RIMSKI MISAL

OPA UREDBA

 Hrvatska biskupska konferencija, Kaptol 22, Zagreb

Izdaje: Kranska sadanjost d.o.o., Maruliev trg 14, Zagreb
Tisak Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb ISBN 953-11-0037-3
Naklada: 1.000

RIMSKI MISAL
PRERAEN PREMA ODLUCI SVETOGA EKUMENSKOGA
SABORA DRUGOGA VATIKANSKOG OBJAVLJEN VLAU PAPE
PAVLA VI. PREUREEN BRIGOM PAPE IVANA PAVLA II.

OPA UREDBA
Iz treega tipskog izdanja

KRANSKA SADANJOST
ZAGREB
2004.

UVODNA RIJE
Tree tipsko izdanje Rimskoga misala ugledalo je svjetlo dana
2002. godine. Ubrzo nakon toga Biskupska komisija Hrvatske biskupske konferencije za liturgiju zapoela je s izradom njegovoga
hrvatskog izdanja. Prvi plod toga rada je prijevod Ope uredbe Rimskog misala, koji je Hrvatska biskupska konferencija odobrila na
svom plenarnom zasjedanju u Hvaru 27. - 29. listopada 2003. godine
i odluila da se zasebno tiska prije izrade cjelovitoga teksta Misala.
Opu uredbu treega izdanja Rimskoga misala predajemo naoj
javnosti o etrdesetoj obljetnici liturgijske Konstitucije Sacrosanctum
Concilium (4. prosinca 1963.), dokumenta II. vatikanskog sabora koji
je pokrenuo liturgijsku obnovu. Svojim sadrajem Uredba je snaan
poticaj da u svakoj upi pristupimo provjeri stanja liturgijske obnove. To je vaan zadatak jer liturgija je, kako ui II. vatikanski sabor,
vrhunac prema kojemu tei djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistjee sva njezina snaga (SC 10) i jer postoji veoma tijesan i organiki odnos
izmeu liturgijske obnove i obnove cjelokupnoga ivota Crkve (Papa Ivan
Pavao II., Dominicae Cenae, 13).
Opa uredba nije obian uvod u Rimski misal ili zbir rubrika, nego pravi teoloko-liturgijski, pastoralni, duhovni i praktini direktorij za slavljenje euharistije. Stoga e je uzimati u ruke sveenici,
njihovi pastoralni suradnici, profesori i studenti teologije, svi oni
koji po svom poslanju i struci imaju obvezu promicati ispravno razumijevanje i oblikovanje euharistije, odravanje kateheza ili strunih predavanja o njoj, ureenje liturgijskoga prostora, pomna priprava slavlja, raspored slubi i aktivno sudjelovanje svih vjernika.
Hrvatski prijevod Ope uredbe dobit e punu slubenost kada ga
zajedno s Misalom potvrdi Zbor za bogotovlje i disciplinu sakramenata u Rimu. Dok se ne izradi cjeloviti tekst hrvatskoga izdanja
Misala, Opa uredba ostaje naelno otvorena daljnjim moguim poboljanjima, u prvome redu glede hrvatskoga liturgijskog nazivlja.
Neka Boji blagoslov pomogne da Opa uredba treega izdanja
Rimskoga misala doprinese liturgijskoj obnovi Crkve u hrvatskom
narodu u duhu II. vatikanskog sabora.
U Poegi, na svetkovinu Bogojavljenja, 6. sijenja 2004. godine.
+ ANTUN KVOREVI,
poeki biskup, predsjednik
Biskupske komisije HBK za liturgiju

OPA UREDBA RIMSKOGA MISALA

UVOD
1. Krist Gospodin zapovjedio je da se za vazmenu veeru, koju
se spremao slaviti sa svojim uenicima i na kojoj je ustanovio rtvu
svoga tijela i krvi, pripravi veliko prostrto blagovalite (Lk 22,12).
Crkva je uvijek smatrala da se ta zapovijed i nje tie kad odluuje o
onome to se odnosi na raspoloivost ljudi, na mjesta, obrede i na
obrasce vezane za slavljenje presvete euharistije. Novi dokaz te
brige Crkve, njezine vjere i neumanjene ljubavi prema uzvienome
otajstvu euharistije, dananje su odredbe, propisane na temelju volje opega sabora Drugoga vatikanskoga, kao i novi Misal kojim e
se odsada u slavljenju mise sluiti Crkva rimskoga obreda. To svjedoi njezinu stalnu i neprekinutu predaju, premda su uvedene i
neke novosti.
Svjedoanstvo nepromijenjene vjere
2. rtvenu je narav mise, u skladu s cjelokupnom predajom
Crkve, sveano ustvrdio Tridentski sabor,1 a Drugi vatikanski sabor ponovno ju je izrazio donijevi o misi ove znakovite rijei: Na
je Spasitelj na Posljednjoj veeri ustanovio euharistijsku rtvu svoga
tijela i krvi, da rtvu na kriu ovjekovjei kroz stoljea, sve dok ne
dode te tako Crkvi, ljubljenoj zarunici, povjeri spomenin svoje
smrti i uskrsnua.2 To to Sabor ovako nauava, trajno izriu misni obrasci. Uistinu, nauk koji se zbijeno naznauje u ovoj reenici,
prisutnoj ve u starome sakramentaru, obino zvanom Leonovskim:
kad god se slavi spomen ove rtve, izvruje se djelo naega otkupljenja3, prikladno se i tono tumai u euharistijskim molitvama. U
njima se sveenik - u anamnezi - obraa Bogu i u ime svega naroda
iskazuje mu hvalu i prinosi rtvu ivu i svetu, prinos Crkve i rtvu
ijim nam se rtvovanjem Bog htio umilostiviti;4 i moli da tijelo i krv
Kristova budu Ocu rtva ugodna i svemu svijetu spasonosna.5 Tako
u novome Misalu pravilo molitve Crkve odgovara stalnome pravilu
vjerovanja, koje nas opominje daje, izuzevi razliit nain prinoenja, jedno te isto rtva kria i njezino sakramentalno obnavljanje u
misi, koju je Krist Gospodin na Posljednjoj veeri ustanovio i apostolima zapovjedio daje prinose njemu na spomen te da je stoga misa
istodobno rtva hvale, zahvaljivanja, pomirenja i zadovoljtine.

3. I divno otajstvo stvarne prisutnosti Gospodinove pod euharistijskim prilikama, koje Drugi vatikanski sabor6 i drugi dokumenti
uiteljstva Crkve' potvruju u istome smislu i istim rijeima kako
gaje Tridentski sabor predloio za vjerovanje,8 misno slavlje oituje
ne samo samim rijeima posvete, po kojima se Krist transupstancijacijom uprisutnjuje, nego takoer osjeajem i iskazivanjem najveega tovanja i klanjanja, koje je u euharistijskoj liturgiji uobiajeno.
Iz toga se razloga kranski narod potie da na Veliki etvrtak Gospodnje veere i na svetkovinu Presvetoga tijela i krvi Kristove posebno asti ovo divno otajstvo klanjajui mu se.
4. A narav ministerijalnoga sveenitva, koje je vlastito biskupu
i prezbiteru, koji u Kristovoj osobi prinose rtvu i predsjedaju skupu
svetoga naroda, odsijeva iz samoga obrednoga oblika i iz posebnoga mjesta i posebne slube istoga sveenika. Smisao pak ove slube
izrie se te jasno i ire razlae u predslovlju Mise posvete ulja na
Veliki etvrtak; toga se naime dana slavi i spomen ustanovljenja
sveenitva. U njemu se osvjetljuje podjeljivanje sveenike vlasti,
izvreno polaganjem ruku; a sama se ta vlast opisuje, navoenjem
pojedinih sluba, kao nastavljanje vlasti Krista, vrhovnoga sveenika Novoga saveza.
5. No, ta narav ministerijalnoga sveenitva ukazuje i na jedno
drugo sveenitvo koje je od velikoga znaenja. To je kraljevsko
sveenitvo svih vjernika, ija se duhovna rtva izvruje slubom
biskupa i prezbitera u jedinstvu sa rtvom Krista, jedinoga posrednika.' Slavljenje euharistije uistinuje djelo svekolike Crkve: u njoj
svatko vri samo ono i sve ono to na nj spada prema svome poloaju u narodu Bojem. Time se takoer jae istiu neka naela liturgijskoga slavljenja kojima se kroz stoljea katkad posveivalo
premalo panje. Ovaj je narod naime Boji narod, steen Kristovom
krvlju, to ga Gospodin okuplja i svojom rijei hrani; narod pozvan
na to da pred Boga iznosi molbe svekolike ljudske obitelji; narod to
prinosi Kristovu rtvu kao zahvalu za otajstvo spasenja u Kristu;
narod, konano, koji zajednitvom u tijelu i krvi Kristovoj postaje
jedno. Ovaj narod, premda je po svome podrijetlu svet, ipak samim
svjesnim, djelatnim i plodnim sudjelovanjem u euharistijskome otajstvu neprekidno raste u svetosti.10
Izraz neprekinute predaje

6. Drugi vatikanski sabor u odredbama o obnovi Reda mise

odredio je, meu ostalim, i to da se neki obredi vrate na prvotno
pravilo svetih Otaca,11 sluei se pri tome oito istim rijeima kao i
sv. Pio V. u Apostolskoj konstituciji Quo primum , kojom je 1570.
objavljen Tridentski misal. Doista, sama ta podudarnost u rijeima
ve pokazuje da oba Rimska misala, usprkos etiristoljetnomu
vremenskom razmaku, sadre istu i jednaku predaju. A ako se prosude unutarnji imbenici te predaje, takoer se vidi daje drugi
izvrsno i sretno poboljao onaj prvi.
7. U onim tekim vremenima, kada je doveden u sumnju katoliki nauk vjere o rtvenoj naravi mise, o ministerijalnome sveenitvu, o stvarnoj i trajnoj Kristovoj prisutnosti pod euharistijskim prilikama, sv. Piju V. bilo je ponajprije stalo do toga da sauva noviju
predaju, koja je neopravdano bila napadnuta, a tek je neznatne
promjene uveo u sveti obred. I doista, onaj Misal iz godine 1570.
samo se malo razlikuje od prvoga tiskanoga misala godine 1474.,
koji opet, dakako, vjerno slijedi misal iz vremena pape Inocenta III.
Nadalje, kodeksi Vatikanske knjinice, premda su uveli neka izriajna poboljanja, u tadanjemu su prouavanju starih i priznatih
autora omoguili tek istraivanje srednjovjekovnih liturgijskih komentara.
8. Danas je, naprotiv, ono pravilo svetih Otaca to su ga slijedili popravljai misala sv. Pija V. obogaeno nebrojenim znanstvenim radovima. Naime, nakon to je prvi put 1571. tiskom izdan sakramentar zvan Grgurovski, uestala su kritika izdanja starih rimskih i ambrozijanskih sakramentara kao i hispanskih i galskih liturgijskih knjiga, koje su iznijele na svjetlo mnoge do tada nepoznate molitve velike duhovne vrijednosti. Isto tako predaje ranih stoljea, prije nego su nastali istoni i zapadni obredi, sada su bolje razaznatljive stoga to su pronaeni toliki novi liturgijski spomenici.
Osim toga, uznapredovalo prouavanje svetih Otaca proelo je teologiju euharistijskoga otajstva svjetlom nauka najizvrsnijih Otaca
kranske starine, kao to su: sv. Irenej, sv. Ambrozije, sv. Ciril Jeruzalemski, sv. Ivan Zlatousti.
9. Stoga pravilo svetih Otaca trai ne samo da se sauva ono
to su nam predali nai najblii prethodnici, nego da se obuhvate i
dublje ispitaju sva prola razdoblja Crkve i svi naini na koje je ona
izraavala jednu vjeru u tako razliitim kulturama kao to su semitska, grka, latinska. Takav iri pregled omoguuje nam da uvi-

dimo kako Duh Sveti daruje Bojemu narodu udesnu vjernost u

ouvanju nepromijenjenoga poklada vjere, usprkos tolikoj razliitosti molitava i obreda.
Prilagoivanje novim prilikama
10. Novi je Misal svjedoanstvo molitvenoga pravila Rimske
crkve. On uva poklad vjere to su ga predali noviji sabori, ali sa
svoje strane predstavlja i znaajan napredak u liturgijskoj predaji.
Kad su naime oci Drugoga vatikanskoga sabora ponavljali dogmatske tvrdnje Tridentskoga sabora, govorili su to u posve drukijim prilikama u svijetu; zato su za pastoralni rad namjerno dali prijedloge i savjete kakvi se pred etiri stoljea nisu mogli ni predvidjeti.
11. Ve je Tridentski sabor priznao veliku katehetsku vrijednost to je ima slavljenje mise, no nije mogao iz toga izvesti sve zakljuke potrebne za ivot. Mnogi su uistinu zahtijevali da bi u vrenju
euharistijske rtve dolikovalo sluiti se narodnim jezikom. Sabor je
s obzirom na taj zahtjev smatrao svojom dunou - uzimajui u
obzir tadanje prilike - ponovno naglasiti predani nauk Crkve,
prema kojemu je euharistijska rtva prije svega in samoga Krista
te njezina vlastita djelatna snaga ne ovisi o nainu na koji vjernici u
njoj sudjeluju. Zato je izrekao ove vrste, ali ujedno odmjerene rijei:
Iako misa sadri bogatu pouku za vjerni puk, ipak se oima nije
inilo korisnim da se ona nesmetano slavi na narodnome jeziku.12
A izrijekom je osudio onoga tko bi mislio da obred Rimske crkve, u
kojem se tihim glasom govori dio Kanona i rijei posveenja, valja
osuditi ili da bi se misa trebala slaviti samo na narodnome jeziku.13 Ipak, dok je sjedne strane zabranio uporabu narodnoga jezika u misi, s druge strane je pastirima dua zapovjedio da to nadomjeste prikladnom katehezom: Da ne bi ovce Kristove gladovale...
sveti Sabor nareuje pastirima i svim duobrinicima da esto za
vrijeme misnoga slavlja, bilo sami bilo preko drugih, protumae
neto od onoga to se u misi ita te da, osobito u nedjelje i blagdane,
meu drugim stvarima izloe neto od otajstva ove presvete rtve.14
12. Drugi vatikanski sabor, koji se sastao radi toga da bi Crkvu
prilagodio potrebama njezine apostolske slube u naim vremenima, duboko je - kao i Tridentski - upoznao pounu i pastoralnu narav svete Eturgije.15 I budui da nitko od katolika ne bi zanijekao

zakonitosti ni djelotvornosti svetoga obreda na latinskome jeziku,

mogao je takoer dopustiti: Nerijetko e biti vrlo korisno za puk
upotrijebiti narodni jezik, te dao ovlast da se i upotrijebi.16 Oduevljenje s kojim je ova odluka posvuda prihvaena brzo je dovelo
do toga da se pod vodstvom biskupa i same Apostolske stolice sva
slavlja sa sudjelovanjem naroda mogu vriti na narodnome jeziku,
kako bi se potpunije shvaalo otajstvo to se slavi.
13. Ipak, budui da je uporaba narodnoga jezika u svetoj liturgiji sredstvo, premda vrlo vano, da bi se to jasnije izrazila kateheza otajstva to ga slavlje sadri, Drugi je vatikanski sabor osim toga
upozorio na to da valja provesti neke odredbe Tridentskoga sabora,
koje nisu svuda bile prihvaene, kao stoje odredba da se nedjeljama
i blagdanima dri homilija17 i mogunost da se u same svete obrede umetnu neke napomene.18 Drugi je vatikanski sabor naroito
preporuio ono savrenije sudjelovanje u misi kojim vjernici nakon
sveenikove priesti blaguju tijelo Gospodnje od te iste rtve.19 On
je i potaknuo da se ostvari druga elja tridentskih otaca, to jest da
se potpunije sudjeluje u svetoj euharistiji time to se u pojedinim
misama vjernici koji sudjeluju u slavlju nee priestiti samo duhovno nego i sakramentalnim blagovanjem euharistije.20
14. U istome duhu i potaknut pastoralnim nastojanjem, mogao
je Drugi vatikanski sabor preispitati tridentsku odredbu o priesti
pod objema prilikama. Naime, budui da se danas ne dovodi u
sumnju nauk o punoj snazi priesti u kojoj se euharistija prima samo pod prilikom kruha, Sabor je u odreenim sluajevima dopustio
priest pod objema prilikama, gdje jasniji oblik sakramentalnoga
znaka prua priliku dubljega shvaanja otajstva u kojemu vjernici
sudjeluju.21
15. Tako Crkva ostaje vjerna svojoj zadai uiteljice istine te
uva staro, to jest poklad predaje, a izvruje i svoju dunost da
istrauje i mudro primjenjuje novo (usp. Mt 13, 52). Jedan dio novoga Misala jasnije usmjeruje molitve Crkve na potrebe naega
vremena. To su poglavito obredne mise i mise za razne potrebe. U
njima se predaja i novost meusobno prikladno zdruuju. Tako, dok
su mnogi obrasci - uzeti iz najstarije predaje Crkve - ostali netaknuti
i ve poznati iz mnogih izdanja samoga Rimskoga misala, mnogi su
drugi prilagoeni dananjim zahtjevima i prilikama, a neki opet,
kao to su molitve za Crkvu, za laike, za posvetu ljudskoga rada, za
zajednicu svih naroda, za neke potrebe vlastite naemu vremenu,

sastavljeni su posve iznova, na temelju misli, a esto i samih izraza

iz novih saborskih dokumenata. Zbog istoga pristupa novim prilikama sadanjega svijeta nije se smatralo da se nanosi kakva nepravda tako asnom blagu ako se u uporabi tekstova najstarije predaje neke misli izmijene, kako bi se sam govor prikladnije usuglasio
s jezikom dananje teologije i odrazio istinsko stanje postojeega
ureenja Crkve. Tako su promijenjene neke rijei koje se odnose na
vrednovanje i uporabu zemaljskih dobara, kao i na ono to je oznaavalo neki oblik izvanjske pokore, vlastite drugim razdobljima
Crkve. Na taj su nain napokon liturgijske odredbe Tridentskoga
sabora u mnogim dijelovima prikladno nadopunjene i usavrene
naelima Drugoga vatikanskoga sabora. To je naposljetku ostvarilo
nastojanja da se vjernici vie priblie svetoj liturgiji stoje bilo poduzimano tijekom ova etiri stoljea, poglavito pak u novije doba, ponajvie nastojanjem oko liturgije koju su promicali sv. Pio X. i njegovi nasljednici.

GLAVA I.
VANOST I DOSTOJANSTVO EUHARISTIJSKOGA SLAVLJA
16. Misno slavlje, kao djelo Krista i hijerarhijski ureenoga Bojega naroda, sredite je svega kranskoga ivota, kako za opu
Crkvu tako i za mjesnu, ali i za pojedine vjernike.22 To je slavlje
ujedno vrhunac djela kojim Bog posveuje svijet u Kristu i tovanja
koje ljudi iskazuju Ocu klanjajui mu se po Kristu, Bojemu Sinu u
Duhu Svetome.23 U njemu se, nadalje, tijekom godine otajstva otkupljenja tako obnavljaju da se na neki nain ponovno uprisutnjuju.24 Drugi pak sveti ini i sva djela kranskoga ivota s njim su
povezana, iz njega proviru i na nj su upuena.25
17. Stoga je veoma vano da se slavlje mise ili Gospodnje veere tako uredi da sveti sluitelji i vjernici, sudjelujui prema svome
stanju, crpe iz njega potpunije one plodove26 za ije je postizanje
Krist Gospodin i ustanovio euharistijsku rtvu svoga Tijela i svoje
Krvi i povjerio je ljubljenoj zarunici Crkvi, kao spomenin svoje
muke i uskrsnua.27
18. To e se prikladno ostvariti ako se, potujui vlastitosti i
druge okolnosti svake pojedine liturgijske zajednice, svekoliko slavlje tako uredi te ono uvede vjernike u ono svjesno, djelatno i potpuno sudjelovanje, tijelom i duhom, proeto vjerom, ufanjem i ljubavlju,
koje Crkva jako eli i koje zahtijeva sama narav slavlja, a kranski
narod ima snagom krtenja na nj pravo i dunost.28
19. Premda katkada nije mogue da vjernici budu prisutni i da
djelatno sudjeluju, ime se jasnije oituje crkvenu narav slavlja,29
ipak euharistijsko slavlje uvijek ima svoju djelotvornost i dostojanstvo, budui daje ono djelo Krista i Crkve, kojim sveenik vri svoju
osobitu slubu i uvijek djeluje na spas naroda. Njemu se stoga preporuuje da i svakodnevno, ako je mogue, slavi euharistijsku rtvu.30
20. Budui da se euharistijsko slavlje, kao i svekolika liturgija,
vri vidljivim znakovima, koji hrane, jaaju i izraavaju vjeru,31
veoma veliku brigu treba posvetiti odabiranju i rasporeivanju
onih osnovnih od Crkve predloenih oblika i elemenata koji e, potujui okolnosti osoba i mjesta, jae promicati djelatno i puno sudjelovanje i bolje odgovarati duhovnoj dobrobiti vjernika.

21. Stoga ova Uredba nastoji dati ope smjernice da bi se prema njima prikladno uredilo euharistijsko slavlje, a isto tako nastoji
iznijeti pravila kojima se ureduju pojedini oblici slavlja.32
22. Slavljenje pak euharistije ima najviu vrijednost u partikularnoj Crkvi. Dijecezanski je biskup naime, kao prvi djelitelj Bojih
otajstava u partikularnoj Crkvi koja mu je povjerena, moderator,
promicatelj i uvar cjelokupnoga liturgijskoga ivota. 33 U slavljima
kojima on predsjeda, a osobito u slavljenju euharistije koje on sam
predvodi, a sudjeluju prezbiteri, akoni i narod, oituje se otajstvo
Crkve. Stoga ovakva misna slavlja moraju biti primjer u cijeloj biskupiji. On se mora takoer brinuti da prezbiteri, akoni i vjernici
laici dolaze do sve dubljega razumijevanja istinskoga smisla obreda
i liturgijskih tekstova te da tako budu uvoeni u djelatno i plodonosno slavljenje euharistije. Iz istoga e razloga bdjeti da se poveava
dostojanstvo samih slavlja, emu ponajvie pridonosi ljepota svetoga mjesta, glazbe i umjetnosti.
23. Osim toga, kako bi slavlje vie odgovaralo odredbama i duhu svete liturgije, a i da bi se poveala njezina pastoralna djelotvornost, u ovoj se Opoj uredbi i u Redu mise izlau neke prilagodbe i
preuredbe.
24. Te se prilagodbe ponajvie sastoje u odabiru nekih obreda
ili tekstova, tj. pjesama, itanja, molitava, zaziva i kretnja koji vie
odgovaraju potrebama, pripravljenosti i duhu onih koji sudjeluju, a
povjeravaju se sveeniku slavitelju. Ipak, neka sveenik ima na umu
daje sluite!) svete liturgije i da mu nije doputeno po svome nahoenju u misnome slavlju neto dodavati, oduzimati ili mijenjati.34
25. Osim toga, u Misalu su na pripadnome mjestu naznaene
neke prilagodbe koje se, prema Konstituciji o svetoj liturgiji, tiu
bilo dijecezanskoga biskupa, bilo konferencije biskupi33 (usp. dolje
br. 387, 388-393).
26. Glede pak razliitosti i dubljih prilagodba koje su sadrane
u predajama i duhu pojedinih naroda i krajeva, a treba ih uvesti u
smislu l. 40. Konstitucije o svetoj liturgiji, neka se obdrava ono to
se u Uputi O rimskoj liturgiji i inkulturaciji36 i nie izlae (br. 395399).

10

GLAVA II.
USTROJSTVO MISE, NJEZINE SASTAVNICE I DIJELOVI
I. OPE USTROJSTVO MISE
27. U misi ili veeri Gospodnjoj Boji se narod okuplja u jedno,
pod predsjedanjem sveenika koji djeluje u osobi Isusa Krista, da
proslavi Gospodnji spomenin ili euharistijsku rtvu.37 Stoga za
takav mjesni zbor svete Crkve na poseban nain vrijedi Kristovo
obeanje: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja
medu njima (Mt 18, 20). U misnome naime slavlju, koje ovjekovjeuje rtvu kria, 33 Krist je stvarno prisutan u samome skupu, sabranome u njegovo ime, u osobi sluitelja, u svojoj rijei te supstancijalno i trajno pod euharistijskim prilikama.39
28. Misa se na neki nain sastoji od dvaju dijelova: od liturgije
rijei i euharistijske liturgije, koje su tako usko meusobno povezane da tvore jedan bogotovni in.40 U misi se, naime, pripravlja
kako stol Boje rijei tako i Kristova tijela, s kojega vjernici primaju
pouku i okrjepu.41 Neki pak obredi slavlje otvaraju, a neki ga zakljuuju.
II. RAZNE SASTAVNICE MISE
itanje i tumaenje Boje rijei
29. Kad se u Crkvi ita Sveto pismo, tada sam Bog govori svomu narodu, a Krist, prisutan u svojoj rijei, navjeuje evanelje.
Stoga svi moraju s potovanjem sluati itanja Boje rijei, jer su
ona vrlo vana sastavnica liturgije. Premda je Boja rije u itanjima iz Svetoga pisma upravljena svim ljudima svih vremena te im je
razumljiva, ipak se njezino punije razumijevanje i djelotvornost
osnauje ivim izlaganjem, to jest homilijom, koja je dio liturgijskoga ina.42
Molitve i ostali dijelovi koji pripadaju sveeniku
30. Od dijelova koji pripadaju sveeniku prvo mjesto zauzima
euharistijska molitva, koja je vrhunac itavoga slavlja. Zatim dolaze molitve, to jest zborna, nad prinosima i popriesna. Sveenik,
koji predsjeda skupu u osobi Kristovoj, te molitve upravlja Bogu u

11

ime itavoga svetoga puka i svih nazonih.43 S pravom se, dakle,

zovu predsjedateljske molitve.
31. Isto tako, sveeniku u slubi predsjedatelja sabrane zajednice pripada i to da joj upravi neke poticaje to ih obred predvia.
Gdje se rubrikama odreuje, slavitelj ih moe prilagoditi razumijevanju sudionika; neka se sveenik pobrine da sam uvijek sauva
smisao poticaja koji se predlau u Misalu i da ih izrazi vrlo kratko.
Sveeniku predsjedatelju pripada takoer ravnati navjetajem Boje rijei i podijeliti zavrni blagoslov. Uz to mu je slobodno vrlo
kratko, nakon poetnoga pozdrava i prije pokajnikoga ina, vjernike uvesti u misu dana; prije itanja u liturgiju rijei; u euharistijsku molitvu prije predslovlja, ali nikada unutar same molitve; isto
tako prije otpusta zakljuiti cjelokupni sveti in.
32. Narav predsjedateljskih dijelova trai da se oni izgovaraju
jasno i glasno te da ih svi pozorno sluaju.44 Stoga, dok ih sveenik
izgovara, neka se to drugo ne moli i ne pjeva, a orgulje ili druga
glazbala neka ute.
33. Sveenik naime kao predsjedatelj iznosi molitve u ime Crkve i okupljene zajednice, a katkada dakako i u svoje ime, da bi svoju
slubu mogao izvriti s veom sabranou duha i pobonou. Takve se molitve - koje se predlau prije evanelja, pri pripravi darova,
kao i prije i poslije sveenikove priesti - govore tiho.
Drugi obrasci u slavlju
34. Budui da misno slavlje po svojoj naravi ima zajedniarsko obiljeje,45 poklici i dijalozi izmeu sveenika i okupljenih
vjernika veoma su vani:46 doista, nisu to samo vanjski znakovi
zajednikoga slavljenja, nego oni promiu i ostvaruju zajednitvo
sveenika i naroda.
35. Poklici i odgovori vjernika na sveenikove pozdrave i molitve tvore onaj stupanj djelatnoga sudjelovanja to ga sabrani vjernici trebaju ostvariti u svakome obliku mise, kako bi se jasno izraavao i promicao in cijele zajednice.47
36. Drugi dijelovi koji su veoma pogodni za oitovanje i promicanje djelatnoga sudjelovanja vjernika, a pripadaju svekolikomu

12

sazvanom skupu, jesu poglavito: pokajniki in, ispovijest vjere,

sveopa molitva i Molitva Gospodnja.
37. Napokon, od drugih obrazaca:
a) neki tvore obred ili in za sebe, kao himan Slava, pripjevni
psalam, Aleluja i redak prije evanelja, Svet, anamnetski poklik,
pjesma poslije priesti;
b) neki pak, kao to su: ulazna pjesma, prinosna pjesma, pjesma pri lomljenju kruha (Jaganje Boji) i priesna pjesma, prate
neki obred. Naini izgovaranja raznih tekstova
38. U tekstovima koje jasno i glasno izgovara bilo sveenik ili
akon, bilo ita ili svi, glas treba da odgovara vrsti samoga teksta,
ve prema tome je li to itanje, molitva, poticaj, poklik ili pjesma;
isto tako treba da odgovara obliku slavlja i sveanosti skupa. Uz to
treba voditi rauna o vlastitostima raznih jezika kao i o duhu pojedinih naroda. Stoga se u rubrikama i u odredbama koje slijede izrazi govoriti ili kazati imaju shvatiti i u odnosu prema pjevanju i
prema glasnome itanju, u skladu s gore iznesenim naelima.
Vanost pjevanja
39. Krane koji se skupljaju u jedno iekujui dolazak svoga
Gospodina Apostol opominje da zajedno pjevaju psalme, hvalospjeve i duhovne pjesme (usp. Kol 3,16). Pjevanje je naime znak ushiena
srca (usp. Dj 2, 46). Stoga s pravom kae sv. Augustin: Pjevanje je
vlastito onomu tko ljubi;48 i ve je u davnini nastala uzreica:
Dvostruko moli tko dobro pjeva.
40. Neka se stoga pjevanje obilato koristi u misnome slavlju, s
time da se potuje duh pojedinih naroda i mogunosti svakoga liturgijskoga skupa. Premda nije uvijek nuno, npr. u svagdanjim
misama, pjevati sve one tekstove koji su po sebi namijenjeni pjevanju, treba openito skrbiti da ne nedostaje pjevanje sluitelja i puka
u slavljima nedjeljom i na zapovjedne blagdane. Ipak, u odabiru
dijelova koji e se stvarno pjevati prednost neka imaju oni koji su
vaniji, a naroito oni koje sveenik, akon ili ita trebaju pjevati
uz odgovaranje naroda, odnosno koje sveenik i narod trebaju pjevati skupa.49
41. Glavno mjesto, meu jednakima, imat e gregorijansko pjevanje, kao vlastito rimskoj liturgiji. Ostali rodovi svete glazbe, pog-

13

lavito polifonija, nipoto se ne iskljuuju, sve dok odgovaraju duhu

liturgijskoga ina i dok promiu sudjelovanje svih vjernika.50 Budui da se sve ee sastaju vjernici iz razliitih naroda, poeljno je da
ti vjernici znaju zajedno pjevati latinski, prema lakim napjevima,
barem neke dijelove Reda mise, osobito simbol vjere i Molitvu Gospodnju.51
Kretnje i dranje tijela
42. Kretnje i dranje tijela, bilo sveenika, akona i posluitelja
bilo naroda, treba da vode k tomu da itavo slavlje odsijeva lijepom
i plemenitom jednostavnou, da se uvidi istinsko i puno znaenje
njegovih razliitih dijelova te da se promie sudjelovanje svili sudionika.52 Valjat e stoga obazirati se radije na ono to odreuju ova
Opa uredba i predana praksa rimskoga obreda i na ono to pridonosi opemu duhovnomu dobru Bojega naroda negoli na privatnu sklonost i slobodnu prosudbu. Zajedniko dranje tijela, kojega
se imaju pridravati svi sudionici, znak je jedinstva lanova kranske zajednice koji su se okupili na svetu liturgiju: izraava i gaji duh
i osjeaje sudionika.
43. Neka vjernici stoje od poetka ulazne pjesme ili dok sveenik pristupa k oltaru, sve do - ukljuivo - zborne molitve; na pjevanje
Aleluja prije evanelja; dok se navijeta evanelje; dok bivaju ispovijed vjere i sveopa molitva te od poziva Molite brao prije molitve
nad prinosima do zavretka mise, osim onoga o emu e se dalje
govoriti. A neka sjede za vrijeme itanja prije evanelja i za vrijeme
pripjevnoga psalma; kod homilije i dok se pripravljaju darovi za
prinoenje; i jo - ako je zgodno - za vrijeme svete utnje poslije priesti. Neka pak klee pri posveenju, osim ako to nije mogue zbog
zdravstvenoga razloga ili zbog tijesna prostora, velikoga broja prisutnih ili drugih opravdanih razloga. Oni pak koji ne klee pri posveenju, duboko se naklone kada sveenik poklekne nakon posveenja. Ipak, zadaa je konferencije biskupa da kretnje i dranje
tijela, opisane u Redu mise - u skladu s pravnim propisima - prilagodi duhu i razlonim predajama pojedinih naroda.53 Valjat e
ipak pripaziti na to da odgovaraju smislu i naravi svakoga dijela
obreda. Gdje je obiaj da narod ostane kleati od zavretka poklika
Svet do zavretka euharistijske molitve te prije priesti, dok sveenik govori Evo Jaganjca Bojeg, pohvalno je to zadrati. Da bi se
postigla ujednaenost u kretnjama i dranju tijela u jednome te istome slavlju, neka se vjernici poue napomenama koje, prema

14

onome to se odreuje u Misalu, iznosi akon ili sluitelj laik ili sveenik.
44. U kretnje se ubrajaju takoer radnje i procesije kojima sveenik, s akonom i posluiteljima, pristupa k oltaru; kojima akon
prije navijetanja evanelja nosi evanelistar ili knjigu evanelja na
ambon; kojima vjernici donose darove i pristupaju priesti. Dolikuje
da se ti ini i procesije vre skladno, dok se pjevaju njima vlastite
pjesme, prema odredbama utvrenima za svaki od njih.
utnja
45. U odreeno vrijeme neka se, kao sastavni dio slavlja, obdrava i sveta utnja. 54 Narav pak te utnje ovisi o trenutku u kojemu
u pojedinome slavlju dolazi. Svaki pojedini vjernik sabire se u pokajnikome inu i nakon poziva na molitvu; kad zavri itanje ili
homilija, kratko razmatra o onome to je uo, a poslije priesti hvali
i moli Boga u svome srcu. Pohvalno je da se ve prije samoga slavlja
obdrava utnja u crkvi, u sakristiji i njima bliim mjestima, kako bi
se svi oraspoloili da pobono i pravo vre sveta otajstva.
III. POJEDINI DIJELOVI MISE
A) UVODNI OBREDI
46. Obredi koji prethode liturgiji rijei, tj. ulazak, pozdrav, pokajniki in, Gospodine smiluj se, Slava i zborna molitva, imaju
znaaj poetka, uvoda i priprave. Svrha je tih obreda da vjernici,
sabrani ujedno, ostvare zajednitvo, pravo se raspoloe za sluanje
Boje rijei i dostojno slavljenje euharistije. U onim slavljima koja se,
sukladno odredbi liturgijskih knjiga, povezuju s misom, izostavljaju
se uvodni obredi ili se vre na poseban nain.
Ulazak
47. Kad se narod okupi, dok sveenik ulazi s akonom i posluiteljima, zapone ulazna pjesma. Svrha je te pjesme otvoriti slavlje,
potaknuti jedinstvo okupljenih, uvesti ih u otajstvo liturgijskoga
vremena ili blagdana i pratiti hod sveenika i posluitelja.
48. Tu pjesmu pjeva pjevaki zbor naizmjence s pukom ili, na
slian nain, pjeva naizmjence s pukom, ili pak cijelu pjesmu pjeva

15

puk ili samo zbor. Moe se upotrijebiti bilo antifona sa svojim psalmom iz Graduale romanum ili iz Graduale simplex, bilo neka druga pjesma koja odgovara svetomu inu, naravi dana ili vremena, s time
da joj je tekst odobrila konferencija biskupa.55 Ako se kod ulaska
ne pjeva, tada antifonu iz misala govore vjernici ili neki od njih, ili
ita, ili pak sam sveenik, koji ju moe prilagoditi na nain uvodne
rijei (usp. br. 31).
Pozdrav oltaru i okupljenomu narodu
49. Doavi u prezbiterij sveenik, akon i posluitelji dubokim
naklonom pozdrave oltar. Zatim sveenik i akon, u znak potovanja, poljube oltar, a sveenik, ako je zgodno, okadi kri i oltar.
50. Kad zavri pjevanje ulazne pjesme, sveenik se, stojei kod
sjedita - zajedno s cijelim skupom - znamenuje znakom kria. Zatim sveenik okupljenoj zajednici pozdravom oznai daje Gospodin
prisutan. Tim se pozdravom i odgovorom naroda oituje otajstvo
sabrane Crkve. Pozdravivi narod sveenik, akon ili sluitelj laik
moe vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
Pokajniki in
51. Poslije toga sveenik pozove na pokajniki in, koji, nakon
kratke stanke u tiini, vri cijela zajednica obrascem ope ispovijedi,
a zakljuuje ga sveenik odrjeenjem, koje nema uinak sakramenta pokore. Nedjeljom, osobito u vazmenome vremenu, umjesto uobiajenoga pokajnikoga ina, katkad se moe upriliiti blagoslov i
kropljenje vodom u spomen krtenja.56
Gospodine, smiluj se
52. Poslije pokajnikoga ina uvijek poinje Gospodine, smiluj
se, ako ve nije bio ukljuen u sam pokajniki in. Budui daje to
pjesma kojom vjernici kliu Gospodinu i mole njegovo milosre,
obino je izvode svi, tako da u njoj sudjeluje puk i pjevaki zbor ih
pjeva. Svaki se poklik obino ponavlja dvaput, no ne iskljuuje se, s
obzirom na duh pojedinih jezika, glazbe ili drugih okolnosti, ni vei
broj ponavljanja. Kada se Gospodine, smiluj se pjeva kao dio pokajnikoga ina, pojedinim poklicima prethodi trop.
Slava Bogu na visini

16

53. Slava je veoma drevan i astan himan kojim Crkva, sabrana u Duhu Svetome, slavi Boga Oca i Jaganjca te mu se moli. Tekst
ovoga himna ne moe se zamijeniti nekim drugim. Zapoinje ga
sveenik ili, ako je prikladno, pjeva ili zbor, a pjevaju ga ili svi zajedno ili puk naizmjence sa zborom, ili sam zbor. Ako se ne pjeva,
trebaju ga moliti svi zajedno ili u dvije skupine koje jedna drugoj
naizmjence odgovaraju. Pjeva se ili govori nedjeljom, osim u doau i korizmi, na svetkovine i blagdane te u posebnim sveanijim
zgodama.
Zborna molitva
54. Nakon toga sveenik pozove narod na molitvu. Svi zajedno
sa sveenikom ute neko vrijeme da bi postali svjesni kako se nalaze pred Bogom i da bi u sebi mogli izrei svoje molitve. Tada sveenik izmoli molitvu koja se obiava zvati zborna i kojom se izraava narav slavlja. Prema drevnoj predaji Crkve zborna se molitva
obino upuuje Bogu Ocu po Kristu u Duhu Svetom," a zakljuuje se
trojstvenim zavretkom, tj. na dui, ovakav nain:
- ako je upravljena Ocu: Po Gospodinu naemu Isusu Kristu,
Sinu tvome, koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga,
Bog, po sve vijeke vjekova;
- ako je upravljena Ocu, ali se na kraju molitve spominje Sin:
Koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve
vijeke vjekova;
- ako je upravljena Sinu: Koji ivi i kraljuje s Bogom Ocem u
jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.
Narod, pridruujui se molbi, poklikom Amen molitvu ini svojom. U misi se uvijek moli samo jedna zborna molitva.
B) LITURGIJA RIJEI
55. Glavni dio liturgije rijei tvore itanja preuzeta iz Svetoga
pisma s pjesmama koje dolaze izmeu njih. Homilija, ispovijest vjere i sveopa ili vjernika molitva razvijaju je i zakljuuju. U itanjima, naime, koja tumai homilija, Bog govori svome narodu,58 otkriva mu otajstvo otkupljenja i spasenja te mu prua duhovnu hranu.
Sam je Krist po svojoj rijei prisutan meu vjernicima.59 Tu Boju
rije narod usvaja utnjom i pjesmama te prianja uz nju ispovijeu
vjere. Njome nahranjen, upravlja sveopu molitvu za potrebe cijele
Crkve i za spasenje svega svijeta.

17

utnja
56. Liturgiju rijei treba slaviti tako da pogoduje razmatranju i
zato valja izbjegavati svaki oblik urbe koji sprjeava sabranost. U
njoj su prikladni kratki trenuci utnje, prilagoeni okupljenoj zajednici, s pomou kojih e se, djelovanjem Duha Svetoga, srcem shvatiti Boja rije i kroz molitvu pripremiti odgovor. Ti se trenuci utnje
mogu primjereno odravati npr. prije negoli zapone sama liturgija
rijei, poslije prvoga i drugoga itanja te nakon zavretka homilije.60
Biblijska itanja
57. U itanjima se vjernicima pripravlja stol Boje rijei i otvara im se biblijska riznica.61 Stoga neka se uva raspored biblijskih
itanja kojim se oituje jedinstvo obaju zavjeta i povijesti spasenja. I
nije doputeno itanja i pripjevni psalam, koji sadre Boju rije,
zamijeniti drugim, nebiblijskim tekstovima.62
58. U slavlju mise s narodom itanja se uvijek navijetaju s ambona.
59. Prema predaji sluba navijetanja itanja nije predsjedateljska, ve posluiteljska. Stoga neka itanja ita ita, a evanelje
neka navijeta akon ili, ako njega nema, koji od sveenika. Ako
nema akona ni drugoga sveenika, neka evanelje ita sam sveenik slavitelj, a ako nedostaje neki drugi prikladan ita, neka sveenik slavitelj ita i ostala itanja. Poslije pojedinih itanja onaj tko
ita izgovara i poklik, kojim - odgovarajui na njih - sabrani narod
odaje poast Bojoj rijei, prihvaenoj vjerom i zahvalnou.
60. itanje evanelja tvori vrhunac liturgije rijei. Njemu valja
iskazati najvee potovanje. To ui sama liturgija kad ga meu ostalim itanjima odlikuje posebnom au, bilo od strane sluitelja koji
je ovlaten da ga navijesti i koji se na to pripravlja blagoslovom ili
molitvom, bilo od strane vjernika, koji poklicima priznaju i ispovijedaju daje Krist prisutan i da im govori, a samo itanje sluaju stojei,
bilo samim znakovima potovanja koji se pridaju aenju evanelistara.
Pripjevni psalam

18

61. Poslije prvoga itanja slijedi pripjevni psalam, koji je sastavni dio liturgije rijei i oituje vaan liturgijski i pastoralni trenutak jer potie razmatranje Boje rijei. Pripjevni psalam odgovara
pojedinome itanju i obino se uzima iz lekcionara. Neka se pripjevni psalam pjeva, ili neka se pjeva barem odgovor koji pripada
puku. Stoga psalmist ili pjeva psalma na ambonu ili na drugome
prikladnu mjestu pjeva retke psalma, a cijela zajednica sjedi i slua
i redovito sudjeluje svojim odgovorom, osim ako se psalam izvodi
izravno, tj. bez odgovaranja. Da bi narod mogao lake uzvraati
psalmodijski odgovor, ponuen je izbor nekih tekstova otpjeva i
psalama prema razliitim vremenima liturgijske godine ili prema
razliitim redovima svetaca, pa se dotini tekstovi mogu, umjesto
onoga koji odgovara itanju, uzimati kad god se psalam pjeva. Ako
se psalam ne moe pjevati, neka se recitira na nain prikladan da
potie razmatranje Boje rijei. Umjesto psalma, naznaena u lekcionaru, pjevati se moe takoer bilo responzorijalni gradual iz
Graduale romanum, bilo pripjevni ili alelujski psalam iz Graduale
simplex, kako je naznaeno u tim knjigama.
Poklik prije evaneoskoga itanja
62. Poslije itanja koje neposredno prethodi evanelju pjeva se
Aleluja ili druga pjesma, odreena rubrikama, kako to zahtijeva
liturgijsko vrijeme. Na taj nain poklik tvori samostojan obred ili in
kojim zajednica vjernika prima i pozdravlja Gospodina koji e joj
progovoriti u evanelju te svoju vjeru oituje pjevanjem. Pjevaju ga
svi stojei, pri emu pjevanje predvodi zbor ili pjeva, a - ako je potrebno - pjevanje se ponavlja. Redak pjeva ili zbor ili pjeva.
a) Aleluja se pjeva u svako doba izvan korizme. Redci se uzimaju iz lekcionara ili iz Graduala.
b) U korizmeno se vrijeme umjesto Aleluja pjeva redak prije
evanelja, naznaen u lekcionaru. Pjevati se moe i drugi psalam ili
zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu.
63. Kad se prije evanelja ita samo jedno itanje, tada se:
a) u vrijeme kad se govori Aleluja moe uzeti bilo alelujski psalam bilo psalam i Aleluja sa svojim retkom;
b) u vrijeme kada se ne govori Aleluja moe se uzeti i psalam i
redak prije evanelja ili samo psalam.
c) Aleluja ili redak prije evanelja, ako se ne pjevaju, mogu se
izostaviti.

19

64. Posljednica, koja je, osim na dan Vazma i Duhova, dana na

volju, pjeva se prije Aleluja.
Homilija
65. Homilija je dio liturgije i veoma se preporuuje;63 potrebna
je kao hrana kranskomu ivotu. Ona treba da tumai neki vidik
itanja Svetoga pisma ili koji drugi tekst iz ordinarija ili proprija
mise dana, vodei rauna o otajstvu koje se slavi ili o posebnim potrebama sluaa.64
66. Homiliju neka redovito dri sam sveenik slavitelj, ili neka
je prepusti sveeniku suslavitelju, ili katkad - ako je prikladno - i
akonu, ali nikada laiku.65 U posebnim sluajevima, iz opravdana
razloga, homiliju moe drati biskup ili prezbiter koji je prisutan u
slavlju, a ne moe koncelebrirati. U nedjelje i zapovjedne blagdane
treba drati homiliju, i ona se ne smije izostaviti osim iz tekoga
razloga, na svim misama koje se slave uz sudjelovanje naroda. U
ostale se dane preporuuje, naroito u svagdanima tijekom doaa,
korizme i vazmenoga vremena, kao i o drugim blagdanima i prigodama kad narod dolazi u crkvu u veemu broju.66 Prikladno je poslije homilije obdravati kratku utnju.
Ispovijest vjere
67. Simbol ili ispovijest vjere ide za tim da itav okupljeni narod
odgovori na Boju rije, navijetenu u itanjima iz Svetoga pisma i
protumaenu u homiliji, te da - obrascem koji je odobren za liturgijsku uporabu - izriui pravilo vjere, dozove u pamet i ispovjedi velika otajstva vjere prije negoli zapone njihovo slavljenje u euharistiji.
68. Simbol vjere treba da pjeva ili govori sveenik s narodom
nedjeljom i svetkovinama. Moe se govoriti i u posebnim sveanijim
slavljima. Ako se pjeva, zapoinje ga sveenik ili, ako je zgodno,
pjeva ili zbor, a pjevaju ga ili svi zajedno ili puk naizmjence s pjevakim zborom. Ako se ne pjeva, govore ga ili svi zajedno ili u dva
zbora koji uzajamno jedan drugomu odgovaraju.
Sveopa molitva

20

69. U sveopoj molitvi ili molitvi vjernika narod na neki nain

odgovara u vjeri prihvaenoj Bojoj rijei i, vrei slubu svoga krsnoga sveenitva, Bogu prinosi molitve za spas svih ljudi. Poeljno
je da se ta molitva moli redovito u misama s narodom, i to tako da
se sastoji od pronja za svetu Crkvu, za one koji su na vlasti, za one
koji su pritisnuti raznim nevoljama te za sve ljude i za spasenje svega svijeta.67
70. Redoslijed nakana bit e redovito ovaj:
a) za potrebe Crkve,
b) za dravnike i za spasenje svega svijeta,
c) za pritisnute bilo kojom tekoom,
d) za mjesnu zajednicu.
No, prilikom nekoga posebnoga slavlja - kao to je potvrda,
vjenanje ili sprovod - red se nakana moe poblie primijeniti na
odreenu posebnu zgodu.
71. Sveenik slavitelj s predsjedateljskoga mjesta ravna pronjom. On u nju uvodi kratkim poticajem, kojim vjernike poziva na
molitvu, a same pronje zakljuuje molitvom. Molitvene nakane
koje se iznose neka budu trijezne, sastavljene s razboritom slobodom i vrlo kratke te neka izraavaju pronju cijele zajednice. Pronje akon, pjeva, ita ili vjernik laik izgovara s ambona ili s nekoga drugoga prikladnoga mjesta.68 Narod stojei izraava svoju
pronju ili zajednikim zazivom nakon pojedinih izloenih nakana
ili molei u utnji.
C) EUHARISTIJSKA LITURGIJA
72. Na Posljednjoj veeri Krist je ustanovio vazmenu rtvu i gozbu, kojom se rtva kria u Crkvi neprekidno posadanjuje. To biva
kada sveenik, predstavljajui Krista Gospodina, ini u obredu isto
ono to je Gospodin uinio i uenicima predao da to ine njemu na
spomen.69 Krist je uzeo kruh i au, zahvalio, razlomio i dao uenicima svojim govorei: Uzmite, jedite, pijte; ovo je tijelo moje; ovo je
aa moje krvi. Ovo inite meni na spomen. Stoga je Crkva uredila
itavo slavlje euharistijske liturgije tako da odgovara tim Kristovim
rijeima i inima. Tako:
1) U pripravi darova na oltar se donosi kruh i vino s vodom, to
jest tvari koje je i Krist uzeo u svoje ruke.
2) U euharistijskoj se molitvi Bogu daje hvalu za itavo djelo
spasenja, a prinosi postaju Kristovo Tijelo i Krv.

21

3) Lomljenjem kruha i prieu vjernici, premda mnogi, od jednoga kruha primaju Tijelo i iz jednoga kalea Krv Gospodnju na isti
nain na koji su ih i apostoli primili iz ruku samoga Krista.
Priprava darova
73. Na poetku euharistijske liturgije na oltar se donose darovi
koji e postati Tijelo i Krv Kristova. Najprije se pripravi oltar ili Gospodnji stol, koji je sredite itave euharistijske liturgije,70 tako da
se na nj stave tjelesnik, ubrus, misal i kale, ako se on ne pripravlja
na stoliu. Zatim se donesu prinosi. Hvalevrijedno je da kruh i vino
donose vjernici te da ih sveenik ili akon na prikladnu mjestu prihvate i donesu k oltaru. Premda vjernici vie ne darivaju kao neko
od svojega kruh i vino odreene za liturgiju, ipak obred njihova
donoenja zadrava snagu i duhovno znaenje. Primaju se takoer
novac i drugi darovi to ih vjernici donesu ili u crkvi skupe za potrebe siromaha ili Crkve te se stave na prikladno mjesto, ali ne na
euharistijski stol.
74. Procesiju u kojoj se donose darovi prati prinosna pjesma
[usp. br. 37, b), koja traje barem sve dok se darovi ne stave na oltar.
Za to pjevanje vrijede isti propisi kao za ulaznu pjesmu (usp. br. 48).
Pjesma moe uvijek pratiti obred prinosa pa i onda kada nema
procesije s darovima.
75. Kruh i vino sveenik polae na oltar, to prate za to odreene molitve. Sveenik moe okaditi darove smjetene na oltar,
zatim kri i sam oltar, da bi se oznailo kako prinos i molitva Crkve
uzlaze poput kada pred Boje lice. Nakon toga akon ili drugi posluitelj moe okaditi sveenika, zbog svete slube, i puk, zbog krsnoga dostojanstva.
76. Zatim sveenik pored oltara opere ruke, ime se oituje elja za unutarnjim oienjem.
Molitva nad prinosima
77. Kad se poloe prinosi i kad zavre popratni obredi, pozivom na zajedniko moljenje sa sveenikom i molitvom nad prinosima zakljuuje se priprava darova i priprema se euharistijska molitva. U misi se moli jedna jedina molitva nad prinosima, koja se
zakljuuje kraim oblikom, tj. Po Kristu Gospodinu naemu, a ako je

22

na kraju molitve spomenut Sin: Koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova.

Puk, pridruujui se molitvi, poklikom Amen molitvu ini svojom.
Euharistijska molitva
78. Sada zapoinje sredinji dio i vrhunac itavoga slavlja: euharistijska molitva, tj. molitva zahvale i posveenja. Sveenik poziva
narod da molitvom i hvalom uzdigne srca ka Gospodinu te ga pridruuje svojoj molitvi koju u ime cijele zajednice upravlja Bogu Ocu
po Isusu Kristu u Duhu Svetome. Smisao je te molitve da se cijeli
zbor vjernika sjedini s Kristom u ispovijedanju udesnih Bojih djela i u prinoenju rtve. Euharistijska molitva zahtijeva daju svi sluaju s potovanjem i u tiini.
79. Glavni se sastavni dijelovi euharistijske molitve mogu ovako
razluiti:
a) Davanje hvale (koje dolazi do izraaja naroito u predslovlju): njime sveenik u ime svega svetoga naroda slavi Boga Oca,
daje mu hvalu za itavo djelo spasenja ih, u neke dane, blagdane i
vremena, za neki posebni vid spasenja.
b) Poklik: njime sav puk, pridruujui se nebeskim silama, pjeva Svet. On je dio euharistijske molitve i izgovara ga sav narod sa
sveenikom.
c) Epikleza: njome Crkva posebnim zazivima moli Boju silu da
darovi koje su ljudi prinijeli budu posveeni, to jest da postanu Tijelo i Krv Kristova te da neokaljana rtva, koja e se blagovati u priesti, bude priesnicima na spasenje.
d) Izvjetaj o ustanovljenju i posveta: Kristovim rijeima i inima izvruje se rtva koju je sam Krist ustanovio na Posljednjoj veeri, kad je prinio svoje tijelo i krv pod prilikama kruha i vina, dao
apostolima da jedu i piju te im ostavio nalog da to otajstvo trajno
nastavljaju.
e) Anamneza: njome Crkva izvruje zapovijed koju je po apostolima primila od Krista Gospodina, slavi spomen na samoga Krista, spominjui se poglavito njegove blaene muke, slavnoga uskrsnua i uzaaa u nebo.
f) Prinos: njime, u tome istom spomenu, Crkva - i to osobito ova,
okupljena ovdje i sada - prinosi neokaljanu rtvu Ocu u Duhu Svetome. Crkva hoe da vjernici ne samo prinose neokaljanu rtvu
nego da se naue prinositi sami sebe,71 pa da se po Kristu posredniku iz dana u dan usavruju u jedinstvu s Bogom i meu sobom, da
napokon bude Bog sve u svemu.72

23

g) Zagovori: njima se izraava to da se euharistija slavi u zajednitvu s cijelom Crkvom, nebeskom i zemaljskom te da biva prinos
za nju samu i za sve njezine udove, ive i pokojne, koji su pozvani
da budu dionici otkupljenja i spasenja, steenoga nam Kristovim
Tijelom i Krvlju.
h) Zavrna doksologija: njome se izraava davanje slave Bogu,
a narod je poklikom Amen potvruje i zakljuuje.
Obredi priesti
80. Budui da je euharistijsko slavlje vazmena gozba, poeljno
je da vjernici, pravo raspoloeni - prema Gospodnjemu nalogu primaju njegovo Tijelo i Krv kao duhovnu hranu. Na to smjeraju
lomljenje kruha i ostali pripravni obredi kojima se vjernici neposredno privode k priesti:
Molitva Gospodnja
81. U Molitvi Gospodnjoj moli se za kruh svagdanji koji krane
upuuje poglavito na euharistijski kruh; moli se i za oienje od
grijeha, tako da se sveto zaista daje svetima. Sveenik upravlja poziv na molitvu pa je onda svi vjernici mole zajedno s njime; sveenik
sam nadoda embolizam, to ga narod zakljui doksologijom. Embolizam, razvijajui posljednju pronju Molitve Gospodnje, ite za cijelu zajednicu vjernika osloboenje od vlasti zla. Poziv, sama molitva,
embolizam i doksologija, kojom narod sve to zakljuuje, pjevaju se
ili se glasno izgovaraju.
Obred mira
82. Slijedi obred mira kojim Crkva moli mir i jedinstvo za samu
sebe i za cijelu ljudsku obitelj, a vjernici meusobno izraavaju crkveno zajednitvo i uzajamnu ljubav, prije negoli se prieste Sakramentom. to se tie znaka pruanja mira, neka nain odrede konferencije biskupa prema duhu i obiajima pojedinih naroda. Prikladno je ipak da svatko prui mir na jednostavan nain samo onima koji su mu blizu.
Lomljenje kruha
83. Sveenik lomi euharistijski kruh, a pomae mu, ako je potrebno, akon ili suslavitelj. Lomljenje koje je Krist uinio na Poslje-

24

dnjoj veeri i koje je u apostolsko doba dalo ime itavomu euharistijskomu inu, oznauje da mnotvo vjernika u priesti jednoga
kruha ivota, tj. Krista umrloga i uskrsnuloga za spasenje svijeta,
tvori jedno tijelo (1 Kor 10,17). Lomljenje zapoinje nakon pruanja
mira; neka se vri s dunim potovanjem i neka se nepotrebno ne
produuje niti ga treba smatrati pretjerano vanim trenutkom. Taj
je obred pridran sveeniku i akonu. Sveenik lomi kruh i dio hostije stavlja u kale kako bi oznaio jedinstvo Tijela i Krvi Kristove u
spasenjskome djelu, a tako i Tijela Isusa Krista ivoga i proslavljenoga. Molitveni zaziv Jaganje Boji po obiaju pjevaju zbor ili pjeva, a narod odgovara, ili se barem moli naglas. Taj zaziv prati lomljenje kruha te se zato moe ponavljati koliko je potrebno sve dok se
obred ne zavri. Zadnji se put zakljui rijeima daruj nam mir.
Priest
84. Sveenik se tihom molitvom pripravi da plodonosno primi
Tijelo i Krv Kristovu. Vjernici ine to isto molei u utnji. Zatim sveenik iznad plitice ili iznad kalea pokae vjernicima euharistijski
kruh i pozove ih na Kristovu gozbu. Sluei se propisanim evaneoskim rijeima zajedno s vjernicima pobudi in poniznosti.
85. Veoma je poeljno da vjernici, kao to to treba initi i sam
sveenik, prime Tijelo Gospodnje od hostija posveenih u toj istoj
misi, a da se u predvienim slu- ajevima (usp. br. 283) prieste i iz
kalea, da tako i samim znakovima doe bolje do izraaja daje priest dionitvo u rtvi koja se upravo slavi.73
86. Dok sveenik prima Sakrament, zapoinje priesna pjesma,
koja treba izraziti duhovno jedinstvo priesnika pomou sjedinjenosti glasova, zatim pokazati radost srca i jasnije oitovati zajedniarsku narav procesije za primanje priesti. Pjesma traje sve dok
se vjernicima podjeljuje Sakrament.74 Ako se poslije priesti pjeva
koji himan, priesna e se pjesma pravodobno zavriti. Valja se
pobrinuti za to da se i pjevai mogu neometano priesti ti.
87. Za priesnu se pjesmu moe uzeti ili antifona iz Graduale romanum, bilo s psalmom bilo sama, ih antifona s psalmom iz Graduale
simplex, ili pak neka druga prikladna pjesma koju je odobrila konferencija biskupa. A pjeva je ili samo zbor ili zbor odnosno pjeva s
narodom. Ako nema pjevanja, vjernici, ili neki od njih, ili ita ili

25

pak sam sveenik - poto se priesti, a prije negoli pone prieivati vjernike - moe izrei antifonu koja se nalazi u Misalu.
88. Kada zavri prieivanje, sveenik i vjernici, ako je zgodno,
neko vrijeme mole u tiini. Ako se eli, itava zajednica moe pjevati
neki psalam ili drugu hvalbenu pjesmu ili pak himan.
89. Da bi zavrio molitvu Bojega naroda i zakljuio cijeli obred
priesti, sveenik moli popriesnu molitvu, u kojoj se moli za plodove slavljenoga otajstva. U misi se moli samo jedna popriesna molitva koja se zakljuuje kraim zavretkom, tj.:
- ako je upuena Ocu: Po Kristu Gospodinu naem;
- ako je upuena Ocu, ali je na kraju molitve spomenut Sin: Koji
ivi i kraljuje u vijeke vjekova;
- ako je upuena Sinu: Koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Puk
poklikom Amen molitvu ini svojom.
D) ZAVRNI OBREDI
90. Zavrni obredi obuhvaaju:
a) kratke obavijesti, ako su potrebne;
b) sveenikov pozdrav i blagoslov, koji je u neke dane i prigode
obogaen i izraen molitvom nad narodom ili nekim drugim sveanijim obrascem;
c) otpust naroda, koji ini akon ili sveenik, da bi se svatko
vratio svojim dobrim djelima, hvalei i blagoslivljajui Boga;
d) ljubljenje oltara, koje ine sveenik i akon, a zatim duboki
naklon oltaru koji ine sveenik, akon i ostali sluitelji.

26

GLAVA III.
DUNOSTI I SLUBE U MISI
91. Euharistijsko je slavlje in Krista i Crkve, to jest svetoga naroda, okupljenoga i ureenoga pod biskupom. Stoga ono pripada
itavomu tijelu Crkve, njega oituje i zahvaa. Ono se na razliit
nain - prema razliitim redovima, slubama i djelatnome sudjelovanju - tie i njegovih pojedinih udova.75 Na taj nain kranski
narod, rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod steen, oituje svoje suvislo i hijerarhijsko ureenje.76 Stoga svi, bilo
zareeni sluitelji bilo vjernici laici, vrei svoju slubu ili zadau,
neka vre samo ono i sve ono to se odnosi na njih.77
I . SLUBE SVETOGA REDA
92. Svakim zakonitim euharistijskim slavljem ravna biskup, bilo sam bilo preko prezbitera, svojih pomonika.78 Kada je na misi
kod koje je okupljen narod prisutan biskup, osobito dolikuje da on
slavi euharistiju i da u svetome inu sebi pridrui prezbitere kao
suslavitelje. To biva ne da bi se uveala vanjska sveanost obreda,
nego da bi se jasnije oznailo otajstvo Crkve, sakramenta jedinstva.79 Ako pak biskup ne slavi euharistiju, nego to povjeri komu
drugomu, tada je prikladno da on - s prsnim kriem, stolom i platem obuenim preko albe - predsjeda liturgiji rijei i da na kraju
mise podijeli blagoslov.80
93. Takoer prezbiter, koji u Crkvi vlau svetoga reda prinosi
rtvu u Kristovoj osobi,81 predsjeda vjernomu narodu, sabranu
ovdje i sada, predvodi njegovu molitvu, navijeta mu spasenje, pridruuje sebi narod u prinoenju rtve Bogu Ocu po Kristu u Duhu
Svetome, dijeli svojoj brai kruh vjenoga ivota te ga i sam zajedno
s njima blaguje. Kada dakle slavi euharistiju, mora Bogu i narodu
sluiti dostojanstveno i ponizno te se tako vladati i izgovarati boanske rijei da se u vjernike ucijepi svijest o ivoj Kristovoj prisutnosti.
94. Poslije prezbitera prvo mjesto medu onima koji slue u euharistijskome slavlju pripada akonu, snagom primljenoga svetoga
reenja. Sveti je red akonata ve od drevnoga apostolskoga doba
u Crkvi bio ureen velikom au." akon u misi ima vlastitu zadau u navijetanju evanelja, a katkada i u propovijedanju Boje rijei, u iznoenju nakana sveope molitve, u posluivanju sveeniku,

27

u pripremanju oltara i u rtvenom slavlju, u dijeljenju euharistije

vjernicima, naroito pod prilikama vina, te ponekad u upuivanju
vjernika kojim se kretnjama trebaju sluiti i kako se trebaju drati.
II. SLUBE BOJEGA NARODA
95. Vjernici u euharistijskome slavlju tvore sveti puk, steeni
narod, kraljevsko sveenstvo, da daju hvalu Bogu te mu ne samo po
sveenikovim rukama nego i zajedno s njime prinose neokaljanu
rtvu te ue prinositi i sami sebe.83 Neka nastoje to oitovati dubokim osjeajem vjere i ljubavlju prema brai koja sudjeluju u istome
slavlju. Stoga neka izbjegavaju bilo koju vrstu ivotne otuenosti i
podvojenosti, ne zaboravljajui da imaju jednoga te istoga Oca na
nebesima i da su zbog toga svi meusobno braa.
96. Oni e tvoriti jedno tijelo kako sluanjem Boje rijei tako i
sudjelovanjem u molitvama i pjevanju, a naroito zajednikim prinoenjem rtve i zajednikim sudjelovanjem na stolu Gospodnjemu.
To se jedinstvo vjernika lijepo oituje u njihovim slonim kretnjama
i u jednakome dranju tijela.
97. Neka se vjernici ne suspreu s veseljem sluiti Bojemu narodu kad god budu zamoljeni da prilikom slavlja vre neku posebnu
slubu ili zadau.
III. POSEBNE SLUBE
O slubi postavljenoga akolita i postavljenoga itaa
98. Akolit se postavlja za slubu oltaru te za pomo sveeniku i
akonu. Njegova je poglavita zadaa da pripravlja oltar i sveto posue i, ako je potrebno, da vjernicima dijeli euharistiju, iji je izvanredni sluitelj.84 U slubi oltara akolitu pripadaju vlastiti dijelovi
(usp. br. 187 - 193), koje mora vriti.
99. ita se postavlja za navijetanje itanja Svetoga pisma,
izuzevi evanelje. Moe predmoliti i nakane sveope molitve, a ako nema psalmista - i psalam izmeu itanja. ita u euharistijskome slavlju ima vlastitu slubu (usp. br. 194 - 198), koju treba da
vri ba on.
Ostale slube

28

100. Ako nedostaje postavljeni akolit, za sluenje se pri oltaru i

kao pomo sveeniku i akonu mogu odrediti posluitelji laici, koji
nose kri, svijee, kadionicu, kruh, vino, vodu, a mogu biti takoer
opunomoeni za dijeljenje svete priesti kao izvanredni sluitelji.85
101. Ako nedostaje postavljeni ita, neka se za navijetanje itanja Svetoga pisma opunomoe drugi laici, koji neka uistinu budu
prikladni za ispunjavanje te slube i pomno pripravljeni, kako bi
vjernici, sluajui boanska itanja, mogli doivjeti u sebi ugodan i
iv osjeaj Svetoga pisma.86
102. Sluba je psalmista izvoditi psalam ili drugu biblijsku pjesmu izmeu itanja. Za dobro vrenje njegove slube potrebno je da
pozna umijee psaliranja te da ima pravilan i razgovijetan izgovor.
103. Meu vjernicima vlastitu liturgijsku slubu vri pjevaka
kola ili pjevaki zbor, ija je zadaa da pravilno vre dijelove koji
se na njih odnose, ve prema tome kakve je vrste pjevanje, te da
promiu djelatno sudjelovanje vjernika u pjevanju.87 to je reeno
za pjevaku kolu, vrijedi - uz dunu preinaku - i za ostale glazbenike, a naroito za orguljaa.
104. Dolikuje da postoji pjeva ili zborovoa za ravnanje i podupiranje pjevanja puka. tovie, kada nema zbora, pjevaeva je
zadaa ravnati pjevanjem razliitih pjesama, a narod sudjeluje u
onome to njemu pripada.88
105. Liturgijsku slubu vre takoer:
a) Sakristan, koji pomno prireuje liturgijske knjige, ruho i ostalo to je potrebno za misno slavlje.
b) Tuma koji, ako je zgodno, vjernicima daje objanjenja i napomene kako bi bili uvedeni u slavlje i to bolje ga razumjeli. Dolikuje da napomene tumaa budu brino pripravljene i trijezno
odmjerene. Kad vri svoju slubu, tuma stoji na zgodnu mjestu
pred vjernicima, ali ne na ambonu.
c) Oni koji u crkvi skupljaju darove.
d) Oni koji, u nekim krajevima, doekuju vjernike na vratima
crkve i rasporeuju ih na zgodna mjesta te prave red kod procesija.
106. Dobro je, naroito u stolnicama i veim crkvama, da postoji neki mjerodavni sluitelj ili obredniar, koji e se brinuti da se

29

sveti ini prikladno urede i da ih sveti sluitelji i vjernici laici vre

lijepo, skladno i pobono.
107. Liturgijske slube koje nisu vlastite sveeniku ili akonu i o
kojima se govori u gornjim brojevima (br. 100 106), upnik ili upravitelj crkve89 - liturgijskim blagoslovom ili privremenim odabirom - mogu povjeriti i prikladnim vjernicima laicima. Glede slube
posluivanja sveenika kod oltara neka se obdravaju one odredbe
koje je pojedini biskup dao za svoju biskupiju.
IV. RASPODJELJIVANJE SLUBA I PRIPRAVLJANJE SLAVLJA
108. Predsjedateljsku slubu treba da uvijek vri samo jedan te
isti sveenik u svim njezinim dijelovima, osim onih koji su vlastiti
misi u kojoj je nazoan biskup (usp. gore br. 92).
109. Ako ima vie onih koji mogu vriti istu slubu, nema zapreke da oni meusobno podijele razliite dijelove slube ili zadae i
da ih tako vre. Na primjer, jedan akon moe biti odreen za dijelove koji se imaju pjevati, a drugi za slubu oltara; ako je pak vie
itanja, bit e dobro razdijeliti ih meu vie itaa i slino. Ne prilii
da vie njih meusobno podijele jednu te istu sastavnicu slavlja, npr.
da isto itanje itaju dvojica, jedan poslije drugoga, osim kada se
radi o Muci Gospodnjoj.
110. Kad je u misi s narodom nazoan samo jedan posluitelj,
on moe vriti razne slube.
111. Svako liturgijsko slavlje neka u suradnji i brino, prema
Misalu i ostalim liturgijskim knjigama, stvarno pripremaju svi kojih
se to tie, glede obrednih, pastoralnih i glazbenih vidika; glavnu e
rije pri tome imati upravitelj crkve, sasluavi vjernike glede onoga to se izravno odnosi na njih. Sveeniku koji predsjeda slavlju
uvijek ostaje pravo ureivanja onoga to se njega tie.90

30

GLAVA IV.
RAZLIITI OBLICI MISNOGA SLAVLJA
112. U mjesnoj Crkvi, naravno, prvo mjesto - zbog njezina znaenja - treba dati misi kojoj predsjeda biskup, okruen svojim prezbiterijem, akonima i sluiteljima laicima" i u kojoj sveti puk Boji
sudjeluje na pun i djelatan nain. U toj se naime misi Crkva najizrazitije oituje. U misi koju slavi biskup ili na kojoj je prisutan a daje
ne slavi, neka se obdravaju odredbe naznaene u Biskupskome
ceremonijalu.92
113. Uvelike valja cijeniti i misu koja se slavi u nekoj zajednici,
naroito upskoj, jer ta zajednica predstavlja sveopu Crkvu u odreenome vremenu i prostoru, poglavito u zajednikome nedjeljnome slavlju.93
114. Od misa s pojedinim zajednicama posebno mjesto zauzima
konventualna, koja je dio svagdanje slube Boje, ili takozvana misa zajednice. Premda te mise nemaju nikakvoga posebnoga oblika,
ipak se veoma pristoji da budu pjevane, a osobito da u njima u punoj mjeri sudjeluju svi lanovi zajednice, bilo redovnika bilo kanonika. U njima e zato pojedinci vriti svoju slubu prema primljenome svetome redu ili slubi. Poeljno je stoga da u njima, po mogunosti, koncelebriraju svi sveenici koji nemaju obvezu slaviti
misu pojedinano za pastoralne potrebe vjernika. Osim toga, svi
sveenici koji pripadaju dotinoj zajednici, a koje dobro vjernika
obvezuje slaviti misu pojedinano, mogu istoga dana koncelebrirati
i u konventualnoj misi odnosno misi zajednice94. Dolikuje naime
da prezbiteri koji sudjeluju u misnome slavlju, ako nisu sprijeeni
valjanim razlogom, slubu svoga reda vre kao i obino te da na
svetoj slubi sudjeluju kao suslavitelji, odjeveni u sveto ruho. U protivnome neka budu obueni u vlastito korsko odijelo ih neka na talar obuku superpelicij.
I. MISA S NARODOM
115. Misa s narodom jest ona koja se slavi uz sudjelovanje vjernika. Dobro je da se, naroito nedjeljom i zapovjednim blagdanima,
po mogunosti slavi uz pjevanje i s odgovarajuim brojem sluitelja.95 Ipak, moe se slaviti i bez pjevanja i samo s jednim posluiteljem.

31

116. U bilo kojem slavlju mise akon, ako je prisutan, vri svoju
slubu. Poeljno je da sveeniku slavitelju redovito pomau akolit,
ita i pjeva. Obred koji je nie opisan predvia i mogunost za
vei broj sluitelja.
to treba pripraviti
117. Oltar valja prekriti barem jednim oltarnikom. U svakom se
slavlju mise na oltar ih pored njega postave barem dva svijenjaka
s upaljenim svijeama, ili pak etiri ili est, osobito ako je rije o
nedjeljnim misama ili onima na zapovjedne blagdane, a ako misu
slavi dijecezanski biskup, onda sedam. Uz to, na oltaru ili pored
njega treba da bude kri s likom raspetoga Krista. Svijenjaci i kri,
ureen likom raspetoga Krista, mogu se donijeti u ulaznoj procesiji.
Na oltar se moe poloiti, ako se ne nosi u ulaznoj procesiji, evanelistar, knjiga razliita od knjige s drugim itanjima.
118. Jo treba pripremiti:
a) uz sveenikovo sjedite: misal i, prema potrebi, pjesmaricu;
b) na ambonu: lekcionar;
c) na stoliu: kale, tjelesnik, ubrus i, ako treba, pokrivalo; pliticu i ciborije, ako su potrebni; kruh za priest sveenika predsjedatelja, akona, posluitelja i naroda; vrie s vinom i vodom, osim
ako ih kod prinoenja donose vjernici; posudu s blagoslovljenom
vodom, ako se vri kropljenje; pliticu za priest vjernika; te ono
stoje potrebno za pranje ruku. Hvale je vrijedno kale pokriti velom
koji moe biti ili boje dana ili bijele boje.
119. U sakristiji se za razliite oblike slavljenja pripravi sveto
ruho za sveenika, akona i ostale sluitelje (usp. br. 337 - 341):
a) za sveenika: alba, stola i misnica (kazula ili planeta);
b) za akona: alba, stola i dalmatika, koja se ipak moe izostaviti zbog pomanjkanja ili zbog manje sveanosti;
c) za ostale sluitelje: albe ili drugo zakonito odobreno ruho.96
Svi koji oblae albu uzimaju pojas i stavljaju naglavnik, osim ako
zbog oblika albe nisu potrebni. Ako se ulazi u procesiji, pripremi se
takoer evanelistar; u nedjelje i blagdanske dane kadionica i laica s tamjanom ako se kadi; kri koji se nosi u procesiji te svijenjaci
s upaljenim svijeama.
A) MISA BEZ AKONA

32

Uvodni obredi
120. Kad se narod skupi, sveenik i sluitelji odjeveni u sveto
ruho idu k oltaru ovim redom:
a) ako se kadi, kadioniar s kadionicom iz koje se uzdie kad;
b) sluitelji koji nose upaljene svijee, a izmeu njih akolit ili
drugi posluitelj s kriem;
c) akoliti i drugi sluitelji;
d) ita, koji moe nositi malo uzdignut evanelistar, ali ne lekcionar;
e) sveenik koji e slaviti misu.
Ako se kadi, sveenik prije nego to krene, stavi tamjana u kadionicu i blagoslovi ga znakom kria nita ne govorei.
121. Dok se procesija kree prema oltaru, pjeva se ulazna pjesma (usp. br. 47 - 48 ).
122. Doavi k oltaru, sveenik i sluitelji iskau mu poast dubokim naklonom. Kri ureen likom raspetoga Krista, u procesiji
donesen, postavi se pored oltara tako da slui kao oltarni kri, koji
treba da bude samo jedan, ili se pak odloi na dostojno mjesto. Svijenjaci se postave uz oltar ili na njega, a hvale je vrijedno da se
evanelistar poloi na oltar.
123. Sveenik pristupi k oltaru i iskae mu poast poljupcem.
Zatim, ako je zgodno, okadi kri i oltar obilazei ga.
124. Nakon toga sveenik ode k sjeditu. Kad se dovri ulazna
pjesma, sveenik i vjernici znamenuju se znakom kria, a svi stoje.
Sveenik govori: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod odgovori:
Amen. Zatim sveenik, okrenut prema narodu, irei ruke pozdravi
narod jednim od predloenih obrazaca. Sam sveenik ili koji drugi
sluitelj moe vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
125. Slijedi pokajniki in nakon kojega se, prema rubrikama,
pjeva ili govori Gospodine, smiluj se (usp. br. 52).
126. U predvienim slavljima pjeva se ih govori Slava (usp. br.
53).
127. Zatim sveenik pozove narod na molitvu i sklopljenih ruku
kae: Pomolimo se. Svi zajedno sa sveenikom kratko vrijeme mole

33

u utnji. Tada sveenik rairenih ruku moli zbornu molitvu. Na kraju molitve narod usklikne: Amen.
Liturgija rijei
128. Kad zavri zborna molitva, svi sjednu. Sveenik moe
kratko uvesti vjernike u liturgiju rijei. ita pristupi k ambonu i
glasno navijesti prvo itanje iz lekcionara, koji se ondje stavi ve
prije mise. Svi sluaju, a ita na kraju doda poklik Rije Gospodnja.
Svi odgovore Bogu hvala. Tada, ako je zgodno, svi mogu ostati krae vrijeme u utnji da bi razmiljali o onome to su uli.
129. Zatim psalmist ili pjeva, ih sam ita, navijeta psalam, a
narod redovito odgovara pripjevom.
130. Ako se prije evanelja uzima drugo itanje, ita ga navijeta s ambona, a svi sjede i sluaju te na kraju odgovore poklikom
kao gore (br. 128). Zatim se, ako je zgodno, moe ostati u kratkoj
utnji.
131. Nakon toga svi ustanu i pjeva se Aleluja ih druga pjesma,
prema zahtjevu liturgijskoga vremena (usp. br. 62-64).
132. Dok se pjeva Aleluja ili druga pjesma, sveenik, ako se kadi, stavi tamjana u kadionicu i blagoslovi ga. Zatim, sklopljenih ruku
i duboko naklonjen pred oltarom, tiho govori: Svemogui Boe.
133. Tada uzme evanelistar, ako je on na oltaru, i poe k ambonu nosei evanelistar malo uzdignut. Pred njim idu posluitelji
laici koji mogu nositi kadionicu i svijee. Stojei okrenu se prema
ambonu, iskazujui posebno potovanje Kristovu evanelju.
134. Na ambonu sveenik otvori knjigu i sklopljenih ruku kae:
Gospodin s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim. Sveenik
nastavi: itanje svetoga evanelja, znamenujui palcem knjigu te
sebe na elu, ustima i prsima. Jednako se znamenuju i svi ostali.
Narod usklikne: Slava tebi, Gospodine. Sveenik zatim, ako se kadi,
okadi knjigu (usp. br. 276-277). Zatim navijesti evanelje. Na kraju
doda poklik Rije Gospodnj a, a svi odgovore: Hvala tebi, Kriste.
Sveenik poljubi knjigu tiho govorei: Evaneoskom rijeju unitili
se nai grijesi.

34

135. Ako nema itaa, sveenik sam, stojei na ambonu, navijeta sva itanja i psalam. Na tome istome mjestu stavlja tamjan i
blagoslivlja ga, ako se upotrebljava, te, duboko naklonjen, govori:
Svemogui Boe.
136. Sveenik homiliju dri stojei kod sjedita ili na samome
ambonu, ili pak na nekome drugom prikladnom mjestu. Nakon
homilije moe se neko vrijeme ostati u utnji.
137. Simbol sveenik pjeva ili recitira zajedno sa svima nazonima (usp. br. 68). Na rijei: I utjelovio se itd. svi se duboko naklone,
a na svetkovine Roenja i Navjetenja Gospodinova pokleknu.
138. Nakon simbola sveenik, stojei kod sjedita, sklopljenih
ruku pozove vjernike kratkim pozivom na sveopu molitvu. Zatim
pjeva, ita ili pak netko drugi, okrenut prema narodu, s ambona
ili drugoga prikladnoga mjesta predmoli molitvene nakane, a narod odgovara zazivom. Na kraju sveenik rairenih ruku zakljui
sveopu molitvu.
Euharistijska liturgija
139. Kad zavri sveopa molitva, svi sjednu te pone prinosna
pjesma (usp. br. 74). Akolit ili koji drugi sluitelj laik stavi na oltar
tjelesnik, ubrus, kale, pokrivalo i misal.
140. Poeljno je da vjernici oituju svoje sudjelovanje prinosom
kruha i vina za euharistijsko slavlje ili drugih darova za potrebe
Crkve i siromaha. Prinose vjernika prima sveenik, a pomau mu
akolit ili drugi sluitelj. Kruh i vino za euharistiju donesu se slavitelju koji ih poloi na oltar, a drugi se darovi odloe na drugo prikladno mjesto (usp. br. 73).
141. Sveenik, za oltarom, uzme pliticu s kruhom i drei je objema rukama malo podignutu iznad oltara, tiho govori: Blagoslovljen si, Gospodine. Zatim pliticu s kruhom stavi na tjelesnik.
142. Poslije toga sveenik, stojei na strani oltara, prima od posluitelja vrie, ulije u kale vina i malo vode te tiho govori: Otajstvo ove vode i vina Vrativi se k sredini oltara, prihvati kale objema rukama i dri ga malo iznad oltara te tiho govori Blagoslovljen si, Gospodine, a zatim stavi kale na tjelesnik i, ako je zgodno,

35

pokrije ga pokrivalom. Ako se ne pjeva prinosna pjesma, odnosno

ako ne sviraju orgulje, sveeniku je doputeno da, pri prikazivanju
kruha i vina, glasno izgovara blagoslovne obrasce, na koje e narod
uskliknuti: Blagoslovljen Bog u vijeke.
143. Poloivi kale na oltar, sveenik duboko naklonjen tiho
govori: Primi nas, Gospodine.
144. Zatim, ako se upotrebljava tamjan, sveenik ga stavi u kadionicu, blagoslovi ga nita ne govorei te okadi prinose, kri i oltar.
Posluitelj pak, stojei na strani oltara, okadi sveenika, a zatim i
narod.
145. Poslije molitve Primi nas, Gospodine, odnosno poslije kadenja, sveenik stojei na strani oltara i tiho govorei: Operi me,
Gospodine pere ruke, a posluitelj mu ih polijeva vodom.
146. Nakon toga sveenik se vrati k sredini oltara te, okrenut
prema narodu, irei i sklapajui ruke pozove narod na molitvu
rijeima: Molite brao i sestre. Narod ustane i odgovori: Primio Gospodin. Zatim sveenik rairenih ruku moli molitvu nad prinosima,
a na kraju narod usklikne: Amen.
147. Sveenik tada zapone euharistijsku molitvu, odabirui
prema rubrikama (usp. br. 365) neku od onih koje se nalaze u Rimskome misalu ili koje je odobrila Apostolska stolica. Narav euharistijske molitve iziskuje da je, snagom redenja, izgovara samo sveenik. Narod se sveeniku pridruuje u vjeri i utnjom te dijelovima
koji su u euharistijskoj molitvi za nj predvieni, a to su: odgovori u
uvodnome dijalogu predslovlja, Svet, poklik nakon posveenja, poklik Amen nakon zavrne doksologije te drugi poklici odobreni od
konferencije biskupa i potvreni od Svete stolice. Veoma je prikladno da sveenik pjeva dijelove euharstijske molitve koji su notno
naznaeni.
148. Zapoinjui euharistijsku molitvu sveenik, irei ruke,
pjeva ili kae: Gospodin s vama, a narod odgovara: I s duhom tvojim. Kad nastavi: Gore srca, uzdigne ruke, a narod odgovori: Imamo
kod Gospodina. Nakon toga sveenik rairenih ruku doda: Hvalu
dajmo Gospodinu Bogu naemu, a narod uzvrati: Dostojno je i pravedno. Zatim sveenik rairenih ruku nastavi predslovlje. Na kraju

36

predslovlja sklopi ruke te zajedno sa svima nazonima pjeva ili naglas govori: Svet (usp. br. 79 b).
149. Sveenik nastavlja euharistijsku molitvu prema rubrikama
koje se nalaze uz pojedine molitve. Ako je slavitelj biskup, u euharistijskim molitvama poslije rijei zajedno s papom naim I., nadoda: i
sa mnom, tvojim nevrijednim slugom, odnosno nakon rijei pape
naega I, kae: mene, tvoga nevrijednoga sluge. Ako pak biskup
slavi misu izvan svoje biskupije, nakon rijei zajedno s papom naim I., nadoda: sa mnom, tvojim nevrijednim slugom i bratom mojim
I., biskupom ove Crkve I., odnosno nakon rijei pape naega I., kae:
mene, tvoga nevrijednoga sluge i brata moga I., biskupa ove Crkve I.
Dijecezanskoga biskupa, odnosno onoga koji mu je u pravu izjednaen, treba imenom spomenuti ovim obrascem: zajedno sa slugom
tvojim papom naim I. i biskupom (ili: vikarom, prelatom, prefektom, opatom) naim I. Biskupa koadjutora i pomone biskupe slobodno je imenom spomenuti u euharistijskoj molitvi, ah ne i druge
biskupe koji su moda nazoni. Kad treba spomenuti vie njih, govori se opi obrazac: biskupom naim I. i njegovim pomonim biskupima. U svakoj pojedinoj euharistijskoj molitvi valja gornje obrasce prilagoditi prema gramatikim pravilima.
150. Malo prije posveenja posluitelj, ako je zgodno, moe
vjernike upozoriti znakom zvonca. Isto tako, prema obiaju mjesta,
moe zvoniti zvoncem kod oba pokazivanja. Ako se upotrebljava
tamjan, posluitelj pokadi hostiju i kale dok ih sveenik nakon posveenja pokazuje narodu.
151. Nakon posveenja sveenik kae: Otajstvo vjere, a narod
odgovori jednim od predloenih poklika. Na koncu euharistijske
molitve sveenik, drei podignutu pliticu s hostijom i kale, sam
govori doksologiju: Po Kristu. Narod na kraju usklikne: Amen. Sveenik zatim odloi pliticu i kale na tjelesnik.
152. Nakon euharistijske molitve sveenik sklopljenih ruku izgovori poziv na Molitvu Gospodnju koju zatim, skupa s narodom,
moli rairenih ruku.
153. Nakon Molitve Gospodnje sveenik, rairenih ruku, sam
govori embolizam Izbavi nas, nakon ega narod usklikne: Jer tvoje
je kraljevstvo.

37

154. Zatim sveenik rairenih ruku naglas govori molitvu Gospodine Isus Kriste, ti si rekao. Zavrivi je, okrenut prema narodu,
irei i sklapajui ruke, navijesti narodu mir govorei: Mir Gospodnji bio vazda s vama. Narod odgovori: I s duhom tvojim. Zatim, ako
je zgodno, sveenik doda: Pruite mir jedni drugima. Sveenik moe
mir pruiti posluiteljima, ah uvijek na nain da ostane u prezbiteriju te da se ne ometa tijek slavlja. Neka na isti nain postupi i kada,
iz opravdana razloga, mir eli pruiti i nekomu od vjernika. Svi pak
meusobno iskau znak mira, zajednitva i ljubavi na nain koji je
odredila konferencija biskupa. Dok se prua znak mira, moe se
rei: Mir Gospodnji bio vazda s tobom, na to se odgovori: Amen.
155. Zatim sveenik uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a
djeli stavi u kale tiho govorei: Ovo mijeanje. Za to vrijeme zbor i
narod pjevaju ili govore Jaganje Boji (usp. br. 83).
156. Tada sveenik sklopljenih ruku tiho moli molitvu za priest
Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga ivoga ih Gospodine Isuse Kriste,
neka mi blagovanje.
157. Kad zavri molitvu, sveenik poklekne, uzme hostiju posveenu na toj misi, malo je podigne iznad plitice ih kalea i okrenut
prema narodu kae: Evo Jaganjca Bojeg te s narodom doda: Gospodine, nisam dostojan.
158. Nakon toga sveenik, okrenut oltaru, tiho kae: Tijelo Kristovo sauvalo me za ivot vjeni te s potovanjem blaguje Tijelo Kristovo. Zatim uzme kale i tiho rekne: Krv Kristova sauvala me za
ivot vjeni te s potovanjem uzme Kristovu Krv.
159. Dok sveenik blaguje Sakrament, pone priesna pjesma
(usp. br. 86).
160. Sveenik zatim uzme pliticu ili ciborij i poe k priesnicima koji, po obiaju, pristupaju u procesiji. Nije doputeno da vjernici sami uzimaju posveeni kruh ih sveti kale niti da ga iz ruke u
ruku prosljeuju jedan drugomu. Vjernici se prieuju kleei ili
stojei, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se prieuju stojei, preporuuje se da se, prema istim odredbama, iskae duno
potovanje prije nego se primi Sakrament.

38

161. Ako se priest dijeli samo pod prilikom kruha, sveenik

hostiju malo podigne, pokae je svakomu pojedinom i kae: Tijelo
Kristovo. Priesnik odgovori: Amen te primi Sakrament na usta ih,
gdje je to doputeno, na ruku ako to eli. Priesnik im primi svetu
hostiju, odmah je u cijelosti blaguje. Za priest pod objema prilikama slijedi se obred opisan na drugome mjestu (usp. br. 284-287).
162. U dijeljenju priesti sveeniku mogu pomagati i drugi nazoni prezbiteri. Ako njih nema, a broj priesnika bude velik, sveenik moe u pomo pozvati izvanredne sluitelje, tj. postavljenoga
akolita ili i druge vjernike koji su za to ovlateni.97 U sluaju potrebe, sveenik tu slubu moe jednokratno povjeriti i drugim prikladnim vjernicima.98 Ti sluitelji ne pristupaju oltaru dok se sveenik
ne priesti, a posudu s prilikama presvete euharistije za priest
vjernika primaju uvijek iz ruku sveenika slavitelja.
163. Kad prieivanje zavri, sveenik na oltaru ostatak posveenoga vina odmah u cijelosti sam ispije, a preostale posveene
hostije ili na oltaru blaguje ih pak pohrani na mjesto predvieno za
uvanje euharistije. Sveenik se vrati k oltaru i pokupi mrvice, ako
ih ima; zatim na oltaru ili kod stolia poisti pliticu ih ciborij nad
kaleom, a zatim poisti kale, govorei tiho: Gospodine, daj da istom duom, i obrie kale ubrusom. Ako je posue poieno kod
oltara, sluitelj ga nosi na stoli. Doputeno je, meutim, da se posue koje treba poistiti, naroito ako je brojnije, prikladno pokrije i
ostavi na oltaru ih da se odloi na stoli prekriven tjelesnikom te se
poisti odmah poslije mise, nakon otpusta naroda.
164. Nakon toga sveenik se moe vratiti k sjeditu. Neko vrijeme moe se ostati u svetoj utnji ili pak pjevati psalam odnosno
drugi hvalospjev ili himan (usp. br. 88).
165. Zatim sveenik stojei kod sjedita ili kod oltara, okrenut
prema narodu, sklopljenih ruku kae: Pomolimo se te rairenih
ruku moli popriesnu molitvu. Prije nje moe se neko vrijeme ostati
u utnji, osim ako se utnja obdrala odmah nakon priesti. Na kraju molitve narod usklikne: Amen.
Zavrni obredi
166. Nakon popriesne molitve slijede, ako je potrebno, kratke
obavijesti narodu.

39

167. Sveenik zatim irei ruke pozdravi narod rijeima: Gospodin s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim. Sveenik iznova
sklopi ruke te odmah, stavivi lijevu ruku na prsa i podiui desnu,
nadoda: Blagoslovio vas svemogui Bog, i inei znak kria nad
narodom nastavi: Otac i Sin i Duh Sveti. Svi odgovore: Amen. U neke dane i prigode taj se blagoslov, prema rubrikama, moe obogatiti i iskazati molitvom nad narodom ih drugim sveanijim oblikom
blagoslova. Biskup blagoslivlje narod sebi svojstvenim obrascem
inei nad narodom triput znak kria.99
168. Odmah nakon blagoslova sveenik sklopljenih ruku doda:
Idite u miru, a svi odgovore: Bogu hvala.
169. Tada sveenik po obiaju poljupcem iskae poast oltaru i,
duboko mu se naklonivi sa sluiteljima laicima, s njima otide.
170. Ako poslije mise slijedi koji drugi liturgijski in, izostavljaju
se zavrni obredi, tj. pozdrav, blagoslov i otpust.
B) MISA S AKONOM
171. Kad je u euharistijskom slavlju nazoan, akon vri svoju
slubu odjeven u sveto ruho. akon openito:
a) pomae sveeniku i prati ga idui mu sa strane;
b) na oltaru posluuje kod kalea i kod knjige;
c) navijeta evanelje, a moe, s ovlau sveenika slavitelja,
drati i homiliju (usp. br. 66);
d) ravna vjernim narodom prikladnim napomenama i izrie
nakane sveope molitve;
e) pomae sveeniku slavitelju u dijeljenju priesti te isti i posprema sveto posue;
f) vri, prema potrebi, i dunosti drugih sluitelja ako nema nijednoga od njih.
Uvodni obredi
172. akon, nosei evanelistar malo uzdignut, ide ispred sveenika kad ovaj pristupa k oltaru, a inae ide uz sveenika.
173. Kad doe pred oltar, ako nosi evanelistar, izostavi znak
poasti i pristupi k oltaru. Hvale je vrijedno da evanelistar poloi

40

na oltar, a zatim zajedno sa sveenikom poljubi oltar. Ako ne nosi

evanelistar, na uobiajen se nain zajedno sa sveenikom duboko
nakloni oltaru te zajedno s njim poljupcem iskae poast oltaru.
Kada se kadi, pomae sveeniku kod stavljanja tamjana te kod kaenja kria i oltara.
174. Kad zavri kaenje oltara, ide zajedno sa sveenikom k
sjeditu i ondje mu stoji sa strane te mu prema potrebi posluuje.
Liturgija rijei
175. Dok se pjeva Aleluja ili druga pjesma, ako se u misi kadi,
akon pomae sveeniku kod stavljanja tamjana. Zatim, duboko
naklonjen pred sveenikom, tiim glasom trai blagoslov rijeima:
Gospodine, molim blagoslov. Sveenik ga blagoslovi govorei: Gospodin ti bio u srcu. akon se znamenuje znakom kria i odgovori:
Amen. Zatim se nakloni oltaru, uzme evanelistar s oltara i krene k
ambonu nosei malo uzdignut evanelistar, a pred njim idu kadioniar s kadionicom iz koje se uzdie kad i posluitelji s upaljenim
svijeama. S ambona sklopljenih ruku pozdravi narod rijeima Gospodin s vama, zatim izgovarajui rijei itanje svetoga evanelja
palcem znamenuje knjigu, a nakon toga i sebe na elu, na usnama i
na grudima te okadi knjigu i navijesti evanelje. Kad zavri, usklikne Rije Gospodnja, a svi odgovore Hvala tebi, Kriste. Zatim poljupcem iskae poast knjizi tiho govorei: Evaneoskom rijei te se
vrati k sveeniku slavitelju. Kad akon posluuje biskupu, donosi
knjigu biskupu daje poljubi ili je sam poljubi tiho govorei: Evaneoskom rijeju. U sveanijim slavljima biskup moe, ako je zgodno,
blagosloviti narod evanelistarom. Nakon toga evanelistar se moe odloiti na stoli ili na neko drugo prikladno i dostojno mjesto.
176. Ako nema drugoga prikladnoga itaa, akon e navijestiti i druga itanja.
177. U molitvi vjernika, nakon sveenikova uvoda, sam akon
izrie nakane po obiaju s ambona.
Euharistijska liturgija
178. Kad zavri sveopa molitva, sveenik ostane kod sjedita, a
akon uz pomo akolita pripravi oltar. akonu pripada briga oko
svetoga posua. On takoer pomae sveeniku kod primanja daro-

41

va naroda. Zatim prui sveeniku pliticu s kruhom koji e biti posveen; ulije vina i malo vode u kale tiho govorei: Otajstvo ove vode i prui ga sveeniku. Tu pripravu kalea moe izvriti kod stolia.
Ako se kadi, posluuje sveenika pri kaenju prinosa, kria i oltara,
a zatim on sam, ili akolit, pokadi sveenika i narod.
179. Za vrijeme euharistijske molitve akon stoji kraj sveenika,
ali malo iza njega da ga, kad zatreba, poslui kod kalea i misala.
akon na tome istome mjestu obino ostaje kleei od epikleze do
pokazivanja kalea. Ako je nazono vie akona, jedan od njih moe kod posveenja staviti tamjana u kadionicu te kaditi prilikom
pokazivanja hostije i kalea.
180. Kod zavrne doksologije na koncu euharistijske molitve
stoji uz sveenika i, kad ovaj podigne pliticu s hostijom, dri podignut kale sve dok narod ne usklikne Amen.
181. Poto sveenik izmoli molitvu za mir i usklikne: Mir Gospodnji bio vazda s vama, a narod odgovori: I s duhom tvojim, akon,
ako je zgodno, sklopljenih ruku i okrenut prema narodu upravi poziv: Pruite mir jedni drugima. Sam pak primi mir od sveenika te
ga moe prenijeti drugim sluiteljima koji su mu blizu.
182. Kad se sveenik priesti, akon primi priest pod objema
prilikama od samoga sveenika, a onda pomae sveeniku kod prieivanja naroda. Kad se dijeli priest pod objema prilikama, prua priesnicima kale te, odmah poto zavri dijeljenje priesti, ostatak Krvi Kristove s dunim potovanjem ispije kod oltara, a pomognu mu, ako je potrebno, drugi akoni i sveenici.
183. Kad zavri priest, akon se sa sveenikom vrati k oltaru,
skupi ulomke, ako ih ima, odnese kale i ostalo sveto posue na
stoli; ondje ih poisti i po obiaju posloi, a sveenik se vrati k sjeditu. Doputeno je ipak da se posue koje treba poistiti ostavi,
prikladno pokriveno, na stoliu koji je prekriven tjelesnikom te se
poisti odmah poshje mise, nakon otpusta naroda.
Zavrni obredi
184. Nakon popriesne molitve akon daje krae obavijesti narodu, ako ih moda ima i ako to nee uiniti sam sveenik.

42

185. Ako se uzima molitva nad narodom ih pak obrazac sveanoga blagoslova, akon kae: Naklonite glave na blagoslov. Nakon
to sveenik dade blagoslov, akon sklopljenih ruku i okrenut narodu otpusti narod rijeima Idite u miru.
186. Zatim zajedno sa sveenikom iskae poast oltaru poljupcem te, duboko se naklonivi, otie na nain kako je i doao.
C) DUNOSTI AKOLITA
187. Postoje razne dunosti koje vri akolit te se moe dogoditi
da treba vriti vie sluba u isto vrijeme. Zato je dobro da se one
razdijele na vie akolita. A ako je na raspolaganju samo jedan akolit, on e izvriti one vanije, dok e se druge podijeliti ostalim sluiteljima.
Uvodni obredi
188. U pristupanju k oltaru akolit moe nositi kri, u sredini,
izmeu dvojice sluitelja koji nose upaljene svijee. Kad doe k oltaru, postavi kri kraj oltara tako da on bude oltarni kri; inae ga
pohrani na drugo dostojno mjesto. Zatim zauzme svoje mjesto u
prezbiteriju.
189. Za cijeloga slavlja dunost je akolita pristupati sveeniku
ih akonu, kad god je to potrebno, da im prui knjigu ih im u emu
drugom pomogne. Zato valja da bude, po mogunosti, na takvome
mjestu s kojega e svoju slubu moi lako vriti, bilo kod sjedita
bilo kod oltara.
Euharistijska liturgija
190. Kad nema akona, sveenik poslije sveope molitve ostaje
kod sjedita, a akolit stavlja na oltar tjelesnik, ubrus, kale, pokrivalo i misal. Zatim, ako je potrebno, pomae sveeniku kod primanja
darova od naroda ili, ako je potrebno, donosi kruh i vino k oltaru i
predaje ih sveeniku. Ako se kadi, akolit prua sveeniku kadionicu
i prati ga pri kaenju prinqsa, kria i oltara. Zatim okadi sveenika
i narod.
191. Postavljeni akolit moe, ako je potrebno, kao izvanredni
sluitelj pomagati sveeniku u dijeljenju priesti narodu.100 Dijeli li

43

se priest pod objema prilikama, a nema akona, akoht prua priesnicima kale ili pak dri kale ako se priest vri umakanjem.
192. Isto tako poshje priesti postavljeni akolit pomae sveeniku ih akonu u ienju i spremanju svetoga posua. Kad nema
akona, postavljeni akoht odnosi sveto posue na stoli i tamo ga
na uobiajen nain isti, brie i sprema.
193. Kad zavri misno slavlje, akoht i drugi sluitelji zajedno s
akonom i sveenikom vraaju se u sakristiju u procesiji onim redom kojim su i doli.
D) SLUBA ITAA
Uvodni obredi
194. U pristupanju k oltaru, kad nema akona, ita, odjeven u
za njega odobreno ruho, moe nositi malo uzdignut evandelistar. U
tome sluaju ide ispred sveenika, inae ide s drugim sluiteljima.
195. Kad doe k oltaru, zajedno se s ostalima duboko nakloni.
Ako nosi evandelistar, pristupi k oltaru i ondje ga poloi te zatim
zauzme svoje mjesto u prezbiteriju zajedno s drugim sluiteljima.
Liturgija rijei
196. ita s ambona itanja koja prethode evanelju. Ako nema
psalmista, moe navijestiti i pripjevni psalam poshje prvoga itanja.
197. Kad nema akona, moe s ambona, nakon sveenikova
uvoda, predmoliti nakane sveope molitve.
198. Ako se kod ulaska ih kod priesti ne pjeva, niti vjernici recitiraju u misalu predloene antifone, on ih u zgodno vrijeme moe
proitati (usp. br. 48, 87).
II. KONCELEBRIRANA MISA
199. Koncelebracija, kojom se zgodno oituje jedinstvo sveenitva, rtve i svekolikoga Bojega naroda, samim se obredom nalae:
u misi reenja biskupa i prezbitera, u misi blagoslova opata i u misi
posvete ulja.

44

Ako dobro vjernika drukije ne zahtijeva ili ne savjetuje, preporuuje se takoer:

a) u misi Veere Gospodnje;
b) u misi prigodom sabora, biskupskih sastanaka i sinoda;
c) u konventualnoj i glavnoj misi u crkvama i oratorijima;
d) u misama bilo kojih skupova sveenika, kako svjetovnih tako
i redovnikih.101
Sveeniku je ipak doputeno slaviti euharistiju pojedinano, ali
ne u vrijeme kad je u crkvi ili oratoriju koncelebracija. Nije meutim doputeno misnu rtvu pojedinano prinositi na etvrtak veere Gospodnje i u vazmenome bdjenju.
200. Prezbiterima hodoasnicima neka se rado dopusti sudjelovanje u euharistijskoj koncelebraciji, samo neka se provjeri njihovo sveeniko stanje.
201. Gdje ima mnogo sveenika i gdje to trai potreba ili pastoralna korist vjernika, koncelebracija moe biti i vie puta u istome
danu, ali u razliito vrijeme ili na razliitim svetim mjestima.102
202. Biskupu pripada da prema odredbama prava utvruje nain koncelebriranja u svim crkvama i oratorijima svoje biskupije.
203. Posebno treba cijeniti onu koncelebraciju u kojoj prezbiteri neke biskupije koncelebriraju sa svojim biskupom na postajnoj
misi, osobito u sveanije dane liturgijske godine, na misi reenja
novoga dijecezanskoga biskupa, njegova biskupa koadjutora ili
pomonoga biskupa, na misi posvete ulja, na veernjoj misi Veere
Gospodnje, u slavljima sveca utemeljitelja mjesne Crkve ih zatitnika biskupije, na obljetnice biskupova reenja te u prigodi sinode ih
pastirskoga pohoda. Iz istoga se razloga koncelebracija preporuuje kad god se prezbiteri sastanu sa svojim biskupom, bilo prigodom
duhovnih vjeba bilo prigodom nekoga drugoga sastanka. U tim se
sluajevima jo jasnije oituje znak sveenikoga i crkvenoga jedinstva, svojstven svakoj koncelebraciji.103
204. Iz posebna razloga, zbog znaenja obreda ili svetkovine,
doputa se vie puta istoga dana slaviti ili koncelebrirati misu u
ovim sluajevima:
a) tko je na Veliki etvrtak slavio misu posvete ulja ili u njoj
koncelebrirao, smije slaviti i veernju Misu veere Gospodnje ili u
njoj koncelebrirati;

45

b) tko je slavio misu vazmenoga bdjenja ili u njoj koncelebrirao,

smije slaviti i danju misu na dan Vazma ili u njoj koncelebrirati;
c) na svetkovinu roenja Gospodinova mogu svi sveenici slaviti ili koncelebrirati tri mise, s time da se one slave u svoje vrijeme;
d) na Spomen svih vjernih mrtvih svi sveenici mogu slaviti tri
mise ili u njima koncelebrirati, uz uvjet da se one slave u razliito
vrijeme i da se potuju odredbe o namjenjivanju druge odnosno
tree mise;104
e) tko s biskupom ili njegovim izaslanikom koncelebrira u prigodi sinode, pastirskoga pohoda ili nekoga sveenikoga zborovanja, moe za dobro vjernika opet slaviti misu. Isto vrijedi, uz obdravanje propisa, i za skupove redovnika.
205. Koncelebrirana se misa u svakome obliku ravna prema
redovitim odredbama (usp. br. 112 - 198) , obdravajui ipak ili mijenjajui ono to e se nie navesti.
206. Nitko ne smije ni u kojem sluaju pristupiti niti biti priputen koncelebraciji kad se misa ve zapone.
207. U prezbiteriju neka se pripreme:
a) sjedala i knjiice za sveenike suslavitelje;
b) na stoliu: kale dostatne veliine ili vie kalea.
208. Ako nema akona, njegove dunosti vre neki od sveenika suslavitelja. Ako pak nema ni drugih posluitelja, dijelovi koji
njima pripadaju mogu se povjeriti prikladnim vjernicima; u protivnom e ih vriti sveenici suslavitelji.
209. Suslavitelji u sakristiji ili na drugome zgodnome mjestu
obuku sveto ruho koje obiavaju uzeti kad misu slave pojedinano.
Iz opravdana razloga, na primjer zbog veega broja suslavitelja ih
nedostatka misnoga ruha, suslavitelji mogu, izuzevi uvijek glavnoga slavitelja, obui albu sa tolom, bez misnice.
Uvodni obredi
210. Kad je sve pripravljeno kako nalae obred, procesija obino krene kroz crkvu k oltaru. Sveenici suslavitelji idu ispred glavnoga slavitelja.

46

211. Kad dodu do oltara, suslavitelji i glavni slavitelj duboko se

naklone i iskau poast oltaru poljupcem te idu k svojim sjedalima.
Glavni slavitelj, ako je zgodno, okadi kri i oltar, a zatim pode k
sjeditu.
Liturgija rijei
212. Za vrijeme liturgije rijei suslavitelji ostaju na svome mjestu te sjede i ustaju na isti nain kao i glavni slavitelj. Kad zapone
Aleluja, ustanu svi osim biskupa koji stavi tamjana u kadionicu nita
ne govorei te blagoslovi akona ili, u njegovoj odsutnosti, suslavitelja koji e navijestiti evanelje. U koncelebraciji pak kojoj predsjeda
prezbiter, suslavitelj koji u odsutnosti akona navijeta evanelje,
od glavnoga slavitelja ne trai blagoslov niti ga prima.
213. Homiliju obino dri glavni slavitelj ili jedan od suslavitelja.
Euharistijska liturgija
214. Pripravu darova (usp. br. 139 - 146) vri glavni slavitelj, a
ostali suslavitelji ostaju na svojim mjestima.
215. Poto glavni slavitelj izrekne molitvu nad prinosima, suslavitelji priu k oltaru i stanu oko njega, ah tako da ne smetaju u vrenju obreda i da vjernici mogu dobro vidjeti sveti in te da ne smetaju ni akonu kada radi vrenja svoje slube ima pristupiti k oltaru.
akon svoju slubu vri kod oltara da bi, kad ustreba, posluivao
kod kalea i misala. Ipak, ako je mogue, stoji malo iza sveenika
suslavitelja koji se rasporede uz glavnoga slavitelja.
Kako se moli euharistijska molitva
216. Predslovlje pjeva ih izgovara samo glavni slavitelj; Svet
pak pjevaju ih glasno govore svi suslavitelji, skupa s narodom i zborom.
217. Kad zavri Svet, sveenici suslavitelji nastave euharistijsku
molitvu na nain koji je nie opisan. Kretnje vri samo glavni slavitelj, osim ako je drukije naznaeno.
218. Dijelove to ih svi suslavitelji govore zajedno, a osobito rijei posveenja, koje treba da izgovaraju svi, valja tako izricati da ih

47

suslavitelji izgovaraju tiim glasom i da se jasno uje glas glavnoga

slavitelja. Na taj e nain narod lake razumjeti rijei. Hvale je vrijedno da se pjevaju dijelovi to ih suslavitelji izgovaraju zajedno, a
koji su u misalu notno oznaeni.

Prva euharistijska molitva ili Rimski kanon

219. U Prvoj euharistijskoj molitvi ih Rimskome kanonu Tebe,
milostivi Oe govori samo glavni slavitelj, rairenih ruku.
220. Spomeni se za ive i U zajednitvu pristoji se povjeriti jednomu od sveenika suslavitelja, koji te molitve izgovara sam, rairenih ruku i naglas.
221. Molimo, Gospodine opet govori samo glavni slavitelj, rairenih ruku.
222. Od Boe, blagoslovi do Ponizno te molimo, glavni slavitelj
vri kretnje, a svi suslavitelji zajedno izgovaraju na sljedei nain:
a) Boe, blagoslovi ruku ispruenih prema prinosima;
b) Dan prije i Isto tako sklopljenih ruku;
c) rijei Gospodnje, ako se ini prikladnim, ispruivi desnu ruku prema kruhu i kaleu; kod pokazivanja gledajui hostiju i kale i
nato se duboko naklone;
d) Zato, Gospodine i Molimo te, pogledaj rairenih ruku;
e) Ponizno te molimo naklonjeni i sklopljenih ruku do rijei kao
priesnici ove rtve, a zatim se usprave i znamenuju na rijei napunimo svakim nebeskim blagoslovom i milou.
223. Spomeni se za pokojne te I nama, svojim grjenim slugama
prikladno je povjeriti jednomu ih dvojici suslavitelja koji ih izgovaraju sami, rairenih ruku i naglas.
224. Na rijei I nama, svojim grjenim slugama svi se suslavitelji udare u prsa.
225. Po njemu, Gospodine izgovara samo glavni slavitelj.

Druga euharistijska molitva

226. U Drugoj euharistijskoj molitvi Uistinu svet si izgovara
samo glavni slavitelj, rairenih ruku.

48

227. Od Tebe zato molimo do Smjerno te molimo izgovaraju svi

suslavitelji zajedno, na sljedei nain:
a) Tebe, zato, molimo ruku ispruenih prema prinosima;
b) Kad se dragovoljno i Isto tako sklopljenih ruku;
c) rijei Gospodnje, ako se ini prikladnim, ispruivi desnu ruku prema kruhu i kaleu; a kod pokazivanja gledajui hostiju i kale i nato se duboko naklone;
d) Slavei dakle i Smjerao te molimo rairenih ruku.
228. Zagovore za ive: Spomeni se, Gospodine i za pokojne:
Spomeni se i nae brae prikladno je povjeriti jednomu ili dvojici
suslavitelja koji ih izgovaraju sami, rairenih ruku i naglas.

Trea euharistijska molitva

229. U Treoj euharistijskoj molitvi rijei Uistinu svet si izgovara samo glavni slavitelj, rairenih ruku.
230. Sve dijelove od Stoga te smjerno molimo do Pogledaj, Gospodine izgovaraju svi suslavitelji zajedno, na sljedei nain:
a) Stoga te smjerno molimo ruku ispruenih prema prinosima;
b) One noi i Isto tako sklopljenih ruku;
c) rijei Gospodnje, ako se ini prikladnim, ispruivi desnu ruku prema kruhu i kaleom; a kod pokazivanja gledajui hostiju i
kale i potom se duboko naklone;
d) Zato, Gospodine i Pogledaj, Gospodine rairenih ruku.
231. Zagovore Uinio nas, Molimo te, Gospodine i Nau pokojnu brau i sestre prikladno je povjeriti jednomu ih dvojici suslavitelja, koji ih izgovaraju sami, rairenih ruku i naglas.
etvrta euharistijska molitva
232. U etvrtoj euharistijskoj molitvi od Slavimo te, Oe sveti
do i izvri svako posveenje izgovara samo glavni slavitelj, rairenih ruku.
233. Od Molimo te, zato, Gospodine do Pogledaj, Gospodine sve
izgovaraju svi suslavitelji zajedno, na sljedei nain:
a) Molimo te, zato, Gospodine ruku ispruenih prema prinosima;

49

b) I kad doe as i Isto tako sklopljenih ruku;

c) rijei Gospodnje, ako se ini prikladnim, ispruivi desnu ruku prema kruhu i kaleu; kod pokazivanja gledajui hostiju i kale i
potom se duboko naklone;
d) Zato i mi i Pogledaj, Gospodine rairenih ruku.
234. Zagovore A sada, Gospodine i Oe blagi, daj svima nama
pristoji se povjeriti jednomu ili dvojici suslavitelja koji ih izgovaraju
sami, rairenih ruku i naglas.
235. U drugim euharistijskim molitvama koje je potvrdila Apostolska stolica neka se obdravaju odredbe naznaene uz svaku pojedinu molitvu.
236. Zakljunu doksologiju euharistijske molitve izgovara sam
sveenik glavni slavitelj ili, ako se smatra prikladnijim, svi suslavitelji zajedno s glavnim slaviteljem, ali ne i vjernici.
Obredi priesti
237. Zatim glavni slavitelj sklopljenih ruku upuuje poziv na
Molitvu Gospodnju, a onda rairenih ruku zajedno s ostalim suslaviteljima, koji takoer raire ruke, i s narodom, moli Molitvu Gospodnju.
238. Izbavi nas govori sam glavni slavitelj, rairenih ruku. Svi
suslavitelji zajedno s narodom nastave zakljuni poklik: Jer tvoje je
kraljevstvo.
239. Poto akon ili, ako njega nema, jedan od suslavitelja pozove Pruite mir jedni drugima, svi jedni drugima daju mir. Oni koji
su blii glavnomu slavitelju, primaju od njega mir prije akona.
240. Dok se govori Jaganje Boji, akon ili koji od suslavitelja
mogu pomoi glavnomu slavitelju lomiti hostije za priest suslavitelja, odnosno naroda.
241. Poto se stavi komadi hostije u kale, glavni slavitelj sam
sklopljenih ruku tiho moli molitvu Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga ivoga ih Gospodine Isuse Kriste.

50

242. Poto se zavri molitva prije priesti, glavni slavitelj poklekne i malo odstupi. Suslavitelji jedan za drugim pristupe k sredini
oltara, pokleknu i s oltara s potovanjem uzmu Tijelo Kristovo te se,
drei ga desnom, a podmetnuvi lijevu ruku, vraaju na svoja
mjesta. Suslavitelji ipak mogu ostati na svojim mjestima i uzeti Tijelo Kristovo s plitice koju dri glavni slavitelj ih jedan ih vie suslavitelja prolazei ispred njih, ili pak predajui pliticu sljedeemu, i tako
redom sve do posljednjega.
243. Zatim glavni slavitelj uzme hostiju posveenu na toj misi,
dri je malo iznad plitice ili iznad kalea te, okrenut prema narodu,
kae: Evo Jaganjca Bojeg i nastavi sa suslaviteljima i narodom
govorei: Gospodine, nisam dostojan.
244. Zatim glavni slavitelj okrenut prema oltaru tiho kae: Tijelo Kristovo sauvalo me za ivot vjeni i s potovanjem blaguje Tijelo Kristovo. Tako uine i suslavitelji prieujui se sami. Poslije njih
akon prima Tijelo i Krv Gospodnju od glavnoga slavitelja.
245. Krv se Gospodnja moe primiti ili pijui izravno iz samoga
kalea, ih umakanjem, ih cjevicom, ih liicom.
246. Ako se prieuje pijui izravno iz kalea, to se moe uiniti na jedan od ovih naina:
a) glavni slavitelj, stojei na sredini oltara, uzme kale i tiho
kae: Krv Kristova sauvala me za ivot vjeni i priesti se Krvlju te
kale preda akonu ih suslavitelju. Zatim dijeli priest vjernicima
(usp. br. 160-162). Suslavitelji jedan po jedan, ih dva po dva ako su
dva kalea, pristupe k oltaru, poklone se, prieste se Krvlju, obrisu
rub kalea i vrate se k svome sjedalu.
b) Glavni slavitelj uzima Krv Gospodnju stojei obino na sredini oltara. Suslavitelji pak mogu uzeti Krv Gospodnju ostajui na
svome mjestu i pijui iz kalea koji im prui akon ih jedan od suslavitelja ih pruajui ga redom jedan drugomu. Kale uvijek obrie
onaj tko iz njega pije ili onaj tko ga prua. Kako se tko priesti, vraa se k svome sjedalu.
247. akon s potovanjem na oltaru ispije Krv Kristovu to je
preostala, a ako je potrebno, pomognu mu suslavitelji. Zatim odnese
kale na stoh te ga ondje on ih postavljeni akolit po obiaju opere,
obrie i pospremi (usp. br. 183).

51

248. Priest suslavitelja moe se urediti i tako da se suslavitelji

pojedinano prieste na oltaru Tijelom, a odmah zatim i Krvlju Gospodnjom. U tome se sluaju glavni slavitelj po obiaju priesti pod
objema prilikama na uobiajen nain (usp. br. 158), ali ipak kod priesti iz kalea opsluuje obred stoje u pojedinim sluajevima izabran, a shjedit e ga i ostali koncelebranti. Kad se glavni slavitelj priesti, kale se postavi na oltar po strani, na drugi tjelesnik. Suslavitelji jedan za drugim pristupe k sredini oltara, pokleknu i prieste
se Tijelom Gospodnjim; zatim prijeu na stranu oltara i prieste se
Krvlju Gospodnjom prema obredu koji je odabran za priest iz kalea, kako je gore navedeno. Priest akona i ienje kalea vri se
na isti nain kao i gore.
249. Ako se suslavitelji prieuju umakanjem, glavni slavitelj
blaguje Tijelo i Krv Gospodnju na uobiajen nain, ali pazi da u kaleu ostane dovoljno Krvi i za prieivanje suslavitelja. Zatim akon ili jedan od suslavitelja stavi kale na sredinu oltara ili sa strane na drugi tjelesnik, a tako i pliticu s ulomcima hostije. Suslavitelji
jedan za drugim pristupe oltaru, pokleknu, uzmu ulomak, djelomice
ga umoe u kale i prieste se umoenim ulomkom drei ubrus
ispod usta. Zatim se vrate na svoja mjesta kao na poetku mise.
Umakanjem prima priest i akon koji odgovori: Amen kad mu
suslavitelj rekne: Tijelo i Krv Kristova. Zatim akon ispije kod oltara
svu preostalu Krv, a ako je potrebno, pomognu mu neki suslavitelji.
Potom odnese kale na stoli te ga ondje on sam ili postavljeni akolit po obiaju opere, obrie i posloi.
Zavrni obredi
250. Sve ostalo do kraja mise vri glavni slavitelj kao i obino
(usp. br. 166-168), a suslavitelji ostaju na svojim sjedalima.
251. Suslavitelji, prije nego odu od oltara, duboko mu se naklone. Glavni pak slavitelj zajedno s akonom uobiajeno iskae poast oltaru poljupcem.
III. MISA U KOJOJ SUDJELUJE SAMO JEDAN POSLUITELJ
252. Misa koju slavi sveenik kojemu pomae i odgovara samo
jedan posluitelj slavi se prema redu mise s narodom (usp. br. 120169). Posluitelj, ako je zgodno, izgovara dijelove to pripadaju narodu.

52

253. Ako je pak sluitelj akon, on vri dijelove koji pripadaju

njemu (usp. br. 171-186) i izgovara dijelove koji pripadaju narodu.
254. Neka se misa ne slavi bez posluitelja ili barem kojeg vjernika ako nije prijeka i opravdana potreba. U tome se sluaju izostavljaju pozdravi, napomene i blagoslov na kraju mise.
255. Potrebno posue pripravi se prije mise ili na stoliu pored
oltara ili na oltaru, na desnoj strani.
Uvodni obredi
256. Sveenik pristupi oltaru te, poto se zajedno s posluiteljem duboko nakloni, iskae poast oltaru poljupcem i poe k sjeditu. U sluaju daje misal pripravljen na oltaru, moe, ako hoe, ostati
kod oltara. Tada sluitelj ih sam sveenik govori ulaznu antifonu.
257. Zatim sveenik zajedno s posluiteljem, stojei, znamenuje
se znakom kria i kae: U ime Oca; okrene se prema posluitelju i
pozdravi ga jednim od predloenih obrazaca.
258. Nakon toga slijedi pokajniki in te se, slijedei rubrike,
govori Gospodine i Slava.
259. Zatim sklopljenih ruku govori Pomolimo se i. nakon prikladne stanke, rairenih ruku moli zbornu molitvu. Na kraju posluitelj usklikne: Amen.
Liturgija rijei
260. itanja se, ako je mogue, itaju s ambona ili sa stalka.
261. Kad zavri zborna molitva, posluitelj ita prvo itanje i
psalam, kao i drugo itanje, ako je predvieno te redak za Aleluja ili
drugu pjesmu.
262. Zatim sveenik duboko naklonjen moli Svemogui Boe i
potom ita evanelje. Na kraju kae: Rije Gospodnja, na to posluitelj odgovori Hvala tebi, Kriste. Sveenik nakon toga poljupcem
iskae poast knjizi govorei tiho Evaneoskom rijei.

53

263. Sveenik nakon toga zajedno s posluiteljem, prema rubrikama, izgovara simbol.
264. Slijedi sveopa molitva, koja se moe moliti i u ovoj misi.
Sveenik uvede u molitvu i zakljui je, a posluitelj ita molitvene
nakane.
Euharistijska liturgija
265. U euharistijskoj se liturgiji sve obdrava kao i u misi s narodom, osim ovoga to slijedi.
266. Nakon poklika na kraju embolizma to slijedi iza Molitve
Gospodnje sveenik moli molitvu: Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao; a zatim nadoda: Mir Gospodnji bio vazda s vama, na to posluitelj odgovori: I s duhom tvojim. Ako je zgodno, sveenik prui mir
posluitelju.
267. Zatim, dok s posluiteljem govori Jaganje Boji, sveenik
lomi hostiju nad pliticom. Kad zavri Jaganje Boji, stavi djeli hostije u kale i tiho govori: Ovo sjedinjenje.
268. Nakon mijeanja sveenik tiho govori molitvu Gospodine
Isuse Kriste, Sine Boga ivoga ih Gospodine Isuse Kriste, neka mi
blagovanje; zatim poklekne, uzme hostiju te, ako se posluitelj prieuje, okrenut prema njemu i drei hostiju malo podignutu nad
pliticom ih nad kaleom govori: Evo Jaganjca Bojeg, i zajedno s
njim doda: Gospodine, nisam dostojan. Zatim se, okrenut k oltaru,
priesti Kristovim Tijelom. Ako se pak posluitelj ne prieuje, sveenik poklekne, uzme hostiju i okrenut prema oltaru kae tiho Gospodine, nisam dostojan i Tijelo Kristovo sauvalo me te se potom
priesti Kristovim Tijelom. Zatim uzme kale, tiho rekne: Krv Kristova sauvala me za ivot vjeni i priesti se Krvlju.
269. Prije nego se priest dade posluitelju, on ili pak sam sveenik izgovori priesnu antifonu.
270. Sveenik poisti kale kod stolia ili kod oltara. Ako se kale isti kod oltara, posluitelj ga moe odnijeti na stoli ih ga pak
ostaviti sa strane na oltaru.

54

271. Pristoji se da sveenik, poto poisti kale, neko vrijeme ostane u utnji; zatim moli popriesnu molitvu.
Zavrni obredi
272. Zavrni se obredi vre kao i u misi s narodom, ali se izostavi Idite u miru. Sveenik po obiaju poljupcem iskae poast oltaru, zajedno se s posluiteljem duboko nakloni i ode.
IV. NEKI OPI PROPISI ZA SVE OBLIKE MISE
Poast oltaru i evanelistaru
273. Prema ustaljenome obiaju u liturgiji poast oltaru i evanelistaru iskazuje se poljupcem. Ipak, gdje se takav znak ne slae
potpuno s predajom ili duhom nekoga kraja, konferencija biskupa
ovlatena je odrediti drugi znak koji e sluiti umjesto poljupca, uz
suglasnost Apostolske stolice.
Poklek i naklon
274. Poklecanje, koje se ini prigibanjem desnoga koljena do
zemlje, izraava stav klanjanja. I stoga je pridrano presvetomu
Sakramentu i svetomu Kriu od sveanoga klanjanja u liturgiji muke Gospodnje na Veliki petak do poetka vazmenoga bdjenja. Sveenik slavitelj u misi ini tri pokleka, i to: poslije pokazivanja hostije,
poshje pokazivanja kalea te prije priesti. Posebnosti koje treba
obdravati u koncelebriranoj misi oznaene su na dotinim mjestima (usp. br. 210-251). Ako je pak u prezbiteriju svetohranite s presvetim Sakramentom, sveenik, akon i drugi sluitelji pokleknu
kad dolaze pred oltar i kad od njega odlaze, ali ne i za vrijeme samoga misnoga slavlja. Inae svi koji prolaze ispred presvetoga Sakramenta pokleknu, osim ako idu u procesiji. Posluitelji koji nose
procesijski kri ih svijee umjesto pokleka ine naklon glavom.
275. Naklonom se izraava potovanje i poast osobama ih njihovu dostojanstvu. Dvije su vrste naklona: glavom i tijelom:
a) Naklon se glavom ini kad se izgovaraju imena svih triju boanskih osoba zajedno te kod imena Isusova, blaene Djevice Marije i sveca u iju se ast slavi misa.
b) Naklon tijelom ih duboki naklon ini se: pred oltarom; kod
molitava Svemogui Boe, oisti mi srce i Primi nas, Gospodine,

55

duhom ponizne; u simbolu kod rijei I utjelovio se; u Rimskome kanonu kod rijei Ponizno te molimo. Isti naklon ini akon kad trai
blagoslov prije navijetanja evanelja. Sveenik se, uz to, malo nakloni kad kod posveenja govori Gospodnje rijei.
Kaenje
276. Kad odnosno kaenje izraava poast i molitvu, kao to to
svjedoi Sveto pismo (usp. Ps 140, 2; Otk 8, 3). Kad se moe po volji
upotrijebiti u bilo kojem obliku mise:
a) za vrijeme ulazne procesije;
b) na poetku mise kod kaenja kria i oltara;
c) kod procesije i navijetanja evanelja;
d) nakon donoenja kruha i kalea na oltar, kod kaenja prinosa, kria, oltara te sveenika i naroda;
e) kod pokazivanja hostije i kalea nakon posveenja.
277. Kad stavi tamjan u kadionicu, sveenik ga blagoslovi znakom kria nita ne govorei. Prije i poslije kaenja duboko se nakloni pred osobom odnosno predmetom koji se kadi, osim kad se
kade oltar i prinosi za misnu rtvu. S po tri zamaha kadionicom
kadi se: presveti Sakrament, relikvije svetoga Kria, Gospodinova
slika izloena za javno tovanje, prinosi za misnu rtvu, oltarni kri,
evanelistar, vazmena svijea, sveenik i narod. S po dva zamaha
kadionicom kade se relikvije i slike svetaca izloene za javno tovanje, i to samo na poetku samoga slavlja poto se pokadi oltar. Oltar se kadi pojedinanim zamasima na sljedei nain:
a) ako je oltar odijeljen od zida, sveenik ga kadi obilazei oko
njega;
b) ako oltar nije odijeljen od zida, sveenik u prolazu kadi prvo
desnu, zatim lijevu stranu oltara.
Ako je kri na oltaru ih kraj njega, kadi ga prije nego oltar.
Inae ga kadi kad prolazi ispred njega. Prije nego pokadi kri i oltar, sveenik kadi prinose trostrukim zamasima kadionice ih pak
tako da nad prinosima kadionicom naini znak kria.
ienje
278. Kad neki djeli hostije prione za prste, osobito nakon lomljenja ih nakon priesti vjernika, sveenik obrie prste nad pliticom
ih ih, ako ustreba, opere. Ako bude komadia izvan plitice, i njih e
pokupiti.

56

279. Sveto posude iste sveenik ili akon ili postavljeni akolit,
poslije priesti ili poslije mise, ako je mogue na stoliu. Kale se
isti ili vodom ili vinom i vodom, to e popiti onaj tko isti. Plitica e
se po obiaju obrisati ubrusom. Neka se pazi da se ostatak Kristove
Krvi stoje moda ostao nakon priesti ispije na oltaru odmah i u
cijelosti.
280. Ako ispadne hostija ih njezin ulomak, neka se s potovanjem digne; a ako se prolije neto Krvi, mjesto gdje je pala valja oprati vodom, a ta se voda potom izlije u sakrarij, smjeten u sakristiji.
Priest pod objema prilikama
281. Sveta priest, to se tie znaka, ima puniji oblik kad se
prima pod objema prilikama. U tom obliku savrenije odsijeva znak
euharistijske gozbe, jasnije se izraava boanski naum kojim je novi
i vjeni savez potvren u Gospodnjoj Krvi, a tako i povezanost izmeu euharistijske gozbe i eshatoloke gozbe u kraljevstvu Oevu.105
282. Neka sveti pastiri vjernicima koji sudjeluju u obredu ih mu
prisustvuju, na to prikladniji nain, prema Tridentskome ekumenskome saboru, dozovu u pamet katoliki nauk o obliku svete priesti. Neka u prvome redu podsjete vjernike na nauavanje katolike
vjere da se i samo pod jednom prilikom prima sav i cjelovit Krist i
pravi sakrament; nadalje, to se ploda tie, da oni koji se prieuju
samo pod jednom prilikom ne bivaju lieni nijedne milosti potrebne
za spasenje.106 Osim toga, neka ih poue da Crkva kod dijeljenja
sakramenata, ne dirajui njihovu bit, ima vlast odrediti ili promijeniti ono to u raznim prilikama vremena i mjesta smatra da vie
koristi tovanju sakramenata i duhovnomu dobru onih koji ih primaju.107 Ipak, valja vjernike ujedno opomenuti neka radije sudjeluju u ovome svetome obredu u kojemu potpunije odsijeva znak euharistijske gozbe.
283. Priest pod objema prilikama, osim sluajeva izloenih u
obrednim knjigama, doputa se:
a) sveenicima koji misnu rtvu ne mogu slaviti ih u njoj koncelebrirati;
b) akonu i drugima koji u misi vre neku slubu;

57

c) svim lanovima zajednice na konventualnoj misi ili u tzv.

misi zajednice, sjemeninim pitomcima, svima koji obavljaju duhovne vjebe ili pak sudjeluju na nekom duhovnom ili pastoralnom
skupu. Dijecezanski biskup moe za podruje svoje biskupije izdati
odredbe o priesti pod objema prilikama; te odredbe treba obdravati takoer u redovnikim crkvama i malim zajednicama. Isti biskup ima ovlast dopustiti da se priest dijeli pod objema prilikama
svaki put kada to sveenik, kojemu je kao vlastitom pastiru povjerena zajednica, bude smatrao zgodnim, pod uvjetom da su vjernici
dobro poueni i da nema nikakve opasnosti od oskvrnua sakramenta ili od toga da obred bude otean zbog velikog broja vjernika
ili zbog drugoga razloga. to se tie naina dijeljenja priesti vjernicima pod objema prilikama te glede proirenja doputenja o takvoj priesti, konferencije biskupa mogu izdati odredbe koje e Apostolska stolica prethodno potvrditi.
284. Kad se priest dijeli pod objema prilikama:
a) kod kalea obino posluuje akon, a ako njega nema, onda
prezbiter ili postavljeni akolit ih drugi izvanredni sluitelj svete priesti, ili pak, u sluaju potrebe, vjernik kojemu se ta sluba neposredno povjerava;
b) ako moda preostane Kristove Krvi, nju e na oltaru ispiti
sveenik ili akon ili pak postavljeni akolit koji je posluivao kod
kalea te e po obiaju poistiti sveto posue, obrisati ga i posloiti.
Vjernicima koji se moda ele priestiti samo pod prilikom kruha
neka se to omogui.
285. Za dijeljenje priesti pod objema prilikama treba pripraviti:
a) ako se prieuje pijenjem izravno iz kalea: kale dovoljne
veliine ili pak vie kalea, ipak pazei uvijek da Krvi Kristove ne
bude puno vie nego to je za slavlje potrebno;
b) ako se priest pod objema prilikama dijeli umakanjem, valja
pripaziti da hostije ne budu suvie tanke ni premalene, ve neto
deblje nego obino, kako bi se djelomice umoene u Krv mogle bez
potekoa dijeliti.
286. Ako se prieuje Krvlju pijenjem iz kalea, priesnik, poto primi Tijelo Kristovo, pristupi sluitelju kalea i stane pred njega.
Sluitelj kae: Krv Kristova, a priesnik odgovori: Amen. Sluitelj
mu prui kale, koji priesnik sam svojim rukama prinese ustima.

58

Priesnik zatim popije malo iz kalea, vrati ga sluitelju i odstupi;

sluitelj pak obrie ubrusom rub kalea.
287. Ako se prieuje umakanjem u kale, priesnik, drei
pliticu pod ustima, pristupi sveeniku koji dri posudu s posveenim
esticama i uz kojega stoji sluitelj koji dri kale. Sveenik uzme
hostiju, umoi je dijelom u kale i pokazujui je kae: Tijelo i Krv
Kristova. Priesnik odgovori: Amen, primi od sveenika Sakrament
u usta i nakon toga odstupi.

59

GLAVA V.
RASPORED I URES CRKVENOGA PROSTORA ZA SLAVLJENJE EUHARISTIJE
I. OPA NAELA
288. Za slavljenje euharistije Boji se narod veinom okuplja u
crkvi ili, ako nje nema ili nije dovoljno velika, na drugome dolinome mjestu koje je dostojno tolikoga otajstva. Crkve ili druga mjesta
neka budu zato prikladni za vrenje svetoga ina i za djelatno sudjelovanje vjernika. Uz to neka sveta zdanja i bogotovni predmeti
budu uistinu dostojni i lijepi, kao znakovi i simboli viih stvarnosti.108 289. Radi toga Crkva neprekidno trai od raznih umjetnosti
njihovu plemenitu uslugu te priznaje umjetniki izraz svih naroda i
krajeva.109 tovie, kao to nastoji sauvati umjetnika djela i blaga
to su nam ih minula stoljea namrla110 te ih, prema potrebi, prilagoditi novim zahtjevima, tako se trudi promicati nova ostvarenja
koja odgovaraju duhu svakoga pojedinoga vremena.111 Zato pri
povjeravanju posla umjetniku, kao i pri odabiranju umjetnikih
djela za crkvu, treba teiti za pravom umjetnikom vrsnoom koja
e hraniti vjeru i pobonost i biti u skladu s pravim znaenjem i
svrhom kojoj slue.112
290. Sve crkve neka budu posveene ih barem blagoslovljene.
Stolne pak i upne crkve neka se posvete sveanim obredom.
291. Za ispravno graenje, popravljanje i ureenje svetih zdanja neka se svi kojih se to tie savjetuju s biskupijskom komisijom za
svetu liturgiju i crkvenu umjetnost. A i dijecezanski biskup neka se
za savjet i pomo obrati toj komisiji kad je posrijedi donoenje propisa o tome pitanju, odobravanje nacrta za nove graevine ili rjeavanje nekih vanijih pitanja.113
292. Ures crkve neka tei vie za njezinom plemenitom jednostavnou negoli za raskoi. U odabiranju ukrasnih elemenata treba
voditi rauna o istinitosti tvari i nastojati oko toga da uresi pomau
odgoju vjernika i dostojanstvu svega svetoga prostora.
293. Prikladno ureenje crkve i njezinih pripadnih dijelova, da
bi se dobro odgovorilo potrebama naega vremena, zahtijeva ne
samo da se pazi na ono to se izravno odnosi na vrenje svetih ina
ve da se osigura i ono to ide za odgovarajuom udobnou vjerni-

60

ka, a to se obino predvia na mjestima gdje se narod redovito

okuplja.
294. Boji narod koji se sabire na misu vrsto je meusobno
povezan i hijerarhijski ureen, to se oituje kroz razliite slube i
radnje u pojedinim dijelovima slavlja. Stoga ope ureenje svetoga
zdanja mora biti takvo da na neki nain daje sliku sabrane zajednice, da omoguuje odgovarajui raspored sviju i pogoduje ispravnomu vrenju svake pojedine slube. Vjernici i pjevaki zbor zauzet
e mjesto koje e im olakati djelatno sudjelovanje.114 Sveenik
slavitelj, akon i ostali sluitelji zauzet e mjesto u prezbiteriju. Na
istome e se mjestu pripraviti i sjedala za suslavitelje; ako je njihov
broj velik, sjedala e se rasporediti u nekome drugome dijelu crkve,
ali u blizini oltara. Sve to, mada mora izraavati hijerarhijsko ureenje i raznovrsnost slubi, treba ipak tijesno povezati u jednu cjehnu tako da jedinstvo svekolikoga svetoga puka time doe jasno do
izraaja. Narav i ljepota prostora i svega namjetaja treba da promie pobonost i oituje svetost slavljenih otajstava.
II. UREENJE PREZBITERIJA ZA SVETO ZBOROVANJE
295. Prezbiterij je prostor u kojemu je podignut oltar i odakle se
navjeuje Boja rije, a sveenik, akon i ostali sluitelji u njemu
vre svoju slubu. Prezbiterij neka bude prikladno istaknut u odnosu na crkvenu lau ih blagim povienjem ili posebnim rasporedom i
uresom. Neka bude i toliko prostran da se u njemu slavlje euharistije moe s lakoom vriti i pratiti.115
OLTAR I NJEGOV URES
296. Oltar, na kojem se pod otajstvenim znakovima uprisutnjuje rtva kria, ujedno je i Gospodnji stol, a Boji je narod na misi
sazvan da u njemu sudjeluje; sredite je i zahvaljivanja koje se vri
euharistijom.
297. U svetome prostoru euharistiju valja slaviti na oltaru; izvan toga prostora moe se slaviti i na prikladnom stolu, ali uvijek
na stolnjaku i tjelesniku te uz kri i svijenjake.
298. Uputno je da u svakoj crkvi bude nepomian oltar, koji jasnije i trajnije oznaava Krista Isusa, ivi kamen (1 Pt2,4; usp. Ef
2,20). U drugim prostorima koji su namijenjeni za bogosluje oltar

61

moe biti pomian. Nepomini je oltar onaj koji je tako graen daje
privren za do te se ne moe pomaknuti, a pomini onaj koji se
moe prenositi.
299. Oltar, gdje god je to mogue, neka se gradi odvojeno od zida da se moe lako obii i na njemu slaviti licem prema narodu.
Neka zauzima takvo mjesto da bude uistinu sredite kamo se sama
od sebe usredotouje pozornost svekolike zajednice vjernika.116
Oltar e redovito biti nepomian i posveen.
300. Oltar, kako pomini tako i nepomini, posveuje se prema
obredu iz Rimskoga pontifikala. Pomini se oltar ipak moe samo
blagosloviti.
301. U skladu s obiajem i znaenjem to je do nas dolo crkvenom predajom, ploa nepominoga oltara neka bude kamena, i to
izraena od prirodnoga kamena. Ipak, moe se, prema sudu konferencije biskupa, uzeti i druga tvar, dohna, vrsta i umjetniki obraena. Nosai pak ili osnova na kojima lei ploa mogu se izraditi
iz koje mu drago tvari, samo daje dohna i vrsta. Pomini se oltar
moe napraviti iz bilo koje plemenite i vrste tvari koja, prema obiajima i predaji raznih krajeva, odgovara liturgijskoj upotrebi.
302. Dobro je uuvati obiaj da se kod posveenja pod oltar
ugrade, odnosno pohrane relikvije svetaca, pa i nemuenika. Samo
neka se pazi da vjerodostojnost tih relikvija bude zajamena.
303. U novim crkvama koje se grade bolje je da se postavi samo
jedan oltar, koji e u zajednici vjernika biti znak jednoga Krista i
jedne euharistije Crkve. U ve sagraenim pak crkvama gdje je
postojei oltar tako smjeten da oteava sudjelovanje naroda te se
zbog svoje umjetnike vrijednosti ne moe premjestiti, izgradit e se
drugi nepomini oltar koji e se umjetniki obhkovati i obredno
posvetiti te e se samo na njemu vriti sveta slavlja. Da se pozornost
vjernika ne odvraa od novoga oltara, postojei oltar neka se posebno ne ureava.
304. Iz potovanje prema slavljenju Gospodnjega spomenina i
prema gozbi na kojoj se prua Gospodnje Tijelo i Krv, oltar na kojem se slavi neka bude prekriven bar jednim stolnjakom bijele boje,
a on neka oblikom, mjerom i uresom odgovara grai samoga oltara.

62

305. Kod ureavanja oltara neka se tei za umjerenou. U vrijeme doaa oltar neka bude ureen cvijeem, ali u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna
radost Gospodinova roenja. U vrijeme pak korizme zabranjuje se
ureavanje oltara cvijeem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena)
te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren
te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru.
306. Na oltaru moe stajati samo ono to je potrebno za slavljenje mise, to jest: evanelistar, od poetka slavlja do navjetaja
evanelja; kale s pliticom, piksida - ukoliko je potrebna - tjelesnik,
ubrus, pokrivalo i misal od priprave darova do ienja svetoga
posua. Tehnika pomagala za bolju ujnost sveenikova glasa, ako
su potrebna, neka se takoer postave na nenamedjiv nain.
307. Svijenjaci, koje u pojedinim liturgijskim inima iziskuje
potovanje i sveanost slavlja (usp. br. 117), neka se prikladno rasporede ili na oltaru ili pored njega, potujui pritom ustrojstvo oltara i prezbiterija, kako bi sve bilo skladno sazdano te vjernicima
nita ne bi prijeilo da nesmetano prate to se na oltaru dogaa ili
to se onamo donosi.
308. Isto tako neka na oltaru ih blizu njega bude kri s likom
raspetoga Krista, koji e okupljena zajednica moi dobro vidjeti.
Korisno je da takav kri ostane u blizini oltara i izvan liturgijskih
slavlja kako bi vjernicima prizivao u pamet spasonosnu muku Gospodnju.
AMBON
309. Dostojanstvo Boje rijei trai da u crkvi bude prikladno
mjesto za navijetanje, prema kojemu e se za vrijeme liturgije rijei sama od sebe obraati pozornost vjernika.117 Zgodno je da takvo
mjesto openito bude nepomian ambon, a ne tek obian pomini
stalak. Uzevi u obzir raspored svake crkve, ambon treba daje postavljen ondje gdje e vjernici moi dobro vidjeti i uti zareene sluitelje i itae. S ambona se proglauju jedino itanja, pripjevni psalam i vazmeni hvalospjev; isto se tako moe s njega drati homilija
te izrei nakane sveope molitve. Dostojanstvo ambona iziskuje da
na nj uzlazi samo sluitelj rijei. Pristoji se da se novi ambon, prije
nego se uvede u liturgijsku uporabu, blagoslovi prema obredu iz
Rimskoga obrednika.118

63

SJEDITE ZA SVEENIKA SLAVITELJA I OSTALA SJEDALA

310. Sjedite sveenika slavitelja treba da oznauje njegovu
slubu predsjedanja skupu i ravnanja molitvom. Stoga mu je najprikladnije mjesto na dnu prezbiterija prema narodu, osim ako to
prijei raspored zgrade ih druge okolnosti, na primjer ako bi prevelika udaljenost oteavala saobraanje izmeu sveenika i okupljene
zajednice, ih pak ako se svetohranite nalazi na sredini iza oltara.
Neka se izbjegava bilo kakav oblik prijestolja.119 Pristoji se da se
sjedite, prije nego bude uvedeno u liturgijsku upotrebu, blagoslovi
prema obredu iz Rimskoga obrednika.120 Isto tako neka se u svetitu rasporede i sjedala za sveenike suslavitelje te za prezbitere
koji e, odjeveni u korsku odjeu, slavlju biti nazoni, ali u njemu
nee koncelebrirati. Sjedalo za akona neka se postavi u blizini
sjedita za slavitelja. Sjedala za posluitelje neka se postave tako da
se jasno razlikuju od sjedala za kler te da posluitelji mogu s lakoom vriti povjerenu im slubu.121
III. RASPORED CRKVE
MJESTO ZA VJERNIKE
311. Mjesta za vjernike treba rasporediti vrlo brino, kako bi
oni oima i duhom mogli ivo sudjelovati u svetim slavljima. Poeljno je da im se redovito stave na raspolaganje klupe ili stolci. Za
osuuje obiaj da se nekim privatnim osobama dodjeljuju posebna
mjesta.122 Klupe ih stolce, osobito u novopodignutim crkvama, treba tako urediti da vjernici mogu lako zauzeti onaj stav tijela to ga
pojedini dijelovi obreda trae te da mogu s lakoom pristupiti svetoj
priesti. Valja paziti da vjernici budu u stanju ne samo vidjeti sveenika, odnosno akona i itae, nego da ih, uz pomo suvremenih
tehnikih pomagala, mogu lako i uti.
PROSTOR ZA PJEVAKI ZBOR I GLAZBENE INSTRUMENTE
312. Pjevaki zbor neka se, vodei rauna o rasporeaju svake
crkve, smjesti tako da jasno bude vidljiva njegova narav, naime to
daje on dio okupljene zajednice vjernika i da ima osobitu slubu; da
obavljanje te slube bude olakano; da svakom lanu zbora bude na
prikladan nain omogueno puno, sakramentalno sudjelovanje u
misi.123

64

313. Orgulje i druga zakonito odobrena glazbala treba smjestiti

na zgodno mjesto gdje e biti na pomo i pjevakomu zboru i narodu kad pjeva i odakle e ih, kad sama sviraju, svi moi lako uti.
Pristoji se da orgulje, prije nego se uvedu u liturgijsku uporabu, budu blagoslovljene prema obredu iz Rimskoga obrednika.124 U vrijeme doaa neka se orgulje i druga glazbala koriste u mjeri koja
odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova roenja. U vrijeme pak korizme sviranje
orgulja i drugih glazbala doputa se samo kao potpora pjevanju,
osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i
blagdane.
MJESTO UVANJA PRESVETE EUHARISTIJE
314. Prema grai svake pojedine crkve i zakonitim mjesnim
obiajima, neka se presveti Sakrament uva u svetohranitu u nadasve dostojnom, asnom, vidljivom, ureenom i za molitvu prikladnom dijelu crkve.125 Redovito neka bude samo jedno svetohranite, nepomino, izraeno od vrste, nepovredive i neprozirne tvari te
zakljuano na nain da se stoje mogue vie otkloni mogunost
obeaenja.126 Povrh toga, pristoji se da se svetohranite, prije
nego bude odreeno za bogoslunu uporabu, blagoslovi prema obredu iz Rimskoga obrednika.127
315. S obzirom na znak prikladno je da na oltaru na kojem se
slavi misa ne bude svetohranite u kojem se uva presveta euharistija.128 Prilii stoga, prema sudu dijecezanskoga biskupa, svetohranite smjestiti:
a) ili u prezbiteriju, ali ne na oltaru na kojem se slavi, u obliku i
na mjestu koje e najvie odgovarati, ne iskljuujui ni stari oltar
koji se vie ne koristi za slavlje (usp. br.303);
b) ili pak u nekoj kapeli, prikladnoj za osobno klanjanje i molitvu vjernika,129 koja je prostorno tijesno vezana s crkvom te vjernicima dobro vidljiva.
316. Prema drevnome obiaju, pored svetohranita neka trajno
gori posebna svjetiljka na ulje ili od voska, a kojom e se oznaavati
i astiti Kristova prisutnost.130
317. Neka se nipoto ne zaboravi obdravati i sve ono to o uvanju presvete euharistije propisuju zakonske norme.131

65

SVETE SLIKE
318. Crkva u zemaljskoj liturgiji predokusno sudjeluje u onoj
nebeskoj, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, prema kojemu
kao hodoasnica tei, gdje Krist sjedi Bogu zdesna te se, astei
spomen svetih, nada zadobiti neko mjesto u drutvu s njima.132
Stoga se, u skladu s pradavnom predajom Crkve, na svetim
mjestima vjernicima na tovanje izlau slike Gospodina, blaene
Djevice Marije i svetaca,133 ali neka se ipak tako rasporede da
vjernike mogu voditi otajstvima vjere koja se ondje slave. Neka se
stoga pazi da se njihov broj ne bi bez reda umnoio, zatim da budu
tako rasporeene da ne bi odvlaile pozornost vjernika od samoga
slavlja.134 Redovito neka ne bude vie od jedne slike jednoga te
istoga sveca. Kod ukraavanja i ureenja crkve - kad je rije o slikama - valja openito imati pred oima pobonost cijele zajednice,
ah i ljepotu i dostojanstvo samih slika.

66

GLAVA VI.
TO JE POTREBNO Z A MISNO SLAVLJE
I. KRUH I VINO ZA SLAVLJENJE EUHARISTIJE
319. Slijedei Kristov primjer Crkva je za slavljenje Gospodnje
gozbe uvijek upotrebljavala kruh i vino s vodom.
320. Kruh za slavljenje euharistije mora biti od same penice,
svjee peen i, prema drevnoj predaji latinske Crkve, beskvasan.
321. Smisao znaka zahtijeva da tvar euharistijskoga slavlja uistinu izgleda kao hrana. Stoga je poeljno da se euharistijski kruh,
iako beskvasan i tradicionalnoga oblika, pripravi tako da sveenik
u misi slavljenoj s narodom moe hostiju stvarno razlomiti na vie
dijelova i podijeliti ih barem nekim vjernicima. Male se hostije nipoto ne iskljuuju kada to zahtijeva broj priesnika i drugi pastoralni
razlozi. Sam pak in lomljenja kruha, kojim se u apostolsko doba
jednostavno oznaavala euharistija, jasnije e oitovati snagu i vanost znaka jedinstva svih u jednome kruhu i ljubavi to se oituje
kad braa meusobno dijele jedan te isti kruh.
322. Vino za euharistijsko slavlje treba daje od roda trsova (usp.
Lk 22,18), prirodno i isto, to jest bez primjesa drugih sastojaka.
323. Neka se brino pazi da se kruh i vino, odreeni za euharistiju, uvaju u dobru stanju, a to znai da treba paziti da se vino ne
ukiseli i da se kruh ne pokvari ih odve ne otvrdne, tako da se teko
moe lomiti.
324. Ako sveenik poslije posveenja ih kad primi priest primijeti da nije bilo uliveno vino, nego voda, izlit e vodu u neku posudu,
a u kale uh ti vina s vodom te ga posvetiti govorei dio izvjetaja
koji se odnosi na posvetu kalea, a da ne mora ponovno posvetiti
kruh. II.
BOGOSLUNI PREDMETI OPENITO
325. Kao u gradnji crkava, tako Crkva doputa umjetniki izraz
svakoga pojedinoga kraja i u svim bogoslunim predmetima te usvaja one prilagodbe koje se slau s duhom i predajom pojedinih
naroda, pod uvjetom da sve dobro odgovara namjeni za koju su

67

sami bogosluni predmeti odreeni.135 Neka se i u ovome dijelu

pomno vodi briga o uzvienoj jednostavnosti, koja se na najbolji
nain spaja s istinskom umjetnou.
326. U odabiranju tvari za bogoslune predmete moe se, pored onoga to je po predaji ve uobiajeno, uzeti i ono to se prema
shvaanju naega vremena smatra plemenitim, samo ako je trajno i
ako dobro odgovara bogoslunoj uporabi. O tome e za pojedine
krajeve prosudbu donijeti konferencija biskupa (usp. br. 390).
III. BOGOSLUNO POSUE
327. Od onoga stoje potrebno za slavljenje mise na posebnoj je
cijeni bogosluno posude, a osobito kale i plitica, u kojima se vino i
kruh prinose, posveuju i iz kojih se blaguju.
328. Neka se bogosluno posude izradi od plemenite kovine.
Ako je izraeno od kovine koja ra, ih od neke koja je manje plemenita od zlata, neka se redovito iznutra pozlati.
329. U skladu s prosudbom konferencije biskupa i s odredbama
odobrenim od Apostolske stolice, bogosluno se posue moe izraivati i od drugih vrstih i, prema opem shvaanju svakoga pojedinoga kraja, plemenitih materijala, npr. od ebanovine ili drugoga
tvrdoga drva, ukohko su ti materijali prikladni za liturgijsku uporabu. U tome sluaju prednost e uvijek imati tvari koje nisu lomljive i koje ne propadaju. To vrijedi za sve posue namijenjeno za hostije, kao to su: plitica, piksida, kustodija, pokaznica i slino.
330. Glede kalea i ostaloga posua namijenjenoga za Krv Gospodnju neka im aa bude napravljena od tvari koja ne upija tekuinu. Podnoje se moe nainiti od druge vrste i prikladne tvari.
331. Za posveivanje hostija prikladno je uzeti jednu oveu pliticu u koju e se staviti kruh, kako za sveenika i akona, tako i za
ostale sluitelje i vjernike.
332. S obzirom na oblik bogoslunoga posua, preputeno je
umjetniku da ga to prikladnije izradi na nain koji najbolje odgovara obiajima pojedinih krajeva, s time da pojedine posude budu
prikladne za bogoslunu uporabu za koju su namijenjene te da se

68

jasno razlikuju od onoga posua koje je namijenjeno za svakodnevnu uporabu.

333. Glede blagoslova svetoga posua neka se obdravaju obredi propisani u liturgijskim knjigama.136
334. Neka se potuje i obiaj da se u sakristiji napravi sakrarij
u koji se izlijeva voda od pranja bogoslunoga posua i rublja (usp.
br. 280).
IV. LITURGIJSKO RUHO
335. U Crkvi, koja je Kristovo Tijelo, nemaju svi udovi iste uloge.
Ta se raznolikost sluba u euharistijskome slavlju na izvanjski nain oituje raznovrsnou bogoslunoga ruha. Ono stoga mora biti
znakom slube koja je svakomu sluitelju vlastita. To bogosluno
ruho treba doprinositi i uresu samoga bogoslunoga ina. Ruho
koje oblae sveenici i akoni, kao i posluitelji laici, prikladno se
blagoslivlje prije njihove liturgijske uporabe, prema obredu opisanom u Rimskome obredniku. 137
336. Bogosluno ruho, zajedniko svim zareenim i postavljenim sluiteljima kojega mu drago stupnja, jest alba, koja se oko bokova privezuje pojasom, osim ako je tako saivena da prianja uz
tijelo i bez pojasa. Prije nego se obue alba, ako ona oko vrata ne
pokriva obino odijelo, neka se stavi amikt. Alba se ne moe zamijeniti superpelicejem, niti se on smije obui na talar kad se oblai
misnica ih dalmatika ili, prema propisima, samo stola bez misnice
ih dalmatike.
337. Vlastito odijelo sveenika predsjedatelja, u misi i u drugim
svetim inima koji su izravno povezani s misom, jest kazula ili misnica, koju oblai na albu i stolu, osim kad je drukije odreeno.
338. akonovo vlastito odijelo jest dalmatika, koja se oblai na
albu i stolu. Dalmatika se ipak moe izostaviti zbog nunosti ili ako
je sveanost niega stupnja.
339. Akoliti, itai i ostali posluitelji laici mogu obui albu ih
drugo ruho koje je u pojedinim krajevima zakonito odobrila konferencija biskupa (usp. br. 390).

69

340. tolu sveenik nosi oko vrata tako da mu pada niz prsa, a
akon je od lijevoga ramena vodi poprijeko preko prsiju na desnu
stranu tijela, gdje se privruje.
341. Plat ili pluvijal sveenik nosi u procesijama i u drugim
svetim inima prema rubrikama pojedinih obreda.
342. to se pak. tie oblika bogoslunoga ruha, konferencije biskupa mogu odrediti i Apostolskoj stolici predloiti prilagodbe koje
e odgovarati potrebama i obiajima pojedinih krajeva.138
343. Za izradu bogoslunoga ruha mogu se, pored uobiajenih
materijala, uzeti i prirodne tkanine svojstvene pojedinomu kraju, a
tako i neke umjetne tkanine koje odgovaraju dostojanstvu bogoslunoga ina i osobe. O tome e svoju prosudbu donijeti konferencija
biskupa.139
344. Ljepotu i otmjenost svakoga pojedinoga ruha ne valja traiti u obilju ukrasa koji se dodaju, nego u materijalu koji se upotrebljava i u obhku. Za urese pak neka poslue likovi, odnosno slike, ili
simboli koji odaju svetu uporabu, klonei se onih to ne dolikuju
svetoj uporabi.
345. Raznolikost boja bogoslunoga ruha ide za tim da tijekom
liturgijske godine snanije i na izvanjski nain dode do izraaja s
jedne strane vlastitost otajstava vjere koja se slave, a s druge strane
smisao za rast u kranskome ivotu.
346. to se tie boje bogoslunoga ruha, neka se obdrava ustaljeni obiaj, i to:
a) Bijela se boja uzima u slubama i misama vazmenoga i boinoga vremena; k tomu: u Gospodnjim slavljima koja se ne odnose
na njegovu Muku; u slavljima blaene Djevice Marije, svetih anela,
svetaca koji nisu muenici; na svetkovine Svih svetih (1. studenoga) i
svetoga Ivana Krstitelja (24. lipnja); na blagdane svetoga Ivana
Evanelista (27. prosinca), Katedre svetoga Petra (22. veljae) i Obraenja svetoga Pavla (25. sijenja).
b) Crvena se boja uzima na Nedjelju muke Gospodnje i na Veliki petak, na nedjelju Pedesetnicu, u slavljima Muke Gospodnje, na
blagdane roenja za nebo apostola i evanelista te u slavljima svetih muenika.

70

c) Zelena se boja uzima u slubama i misama vremena kroz

godinu.
d) Ljubiasta se boja uzima u doba doaa i korizme. Moe se
uzeti i u slubama i misama za pokojne.
e) Crna se boja moe uzeti, tamo gdje je obiaj, u misama za
pokojne;
f) Ruiasta se boja moe uzeti, tamo gdje je obiaj, u nedjelje
Gaudete (III. doaa) i Laetare (IV. korizmena).
g) U sveanijim se danima moe upotrijebiti blagdansko ih asnije liturgijsko ruho, premda nije u boji toga dana.
Konferencije biskupa mogu - glede boje liturgijskoga ruha - odrediti i predloiti Apostolskoj stolici prilagodbe koje odgovaraju
potrebama i duhu pojedinih naroda.
347. Obredne mise slave se u ruhu boje koja im je vlastita ili u
bijeloj ili blagdanskoj boji; mise pak za razliite potrebe u ruhu boje
dana ili vremena ili, ako oituju pokorniko obiljeje, u ljubiastome,
npr. br. 31, 33, 38; zavjetne mise u boji koja odgovara misi koja se
slavi ih pak u boji vlastitoj danu ili vremenu.
V. DRUGI PREDMETI ODREENI ZA CRKVENU UPORABU
348. Osim bogoslunoga posua i ruha, za koje je odreena posebna tvar, neka i drugi predmeti, bilo namijenjeni hturgijskoj uporabi140 bilo na koji drugi nain priputeni u crkvu, budu dolini i u
skladu sa svrhom za koju je svaki predmet odreen.
349. Na poseban se nain treba brinuti da liturgijske knjige,
poglavito evandelistar i lekcionar - koji su namijenjeni navijetanju
Boje rijei te stoga uivaju i posebno aenje - budu u liturgijskome inu znakovi i simboli nebeske zbilje pa zato uistinu dolini, ureeni i hjepi.
350. Osim toga, svekolikom brinou treba paziti na ono stoje
izravno povezano s oltarom i euharistijskim slavljem, kao to su npr.
oltarni kri i kri koji se nosi u procesiji.
351. Neka se marno nastoji da se i kod manje vanih predmeta
primjereno potuju zahtjevi umjetnosti i da se uzviena jednostavnost uvijek povezuje s istoom.

71

GLAVA VII.
IZBOR MISE I NJEZINIH DIJELOVA
352. Pastoralna e djelotvornost slavlja zacijelo porasti budu li,
u granicama mogunosti, tekstovi itanji, molitava i pjesama prikladno odgovarali potrebama, duhovnoj pripravi i sposobnosti sudionika. To e se postii prikladnom primjenom mnogostruke mogunosti izbora, koja se nie opisuje. Stoga e sveenik pri rasporeivanju mise vie gledati na ope duhovno dobro Bojega naroda
negoli na svoju sklonost. K tomu, neka ne zaboravi da izbor misnih
dijelova ima provesti u slonu dogovoru s onima koji u slavlju vre
neku slubu, ne iskljuujui nipoto vjernike u onome to se njih
neposrednije tie. Budui daje mogunost izbora raznih misnih dijelova mnogovrsna, nuno je da prije slavlja akon, itai, psalmist,
pjeva, tuma i zbor, svatko prema svome udjelu, dobro znaju koji
e se njima pripadni tekst upotrijebiti, da se nita ne vri u bilo kom
pogledu nepripremljeno. Skladan naime raspored i izvedba obreda
znatno doprinose raspoloenju vjernika za sudjelovanje u euharistiji.
I. IZBOR MISE
353. Na svetkovine je sveenik duan drati se kalendara crkve
u kojoj slavi liturgiju.
354. U nedjelje, svagdane doaa, boinoga, korizmenoga i
vazmenoga vremena te na blagdane i obvezatne spomendane:
a) ako se misa slavi s narodom, sveenik e se drati kalendara
crkve u kojoj slavi;
b) ako se slavi misa u kojoj sudjeluje jedan posluitelj, sveenik
moe birati ili kalendar crkve ili vlastiti kalendar.
355. Na neobvezatne spomendane:
a) Na svagdane doaa od 17. do 24. prosinca, na dane boine osmine, na korizmene svagdane, osim Srijede pepelnice i svagdana Velikoga tjedna, govori se misa toga liturgijskoga dana; ako je
toga dana u opem kalendaru upisan spomendan, moe se uzeti
njegova zborna molitva, osim na Srijedu pepelnicu i na svagdane
Velikoga tjedna. U svagdane vazmenoga vremena mogu se valjano
uzeti spomeni svetaca u cijelosti.
b) Na svagdane doaa prije 17. prosinca, na svagdane boinoga vremena poslije 2. sijenja i na svagdane vazmenoga vremena

72

moe se izabrati ili misa toga svagdana ili misa sveca ili misa jednoga od svetaca iji je spomendan ili pak misa o bilo kojem svecu
koji je na taj dan upisan u martirologiju.
c) Na svagdane kroz godinu moe se izabrati ili misa dana ili
misa neobvezatnoga spomendana koji pada na taj dan ili misa nekoga sveca koji je upisan u martirologiju ili pak misa za razliite
potrebe ili zavjetna misa.
Ako slavi s narodom, sveenik e paziti da ee i bez dostatna
razloga ne izostavlja itanja naznaena u lekcionaru za svagdane:
Crkva naime eli da se vjernicima pripravi obilatiji stol Boje rijei.141 Iz istoga razloga nee pretjerivati u uzimanju pokojnikih
misa: svaka se naime misa prinosi kako za ive tako i za pokojne i u
euharistijskoj molitvi postoji spomen pokojnih. Gdje su pak vjernicima prirash srcu neobvezatni spomendani blaene Djevice Marije
ih svetaca, neka se udovolji njihovoj zakonitoj pobonosti. A kad se
daje mogunost izbora izmeu spomendana iz opega kalendara i
spomendana iz biskupijskoga, odnosno kalendara redovnike zajednice, neka se, uz iste uvjete i u skladu s predajom, da prednost partikularnomu spomendanu.
II. IZBOR MISNIH DIJELOVA
356. U odabiranju tekstova za razne dijelove mise, bilo vlastitih
liturgijskih vremena bilo svetaca, neka se obdravaju pravila koja
slijede.
itanja
357. Za nedjelje i svetkovine odreena su tri itanja, to jest: iz
proroka, apostola i evanelja, kojima se kranski narod, prema
udesnome Bojem naumu, odgaja za nastavljanje djela spasenja.
Neka se ta itanja strogo primjenjuju. U vazmeno vrijeme, prema
predaji Crkve, umjesto itanja iz Staroga zavjeta uzima se itanje iz
Djela apostolskih. Za blagdane su naznaena dva itanja. Ako se
pak blagdan prema pravilima uzdie na stupanj svetkovine, dodaje
se tree itanje, koje se preuzima iz zajednikih slavlja. Na spomene svetaca, ako nemaju vlastitih itanja, obino se itaju itanja odreena za svagdan. U nekim se sluajevima predlau pripadna itanja koja osvjetljuju poseban vid duhovnoga ivota ih aktualnosti
odreenoga sveca. Koritenje tih itanja nije obvezatno ako to ne
nalae istinski pastoralni razlog.

73

358. U lekcionaru za svagdane predloena su itanja za pojedine dane u svakome tjednu tijekom itave godine. Stoga e se ta itanja redovito uzimati u dane za koje su odreena, osim kad se pojavi koja svetkovina ili blagdan ili pak spomendan koji ima vlastita
itanja iz Novoga zavjeta u kojima se spominje svetac koji se slavi.
Ako se, meutim, katkad u tjednu prekine susljedno itanje zbog
koje svetkovine, kojega blagdana ih kojega posebnoga slavlja, sveeniku e biti doputeno da, imajui pred oima slijed itanja cijeloga tjedna, spoji dijelove koji se izostavljaju ili da odlui kojima od
njih valja dati prednost. U misama za posebne zajednice sveeniku
je doputeno odabrati tekstove koji su prikladniji za posebno slavlje,
uz uvjet da su uzeti iz odobrenoga lekcionara.
359. Nadalje, poseban je izbor odlomaka Svetoga pisma u lekcionaru predvien za obredne mise u koje se ukljuuju neki sakramenti ili sakramentali, ili za mise koje se slave za neke posebne
potrebe. Takvi su lekcionari prireeni zato da se vjernici prikladnijim sluanjem Boje rijei uvedu u to punije prihvaanje otajstva u
kojemu sudjeluju i da se odgajaju za sve aru ljubav prema Bojoj
rijei. Zato tekstove koji se itaju u slavlju treba odreivati imajui
pred oima i primjerene pastoralne razloge i mogunost odabira
koja se u tome pogledu nudi.
360. Ponekad se daje dulji i krai oblik teksta istoga itanja. U
izabiranju izmeu ta dva oblika valja se ravnati pastoralnim kriterijem. Tako je primjereno uzeti u obzir sposobnost vjernika za plodonosno sluanje duljega ili kraega itanja te njihovu sposobnost
sluanja duljega teksta, koji valja protumaiti u homiliji.142
361. Kada se pak doputa mogunost izbora izmeu ovoga ili
onoga ve odreenoga teksta ili teksta danoga na volju, trebat e
paziti na korist sudionika, radi li se naime o tekstu koji je jednostavniji ih prikladniji za okupljenu zajednicu, ili o tekstu koji se ponavlja ili izostavlja, a koji se doznauje nekomu slavlju kao vlastit, a
drugomu daje na volju, kad god to preporuuje pastoralna korist.143 To se moe dogoditi ih kada se isti tekst mora itati drugi
put u meusobno bliim danima, npr. nedjeljom i sljedeega svagdana ili kada postoji bojazan da e koji tekst stvoriti odreene tekoe u nekoj zajednici vjernika. Neka se ipak pripazi da se u odabiranju tekstova Svetoga pisma njegovi dijelovi trajno ne iskljue.

74

362. Osim mogunosti odabira nekih prikladnijih tekstova, o

kojima je rije u prethodnim brojevima, konferencijama se biskupa
daje mogunost da u posebnim okolnostima naznae neke prilagodbe glede itanja, ah tako da se tekstovi odabiru iz propisno odobrena lekcionara.
Molitve
363. U svakoj se misi, ako nije naznaeno drukije, govore molitve koje su toj misi vlastite. U spomendanima svetaca zborna je molitva ili vlastita ili, ako takva ne postoji, iz pripadnoga zajednikoga
slavlja; molitva nad prinosima i popriesna molitva, ako nisu vlastite, mogu se uzeti ili iz zajednikoga slavlja ih od svagdana tekuega
vremena. U svagdane kroz godinu mogu se, pored molitava prethodne nedjelje, uzeti i molitve neke druge nedjelje kroz godinu ih
pakjedna od mohtava za razliite potrebe, koje se nalaze u misalu.
No, bit e uvijek doputeno iz tih misa uzeti i samo zbornu molitvu.
Na taj se nain prua bogatiji izbor tekstova kojima se obilatije
hrani pronja vjernika. Za povlatenija vremena godine taje prilagodba ve ostvarena u molitvama koje su dotinim vremenima vlastite te su u misalu za pojedine svagdane.
Euharistijska molitva
364. Brojna predslovlja kojima obiluje Rimski misal idu za tim
da razlozi davanja hvale u euharistijskoj molitvi zasjaju na puniji
nain i da snanije iziu na vidjelo razni vidovi otajstva spasenja.
365. Pri odabiranju euharistijskih mohtava koje se nalaze u
Redu mise dobro je drati se ovih pravila:
a) Prvu euharistijsku molitvu ili Rimski kanon, koja se moe
uvijek uzeti, prikladnije je moliti u one dane za koje je naznaen
poseban U zajednitvu, ili u misama s vlastitim Molimo, Gospodine,
a tako i u slavljima apostola i svetaca koji se spominju u toj molitvi;
isto tako i u nedjelje, osim ako iz pastoralnih razloga prednost treba dati Treoj euharistijskoj molitvi.
b) Druga se euharistijska molitva, zbog svojih posebnih obiljeja, uzima radije na svagdane ili u posebnim prilikama. Mada ima
vlastito predslovlje, moe se koristiti i s drugim predslovljima, posebno onima koja potpunije oituju otajstvo spasenja, npr. s opim
predslovljima. Kad se slavi misa za kojega pokojnika, moe se uzeti

75

poseban obrazac, predloen na pripadnome mjestu, to jest prije

Spomeni se i nae brae.
c) Trea euharistijska molitva moe se govoriti s bilo kojim
predslovljem. Imat e prednost u nedjelje i blagdane. Ako se ta molitva koristi u misama za pokojne, moe se uzeti poseban obrazac za
pokojnika, umetnut na pripadno mjesto, to jest iza rijei: Sve sinove
i keri svoje irom svijeta ti, blagi Oe, milostivo k sebi privedi.
d) etvrta euharistijska molitva ima nepromjenjivo predslovlje
i donosi potpuniji saetak povijesti spasenja. Moe se uzeti onda
kada misa nema vlastitoga predslovlja i u nedjelje kroz godinu. U
tu se molitvu, zbog njezina ustrojstva, ne moe uklopiti poseban
obrazac za pokojnika.
Pjesme
366. Pjesme koje su smjetene u Red mise, npr. Jaganje Boji,
nije doputeno zamijeniti drugim pjesmama. 367. U odabiranju pjesama koje dolaze izmeu itanja te ulaznih, prinosnih i priesnih
pjesama valja obdravati ono to se propisuje na odnosnim mjestima (usp. br. 40-41, 47-48, 61-64, 74, 86-88).

76

GLAVA VIII.
PRIGODNE MISE I MOLITVE TE MISE ZA POKOJNE
I. PRIGODNE MISE I MOLITVE
368. Budui daje uinak liturgije sakramenata i sakramentala u
tome da se pravo raspoloenim vjernicima gotovo svaka ivotna
zgoda posveuje boanskom milou koja provire iz vazmenoga
otajstva144 i budui daje euharistija sakrament nad sakramentima,
misal prua primjere misa i mohtava koje se mogu uzeti u raznim
prigodama kranskoga ivota za potrebe cijeloga svijeta i sveope
ih mjesne Crkve.
369. S obzirom na veu mogunost odabiranja itanja i mohtava, dobro je da se prigodne mise uzimaju umjereno, tj. kad to zahtijeva neka prilika.
370. U svim prigodnim misama, ako izriito nije drukije odreeno, doputeno je uzeti itanja svagdana, kao i pjesme izmeu tih
itanja ako pristaju slavlju.
371. Takvim se misama pribrajaju obredne mise, mise za razne
potrebe, prigodne i zavjetne.
372. Obredne se mise povezuju sa slavljem sakramenata ih sakramentala. Zabranjene su na nedjelje doaa, na korizmene i
vazmene nedjelje, na svetkovine, u dane vazmene osmine, na Spomen svih vjernih mrtvih, na Srijedu pepelnicu i na dane Velikoga
tjedna, a osim toga, valja obdravari i pravila to ih donose obredne
knjige ili sami obrasci misa.
373. Mise za razne potrebe ih prigodne uzimaju se u nekim posebnim prilikama, ih povremeno ih u pripadnim godinjim dobima.
Izmeu tih misa mjerodavna vlast moe odabrati mise za javne potrebe to e ih tijekom godine odreivati konferencija biskupa.
374. Ako se pojavi neka vea potreba ili pastoralna korist, misa
za tu potrebu moe se slaviti, po nalogu ih doputenju dijecezanskoga biskupa, u sve dane osim na svetkovine, na nedjelje doaa,
korizme i vazmenoga vremena, na dane vazmene osmine, na Spomen svih vjernih mrtvih, na Srijedu pepelnicu i na dane Velikoga
tjedna.

77

375. Zavjetne mise o Gospodnjim otajstvima ili u ast blaene

Djevice Marije, anela ili kojega sveca ili svih svetaca mogu se slaviti za pobonost vjernika na svagdane kroz godinu sve ako na taj
isti dan pada neobvezatni spomendan. Ipak, ne mogu se slaviti, kao
zavjetne, mise koje se odnose na otajstva ivota Gospodinova ih
blaene Djevice Marije, osim mise njezina Bezgrjenoga zaea,
budui da su ta slavlja vezana uz tijek liturgijske godine.
376. Na obvezatne spomendane, svagdane doaa sve do 16.
prosinca ukljuivo, na svagdane boinoga vremena poslije 2. sijenja te na svagdane vazmenoga vremena nakon vazmene osmine po
sebi su zabranjene mise za razne potrebe i zavjetne mise. Ali ako to
trai istinska potreba ili pastoralna korist, moe se, prema prosudbi upravitelja crkve ih samoga sveenika slavitelja, u slavlju s narodom uzeti misa koja odgovara toj potrebi ih koristi.
377. Na svagdane kroz godinu u koje padaju neobvezatni
spomendani ili kad je sluba svagdana, doputeno je slaviti bilo koju
prigodnu misu ih uzeti bilo koju prigodnu molitvu, izuzimajui ipak
obredne mise.
378. Na osobit se nain preporuuje spomen blaene Djevice
Marije u subotu, jer se posebno i prije svih svetaca u liturgiji Crkve
tuje Majka Otkupiteljeva.145
II. MISE ZA POKOJNE
379. Crkva prinosi za pokojnike euharistijsku rtvu Kristova
vazma da bi, uslijed uzajamna zajednitva svih Kristovih udova, ono
to jednima isprosi duhovnu pomo drugima donijelo utjehu nade.
380. Meu misama za pokojnike prvo mjesto pripada sprovodnoj misi; ona se moe slaviti svakoga dana, osim na zapovjedne
svetkovine, na Veliki etvrtak, u vazmenome trodnevlju i na nedjelje
doaa, na korizmene i vazmene nedjelje, potujui uz to sve to
odreuju pravne odredbe.146
381. Misa za pokojne nakon stoje primljena vijest o smrti ili na
kraju pokopa pokojnika ih o prvoj godinjici moe se slaviti i na
svagdane u osmini Boia, u dane kad pada obvezatni spomendan
te na sve svagdane, osim na Srijedu pepelnicu i na dane Velikoga

78

tjedna. Druge ih svagdanje mise za pokojnike mogu se slaviti u

svagdane kroz godinu, na dane na koje padaju neobvezatni spomendani ili je sluba svagdana, samo ako su uistinu namijenjene za
pokojnike.
382. U sprovodnim misama neka se redovito dri kratka homilija, iskljuujui ipak bilo koju vrstu sprovodnih pohvalnica.
383. Vjernike, a naroito iz pokojnikove rodbine, valja potaknuti da svetom prieu sudjeluju u euharistijskoj rtvi prinesenoj za
pokojnika.
384. Ako je sprovodna misa izravno povezana s obredom sprovoda, poto se izmoli popriesna molitva i izostave zavrni obredi,
vri se obred posljednje preporuke ili oprotaja; taj se obred vri
samo u nazonosti mrtvoga tijela.
385. Pri ureenju i izboru onih dijelova mise za pokojnike, osobito sprovodne mise, koji se mogu mijenjati (npr. molitve, itanja,
sveopa molitva), prikladno je ne ispustiti iz vida pastoralne razloge s obzirom na pokojnika, njegovu obitelj i nazone. Nadalje, neka
pastiri posebnu brigu posvete onima koji prigodom sprovoda prisustvuju liturgijskim slavljima ih sluaju evanelje, bili oni nekatolici
ih katolici a koji nikad ih veoma rijetko sudjeluju u euharistiji, ih se
ini da su ak izgubili vjeru: sveenici su, naime, sluge Kristova
evanelja za sve ljude.

79

GLAVA IX.
PRILAGODBE KOJE SPADAJU NA BISKUPE I NJIHOVE
KONFERENCIJE
386. Obnova Rimskoga misala provedena u nae vrijeme prema propisu odluka Drugoga vatikanskoga ekumenskoga sabora
neumorno je nastojala da svi vjernici u euharistijskome slavlju mogu sudjelovati potpuno, svjesno i djelatno, kako to liturgija po svojoj
naravi zahtijeva, a na to sami vjernici imaju pravo i dunost snagom svoga stanja.147 Stoga, da bi slavlje vie odgovaralo odredbama i duhu svete liturgije, u ovoj Uredbi i u Redu mise predloene su
neke daljnje prilagodbe koje se povjeravaju prosudbi ili dijecezanskoga biskupa ih konferencija biskupa.
387. Dijecezanski biskup, koji mora biti poput velikoga sveenika svoga stada, od kojega proizlazi i'zavisi ivot njegovih vjernika u
Kristu,143 mora promicati liturgijski ivot u svojoj biskupiji, njime
ravnati i nad njime bdjeti. Njemu se u ovoj Uredbi povjerava da
ravna praksom koncelebracije (usp. br. 202, 374 ) , da donosi odredbe o posluivanju sveeniku kod oltara (usp. br. 107), o dijeljenju
svete priesti pod objema prilikama (usp. br. 283), o gradnji i ureenju crkava (usp. br. 291) . No njemu ponajprije pripada gajiti duh
svete liturgije u prezbiterima, akonima i vjernicima.
388. Prilagodbe, o kojima e biti rijei neto kasnije, a koje zahtijevaju iru koordiniranost, moraju biti odreene u konferenciji
biskupa, prema zakonskim odredbama.
389. Konferencijama biskupa ponajprije pripada zadaa da
pripreme i odobre izdanje ovoga Rimskoga misala na odobrenim
jezicima, kako bi se on, nakon potvrenja Apostolske stolice, mogao
upotrebljavati u zemljama na koje se odnosi.149
Rimski misal treba izdati cjelovito, bilo na latinskome bilo na
zakonito odobrenim prijevodima na narodne jezike.
390. Zadaa je konferencija biskupa odrediti i, poto ih potvrdi
Apostolska stolica, u Misal unijeti prilagodbe koje su navedene u
ovoj Opoj uredbi i u Redu mise, kao to su:
- kretnje vjernika i dranje tijela (usp. gore br. 43);
- kretnje odavanja poasti oltaru i evanelistaru (usp. gore br.
273);

80

- tekstovi ulaznih, prinosnih i priesnih pjesama (usp. gore br.

48; 74; 87);
- itanja iz Svetoga pisma koja treba izabrati u posebnim prilikama (usp. gore br. 362);
- oblik pruanja mira (usp. gore br. 82);
- nain primanja svete priesti (usp. gore br. 160; 283);
- materijal oltara i svetih predmeta, posebno svetoga posua,
kao i materijal, oblik i boja liturgijskoga ruha (usp. gore, br. 301, 326,
329, 339, 342-346).
Naime, direktoriji i pastoralne upute koje bi konferencije biskupa smatrale korisnima mogle bi se, uz prethodno potvrenje
Apostolske stolice, na prikladnome mjestu unijeti u Rimski misal.
391. Istim konferencijama pripada zadaa brinuti se osobitom
brigom za prijevode biblijskih tekstova koji se upotrebljavaju u slavljenju mise. Naime itaju se itanja iz Svetoga pisma i u homiliji tumae, pjevaju se psalmi te iz njegova nadahnua i poticaja proizlaze molitve, pronje i liturgijske pjesme, kako bi iz njih liturgijski ini
i znakovi dobili svoje znaenje.150 Neka se upotrebljava govor koji
odgovara mogunosti shvaanja vjernika i koji je prikladan javnomu navijetanju, uvajui ipak znaajke vlastite razliitim nainima
govora koji se upotrebljavaju u biblijskim knjigama.
392. Konferencije biskupa morat e isto tako pomnim nastojanjem pripremiti i prijevod drugih tekstova, kako bi, takoer u skladu s naravi svakoga jezika, potpuno i vjerno bio izraen smisao
izvornoga latinskoga teksta. U izvravanju toga treba potivati razliite knjievne vrste koje se koriste u misi, kao to su: predsjedateljske molitve, antifone, poklici, odgovori, litanijski zazivi itd. Neka se
pred oima ima injenica da prijevod teksta ne slui poglavito za
razmatranje, ve vie za navijetanje ili pjevanje u slavljenikome
inu. Neka govor bude prilagoen vjernicima odreenoga podruja,
ali ipak neka bude uzvien i obiljeen svim knjievnim odlikama, s
time da trajno ostaje potreba kateheze o biblijskome i kranskome
smislu nekih rijei i izriaja. Poeljno je, meutim, da na podrujima
koja se slue istim jezikom, za liturgijske tekstove, a osobito za biblijske tekstove i tekstove za Red mise, ako je mogue, bude isti prijevod.151
393. Zbog uzvienoga mjesta koje u slavljima ima pjevanje, kao
neizostavan ili sastavni dio liturgije,152 konferencije biskupa odobravaju prikladne melodije, osobito za tekstove Reda mise, za odgo-

81

vore i poklike puka i za posebne obrede u tijeku liturgijske godine.

Isto tako treba da prosude koje glazbene oblike, melodije ili glazbene instrumente dolikuje dopustiti u boanskome kultu, koliko su
uistinu prikladni ili koliko se mogu prilagoditi liturgijskoj uporabi.
394. Treba da svaka biskupija ima svoj kalendar i misni proprij.
Konferencija biskupa neka pak sa svoje strane naini vlastiti nacionalni kalendar ili - zajedno s drugim konferencijama - kalendar
irega podruja, koji mora odobriti Apostolska stolica.153 U tome
poslu najvie treba uvati i tititi dan Gospodnji kao iskonski dan
slavlja. Stoga neka se druga slavlja, osim ako su zbilja od velikoga
znaenja, ne pretpostavljaju danu Gospodnjemu.154 Isto tako treba
paziti da liturgijska godina, preureena prema odluci Drugoga vatikanskoga sabora, ne bude zasjenjena drugotnim elementima. U
nacionalnom kalendaru koji treba izraditi neka budu naznaeni
(usp. br. 373) prosni dani i kvatre te tekstovi i upute za nain njihova
slavljenja,155 kao i druge posebne odredbe koje treba uvaavati. U
izdavanju Misala prikladno je da slavlja koja su vlastita za cijeli
narod ili govorno podruje budu umetnuta medu slavlja opega
kalendara, a ona koja su vlastita za neki kraj ili biskupiju neka se
stave u posebni dodatak.
395. Konano, ako sudjelovanje vjernika i njihovo duhovno dobro iziskuju razliitosti i dublje prilagodbe, kako bi sveto slavlje odgovaralo duhu i predaji razliitih naroda, konferencije biskupa te
prilagodbe mogu, prema odredbi lanka 40. Konstitucije o svetoj
liturgiji, predloiti Apostolskoj stolici te ih s njezinom suglasnou
uvesti, osobito za one narode kojima je Evanelje navijeteno u novije vrijeme.''" Neka se brino potuju posebni propisi koje donosi
uputa O rimskoj liturgiji i inkulturaciji.157 Glede naina postupanja u svemu tome, valja se drati sljedeega: Ponajprije treba Apostolskoj stolici potanko izloiti prethodni prijedlog, da bi se - nakon
to se dobije potrebno doputenje - pristupilo izraivanju pojedinih
prilagodba. Nakon to je taj prijedlog Apostolska stolica propisno
odobrila, neka se naini pokus na odreeno vrijeme i na odreenim
mjestima. Ako to sluaj zahtijeva, konferencija e biskupa nakon
isteka pokusnoga vremena odrediti nastavljanje prilagodba i Apostolskoj stolici na prosudbu podastrijeti zrelu formulaciju o toj stvari.158
396. Ipak, prije negoli doe do novih prilagodba, osobito onih
dubljih, trebat e briljivo nastojati da se kleru i vjernicima mudro i

82

uredno prui neophodna pouka, kako bi se ve predviene mogunosti mogle ostvariti i primijeniti pastoralni propisi koji odgovaraju
duhu slavlja.
397. Neka se takoer obdrava naelo prema kojemu svaka
partikularna Crkva mora biti u skladu s opom Crkvom, i to ne
samo glede nauka vjere i sakramentalnih znakova nego i u vezi s
obiajima, opeprihvaenima od strane apostolske i neprekinute
predaje, a koje treba potivati ne samo da bi se izbjegle pogrjeke
nego takoer da bi se prenijela cjelovitost vjere, jer zakon moljenja
Crkve odgovara njezinu zakonu vjerovanja.159 Rimski je obred
znatan i dragocjen dio liturgijskoga blaga i batine Katolike crkve,
a njegovo bogatstvo koristi dobru sveope Crkve, tako da bi joj gubitak toga blaga uvelike tetio. Taj je obred kroz stoljea ouvao ne
samo liturgijske obiaje koji su nastali u gradu Rimu nego je takoer na dubinski, organski i skladan nain u sebe ugradio i neke
druge, koji su potjecali iz obiaja i duha razliitih naroda i partikularnih Crkava, kako Zapada tako i Istoka, te je na taj nain postao
nadregionalnim. U nae vri jeme postoji jedinstveni identitet i izraz
ovoga obreda u tipskim izdanjima liturgijskih knjiga objavljenih
vlau Vrhovnoga sveenika i u odgovarajuim hturgijskim knjigama koje su odobrile konferencije biskupa za svoje podruje, a
Apostolska ih je stolica potvrdila.160
398. Odredbu Drugoga vatikanskoga sabora da se novine u liturgijskoj obnovi primjenjuju samo ako to zahtijeva istinska i sigurna korist Crkve te nakon potrebne brige da novi oblici - na neki
nain - organski izrastaju iz starih oblika,161 valja primijeniti i radi
inkulturacije samoga rimskoga obreda.162 Uz to, inkulturacija iziskuje potrebno vremensko trajanje da se - zbog urbe i neopreznosti
- ne bi naruila istinska liturgijska predaja. Naposljetku, nastojanje
oko inkulturacije ne ide za tim da se stvore nove obredne porodice,
nego da se izie ususret zahtjevima odreene kulture, no na takav
nain da unesene prilagodbe - uinjene bilo u Misalu bilo u drugim
hturgijskim knjigama - ne budu na tetu vlastitoj naravi rimskoga
obreda.163
399. Stoga Rimski misal, premda u razliitosti jezika i u odreenoj raznolikosti obiaja,144 mora biti sauvan za budunost kao
sredstvo i predivan znak cjelovitosti i jedinstva rimskoga obreda.165