti i permitivnost tvari.
Vodljivost za vodi, G,
iz izraza za kapacitvni otpor

Rc

1
1
- slijedi da je vodljivost dielektrika Gc= C.

C Gc

Modeliramo li ukupnu vodljivost kao kombinaciju vodljivost vodia, G, i vodljivost dielektrika, moemo sastaviti
kompleksnu varijablu ukupne vodljivosti kao

G G iC

S
( i 0 r )
d

Tablica: Relativna permitivnost (dielektrinost) nekih tkiva. Relativna permitivnost ima konstantnu vrijednost
samo u danim uvjetima (vrijednost r mijenja se u ovisnosti o temperaturi i frekvenciji elektrinog
polja).
Tkivo (37C, f=50 MHz)
Kotana sr
Masno tkivo
Mii
Bubreg
7

r
7-8
11-13
85-100
120-130

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Ljudsko tijelo kao elektrini vodi

Modeliramo li ljudsko tijelo kao vodi, moramo promotriti pojedine dijelove tijela kao vodie posebnih
10
karakteristika. Kako je pri direktnom spajanju u strujni krug elektroda u kontaktu s koom , pogledajmo kako
se taj organ ponaa u strujnom krugu. Povrinska otpornost koe ovisi prvenstveno o vlanosti koe, pa potom
o temperaturi koe, mjestu na tijelu, opem stanju organizma, dobi, spolu, a dodatno postoje i individualne
razlike meu pojedincima. Od vanjskih uvjeta, ovisi o veliini primjenjenog napona.
Prosjene vrijednosti povrinskog otpora
2
koe iznose 0,7-1 k cm za vlanu kou,
2
te 70-100 k cm za suhu kou.

Rk

Ru

Ukupni otpor unutranjih dijelova tijela

priblino je konstantan (i znanto manji od
otpora koe) , pa u najjednostavnijem
modelu tijelo u strujnom krugu moemo
predstaviti spojem na slici (Ru - otpor
unutranjosti tijela,
Rk - otpor koe).

Rk

Zadatak: Izraunajte jakost struje u tkivu na mjestu kontakta povrine 1 cm , za sluaj spajanja ovjeka na
napon gradske mree vlanim rukama!
I = 220 V/1,7 k= 130 mA

U strujnom krugu izmjenine struje moramo uvesti u model i kapacitivne otpore. Budui da koa ima velik otpor
(ponaa se kao dobar izolator), mjesto spajanja elektrode moemo modelirati paralelnim spojem otpornika Rk i
kondenzatora kapaciteta Ck. Otpor tijela moemo modelirati kao i otpor stanice u vanstaninoj tekuini.

koa
elektroda

tijelo

Ck
Rk

Ck
Rk

Cm

Rcit
Ranst

Ck
Rk

Ukupni otpori (impedancije) protjecanju izmjenine struje gradske mree (U=220 V, f=50Hz) po pojedinim
11
dijelovima tijela mogu se iitati iz sljedee sheme :(otpori su predstavljeni otpornicima, ali u znaenju ukupne
impedancije, Z, pojedinog dijela tijela)

10

Osim u posebnim sluajevima, primjerice pri direktnoj elektrostimulaciji srca defibrilatorom pri operacijskom postupku na otvorenom
srcu.
11
prema podacima International Electrotechnical Commision

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Slika: Impedancije pojedinih dijelova tijela za izmjenini napon

gradske mree.

220
135

820

220

220

820

30

1130

1130

U literaturi se mogu nai razne nadomjesne sheme, koje su oslonjene na razliita mjerenja u razliitim uvjetima.

Uinci prolaza elektrine struje kroz tkivo

Biokemijski i motorno-mehaniki uinak
Promotrimo uinak namentnutog istosmjernog napona na stanicu. Ovaj napon namee se kao vanjsko
elektrino polje, koje mijenja elektrokemijski potencijal svih prisutnih iona, ime se mijenja dinamika ionska
ravnotea izmeu unutranjosti i vanjskog dijela stanice, to za posljedicu ima promjenu tranmembranskog
potencijala mirovanja. Pored toga jednosmjerno e se premjetati stanine makromolekule (proteeini,
nukelinske kiseline), koje zbog promjene svog poloaja remete odvijanje biokemijskih procesa. Takoer,
jednosmjerno gibanje velikih molekula moe trajno otetiti druge stanine strukture, naroito membrane
(elektroporacija). Vea strukturna oteenja membrana, kao struktura na kojima se odvijaju najznaajniji
procesi pretvorbe energije i regulacije tokova tvari, neminovno dovode do smrti stanice. Saeto, nametanje
vanjskog elektrinog polja na stanicu uglavnom dovodi doporemeaja u biokemiji staninih procesa, to krae
zovemo biokemijski uinak prolaza elektrine struje.
Dodatno, promjena transmembranskog potencijala mirovanja moe aktivirati naponski ovisne ionske kanale,
to dovodi do stvaranja akcijskih potencijala kod ekscitabilnih stanica, kao to su stanice ivanog i miinog
sustava. Pri odreenim vrijednostima vanjskog elektrinog polja dolazi do nekontroliranog i stalnog stvaranja
akcijskih potencijala, to ima za posljedicu nevoljnu kontrakciju miia. Stoga biokemijski uinak na ivanomiinom sustavu zovemo motorno mehaniki uinak prolaza elektrine struje.
Istosmjerni naponi s kojima svakodnevno moemo doi u kontakt obino su malih vrijednosti (baterije 1,5 - 9 V,
akumulatori 12 - 24 V), te su istosmjerne struje koje oni mogu proizvesti u organizmu izuzetno male, pa ih niti
ne osjeamo.
Pri niskim frekvencijama izmjeninog napona deavaju se isti procesi kao i kod istosmjernog napona. Meutim,
tetan uinak je jae izraen nego pri istim vrijednostima istosmjernog napona. Tu se posebice radi o uinku
oteivanja membranskih struktura, te o uinku promjena transmembranskog potencijala, koji dovodi do jakog
motorno-mehanikog uinka. Niskim frekvencijama izmjeninog napona smatraju se frekvencije do reda
12
veliine nekoliko stotina Hz.
12

Izmjenini napon gradske mree ima dovoljno malu frekvenciju (f=50 Hz) i dovoljno visoku efektivnu
vrijednost (U=220 V), tako da moe proizvesti jaki uinak pri prolazu kroz tijelo ovjeka. Strujni udar izazvan
spajanjem ovjeka u strujni krug gradske mree moe u mnogim sluajevima dovesti i do smrtnog ishoda. Uvjeti
koji dovode do traginog ishoda ne mogu se tono precizirati, jer posljedice strujnog udara ovise o nainu
9

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Pri visokim frekvencijama izmjeninog napona (>20 kHz), biokemijski uinak postaje zanemarivo mali, jer pod
utjecajem visokofrekventnog napona ne dolazi do izmjetanja iona, ve samo do njihovog pojaanog osciliranja
oko ravnotenog poloaja (malim amplitudama).

Toplinski uinak
Ponovite: to je temperatura nekog sustava? to u terminima molekularno-kinetike teorije znai da neki
sustav ima viu temperaturu?
U elektrolitu kojim prolazi elektrina struja, kinetika energija iona se zasigurno poveava uslijed njihova
gibanja. No poveanje kinetike energije iona pri istosmjernim i niskofrekventnim izmjeninim naponima nije
veliko, pa je i zagrijavanje elektrolita (tkiva) slabo. Da bi istosmjerna ili niskofrekvekvntna struja proizvela
zamjetan toplinski uinak, njena bi vrijednost morala biti vrlo velika (2-4 A). Tako npr. proputanjem struje kroz
mii pod naponom gradske mree dobivamo efektivnu vrijednost struje od priblino 10 mA, to jo uvijek ne
moe proizvesti uinak zagrijavanja, ali je pri tom motorno mehaniki uinak vrlo jak i izaziva snanu kontrakciju
miia.
Pri visokofrekventnim naponima dolazi do visokofrekventnog titranja iona, ime se znaajno poveava njihova
kinetika energija, to se oituje povienjem temperature elektrolita. Drugim rijeima, stavljanjem tkiva u
vanjsko visokofrekventno elektrino polje, energija polja se dominantno pretvara u toplinsku energiju sustava
stanice. U tom sluaju su prije opisani tetni biokemijski uinci vrlo mali i jedini uinak je zagrijavanje. Visokim
frekvencijama kod kojih ne dolazi do tetnih biokemijskih uinaka smatraju se frekvencije vee od 20 kHz, a pri
frekvencijama veim od 100 kHz preostaje isljuivo toplinski uinak.
U sluaju visokih efektivnih vrijednosti napona i efektivne vrijednosti struje kroz tkivo su velikih vrijednosti, pa
dolazi do jakog zagrijavanja, to je ponovno tetan bioloki uinak.
U sluaju vrlo visokih frekvencija (> 1 MHz) dolazi do tzv. skin uinka (engl.skin effect) kod kojeg struja prolazi
samo povrinom koe, a toplinski uinak na tkivo je vrlo malen i to samo na mjestima spajanja elektroda. (Kako
biste objasnili ovu pojavu?)

Dakle, vrsta uinka koju proizvodi struja kroz tkivo dominantno ovisi o frekvenciji te struje. Biokemijski i
motorno-mehaniki uinak najizraeniji su kod istosmjernih i niskofrekventnih struja i kod tih je vrsta struja
toplinski uinak vrlo slab. Kod visokofrekventnih struja najjae je izraen toplinski uinak, a biokemijski i
motorno-mehaniki uinak postaju zanemarivo mali.

Zadatak: Kolika je gustoa galvanske struje u tkivu neposredno ispod elektrode povrine 2 cm , ako jakost
struje u vanjskom dijelu strujnog kruga iznosi 0,8 mA pri naponu od 80 V? Koliki je ukupni otpor u strujnom
krugu?
I = 0,8 mA ; S = 2 cm

J = I / S = 0,8 / 2 = 0,4 mA/cm = 0,410 A/ 110 m = 40 A/m

I = 0,8 mA ; U = 80 V

R = U / I = 80 / 0,8 10 = 10 = 100 k

-3

-3

-4

Ukupni fizioloki uinak na tijelo pri prolazu struje moe se priblino opisati poznavajui prosjenu gustou
struje kroz tkiva.

spajanja u strujni krug, vodljivosti kontaktnih povrina, duljini trajanja strujnog udara, kao i putu prolaza struje
kroz organizam.
10

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

Tablica. Ovisnost fiziolokih uinaka o gustoi struje

-2

Naziv struje

Uinak

Gustoa struje J / mAcm

istosmjer
na

NF Izmjenina (50 Hz)

Podraajne

3-5

0,5-1

Podraaj ivanih zavretaka

Kontrakcijske

25-50

8-15

Kontrakcija miia, oteano voljno upravljanje

miiima, bol

Prijanjajue

80

25

Tetaniko grenje
isputanja spoja

Paralizirajue

80-300

50

Paraliza dinog sustava, zastoj srca, nesvijest,

smrt

Smrtonosne (zastoj srca)

300-500

100-200

Treperenje sranih klijetki, nesvijest, smrt

Smrtonosne izgaranjem

> 500

> 200

Jaki toplinski uinak, unutarnje opekline, smrt

miia,

nemogunost

Ukupni uinak takoer ovisi i o trajanju prolaza struje kroz tijelo.

10000

Slika: Grafiki prikaz uinka prolaza niskofrekventne

izmjenine struje (do 100 Hz) struje kroz ljudsko tijelo, s
obzirom na vremensko trajanje ukljuenja u strujni krug.
Podruja oznaavaju:
1 - bez reakcije, 2 - bez opasnih uinaka, 3 - grenje
miia, 4 - (vjerojatno) treperenje sranih klijetki i
vjerojatna smrt

1000

100
50
10
0,1

0,51

10

100

1000

10000

Medicinska primjena prolaza struje kroz tkivo- elektrostimulacija

Istosmjerne struje
Istosmjerne struje malih jakosti primjenjuju se u fizikalnoj terapiji pod nazivom galvanizacija ili galvanoterapija.
2
Primjenjene gustoe struje uz elektrodu su obino 0,2-0,5 mA/cm . Pri tim se vrijednostima obino javljaju
povoljni uinci istosmjernih struja na krvoilni (vazodilatacija, smanjenje krvnog tlaka, poboljanje cirkulacije,
itd.) i ivano miini sustav (analgetiki uinak, poveana vodljivost motorikih ivanih vlakana, itd.), koji su
posljedica biokemijskog uinka na ciljanim tkivima.
2

Takoer je u primjeni i unoenje lijekova pomou istosmjerne struje male gustoe (0,3 mA/cm ) iontoforeza.
Lijek se kao elektrolit smjeta ispod elektroda (ovisno o naboju lijeka u ionskom stanju), te pod djelovanjem
primjenjenog istosmjernog napona ulazi u kou (dubina prodiranja 1 mm).

Niskofrekventne izmjenine struje

Pod terapijskim nazivom dijadinamike struje koriste se sinusoidalne izmjenine struje (punovalne ili poluvalne)
frekvencija 50-100 Hz. Primjenjuju se u svrhu smanjenja boli, oteklina i upala, poveanja miine koontracikcije
i lokalne cirkulacije te ubrzavanje zacijeljivanja rana. Ovi su terapijski uinci takoer posljedica biokemijskog
uinka na tkivima podvrgnutim terapiji.
Niskofrekventne impulsne izmjenine struje frekvencije 100-200 Hz (u primjeni najee 140 Hz) primjenjuju se
kao slijed pravokutnih impulsa trajanja nekoliko ms u svrhu postizanja analgetikog uinka, koji nastaje kao

11

M.uvi-Butorac: Biljeke uz predavanja

posljedica blagog biokemijskog uinka na ivani sustav. Ove vrste struja se u terapiji nazivaju ultrapodraajne
struje.

Visokofrekventne izmjenine struje

Toplinski uinak visokofrekventne struje pogodno se koristi u fizikalnoj terapiji, pod nazivom dijatermija. Prema
primijenjenim frekvencijama razlikujemo dugovalnu, kratkovalnu i mikrovalnu dijatermiju.

Literatura
P.W.Atkins: Physical Chemistry, Oxford University Press, UK.
F.oli: Fizika za medicinare, Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci.
J.N.Herak: Osnove kemijske fizike, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
W.Hoppe, W.Lohmann, H.Markl, H.Ziegler: Biophysics, Springer-Verlag Berlin Heidelberg, Germany.
P.Kulii,V.Lopac : Elektromagnetske pojave i struktura tvari, kolska knjiga Zagreb.
Z.Jakobovi: Fizika i elektronika odabrana poglavlja za studije Visoke zdrastvene kole, Zagreb.
A.anti: Biomedicinska elektronika, kolska knjiga Zagreb.
I.Jaji: Fizikalna medicina i opa rehabilitacija, Medicinska zaklada, Zagreb.

12