OGLEDALO

PRAVDE
Biskupski ordinarijat u Mostaru
o navodnim ukazanjima i porukama
u Meugorju

Priredio
Don Draen Kutlea

Mostar, 2001.
3

BISKUPSKI ORDINARIJAT MOSTAR

OGLEDALO PRAVDE

Priprema i slog:
Don Draen Kutlea

Na naslovnoj stranici:
Djevica s Djetetom
Dar Pape Leona XIII.
prigodom blagoslova
Crkve Marijina Roenja
u Trebinju, 1884.
uzdignute na rang Katedrale
Trebinjske biskupije
1984.

Izdava: Biskupski ordinarijat Mostar

Ulica biskupa ule bb, 88000 Mostar
Naklada: 3000 primjeraka
Tisak: Hercegtisak, iroki Brijeg
Za tiskaru: Tihomir Kujundi

KAZALO
Rije prireivaa..........................................................................9
Bezgrjena uznesena...............................................................10
Predgovor...................................................................................11
U Meugorju prije 20 godina ....................................................16
"VIDIOCI" ..............................................................................19
Vicka Ivankovi.........................................................................21
Mirjana Dragievi ....................................................................24
Marija Pavlovi..........................................................................28
Ivan Dragievi..........................................................................33
Ivanka Ivankovi .......................................................................36
Jakov olo .................................................................................37
IZRAVNO UKLJUENI U MEUGORSKA ZBIVANJA 39
Biskup Pavao ani ...................................................................41
Izjava mostarskog biskupa o Meugorju...................................47
Fra Jozo Zovko ..........................................................................51
Fra Tomislav Vlai...................................................................55
Fra Slavko Barbari ...................................................................59
Fra Leonard Ore.......................................................................63
Ren Laurentin ..........................................................................66
"PORUKE"..............................................................................73
Biskup "kriv", fratri "pravi".......................................................75
Biskup se nema za to ispriavati ..............................................81
Biskup mora povjerovati ...........................................................83
Hitno obraenje Meugorju.......................................................87
Poruke s obzirom na dva hotela.................................................94
Veliki znak - veliki uzmak.......................................................102
5

Poruke nedoline Gospina imena ............................................109

"Poruke" Meugorju i svijetu ..................................................128
Jesu li sve vjere jednake? ........................................................135
LANCI, OSVRTI, RAZGOVORI .....................................139
GODINA 1992.........................................................................141
Istina je velika, i pobijedit e...................................................141
Nesporazumi oko "ukazanja" ..................................................142
GODINA 1993.........................................................................143
Dva vida izjave ........................................................................143
Jasno i jednosmisleno ..............................................................145
Pobjeda istine...........................................................................146
Jasan stav .................................................................................148
GODINA 1994.........................................................................152
Biskup provincijalki ................................................................152
Ima li Gospe u Meugorju? .....................................................154
Lani Papin delegat .................................................................155
Zadarska izjava vrijedi! ...........................................................157
Hrvatski i meugorski jezik.....................................................160
Prie za naivne.........................................................................163
Nekad povlastice sada opomene..............................................166
GODINA 1995.........................................................................167
Nemir u oazi mira? ..................................................................167
Saeto reeno...........................................................................172
Nije tako! .................................................................................174
Filmske neistine.......................................................................177
Fikcija ......................................................................................179
Nije biskup nego nadbiskup ....................................................181
Kriteriji za prosuivanje ukazanja...........................................182

GODINA 1996.........................................................................202
Kritike o infantilnu filmu.........................................................202
Intervjui bez orijentira .............................................................207
Udruga bez odobrenja..............................................................208
Nije Meugorje "svetite Kraljice mira" .................................209
Crkva zabranjuje slubena hodoaa u Meugorje ...............214
Istinom po neistini ...................................................................216
Nuncij porie ...........................................................................217
Biskupska konferencija BiH o "hodoaima" u Meugorje .218
GODINA 1997.........................................................................219
Kancelar Grafenaueru..............................................................219
Nema slubenih hodoaa......................................................221
Kakvi su ovo "plodovi"?..........................................................224
Papa Kraljici mira u Hrasnu ....................................................227
Biskupska konferencija ne preporuuje...................................231
Ni Sveta Stolica ne preporuuje ..............................................233
"Obljetnica ukazanja" bez Ordinarija ......................................239
Preokret u Meugorju? ............................................................245
Odbor "Kraljice mira"..............................................................247
Kad se dr. Letica zaleti ........................................................258
apljinska "krizma" i meugorska "karizma" .........................260
"Ukazanja" po duhanitu i kukurizitu ....................................262
Otvoren konanu pravorijeku ..................................................263
GODINA 1998.........................................................................265
Rebieva egzegeza meugorskih "poruka" .............................265
"Ukazanja" bez solidna temelja vjere ......................................268
Sveti Otac ne ide u privatno hodoae...................................270
Nema "ukazanja" u crkvenim prostorijama.............................271
Manipulacija pastirskim potpisima..........................................273
Privatni pohodi nevjerodostojnim ukazanjima ........................276
Vjera i praznovjerje .................................................................279

GODINA 1999.........................................................................281
Iz izvjea Ad Limina Apostolorum.........................................281
Iz neobjavljena razgovora s Vjesnikom ...................................282
to bi Papa rekao meugorskom upniku?..............................285
U istini i ljubavi .......................................................................288
GODINA 2000.........................................................................290
Dva fenomena..........................................................................290
Cenaculum bez potvrde i dozvole ...........................................291
Na Bezgrjeno Srce Marijino ..................................................293
Dva zahtjeva ............................................................................298
GODINA 2001.........................................................................299
Tko koga ranjava? ...................................................................299
Kada jednom popusti ...........................................................302
Tako prolazi.............................................................................305
Novinarska senzacija ...............................................................305
Kriste, budi naa srea!............................................................308
Papa dolazi na poziv ................................................................312
ZAKLJUAK..........................................................................313
Popis imena..............................................................................315

RIJE PRIREIVAA
Po nalogu mjesnoga biskupa msgr. Ratka Peria nastojao
sam skupiti i kompjutorski prirediti razne izjave, priopenja,
komentare i studije u vezi s meugorskim pojavama, koje je
potpisivao bilo koji slubenik Ordinarijata u proteklom
razdoblju. Napisi su se pojavljivali u razliitim asopisima:
Crkvi na Kamenu, Vrhbosni, Vrhbosnensia, Radio Vatikanu,
Glasu Koncila, Trnu, Danasu, Hrvatskom listu, Slobodnoj
Dalmaciji, Vjesniku, i nekim inozemnim listovima, a neki se
prvi put ovdje objelodanjuju. Iza svakoga teksta oznaeno je
zvjezdicom u kojem je listu objavljeno. Dijecezanski je biskup
sa svojim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom,
tajnikom, zatim s urednikom Crkve na kamenu i s urednikom
Katolikoga informativnog ureda reagirao na znaajnije napise i
pisma o meugorskim dogaajima, koja ovdje uvezujemo u
monografiju da se nau na okupu radi uvida u stav Biskupskog
ordinarijata i radi onih koji su zainteresirani da te fenomene
procjenjuju onako kako ih mjerodavne osobe u Crkvi
prouavaju i tumae.
Nakon prezentacije estero "vidjelaca" predstavljeni su
biskup Pavao ani, s jedne strane, kao odgovorni u
prosuivanju takvih zbivanja, i neki oci franjevci, pastoralni
djelatnici u Meugorju, te jo poneki podupiratelj meugorskih
fenomena, s druge strane. Potom je dan prostor najrazliitijim
"porukama" s kratkim osvrtom i komentarom Ordinarijata nakon
gotovo svakoga takva "vienja" ili "poruke".
Uinilo nam se potom najprikladnije slijediti lanke,
priopenja i odgovore pojedinih godita, nakon posljednje
slubene izjave Biskupske konferencije u Zadru, 10. travnja
1991. godine, do danas.
Mostar, na svetkovinu Bezgrjene, 8. prosinca 2001.
Don Draen Kutlea
9

BEZGRJENA UZNESENA
Nepokolebljivo ispovijedamo da je svemogui Bog u svojoj
premudroj Promisli, Djevicu Mariju iz Nazareta, ouvavi je
bezgrjenom od trenutka njezina zaea, odredio za zemaljsku
Majku svomu Jedinoroenom utjelovljenom Sinu.
On je Nju, vazda Djevicu, koja je zaela po Duhom Svetom
i rodila njegova Vjenoga Sina, Krista Isusa, uinio Bogomajkom.
Gospodin je Isus na kriu svoju Majku predao Ivanu i
svima nama za nau duhovnu majku. Ona je, proivjevi ovaj
mukotrpni zemaljski tijek, u posebnu supatnitvu sa svojim Sinom,
bila po posebnoj Bojoj povlastici, duom i tijelom, uznesena u
nebesku slavu.
Vjerujemo takoer da je Blaena Gospa, Bezgrjena,
Djevica, Bogorodica i Uznesena, najmonija Zagovornica nas
ljudi kod nebeskoga Prijestolja. I da se po Bojem doputenju i
poslanju moe ukazati na ovome svijetu, kao to je to vie puta u
povijesti kranstva priznato i prihvaeno, a crkvene mjerodavne
vlasti odobrile kao javno tovanje. Drimo zajedno sa Svetom
Crkvom da i najautentinije poruke iz takvih privatnih ukazanja ne
ulaze u polog kranske svete vjere i Objave i kao takve ne
obvezuju nijednoga vjernika u savjesti. Sve se takve poruke
prihvaaju "ljudskom vjerom", ako se dokau "pobono
vjerodostojnima". Molitveno i pouzdano izgovaramo svaki naslov,
privilegij i zaziv, kojim Katolika Crkva asti Presvetu Djevicu
Bogorodicu u njezinim litanijama: od "Sveta Marijo" preko
naslova "Ogledalo Pravde", "Prijestolje Mudrosti", "Zdravlje
Bolesnih" do "Kraljice mira"!

10

PREDGOVOR
Biskupski se ordinarijat u Mostaru vie puta i na vie
naina javno i napismeno oglaavao u vezi s meugorskim
pojavama, poevi od kolovoza 1981.
Prije nekoliko godina izila je knjiga s naslovom
Prijestolje Mudrosti, pod zazivom koji se pridaje Blaenoj
Djevici Mariji u njezinim lauretanskim litanijama. Ovdje za
naslov uzimamo jedan drugi Gospin litanijski zaziv: Ogledalo
Pravde. U Knjizi Mudrosti itamo o Boanskoj Mudrosti:
"Ona je odsjev vjene svjetlosti,
i zrcalo isto djela Bojeg,
a i slika dobrote njegove" (7,26).
Eto te tri rijei: odsjev, zrcalo i slika jesu Ogledalo, a
svjetlost, djelo i dobrota jesu Pravednost Boja. Djevica je
Marija u Oevu planu, zainjui po Duhu Svetomu i raajui
Sina Bojega, Krista Gospodina, po posebnoj povlastici Bojoj
bila ouvana od ljage iskonskoga grijeha, i ivjela bez grijeha
kao isto, preisto ogledalo Boje dobrote, svjetlosti i
pravednosti. Zato smo ovoj knjizi dali naslov Ogledalo Pravde
jer elimo istaknuti da je Blaena Djevica Marija za nas vjernike
isto Ogledalo Boje pravednosti, i ne smijemo dopustiti da ga u
naoj crkvenoj nauci i pobonosti ikakva mrlja ukalja ili
zemaljski interes zlorabi. Ovdje donosimo injenice, takozvane
poruke i navodna ukazanja koja odudaraju od istinitosti,
autentinosti i vjerodostojnosti. inei tako, smatramo da
iskazujemo dunu i sinovsku ast Blaenoj Gospi, Ogledalu
Pravde.
U vezi s meugorskim dogaajima tajnik Kongregacije za
nauk vjere osvrnuo se na dopis biskupa na otoku Reunionu, 26.
svibnja 1998. U pismu kae:
Preuzvieni,
pismom od 1. sijenja 1998. Vi se dostavili ovom Uredu
razna pitanja koja se odnose na stajalite Svete Stolice i
11

mostarskoga biskupa s obzirom na takozvana 'ukazanja' u

Meugorju, na privatna hodoaa i na duobrinitvo vjernika
koji idu u ono mjesto.
S tim u vezi - iako smatram nemoguim odgovoriti na
svako pitanje koje ste Vi, Preuzvieni, postavili - moram prije
svega precizirati da nije obiaj Svete Stolice zauzimati, u prvome
stupnju, vlastito stajalite s obzirom na navodne nadnaravne
pojave. Stoga ovaj se Ured s obzirom na ono to se odnosi na
vjerodostojnost tih 'ukazanja', jednostavno dri onoga to su
biskupi bive Jugoslavije odredili u svojoj Izjavi u Zadru, 10.
travnja 1991'Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.'
Nakon podjele Jugoslavije u razliite nezavisne drave, pripadalo
bi sada lanovima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da,
eventualno, preuzmu sluaj u ispitivanje i da izdaju, ako ustreba,
nove izjave.
Ono to je preuzvieni gospodin msgr. Peri ustvrdio u
svome pismu generalnom tajnitvu 'Famille Chrtienne',
izjavljujui: 'moje je uvjerenje i stajalite ne samo Non constat de
supernaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate
meugorskih ukazanja ili objava', mora se promatrati kao izraz
osobnoga uvjerenja mostarskoga biskupa, koji, kao mjesni
ordinarij, uvijek ima pravo izraziti ono to jest i ostaje njegovo
osobno miljenje.
Napokon, ono to se odnosi na hodoaa u Meugorje,
koja se odvijaju na privatan nain, ova Kongregacija smatra da su
doputena pod uvjetom da ne budu promatrana kao ovjerovljenje
dogaaja koja jo traju i koja jo iziskuju crkveno istraivanje.
U nadi da sam dao zadovoljavajui odgovor barem na
glavna pitanja koja ste postavili ovoj Kongregaciji, molim Vas,
Preuzvieni, primite izraze mojih najodanijih osjeaja."1

Dopis nadbiskupa T. BERTONE-a, tajnika Kongregacije za nauk

vjere, br. 154/81-06419 msgr. Gilbertu Aubryju.

12

Isti tajnik Kongregacije, msgr. Bertone, u lanku koji je

najprije iznio pred mnotvom biskupa, a zatim 2001. godine i
objavio,2 saima neke zajednike karakteristike u dananjim
takozvanim ukazanjima. Dominantne znaajke suvremenih
"ukazanja" bile bi, prema tajniku Kongregacije, sljedee:
Prvo, poveanje i mnoenje takvih fenomena, to se
vjerojatno tumai padom racionalizma, pogrjenim traenjem
tajne, povrnom i neformiranom vjerom, zabrinutou ili
tjeskobom u rastu pred nepoznanicom budunosti.
Drugo, irenje fenomena, iz biskupije u biskupije, iz
zemlje u drugu zemlju, bre nego prije, duguje se naglaenoj
injenici masovnih pomagala priopavanja. A kad se tomu doda
pokretljivost samih "vidjelaca", koji su as na jednom as na
drugom dijelu svijeta da prenesu ljudima svoje "nadnaravne
poruke", onda se uloga medija jo jae uoava.
Tree, povezivanje novih "ukazanja" i "poruka" s onima
koje su negdje mjesne ili ope crkvene vlasti ve priznale
autentinima.
etvrto, tenja da se "poruke" smatraju "nadnaravnima"
samo zato to ne sadre doktrinarne zablude protiv vjere, nego
se u njima ita poziv na molitvu, na obraenje U tome je
osobito znaajan poziv na "posljednja vremena", na apokalipsu.
Peto, isticanje samih "vidjelaca" kao protagonista.
Pogotovo ako im se pridrui koji sveenik ili redovnik. Ima i
"klerikoga protagonizma". Klerik je pozvan da kod "vidjelaca"
razlikuje duhove, procijeni to je to i komu to pripada.
esto, formiranje "pokreta" ili "udruga" povezanih s tim
fenomenima. Postoje skupine vrlo vjernih pristaa (fidelissimi),
pogotovo ako je na elu skupine sam "vidjelac". Takvi osjeaju
obvezu da vre to jai pritisak na crkvene vlasti da zadobiju
odobrenje i priznanje. U ponekom sluaju stav samih "pokreta"
2

T. BERTONE, Apparizioni e segni soprannaturali alla luce del

magistero della Chiesa, u: CONGREGAZIONE PER I VESCOVI, Duc in altum,
Vatikan, 2001., str. 51-54.

13

povezanih s odreenim "porukama" stvorio je problem zajednitva

i crkvenoga ivota u dotinoj zemlji odnosno u mjesnoj Crkvi.
Sedmo, utjecaj javnih glasila (knjiga, revija) koja su se
specijalizirala
za
takozvane
"nadnaravne"
fenomene.
Predstavljajui takve knjige ili asopise esto se neopravdano slue
Dekretom Svetoga Oficija od 15. studenoga 1966. s obzirom na
dokinue Indeksa ili Popisa zabranjenih knjiga da bi opravdali
bespotrebnost crkvenog odobrenja. Takve publikacije imaju
poseban uinak ako ih pie neki crkvenjak, osobito ako se radi o
kakvu poznatu teologu. Tako se nastoji izbjei sadanje kanonsko
zakonodavstvo s obzirom na odobrenje knjiga (usp. kan. 823, 827
3, 839).
Spomenuti dekret, istie tajnik Kongregacije, odnosi se na
dokinue Popisa zabranjenih knjiga, ali ostala je moralna obveza
da se ne ire i ne itaju spisi koji kode vjeri i udoreu (usp. kann.
823-824).
Osmo, neki su se biskupi tuili da ponekada ne samo laici
istraitelji nego i crkvenjaci, strunjaci u toj materiji, idu u dotine
biskupije da podupru odreene fenomene a da uope nisu traili
informacije i duna doputenja od mjesnoga biskupa.
Deveto, u mnogim sluajevima pristae "vidjelaca" nastoje
izigrati mjerodavnu mjesnu crkvenu vlast - bilo da ona nije sklona
fenomenu ili dri razboritim da se o tome ne izjanjava smatrajui da ova nije kadra shvatiti vrijednost "poruka". U takvim
sluajevima takvi istraitelji lako se obraaju na Svetu Stolicu.
Deseto, iako se ponekada mogu uoiti nedostaci u
stavovima dijecezanskih biskupa i njihovih suradnika, ne bi bilo
pretjerano rei da se vidi odreena pogibelj "Crkve ukazanja"
(Chiesa delle apparizioni) koja ima nepovjerenja prema crkvenoj
hijerarhiji, kao varijanta poznate opozicije "karizmatina Crkva institucionalna Crkva". U takvim sluajevima nalazimo se ne
toliko pred odreenim ideolokim stavom koliko pred praktino
ivljenim ponaanjem na koji utjee poneto povrna religioznost,
oslabljeno crkveno zajednitvo i ne toliko duboka vjera, kojoj treba
udesnih znakova.
14

Nakon tih desetak karakteristika tajnik Kongregacije daje i

odreene upute, primjedbe i sugestije dijecezanskim biskupima po
svijetu:
Prvo, poeljna je vea razboritost i oprez mjesnih
ordinarija u ispitivanju takvih sluajeva, osobito kad se radi o
doputenju javnoga tovanja i jo vie kad se moda oglaavaju o
nadnaravnosti samih "ukazanja".
Drugo, prikladno bi bilo da dijecezanski biskupi, u
sluajevima koji to zasluuju, ustanove dvije komisije (jedna
znanstveno-lijenika, druga teoloka), koje se sastoje od
strunjaka, istiui uvijek odgovornost dotine crkvene vlasti (tj.
mjesnog ordinarija, regionalne ili nacionalne biskupske
konferencije).
Tree, biskupi bi isto tako trebali biti oprezni s obzirom na
odobrenje pokreta ili udruga koje su povezane s pojavama
"ukazanja". Kad se pojava, koja nadahnjuje takve pokrete, nije
dogodila na terenu njihovih biskupija, biskupi bi trebali imati
posebnu brigu da zatrae informacije od dotinih mjesnih
ordinarija gdje se fenomen dogodio.
etvrto, biskupi bi morali pripaziti na sveenike koji prate
protagoniste ili one koji su osobito upleteni u takve fenomene.
Peto, mjesni ordinariji ne bi smjeli zanemariti svoju zadau
da bdiju nad publikacijama koje raspravljaju o navodnim
nadnaravnim fenomenima, u oitu odnosu prema vjeri i udoreu.
Smatrali smo bitnim istaknuti, iako ne u doslovnu
prijevodu, navedene toke tajnika Kongregacije za nauk vjere u
Predgovoru ovoj publikaciji Biskupskog ordinarijata. Pozoran
itatelj lako e primijetiti da se veina spomenutih primjedaba i
upozorenja moe odnositi upravo na nae Meugorje: na
takozvana ukazanja, na "udruge" povezane s tim "ukazanjima", na
"vidioce", "medije", "pokrete", "poruke", "posjete", "protagoniste",
"publikacije", pratitelje sveenike, propovjednike redovnike itd. Pa
i na sugestije s obzirom na biskupe.
Ratko Peri, biskup
15

U MEUGORJU PRIJE 20 GODINA

Bio sam upnik na Hrasnu, nakon umirovljenja msgr.
Stjepana Batinovia. Negdje u prvoj polovici kolovoza 1981.
navrati se u upni stan don Ratko Peri, rektor Papinskoga
hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Nije mogao biti na
sprovodu pokojnoga don Stjepana (umro 18. srpnja 1981), pa
doao pomoliti se na grobu svoga prijatelja i starijega brata.
Doao je, naravno, posjetiti Kraljicu mira, svetite koje je na
prijedlog upnika don Stjepana, na biskupijskoj razini, 1977.
godine utemeljio msgr. Petar ule, biskup mostarsko-duvanjski
i apostolski upravitelj trebinjske biskupije. Uveer u etnji na
Gradini pokraj Kraljice mira i u crkvenom dvoritu rije po
rije, prebirui situaciju po Hercegovini, ne mogosmo ne
dotaknuti i senzaciju koja se irila domovinom i svijetom o
"ukazanjima" u Meugorju. Don Ratko zaelje da sutradan
poemo u Meugorje, valjda svjestan da ga netko, kad se vrati u
Rim, ne bi zaskoio pitanjem to je posrijedi, pa sramota, ako ne
bude znao nita odgovoriti. A sve se dogaa tu, pred kuom.
Volio bi on osobno poi tamo, porazgovoriti sa sveenicima i
vjernicima kako bi stekao izravan uvid u razne prie i novinske
izvjetaje. Ja ba nisam bio osobito voljan ii, moram poteno
priznati, ali, hajde, pravit u mu drutvo.
Poli mi autom poslije jutarnje Mise i doruka. Putem
razmjenjujemo razne vijesti, razgovaramo o "udesima" koja se
dogaaju, o razliitim shvaanjima odgovornih ljudi u Crkvi i
drutvu, o biskupovu stavu prema toj pojavi. Upita me, poznam
li koga osobno u Meugorju. Bilo bi dobro porazgovoriti s
obinim ljudima, koji zdravo seljaki misle i kranski djecu
odgajaju. Valjalo bi najprije posjetiti upni ured i pozdraviti
upnika. Kako sam poznavao Dragu V., odluismo posjetiti
njegovu obitelj.
16

Bijasmo najprije u upnom uredu. Primi nas fra Zrinko

uvalo, kapelan (preminuo 1. lipnja 1991).
"Fra Zrinko, je li se Tebi Gospa ijednom ukazala?" upita
ga jedan od nas.
"Meni, brate, nije."
"Vjeruje li da je drugima?"
"Vie ne vjerujem nego vjerujem. Ali ja nastojim praviti
red i mir da se sve odvija kako Bog zapovijeda." Ponudio nas je,
ini mi se, rakijom i tanjurom groa i smokava. Rekosmo mu
da bismo eljeli otii u spomenute obitelji. Sretno bilo!
Naosmo gotovo itavu obitelj Draginu pred kuom.
Niu duhan. Bio je lijep kolovoki dan, a fin duhan tek ubran.
Podsjeti me na tolike godine kada sam i sam brao i nizao duhan
pod odrinom. Predstavih ja kolegu. Ponudie nas piem. Zapoe
pria radi koje smo doli. Obraamo se djevojkama koje spretno
niu list za listom:
"Jeste li vi, cure, bile na 'ukazanjima' i jeste li vidjele
Gospu?" pitamo.
Bile jesmo na "ukazanjima", odgovaraju Dragine keri,
ali mi nismo nita vidjele, osim djece koja kau da vide - Gospu.
Djeca ponu moliti i mi s njima. Najednom zastanu i gledaju u
neto. Onda, usred Oenaa, kau: "Evo je". I: "Ode!" Mi
buljimo onako u njih, a oni bulje u neto ispred sebe. Djeca kau
da je to Gospa. Tumae nam kakva je, kako izgleda, u to je
obuena. Ne govore da ima ita na nogama, je li bosa ili
obuvena. (Nas se dvojica zgledamo i meusobno doaptavamo:
djevojke e nam tono prenijeti u kakvoj je nonji "Gospa" bila,
a hoe li to popamtiti to je rekla, nismo sigurni).
Nekako prvih dana bijae ovako, nastavlja jedna od njih:
nama su djeca rekla, ti vidioci, da im je Gospa poruila da dou
kao sutra naveer u 11 sati da e im se "ukazati" na brdu. Na
kakvu brdu, po noi, Gospe draga? Nama je to bilo malo udno,
to jest jest, a i kod kue su nam govorili stariji: "Boe mi
oprosti, kako vas Gospa zove u ova doba, posred noi?!" Ali nas
pustili. Doao svijet sa svih strana. Netko ponio bateriju, netko
17

fenjer, netko nita. Idemo mi gore, veremo se po onom kamenju,

kad u neka doba netko od vidjelaca podie glas: "Gasite baterije,
Gospa se nee ukazati ako ne ugasite sva svjetla!" Kad je narod
pogasio svjetla, usmo kako vidioci rekoe: "Evo je". I, tako,
nekoliko trenutaka svatko uti. to ako je stvarno tu Gospa,
misli u sebi I moli se. Onda nam rekoe da e Gospa doi
sutra isto tako po noi, oko ponoi.
Te mi sutradan o ponoi opet gore. Pustili nas i ovaj put
roditelji. Dole mi gore na brdo. Sjede ljudi. Netko se moli,
netko pjeva, netko uti i pui. I tako, svijet ko svijet. Najednom
netko zavika: "Gasite cigarete!" Neki nee da utrnu. "Ako ne
ugasite cigarete, Gospa se nee ukazati", doekae. I, naravno,
neki pogasie, a neki stadoe vikati na one koji jo nee da utrnu
cigarete. I stvarno svi prestadoe puiti...
Dok one to priaju, gura me don Ratko i veli mi, a mogli
su uti i drugi:
"Don Luka, mogli bismo mi polako. Nema ti tu nita
autentinoga! T nije Gospa nae osjetljivosti da joj smetaju cigarete!"
Malo sam ga zaustavljao da ujemo jo koju, jer su
djevojke stvarno vrlo lijepo priale, ba onako kako su doivjele,
ule i vidjele, vjerujui i ne vjerujui u sva ta dogaanja. S jedne
strane ne smije rei da ne vjeruje Gospi, a opet ti udno da ne
moe udnije kako e Gospa tako postupati s fenjerima i
cigaretama. Kako e njoj, ako je ona, prigovarati to "vidioce" i
narod s njima po noi nagoni po brdu, i to po hercegovakom kru,
a opet vidi da je to neto mimo uobiajene ljudske pameti.
Otili smo u Mostar pozdraviti biskupa ania. Ne
naosmo ga kod kue. Bit e da je otiao u Rim!
Don Luka Pavlovi

18

"VIDIOCI"

19

20

VICKA IVANKOVI
Vicka, zvana i Vida, roena je 3. rujna 1964. u
Bijakoviima od oca Pere i majke Zlate. Najstarija je meu
"vidiocima". "Ukazanja" ima od 24. lipnja 1981. do danas.
Svaki dan. Bilo je i pauza. A bilo je dana da je imala po dva, tri,
etiri, pet i vie "ukazanja". Tvrdila je svojedobno da e se
pojava jo dugo ukazivati. Spremna je i neumorna u
kontaktiranju s desecima i stotinama znatieljnika, prenosei
njihova pitanja "Gospi" i njezine odgovore radoznalima.
Njoj je meugorska pojava priala svoj ivot od 7.
sijenja 1983. do 10. travnja 1985., eto oko 850 dana.
S njom je povezana zagonetka s trima "dnevnicima", jedno
od zamrenijih pitanja u meugorskim zavrzlamama.1 Ona se
1983. obratila Biskupskom ordinarijatu strojopisnim pismom, za
koje je i sama priznala da ga nije pisala, a jest potpisala:
"Ovih dana sam saznala da se ire umnoeni ciklostrojem
izvaci iz mog dnevnika kojeg iskljuivo piem privatno za sebe od
samoga poetka ukazanja Bl. Djevice Marije na Crnici u upi
Meugorje.
Ovim izjavljujem:
1. Da sam pisala svoj privatni dnevnik samo za sebe.
2. Da me nikada nije nitko pitao ni usmeno ni pismeno za
dozvolu da bi neto objavljivao ili se s neim posluio iz dnevnika.
3. Da nikad nisam nikome dopustila da umnaa ili iri
izvatke iz mog dnevnika.
Ovim izvjeujem svoga o. Biskupa dajui do znanja
javnosti da sve to se iri i umnaa na bilo koji nain kao tekst
moga dnevnika jest teka indiskrecija i povreda mojih osnovnih

P. ANI, Sudbina "Dnevnika ukazanja" Vicke Ivankovi iz

Meugorja, 13. sijenja 1984.

21

prava na privatni dnevnik. Ujedno protestiram zbog svih tih

zloupotreba traei od Vas puno razumjevanje i zatitu.
Molei za Vas, kao i za cijelu Crkvu, iskreno Vas
pozdravljam
U Bijakoviima, 7. svibnja 1983.
Vicka Ivankovi. "2
Svu zamrenost oko dnevnika, jednoga, drugoga, treega,
privatnoga, koji je vodila sama Vicka ili njezina sestra, ili kroniar,
uspio je razmrsiti N. Bulat.3
Vicka je povezana i s "porukama" neposlunim
franjevcima, mostarskim kapelanima, fra Ivici i fra Ivanu.
Slovenski isusovac Radogost Grafenauer snimio je 1983. godine
razgovor s Vickom, koji je i objavljen. Evo dio toga razgovora:
"Biskup je pozvan da sudi da li je to Gospa ili nije" ree
o. Grafenauer.
Vicka: Nek on sudi, ali ja znam da je Gospa.
Graf.: Crkva kae da oni koji su sami u sebe sigurni, da je
to ba znak da to Gospa nije
Vicka: Kome je sumnjivo neka je, meni nije
Graf.: To nije dobar znak Ti si jednom rekla Biskupu, da
bi on trebao vie sluati Gospu nego li Papu
Vicka: Jesam, jesam
Graf.: To znai da bi Biskup trebao tebe vie sluati nego
Papu.
Vicka: Ne mene.
Graf.: Ali Biskup ne zna to je to i moda nije Gospa.
Vicka: Gospa Gospa.
Graf.: Ti si Biskupu rekla da je kriv, a da ova dva (Vego i
Prusina) nisu krivi da mogu obavljati sveenike dunosti (slube).
Vicka: Jesam.
2

Izvornik na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

N. BULAT, Nepouzdanost izvora o dogaajima u Meugorju,
rukopis, 1986., str. 6-24. Cio rukopis ima 36 stranica, na Biskupskom
ordinarijatu u Mostaru.
3

22

Graf.: Mogu li ispovijedati, je li Gospa rekla?

Vicka: Jest.
Graf.: Ako je Gospa to rekla, a Papa kae da ne smiju
Vicka: Nek Papa govori, ja kaem onako kako jest.
Graf: Eto, to je da ovjek doe do onoga: to nije Gospa...
Kad Papa rekne: ne smiju misiti, ne smiju ispovijedati, a Gospa
rekne neka ispovijeda, neka misi, to ne moe biti.
Vicka: Ja znam kako je u pravu (kako je Gospa rekla).
Graf.: Vidi, ako Gospa tako rekne, ja bih dao ruku u vatru
da to nije Gospa to ovjek ima vei dar, to je vea pogibelj da
bude avao posrijedi."4
Pojava je Vicki povjerila do sada 9 "tajni".
Nedavno jedan talijanski novinar pita Vicku s obzirom na
biskupa: Zar nisi zabrinuta zbog nepovjerenja koje on prema vama
pokazuje?
Vicka: "Pravo govorei ja naem biskupu elim dobro i
molim za nj Vjeruj mi, nisam nikada bila zabrinuta. Uostalom
Marija je vrlo mirna s obzirom na tu toku, zato to ne bih bila i
ja?"5
Vicka ivi u upi Meugorju i ima svakodnevna
"ukazanja". Neke su novine objavile da se udaje za Marija
Mijatovia iz upe Gradina kod itluka. Vjenanje bi bilo u
sijenju 2002.6
A trenutano se nalazi na svome uobiajenom putovanju
po svijetu, ovaj put po Americi.7

P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990., str. 6-7.

R. CANIATO V. SANSONETTI, Maria, alba del terzo millennio.
Medjugorje, vent'anni, Milano 2001., str. 432.
6
Usp. Veernji list, 12. studenoga 2001., str. 48.
7
J. BOUFLET, Medjugorje ou la fabrication du surnaturel, Pariz,
1999., str. 185-188, donosi sva putovanja meugorskih "vidjelaca" po
zapadnome svijetu od 1990. do 1998. Tako ih je Vicka imala 26, Ivan 23,
Marija 17 itd.
5

23

MIRJANA DRAGIEVI
Mirjana je roena u Sarajevu, 18. oujka 1965., od oca
Joze i majke Milene. Dugo je ivjela u Sarajevu, gdje se i
kolovala.
Prvo je "vidjeliino" vienje "nebeske pojave" bilo 24.
lipnja 1981., a posljednji redoviti susret bio je na Boi, 25.
prosinca 1982. Pria da je njoj samoj taj rastanak bio vrlo teak,
jedva su se rastale nakon 45 minuta. Navodna joj je Gospa rekla da
je ona "dovoljno svjesna", da mora shvatiti kako se mora "okrenuti
normalnom svagdanjem ivotu", kao i njezine vrnjakinje, da mora
"nastaviti ivjeti bez njezinih majinskih savjeta". Mirjana
nastavlja: "Prvih mjesec dana bilo mi je zaista teko. Na to me je i
Gospa upozorila. Zapadala sam u teku potitenost. Sve sam
izbjegavala, zatvarala se u svoju sobu, gdje sam uvijek ekala
Gospu. Plakala sam i zvala je. Osjeala sam njezinu pomo i
ekala kad e doi moj roendan".
U stvari pojava joj ostavila "jedan dar, tj. da u je vidjeti za
roendan dok sam iva".
Meutim, kako je i to dugo u godini dana, a dolaznici
navalili sa svih strana, ideje su se, vienja i osobe poprilino
promijenile. Tako, kae Mirjana, "od 2. kolovoza 1987. svakog
drugog u mjesecu ujem u sebi Gospin glas, a ponekada je i vidim,
te s njom molim za nevjernike".1
Meutim, dogodile su se jo neke promjene i u osobama i u
privienjima: "od 2. sijenja 1997. to iskustvo nije vie iskljuivo
privatno: Mirjana zna sat u koji Gospa dolazi, od 10 do 11, i taj je
susret molitve otvoren takoer vjernicima", objavljuju neki
novinari njezine obavijesti.2

Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 22.

R. CANIATO V. SANSONETTI, nav. dj., 2001., str. 114.

24

U posljednjem redovitom susretu, 25. prosinca 1982.

Mirjani je dana 10. "tajna", kako to donosi meugorska kronika i
drugi izvori.3
U emu se sastoje te "tajne"?
Tadanji meugorski upnik dr. fra Tomislav Pervan
poslao je 1. veljae 1983. na Ordinarijat prijepis Mirjanina
razgovora s fra Tomislavom Vlaiem. Na stranici 7. stoji ovaj
odlomak:
"Tomislav: Dakle o tajnama sada nita konkretno se ne
moe rei do momenta kada vam Gospa rekne da moete kazati.
Mirjana: Da.
Tomislav: Uglavnom moe li se ovo tvrditi: Neke tajne
su vae osobne naravi?
Mirjana: Ne. Ja nemam ni jednu tajnu da je ba osobno
meni.
Tomislav: Ti nema, a inae Ivan ima osobnih tajni.
Mirjana: Meni su tajne ovako: za ovjeanstvo uopte,
za svijet, onda za Meugorje, za Jugoslaviju i za jo neke
krajeve i u vezi znaka.
Tomislav: Dobro, u vezi znaka, onda to se odnosi na ovu
upu.
Mirjana: Pa je na Meugorje. Ali ima jo ovako neto."
Mirjana je jednom zgodom izjavila da svako od estero
"vidjelaca" ima posebno poslanje:
"ja za one koji jo ne poznaju ljubav Boju,
Vicka i Jakov za bolesnike,
Ivan za mlade i sveenike,
Marija za due u istilitu,
Ivanka za obitelji".4
Mirjanin stav i odnos prema mjesnom biskupu:
3

R. LAURENTIN LJ. RUPI, La Vergine appare a Medjugorje?

Brescia, 1984., str. 44.
4
R. LAURENTIN, Medjugorje. L'hostilit abonde, la grce
surabonde, Pariz, 1998., str. 14.

25

Jedan se novinar nedavno obratio Mirjani ovim pitanjem: Prvi za

kojega treba moliti bit e moda va biskup? Rezultira mi da jo
nije htio susresti tebe i druge vidioce, i da nije njean prema
Medjugorju
Mirjana: "Ono to mogu rei jest to da ga potujem kao
svoga biskupa i da svaki dan molim za nj. Na njega gledam kao na
oca, i nadam se da e prije ili poslije poeljeti da mi posveti malo
vremena kao keri: makar me samo jednom upitati to je sa mnom,
to mi se dogaa, samo da provjeri tko sam. Ili da, na isti nain,
postupi s jednim od nas estero. Ali ne osjeam nikakvu ljutnju
zbog onoga to misli i kae: na takvim se vijestima nikada ne
zadravam, jer mi ih prenose drugi, a ja ne elim suditi, a jo
manje raditi prema glasinama iz druge ruke".5
Odgovor na nadu da e biskup "prije ili poslije poeljeti da
mi posveti malo vremena" ili "da na isti nain postupi s jednim od
nas estero":
Prvo, biskup zahvaljuje na molitvama i sam preporuuje
Bogu, po Gospinu zagovoru, svakoga sveenika, redovnika i
vjernika.
Drugo, budui da je biskup svjestan da nijedno
meugorsko "ukazanje" nije do sada priznato kao autentino
nadnaravno, uvijek je gledao na sve estero "vidjelaca" kao na sve
ostale vjernike mostarsko-duvanjske biskupije.
Tree, svako je od njih estero moglo uti ne iz "druge",
nego iz prve ruke, biskupovo svjedoanstvo koje je javno govorio,
napose posljednjih godina, pa i u upnoj crkvi sv. Jakova u
Meugorju.
etvrto, biskup nije nikada pozivao nijednoga od
"vidjelaca" ili "vidjelica" na razgovor, niti je ikada ijednoga odbio,
jednostavno zato jer se nikada nijedno nije biskupu javilo ni u
kakvoj prigodi!
Peto, uostalom bilo je obilje susreta i razgovora i jo vie
"poruka" preko pojedinih "vidjelaca" biskupu aniu, koje nemaju
5

R. CANIATO - V. SANSONETTI, nav. dj., str. 444.

26

blage veze s Blaenom Djevicom Marijom! A djeca su govorila

biskupu da ih je ak "Gospa" spremila da mu prenesu neke
nedoline "poruke"! Bilo je to u vrijeme kad je meugorski
fenomen bio izrazito u funkciji hercegovakoga redovnikog
neposluha!
esto, koliko nam je poznato takve nedostojne "poruke"
biskupu nije nikada pojedinano slala Mirjana Dragievi.
Sedmo, bez obzira na sve reeno, biskup je smatrao i
smatra svojom crkvenom dunou iznositi crkveni stav o
takozvanim meugorskim "ukazanjima" i "porukama". Pa i na ovaj
nain.
Mirjana se udala za Marka Soldu, 16. rujna 1989. Ima
dvoje djece. ivi u Meugorju.

27

MARIJA PAVLOVI
Marija, zvana i Marina, roena je 1. travnja 1965. u
Bijakoviima, upa Meugorje, od oca Filipa i majke Ive. Srednju
je kolu pohaala u Mostaru. Darovala je bubreg svomu bratu da
mu spasi ivot. "Vidjelica" je od drugoga dana "ukazanja", 25.
lipnja 1981.
R. Laurentin bio je ak uvjeren da e Bog nju kao poseban
meugorski plod pozvati k sebi: "Ali u prosincu 1984., primjeuje
msgr. Frani, Marija je imala pred-infarkt koji zauuje u njezinoj
dobi. Moemo se pitati priprema li se ona, kao i Vicka, da prerano
napuste ovu zemlju: neto to je uope ne bi kotalo jer nema
druge elje doli one da doe k Bogu i Gospi".1
U vezi s pokuajem ivljenja u samostanu, Marija je
nedavno, na upit jednoga talijanskog novinara: "Zato od vas nitko
nije postao sveenik ili redovnica. Petero vas se vjenalo. Znai li
to da je danas vano stvarati kranske obitelji?", ispripovjedila
ovu svoju odluku:
"Kroz tolike sam godine mislila da u biti asna sestra.
Bila sam poela posjeivati jedan samostan, elja da tamo poem
bila je vrlo jaka. Ali mi je asna poglavarica rekla: 'Marija, ako
kani doi, dobro dola; ali ako biskup odlui da ne smije govoriti
o Meugorju, mora sluati.' U tom trenutku poela sam razmiljati
da je moda moje zvanje u tome da svjedoim ono to sam vidjela
i osjetila, i da u moi traiti put svetosti takoer izvan
samostana".2
Meutim, ipak je pokuala biti u "samostanu" nekoliko
mjeseci. "Poslije 26. veljae 1988. - pie Laurentin -, Marija je
pola s fra Tomislavom Vlaiem u Parmu s jednom skupinom od
15-ak mladia i djevojaka koji su bili izabrani u Meugorju. On ih
1

R. LAURENTIN, La fine delle apparizioni, 3, Brescia, 1985., str. 11.

Corriere della sera (Sette), 22. studenoga 2001., str. 98.

28

je poveo na petomjesene duhovne vjebe, posveene iskljuivo

molitvi. Sve je otpoelo u zanosu i posvemanjoj predanosti. Ipak,
bio je to neuspjeh. Tomislav je vodio svoju zajednicu prema
porukama Agnes Heupel, Njemice, koja je izlijeena u Meugorju.
Marija, ije su se mjesene poruke nale na rubu, nije se s time
slagala. Paolo Lunetti, koji se ve poteno bio zaljubio u nju, i koji
e je 5 godina kasnije uzeti, izgladio je taj njezin spor, podupro je
njezin izlazak iz zajednice i pomogao joj da objavi jedno otvoreno
pismo koje je izazvalo veliku senzaciju u Italiji."3 U zajednicu fra
Tomislava Vlaia, "Kraljice mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k
Isusu", Marija je ula svretkom veljae 1988. i izila iz nje u
srpnju iste godine. Zato je dolo do raskida?
Fra Tomislav Vlai, koji od 1987. nije vie lan
Hercegovake franjevake provincije, naao se u Italiji gdje je,
zajedno sa spomenutom meugorskom "obraenicom" i
"ozdravljenicom", Agnes Heupel, kao neki mistini par, osnovao
mjeovitu duhovnu udrugu s navedenim naslovom. Izdao je i
brouru, u kojoj se poziva na to da je, na temelju "Gospina"
odgovora preko Marije Pavlovi, ta udruga pravo djelo Gospino.
On pie: "Izmeu ostaloga postavio sam pitanje Gospi preko
Marije Pavlovi. Marija mi je donijela odgovor Gospin, od 8.
oujka 1987: "Ovo je Boji plan".4 Na kraju broure i Marija je
donijela svoje svjedoanstvo. U njemu izmeu ostaloga ona pie:
"Kao to vidite, Gospa je dala program za zajednicu: 'Kraljice
mira, potpuno smo Tvoji, po Mariji k Isusu' i vodi ovu zajednicu
preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za
zajednicu."5
Meutim na Vlaievu reenicu, i na to svoje
"svjedoanstvo", osvre se Marija u svojoj izjavi od 11. srpnja
3

R. LAURENTIN, Stella Maris, 5/1994., str. 8.

T. VLAI, Una chiamata nell'anno mariano, Milano, 1988., str. 6:
"Fra le altre cose ho posto una domanda alla Madonna tramite Marija
Pavlovi. Marija ha portato la risposta della Madonna dell'8 marzo 1987:
'Questo un piano di Dio'."
5
Ondje, str. 16.
4

29

1988. i nijee da je ikada bilo ikakvih "poruka" preko nje za tu

zajednicu i za to "djelo Boje".
Marija doslovno pie: Osjeam moralnu obavezu da, pred
Bogom, Gospom i Crkvom Isusa Krista, dam slijedee izjave:
1) Iz tekstova 'Jedan poziv u Marijanskoj godini' i iz
svijedoanstva koje nosi moj potpis, proizlazi da sam ja donjela
Gospin odgovor na jedno pitanje fra Tomislava V. Taj odgovor bi
bio: 'Ovo je Boji plan', odnosno proizlazi da sam ja s Gospine
strane dala fra Tomislavu V. potvrdu i izriito odobrenje ovog
Djela i programa zapoetog u Italiji sa molitvenom grupom iz
Meugorja.
2) Sada izjavljujem da nisam nikada pitala Gospu bilo koju
potvrdu za ovo Djelo zapoeto od fra Tomislava V. i Agnes
Heupel. Nikada nisam izriito pitala Gospu za sebe da li trebam
imati udjela u ovom Djelu i nikada nisam primila od Gospe bilo
kakvu uputu vezanu za grupu, osim to je svatko od nas trebao biti
slobodan da napravi izbor za vlastiti ivot.
3) Iz tekstova i iz svjedoanstva koje nosi moj potpis
proizlazi da mi je Gospa ukazala da zajednica i program fra
Tomislava V. i Agnes Heupel, su put Boji za mene i za ostale.
Sada ponavljam da nikada nisam od Gospe primila ni dala fra
Tomislavu ili bilo kojoj drugoj osobi jednu takvu potvrdu i uputu s
Gospine strane.
4) Moje prvo svjedoanstvo, takvo kakvo je objavljeno na
hrvatskom i talijanskom jeziku, ne odgovara istini. Osobno nisam
imala nikakvu elju da dajem bilo kakvu pismenu izjavu. Fra
Tomislav V. mi je savjetovao, naglaavajui to vie puta, da
napiem kao vidjelica jedno svjedoanstvo koje svijet oekuje.
5) Trebam takoer izjaviti, da sadraj pisma kako je
prikazan i moj potpis izazivaju neka pitanja. Ja za sada na sva
mogua pitanja mogu dati ovaj jedinstven odgovor, kojeg dajem,
to ponavljam, pred Bogom, pred Gospom i Crkvom Isusa Krista:
Sve ono to moe biti shvaeno kao potvrda i izriito odobrenje
ovog Djela fra Tomislava V. i Agnes Heupel, od strane Gospe
preko mene, apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne
30

odgovara ideja da sam ja imala spontanu elju da napiem ono

svjedoanstvo.
6) smatram, kao svoju moralnu obavezu, da ponovim,
ponovno pred Bogom, Gospom i Crkvom, slijedee izjave:
Nakon sedam godina svakodnevnih ukazanja, iza
najintimnijeg iskustva kojeg imam o njenosti i razboritosti
Gospinoj, iza svega onoga to se mogu sjetiti o Gospinim
savjetima i Gospinim odgovorima na moja osobna pitanja, mogu
izjaviti da nije odriva ideja da Nebeski plan i globalna Gospina
poruka u Meugorju imaju za svetu posljedicu i proces eljen od
Gospe ovo Djelo i program zapoet u Italiji od strane fra
Tomislava V. i Agnes Heupel.
Takoe je neophodno nadodati ovoj izjavi da se
svakodnevna ukazanja nastavljaju.
Ovu izjavu potpisujem pred Presvetim Sakramentom i
namjenjujem je svima onima koji su srcem vezani za "Djelo"
Gospe u Meugorju.
11. 7. 1988.
Marija Pavlovi. 6
O Marijinoj udaji za spomenutoga Paola Lunettija opirno
su izvijestile dnevne novine. Obitelj Lunetti posjetila je Meugorje
1987. i upoznala se s Marijom. Vjenala se s Paolom na blagdan
Male Gospe u milanskoj crkvi "Santissimi Apostoli e Nazaro",
1993. "Mladenci su na brano putovanje otili na francusku
Azurnu obalu, a ivjet e u esterokatnoj palai u Monzi",7
obznanili su radoznali novinari u samim naslovima.
Marija do sada ima devet "tajni". "Vienja" ima svakoga
dana. Preko nje iz Milana ili iz Meugorja "Gospa" alje mjesene
"poruke" meugorskoj upi i svemu svijetu. Takve su "poruke"
najprije prolazile kroz ruke fra Tomislava Vlaia, zatim

Izjava je vlastoruno napisana i potpisana i na talijanskom jeziku.

Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1993., str. 15.

31

pokojnoga fra Slavka Barbaria, a nakon njegove smrti kao

posrednik javio se jedan sadanji meugorski kapelan.
Marija s Paolom ima troje djece.
Preslik dijela Izjave Marije Pavlovi

32

IVAN DRAGIEVI
Ivan je roen u Mostaru, 25. svibnja 1965., a njegovi
roditelji Stanko i Zlata borave u Bijakoviima u upi
Meugorje. Zavrivi osnovno obrazovanje, pohaao je prvi
razred srednje kole u itluku, ali ga nije poloio. U kolovozu
1981. javio se u sjemenite kao kandidat Hercegovake
franjevake provincije, ve poznat po svojim "vienjima".
Poslan je u gimnaziju u Visoko. I u sjemenitu je imao gotovo
svakodnevna "ukazanja". Budui da u Visokom prve godine nije
uspio, ni nakon dva pokuaja, poloiti popravni ispit, smatralo
se da e biti uspjeniji u koli ako prijee u dubrovako
sjemenite. Tako je ujesen 1982. iz franjevake gimnazije u
Visokom bio je premjeten u dubrovaku humanistiku. Dao se na
uenje povijesti i drugih predmeta, a jo vie na "ukazanja".
Meutim, ni u Dubrovniku se nije pokazao dostatno
zainteresiranim za kolu koju je napustio u sijenju 1983. I
otiao kui.
Ivan ima svakodnevna "ukazanja" od 24. lipnja 1981. do
dana dananjega.
Neuobiajena nauka. Dok je bio u Visokom, 2. rujna
1981. pitao je "pojavu" za svoje kolege i za sebe kako e im biti.
Ona da je rekla, a on zapisao: "Vi ste moja djeca i ostajete. Poli
ste Isusovim putem, i tu vam ne moe nitko zasmetati da irite
Isusovu vjeru."
Kad smo ve kod sjemenita, Ivan pie kako mu se 5. rujna
i 12. rujna 1981. "Gospa" obraa naim kranskim pozdravom:
"Hvaljen Isus i Marija"!
- Malo je udno da preponizna Gospa i samu sebe tako
pozdravlja? Ona, uiteljica poniznosti.

33

K tomu 13. rujna 1981. pie: "Svi mi, djeca sjemenita, bili
smo poslije ispovijedi na molitvi. I molili smo cijelu krunicu. Dola
je na Isusovu sliku i rekla je: Ovo je va otac, anele!"1
- Kakva je to nauka? To naa Gospa nije nikada rekla za
Isusa, ni u Bibliji ni u Predaji. To Isus nikad nije rekao za sebe da
nam je on Otac. On je apostole i nas zvao "braom" (Iv 20, 17), jer
je i sam "prvoroenac meu mnogom braom" (Rim 8,29). A sam
nauavae: "Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac
va - onaj na nebesima" (Mt 23,9).
Pojava je Ivanu priala svoj ivot punih pet mjeseci, od 22.
prosinca 1982. do 22. svibnja 1983.
Ivan je poslao mjesnom biskupu aniu vie pisanih
"poruka" na koje emo se osvrnuti na drugom mjestu u ovoj knjizi.
enidba. Ivan se, 10-ak godina kasnije, 23. listopada
1994., oenio s bivom miss Massachusetts Loreen Murphy. Na
dan vjenanja u upi sv. Leonarda u Bostonu u SAD-u, u prostoriji
pokraj crkve, imao je uobiajeno "vienje", upravo kao u
Meugorju, Visokom i Dubrovniku. Ukazala mu se ona ista
"pojava".2 Ivan s Loreenom ima troje djece. Dio godine Ivan
provodi u Meugorju, a ostale mjesece u Bostonu.
I tako on godinama do danas iznosi prie o "ukazanjima"
svjetskim dolaznicima u Meugorje i po svijetu. Do sada je imao
devet "tajna" i jedno 7000 dnevnih "ukazanja". Sada neki kau da
nije uope vano ukazuje li se ili ne ukazuje; vano je da ljudi
dolaze na mjesto tzv. ukazanja i da se na temelju takvih takozvanih
"ukazanja" mole.
"Bogati mladi". Pie jedan znanac iz svijeta biskupu,
1997.: "Ovih dana Ivan Dragievi u susretu s 'hodoasnicima'
vozi svoj novi luksuzni BMW srebrne boje, s onim irokim
portskim gumama, izvan serije, kao posebna narudba iz
Njemake - vrijedi moda oko 150.000 DM!"

Dokumentacija na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

Slobodna Dalmacija, 9. studenoga 1994., str. 15.

34

Ne znamo stvarno ni koliko to luksuzno vrijedi, ni koje je

boje, ni serije. Ali Ivanu, kao bivem sjemenitarcu, slobodni
bismo bili uputiti skromnu poruku kad ih je on ve toliko uputio
biskupu aniu da se obrati "ukazanjima" u Meugorju.
Preporuujemo mu da se okani tih pustih djejih pria oko
Blaene Djevice Marije i preraste u punoljetnu zbiljnost! Ve je
troje drugih "anela" svelo svakodnevna na jednogodinje
"ukazanje"! Od 365 godinjih odjednom su 364 svedena na jedno!
Dodue, doivotno! Treba poeti uvoditi novu praksu - iznijeti svu
istinu na sunce! Da nas istina oslobodi!

35

IVANKA IVANKOVI
Ivanka, zvana i Ivica, roena je u Bijakoviima, upa
Meugorje, 21. lipnja 1966., od oca Ivana i majke Jagode.
Stanovala je i pohaala srednju kolu u Mostaru.
Ukazivaka pojava priala joj je svoj ivot od 7. sijenja do
22. svibnja 1983. Tono stotinu i etrdeset dana.
Posljednji redoviti susret s nebeskom pojavom bio je 7.
svibnja 1985. Nikada u ivotu nije vidjela "Gospu" njeniju i
ljepu kao toga dana. "Danas je imala najljepu haljinu koju sam
ikad vidjela u ivotu. Ta je haljina svjetlucala na srebro i zlato." U
istim haljinama bila su i dva anela koja su pratila "Gospu". Pitala
je Ivanku to bi "eljela". "A ja sam zamolila da vidim svoju
majku." Nakon grljenja i poljubaca vienje je nestalo. I onda
poruka: "Drago moje dijete, danas je na zadnji sastanak. Ne budi
alosna, jer u ti dolaziti na svaku godinjicu, osim ove. Dijete
moje, nemoj pomisliti da si neto pogrijeila, te ti zbog tog neu
vie dolaziti. Ne, nisi! Planove koje je imao moj sin i Ja, Ti si
prihvatila svim srcem i izvrila Ivanka, milosti koje si dobila ti i
tvoja braa, nije dobio nitko na zemlji do sada!"1
Nakon sat vremena vienja, razgovora, Ivanka je poljubila
pojavu koja je sa svojim anelima vinula u nebeske visine.
Ivanka ima "ukazanja" samo jednom godinje, 25. lipnja,
na obljetnicu "Gospinih ukazanja". Njoj nije potrebno vie, jer je
ionako dobila milosti kao "nitko na zemlji do sada".
Povjerena joj je i 10. tajna, 6. svibnja 1985.2
Udala se za Rajka Eleza s kojim ima troje djece. ivi u
Meugorju.

Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 23-24.

S. BARBARI, Sluaj s kuvertom Ivana Dragievia (rukopis od 9
stranica), Meugorje, 1985. str. 1.
2

36

JAKOV OLO
Jakov, zvani Jaka ili Jakia, roen je 6. oujka 1971. u
Bijakoviima, od oca Ante i majke Jake.
Od 25. lipnja 1981. imao je gotovo svakodnevna
"ukazanja" do 12. rujna 1998.
Pojava mu je priala svoj ivot od 7. sijenja do 11. travnja
1983.
U jednome intervjuu 1993., u jeku rata, kae: "Gospa me i
danas, kao i svaki dan posljednjih dvanaest godina, traila da se
molim za mir u bivoj Jugoslaviji. Djevica me uvjerila da mogu
zaustaviti rat svojim molitvama"1
S putovanja po Sjedinjenim Amerikim Dravama, dne 12.
rujna 1998. javio se u Meugorje, u upni ured, istiui da mu se
toga dana Gospa "ukazala" posljednji put. Vienje je trajalo pola
sata: od 11,15 do 11,45. Ta mu je pojava rekla da e mu se od sada
ukazivati samo jednom godinje, i to licem na Boi. Povjerila mu
je 10. "tajnu". I dok mu je to povjeravala, bila je "tuna". A njega
je ipak blago tjeila: "Nemoj biti tuan, jer kao majka ja u biti
uvijek s tobom i kao svaka prava majka nikada te neu ostaviti".2
Oenio se Talijankom Anna-Lisom Barozzi, 11. travnja
1993. Imaju troje djece. ivi u Meugorju.

Globus, 8. listopada 1993., str. 41.

Slobodna BiH, 15. rujna 1998., str. 8.

37

38

IZRAVNO UKLJUENI
U
MEUGORSKA ZBIVANJA

39

40

BISKUP PAVAO ANI

Pavao ani roen je 20. svibnja 1918. u Katel Novom.
Majka mu je umrla dok je bio dijete. Za sveenika splitskomakarske biskupije zareen je 1. lipnja 1941. Imenovan je
biskupom koadjutorom mostarsko-duvanjske biskupije 9. prosinca
1970., zareen za biskupa u Mostaru, 2. svibnja 1971. Preuzeo je
upravu biskupije od svoga predasnika biskupa Petra ule na
blagdan Uzvienja sv. Kria, 14. rujna 1980.1
Bio je osobito poboan prema Blaenoj Djevici Mariji. U
vrijeme svoga koadjutorstva u Mostaru vodio je najmanje 11 puta
hodoaa po europskim marijanskim svetitima: Mariji Bistrici,
Lurdu, Fatimi, Saragozi, Sirakuzi itd.
U poetku samih meugorskih "ukazanja", 1981. biskup je
Pavao bio prilino otvoren,2 zainteresiran za zbivanja, osobno iao
u ispitivanja, snimao, biljeio, nalazio "vidioce" u protuslovljima i
neistinama. Njegov prvi pohod Meugorju bio je 21. srpnja 1981.3
Ostavio nam je zabiljeen snimak i papir: "Mjesec dana nakon
poetka 'ukazanja' otiao sam u Meugorje ispitati 'vidioce'. Sve
sam ih zakleo na kri da mi moraju govoriti istinu (snimljeno na
magnetofonskoj vrpci). Prva je bila Mirjana:
'Ile smo traiti ovce i najednom' (kapelan u upi me
upozorio da su ile puiti, skrivale su to pred roditeljima).
'ekaj, Mirjana, ti si pod zakletvom. Jeste li ile traiti
ovce?'
1

Vidi opirnije ivotne podatke biskupove u knjizi Da im spomen

ouvamo, Mostar, 2000., str. 57-60.
2
Pregled izjava i stavova msgr. ania moe se nai u lanku
"Kriteriji za rasuivanja ukazanja", ovdje u knjizi.
3
P. ANI, Liber intentionum biljenica misnih nakana (19591982), pod datumom 21. srpnja 1981. stoji ubiljeeno: "za pokojne Mostar
(razg. s djecom Meugorje)".

41

Stavila je ruku na usta, 'oprostite, ile smo puiti'.

Pokazala mi je i sat na kojem se dogodilo 'udo' jer su se
kazaljke pomrsile. Uzeo sam ga, odnio uraru koji ree da je sat
pao i dobio defekt. Vratio sam joj ga i rekao da nikome ne
govori da se udo dogodilo.
Na kasetama koje je kasnije snimala vidio sam da je i
dalje govorila da se udo na satu dogodilo, i dalje je priala
kako su ile traiti ovce".4
Biskup je stao u obranu i "vidjelaca" i franjevaca
meugorskih protiv estoke dravne harange.5 Pravo govorei,
biskup se ponajvie nadao kako je nebo progovorilo da razrijei
"hercegovaki sluaj", kad su se ve "nemonima" pokazale razne
crkvene ustanove.
Msgr. ani napisao je 19. kolovoza 1981. izvjetaj
apostolskom nunciju msgr. Cecchiniju s molbom da ga prenese
Svetoj Stolici. Tu vrlo oprezno pie: "U mojoj dui se nije
iskristalizirao sud o svemu tome. Halucinacije? Vrhunaravno?"
Mjesni je biskup prvi put izvijestio Svetog Oca o
Meugorju, 6. rujna 1981. preko jednoga hrvatskog sveenika u
Rimu. U pismu je opisao vanjske dogaaje: "Razgovarao sam
osobno s djecom vidiocima. Oni vide 'neto', ali ni meni nije jasno
radi li se o nadnaravnom fenomenu ili ne Stav dijecezanskoga
klera prema ukazanjima vie je rezerviran. Pitaju se naime kako to
da je Gospa izabrala neposlune franjevce. To je i za mene
problem. Oekivao sam od Rima kakvu poruku za 'hercegovaki
sluaj'."6
Poela su stizati pisma s raznih strana. Nijemac T. Kolberg
pisao je biskupu 18. studenoga 1981. devet toaka prijateljskih
upozorenja. U toj toki pie: "U Meugorju je bilo ukazanje sa
sivom haljinom. To pobuuje sumnju. U svim pravim ukazanjima
Majka Boja nosi svijetlu istu, bijelu haljinu kao vidljivi znak
4

P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990., str. 3.

Biskupovi interventi objavljeni su u: Glas Koncila, 16 i 18/1981.
6
Kopija u Arhivu Biskupskog ordinarijata, br. 703/1981.
5

42

svoje neokaljanosti i istoe. Iskrivljenost od istoga bijeloga

prema prljavom sivom jest znakovito ponienje Bezgrjene".
Biskupovo prvo upozorenje sveenstvu bilo 13. prosinca
1981: "Dogaaje budno prati i Sveta Stolica i preporua krajnji
oprez do donoenja suda Biskupskog ordinarijata. Na taj oprez
upozoravam sveenike da se u svojim izjavama i stanovitima ne
istravaju ispred suda Crkve".7
Biskup je u prvoj godini "ukazanja" dva puta razgovarao s
Papom o Meugorju: 4. prosinca 1981. i 1. svibnja 1982. Papa mu
je preporuio da bude vrlo oprezan.8
Poetkom 1982. kad se ve uvjerio u odreene neistine u
iskazima "vidjelaca", osobito kad je vidio kako se "pojava"
obruila na njega i proglasila ga "krivim" zbog nereda u
Hercegovini, a stala u obranu neposlunih redovnika, biskup je
oitovao nevjericu koja se tijekom vremena pretvorila u potpuno
neprihvaanje meugorskih fenomena, u izrazit otpor i otru borbu
protiv propagande o "ukazanjima", protiv "hodoaa", javnih i
privatnih, ak i u oduzimanju ispovjedne jurisdikcije inozemnim
sveenicima koji su dolazili u Meugorje itd.
Formirao je dvije dijecezanske komisije za ispitivanje
dogaaja. Prvu,9 koja je djelovala od 1982. do 1984. Ta je
proirena drugom koja je ispitivala dogaaje od 1984. do 1986.
Svjetski je tisak naveliko pisao o tome kako su u svibnju 1986.,
nakon to je Komisija zavrila svojim radom, dostavljeni njezini
rezultati Svetoj Stolici. Oekivao se njezin pravorijek, negativan,
razumije se, kao to je bio negativan i sud Komisije. Sveta je
Stolica, u skladu sa svojim pravilima, zaeljela da se, uvaavajui
rezultate dotadanjih istraivanja, provede jo jedno kanonsko

Dopis biskupa Pavla ania, prot. 977/1981.

P. ANI, La posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile
di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, 30. listopada 1984.
Poslana uredima Svete Stolice i nekim Biskupskim konferencijama u svijetu.
Vidi str. 8: "Procedere cum cautela".
9
Crkva na Kamenu, 2/1982., str. 1.
8

43

ispitivanje, i to na razini Biskupske konferencije, koje je i uinjeno

od 1987. do 1990.
Biskupu je bila velika zadovoljtina kad su lanovi
Biskupske konferencije na svome zasjedanju u Zadru, 10. travnja
1991. gotovo jednoduno izjavili svoj non constat de
supernaturalitate, tj. da je na temelju dotadanjih ispitivanja
nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili
objavama. Ali mu je bilo ao da je ostavljena mogunost privatnih
hodoaenja, koja bi potvrivala sama "ukazanja". S tim u vezi
biskup kae: "od svih dokaza najjai je sud naih biskupa", jer
nakon dvogodinjega rada prve dijecezanske komisije,
trogodinjega rada druge dijecezanske i trogodinjeg rada tree
komisije koju je ustanovila BKJ i "nakon mjesec i pol dana studija
svakog biskupa, a napose nakon rasprave svih biskupa na
posebnom zasjedanju, tajnim glasovanjem od 20 prisutnih, uz
jednog uzdranog, svi su potvrdili da u 'ukazanjima i Gospinim
porukama' prema dotadanjim istraivanjima, nema nita
nadnaravnog. To znai da su branitelji Meugorja i 'vidioci' deset
godina priali neistine usprkos biskupovih opomena i poziva da ne
idu ispred suda Crkve jer ako sud Crkve bude pozitivan, biskup i
svi drugi lako e poi u Meugorje i prihvatiti udo ukazanja i
Gospine poruke. Ali ako sud Crkve bude negativan, to e oni rei
svijetu?"10
Biskup je ani napisao vie lanaka i osvrta dokazujui
neutemeljenost i neistinitost meugorskih "ukazanja" i "poruka".
Najpoznatije su mu dvije broure: jedna objavljena 1984.,11 druga
1990.,12 kao i propovijed na blagdan sv. Jakova u Meugorju pod

10

T. VUKI (pripremio), Istina oslobaa. Zbornik biskupa Pavla

ania, Mostar, 1992., str. 28-29.
11
P. ANI, La posizione attuale30. listopada 1984.
12
P. ANI, Meugorje, Mostar, 1990.

44

krizmom, 1987.13 Sve tri su naile na kritike i polemike

meugorskih zagovornika.14
Biskup je ostao ustrajan i nepopustljiv u svome stavu.
Na novinarov upit iz 1994: "Jeste li promijenili miljenje o
Meugorju", biskup odgovara:
Nisam ni najmanje. Ja sam umoran od Meugorja. Imao
sam golemu literaturu o Meugorju iz cijeloga svijeta. Nisam se
mogao obraniti od ljudi koji su neprestano dolazili i govorili "uli
smo da ste promijenili miljenje o Meugorju". Moje je miljenje o
tome apsolutno negativno. Djeca su poela govoriti da su vidjela
Gospu i od toga je odmah nastala jedna psihoza, sve to je
zasvijetlilo odmah se proglaavalo Gospom. Djeca su postala
predmet velike pozornosti, a mislim i obmane. Vjerojatno je da su
fratri njihovu savjest pomalo uspavali da to ine na slavu Boju i
Gospinu, iako sam ih ja razuvjeravao da tu nema nita
nadnaravno.15
U razgovoru s novinarom u povodu svoga biskupskoga
srebrnog jubileja, 1996., na pitanje je li jo uvijek "onako vrsto
uvjeren da u Meugorju nema autentinih ukazanja", biskup ani
odgovara:
Sve uvjereniji i sve vri da zaista nema nikakva
autentina ukazanja. Crkva je to jasno potvrdila i njezin pravorijek
vrijedi i 1986. i 1991. i danas.16

13

Izjava mostarskog biskupa o Meugorju, 25. srpnja 1987., u:

Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2.
14
LJ. RUPI zavrava svoju knjiicu Istina o Meugorju, LjubukiHumac, 1990., str. 125: "Problem je zapravo Biskup sa svojim aktivnim
teolokim neznanjem, psihikom bolesti, velikom sklonou autoritarizmu i
zloporabi autoriteta, otvorenom neposlunou Sv. Stolici i nekontroliranom
mrnjom prema franjevcima." udimo se da jedan sveenik-redovnik moe
potpisati ovakve i ovolike uvrede na raun svoga biskupa!
15
Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 1994., str. 16.
16
I. DRMI, Srebrni biskup jubilarac, u: Crkva na Kamenu, 5/1996.,
str. 12.

45

Pa i potkraj ivota, kad se nad njim nadvijala sjena starosti

i umora, kad bi se god govorilo o Meugorju, on je zadrao svu
svjeinu i reagirao sa svom odlunou.
Na sprovodnoj Misi zadunici za biskupa ania reeno je
i ovo: "Od poetka svoje pune uprave prati takoer 'meugorski
sluaj', za koji je ustanovio dvije komisije (1982-86), i o kojem
je napisao tisue listova vjerno branei Gospinu ast,
dostojanstvo Crkve i odluno nijeui bilo kakvu
vjerodostojnost ijednoga 'ukazanja' u Meugorju."17

Biskup ani esto je propovijedao o Gospi

17

L. PAVLOVI, ivotopis biskupa Pavla ania, u: Vrhbosna,

1/2000., str. 67.

46

IZJAVA MOSTARSKOG BISKUPA O MEUGORJU

Meugorje, 25. srpnja 1987.
Brao i sestre, ovdje danas na krizmi u Meugorju,
oekujete da moda reknem neku rije o dogaajima o kojima
govori cijeli svijet. Crkva mora o tome voditi rauna, i ono to
Crkvu zanima, ona daje posebnim osobama, komisijama na
istraivanje i prosuivanje. Znate takoer da sada o ovome
raspravlja komisija koju je sastavila Biskupska konferencija
Jugoslavije, jer Crkva ne moe tako lako izloiti svoju
vjerodostojnost pred svijetom dvadesetog stoljea.
Mogu rei da sam est godina molio, studirao i utio.
Molili su i mnogi drugi, i na tome im zahvaljujem. U svakoj
svetoj misi nakana je o Meugorju bila prisutna, u svakoj
krunici sam molio Gospu, svakog dana, da mi od Boga isprosi
svjetlo a tako i Duha Svetoga. To mi je pomoglo da steknem
jako i sigurno uvjerenje o svemu to sam uo, itao i doivio.
Ovdje se mnogo moli i posti ali sve u vjeri da su
dogaaji doista vrhunaravni, a vjernom puku propovijedati
neistinu o Bogu, o Isusu, o Gospi, zasluuje dno pakla.
U cijelom mome radu, molitvi i studiju preda mnom je
bio samo jedan cilj: doi do istine. U tu sam svrhu jo '82.
godine osnovao Komisiju od etiri lana, a kasnije je proirio,
pomou nekih biskupa i otaca provincijala, na petnaest lanova,
s devet teolokih uilita, iz sedam biskupija i etiri provincije i
dva vrhunska psihijatra, a oni su mogli konzultirati i druge svoje
kolege. Radili su tri godine. O radu i dogaajima bila je
obavjetavana i Sveta Stolica. Sada se tim istim problemom bavi
ve spomenuta Komisija koju je sastavila Biskupska
konferencija Jugoslavije.
Meutim, oni kojima se urilo ili su naprijed, ispred
suda Crkve, proglaavali udesa i vrhunaravne dogaaje i s
47

oltara propovijedali privatne objave, to nikako nije doputeno

dok Crkva te objave ne prizna kao autentine. Zato su razni
forumi prozivali da se ne organiziraju hodoaa, da se eka sud
Crkve. Najprije je Komisija za Meugorje 24. III. 1984. na to
upozorila. Naalost, bez efekta. Onda je Biskupska konferencija
Jugoslavije, u listopadu iste godine, rekla da se ne mogu
organizirati slubena hodoaa u Meugorje, a slubeno je bilo
svako koje se okupljalo i zajedno dolazilo. Ni to nije koristilo.
Zatim je Kongregacija za nauk vjere u Rimu, 23. V. 1985.
uputila Talijanskoj biskupskoj konferenciji dopis da biskupi
nastoje odvraati od organiziranja hodoaa i od svake forme
propagande. I to je ostalo bez ploda. Konano, kada se prelo na
formiranje druge Komisije, uzoriti kardinal Franjo Kuhari i
mostarski Biskup, u ime Biskupske konferencije Jugoslavije, 9.
sijenja ove 1987. godine u izjavi za javnost rekli su: "Stoga nije
doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija
motiviranih vrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao
meugorskim zbivanjima." To je reeno s najvieg mjesta u
Crkvi i ne smije se preko toga prelaziti kao da to nije nita.
Od prvih vijesti koje su najavile izvanredne dogaaje u
ovoj upi, Biskupski je ured paljivo pratio vijesti i sabirao sve
to je moglo sluiti u traenju istine. Biskup je pustio vidiocima
i pastoralnom osoblju potpunu slobodu, ak ih je branio pred
napadajima tiska i politike. Snimali smo razgovore na kasetama,
skupljali kronike i dnevnike, pisma, dokumente i sve je to tri
godine studirala Komisija sastavljena od naih profesora
teologije i lijenika. Trogodinji rad Komisije dao je rezultat:
dva su lana Komisije glasovala da su ukazanja vrhunaravna,
istinita. Jedan se lan uzdrao od glasovanja, jedan da je neto
bilo u poetku, a jedanaest non constat de supernaturalitate,
tj. da ukazanja nije bilo.
Duboko sam uvjeren da su svi lanovi Komisije radili
savjesno i ispitali sve to je moglo posluiti u traenju istine.
Crkva ne moe riskirati svoju vjerodostojnost i esto je u
slinim sluajevima pomno istraivala ovakve dogaaje i
48

odbijala velika mnotva ako su se okupljala na mjestima gdje je

bilo ustanovljeno da dogaaji nisu vrhunaravni. Sjetimo se
Garabandala u panjolskoj i San Damiana u Italiji i jo desetaka
slinih mjesta zadnjih godina. U Garabandalu su "vidjelice"
govorile da je Gospa obeala veliki znak za cijeli svijet. Od tada
je prolo dvadeset i pet godina a toga znaka nema. Da je i ovdje
Gospa ostavila znak, bilo bi svima jasno o emu se radi.
Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu
Crnici, pa kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u
ograde, u polja, u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi,
na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po
putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u
kolama, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na vie
mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varadinu, u vicarskoj, u
Italiji, opet na Podbrdu, na Krievcu, u upi, u upnoj kui, itd.
Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se
trijezan ovjek, koji Gospu asti, pita: Gospe moja, to to od
tebe ine?
U ovoj biskupiji ja sam po boanskom pravu pastir,
uitelj vjere i sudac u pitanjima vjere. Budui da su dogaaji u
Meugorju stvorili napetost i podjelu u Crkvi - jedni vjeruju,
drugi ne vjeruju - i pobjegli kontroli Crkve i jer su preporuke i
odluke prije spomenutih foruma - Komisije, Kongregacije i
Biskupske konferencije - ostale bez efekta, ja, mostarski biskup,
pred Bogom odgovoran za disciplinu u biskupiji, ponavljam i
sankcioniram prijanje odluke crkvenih foruma i sveenicima
koji organiziraju hodoaa ili dolaze ovamo, pridajui ovim
dogaajima vrhunaravni karakter, dok ne zavri rad Komisija
Biskupske konferencije Jugoslavije, zabranjujem misiti u svojoj
biskupiji.
Obraam se tebi, Bezgrjena Djevice i Majko, Majko
Boja i Majko Crkve, Majko ovoga puka koji te trai, moli i
ljubi. Obraam se tebi, ja tvoj sluga, biskup mostarski i pred
cijelim svijetom izriem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u
sve povlastice kojima te je Bog obdario, po kojemu si prvo i
49

najodlinije stvorenje. Izriem svoju duboku i nepokolebljivu

vjeru u tvoj zagovor kojim posreduje kod svemoguega Boga
za sve potrebe svoje djece u ovoj suznoj dolini. Izriem svoju
duboku i nepokolebljivu vjeru u tvoju ljubav prema nama
grenicima, a tu si ljubav posvjedoila i svojim ukazanjima i
pomoima. I sm sam vodio hodoaa u Lourdes. Upravo
snagom te vjere, ja tvoj sluga, biskup mostarski, pred brojnim
mnotvima koja su te zazivala, otkrivam i prihvaam tvoj
veliki znak koji je postao siguran i jasan nakon ovih est
godina. Taj znak jest da si est godina uporno utjela na sve
navjetaje o znaku: bit e na brdu "ukazanja" vidljiv i trajan, bit
e brzo, bit e uskoro, jo malo, strpite se malo - govorili su jo
1981. Pa onda: bit e za Bezgrjeno, za Boi, za Novu
godinu, itd. Meni poseban znak nije potreban, ali je potreban
onima koji su vjerovali neistini.
Hvala ti, Gospe, to si svojom utnjom dugom est
godina pokazala da li si ovdje govorila, da li si se ukazivala,
poruke i tajne dijelila i da li si posebni znak obeala. Presveta
Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj
nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarsko-duvanjskoj biskupiji,
posreduj posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj
puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji.
Daj da se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta
Djevice, zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su
daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da
doemo do prave istine. Gospe draga, ponizna i posluna
slubenice Gospodnja, daj da Meugorje krene vrstim
koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno
mogli veliati i hvaliti u istini i ljubavi. Amen.*
Pavao ani, biskup

* Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2.

50

FRA JOZO ZOVKO

Jozo Zovko roen je u Uzariima kod irokoga Brijega 19.
oujka 1941. Kao lan Hercegovake franjevake provincije
zareen je za sveenika 3. travnja 1965. Fra Jozo je bio upnik u
Meugorju u vrijeme kad su se pojavila "ukazanja", 1981. Najprije
je nekoliko dana bio sumnjiav prema "ukazanjima", ali od 29.
lipnja 1981., kad se "Gospa" i njemu "ukazala" u crkvi pod
krunicom, pretvorio se u fanatina iritelja meugorske
propagande.
U listopadu 1981. osuen je na tri i pol godine zatvora to
je 11. srpnja 1981. u svojoj propovijedi u Meugorju obezvrijedio
jubilarnu 40. obljetnicu "narodne revolucije". Na suenju se
spominje takoer njegov pozdrav biskupu na krizmi u Meugorju,
25. srpnja 1981. U obrazloenju Optunice ima i ovaj fra Jozin
odlomak protiv biskupa ania: "Prizna da je u lino
konceptiranom i proitanom pozdravnom govoru biskupu naveo
da se moli da nas vrijeme 'lanih nauka i krivih uitelja' ne zavede,
ali da je time aludirao na biskupa da on mora biti pravi uitelj, jer
smatra da je on kriv to prole godine u njegovoj upi nije odrana
krizma, navodei i to da uitelj ne smije biti vuk u ovijoj koi".1
Fra Jozo, koji je govorio o lanim naucima i uiteljima, o vucima
u ovjem runu, uspjeno se brani pred komunistikim sucima da je
time mislio na biskupa kao "vuka" i "lanog uitelja"!
Fra Jozinoj obrani prisustvovao je 21. listopada 1981. i don
Ante Luburi, tajnik biskupije, koji je sastavio zapisnik od 5
stranica. Fra Jozo nije niim opovrgao svoje izjave dane u istrazi,
veli zapisniar, nego se ovako brani: "Fra Jozo ne odgovara na
pitanja nego eli sud uvjeriti da je za vrijeme istranog postupka
bio bolestan, imao je bolest uha, pa on nije uo sve to ga se pitalo
1

Optunica Okrunoga javnog tuilatva Mostar, KT-Broj 92/81.,

od 14. rujna 1981., str. 3. Kopija na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

51

i to se sve u zapisnik diktiralo. Zapisnik koji je u istrazi sastavljan

on nije 'proitao', ali ga je 'potpisao s uvjerenjem da je u zapisnik
uneseno ono to je on govorio'." Tajnik Luburi dodaje: "nita nije
iz optunice negirao, ja se barem ne sjeam. Nakon ove njegove
izjave ja sam kod sebe napravio jo jednu biljeku, a ta je: Da nije
moda ovo razlog da mi, na moje osobno traenje, Provincijalat
nije htio dostaviti optunicu fra Jozinu da je za Ordinarijat
kopiram, a to su i bez traenja trebali dostaviti?"2
Kazna je fra Jozi Zovki skraena. Vratio se iz zatvora u
veljai 1983., ne u Meugorje, ali vrlo povezan s Meugorjem. I
kao upnik Tihaljine bio je u stalnu kontaktu s Meugorjem.
Uvidjevi vie elemenata koji su se nakupili iz fra Jozina
ponaanja, biskup mu je 23. kolovoza 1989. oduzeo svaku
jurisdikciju u hercegovakim biskupijama. On se 14. listopada
1989. alio Svetoj Stolici, ali je 15. veljae 1990. stigao odgovor
da se potvruje i stoji kazna dok se fra Jozo ne makne u kakav
"convento lontano da Meugorje" (= samostan daleko od
Meugorja). Imenovan je gvardijanom na irokom Brijegu, a ve
vie godina ne obavlja nikakvu pastoralnu slubu, koje je lien u
ovoj biskupiji od 1989.
Godine 1995. izraen je film pod naslovom "Gospa", a u
kojem je protagonist - fra Jozo. Ordinarijat se osvrnuo svojom
kritikom u povodu prikazivanja toga filma, to se moe itati i u
ovoj knjizi.
Fra Jozine elje. Fra Jozo Zovko, ve vie godina bez
pastoralne jurisdikcije i kanonske misije u Hercegovini, neumorno
putuje irom svijeta i iri poruke "Gospe meugorske".
Predviajui susrete s meugorskim pristaama po Sjedinjenim
Amerikim Dravama, alje putem svoje tajnice organizatorima
upute, savjete i elje s obzirom na svoj boravak i susrete. Dne 18.
rujna 1997. godine poslan je na engleskom jeziku raspored

A. LUBURI, Suenje fra Jozi Zovki upniku upe Meugorje, 21.

listopada 1981. rukopis, na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

52

njegova boravka i zahtjevi u 17 toaka. Ordinarijat je primio iz

Amerike tekst i prevodimo neke toke:
"4. Najprikladniji pristup biskupima jest da se biskupa
pozove na sastanak a ne da se za to trai njegovo odobrenje. To bi
trebao uiniti mjesni a ne glavni organizator. Vano je potovati
poloaj biskupa a ne stavljati ih u neugodne situacije. Pozivajui
ih, oni e biti upoznati s dogaajem a da im se ne daje uloga koju
oni ne mogu obaviti. Sveenici i redovnici biskupije i provincije
mogu isto tako biti pozvani.
7. Ulaznice za sastanak u crkvi ne smiju se prodavati,
premda organizator mora voditi predbiljebu. Kad se sastanak
odrava izvan crkve i ulaznice se moraju prodavati, neka se
prodaju po najnioj cijeni da se pokriju trokovi...
Sabiranje novca moe se poduzimati sve dotle dok se
ponizno (humbly) provodi.
8. O. Zovko ne stidi se velike potrebe svoga naroda, i
posebno, velike i hitne potrebe ratne siroadi 'God-Parent'
programa. On rado prima milodare, a u svakom je sluaju vano
da bude jasno shvaeno da je jedina svrha njegova dolaska u SAD
da donese Gospinu poruku.
9. O. Zovko pozdravlja prigodu privatnog susreta sa
sveenicima, redovnicima i Bogu posveenim osobama, moda
upravo prije generalnog sastanka. Otvoren je da dri duhovnu
obnovu za njih ako mu dopusti vrijeme i okolnosti.
10. Preporuuje se pojedinaan veliki oglas s natpisom:
EVO TI MAJKE sa slikom Gospe meugorske i s jednom
fotografijom o. Zovke, iskazujui dotinu vijest o sastanku,
ukljuujui i telefonske brojeve.
Svaka reklama treba biti prethodno odobrena.
11. Za vrijeme Zovkina govora trebaju svakome vjerniku
koji je nazoan sastanku biti podijeljene Gospine slike kao to su u
Zovkinoj upi na irokom Brijegu. One e se naruiti i platiti
unaprijed u Italiji im se procijeni koliko ih treba. Ili, one se mogu
otiskati u mjestu ako je kvaliteta ravna izvorniku ukljuujui boju i
teinu i veliinu papira. Sve neupotrijebljene slike moraju se
53

pokupiti i slike se ne smiju dijeliti nikomu izvan sastanka ni u koje

vrijeme i nikojom prigodom. Zovko ne daje samo Gospinu sliku
nego 'Njezin program' i svoj blagoslov s time. To se mora
potovati.
12. O. Zovko mora biti jedini govornik i nijedan drugi
govornik nije predvien.
13. O. Zovko vie voli prenoiti sa sveenicima i bilo bi
prikladno da on bude s hrvatskim sveenicima gdje je mogue. On
ne voli boraviti ni u jednoj privatnoj kui. Njegov smjetaj, u
svakom sluaju, treba biti privatan s privatnim kupatilom i
udobnim krevetom. Naporno je putovanje i treba dobro spavati.
15. Izabrane organizatore treba upozoriti da kontaktiraju
sa svim meugorskim centrima i molitvenim skupinama u njihovu
podruju i okolnim podrujima gdje o. Zovko ne moe dospjeti, te
tijesno s njima suraivati.3
ivi na irokome Brijegu.

Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 15.

54

FRA TOMISLAV VLAI

Tomislav Vlai roen je u Soviima, 16. sijenja 1942.
Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je za
sveenika 26. srpnja 1969. Prije dolaska u Meugorje, fra
Tomislav je bio kapelan u apljini. Naslijedio je fra Zrinka
uvala, poetkom 1982. preuzimajui slubu kapelana u
meugorskoj upi. Od samoga poetka pratio je "vidioce", a kad
se naao kao kapelan u Meugorju, onda im se javio i kao
duhovni voa, u kojega su imali puno povjerenje, razmjenjujui
neki od njih svoje dnevnike s njegovima.
Biskup je ani posjetio Meugorje 16. studenoga 1983. i
interesirao se za Dnevnik "vidjelice" Vicke Ivankovi i za upnu
kroniku da moe donijeti sud o fenomenu. Fra Tomislav daje
Kroniku, a negira postojanje Dnevnika "vidjeliina". Kae da se
moe zakleti na kri. Dolazi na Ordinarijat u Mostar, u. prosincu
1983. i pred biskupom se kune na kri da nije imao u rukama
Vickin dnevnik.1 Odreeni je dnevnik, meutim, postojao to se
moe dokazati iz fra Tomislavove kronike i iz njegova pisma
biskupu, od 21. prosinca 1983.
U razgovoru 1983. obavijestio je vicarskoga teologa U.
von Balthasara: "Djeca su odluila poi u samostan ali ekaju
trenutak koji samo oni znaju."2
1

Prisega registrirana na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, pred

biskupom, 14. prosinca 1983. koju je uinio fra Tomislav Vlai, a glasi:
'"Nako mi pomogao svemogui Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, Dnevnik skriveni, o
kojem otac Biskup govori, nikada nije bio u mojoj ruci, niti znam da postoji
Vickin dnevnik. Najiskrenije sam se interesirao i kod Vicke da doznam da li
postoji. I iz razgovora sam doao do uvjerenja da ne postoji taj Dnevnik. U tom
razdoblju sam Vicku poticao da pie Dnevnik i nije ga pisala koliko sam mogao
doznati. I ja o Dnevniku nita vie ne znam - Amen!"
2
M. BOTTA L. FRIGERIO, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano,
1984., str. 129.

55

U pismu od 13. travnja 1984. predstavlja se Papi kao onaj

koji "po boanskoj providnosti vodi meugorske vidioce".
Informira ga da "Gospa nastavlja priati svoj ivotopis vidiocima"
i obavjetava Svetog Oca: "nalazim se u Rimu od 29. 04. do 10.05.
radi jednoga meunarodnog sastanka. Znam da ste vrlo zauzeti, ali
ako me moete primiti koju minutu, rekao bih Vam jake toke
ukazanja".3

Pismo T. VLAIA Svetom Ocu, 13. travnja 1984. na talijanskom.

56

Drugo pismo od est stranica, poslano Papi dva tjedna

kasnije, sadri "poruke": "Vrijeme je blizu. Idemo k svretku".4
Fra Vlai pie u kolovozu 1984. biskupu aniu da je
Gospin dvijetisuiti roendan te 1984. godine 5. kolovoza!5 Nitko
od ozbiljnih crkvenjaka to nije uzimao u obzir, a najmanje biskup
ani i Sveta Stolica.
Konano, fra Tomislav pie poetkom 1985. jednomu
svom "predragom bratu" koji je bio u Vatikanu, molei zatitu s
obzirom na biskupa i tumai: "Trebalo bi pokrenuti i sve druge
(uenjake, teologe, biskupe, kardinale). Ve moramo priznati da
sotona moe djelovati i u strukturama Crkve."6
Godine 1984. fra Tomislav je morao napustiti Meugorje i
prijei za kapelana u Vitinu. Odanle je otiao u Italiju, u Parmu
gdje je utemeljio 1987., zajedno s Njemicom, Agnes Heupel (kao
"Klara i Franjo", doslovno pie T. Vlai7), mjeovitu udrugu
nazvanu "Kraljice mira, potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu". Od
tada ime fra Tomislava Vlaia nije vie na popisu Male brae
Hercegovake provincije.
Vlaiev pokuaj da svoju novu zajednicu protumai kao
"Boji plan", koji mu je preko Gospe otkrila Marija Pavlovi,
jedna od meugorskih "vidjelica", tadanja lanica te iste
zajednice, koja je napisala "svjedoanstvo" kao dodatak
spomenutom Pozivu,8 odluno je opovrgla: "Sve ono to moe biti
shvaeno kao potvrda i izriito odobrenje ovog Djela fra
Tomislava V. i Agnes Heupel, od strane Gospe preko mene,
apsolutno ne odgovara istini i isto tako istini ne odgovara ideja da
sam ja imala spontanu elju da napiem ono svjedoanstvo."9
4

Pismo T. VLAIA Papi, 26. travnja 1984., str. 6.

Pismo T. VLAIA biskupu aniu, 22. kolovoza 1984.
6
Pismo T. VLAIA "Carissimo fratello" u Vatikanu, 5. sijenja 1985.
na talijanskom.
7
T. VLAI, Una chiamata nellanno mariano, Milano, 1988., str.. 5.
8
Ondje, str. 15-17.
9
Vlastoruno pismo MARIJE PAVLOVI, od 11. srpnja 1988. na
hrvatskom (s talijanskim prijevodom).
5

57

Oito su posrijedi bile neke mutnoe. "Vidjelica" je napustila onu

zajednicu i udala se za jednoga Talijana, 1993.
Zajednica se fra Tomislavova samo na temelju dopisa
upnika fra Ivana Landeke, 17. sijenja 1994., a bez ikakva
odobrenja mjerodavnih crkvenih vlasti, nastanila u Meugorju,
podigavi kuu irokih razmjera.
Pismom od 5. prosinca 1997. mjesni je ordinarij na temelju
kan. 975. Zakonika kanonskoga prava proglasio da fra Tomislav
Vlai nema nikakve ispovjedne jurisdikcije na terenu mostarskoduvanjske biskupije. Takav mu je status i danas.
Prema opsenoj dokumentaciji, koja je stavljena
Ordinarijatu na uvid, fra Tomislavova mjeovita zajednica
posljednjih godina doivljava ozbiljne krize, potrese i diobe.

58

FRA SLAVKO BARBARI

Slavko Barbari roen je u Dragiini kod erina, 11.
oujka 1946. Kao lan Hercegovake franjevake provincije
zareen je za sveenika 19. prosinca 1971. Godine 1981. fra
Slavko je bio imenovan duhovnim pomonikom u Mostaru. Od
1984. kapelan je u Meugorju, kamo je i otprije zalazio.
Naslijedio je fra Tomislava Vlaia i postao "duhovni voditelj"
djeci, "vidiocima".1
Biskup ani 3. sijenja 1985. trai od Provincijalata da se
fra Slavko premjesti iz Meugorja. Biskup intervenira jo
jednom, 30. sijenja 1985., ali se ogluuje i fra Slavko i
Provincijalat. Meutim, izriito i odluno intervenira meugorska
navodna "Gospa", objavljujui preko "vidjelaca" svoj pastoralni
"dekret" fra Slavku Barbariu, imenujui ga, mimo svakoga
obiaja, "voditeljem" upe, 3. veljae 1985:
"Ja elim da otac Slavko ostane ovdje, da vodi upu i
skuplja vijesti kako bi, kad ja vie ne budem dolazila, ostala
potpuna slika svega onoga to se dogodilo. U ovom trenutku
molim posebno za oca Slavka i za sve one koji rade u ovoj
upi."2
Posebna je uvuenost dr. fra Slavka Barbaria u
razrjeenje afere oko koverte Ivana Dragievia, 1985. O tome
na drugom mjestu u ovoj knjizi.

I. SIVRI, La face cache de Medjugorje, St. Francis-du-Lac,

Kanada, 1988., str. 41.
2
R. LAURENTIN, Dernires Nouvelles, 3 (1985) francuski: str. 25-26;
talijanski: str. 29-30.

59

Na biskupovo tree insistiranje za premjetaj, 20. srpnja

1985., Provincijat predlae fra Slavka za kapelana u Blagaju.
Ordinarijat odobrava, 6. rujna 1985. Kroz to vrijeme o. Barbari
esto ide u Meugorje i propagira kult "Gospe meugorske".
Neumorno izdaje knjige, obilazi svijetom zajedno s pojedinim
"vidiocima", tumai svijetu poruke.
Tri godine kasnije, provincijalat predlae fra Slavka za
kapelana na Humac. Biskup odobrava, 16. rujna 1988.
Nakon BK izjave iz 1991. fra Slavko Barbari iskazuje
koja je nakana Meugorja: "Mi imamo svoje svetite. Imamo
doputenje za narod da ovamo dolazi. to e nam vie vidioci?"3
Provincijalat predlae da fra Slavko ostane na Humcu,
1991. I to biskup odobrava.
Godine 1991. fra Slavko na svoju ruku - on kae na
usmeno odobrenje provincijalovo - prelazi s Humca u Meugorje,
bez ikakva znanja biskupova. Na Ordinarijatu je biskupska
smjena, 1992/93. Agresorski rat bjesni u Hrvatskoj i BiH.
Od 1993. nadalje vie je dopisa razmijenjeno izmeu
Ordinarijata i fra Slavka, a Ordinarijat ne postavlja pitanje
njegove legalnosti u upi, u uvjerenju da fra Slavko ima sve
dekrete uredne.
Biskup trai od Provincijalata da fra Slavko bude
premjeten iz Meugorja, 1999. Budui da je ve godinama bez
pastoralnoga dekreta u Meugorju, a ni tada nije htio otii iz upe,
biskup mu je proglasio prestanak ispovjedne jurisdikcije: 20.
veljae 2000.
Fra Slavko je zatraio od biskupa reviziju dekreta, 7.
veljae 2000. Biskup mu je jo jednom potvrdio svoju odluku: 9.
veljae 2000., tj. da e mu prestati jurisdikcija naznaenoga dana
ako ne ode iz Meugorja.

E. M. JONES, The Medjugorje Deception, South Bend, 1998., str. 194.

60

Fra Slavko se poalio Svetoj Stolici. Kongregacija za

evangelizaciju naroda traila je podatke o fra Slavku dopisom od
27. oujka, a biskup je odgovorio 8. travnja 2000. zadravi svoj
stav, dok ne doe fra Slavkov potpis na Izjavu o posluhu i
konkretan posluh da se udalji iz Meugorja. Fra Slavko je
potpisao Izjavu o posluhu, 20. lipnja 2000., ali se nije dao iz
Meugorja. Potvren mu je jo jednom prestanak ispovjedne
jurisdikcije, 30. listopada 2000.
Umro je 24. studenoga 2000. na Krievcu. Meugorska je
pojava u mjesenoj "poruci", 25. studenoga, dala izjavu o fra
Slavkovu roenju za nebo: "Radujem se s vama i elim vam rei
da je va brat Slavko roen za nebo i zagovara vas." Ljudi se
pitaju je li to "beatifikacija" bez kanonskoga procesa, i to sutradan
po smrti?
Bio je jedan od motora meugorske propagande. Bilo mu
je ao da je ostao bez ispovjedne jurisdikcije, ali se vidjelo da mu
je u ovom sluaju privatno iznad javnoga!4

Biskup je dopisom od 28. prosinca 2000. ovim rijeima fra arku

Iliu reagirao na pretjerivanja o pokojnom fra Slavku: "Megalomanski je to
u curriculumu vitae pokojnoga dr. fra Slavka Barbaria kaete da je
pobonost krinoga puta 'predvodio tisuama petaka' (Krni zaviaj, 33, str.
267). Raunajte ovako: da je svakoga petka kroz svih 19 'ukazivalakih'
godina vodio krini put, bilo bi 988 petaka. Dakle, nije ni tisuu! A
nemogue je da je svakoga petka bio i u tih 19 godina. Poneki je petak bio u
Mostaru, Blagaju, na Humcu, u Brazilu, u Junoj Africi, u Americi, u Italiji,
u Njemakoj! Odakle onda 'tisue petaka'? Isto tako prenosite svjedoanstvo
'djelatnika meugorskog svetita' kako su fra Slavkove knjige 'prevedene na
dvadesetak jezika i premaile nakladu od 20 milijuna' (str. 274). Hajde,
raunajte ovako: Navodite 11 fra Slavkovih knjiga, i nijedna knjiga nije
doivjela dva izdanja. Neka je svaka knjiga izila u nevjerojatnih 10.000
primjeraka, to je nevjerojatnih 110.000 primjeraka na hrvatskom, a u
nevjerojatnih 20 jezika jo puta toliko jest jednako nevjerojatnih 2.200.000
primjeraka. Odakle onda '20 milijuna', ovjee Boji?"

61

Unato svemu fra Slavkovu neposluhu za ivota, mjesni je

ordinarij predvodio za njega Misu zadunicu 26. studenoga u
Meugorju,5 istaknuvi u poetku sv. Mise: "Pred Bojim
pozivom umuknu sve ljudske primjedbe i prie. Preostaje samo
odgovor pozvanomu pred Bogom i na ljudski zagovor po ovoj
Isusovoj rtvi, pred milosrdnim Ocem nebeskim. Neka Krist
Kralj - kojemu danas svetkovinu slavimo - primi duu
pokojnoga sveenika fra Slavka i udijeli nagradu za sva dobra
djela, i oprotenje za sve propuste."

Vrhbosna, 4/2000., str. 471.

62

FRA LEONARD ORE

Leonard Ore roen je u Posukom Gracu 20. sijenja
1928. Kao lan Hercegovake franjevake provincije zareen je
za sveenika 21. listopada 1951. Godine 1976. Sveta ga je
Stolica svrgnula sa slube provincijalnog vikara jer se s ostalim
lanovima provincijalne uprave napismeno pobunio protiv
Papina dekreta "Romanis Pontificibus" o predaji upa.
Dvanaest godina kasnije biskup mu je ani izdao dekret
za upnika u Meugorju, 1988. A kad se poeo vladati mimo
crkvenih normi, biskup mu je oduzeo i upniku slubu i
ispovjednu jurisdikciju u biskupiji. Podigao je utok na Svetu
Stolicu, gdje je izgubio parnicu.
Napisao je vie lanaka o meugorskim "ukazanjima"
svrstavajui se na stranu njihove autentinosti.
Kriva rehabilitacija. Donosimo ovdje dio biskupova
pisma dr. fra Leonardu Oreu:
Mostar, 15. oujka 1999.
Veleasni fra Leonarde!
Proitao sam nedavno Vae Crno pismo - nekoliko
razjanjenja1 s obzirom na "izjave vidjelaca" meugorskih
protiv biskupa ania a u korist Ivice Vege i fra Ivana Prusine,
od 20. sijenja 1999.
Ne osvrem se na ono to korigirate kao netono: "upa
Meugorje ostaje, dakle, kao i prije povjerena duobrinitvu
franjevaca", ni na ono zbog ega izraavate svoje aljenje:
"Neki su se franjevci, koji su na neki nain povezani s
Meugorjem, dali zavesti od trgovaca i uli u nadzorne organe
banke". ak ni na ono to piete da "u apljini nastaje shizma",
1

L. ORE na svoje 4 stranice njemakoga teksta osvre se na

Schwarzer Brief, br. 1/1999. od 6. sijenja 1999. objavljen na njemakom
jeziku u Lippstadtu.

63

kojoj ste inae i Vi zaetnik onim svojim stavom, koji ste

napisali 16. 8. 1973. msgr. Majiu: 'Vama je dobro poznato, da
mi od poetka i uporno stojimo na stanovitu da je u apljini
naa redovnika kua i da smo spremni u njoj ostati i u sluaju
da nam via sila oduzme upu'. Eto odupirite se uporno i
uspjeno "vioj sili" pa i pod kandalom izme!
Nego sam zaprepaten da u 'sluaju Ivice Vege' piete
doslovno ovako:
1) - Ostavili ste dvoznanom misao, da Vego, s jedne
strane, nije imao mogunosti apelirati na bilo koga, a ipak, s
druge strane, on je apelirao i Apostolska je signatura njegovo
otputanje proglasila nitetnim.
2) - Vi dobro znate da nije rehabilitiran ni on ni fra
Prusina zato to su imali pravo u odnosu na sve ono to su
bezakoniki radili po Mostaru, nego zato to Kongregacija za
ustanove posveenog ivota... nije uredno obavila svoj zadatak.
(). Signatura je tu nala legalan propust ('prekraj zakona') i to
je proglasila, pa je zato otputanje nichtig (= nitavno). I da se
ponovno bio vodio proces protiv onih kanjivih djela, od
poetka i potujui legalnu proceduru, i sami znate da bi bilo
drugaije. apljina docet.
3) - A najudnije i najkandaloznije je od Vas da tvrdite
da su Veginim rehabilitiranjem rehabilitirane i 'izjave vidjelaca'.
Koje 'izjave' i kojih 'vidjelaca'? elite li to zaista samoj
Apostolskoj Signaturi, Vrhovnom crkvenom sudu, podmetnuti
da je ona "time" (dadurch) rehabilitirala i 'izjave vidjelaca'?
ovjeje Boji, kakva je to meugorska fanatinost, fantastika i
logika, naopaki zakljuak i kakvo je to poznavanje i poigravanje
sa Signaturom kao Vrhovnim crkvenim sudom?
Zar su 'izjave vidjelaca' bile predmet presude
Apostolske signature? Je li joj to bilo i na kraj pameti? Zar
Signatura igdje spominje Meugorje i vidioce? I indirektno? I
ako Signatura nae neki legalan propust ili 'prekraj zakona' u
postupku nekoga Ureda Svete Stolice (u ovom sluaju
Kongregacije za redovnike), zar time rehabilitira svu
64

'tvrdokornu neposlunost' pojedinih franjevaca, njihovo

'kanjivo djelo neposlunosti prema poglavarima', 'posljedice
neposluha' njihova, 'prekraj s obzirom na ostale propise
dekreta' o 'pastoralnoj djelatnosti', ili to je jedan od njih
'postao neposluan ili djelomino ili cjelovito prema svim
spomenutim dekretima', 'koji su se uporno odupirali izvrenju
dekreta ROMANIS PONTIFICIBUS', 'koji su se protivili izvrenju
dekreta', 'ustrajni u pobuni' itd? Zar mislite da svojom tvrdnjom
o rehabilitiranju Vege ne branite zloporabu koju je Signatura
izriito predvidjela s obzirom na svoju Presudu: 'da se ovom
odlukom netko ne bi sluio za rasklimavanje stege
posveenoga ivota.' Zar zaista mislite da su rehabilitirane
besmislene 'izjave vidjelaca' protiv biskupa, u korist Vege i
Prusine? ().
4) - elite li tom reenicom dokazati - protivno
ponavljanoj tvrdnji meugorskih franjevaca, pa prema tome i
svojoj - da je Meugorje, 'Gospa meugorska', 'vidioci', njihove
'izjave' i 'poruke', ipak u slubi neizvrenja Papina dekreta, tj.
bitno povezano s neposlunou franjevaca u Mostarskoduvanjskoj biskupiji? Ako Vam je to bila nakana, onda ste tom
svojom reenicom i interpretacijom stavili i samu Apostolsku
signaturu protiv apostolskoga Dekreta Romanis Pontificibus.
Mene ste jo jednom uvjerili, valjda i nehotice, u Vau i ostalih
pro-meugorskih franjevaca () zloupotrebu meugorskog
fenomena i svu smetenost i smuenost njegovih upornih
podupiratelja. Dok Vam na tome jasnom oitovanju valja odati
priznanje, ujedno treba izjaviti da je to Vae interpretiranje
Signaturine presude vere indignum et iniustum! (= uistinu
nedostojno nepravedno). ().
elei Vam sretne uskrsne blagdane
Bogu Vas preporuuje...

65

REN LAURENTIN
Ren Laurentin roen je 19. listopada 1917. u Toursu u
Francuskoj. Za sveenika je zareen 8. prosinca 1946. Napisao
je vie djela na podruju mariologije. Od 1984. objavio je brojne
lanke, broure i knjige o meugorskim fenomenima branei
njihovu vjerodostojnost. S biskupom je aniem imao vie
susreta i razmjena pisama. Sa sadanjim biskupom susreo se
1998. i razmijenio poneki dopis.
Prvo biskupovo pismo Laurentinu, 20. oujka 1998.
Veleasni gospodine Laurentin,
Nakon naega susreta koji je bio juer ovdje na
Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, od 15,00 do 17,00 sati, poslao
sam faks ocu Johannu Touwu, koji mi je ljubazno poslao
fotokopiju Vaega pisma to ste mu ga poslali u kolovozu 1997., U
njemu ste doslovno pisali ono to mi je prethodno pisao otac
Touw, tj. "Tvrda i okretna akcija biskupova, koju Papa ali i
potuje, bit e bez sumnje fatalna po Meugorje" (Laction dure et
habile de lvque, regrete et respecte par le pape, sera sans
doute fatale Medjugorje). Ja sam Vas ljubazno pitao kako Vi
znate da Sveti Otac 'ali' moju akciju. Vi ste odluno zanijekali da
ste napisali rije 'ali' (regrete). Ovdje, naprotiv, jasno se
pokazuje da ste Vi tu rije napisali, i to vlastoruno. Kako tumaite
tu svoju kontradikciju: napisanu tvrdnju i zatim usmeno nijekanje?
Nismo imali vremena razgovarati o famoznom sluaju
hotela obitelji N. N. u Meugorju, o emu ste Vi imali svu
dokumentaciju... Kako tumaite doputenje "Gospino" za gradnju
hotela? Ili mislite da se radi jednostavno o Vickinoj pogrjeci?
Onda u tome sluaju to emo s vjerodostojnou "vidjelaca" koje
Vi braniti na sav glas pred svijetom?
Jueranji razgovor sugerirao mi je da pripremim itavu
knjigu jasnih opovrgnua neistina koje ste Vi objavili o Meugorju
ovih posljednjih godina.
66

Veleasni gospodine Laurentin, zato ste sebi dopustili

takvu kompromitaciju?
alim zaista to moram poduzeti 'vrstu akciju' prema
Vama, iz jednoga jednostavnog razloga: Laurentin amicus, veritas
magis amica (= Laurentin prijatelj, istina je vea prijateljica).
Moj je tajnik don eljko sastavio priopenje o naem
jueranjem susretu i razgovoru. aljemo Vam kopiju na
hrvatskom i engleskom pro informatione.
S potovanjem"
Priopenje. "Biskup Ratko Peri primio je, sa svojim
tajnikom, u Mostaru, 19. oujka 1998. godine, vl. Rena
Laurentina na njegovo traenje. Laurentin je poznati francuski
mariolog a u nas poznatiji kao iritelj meugorskih 'ukazanja',
'udesa' i drugih fenomena. Laurentin je o tome do sada objavio
vie knjiga i broura (svake godine poneto) u kojima propagira
autentinost meugorskih 'ukazanja' i 'poruka' do te mjere da je,
prema vlastitom priznanju, prilino izgubio od svoga znanstvenog
ugleda koji je uivao kao ozbiljan mariolog. Biskup mu je
spomenuo da se sluio i njegovim mariolokim knjigama dok je
predavao mariologiju u sarajevskoj bogosloviji, a s obzirom na
njegovo pisanje o meugorskim 'ukazanjima' upuuje mu otre
kritike.
U otvorenoj i iskrenoj razmjeni miljenja biskup je skrenuo
Laurentinovu pozornost na brojne njegove netone i nekorektne
podatke u vezi s meugorskim dogaanjima. Ovdje navodimo
samo neke od onih koji su u susretu istaknuti:
- U obrani 'vidioca' Ivana, nakon njegova izlaska iz
dubrovake gimnazije kao franjevakoga sjemenitarca, zbog
kolskoga neuspjeha (1983), Laurentin je pisao1 kako je Ivan
doivio 'ok' zbog naglaene prisutnosti biskupovih upozorenja,
zbog sumnjiavih ispitivanja, zbog ismijavanja od kolega. Kad su i
poglavari i biskup reagirali da od toga nita nije istina, Laurentin,
1

Glas Koncila, 5/1984., str. 7.

67

umjesto da se javno ispria, utekao se neuobiajenu opravdanju da

njegov francuski tekst nije dobro preveden, da on nije mislio na
dubrovakoga nego na mostarskoga biskupa, pa je ak dostavio
biskupu Perneku kao 'originalan' tekst drugaiji od onoga koji je
poslao Glasu Koncila.2 Posrijedi je moralno nedopustiv postupak.
- Moralno je takoer nedopustivo da je u jednoj svojoj
knjizi (1985) pisao kako je lan biskupske komisije za Meugorje,
mr. don Nikola Bulat, sveenik splitske nadbiskupije (sada
pokojni), "jedan od onih koji se bore za prijevremenu ostavku
msgr. Frania da ga zamijeni msgr. ani".3 Bulat je 1986. izjavio
da je to "objektivno gledano kleveta," "jer niti sam to traio ja niti
znam da je itko drugi to traio. Traio sam od g. Laurentina dva
puta da to ispravi, ali to nije uinio do sada koliko ja znam".4
Laurentin sada kae da je to on od nekoga uo. Biskup mu je
rekao da se istina ne ustanovljuje od rekle-kazale nego na
izvorima!
- Laurentin se pokazuje naivnim kad vjeruje i pie kako je
jo u prosincu 1984. godine 'vidjelica' Vicka, ve pitana o
osobnom dnevniku, njemu izjavila: 'Nema nikakva tajnoga
dnevnika u kojem bi se nalazile rijei protiv biskupa'.5 Biskup je
Peri pokazao Laurentinu Vickin 'dnevnik' u kojem su brojne rijei
protiv biskupa ania, kao na primjer: 'Gospa je rekla da je za ove
nerede najkrivlji biskup ani'!6
2

Dokumenti na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

R. LAURENTIN, Medjugorje lheure de la desinformation, Autopsie
des fausses nouvelles, Suppplement br. 2, O.E.I.L. 1985., str. 14: "Lexpert
choisi est un de ceux qui militent pour une dmission anticipe de Monseigneur
Frani et son remplacement par Monseigneur ani."
4
N. BULAT, Nepouzdanost izvora o dogaajima u Meugorju,
rukopis, 1986., str. 24, Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar.
5
R. LAURENTIN, Medjugorje l'heure de la desinformation, str. 40:
"En dcembre, Vicka, dj interroge sur ce point, mavait confirm:
- Il nexiste aucun diaire secret o il y ait des paroles contre lvque."
6
V. IVANKOVI, Agenda 1983, Dnevnik od 19. prosinca 1981. do 29.
rujna 1982.(Izjava: 19. prosinca 1981).
3

68

- Osobito se neozbiljno doima kad u jednoj Laurentinovoj

knjizi (1985) itatelj proita kako je neki meugorski hodoasnik
prenio poruku Laurentinu da se Gospa veoma povoljno izrazila o
njegovu pisanju o Meugorju. Meugorska je "Gospa" izjavila
doslovno ovo: 'Dajte da sveenici itaju Laurentinovu knjigu, i
irite je!'7 To vie nisu 'poruke' nae Gospe, nego zloupotreba
njezina imena u komercijalne reklame koje ne ine 'dobre usluge'
Blaenoj Djevici Mariji! Neozbiljno je to to vl. Laurentin, uza
sve uljudne ograde, uope spominje u svojoj knjizi!
- Stvar je posebno tuna i smijena koliko se R. Laurentin
mijea a tako slabo poznaje ovdanju neposlunost nekih
franjevaca Papi s obzirom na predaju osam upa prema Papinu
dekretu iz 1975. On u svome aru za Meugorje i u naivnosti
prema franjevcima pie (1985): 'Od strane Meugorja, franjevci su
doli dotle da piu svomu generalu i kardinalu Ratzingeru da
zamole kako bi se moglo postupiti. Ovo ja smatram pravim
meugorskim udom!'8 Ako su, prema Laurentinu, takva
meugorska razvikana 'udesa,' onda nitko bolje ne razotkriva
meugorske fenomene od njega samoga! Upozoren je da je
Franjevaka generalna kurija iz Rima prole godine (1997) ukinula
Hercegovakoj franjevakoj provinciji novicijat zbog njihove
udovine neposlunosti! Dvanaest godina nakon to je on to
njihovo pisanje Rimu proglasio 'pravim meugorskim udom'!
- Nekorektno je to Laurentin pie (1997) da je biskup
Peri priopio fra Jozi Zovki da je 'ekskomuniciran'.9 Fra Zovki je
7

R. LAURENTIN, La fine delle apparizioni prossima?, Brescia, Ed.

Queriniana, Marzo 1985, str. 31, br. 1: "Fatte leggere ai preti il libro dellabb
Laurentin e divulgatelo".
8
R. LAURENTIN, Ancora su Medjugorje, Ed. Queriniana, Ottobre
1985, str.. 57: "Da parte di Medjugorje, i francescani sono arrivati fino a
scrivere al loro generale e al cardinale Ratzinger per chiedere come si potrebbe
procedere. Questo fatto io lo ritengo un vero miracolo di Medjugorje."
9
R. LAURENTIN, 16 annes dapparitions, 2. izdanje, F.-X. de Guibert,
Octobre 1997, str. 36: "Il (lvque) leur notifie que le Pre Jozo serait
excommuni latae sintentiae (sic), cest dire ipso facto".

69

oduzeta ispovjedna jurisdikcija i sam je 'ipso facto' (samim time)

upao u suspenziju jer je, unato tomu, ispovijedao.
- Nekorektno je kad Laurentin pie (1997) da je Sveti Otac,
vraajui se iz Sarajeva prole godine, ovlastio 'dio svoje pratnje'10
da posjeti Meugorje. Radoznali novinari i ambasadori nisu dio
Papine pratnje niti je Papa ikoga ovlastio za takvo hodoaenje!
U dvosatnom razgovoru koji je tekao u duhu zauzeta i
dokumentirana raiavanja brojnih meugorskih neistina, biskup
je zamolio 81-godinjeg Laurentina da pone pisati svoja
poreknua o Meugorju kako bi zasjala prava istina o toj
kontroverznoj pojavi. Uinio bi veliku uslugu ovoj Crkvi da
prestane pisati o 'meugorskom fenomenu' na dosadanji nain.
Sporni branitelj meugorskih 'ukazanja' i popratnih pojava, vl.
Laurentin, rekao je da mu u lipnju ove godine izlazi nova knjiga,
gledat e uvaiti korekture i dogodine e razmisliti o prestanku
pisanja o Meugorju.
Biskup i publicist Laurentin razmijenili su na kraju neke
svoje knjige."11
Drugo biskupovo pismo R. Laurentinu, 24. oujka
1998.:
Veleasni Ren Laurentin,
potvrujem primitak vaega pisma od 22. oujka i
odgovaram sljedee:
1) Ne moe se privatno govoriti o meugorskim
'ukazanjima' koja ste objavili u stotinama tisua primjeraka, na
raznim jezicima irom svijeta u ovih posljednjih 15 godina.
Poteno je i pravedno objaviti priopenje o naem razgovoru ovdje
u Mostaru, 19. oujka 1998. kao to smo i uinili, uredno Vas
obavjeujui na prvome mjestu.
10

R. LAURENTIN, Tempte sur Medjugorje, u: Chrtiens Magazine br.

103, str. 35: "Le Pape na pas insist, mais durant son voyage Sarajevo, il a
autoris une partie de sa suite le quitter pendant une journe pour aller faire
publiquement plerinage Medjugorje."
11
Priopenje KIUM-a, Mostar, 20. oujka 1998, redigirao don eljko
Maji.

70

2) Nije nita drugo uraeno osim onoga to ste Vi stavili u

svoje spise, kao to sam Vam pokazao. Prema tome, Vi biste se
morali prepoznati u tome to ste pisali. Ovaj Ordinarijat preuzima
svu odgovornost za hrvatski i engleski prijevod. aljemo Vam
priopenje s tonim biljekama. Nismo se jo posluili Vaom
frazom, koju ste napisali prologa kolovoza asnom prioru
benediktinskomu P. Touw-u, da Sveti Otac ali moju 'akciju' s
obzirom na Meugorje, a o emu ste mi Vi rekli da to niste
napisali. Naprotiv, Va Vas rukopis demantira. elio bih imati Va
odgovor s obzirom na to.
3) Svojim spornim knjigama o meugorskim 'ukazanjima'
Vi ste posijali, ne samo u ovoj zemlji, nego i u katolikom svijetu,
podosta kukolja dvoznanosti i izriitih neistina koje e trebati
poupati tijekom vremena. Vi ste mjerodavni i moralno obvezani
to uiniti. Mi elimo biti u slubi istine koja nas oslobaa od
mnogih neistinitih meugorskih pojava, za koje ste se Vi proglasili
poznatim glasonoom.
4) Svojim priama o meugorskim 'ukazanjima', koje
zaista treba aliti, Vi mi uvelike pomaete da doem do uvjerenja i
tvrdnje o nenadnaravnosti (non supernaturalitas) takozvanih
'ukazanja' u Meugorju. Koji su sve motivi u svoj toj raboti, Vi to
rijeite sami pred Bogom.
5) Neu utjeti odsada ubudue ni pred kojim Vaim
djelom, koje sadri meugorske izmiljotine, razara katoliko
jedinstvo, crkveni mir i pastoralnu skrb u ovoj mjesnoj Crkvi.
6) Osim to objavljujemo te alosne injenice, o tome
redovito izvjeujemo mjerodavne Urede Svete Stolice, koja, kao
columna et firmamentum veritatis (= stup i uporite istine) mora
biti o tome informirana.
7) Bila bi vrijedna aljenja injenica ako biste Vi oekivali
da od idue godine vie ne piete o Meugorju. Poastili biste
Gospu ako biste prestali odmah, piui dune retractationes (=
poreknua) ako se elite pokazati prijateljem istine.
S potovanjem Vas pozdravlja
71

Na ta se pisma i priopenja Laurentin osvrnuo u svojoj

knjizi koju je objavio iste godine.12

Preslik dijela pisma koje je R. Laurentin vlastoruno

napisao i zanijekao da je pisao

12

R. LAURENTIN, Medjugorje. L'ostilit abonde, la grce surabonde.

Testament. Dernire nouvelles, No 17, Juin 1998. Na primjer, s obzirom na
sluaj Nikole Bulata, koji je dva puta traio od Laurentina da opovrgne ono to
je napisao u svojim Dernires Nouvelles 1985., br. 2, str. 14 (u talijanskom
izdanju toga uope nema!), Laurentin 1998. jednostavno kae, str. 46: "Ne
sjeam se da sam primio ijedno pismo od Nikole Bulata". Ili na str. 48, u vezi s
Laurentinovim pisanjem da Gospa preporuuje njegove knjige, nae priopenje
citira talijansko izdanje njegove knjiice (br. 3) i tonu stranicu 31., a on
ispravlja i kae da biskup ne donosi tonu referenciju, koju je on naao na nekoj
drugoj stranici. Jest, ali u francuskom izdanju. U priopenju je tono naznaeno
talijansko izdanje i stranica. Ali emu se zadravati na tome?

72

"PORUKE"

73

74

BISKUP "KRIV", FRATRI "PRAVI"

Dok je kapelan u Meugorju bio fra Tomislav Vlai, koji
je kasnije preao u jednu talijansku franjevaku provinciju;
kapelan u upi sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Ivan Prusina,
koji danas ivi i radi u inozemstvu (svojedobno u Mostaru uvelike
prijeio redovito djelovanje novoosnovane katedralne upe,
predviene u Papinskom dekretu "Romanis Pontificibus", br. 6);
kapelan u istoj upi fra Ivica Vego, koji je isto inio, a
1988. godine pismeno se oprostio od Franjevakoga reda i
sveenike slube;
dooe Vicki Ivankovi, "vidjelici" u Meugorju, "i svim
vidiocima", "ukazanja" koja su se svojim "porukama" stavila na
stranu neposlunih franjevaca, a otro obruila na mjesnoga
biskupa msgr. Pavla ania optuujui ga za sav crkveni nered u
Hercegovini. "Vidjelica" je ta "vienja" od 19. prosinca 1981. do
29. rujna 1982. biljeila u svoj posebni Rokovnik, i to - gle ovo! - u
Agendu od 3. do 21. sijenja 1983. Oito je odnekuda prepisivano
u Rokovnik, jer datumi nisu ili redoslijedom. "Poruke" su
dostavljene biskupu aniu djelomino 1982. a cio Rokovnik 1985.
Evo kako je zapisan razgovor izmeu "vidjelice" i njezina
"privienja", u usporedbi s onim to je o. R. Grafenauer donio na
Ordinarijat. "Poruke" Vickine "pojave" stavljamo u kosa slova:
"19. Prosinca 1981. - Subota Pitala sam za hercegovaki problem, posebno na ono to se
odnosi na Fra Ivicu Vego.
Gospa je rekla, da je za ove nerede najkrivlji biskup ani,
za Fra Ivicu Vegu rekla je, da on nije kriv, ali da Biskup ima svu
vlast. Rekla mu je da ostane u Mostaru i da odatle ne ide.
3. Sjenja Subota (=1982) (Grafenauer: Nedjelja)
Svi vidioci skupa pitali smo Gospu za Ivicu Vegu.
Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz
fratara, neka bude hrabar. Ja svaki dan govorim "Mir, mir!" a sve
75

vie ima nemira. Nek ostane! Ivica nije kriv. To je ponovila tri
puta. Svi smo uli i rekli mu: Biskup ne pravi red i zato je on kriv.
Nee ni on vazda bit biskup. Pokazat u ja pravdu u kraljevstvu.
To je trajalo deset minuta, sve o Ivici.
11. Sijenja 1982 - ponediljak Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i
Gospa je ponovila dva puta ono to je prije rekla. (1).
20 Sijenja 1982. - Petak (Grafenauer: Srijeda)
Ja sam postavljala neka pitanja za Ivicu Vegu i Fra Ivana
Prusinu, a isto tako, neka mi je i sama Gospa odgovorila.
Gospe moja, novine piu, da su Ivica i Ivan izbaeni iz
fratara. Ona je odgovorila: Nisu izbaeni! Nasmijala se. Reci im
samo, neka budu mirni i hrabri. Ima mnogo kunji. Neka ustraju!
Neka novine samo piu! Na to neka neobraaju panju, jer to nije
ni vano.
Gospe moja, jednom ovo smiri, pa da Ivica i Ivan nemaju
nikakvih problema.
Gospa je odgovorila: Sve u ja to smiriti.
Spomenula je i neke fratre iz Mostara, ali neka, bit e
prilike da im reknem, ima ih trojica glavnih.
Gospe, ta je sa Biskupom? Hoe li on izmijeniti svoje
dranje?
- Gospa je odgovorila ja neu uriti. Ja ekam, hoe li
popustiti na ove moje poruke, koje sam slala preko vas.
Ali meni (=Vicki) je to tako teko. Previe je to zamene, a
kamo li za Ivicu i Ivana!
Juer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je moe li
izmoliti jedan Oena za njih dvojicu. Odmah je rekla: Moe. I
poela je moliti. Kad smo zavrili, nasmijala se i meni ree: Tebi
nita nije drugo u glavi samo njih dvojica. Ja rekoh: pa i nije!
26. Travnja - 1982. - Ponedjeljak Biskup veli - nema nimalo prave ljubavi Boje za njih
dvojicu. Ivica i Ivan neka radi Biskupa ostanu samo mirni jer on
im stavlja preveliki teret, samo da ih se oslobodi. Jer poeo je od
najmlaih pa sve polako dalje. Znam da je to za nji veliki udarac.
76

Neka se nita ne sekiraju, neka to slobodno izbriu iz glave, neka

znadu trpjeti za pravdu. to Biskup radi, nije po Bojoj volji.
Nevini bez krivnje, pa tako premoreni. To Bog nebi dao, ali Biskup
neradi po Bojoj milosti, pa moe initi ta hoe. Ali jednog dana
vidjet e se pravda koju odavno niste vidjeli. Ja u to sve polako
poeti smirivati, a mnoge e fratre obasjati velika srea.
29. Rujna - 1982 - Srijeda Fra Ivica je upitao: Dali da idemo iz Mostara ili da
ostanemo?
Gospa je odgovorila: "Ostanite"!
Krajem kolovoza 1982 g.
Vicka nam je rekla odprilike ovako: Gospa mi je poruila
da se Ivan i Ivica ne udaljuju iz Mostara.
etvrtak 15. IV. 1982. Ivica Vego i Ivan Prusina
Ja sam postavila pitanje Gospi ovako: Openito da mi sve
kae o vama dvojici. Ona se najprije nasmijala i poela govoriti.
Oni nisu nita krivi. Ponovila je dva puta. Neka se zato nita
nebrinu. Ima ih dosta protiv nji dvojice, koji jedva ekaju da ih
izbace i da odu iz Mostara. Biskup je tu kriv a ima ih puno koji ga
podravaju i svaki dan govore da vas izbace, da vas vie neviaju.
Nemojte sluati nikoga! Nemojte sebi nita predbacivati, i to je
svakako vano - da neidete iz Mostara.
ine veliku nepravdu prema vama, nee da rade po
Bojem zakonu, nego svi protiv njega i zadaju vjeri i crkvi velike
udarce i unose jo vei nemir.
Gospe moja ti si rekla, da e ti Biskupu neim pokazati,
da ih se okane, pa te ja molim da to to prije uini, jer nama se
pomalo uri i oekujem da se to sve smiri i utia:
Ima ih mnogo pored kojih Ivica i Ivan prou svaki dan po
sto puta, a oni ih nee ni da pogledaju kao da i ne postoje.
Gospe moja ti zna kako je njima. Pa bi te zamolila da im
to prije pomogne i oslobodi ih njihovih problema, da i oni budu
kao i ostali sveenici.
Gospa se zasmijala i rekla:
77

Sve polako, ja u to smiriti i nee biti nikakvih problema.

Mise mogu ponekad govoriti, ali neka se ne istiu, dok se to ne
smiri. Kod njih nema nikakvih pogreaka. Da su oni neto krivi ja
bih rekla neka idu i neka nesmetaju.
Onda ja velim, nitko to nemoe smiriti, osim tebe. Ako ti
nita nepokua onda nita. A ona ree
Sve polako.
16. 04. II Veer (=1982)
Ja sam postavljala neka pitanja za vas dvojicu a isto tako
mi je neka Gospa sama rekla. Mnoge fratre grize savjest zbog njih
dvojice. Pa e se sve doznati, oni e se sami polako otkrivati. I
naglasila je Nemojte na nji obraati panju vrite svoj posao.
To je sve o Ivici i Ivanu to sam ja zapisala, a ostalo sam
davala njima napisano na papirie nisam imala vremena zapisivati
sve posebno."*

Preslik rukopisa iz Rokovnika Vicke Ivankovi

* Crkva na Kamenu, 5/1998., str. 3.
78

Na osvrt: Nakon takvih "poruka" preko meugorskih

"vidjelica" fra Ivici Vegi i fra Ivanu Prusini, dvojici mostarskih
neposlunih redovnika, ne moemo ne izraziti svoje duboko
zgraanje nad ovakvim pripisivanjem besmislica Blaenoj
Djevici Mariji, Majci Bojoj.
Prvo, ne moemo nikako ni misliti ni vjerovati da se
Ogledalo pravde na ovakav nain oborilo na mjesnoga biskupa
koji je traio crkveno potovanje i kanonsko postupanje prema
novoj zakonito osnovanoj katedralnoj upi, posveenoj upravo
Njoj, Blaenoj Djevici Mariji, Majci Crkve. A ta je katedralna
upa - nota bene! - trebala biti osnovana Decizijom iz daleke
1889. godine! Kako to da se ukaza ovako nemilosrdno obruila
na biskupa ania s namjerom da zatiti dvojicu nepokornih
kapelana, kako bi ostali u Mostaru, da rovare protiv Crkve
Boje?! Nigdje se ne vidi da meugorska pojava sa svojim
uzastopnim protucrkvenim "porukama" tako stoji u slubi
kandaloznoga "hercegovakoga sluaja" neposluha kao ovdje. I
moda ni u jednoj drugoj prilici i poruci ne dolazi tako jasno do
izraaja constat de non supernaturalitate - tj. jasnoa da se
uope ne radi o nadnaravnim ukazanjima i porukama, a
najmanje Gospinim - kao u ovom prealosnom sluaju i
procesu.
Drugo, na prigovor da ima u knjizi Otkrivenja javnih
ukora "anelima" ili biskupima mjesnih Crkava u maloj Aziji,
primjeujemo da to ini uskrsli Gospodin, da je to preko
Gospodinova apostola Ivana i da je to javna objava. U naem
sluaju radi se o meugorskim privatlucima, koji su u slubi
crkvenoga neposluha!
Tree, biblijska posluna Gospa nigdje i nikada u
povijesti ne poruuje i ne preporuuje redovniki neposluh
protiv crkvenih odluka Svete Stolice i mjesnoga biskupa, osim u
Meugorju! Drugim rijeima: ako su takozvani "vidioci" u
svojim privienjima i sanjarijama uli ikakve "poruke" protiv
posluha u Crkvi, onda one nisu od poslune Gospe, nego od
nekih neposlunih bia. Nigdje avao nema takva plodna tla kao
79

ondje gdje neposluh caruje. Njegova je definicija: Non serviam neu ti sluiti niti te sluati!
etvrto, stoga kad su meugorski reiseri dogaaja i
filtrai "poruka" uvidjeli da im takve besmislice nee proi,
nego da e se na takav nain meugorska "ukazanja" najlake
opovrgnuti, okrenuli su plou i prestali pripisivati vlastitoj
utvarbi takve protucrkvene "poruke" i proputati ih u narod do
dana dananjega!
Biskup ani, kad je uo, proitao i razumio te "poruke",
nedostojne kranske vjere, odluno je rekao Urbi et Orbi da to
nema veze s Gospom. Sve drugo to se slijevalo na Ordinarijat,
samo je potvrivalo taj stav, koji je ostao na snazi do danas.
Peto, biskup je ani na takve nekranske "poruke"
gledao kao na nekranske poruge i Gospi i Crkvi! Zato je sa
svom odlunou branio i dostojanstvo Gospino i ast Katolike
Crkve.

80

BISKUP SE NEMA ZA TO ISPRIAVATI

Mir i dobro, slubeno glasilo Hercegovake franjevake
provincije, br. 2/1993., str. 15, objavilo je biljeku Provincijalata:
Fra Ivan Pusina imao pravo. Budui da su u tekstu navedene neke
netonosti s obzirom na Msgr. Pavla ania, donedavnoga
dijecezanskog biskupa u Mostaru, dunost nam je precizirati
sljedee toke:
1) Vrhovni sud Apostolske signature Konanom presudom
od 27. oujka 1993. proglasio je prekrajem zakona otputanje iz
Reda Male brae fra Ivana Prusine. Dekret o otputanju izdao je
Red, iza toga je stajala Kongregacija za redovnike. Kad je fra Ivan
uloio utok najprije poglavarima Reda a zatim i Kongregaciji, ova
je na utok utjela, jer se oslonila na klauzulu u dekretu o otputanju
da se ne doputa priziv na vie sudove Sv. Stolice. A u to se uzdala
jer je Papine odredbe o otputanju iz Reda tumaila preiroko. I u
tom je izgubila. Svatko ima pravo na obranu (kan. 1620, 7). Nije se
osvrtala na fra Ivanovu "nitovnu albu" (querela nullitatis).
Meutim u Presudi se ne proglaava "protuzakonitim i
nevaljanim" zahtjev (od 7. sijenja 1983) biskupa ania da se oca
Prusinu svede "ad statum laicalem", kako Provincijalat navodi.
Nije naime uope bio postavljen dubium (sporno pitanje) o
valjanosti ili nevaljanosti Biskupova zahtjeva, nego samo o
postupku i odluci Kongregacije za redovnike s obzirom na dekret
Reda.
2) Sastavlja biljeke pie: "Nepravednim, protuzakonitim
i prenaglenim zahtjevima i odlukama crkvenih struktura, poevi
od Biskupskog ordinarijata u Mostaru, pa sve do onih u Rimu koji
su nasjeli zahtjevu biskupa ania...".
- Biskup se ani u Presudi spominje na vie mjesta, i
svaki put njegov se sud, miljenje i prijava smatraju
mjerodavnima. Ostaju na snazi Biskupove odluke o oduzimanju
sveenikih ovlasti, poduzete s obzirom na fra Ivanovo pastoralno
81

djelovanje u Biskupiji i prije otputanja i poslije otputanja, pa i

nakon to je otputanje proglaeno nezakonskim. A spomenuti
zahtjev nije odluka. Prema tome nije nitko zahtjevu biskupa ania
"nasjeo", kako se Provincijalatov pravnik izraava, nego je uinjen
zakonski propust Kongregacije za redovnike u postupanju i u
odluivanju (in procedendo et in decernendo) u odnosu na dekret o
fra Ivanovu otputanju iz Reda Male brae.
3) "Ljudsko potenje, zakonska pravda i evaneoska ljubav
traili bi da se svi oni, koji su fra Ivanu uinili nepravdu, ispriaju
njemu osobno...".
- Biskup se ani nema za to ispriavati, jer se o njegovim
pastoralnim odlukama nije uope presuivalo na Vrhovnom sudu.
4) "Kako bi u crkvenim uredima bilo evaneoskije i
toplije, kada bi na stolovima tih ureda najprije bilo Evanelje, a tek
onda Kodeks".
- Sastavljau biljeke sigurno je poznato da je "Fra Ivan
Prusina imao pravo" naspram Kongregacije za ustanove
posveenoga ivota i drube apostolskoga ivota zato to je na
stolovima Vrhovnoga suda bio Kodeks i po njegovim kanonima,
esto citiranima, donesena i ova Presuda!
Mostar, 7. studenoga 1993.*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Vrhbosna, 2/1996., str. 142.

82

BISKUP MORA POVJEROVATI

Prenosimo tri "poruke" Jelene Vasilj, kako ih je dostavio
na Ordinarijat fra Tomislav Vlai. Mi stavljamo naslove:
1) "Zadnje ukazanje. Zadnja poruka". Gospa govori:
Ja elim da u ime Isusa Krista poete i doete biskupu i
reknete: "U ime Isusa Krista dolazimo ovdje".
Gospa kae: elim da mu kaete da povjeruje. Moja je
gorua elja da vjeruje. Tako mi srce govori i eli da povjeruje!
Zovem ga ja preko vas! Molim ga da povjeruje. To ja i moje srce
eli. To sam Bog eli, a ne samo ja, kae ona.
elim da mi kae: Zato misli da ja tu nisam?! Upravo ja
sam ista, samo to ja dolazim po razliitim oblicima. Upravo ista!
Ja elim da mu utisnem u srce ono Boje. I molim ga da mi
otvori srce, da povjeruje, a to je sve istina. elim da svijet vodi
prema dobru i da kae: "Istina je sve! Obraajte se! Oprostite meni
to sam vam govorio da nije istina. Ve molim vas povjerujte!"
tako molim biskupa da ree narodu. Istina je sve to!
Ja molim uvijek. I vi molite i nastojte moliti za cijeli svijet i
za njega. Mnogo je opasno ako se ne povjeruje. Zadnje ukazanje,
zadnja poruka! To je najgore, ako ne povjeruje! Teko e biti; i
narod i biskupe moe odvratiti da povjeruju.
Ali meni je potrebna ta vrsta vjera.
Ne, ako hoe da povjeruje; on MORA povjerovati! Ne ako
hoe, to govorim narodu: "Ako hoe, povjeruj!" A njemu kaem
da MORA povjerovati. Jer sotona hoe da ga svlada. I ja se borim
proti nje.
Potrebni su mi vai postovi i molitve. On hoe da ga
osvoji, ali ja sam toliko snana da joj ne dam. Molite i pobijedit
u!
elim da se posti za njega, da mu Bog povrati Duha
Svetoga. elim mu rei - Puna Milosti da ga molim, sama ga ja
83

molim da povjeruje. A ne, ne molim ga ja onako prazno. Samo da

se spasi on i narod. ( Sve sam tako ula!).
NB. - Ova izjava snimljena je 17. 04. 1983. i na vrpci
odmah dostavljena O. biskupu.
***
Ne moemo se na ovu "poruku" ne osvrnuti:
Biskup je primio Jeleninu "poruku" i nastavio je jo
odlunije ne vjerovati, odnosno biti jo vre uvjeren da tu, u
Meugorju, nema nikakvih nadnaravnih ukazanja, najmanje
Gospinih; da preko "vidjelica" nema nikakvih nadnaravnih poruka,
najmanje Gospinih, ni njemu ni svijetu; i da u takvim vidjelakim
matanjima i izmiljajima nema ni zrna istine!
"Zadnje ukazanje, zadnja poruka!" Sve u jednini. Strani
sud! Apokalipsa! Kakvo posljednje ukazanje, kakva li posljednja
poruka, Jeleno, miljenice Boja! To je bilo 17. travnja 1983. A
poslije toga na tisue "ukazanja" i na tisue "poruka" kao utvare,
abrakadabre, nesuvislice, tajne, brojke, magle i maglutine, sanje i
sanjarije ire se ve dvadeset godina iz Meugorja svijetom! I
kraljevstvu takvih neistina, ukazanija i poruka ne vidi se kraja! I da
tomu povjerujemo?! Je li naa vjera obsequium rationabile (Rim
12,1): razumna sluba Bogu, duhovno bogosluje, zdravo
bogotovlje, istinsko bogomoljstvo, ili je to plod neije privatne
fantazije i privienja?
Kakve veze te "poruke", koje PRIMORAVAJU biskupa da
povjeruje meugorskim djejim storijama, imaju s pravom vjerom
u Isusa Krista, Sina Marijina, u Boga, i u Presveto Trojstvo? Kako
to da je svemu narodu preputeno na volju, ako hoe, da povjeruje,
a biskup ani, ne ako hoe, nego MORA povjerovati? On nema
izbora. On nema slobode. On je pod prisilom - MORA povjerovati u
privatne fantazije jedne ili druge "vidjelice" ili njezine poruke,
inae e sotona sve odnijeti! I to biskupu dva puta zaprijeeno da
MORA povjerovati. Jer bi moglo inae biti vrlo pogibeljno, teko,
"najgore", ako pone odvraati "narod i biskupe" da ne povjeruju i
84

ne dolaze u Meugorje! Kako u tome ne uti poruku meugorskih

redaktora koji proglauju "svetite" svjetskih razmjera?
Mudri papa Benedikt XIV. (1740-58) naznaio je princip
vjerovanja u privatne objave: "iako im se ne duguje, niti se moe
dati, pristanak katolike vjere, duguje im se ipak pristanak ljudske
vjere prema pravilima razboritosti, po kojima su naime takve
objave vjerojatne ili pobono vjerodostojne".1
I sada ta privatna utvaranja, kojima se ne smije dati ni
ljudska vjera, jer djeluju nevjerojatno i nevjerodostojno, samo
biskupa ania primoravaju da povjeruje, jer inae nema mu
spasa!
Vjera je isti dar Boje milosti ljudskoj slobodi,
"osvjedoenje o zbiljnostima kojih ne vidimo" (Heb, 11,1), a nije
rezultat nikakvih zaplaivanja i pritisaka privatnih fantazmogorija
pojedinih "vidjelica" i "slualica" i njihovih video-htijenja i videoelja!
Ovdje se moe dodati injenica da je nasljednik biskupa
ania u Mostaru od 1993. godine, koji je nastavio dosljednim
putem svoga prethodnika i koji jednako crkveno u sporazumu sa
Svetom Stolicom rjeava "hercegovaki sluaj" ne priznaje
autentinim nijedno "ukazanje", nijednu "poruku", nije do sada
apsolutno nikada primio nikakvih poruka, ni prijetnji, ni prisile, ni
od Jelene ni Vicke, ni od Marije ni Mirjane, ni od Ivana ni Jakova.
A jest primio svu silu pisama od raznih udovnjaka i
udovnjakinja, domaih i inozemnih, da prihvati Meugorje kao
"poruku", kao mjesto "ukazanja", kao "svetite" i kult nadnaravnih
objava!
2) "Gospa" moli biskupa: Ta ista "vidjelica", Jelena
Vasilj, 11. svibnja 1984. alje preko istoga fra Tomislava Vlaia
jo jednu "Gospinu" poruku biskupu aniu:

De Servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, Liber II,

str. 32, No. II. (J. GALOT, Le apparizioni private nella vita della Chiesa, u: La
Civilt Cattolica, 6. travnja 1985., str. 19-33, citat na str. 32.

85

"Kaite mu da ga volim i da elim biti s njim da mu

udijelim svako dobro. Neka mi povjeruje! Ja sam ovde dola i
elim svijet spasiti. Svijet je u velikoj nevolji, u grijehu. Zato je
potrebno obraenje."
Nae razmiljanje: Sada je molbenica biskupu neto
umiljatija. Sve ne bi li, ne bi li povjerovao u "vidjeliine"
matarije! Ne vie ono prisilno i prinudno, pod "muss", kao prije,
nego slobodno, kako se i pristoji! Kad nee silom, hoe zar milom.
Biskup, meutim, nije povjerovao ni milom!
3) "Ja nisam vana". "Gospa" alje, pod istim
datumom, "poruku" i Biskupskoj komisiji, koja eli ustanoviti je
li prava Gospa u Meugorju ili nije. A poruka glasi: "Ja nisam
vana. Meni ne morate povjerovati. Ali bar povjerujte
Evanelju".2
Na odgovor: Upravo zato to vjerujemo Evanelju,
itamo ga i navjeujemo. Sveto nam Evanelje na jednom mjestu
kae ovako: "Ako vam tko rekne: gle 'evo Krista' ili: 'eno ga!' ne
povjerujte! Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i iznijeti
znamenja velika i udesa da zavedu, bude li mogue, i izabrane"
(Mt 24,23-24).
Sveti Pavao dodaje jednu zastraujuu: "I nikakvo udo!
T sam se Sotona preruuje u anela svjetla" (2 Kor 11,14). Znai
pod povrinskom nonjom - pa kako god sjajna bila - moe biti
kandalozno vrako postupanje i zavoenje! Oni koji imaju Duha
Bojega znat e razluiti duhove.
"Gospa" kae za sebe: "Ja nisam vana". Isus je Krist sa
svojim Evaneljem bitan za nae spasenje. Kao Bogu, Sinu
Bojemu, njemu pripada nae klanjanje. Bez Isusa spasa nema. A
Bog je Otac htio Mariju kao Majku svomu Sinu. Zato je njezina
uloga i osoba vrlo vana! To Crkva istie i time to ui da svim
svecima pripada nae tovanje, a Blaenoj Djevici Mariji nae
nadtovanje.

Poruka na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

86

HITNO OBRAENJE MEUGORJU

"Vidjelac" Ivan barem je etiri puta slao "poruke" biskupu
aniu kao da dolaze od "Gospe", a jednu je poslao i Komisiji za
ispitivanje meugorskih dogaaja. Sve se uvaju na Ordinarijatu.
1) Biskup i aneli. Jednom je Ivan doslovno zabiljeio i
biskupu Pavlu uputio ovaj tekst, koji i mi doslovno prenosimo:
"6. 05. 1983. Imao sam susret sa Djevicom Marjom proao
je uglavnom o prianju svoga ivota a poslje toga kada mi je
zavrila prianje o ivotu preporuio sam nekoliko bolesnika i jo
poslje toga govorla je da bi biskup trebao mnogo pripomoi i
sudjelovati u mojim susretima sa anelima jer je njega Sveti Otac
izabrao da se brine i ta se deava u naim crkvama i poslje toga
izmolili smo Oe na Slava Ocu i nakon toga nestala je u
svijetlosti.
Ivan Dragievi."
Preslik "poruke" Ivana Dragievia biskup aniu

87

Na osvrt. Ivanovo "vienje" ima poruku i za biskupa

Pavla ania da bi "trebao mnogo pripomoi i sudjelovati" u
"susretima sa anelima". Obino "pojava" pozdravlja "vidioce"
rijeima: "Aneli moji!" kao to Ivan pie od svoga dolaska u
sjemenite u svome dnevniku (od 28. kolovoza do 13. rujna 1981).
Ali to bi trebao biskup pripomoi "ukazanju" i
"anelima"? Zato bi trebao on sudjelovati u susretima? Zato "jer
je njega Sveti Otac izabrao da se brine i ta se deava u naim
crkvama". A to moe biskup,
ako "aneli" ne sluaju ni biskupa ni biskupske komisije
koje su ustanovile da je nemogue ustvrditi da je ijedna objava
nadnaravna, ijedno "vienje" nadnaravno, ijedna "poruka"
nadnaravna;
ako se neka manja braa franjevci s "anelima" slau i
slue, razvoze ih i reklamiraju po svijetu;
ako neki vjernici pokorno njihov slijede glas...
ako se pojava mijea u crkvenu upravu, a sada bi ta uprava
trebala biti u slubi privatnih pria.
2) Plaenje biskupa. U drugom pismu biskupu Ivan
doslovno pie:
"Poruka za mons Pavla ania.
Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima
Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon to mi je odgovorila na neka
pitanja za bolesnike poela mi je sama govoriti o Vama, Oe
Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: Reci O. Biskupu da od
njega traim hitno obraenje prema dogaajima u upi
Meugorje, da ne bi bilo kasno. Neka se pone pribliavati svim
dogaajima s puno razumjevanja, ljubavi i s velikom
odgovornou. elim da ne stvara suprotnosti meu sveenicima i
da ne istie njihove negativnosti.
Sv. Otac dao je svim biskupima da izvravaju zadatke u
svojim biskupijama, rjeavaju probleme i svae. O Biskup glavni
je otac svih upa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini.
Zato od njega traim obraenje, ovim dogaajima.
88

aljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili

popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari
ovo to mu poruujem znai da nije pronaao put moga sina
Isusa.
Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uruim.
Pozdravljam Vas mnogo
Ivan Dragievi
Bijakovii, 21. 06. 1983."

89

Na osvrt. Pravo govorei, biskup se nastojao stalno

obraati Bogu, ali se nije obratio tim meugorskim "dogaajima"
do groba, pa makar to i bila "pretposljednja" opomena i poruka.
Pristupio je tim pojavama s pastirskom odgovornou, i osobno i
preko kanonskih komisija. I doli su do uvjerenja da nema nikakve
poruke, dokaza ili znaka da se radi o nadnaravnim ukazanjima,
najmanje Gospinim. ekao je mirne savjesti, s tim u vezi, "sud"
Gospin i sud Njezina Sina. Nije se dao pokolebati ni pred kakvom
meugorskom "opomenom", prijetnjom ili djejim zaplaivanjima.
Biskup je 11. sijenja 2000. otiao u susret nebeskoj Majci u vrstu
uvjerenju da u Meugorju nema Njezina nijednoga jedinoga
pravoga ukazanja!
3) Isus moli za biskupa. A 24. travnja 1984. ponovno se
Ivan javio iz Meugorja biskupu Pavlu i prenio mu ovu poruku,
koja nije bila oznaena "posljednja", kao to je prethodna
"pretposljednja" "Gospina poruka biskupu i komisiji:
a. Gospa kae za biskupa ovako: Gospa kae: Moj sin Isus
moli za nj kako bi povjerovao i odlunije se zauzeo za dogaaje u
Meugorju... Jo kae: Kako bi on reagovao kada bi moj sin
siao na zemlju? Bi li onda povjerovao?"

90

Na osvrt. Ovdje "Gospa" prijeti Isusom da se biskup

mora ne samo obratiti i povjerovati meugorskim "vienjima" i
"privienjima", nego da se "odlunije" zauzme za dogaaje u
Meugorju. Poznato je i Ivanu i svijetu da se biskup Pavao jo
"odlunije" zauzeo za Meugorje, ali protiv raznih zloupotreba,
kandala i takvih nesuvislih pria.
A kako bi biskup reagirao da Isus sie na zemlju? Biskup
je bio vjernik koji je vrsto vjerovao da se po Oevu planu,
snagom Duha Svetoga, vjena Mudrost utjelovila iz Djevice
Marije i da svaki dan Isus "silazi" u svetoj Misi na oltar na
misnikove rijei: Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja!
4) Poruka Komisiji. Ivan je pod istim datumom potpisao i
poslao "Gospinu poruku" i crkvenoj komisiji u Mostaru:
b. Gospa kae za komisiju samo ovo: "Moli te, moli te,
moli te! Razmislite i doivite moje poruke koje sam izrekla i vidjet
ete zato sam dola" Ivan Dragievi Meugorije.
Odgovor. Komisija je dala izjavu: Non constat de
supernaturalitate. To jest: ne rezultira da se radi o nadnaravnosti
ukazanja. Crkvi je stalo do istine!
5) Biskup progoni sveenike? Kako biskup ide sve
odlunijim stavom prema meugorskim "porukama", to otrija i
"poruka" msgr. aniu u pismu od Ivanove "pojave" iz Meugorja,
7. veljae 1985:
Oe Biskupe!
Ove poruke sam dobio na Krievcu, 6 II 1985.
- Gospa nije bila tako vesela kao prije. Rekla je da molimo
ovih dana za Oca Biskupa. Ovo je izrekla tunim rijeima: "ao mi
je to me nije primio i spremo se zauzeo za moj dolazak i irio
moje poruke mira, obraenja, posta i molitve."
- Gospine rijei Biskupu:
"Oe, ja sam tu u Meugorju. Izabrala sam svoje vjesnike
da preko njih irim svijetu radosnu vijest, da ovaj svijet izbavim iz
doline grijeha, mrnje, ratova, sukoba i drugih grijeha."
"Oe, nemojte progoniti moje sveenike, glasnike Boje
rijei, ako ve u moj dolazak ne vjerujete i mojim vjesnicima preko
91

kojih dajem poruke i vodim ih u ivot. Oe dragi, posluajte moje

rijei i zauzmite stav. Ponite raditi!"
Ivan Dragievi.
Meugorije, 07.II. 1985. god.

92

Na osvrt. Tu "pojavu" vie ne zanima hoe li biskup u

njezin dolazak vjerovati, hoe li se njezina poruka prihvatiti, nego
neka ne "progoni" njezine sveenike. Koji su to "njezini"
sveenici, a da nisu ujedno i biskupovi? Koji su to sveenici Ivanu
"poruku" naruili ili uruili? Pogledaj na drugom mjestu u ovoj
knjizi to je upravo tih dana bilo s fra Slavkom Barbariem, koji se
iv nije dao iz Meugorja ni nakon viekratnih biskupovih
intervenata i dekretalnih "progona".
Na sve te montae ili paralae, biskup je ani usred
Meugorja na krizmi, 25. srpnja 1987. izrekao svoju poruku,
izjavu i molitvu: "Gospe moja, to to od tebe ine? ... Presveta
Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj
nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarskoj biskupiji, posreduj
posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj puta
upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji. Daj da
se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta Djevice,
zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su daleko od
fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da doemo do
prave istine."1
Pridruujemo se toj iskrenoj biskupovoj molitvi.

Crkva na kamenu, 8-9.1987., str. 2.

93

PORUKE S OBZIROM NA DVA HOTELA

Vicka "vidjelica", zamoljena da konzultira svoju "pojavu"
s obzirom na neke probleme oko zemaljskih "hotela", dala se na
posao. Donosimo dva sluaja.
1) U DALEKOM SVIJETU. U dokumentaciji umirovljenoga
biskupa Pavla ania nalaze se brojna pismena svjedoanstva koja
kazuju do koje je mjere meugorski fenomen proet neistinama,
izmiljotinama, besmislicama oko takozvanih ukazanja, i poruka
"vidjelaca," koje se nee pripisati ni nevjerniku, a oni ih pripisuju
Blaenoj Gospi. Objavljujemo izvorno pismo "vidjelice" Vicke,
isputajui imena, koja se u pismu spominju, ali ih, ako treba,
moemo posvjedoiti na svakome crkvenom sudu. Jedna od
takozvanih vidjelica, druge godine "Gospinih ukazanja" (tj. 1982),
bez tona nadnevka, pitala je "dragu Gospu" i prenosi njezinu
"poruku" s obzirom na razrjeenje nekoga dioniarskog
nesporazuma. Naime A.A. i B.B. zajedno sa C.C. (namjerno
stavljamo drukije inicijale) podigli su hoteli u jednoj stranoj
dravi. Kako su se oko toga stvari nepredvieno zamrsile, dolo je
do teih razilaenja. Jedan se od dioniara obratio meugorskoj
"vidjelici" da se ona posavjetuje s "Gospom". "Vidjelica" se
spremno odazvala i konzultirala. To je sve napismeno sroila.
Neka itatelji razaberu "Gospinu poruku" iz doslovna "vidjeliina"
pisma tomu dioniaru:
"Hvaljen Isus i Marija
Evo hou da vam se javim da sam falu Bogu dobro i
zdravo kao to ivama elim na isti nain. Vamo je sve dobro
problema nikakvih nema. Ovamo se moli narod dolazi sve uveem
broju. Gospa i dalje dolazi jo e se dugo ukazivati. Ja sam pitala
zavas i ula sam ta se deava sa C.C. i sve razumila ta on hoe.
Ja sam pitala dragu Gospu za vas. Ovako. Za C.C. treba ga
opomeniti da to neini jer on nije svjestan ta radi. Rekla je da on
nee dugo i da e se injemu stati ukraj, jer on niuto nevjeruje i
94

neie Bojim redom i zato mu nita nemoe biti sa blagosovom. I

jo da kaem nemojte vi nita govoriti nioeme jer on nee da
prihvaa Boje rjei. Vi nemorate sanjim priati jer to je za njega
veliki udarac samo on to nee da prizna. A njegove se ene okanite
jer hoe da vas dotjera do velikog zla i ona ga (tj. mua) poinje
podgovarati tako da vas lake istra odatle. Vi se drite svoga i
nemojte poputati a sta e se injemu ukraj. Ako vam je jo neto
potrebno i bude kakvih problema slobodno poruite po M.M. ili
meni kako kod hoete napiite. Ja nemam vie ta da piem nego
primite bezbroj ljepih pozdravi od Vicke Bog."

Preslik dijela pisma Vicke Ivankovi

95

Primjeujemo: Zvui zaista vie nego neumjesno da se

pojava koju "vidioci" nazivaju "Gospom" iz Meugorja mijea u
nesporazume oko nekoga dioniarskog zdanja-hotela u svijetu, da
poput kakve nervozne ene, ljutite bez ikakva povoda, prijeti
nekomu na drugom dijelu svijeta da ni "on nee dugo i da e se i
njemu stati u kraj, jer on ni u to ne vjeruje i ne ide Bojim redom i
zato mu nita ne moe biti s blagoslovom" te "da on nee da
prihvaa Boje rjei".
Prema vjerodostojnim svjedocima iz toga vremena i
okruga to uope ne odgovara istini. Dotini katolik u Boga vjeruje,
Bogu se moli, svoju djecu u kranskom duhu odgaja, pristojan je
vjernik. Ima ljudskih mana kao svatko od nas. Ali da se Blaenoj
Gospi priivaju ovakve besmislene i nevjerodostojne poruke, zvui
nedostojno i blasfemino; da Gospa preko "vidjelice" dotinima
savjetuje: "Vi ne morate s njim priati" jest neto to odudara od
osnovnoga ljudskog bontona, napose od zdrava kranskoga stava,
pogotovo od stava Majke nebeske. To nas duboko uvjerava da su
meugorska "ukazanja" i njihove "poruke" od poetka puke
neistine, izmiljotine i matovitosti. ak ta "proroica" predvia za
tu "Gospu" "da e se jo dugo ukazivati". Vjerojatno dotle dok se
njoj samoj, "vidjelici", bude svialo! Barem je do sada kroz ovih
dvadeset godina tako bilo.
Svaki e se pravi katolik odluno ograditi od ovakva i
slina uvredljiva predstavljanja Najsvetije izmeu svih ljudi,
Blaene Djevice Marije, kojoj je svemogui Bog dao posebno
mjesto meu svima svetima, i kojoj pripada posebna ast i slava
iznad svih anela i svetaca.
***
2) U MEUGORJU. Iznosimo drugi primjer kako se
manipulira s navodnim porukama navodne Gospe, opet u
materijalne svrhe izgradnje jednoga drugoga ugostiteljskog
objekta, ovaj put ne preko bijela svijeta nego u Meugorju.
Razumijemo da treba izgradnje u ovo poratno doba, pa i hotela, ali
da se za to mora traiti odobrenje projekta izravno od Blaene
Gospe, ne ide nam u kransku glavu. Oduvijek smo eljeli da
96

istina sjaji u punome svjetlu, kako kae Sveti Otac: Splendor

veritatis Sjaj istine! Ako su ne znam kako dobre stvari
utemeljene na laima, one e se prije ili kasnije same od sebe
razotkriti i sve osramotiti.
U sluaj koji kanimo iznijeti doputenjem odgovornih iz
redovnike zajednice koja nam je dostavila pisanu dokumentaciju,1
ukljueni su: fra Slavko Barbari, Vicka Ivankovi "vidjelica",
jedna zajednica iz Nizozemske i jedna naa domaa obitelj koju
oslovljavamo N. N.
Pastoralni centar ili hotel? O emu se radi? Poetkom
1995. godine jedna zajednica u Nizozemskoj primila je molbu za
financijsku pomo za izgradnju pastoralnog centra u Meugorju.
Jedna naa obitelj (N. N.) koja je eljela podignuti taj centar
povezana je s poglavarom te zajednice.
Ki te obitelji opisala je 16. oujka 1995. na tri stranice taj
Pastoralni centar Meugorje. Tu spominje kako su prvi put pitali
Gospu "prole godine u aprilu, ja mislim da je to bio kraj aprila i
odgovor je glasio: Jo nije pravo vrijeme kada bude pravi
trenutak ja u vam kazati." Zatim ki nastavlja: "Moj otac kae da
je pitao jo jednom i odgovor je bio otprilike isti. I trei put 2.
decembra 1994. doe Vicka mom ocu i kae ja sam sino 1. dec.
pitala Gospu za vas, to stoji na jednom papiru. Tono "Ja sam
sino pitala Gospu za vas i ona kae da moete polako poeti sa
gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas Vicka" (podcrtano u
izvorniku).
Nakon propitkivanja, pokazalo se da je posrijedi zapravo
gradnja hotela od stotinjak kreveta, kojem bi se prikljuila kapelica
i prihvatilite za "hodoasnike". Poglavar spomenute zajednice
htio je posuditi vei iznos njemakih maraka, kako bi se otpoelo s
gradnjom. Motiv je bio: "Gospa" eli da se taj hotel sagradi!
Jest u ime Marijino. Kako je to izgledalo dosta udno i
nevjerojatno, da se Gospa mijea u hotelske projekte, zajednica je
14. oujka 1995. stupila faksom u kontakt s fra Slavkom
1

Sva se dokumentacija nalazi na Ordinarijatu.

97

Barbariem, duhovnim voditeljem "vidjelaca", pitajui ga na

njemakom: "Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N.: Sada
moete polako poeti sa gradnjom"? Meutim, prije nego je fra
Slavko odgovorio, javila se 19. oujka iste godine osobno Vicka
"vidjelica," jer je valjda primijetila da zajednica oklijeva posuditi
novac. Donosimo doslovan tekst pisma koje Vicka nije pisala, a
jest ga vlastoruno potpisala:
Meugorje 19.03.1995.
Cjenjeni i potovani prijatelji!
Ve jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i
njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me moda niste
dobro razumjeli, a ujedno sam na neki nain i malo zauena da
preko Gospinih Majke Boje poruka traite i neije druge.
Kada Gospa Majka Boja odobrava i naglaava poetak
radova na izgradnji objekta onda neznam emu vaa sumlja i
traenje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obini ljudi.
Gospa Majka - Boja je preko mene dala odobrenje za
izgradnju objekta pa ako vjerujete u Meugorje i ukaznja Gospe
Majke Boje neznam emu sumlja. Ja vam od srca elim sretan
poetak gradnje i zajednike suradnje.
Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka

Preslik rukopisa koji Vicka nije pisala, osim posljednjega retka

Tako "Gospina vidjelica" odluno tumai da "Gospa" eli
da se podigne hotel od stotinjak kreveta.
98

Nije u ime Marijino. Fra Slavko Barbari na spomenuti

dopis zajednice odgovara 28. oujka 1995. tvrdei (prevodimo s
njemakoga): Vicka "nije o tom problemu pitala Majku Boju,
stoga ne moe se raditi o odgovoru u ime Marijino. Moje je
miljenje i ja ga sasvim jasno iznosim: krivo je u takvim prilikama
pitati vidioce, jer pri tom postoji pogibelj da se miljenje vidjelaca
stavi u usta Majke Boje, i tako se dogodi to se dogodilo: u ime
Marijino".
Fra Slavko, ne znajui za Vickino pismo, opovrgava Vicku
i nijee da joj je Gospa ita govorila u vezi s izgradnjom hotela.
Zato neistine? Nato zajednica odgovara fra Slavku ve
sutradan, 29. oujka s dva pitanja: Kako to da Vicka vidjelica tvrdi
jedno nizozemskoj zajednici, a drugo fra Slavku Barbariu? Moli
neka fra Slavko malo protumai te nedosljednosti ili lai Vicke
"vidjelice".
Vicka potpisuje kao Gospino to jedna obitelj eli. Fra
Slavko odgovara 3. travnja 1995. i opisuje kako je sve teklo. On se
obratio Vicki, i to ovako opisuje: "Moje je pitanje bilo: Zato mi je
ona onda rekla da nju (Gospu) nije pitala, zato mi je lagala? Ja
sam s Vickom pred njezinim roditeljima govorio i ona je imala
malo straha pred ocem da potvrdi odgovor, jer se otac ve bio
razljutio zbog insistiranja obitelji N.N. Ona se sada takoer
pismeno kod mene ispriala i kae da ona nije nikada mislila da je
to tako vano. Ona pie: Sada se dogodilo, i nee se vie nikada
dogoditi!... Da biste razumjeli Vickinu situaciju, jo u neto rei u
odnosu na pismo koje ste primili od Vicke i meni faksirali. Kad
sam ja pismo proitao, bio sam siguran da tekst ne pripada Vicki.
Potom sam je pitao. I to je bilo ovako: Ona se spremala na put u
Rim i imala je malo vremena. Gospodin N. N. i njegov sin napisali
su tekst i zamolili Vicku da ona tekst svojom rukom potpie. U
brzini ona je tekst svojom rukom potpisala. Vicki pripada samo
posljednja reenica. Vicka je stoga gotovo zaplakala i vie se puta
ispriala, jer ona zna koje posljedice ovaj sluaj 'lai' moe imati,
jer Vi ste se takoer zapitali kako je Meugorje vjerodostojno."
99

Dakle, Vicka "vidjelica" potpisuje ono to joj netko

napismeno donese, i to tumai da je Gospina "poruka"! I ta e
"vidjelica" donositi vjerodostojne "poruke" Gospine, u brzini, pred
put u Rim, cijelomu svijetu, da svijet povjeruje takvim
meugorskim prijevarama koje razotkrivaju sami protagonisti!
Dva pitanja radi razjanjenja lai. Nato zajednica iz
Nizozemske pie fra Slavku, 28. travnja 1995. postavljajui mu
dva pitanja: Prvo, kako to da Vicka, koja misli da Blaena Djevica
Marija nju "odgaja" ve 14 godina, lae zbog tako nevane stvari
(strah od oca, ne od grijeha)? Zar ne bi trebali biti rezultati
"ukazanja" dublji molitveni ivot (ne nuno mistini), koji prijei
Vicki takvu vrstu grijeha?
Drugo: Zar je normalno da Gospa odgovara na takva
pitanja? Zar to nije protiv autentinosti ukazanja? pita zajednica fra
Slavka.
Fra Slavko prelazi preko lai, a novac trai. Na to je
pismo fra Slavko odgovorio gotovo godinu dana kasnije, 14.
veljae 1996. na engleskom jeziku. I gledajte kako sada prelazi
preko svih lai i moli novac za izgradnju hotela. On doslovno pie:
"Danas je dola u upni ured obitelj N. N. s kojom ste Vi
bili u kontaktu. Bili su veoma smueni jer Vi sada oklijevate
pomoi taj projekt. Rekli su mi da su investirali veliki novani
iznos i ne mogu sada nastaviti s gradnjom zbog ove najnovije
akcije.
Kad ste me pitali o Vickinu odgovoru, nisam znao da se
radi o istoj obitelji koju ja poznajem dugo vremena. To je obitelj
potena i vrijedna povjerenja. ao mi je da je dolo do ovoga
nesporazuma izmeu mene, Vicke, obitelji i Vas. Nakon to smo
opirno raspravili situaciju s njima i vidjeli da sada ima vie
hodoasnika koji se vraaju u Meugorje, kao to mnogi domai
ljudi sada poinju ponovno graditi, usuujem se moliti ako je
mogue da preispitate cijelu situaciju i po mogunosti pronaete
sredstva da pomognete toj obitelji."
Ne znamo je li spomenuta zajednica preispitala cijelu
situaciju, je li prihvatila meugorske manipulacije s "Gospinim"
100

odobravanjem projekta, je li prela olako preko fra Slavkove i

Vickine mutljage da izda 200.000 DEM zato jer to Vickina i fra
Slavkova "Gospa" odobrava. Sve ovo o emu piemo pokazuje da
je Meugorje nevjerodostojno, a ono to se Gospi pripisuje da je
Nje nedostojno!?*
Kako je zavrilo?
Nakon toga fra Slavko je Barbari reagirao lankom
objavljenim u Crkvi na Kamenu, 1/1998., str. 5. Urednitvo mu je
u istom broju dalo kratak odgovor, a biskup privatno neto
opirniji, 23. sijenja 1998. A kad je fra Slavko zaprijetio da e
dovesti odvjetnike da tue Crkvu na Kamenu, biskup mu je poslao
ovo pismo:
Mostar, 2. oujka 1998.
Veleasni fra Slavko,
veleasni dr. don Ante Komadina, glavni urednik "Crkve
na Kamenu", uruio mi je fotokopiju Vaega pisma koje ste 19.
veljae ove godine poslali "Potovanom Sitno-zoru." Spominjete
da ste prije toga meni poslali pismo na znanje, i da ste primili
moje pismo. U tome se pismu nalaze "odgovori koji nisu
adekvatni". Stoga aljete "odvjetnika, koji e nam pomoi da
doemo do istine".
Neka se Va odvjetnik najavi na ovaj Biskupski
ordinarijat, odgovornom uredniku "Crkve na Kamenu" msgr.
Luki Pavloviu ili niepotpisanom.
S potovanjem Vas pozdravlja
Fra Slavko nije slao ni odvjetnike ni tuitelje, niti je vie
ikada i na koji nain spominjao tu bolnu i tunu aferu, koja mu
nimalo ne slui na ast! A valjda se i sam stidio svega toga
zapletaja, pa je o tome utio!
*Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 3.
101

VELIKI ZNAK - VELIKI UZMAK

Ovdje donosimo poruku nad porukama, ili priu o
"velikom znaku".
Od poetka "ukazanja" djeca su govorila da e "Gospa"
ostaviti neki znak, vidljiv svima, kao dokaz svojih ukazanja. O
tome znaku Vicka pie vie puta u svom Dnevniku: Kada e biti
znak, Gospa je odgovarala ovako:
"Ubrzo e" (27. kolovoza 1981).
"Jo malo strpljenja" (29. kolovoza 1981).
"Samo jo malo strpljenja" (31. kolovoza 1981).1
Fra Tomislav Vlai pie u Kronici, 16. oujka 1982.:
"Vicka kae da oni znadu dan kad e Gospa ostaviti vidljivi
vanjski znak; to je jo tajna"!
Dok je Ivan Dragievi, "vidjelac", bio u sjemenitu u
Visokom, lanovi prve komisije za Meugorje (1982-84), po
biskupovu nalogu, htjeli su provjeriti priu o tzv. velikom
znaku o kojem se naveliko prialo i koji se imao uskoro
dogoditi. Bilo je ispitivano sve estero "vidjelaca". Djeca su
trebala odgovoriti na dva pitanja:
1. Kakav e Gospa dati znak?
2. Kada e se znak dogoditi?
Njih petero nije htjelo odgovoriti na pitanja, branei se
da je "Gospa" zabranila da se o tome govori ("fra Ivan
Dugandi, lan Komisije, kasnije je priznao da je obavijestio
fra Tomislava Vlaia o toj nakani Komisije i biskupa").2
Meutim, kako nitko telefonski nije mogao doprijeti do Ivana u
Visoko, jer kuni telefon sluajno nije funkcionirao, a lanovi
komisije dr. Mato Zovki i dr. elimir Pulji na vrijeme stigli,
1

P. ANI, La posizione, od 30. listopada 1984., str. 5.

Ondje, str. 5-6.

102

postavili su Ivanu pitanja na koja je on spremno odgovorio

uvjeravajui lanove da mu njegova Gospa nije nita zabranila.
Izjava je napisana 9. svibnja 1982. u dva primjerka.
Jedna je donesena u omotnici na Ordinarijat, zapeaena i
uvana na sigurnu mjestu, a druga je ostala u Ivana.
U oujku 1984. Ivan je rekao fra Slavku Barbariu da nije
nita napisao na papir u koverti. Odatle je otilo ravno veleasnom
Laurentinu u pero i u njegovu knjigu.3 Kako je to Laurentin mogao
napisati? Evo kako: "Mogao je to rei jer je fra Slavko na njegove
razne upite odgovarao skupa s vidiocima", tvrdi sam fra Slavko za
samoga sebe.4
Kad je druga kanonska komisija za Meugorje poela
djelovati (1984-86), zaeljela je znati to je s tim velikim
znakom i s tom Ivanovom omotnicom. Trojica lanova
komisije . Pulji, . Samac i I. Sisek - posjetili su Ivana u
Meugorju, 7. oujka 1985. Pred slubenom komisijom Ivan je
hrabro izjavio da je papir u koverti prazan, "papir k'o papir".
lanovi komisije, vrativi se od njega iz Meugorja, s drugim su
lanovima otvorili njegovu kovertu i nali da je papir ipak ispisan.
Evo pitanja njemu i odgovora od njega:
"1. Kakav e Gospa dati znak?
Gospa je rekla da e ostaviti znak taj znak ja vam kazujem
i povjeravam vama znak je: da e biti veliko svetite u Meugorju
u ast moga ukazivanja i to svetite mome Liku.
2. Kada e se znak dogoditi?
Znak e se dogoditi u 6 mjesecu
Datum davanja izjave:
Visoko 9.05.1982. god.
Potpis vidioca:
Dragievi Ivan."
3

R. LAURENTIN, Medjugorje l'heure de la desinformation. Autopsie

des fausses nouvelles, Supplement No 2, 1985., str. 36: "Mais il avait seulement
crit: Rien, rien, rien!" (= On je bio samo napisao: Nita, nita, nita!)
4
S. BARBARI, Sluaj s kuvertom Ivana Dragievia, lipanj 1985.,
daktilografiranih 9 stranica, kopija na Ordinarijatu, citat: str. 3.

103

104

Znak se trebao dogoditi u 6. mjesecu. Kojem 6. mjesecu?

Iz konteksta bi se moglo zakljuiti da se radi o 6. mjesecu 1982.
Ako to nije tono, onda imamo posla s dvosmislenim
odgovorima poput proroice Pitije u grkim Delfima, koja je
uvijek dvoznano odgovarala da je nisi mogao nikada pravo
razumjeti i uhvatiti za rije, odnosno uvijek si je mogao i
drukije shvatiti.
Neistine su se poele nizati.
Ivan, 9. oujka 1985. fra Slavku Barbariu kae posve
drukije: "Trebao sam ti to jo prije rei, jer mi je Gospa kazala
da su otvorili kuvertu i da su u njoj neto nali. Ali to nije znak,
to nije ono to je meni Gospa povjerila."
Onda je stao govoriti o svojoj drugoj koverti i da u toj
drugoj nema nita, "da je prazna"! Ali nikada te koverte nije
uspio nai. Stoga je 9. oujka pitao tu svoju "pojavu" da
konano zna na emu je. Ona njemu na to odgovara:
"Ja znam da nisi pisao znak nigdje, jer ne moe bez
moga odobrenja."
Ali briljivi fra Slavko stao se vrtjeti oko Ivanove kue
iz dana u dan da ustanovi zato je "vidjelac" neto pisao a nije
priznao, i je li uope neto pisao to nije smio pisati. Uto se
ukljuili i neki drugi oci franjevci. "Jednoga je dana u razgovoru
bio i fra Ljudevit Rupi. Ivan je smeteno odgovarao o kuverti."
Htjelo se da Ivan shvati i da ponovno ne upadne i ne posegne
"za snalaenjem", kako ree psiholog dr. fra Slavko Barbari,
koji alje Ivanov tekst grafologu na ekspertizu u Milano. I
ustanovi se da "vanjski pritisak nije bio adekvatan nutarnjoj
tjeskobi o kojoj govori rukopis", ali svakako "treba ozbiljno
uzeti u obzir injenicu da to nije prvi put da vidioci iz
Bijakovia na ovaj ili onaj nain govore o pritiscima sa strane
komisije"!5 Komisija je, oito, kriva jer obavlja svoj zadatak da
ustanovi govori li "vidjelac" istinu ili neistinu ili se samo
snalazi!
5

Ondje, svi citati na str. 5.

105

Ivan se 11. oujka 1985. trebao ponovno konzultirati s

"pojavom" o tome to je konano s tom problematinom kovertom
ili kovertama. "To je vienje bilo na brdu. Prisutna je bila i Vicka.
Ona potvruje da je Ivan neto pitao na brdu, ali nije donio
nikakva odgovora."
- "Gospa" se, znai, povlai?
Ali pritisak, ne vie od komisije, nego od fra Slavka,
postaje sve jai. Sada e svi "vidioci" listom pitati "pojavu" o toj
koverti. Postavio je struno pitanje psiholog fra Slavko: to treba
sada initi u situaciji koju je Ivan stvorio?
Vicka je imala vienje 13. oujka 1985. Evo odgovora:
"Gospa je rekla: Molite, molite, molite. Jedino se molitvom moete
osloboditi Ivanove pogreke koju je uinio, a do toga nije trebalo
doi". Vicka tomu nadodaje svoje tumaenje: Gospin pogled i
nezadovoljstvo govorili su mi da je on ipak pisao: "To nije trebalo
initi. Trebao je odmah kazati da ne doe do sumnje meu svima
vama".
- Dakle, prema Vicki, odnosno njezinoj "pojavi", Ivan je
pogrijeio, formalno lagao, a nije smio lagati.
Jakovljevo "ukazanje" dan poslije, 14. oujka 1985:
"Gospa je ovo rekla: da se za to treba moliti i da Ivan nije trebao to
uiniti...".
- "Gospa", znai, opet kori Ivana to je to uinio. to? Ili
pisao ili lagao da nije pisao, svejedno.
Marija je donijela kratak odgovor svoje "pojave": "Samo
molite".
- U ovakvoj zakuhanoj situaciji zaista ne preostaje drugo
nego moliti se Bogu da se to gore ne dogodi.
Mirjana, koja ima "ukazanja" samo na svoj roendan (18.
oujka), provjerila je Ivanovu istinu u svome "vienju". Ona je
poetkom travnja 1985. napisala u svome pismu, adresiranu na fra
Petra Ljubiia: "Zatim sam pitala za Ivana u vezi njegova sluaja
(za to ste sigurno uli, u vezi tajne, ustvari znaka, onog pisma).
Ona je rekla da sveenici trebaju da budu uz nas, da nam pomognu
jer teko je ona breme stavila na nas i da je boli njihova
106

sumnjiavost. Zatim je rekla da Ivan nije nita uradio loe. Rekla je

da ga je ona ukorila dovoljno, i da ga vie ne treba galamiti. Da je
dobro to je onako napisao."6
- Mirjanina je "Gospa" opet posebna pojava i
kontradikcija: Osim to njezina "Gospa" prizna da je natovarila
preteko breme na "vidioce", pa im zato sveenici moraju
pomagati, ona kae za Ivana "da nije nita uradio loe", zato ga je
ona "ukorila dovoljno" to nije nita loe uradio, i konano se
"pojava" ispravlja i kae da je dobro to je Ivan onako napisao.
Snai se, Gospe moja, u meugorskom "velikome znaku"!
Ivanka "nije mogla pitati jer joj je Gospa u to vrijeme
priala o problemima svijeta i Crkve."7
- to su djeje prie prema krupnim problemima svijeta i
Crkve! Ali se ipak simultano rjeavaju petljanije oko male koverte
i golemi problemi svijeta i Crkve.
Zatim je 16. oujka 1985. fra Slavko pozvao sve "vidioce"
u upni ured na "duhovnu obnovu" o "istinoljubivosti, poniznosti i
jednostavnosti". Sve je pitao o onome to je Ivan bio napisao. I svi
su trebali odgovarati je li to taj znak ili drugi da ekamo. Evo tih
odgovora o tome Ivanovu "znaku".
Vicka: Znak je vidljiv, trajan i neunitiv na mjestu
ukazanja. Gospa ga je pokazala!
- Dakle, bio je! Samo ne znamo u emu se sastoji.
Vjerojatno neka tajna!
Ivanka: Gospa e ostaviti trajan i vidljiv znak!
- Dakle, nije bio, bit e! Treba ekati. Jo malo strpljenja!
Marija: Ne!
- Znai, nije! Odluno i kategorino.
Jakov: Ne smijem nita rei!
- Eto ostaje tajna, je li znak bio, postoji li i hoe li uope
biti!

Ondje, svi citati na str. 6.

Ondje, str. 7.

107

Ivan: Ne!
- Opet nita!
I to sad? Koga Ivan izigrava? I koga fra Slavko izigrava?
I kad se ustanovi da je umjesto "velikoga znaka" sve sama velika
blamaa i neistina, onda treba utjeti i opet nastaviti kao da je sve
velika istina! Oekuju li da e u tome "znaku" pobijediti? Ili e tu
uzmaknuti? Ili emo se zadovoljiti Laurentinovom konstatacijom
da je "Ivan oplakao svoju pogrjeku kao sv. Petar svoje
odreknue"?9

Ondje, str. 7-8.

R. LAURENTIN, Ancora su Medjugorje, 4, Brescia, 1985., str. 24.

108

PORUKE NEDOLINE GOSPINA IMENA

Poznato je da su meugorski "vidioci" sedmoga dana
nakon poetnog "ukazanja", tj. 30. lipnja 1981., tvrdili da im je
njihova ukaza kazala da e se ukazivati jo samo tri dana. To
donosi dr. fra Ivo Sivri: "U stvari, prema njihovim vlastitim
rijeima, Gospa im je navodno izjavila 30. lipnja 1981. na
nedvoznaan nain da ukazanja nee trajati dulje od tri dana.
Posljednje je trebalo biti u petak 3. srpnja 1981."1 Meutim, ve
dvadeset godina meugorska se pojava neumorno i svakodnevno
pojavljuje. Pa ili pojava ne dri do svoje vlastite rijei ili je
"vidioci" nisu razumjeli i dobro protumaili, tko e znati. Netko
je posve nedosljedan!
Iznosimo neke meugorske "poruke" i prie, preuzete iz
Kronike, koju je vodio i na Ordinarijat dostavio fra Tomislav
Vlai, kapelan u Meugorju (1982-84). Puno je toga ve i
objavljeno u raznim jezicima. Smatramo ne samo svojim
pravom, nego i svojom crkvenom dunou to objaviti u ovakvu
obliku jer te bezbrojne prie i "poruke" ulaze u opu orkestraciju
meugorskih "ukazanija", "tajnovitosti" i svakovrsnih
prepadanja Bojega puka. Slijedimo ih kronoloki, ali ih ne
uzimamo sve po redu, nego samo one izjave i poruke, koje se
pripisuju Gospi, a u kojima se ne moe razaznati tko ih daje:
djeca, kroniar ili ba neka udnovata "ukaza". Tu je podosta
poruka koje su nedostojne Blaene Djevice Marije; koje se ne
dolie ni najneozbiljnijim osobama na svijetu, koje su
fantastine i za najmatovitije ljude. Tu ima poruka koje su pune
banalnosti do trivijalnosti, besmislica, primitivnih pitanja i
dvoznanih ili pitijskih odgovora, koje vrijeaju pravu katoliku
1

I. SIVRI, La face cache de Medjugorje (= Skrivena strana

Meugorja), Saint-Francois-du Lac, 1988., str. 44. Vidi jo stranice: 346347, 353, 362.

109

vjeru i pravoga vjernika u Boga Spasitelja i u Gospinu

majinsku ulogu u povijesti spasenja. Namjerno istiemo i te
negativne "poruke", jer se i po njima, odnosno osobito po njima,
mora prosuivati istinitost meugorskih dogaanja! One
najbolje poriu vjerodostojnost nadnaravnih ukazanja u
Meugorju. Raspon "poruka", koje pod ovim naslovom
prenosimo, protee se na dvije i pol godine: od rujna 1981. do
oujka 1984. Pojava iz "ukazanja" toliko puta rjeava pitanja
puke ljudske radoznalosti i naklapanja: na primjer, koliko je
hodoasnika bilo u Meugorju? Jednom odgovara: "oko"
60.000, drugi put: "oko" 75.000, trei put: 110.000, nema ak ni
ono "oko". Zato ta novinarska pitanja "Gospi" uope postavljati
i zato u to uope vjerovati? Je li Gospa u Meugorju zato da
broji "hodoasnike" i da nas obavjeuje koliko svijeta dolazi u
Meugorje za njezinu "obljetnicu ukazanja"? Zar Najponiznoj,
iz Nazareta, treba pridavati takvo zrcalo neumjesnosti, a mi Nju
pobono zazivamo u njezinim litanijama Ogledalo pravednosti?
"Krvava marama". Pod datumom 4. rujna 1981. u
Vickinu Dnevniku I. ita se ovaj zapis: "Danas smo ekali kod
Marije Gospu. Ja (=Vicka), Marija, Ivanka i Jakov s nama. Pitali
smo za fratre i asne iz nae upe i oni koji dolaze ovdje. Gospa
je rekla: Da ih to vie dolazi, to vie moli i daju hvalu Bogu".
Zatim se u Dnevniku a osobito u Vickinu intervjuu s fra Jankom
Bubalom2 opisuje sluaj kako je nekoga taksista, apljinca, koji
se vraao iz Meugorja, u Cernu zaustavio neki siromani
ovjek i dao mu okrvavljenu maramicu. Taj je taksist u
Studencima htio baciti maramicu u rijeku. Meutim preda nj je
izila neka ena u crnini i traila taj krvavi rubac. Kako taksist
nije htio odmah dati "okrvavljenu maramicu", ena mu se teko
zaprijetila te je on popustio i dao. Na to mu je ena u crnome
rekla: "Da mi je nisi dao, bio bi strani sud svima. Gospa je
rekla da je to istina". Vicka to jo jednom potvruje fra Janku:
2

J. BUBALO, Tisuu susreta s Gospom u Meugorju, Meugorje,

1998., str. 101-102.

110

"Rekla nam je da je to stvarno nekako tako bilo. I da je oni

siromani ovjek bio njezin Sin a ona ena u crnini da je bila
ona".3
Na osvrt: Svakom je zdravom vjerniku iz ove prie
oito da se radi o najobinijoj djejoj matariji, koja niemu
drugom ne slui nego da dokae neistinitost i neautentinost
"ukazanja" i u Meugorju, i u Cernu, i u Studencima! Valjda je
zato i sama Vicka u spomenutom intervjuu uvidjela da to niemu
ne slii pa je s tim u vezi svima poruila: "Ja sam rekla da ja
vie nita ne znam. A ko oe, nek to onda s Gospom raiava"!
Iznosimo navode iz Kronike fra Tomislava Vlaia,
prilaui kratak komentar pisan kosim slovima nakon pojedinih
"poruka".
15. IX. 1981: "Takoer su pitali udnu pojavu u Litici u
dvjema obiteljima: Gospine slike su se okretale i jedna
djevojica je 'vidjela' Gospu. Na upit djece za ovo, Gospa je
odgovorila da je istina da se slike okreu to je Gospa uinila
da povjeruju ali da nije istina da je djevojica Gospu vidjela
ona se neeg prepala. Gospa je takoer rekla da je na dan
Uzvienja s. Kria bilo oko 60.000 ljudi."
Prema "poruci": okretanje Gospine slike na irokom
Brijegu moglo bi biti autentino, ali ukazanje nije. Ono je
rezervirano za Meugorje! A to ako su se i meugorska djeca
"neeg prepala"?
16. IX. 81: "Opet je naglasila da e ostaviti znak samo
da se jo strpimo. Takoer im je rekla da ne trebaju moliti za se
jer da ih je ona najbolje nagradila. Nek mole za druge".
Prvo, o znaku smo ve govorili. A, drugo, prava Gospa
nee nikada rei da "vidioci" ne trebaju moliti za sebe i da im
"nagrada" "vienja" moe zamijeniti osobnu molitvu. Mi smo
duni u prvome redu moliti i initi pokoru za se i za svoje
spasenje, a onda za sav svijet. I sam je Isus najprije molio za
sebe da proslavi Oca, zatim za apostole, i konano za sav svijet:
3

Ondje, str. 102.

111

Ivanovo evanelje, 17. Sv. Pavao kae za sebe da bije svoje

tijelo, "da sam ne budem odbaen poto sam drugima
propovijedao" (1 Kor 9,26). Znai, i to je bilo mogue! I to
jednomu Pavlu, apostolu naroda! A ovdje se javlja heretina
nauka da "vidioci" ne moraju moliti za sebe. Njima su "vienja"
nagrada, umjesto molitve.
6. X. 81: Naredbe: "Jakov i Vicka imali su 'uobiajeno'
vienje. Glavne poruke su upuene fr. Tomislavu (=Vlaiu)
koji je preko djece pitao za neke stvari. Gospa je rekla:
Redovna misa u 18h neka trajno ostane.
Misa za bolesnike neka bude jedan odreeni dan, u
vrijeme koje bolje odgovara.
Neka fr. Tomislav pome s molitvenim grupama jer je to
jako potrebno.
Neka se fr. Tomislav vrsto moli."
Zvui zaista nevjerojatno da Gospa odreuje sat
veernje sv. Mise! I jo trai da to tako trajno ostane! Da
odreuje jedan dan u tjednu za bolesnike! Da odreuje fra
Tomislavu Vlaiu da otpone s molitvenim grupama! Prava
Gospa zna da postoji zakoniti upnik i zakoniti biskup i da ona
ne zamjenjuje nijednoga ni drugoga.
12. X. 81: "Jesi li uznesena prije ili poslije smrti?" pitaju
"vidioci".
"Uznesena sam prije smrti", odgovara.
Katolika Crkva ve dvije tisue godina ostavlja
nerijeenim pitanje, jer nije uope bitno za vjeru: je li Bog uzeo
Gospu u nebo prije njezine smrti ili je umrla pa je onda uskrisio
i uznio u nebesku slavu. Meugorska je "pojava", evo, konano
rijeila teoloki problem! Ali nitko se ozbiljan u Crkvi ne osvre
na takve meugorske prie!
19. X. 81: "Jakov i Vicka imali su neobino vienje.
Gospa je dola u 18,10 h. Djeca tada nisu molila. Gospa im je
rekla da e im pokazati fr. Jozu Zovku. Jozo se pojavio
nasmijan. Dok je on s Gospom bio, Gospa je zamolila da se
pozovu djeca i omladina, oni koji su vani pjevali svete pjesme i
112

molili. Gospa je to htjela da ih fr. Jozo vidi kako slave Boga i

njega. Kad su doli, Gospa (i) fr. Jozo su ih potakli da nastave
moliti i slaviti Boga. Marinka Ivankovia, koji je bio unutra,
Gospa je poljubila i rekla da je on jedan od boljih vjernika i da
je dosta za vjeru rtvovao. Potakla ga je na ustrajnost Gospa
je traila da vjernici sutra poste o kruhu i vodi i da se mole za fr.
Jozu."
Fra Jozo Zovko osuen je i nalazi se u zatvoru. "Gospa"
je htjela da fra Jozo vidi mlade kako "slave Boga i njega". Je li
mogue da je Gospa stavila na istu ravan "Boga i njega", tj. da
mladi na istoj razini "slave" Boga i fra Jozu?
21. X. 81: "Jakov i Vicka kau da su vidjeli Gospu i fr.
Jozu. Fra Jozo je bio veseo. Vidjela su djeca i sudnicu i jednog
glavnog u sredini (valjda glavni sudac). Gospa im je rekla da
suenje nije zavreno te da se nastavlja. Takoer je rekla da ga
(fr. Jozu) nee mnogo osuditi i da se za nj ne brinu, jer je on
svetac, kao to im je jo prije rekla. Takoer je rekla da fr. Jozo
eli da oni ustraju u molitvi."
Meugorska pojava proglaava upnika fra Jozu
"svecem" za ivota njegova!
26. X. 81: "Naknadno su mi djeca rekla da ih je Gospa
pitala kako to da za znak ne pitaju. Ohrabrila ih je i rekla da e
ga sigurno ostaviti da se svi strpimo i da molimo."
Evo proe 20 godina, a ni znaka ni od znaka glasa.
12. XI. 81: "Gospa je s djecom bila deset minuta. im je
dola, zapoela je Vjerovanje, to su djeca i prihvatila. Kad su
doli do: roen od Marije vazda Djevice, ona se od dragosti iz
sveg grla smijala... Zatim je djeci prikazala Ivana Dragievia i
prenijela njegove pozdrave".
Pod jednom od najsvetijih molitava Crkve, pod
Vjerovanjem, pojava se "iz sveg grla" smije. Tko e nas uvjeriti
u ozbiljnost takve pojave i molitve? Da netko to sve ne ismijava?
A Ivanovo "ukazanje", to je posebna pria. Vie ne zna ni tko se
komu ukazuje: "Gospa" i fra Jozo iz zatvora zajedno se ukazuju,
a "Gospa" ukazuje Ivana drugim vidiocima
113

15. XI. 81: "Na pitanje: Zato im se u fr. Jozinoj sobi

nije ukazala? odgovorila je da se u toj sobi nee nikad vie
ukazivati jer da tamo ima neto ubaeno".
Oito se misli da su jugo-udbai ubacili u fra Jozinu
sobu neke prislune aparate, da bi mogli snimiti i tajne
razgovore izmeu "vienja" i "vidjelaca", nadajui se da e tako
otkriti tajanstvene ifre, misteriozne abecedarije, pisma i
pergamene, znakove i doaptavanja!
18. XI. 81: "Tog poslijepodneva tri put se ukazala Vicki
i Jakovu. Jednom je molila Oena, Slavaocu i Vjerovanje U
drugom vienju Vicki je pokazala njenog oca u Njemakoj; bio
je sretan i veseo Trei put im se ukazala na putu prema
Jakovljevoj kui.."
Dnevno se ukazuje po tri puta. A ima dana po est
"ukazanja"!
22. XI. 81: "Sva djeca osim Ivana. Mnogo svijeta oko
njih. Dolazi Gospa i govori da tu ima jedan pijun te ga
pogledom prati: sva djeca se okreu prema njemu i netko od
djece ree to Gospa govori. pijun bjei. Pjesma, molitva i
pitanja kao i obino."
Da je po nazonosti pijuna, ne bi se "Gospa" nijednom
vie ukazala, koliko ih je bilo prije rata, u ratu i nakon rata, u
cijeloj BiH, posebno u Meugorju! A ona svaki dan, iz godine u
godinu. I nita joj ne kode ti tajni agenti i denuncijanti UDB-e,
KOS-a, CIA-e, HIS-a, Scotland Yard-a, Mosad-a i AID-a!
27. XI. 81: "Jakov i Vicka su se zabavljali kad je Gospa
dola. Prethodno su se Vicki ruke jako tresle, te se ona uplaila.
Kad je Gospa dola smirila se. Gospa je pjevala i molila. Na
neka pitanja nije odgovarala nego se samo smijuljila."
Djeca se zabavljaju, a pojava se smijulji. Nije to
skazanje vie ni zabavno ni smijeno, nego tuno i bolno.
2. XII. 81: "Gospa je bila mnogo nasmijana. Na neka
pitanja nije odgovarala i rekla je djeci da je svata ne pitaju".
Djeca ko djeca!
114

5. XII. 81: "Gospa je tu veer bila jako 'usluna'

odgovarala na sva pitanja i dozvolila da ju diraju."
Ovdje je posve promijenjeno raspoloenje s obzirom na
pitanja, odgovore, ak i diranja! Za zdrava vjernika katolika to
su neozbiljne pojave i prie!
7. XII. 81: "Dok su Jakov i Vicka ili prema Jakovljevoj
kui Gospa ih susretne i pozove da poure, jer je ona ve u kui
Jakova. Kao neki oblak nestala je prema Jakovljevoj kui".
Pojava ih zove da "poure", kao da nema kada ekati!
8. XII. 81. "Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu
se irili. Ni na jedno pitanje nije odgovarala nego se samo
molila."
To se dogaa na svetkovinu Bezgrjenoga zaea! Dan
Najistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje
tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?
16. XII. 81: "Vienje. Jakii i Vicki Gospa se ukazala
ovaj dan dva puta. Najprije u Jakiinoj kui oko 16,00. Dok su
svirali i pjevali (bilo je tu mladia i djevojaka) ona se smijala.
Zatim je uzela nogu Ive Juriia i uzela mu plastini dio ispod
potkoljenice, a pojavila se zdrava noga na istomu mjestu. Pri
tomu je on osjetio da ga netko dira po glavi".
Naalost, to se opisano udo nije uope dogodilo! (vidi
tumaenje pod datumom: 4. sijenja 1983).
24. XII. 81: "Djeci se odjednom ukazao fr. Jozo Zovko
nasmijan. Djeca su mu Boi estitala..."
Ako se, prema "ukazanju", Bog i fra Jozo Zovko jednako
"slave", Boe mi oprosti na ovoj rijei koju ponavljam iz
"ukazanja", zato ne bi oekivao da se fra Jozo "ukazuje"
umjesto same "Gospe"?Zar to nije sve pravi pravcati raomon
koji zaplaene mase dri ushienima?
28. XII. 81: "Jakia, Ivan i Vicka bili su zajedno. Gospa
im se ukazala. Nakon est Oenaa, Zdravomarija i Slavaocu
postavili su joj neka pitanja. Ona je odgovorila da se mane
takvih pitanja a da se vie mole".
115

Opet pojava promijenila raspoloenje s obzirom na

odgovore i pitanja! Nekada odgovori na sva pitanja, nekada ni
na jedno!
30. XII. 81. "Zapjevala je zatim Kraljice svete krunice".
Ivan je postavio pitanje, "a Gospa odgovorila. Kako
pokrenuti sveenike koji ne vjeruju ukazanjima? Treba im rei
da sam ja oduvijek svijetu prenosila Boje poruke Prava je
teta to ne vjeruju. Vjera je sastavni dio njihova ivota"
Gospa zapjevala samoj sebi pjesmu "Kraljice svete
krunice"!?
20. I. 1982: Vienje. "Osim pjesme i molitve postavljena
su neka pitanja i dobiveni odgovori:
1. Da li da sutra djeca iz Izbina, koji tvrde da im se
Gospa ukazuje, treba da imadnu susret s ovom djecom, - za taj
susret tvrde djeca iz Izbina da im je Majka B. rekla?
Odgovor: Gospa se na taj upit nasmijala i rekla da ona
djeca s ovom ne trebaju imati nikakve susrete.
2. Fra Tomislava ele odavde maknuti. to je potrebno
initi?
Odg. Ako je u Bojoj providnosti da ga odvedu kao fra
Jozu, neka bude predan Bogu. Potrebno mu je da mnogo moli i
da vi za njega molite.
3. to e raditi fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina sada kad
su istjerani?
Oni nisu krivi. Biskup se u odluci prenaglio. Neka
ostanu i neka se mnogo mole i za njih neka se ostali mole."
Nae primjedbe:
1) udimo se da meugorska "Gospa" zabranjuje
susrete meugorske djece s izbikom djecom, koja takoer imaju
"ukazanja". Ona, koja voli i povezuje djecu i eli njihove
susrete!
2) Fra Tomislav Vlai nije vie lan Hercegovake
franjevake provincije, ali i dalje zalazi u Meugorje. Niti on
niti njegova zajednica s nazivom "Kraljice mira, potpuno tvoji.
Po Mariji k Isusu"! nemaju nikakva kanonskog odobrenja
116

Biskupskog ordinarijata da djeluju na podruju mostarskoduvanjske biskupije.

3) Osobito se udimo da se meugorska pojava ovako
umijeala u "hercegovaki sluaj" i da ga rjeava stavljajui se
na stranu dvojice franjevaca, kojima ona odreuje da "ostanu"
u Mostaru, a od kojih je jedan kasnije napustio redovnitvo i
sveenitvo, a drugi jo uvijek nema nikakve jurisdikcije na
podruju hercegovakih biskupija. I da "meugorski sluaj" nije
u slubi "hercegovakoga sluaja"?! Pogotovo to 20. I. 1982.
dvojica franjevaca nisu bila istjerana iz Reda, jer je generalna
kurija OFM izdala dekret tek 9 dana kasnije, 29. I. 1982. Takve
"poruke" oito nemaju nikakve veze s Ogledalom Pravde, kako
pravu Gospu vjerniki zazivamo u njezinim litanijama.
18. III. 82: "Djeca su i veeras imala uobiajeno
vienje. Osim uobiajenog vienja, Vicka je rekla da je pod
kriem (na Krievcu) vidjela Gospu est puta tokom dana".
est puta, stalno pod kriem na Krievcu. Znai li to kad
je god na Krievac pogledala, da je "Gospu" ugledala?
8. V. 82: "Djeca su veeras posebno pitala: - Da li mogu
napisati na papir datum velikog znaka i opisati ga, te to ostaviti
zapeaeno u arhiv? Gospa je odgovorila Ne! To sam samo
vama povjerila. Rei ete to kad vam ja reknem".
Meutim, Ivan Dragievi imao je sasvim drugaije
poruke: da moe! Njemu nije nita bilo zabranjeno. On je
sutradan vlastoruno napisao, zatim do koju godinu osobno
zanijekao, pa mu dokazano da je napisao, a on se opet
opravdavao da ipak nije znaka otkrio!
25. VI. 82: "Broj vjernika kroz ova dva dana teko je
bilo procijeniti. Ima onih koji su bili minimalisti (35.00040.000) i onih koji su bili maksimalisti (150-200.000). Prema
realnoj procjeni moglo je biti preko 70.000 hodoasnika
Vidioci su pitali Gospu koliko je hodoasnika bilo na Kraljicu
mira. Ona je odgovorila 110.000"!

117

Ovdje ni po minimalistima, ni po maksimalistima, ni po

realistima, nego po "pojavinoj" preciznoj procjeni! ak nije
rekla "oko" 110.000, kao to obiava, nego tono u brojku!
27. VI. 82: "Na pitanje: Biskup se spotie nad tim to si
ti rekla da fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina nisu krivi. Osjea kao
da ti nisi prava Gospa jer ne potuje odredbe poglavara. Hoe
li nam objasniti svoj stav?"
Odgovorila je: "Poglavare treba potivati i sluati. Ali i
oni prave pogreke; za njih se trebaju kajati i popravljati ih.
Biskup, a jo vie oni koji ga na to potiu svojim stavom, kodi
vjeri. Ja kod njih dvojice ne nalazim krivicu".
Opet nevjerojatna presuda u bolnom "hercegovakom
sluaju", koji Sveta Stolica rjeava desetljeima. Samo to sada
nije jedini biskup koji "kodi vjeri", nego "jo vie oni koji ga na
to potiu svojim stavom". Dijecezanski sveenici? Ostali
biskupi? Sama Sveta Stolica?
6. VII. 82: "Ivan vidjelac: Saopio mi je da ih je Gospa
pozvala nekoliko dana prije da dolaze utorkom i petkom na brdo
iza 22 sata".
Nijedna razborita majka, a najmanje nebeska Majka,
nee svoju djecu putati da hodaju po brdu po mraku, i to
poslije 10 sati naveer! I to dva puta tjedno, utorkom i petkom! I
to po hercegovakome kamenu iljcu!
12. IX. 82: Nedjelja Uzvienje sv. Kria. "Gospa je
djeci u vienju rekla da je bilo oko 75.000 vjernika" na
Krievcu.
Jo jedno "nebesko" brojenje!
15. XI. 82: "S obzirom da s Vickinim zdravljem nije u
redu i da su domai lijenici u tri pregleda dali tri razliite
dijagnoze, zamolili smo Jakova da pita Gospu da li da uzima
ove lijekove ili da je aljemo na lijeenje u Zagreb. Gospa mu je
odgovorila da Vicku poaljemo u Zagreb".
Pojava je odluna da se Vicka poalje na lijeenje u
Zagreb. A sada usporedi, ovdje, s datumom: 8. VI. 1983.
118

18. XII. 82: "Budui da je u naim oima njegov

izvjetaj znanstveno povran te doveo izjave vidjelaca u
'kontradikciju' a isputa momente koji mogu objasniti
'kontradikcije', pitali smo Gospu:
1) - Da li da o. Biskupu pismeno odgovorimo. Djeca su
nam prenjela odgovor:
Od. Da. Odgovorite"!
Pogledaj komentar nakon sljedeega "vienja" i
nadnevka!
20. XII. 82. "Posebnih poruka nije bilo Ali su bila dva
zanimljiva pitanja na koja je Gospa dala odgovor:
1) Da li da se vjernicima u Mostaru podijeli objektivni
izvjetaj o herc. sluaju u verziji fr. Stanka Vasilja, nakon to je
o. Biskup objavio nezgodan lanak u svome Vjesniku?
Odg. Ne!
2) Je li bolje da vidioci s tobom mole a da hodoasnici
svoja pitanja rjeavaju sa sveenicima?
Odg. Bolje je da sa mnom mole a da vjernici mole
kako im je reeno i da pitanja rjeavaju sa sveenicima. Ja u
ipak odgovarati na postavljena pitanja."
Ne moemo se nauditi da meugorska "pojava" odluno
zabranjuje da se u "Mostaru podijeli objektivni izvjetaj o
hercegovakom sluaju" iz pera dr. fra Stanka Vasilja, nasuprot
"nezgodnu lanku" Dodatak "Informacijama", koji je objavio
biskup ani u Vjesniku hercegovakih biskupija, 2/1982.
Biskup je reagirao na Informacije (24 stranice) fra Tomislava
Vlaia. I Biskupov bi lanak po sebi mogao biti objektivan, ali
je - "nezgodan"!
25. XII. 82: "Gospa je bila posebno sveana. U naruju
je imala maloga Isusa, koji se slatko smijao!"
Mali se Isus "slatko smijao" Na naim uobiajenim
slikama po crkvama ne vidimo boanskoga Maliana da se
smije.

119

27. XII. 82: "Danas je zavren kip Kraljice Mira

Naveer smo pitali Gospu da li da taj kip postavimo u crkvu.
Ona je potvrdno odgovorila."
Meugorska pojava odreuje kada e biti sveta Misa u
upnoj crkvi, posebno za bolesnike; kazuje gdje e biti
postavljen njezin kip; trait e da odreeni franjevac ostane u
Meugorju
31. XII. 82: "Vidioci su bili na okupu svi osim Mirjane
(= Dragievi). Mirjana vie nije vidjelica, rekla nam je Ivica.
Takoer joj je Mirjana rekla da je na Boi zadnji put imala
vienje i da je dobila 10. "tajnu".
Vidi primjedbe u sljedeem "vienju".
4. I. 1983: Pie kroniar fra Tomislav Vlai:
"Pojedinano sam razgovarao s:
Vickom Uz njihove zajednike stavove ona je rekla i
dva druga znaajna momenta.
(1) Prije pet-est mjeseci (to imam zapisano u dnevniku)
Gospa je rekla za Ivana Juria, koji je bez lijeve noge, da e
nekoliko dana nakon vidljivog znaka na brdu potpuno ozdraviti.
(.)
(2) Mislim da se Gospa prestala ukazivati Mirjani zato
to ne ostvaruje ono to Gospa hoe. Vidjeli ste kako se oblai,
minka, nikad je ovdje nema ja tako mislim, naglasila je
dobro. Osim toga Ivan Dragievi mi je povjerio - ali da to
drugima ne govorim - da mu se Gospa potuila na Mirjanu i da
mu je rekla da joj je ve povjerila 10. tajnu i prestala se
ukazivati. Meni nije nita o njoj govorila, istie Vicka".
Prvo, ovdje se jasno priznaje da se nije dogodilo nikakvo
udo 16. XII. 1981. (vidi gore!). Obina fantazija! udo je
obeano da e lijeva noga Ivanova potpuno ozdraviti "nakon
vidljivog znaka na brdu". Znamo da nije bilo nikakva vidljivoga
znaka na brdu!
Drugo, ne udimo se Vickinu miljenju to se njezina
pojava vie ne ukazuje Mirjani imajui u vidu "kako se oblai,
120

minka, nikad je ovdje nema". To je Vickino miljenje. Ali zato

to ne rekne "Gospi"?
Tree, vrlo je udno kako se "Gospa" potuila Ivanu na
Mirjanu, a nee da upozori izravno Mirjanu. Nemogue je da je
se boji. Ili nema koristi?
etvrto, takvo pripisivanje "traeva" Blaenoj Gospi jest
nedostojno svakoga kranina, kamoli povlatenih "vidjelaca".
7. I. 83: "Posebnost je vienja to to im je Gospa veeras
poela priati svoj ivot. Pria im i gledaju je u njenom razvoju.
Rekla im je da e im u nastavcima priati svoj ivot. O tome im
je zabranila drugima priati dok im sve ne rekne. Naglasila je
svakom od njih da pie njezin ivotopis".
Svako od njih pie ivotopis. U nastavcima. Ima li to
ikakve jeke i veze sa tv-serijama ili slinim sluajevima i
crtiima?
18. II. 83: "Ovdje je bila i Mirjana Dragievi, kojoj se
Gospa prestala ukazivati. Dola je pozdraviti fr. Jozu. Priala
nam je jednu stvar koju mi nismo znali. Njoj je Gospa povjerila
ifre tajni, koje samo Mirjana razumi. Tako se tajne mogu
sauvati i u sluaju da netko papir odnese".
Nije dosta to je sve samo po sebi tajna, apokaliptika
tajna, nego jo i ifrirana tajna! Ali samo u Mirjane dok su joj
trajala "ukazanja", jer su prestala na Boi 1982.
6. III. 83: "Fr. Tomislav Vlai ovih dana boravio je u
Dubrovniku. Razgovarao je s Ivanom Dragieviem. Ivan loe
ui, a ini se da se trudi. Vienja ima svaki dan. Nedavno je
imao iskustvo fizike odsutnosti; Gospa ga odvela u raj, ree."
Kako u koli proi kad ga njegovo "ukazanje", umjesto
ozbiljna upozorenja zbog neuenja, odvodi u "raj"?! Ivan je
otputen iz kole u sijenju 1983. s vie negativnih ocjena.
11. IV. 83: "Vienja mali Jakov je bio sam. Imao je
vienje. Znaajno je to to je njemu Gospa zavrila priati svoj
ivot. On je sve pribiljeio. Kae da to moe dati samo onda kad
mu Gospa dadne dozvolu".
121

Jakovu je poela priati ivotopis ima tono 3 mjeseca i

etiri dana (=7.1.83).
24. V. 83: "Jelena Vasilj mi je rekla da i dalje ima svaki
dan vienja. Gospa joj je rekla a da ona nije postavljala pitanje,
da eli da fr. Tomislav Vlai okupi jednu grupu mladih koje bi
Gospa posebno vodila i davala im zadatke. Stoga je fr.
Tomislava pozvala da doe sutra na molitvu u Jeleninu kuu".
Nisu dosta poruke upi i svijetu o postu, molitvi i pokori,
nego jo i ekstra molitvena skupina kojoj e "pojava" davati i
ton i zadatke preko fra Tomislava Vlaia. Naalost, kasnije e s
tom molitvenom skupinom i njezinim voom imati posla i
crkvene komisije i voditelj e bit e svrgnut s uprave i svoje
zajednice i svoje "grupe mladih".
25. V. 83: "Posebno im je spomenila da se moli i posti za
biskupa".
Ako su se molili i postili za biskupa ania, uinak u
odreenom smislu nije izostao: kao to je svim srcem svojim,
svim umom svojom i svim biem svojim vjerovao da je
Bezgrjena, Djevica, Bogorodica, Uznesena duom i tijelom na
nebesa i okrunjena za Kraljicu svijeta, tako je vrsto bio uvjeren
da se u Meugorju ne ukazuje!
3. VI. 83: "Pitanje: Fra Tomislav (=Vlai) je naumio
pozvati upu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove dogaaje
priznala nadnaravnim. Smatra da je i to obveza upe: izmoliti taj
dar. Da li je na pravom putu?
Odg. Na pravom je putu. Neka upa moli za taj dar."
Evo dvadeset godina Crkvi na pada na pamet da ta
"ukazanja" prizna "nadnaravnima"! Ali Crkva, slijedei Isusa
Krista, sveudilj preporuuje molitvu i post ne samo u
Meugorju, nego svakomu vjerniku na cijelome svijetu.
4. VI. 83: "Ivanka mi je rekla da joj je Gospa
22.V.1983. prestala priati svoj ivot. Njoj je Gospa povjerila
nepoznatu abecedu s odgovarajuim slovima hrvatskog jezika
(Ree da joj je rekla da je neto tako prvi put u povijesti nekomu
122

dano). Ona je taj ivot, diktiran od Gospe, napisala u tom jeziku.

Sada ga prevodi."
Pred ovom zagonetkom ovjek stoji ko skamenjen:
Najprije Ivanki pojava pria svoj ivotopis punih 140
dana (Jakovu, rekosmo, samo 94 dana), a Vicki 850 dana.
Zatim, Ivanki je povjerena nepoznata abeceda s
odgovarajuim slovima hrvatskoga jezika.
Tree, to je nekomu dano prvi put u povijesti
ovjeanstva!
etvrto, ivotopis je napisan u tom jeziku. Kojem?
Hrvatskom ili tom nepoznatom? Bit e nepoznatom, dok ga sada
"prevodi", valjda na hrvatski.
I gledaj sada te misterioznosti: nepoznata abeceda,
nepoznatoga jezika, jedinstvenoga u povijesti svijeta, sad se sve
prevodi na suvremeni hrvatski. I to ako joj netko nae taj
transkript i prijevod, odnese i objavi! I emu tolika maskiranja i
deifriranja?
8. VI. 83: Jakov je pitao: "Da li da A. imi ide na
operaciju, ili ne?"
Odgovor je bio: "Neka sami odlue" (misli na roditelje).
Kroniar dodaje komentar: "Odgovor je interesantan jer
je principijelan. Gospa preputa slobodu i savjest iza koje treba
stati puna odgovornost osoba i njihova vjera."
Najprije taj odgovor nije uope principijelan, nego
neprincipijelan. Kad se radilo o "vidjelici" Vicki: slati je u
Zagreb na lijeenje ili ne slati, nije "Gospa" rekla: Neka sami
odlue, nego je odgovorila da je "poaljemo u Zagreb"
(15.XI.82). Jednima preputa na volju i na savjest, a druge
savjetuje konkretno to e uiniti. Roditelji od A. imi mogli su
oekivati da e meugorska pojava njihovo dijete "udom"
izlijeiti, a ne da e sve prepustiti njihovoj odluci! Zar to nisu
znali i bez nje!
12. VI. 83: "Ivan Dragievi postavio je jedno pitanje na
koje je dobio odgovor.
123

1. Da li da fratri ponu iskop oko crkve za klima ureaj

ili trebaju pitati vlasti za to."
Odg. "Neka ne zapoimaju bez pitanja. Odmah e pijuni
javiti. Doi e i zabraniti radove. Otiite i lijepo ih zamolite da
vam dozvole to uraditi".
Neka ovo ostane bez ikakva komentara!
14. VI. 83: "Pitanje: to eli da sveenici propovijedaju
i govore za devetnicu godinjice ukazanja?"
Odgovor "Neka oni ine to misle da je najbolje. Ipak
bi dobro bilo da kroz ove dane podsjete vjernike na dogaaje
koji su se ovdje zbili s mojim dolaskom. Neka ih podsjete na
ono zbog ega sam dola".
Pojava je "principijelna" s obzirom na to to e
sveenici propovijedati: to god ele i misle da je najbolje. Ali
ne moe ostati "neprincipijelna" i propustiti priliku da ih ne
podsjeti, i to dva puta, zbog ega se ona u Meugorju
"ukazuje"!
25. VI. 83: "Cjelokupni protok ljudi prole godine bio je
oko 100.000".
Kako je kroniar mogao zaboraviti da je njegova
izmiljena "Gospa" dala sveanu izjavu da je samo u dva dana
prole godine, i to za njezinu obljetnicu "ukazanja", 2425.VI.1982. bilo tono "110.000". Vidi gore datum: 25. VI. 82.
Odakle onda kroz cijelu godinu 10 tisua manje? Ili ni
matematika nije vie to je nekad bila?
6. VII. 83: O. Tomislav Pervan, na biskupovu naredbu,
zabranio je vidiocima da predmole krunicu i 7 Oenaa Bilo
im je teko. Jakov je pitao Gospu da li e ipak ii moliti pred
oltar. Ona je odgovorila: "Kad je ve tako, ne idite, da ne biste
provodili inat. Ako moete sutra se lijepo dogovorite".
Jelena Vasilj vidjelica kae da joj je Gospa rekla ove
rijei tokom veeranjeg vienja. I to je izrekla plauim
glasom:
"Jadni svijete u kakvo si zlo upao!"
124

"Moj biskupe, obrati se i otvori mi srce. Povjeruj mojim

rijeima!"
"Svugdje gdje god sam se ukazivala Crkva mi nije
vjerovala. A svijet je vjerovao i molio. Bog ga je usliavao. I vi
molite i postite. Bar vi."
Prvo, vjerni upnik eli vjerno provesti biskupovu
naredbu. Ali "vidioci" bi mimo biskupa. Pojava ih suzbija da ne
ine iz inata. I preputa im da se "lijepo dogovore". Tko s kime?
Drugo, meugorska pojava plae nad biskupom
aniem. Moemo se zaista pitati zato tolike suze roni nad
biskupom. On je vie puta dolazio u Meugorje i djecu ispitivao.
I uvjerio se da su takozvana ukazanja nestvarna. On je vjerovao
u Blaenu Djevicu Mariju i volio je, silno, odmah iza Boga! Nije
vjerovao u izmiljaje, utvare i praznovjerja!
Tree, da je biskup ani nakon tolikih osobnih i
komisijskih istraivanja u svim tim "porukama" otkrio i zrno
istine, on bi se istini obradovao, jer je bio ovjek od istine! A
neistine nije mogao smisliti!
etvrto, svugdje gdje se Gospa do sada "ukazivala",
Crkva joj nije povjerovala, a svijet joj je povjerovao, kae
Jelena. To jednostavno nije istina. Zna se tono na koliko joj je
mjesta Crkva povjerovala, i ne zna se uope na koliko joj je
mjesta "svijet" povjerovao i jo uvijek praznovjerno lakovjeruje
i tumara, makar Crkva imala posve suprotno zdravo miljenje!
29. VII. 83: "U veernjem vienju, to sam zaboravio
gore staviti, bila je jedna poruka za mlade, koji su se spremali na
hodoae na . Brijeg. Evo je: 'elim da cijelim putem molite i
slavite Boga. Tamo ete se susreti s mladima. Govorite im o
porukama koje sam izrekla. Nemojte se stidjeti'."
U ovom sluaju nije zabranila susrete sa irobrijekom
mladei, kao to je zabranila susrete meugorskih "vidjelaca" s
"vidiocima" iz upe Izbina (vidi: 20. I. 82).
Drugo, udno da pojava pretpostavlja da se mladi mogu
stidjeti poruka meugorskih!
125

5. IX. 83: "Danas je umrla majka Jakova ole vidioca...

Jakov kae da mu se Gospa ukazala u sobi. Kae da ga je
utjeila i da je rekla: "Tvoja majka je sa mnom u nebu".
Ako meugorska pojava iva fratra proglaava svecem,
kao to je uinila s fra Jozom Zovkom (vidi 21.X.1981), kako
nee kudikamo lake dati slinu izjavu za osobu koja je ve
preminula.
29. IX. 83: "Dvojica sveenika iz Liverpoola dobili su
preko Ivana i poruku i pitali su: to nam je initi? Odgovor je
glasio:
propovijedajte poruku;
govorite o dogaajima u Meugorju i
rastite dalje u osobnoj molitvi."
Meugorska je pojava neumorna u propagiranju svojih
vlastitih "ukazanja" i "poruka". Sveenici iz Liverpoola trebaju
doi u Meugorje da uju "poruku", da o njoj propovijedaju, da
govore o meugorskim dogaajima, tono onako kako Crkva
nije preporuila do dana dananjega!
8. I. 1984: "Zamolio sam vidjelicu Mariju Pavlovi da
pita Gospu: 'to moemo uiniti za o. Biskupa da shvati
ukazanja?' Odgovorila je Gospa: 'Samo molite i postite!'
I tako nas je stalno poticala dosad. Od proljea prole
godine cijela upa moli za nj. Mnogi i poste. Od molitvene
grupe Gospa je traila da 2 puta tjedno poste o kruhu i vodi. A
ve trei mjesec otkad po Gospinoj elji, postimo o kruhu i vodi
3 puta tjedno. Veinu svojih molitava prikazuje grupa za nj.
esto namjenjujemo zajednika klanjanja, krunice, odlaske na
mjesto ukazanja, gdje za nj dugo u no molimo. Bog e
pogledati na molitve i postove".
Ako je sve tono o molitvama i postovima, kako kroniar
biljei, onda se nemogue oteti dojmu da je dobri Bog pogledao
na molitve i postove vjernika i utvrdio biskupa ania u
apsolutnu uvjerenju da u Meugorju nema nijednoga autentina
nadnaravna ukazanja ni poruke!
126

5. III. 84: "Danas sam vie razgovarao s Ivanom

Dragieviem. Ovdje iznosim bitna iskustva koja mi je rekao.
Ponovno je 24. 2. imao iskustvo odlaska u raj. Na
redovnom vienju Gospa mu je rekla da doe sam u 23 sata
moliti na mjesto ukazanja. Molio je 6 Oenaa, Zdravomarija i
Slavaocu. Tada se ukazala Gospa, uzela ga za ruku i povela u
nebo! Uzbuen i sretan vidio je beskrajni prostor u kojem
borave sretni ljudi. Meu njima je prepoznao Vesu Dragievia,
koji je prije nekoliko godina naen mrtav na gradilitu. Sve
neopisivo i neizrecivo! S tim raspoloenjem se vratio na zemlju.
S Gospom je molio 7 Oenaa i Slavaocu. Iza toga pjevali su
pjesme: Krist na alu,
Gospa je izrazila elju i preporuila mu, nakon njegova
pitanja, za savjet, da zavri srednju kolu pa da e mu onda
pokazati put. Takoer mu je rekla da se povjeri fr. Tomislavu
Vlaiu da ga duhovno upuuje".
Na osvrt: Fra Tomislav Vlai prenosi nam ovu nonu
priu o Ivanovoj molitvi u 11 sati pred pono u brdu "ukazanja".
I to sam samcat. Opisuje nam njegov odlazak u raj, "u beskrajni
prostor", gdje je prepoznao samo pokojnoga Vesu a na tako
neizmjernu prostranstvu. Prikazuje nam Ivanov povratak na
zemlju, valjda te iste noi. A sve vjerojatno zato da se Ivan
"povjeri fr. Tomislavu Vlaiu da ga duhovno upuuje"! Ivana
"Gospa" vodi po nebu, po raju, po beskrajnu prostoru, ak i
usred crne noi, svaki mu se dan "ukazuje", duhovno ga
"upuuje" da konano zavri srednju kolu u kojoj se samo u
prvi razred upisivao vie puta, pa e ga ona dalje "upuivati"
to e raditi ve punih dvadeset godina.
U meuvremenu fra Tomislav je morao otii iz
Meugorja upravo toga ljeta 1984!

127

"PORUKE" MEUGORJU I SVIJETU

Neki su izraunali da je meugorska pojava izravno
uputila upljanima Meugorja od 1. oujka 1984. do 25. lipnja
2001. tono 322 "poruke".1
Ovdje preuzimamo neke "poruke" iz "ukazanja" kako su
objavljene u nekim knjigama.2 I dodajemo svoje naslove
naglaenim slovima, a svoj kratak osvrt i komentar kosim
slovima.
Poruke najavljene etvrtkom. 1. III. 1984: "Draga
djeco! Ja sam ovu upu na poseban nain izabrala i elim je
voditi. U ljubavi je uvam i elim da svi budete moji. Hvala vam
to ste se veeras odazvali. elim da uvijek budete u to veem
broju sa mnom i mojim Sinom. Ja u svakog etvrtka rei
posebnu poruku za vas."
Nee to biti ni prvoga petka ni mlade subote, nego
"svakoga etvrtka". Prava novost.
Odmah bez reda. Meutim, ve iduega mjeseca, 5.
travnja, etvrtak, nema nita od toga, nikakve poruke,
nepredviena pauza.
Zatim u etvrtak, 26. IV. 84. stoji: "Gospa nije uputila
nikakve poruke". Zato?
To je objanjeno sljedeega ponedjeljka, 30. IV. 84., kad
se Vicka interesirala zato pojava nije dala "u etvrtak poruku za
upu"? Odgovor: "Ne elim nikoga siliti na ono to sam ne
osjea i ne eli, iako sam imala za upu posebne poruke, kojima
sam eljela probuditi vjeru svakog vjernika. No jedan sasvim
mali broj prihvatio je poruke etvrtkom. Iz poetka ih je bilo
dosta. Ali kao da je to njima postalo neto svagdanje. I sada, u

R. CANIATO V. SANSONETTI, nav. dj., str. 172.

Usp. Poruke Kraljice mira, Meugorje, 2000., str. 55-166.

128

posljednje vrijeme neki upitaju za poruku iz radoznalosti, a ne iz

vjere i pobonosti prema mome Sinu i meni".
Isto nema nikakve poruke ni u etvrtak, 3. V. 84.
Na Uzaae, etvrtak, 31. V. 84: "Gospa nije uputila
poruku za upu. Rekla je vidjelici Mariji da e uputiti poruku u
subotu, a u nedjelju neka je izreknu na pukoj misi". A glasila je
zbilja duhovito: "Molite, neete se pokajati"!
Jednako nema poruke ni nekih drugih etvrtaka: 6. VI., a
ni 14. VI. 84: "Nije upuena nikakva posebna poruka". Ni 28.
VI. 84: "Nije bilo posebne poruke upi".
Oito se radi o nestabilnim etvrtcima, o promjenljivim
odlukama i porukama. Prava je Gospa i vjernija i dosljednija i
ne moe se hvatati u neiskrenosti i neistini.
Ne tjedno, nego mjeseno. Dapae, od 25. I. 1987. sve
e se promijeniti: nisu vie ni poruke kao to su bile, "svakoga
etvrtka", nego e se objavljivati tek svakoga 25. dana u
svakome mjesecu, bez obzira na dan u tjednu. Znai, pojava nije
uope dosljedna samoj sebi da e "svakoga etvrtka rei
posebnu poruku", kao to je bila obeala prvoga dana. Ovisi
valjda i o raspoloenju "vidjelaca" i onih koji procjeuju
njihove "poruke"!
Meugorje posebno izabranje. Ve smo vidjeli prvoga
dana, 1. III. 84. da je pojava izabrala Meugorje "na poseban
nain".
Inae malo u kojoj poruci nema rije: posebno, napose,
na poseban nain!
Neraspoloena: Ali domalo, 12. IV. 84., nastupa otro i
strogo: "Danas vas molim da prestanete s ogovaranjem i da
molite za jedinstvo upe. Jer ja i moj Sin imamo poseban plan s
ovom upom."
A onda nastupa jo stroe prema svemu svijetu:
Dva dana stroga posta tjedno i tri krunice dnevno. 14.
VIII. 84: "Ovo ukazanje bilo je neoekivano. Ivan je molio u
svojoj kui. Nakon toga poeo se pripremati za polazak u crkvu,
na veernju slubu. Iznenada mu se ukazala Gospa i rekla da
129

prenese ovu poruku svijetu: 'Htjela bih da svijet moli ovih dana
uz mene. I to vie. Da posti strogo srijedom i petkom; da moli
svaki dan bar krunicu, radosna, alosna i slavna otajstva"
Ova se "poruka" ne odnosi samo na upu Meugorje,
nego na cio "svijet". Na tu bi se "poruku" o moljenju cijeloga
ruarija i o dvodnevnom strogom postu - srijedom i petkom
moda moglo posve i vjerno odgovoriti - kad bi svi ljudi bili u
strogom Karmelu!
Post iz zahvalnosti. 20. rujna 84: "upu molim da poste
za zahvalu to im je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u
ovoj upi".
Ako je to Meugorju porueno tree godine, koliko bi
upa morala postiti iz zahvalnosti 21. godine "ukazanja"? Inae
ovdje pojava istie kako joj je Bog dopustio da ostane u upi.
Od sada e naglaavati da je ona izabrala upu:
Izabrani narod. 15. XI. 84: "Vi ste izabrani narod i Bog
vam je dao velike milosti. Niste svjesni svake poruke koju vam
dajem. Sad elim rei samo: molite, molite, molite! Ne znam to
drugo da vam kaem, jer vas volim i elim da u molitvi spoznate
ljubav moju i Boju".
Ovdje vie ne spominje posta, nego ponavlja molitvu i ne
zna to bi "drugo" kazala.
Biblijska Gospa ne stavlja sebe na prvo mjesto ispred
Boga kao ovdje: "ljubav moju i Boju". Ona kao ponizno eljade
sebe stavlja na drugo mjesto, a svoga zarunika - Josipa na
prvo mjesto: "Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te traili" (Lk
2,48).
Mnogo zvanih, malo izabranih. Poruka 10. I. 85: "Ima
dosta upljana koji ne sluaju poruke, ali zbog onih koji su mom
srcu na poseban nain bliski, zbog njih upuujem poruke za
upu".
Nekolicina misara. Do tjedan dana, 17. I. 85. kazuje:
" vi ste se, draga djeco, uspavali u molitvi i nekolicina vas ide
na misu. Izdrite dane kunje".
130

upa ne prihvaa poruke. Do mjesec dana, 14. II. 85.

pojava je "alosna": "Ali cijela upa ne prihvaa poruke i ne ivi
po njima. Ja sam alosna, i elim da me, draga djeco, sluate i da
ivite po mojim porukama. Svaka obitelj mora moliti obiteljsku
molitvu i itati Sveto pismo".
Osim posta i molitve, ovdje se dodaje i itanje Svetoga
Pisma.
Ultimatum upi. 21. II. 85: "Iz dana u dan pozivala sam
vas na obnavljanje i molitvu u upi, ali vi to ne prihvaate.
Danas vas pozivam posljednji put... Ako to ne uinite, ne elim
vam upuivati poruke. Bog mi to odobrava".
Meutim, prije e promijeniti ideju pojava, nego
Meugorje!
Unato svemu, milija od ostalih. 21. III. 85: "volim vas
i na poseban nain sam izabrala ovu upu koja mi je milija nego
ostale, gdje sam rado boravila, kad me je Svevinji slao".
Milija i od Lurda i od Fatime, gdje su pravi vidioci
proglaeni blaenima i svetima!
Jedinstvena od postanka svijeta. Na Veliki etvrtak, 4.
IV. 85: "Danas je dan kada sam vam eljela prestati upuivati
poruke, jer me pojedinci nisu prihvatili. upa se je pokrenula, i
elim vam davati poruke kao nikada u povijesti, od nastanka
svijeta".
Jest malo pretjerano, jer prava povijesna Gospa ne
ukazuje se "od nastanka svijeta", nego kako se ona pojavila na
ovome svijetu, odnosno otkako je uznesena na nebo, ima dvije
tisue godina!
Kunja "na poseban nain". 11. IV. 85: "Od danas
upu Bog eli kuati na poseban nain da bi je mogao u vjeri
uvrstiti".
Cvjeti. 1. VIII. 85: "elim vam rei da sam ovu upu
izabrala i da je uvam u svojim rukama kao cvjeti koji ne eli
umrijeti".
Razliita od ostalih. 6. II. 86: "Ova upa, koju sam
izabrala, posebna je i razlikuje se od ostalih."
131

Nije jasno ni po emu je posebna, ni razliita od ostalih.

Znamo da dragi "Bog nije pristran" (Dj 10,34). A sigurno ni
draga Gospa. A tko joj pripisuje pristranost, nijee joj naslov
Ogledalo Pravde!
Opredjeljenje za raj. 25. X. 87: "Danas vas sve elim
pozvati da se svaki od vas odlui za raj."
Skriveni planovi sa upom. 25. XI. 87. jo se ne zna
koji su planovi sa upom: "Ako ne molite, neete moi otkriti
moju ljubav i planove koje Bog ima s ovom upom i sa svakim
pojedincem".
Daleko od svetosti. 25. III. 89. "Ve godinama svi ste
pozvani na svetost, a jo ste daleko".
Slino ponavlja tri godine kasnije:
Jo nema prave odluke. 25. I. 1992: "Ja sam s vama i
elim vas prihvatiti u svoje srce i zatititi, ali se vi jo niste
odluili."
Prenesimo jednu i iz 1991., 25. VI. Kakve su poruke iz
"ukazanja" u odnosu na Sveto Pismo? "Ukazanje" se i za to
pobrinulo: "Zato, djeice, molite i itajte Sveto pismo da biste
preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih
dolazaka".
"Vidioci" e najbolje preko Svetoga Pisma otkriti poruku
za sebe preko "mojih dolazaka". To jest Sveto Pismo potvruje
"ukazanja", a "ukazanja" Sveto Pismo!
Bespomona. Na Blagovijest, 25. III. 92: "Zato, evo to
vam kaem: Sotona se poigrava s vama i s vaim duama. A ja
vam ne mogu pomoi, jer ste daleko od mog srca."
Meugorje kao znak. 25. IV. 92: "Meugorje je znak
svima vama i poziv da molite i oivotvorujete dane milosti koje
vam Bog daje".
Zato rat dugo traje? Objanjenje u poruci 25. X. 1993:
"Priate, a ne ivite; zato, djeice, i ovaj rat tako dugo traje."
Malo udno objanjenje.
A na Boi te iste 93. godine: "Vi priate, priate, a ne
molite. Zato, djeice, odluite se za molitvu".
132

Eto ni onih odabranih petero-estero, kojima se tisue

puta "ukae", ne mogu se "odluiti za molitvu", kako e tek onih
pet-est milijardi kojima se uope ne ukazuje!
Plan i dalje skriven. 25. IV. 1994. poruka: "Djeice,
pozivam vas da svatko od vas pomogne da se ostvari moj plan
preko ove upe."
Jo se ne zna toan plan.
Drago mjesto, 25. II. 1995: "Danas vas pozivam da
postanete misionari mojih poruka, koje dajem ovdje preko meni
dragog mjesta. Bog mi je dopustio da ostanem ovako dugo s
vama"
Iako ne nailazi na pravi odgovor.
Uporni otpori, 25. VII. 95: "Djeice, elim od vas
napraviti prelijepi buket spreman za vjenost, ali vi ne
prihvaate put obraenja, put spasenja koji vam nudim preko
ovih ukazanja".
Ako "vidioci", koji svaki dan razgovaraju s pojavom, ne
prihvaaju put obraenja, koliko li e manje preostali,
nevidioci?
Samo duhovna zvanja. 25. VIII. 1997.: "Pozivam sve
sveenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i ue moliti
druge."
Poruka od 14. VIII. 1984., trinaest godina prije toga,
bila je u tome da "svijet" moli tri krunice. Sada samo sveenstvo
i redovnitvo.
Hvala to ivite poruke. 25. VI. 1998: "Danas vam
elim zahvaliti to ivite moje poruke".
A tri mjeseca kasnije pogledaj ovoga stroga prijekora:
Ponite ivjeti poruke. 25. IX. 98. "Puno govorite,
djeice, a malo radite na svom obraenju. Zato, obraajte se i
ponite ivjeti moje poruke"
Mir i blagostanje. Na Boi, 25. XII. 1999. pojava
govori o vremenu ne samo "mira", nego i "blagostanja".

133

Vie materijalno nego duhovno. 24. IV. 2000. "Draga

djeco! Pozivam vas i danas na obraenje. Previe se brinete za
materijalne stvari, a malo za duhovne".
Dakle i nakon 20 godina "ukazanja", i to svakodnevnih, i
na stotine "poruka" sve isto kao na poetku. Kao i daleke 1984.,
8. oujka: "Draga djeco, obraajte se vi u upi"!
Pojava u meugorskim "ukazanjima" iz ovih je poruka
sad alosna, sad radosna;
sad hvali upu mimo ostale,
sada joj daje posljednju opomenu;
sad je eli napustiti zbog nevjernosti pojedinaca,
sad opet zbog cijele upe;
sada je bespomona i razoarana,
sada opet vedra i vesela.
O Gospe moja, to to od tebe ine! rekao bi biskup ani
1987. u Meugorju!

134

JESU LI SVE VJERE JEDNAKE?

Da poemo s jednoga domaega breuljka... U godini
smo 1981.
1) Meugorske "poruke" o jednakosti meu
religijama. Briljivi ljetopisac biljei u upnu knjigu kronike:
"Karakteristika ukazanja je odgovor koji je Gospa dala na
postavljena pitanja djece, koja im je netko napisao. Evo pitanja i
odgovora:
Jesu li sve vjere dobre? Jesu li sve vjere iste?"
"Ukazanje" odgovara: "Sve su vjere pred Bogom iste.
Bog njima vlada kao vladar u svome kraljevstvu U svijetu sve
vjere nisu iste, jer se ljudi ne pokoravaju Bojim zapovijedima,
ve ih odbacuju i kvare".1
Vie je tvrdnji teoloki neodrivih u tome "odgovoru".
Prvo, "vidjelica" ne prenosi odgovor na upit jesu li sve
vjere "dobre", nego skolastiki razluuje da su sve vjere pred
Bogom "iste", a u svijetu nisu iste.
Drugo, ako su sve vjere "iste", to e ih toliko pred
Bogom?
Tree, nije uope pitanje pokoravaju li se ljudi ili ne
pokoravaju Bojim zakonima, jer o tome ne ovisi sud jesu li sve
vjere, odnosno religije iste pred Bogom i pred svijetom.
Godinu dana kasnije, jedna tzv. "vidjelica" za vrijeme
svoga "ukazanja" pita misterioznu sugovornicu za neku
katoliku djevojku koja se eli udati za mladia pravoslavca: to
initi? Ako su vjere iste, je li jednako bio ga katolik ili
pravoslavac?
Nevidljiva pojava dvoznano i nevjerojatno tumai: "U
mojim i Bojim oima sve je jednako. Nije jednako za vas koji
1

T. VLAI, Vienja, u: Kronika ukazanja, 1. listopada 1981. Preslik

na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

135

ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je mogue, da se ne udaje za

toga, jer e trpjeti ona i djeca; teko e moi ivjeti na putu
vjere"2
Sad se ovjek udi, ljuti i smuen pita: Teko e ivjeti
na putu koje vjere - katolike ili pravoslavne? Koje vjere, ako su
obje vjere "iste" u "Gospinim" i Gospodinovim oima? Ako su
iste ili jednake vjere, to ima veze u kojoj se vjeri nalazi
zarunik, a u kojoj zarunica! I zato uope trpjeti, zato ne
prijei iz iste vjere u istu vjeru i ivjeti po toj istoj drugoj vjeri
ako su i jedna i druga iste i jednake? "Ukazanje" nagovjeuje
da e ta djevojka, uda li se, imati djece, ali da e trpjeti i ona i
njezina djeca zbog mjeovite enidbe. Mu nee trpjeti.
Blaenoj Djevici pripisuju se takvi nesuvisli odgovori kao da je
mitoloka proroica Sibila u grkim Delfima3 tisuu godina prije
Isusa Krista, Gospina Sina!
Meutim, zanimanje za problem "istih vjera" ili
"jednakih religija" ne prestaje. Pet godina kasnije mariolog abb
Ren Laurentin insistira kod jedne od navodnih "vidjelica" da
2

T. VLAI, Mjeoviti brak, u: Kronika ukazanja, 18. kolovoza

1982.

Delfi, grad u blizini Atene, posveen bogu Apolonu jo 1100. prije

Krista. U 6. stoljeu prije Krista tu je sagraen hram Apolonu, koji je po
legendi ubio zmiju pitona. Odatle Pitija. Bila je tu velika rascijepljena
hridina, a u rascjepu usta prorotva. To je bilo meunarodno pogansko
svetite. Ta su prorotva imala velik utjecaj na grku religiju, ekonomiju i
politiku. Rimljani su ga osvojili 190. prije Krista i dali mu veliku vanost.
Jo 360. godine poslije Krista car Julijan, apostata, konzultirao je Pitiju.
Delfe je uklonio car Teodozije 390. Postojalo je 1500 godina. Prorotva su
bila gotovo svaki dan. Pitija proroica postavila bi se u onome procjepu i u
ekstazi izgovarala udne zvukove i rijei, koje bi sveenici prevodili. Ljudi
su vjerovali da su to bile rijei boga Apolona. Onima koji su ih traili,
redovito su davani nerazumljivi i dvoznani odgovori. Npr. pita je jedan
vojskovoa, hoe li se iv vratiti iz rata. Ona odgovara zamrenom
konstrukcijom: Aio te, Aeacida, Romanos vincere posse = Kaem ti,
Eakoviu, da moe pobijediti Rimljane. I obratno: Kaem ti, Eakoviu, da
Rimljani mogu pobijediti tebe (Eakovi je Pir, potomak Eakov).

136

to, s obzirom na te "iste vjere", ipak razbistri, jer su ljudi,

osobito teolozi, oamueni. Jedno Crkva, drugo ona.
"Vidjelica" njemu odgovara: "Da ste me pitali tumaenje
odmah, bilo bi jasnije. Nakon vie godina, ne usuujem se
tumaiti sama od sebe. Ja to preputam teolozima. Ja u moliti
da oni imaju svjetla. Gospa mi je rekla da su sve religije jednake
pred Bogom, tj. svi su ljudi jednaki pred Bogom, i nije podjele
uinio Bog, nego ljudi."
Dakle, sve su religije jednake, a to tono znai da su svi
ljudi jednaki pred Bogom! Potpuna jednakost izmeu religija i
ljudi!
Ali uporni mariolog navaljuje da upravo tu teoloku
zavrzlamu povlatena "vidjelica" razmrsi.
"Vidjelica" na to jo zamrsitije: "Mi smo svi jednaki
pred Bogom, bez obzira na religiju ili naciju kojoj pripadamo.
Potujmo jedni druge!" Kratko i nejasno!
Laurentin se tek sada pravo zainteresirao i hoe pravo
rasvjetljenje od svoje subesjednice "vidjelice" da se problem
ukloni i iz "ukazanja", a valjda i iz teolokih rasprava, pa
priupita: "Ali za tebe, Isus ili Muhamed ili Buda, je li to
jednako?" Prevoditeljica Darija tumai mu da dotina
"vidjelica" nije razumjela tih rijei, nego je "vidjelica" dodala:
"Isus je pravi Bog i pravi ovjek. Ljudi su uinili podjele. Svi su
ljudi jednaki. Ljubav je pravo milosre. Gospa je velika. Ona je
naa Majka. Ona se ne moe usporediti ni s kim drugim".4
Laurentin drumom, "vidjelica" umom!
Nebeska se sugovornica nije vie navraala na tu temu,5
evo ve 20 godina.
Katolikoj zarunici gorue pitanje savjesti: moe li se
ivotno nekanjeno udati za pravoslavca ili muslimana, da ne
4

M. DE LA SAINTE TRINIT, Medjugorje en toute vrit, St. Parres

Les Vaudes, 1991., str. 115.
5
J. BOUFLET, Medjugorje ou fabrication du surnaturel, Pariz, 1999.,
str. 116-118.

137

zanijee svoju vjeru. A onda se Nazaretskoj Djevici pripisuju

dvoznani i heretini odgovori i savjeti: U mojim je oima sve
jedno te isto, tko-jednko, ali ti e, enska glavo, nagrajisati!
Ruku na srce, nije ovo muka samo djevojaka udadbenica
na ovim ekumenskim prostorima, nego pravi teoloki rebus.
Rebus koji je u svoj irini suvremene rasprave izazvao
Deklaraciju Dominus Iesus Kongregacije za nauk vjere,6
uvarice dvotisuljetne katolike vjerske batine. Trebalo je
odgovoriti na itav niz upita: to je to religijski pluralizam, a to
religijski relativizam? Omoguuju li sve religije na svijetu
vjeno spasenje ovjeanstvu? Jesu li doista sve religije pred
Bogom jednake? I one koje se ponose Bojom Objavom i one
koje se izriito na Objavu ne pozivaju? Zar su na istoj religijskoj
ravnini Isus iz Nazareta, Muhamed iz Meke, Buda ispod
Himalaja ili Konfucije iz antunga? Je li, na priliku, sv. Nikola
Taveli, ibenanin, srednjovjekovni udak ili svevremeni
muenik i svjedok katolikog uvjerenja pred muslimanskim
kadijom koji ga je 1391. dao sasjei usred Jeruzalema? to je to
dijalog meu religijama? Smije li se govoriti o "obraenju" ili
samo treba ponavljati do iznemoglosti, unato svoj praktinoj
jalovosti: dijalog-dijalog? emu slue katolike misije u
svijetu?*

* Vrhbosnensia, 2/2001., str. 329.

KONGREGACIJA ZA
2000., Dokumenti, br. 125.

NAUK VJERE,

138

Dominus Iesus, KS, Zagreb,

LANCI
OSVRTI
RAZGOVORI

139

140

GODINA 1992.

ISTINA JE VELIKA, I POBIJEDIT E

Radio Vatikan: Pred Vama je Meugorje. Kakav ete
stav zauzeti prema njemu?
Novoimenovani biskup koadjutor: Uvjeren sam da je
Gospa toliko mona da e i sama, po Bojoj volji, poduzeti sve
da puna istina o njoj ispliva na povrinu i zasja u punome sjaju.
Istina je velika i odnijet e pobjedu. Magna est veritas et
praevalebit. S pomou Bojom, molit emo i raditi na tome.*

* Iz razgovora s imenovanim biskupom koadjutorom

Ratkom Periem na Radio Vatikanu dan nakon proglaenja, 12.
lipnja 1992.
141

NESPORAZUMI OKO "UKAZANJA"

Novinar: Na sveanosti u Neumu biskup ani Vam je u
pozdravnoj rijei stavio na srce jedinstvo i slogu sveenika. Nije li
povod tome poznati hercegovaki sluaj i nesporazumi oko
ukazanja Gospe u Meugorju? Kako gledate na ta rjeenja danas?
Biskup: Oba su sluaja formalno i crkveno rijeena, samo
valja rjeenja razborito i s ljubavlju provoditi. Prvi je sluaj rijeen
1975. godine poznatom odlukom Svete Stolice odnosno Svetog
Oca, o raspodjeli upa u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. A drugi,
"meugorski", rijeen je jednodunom Izjavom hrvatskih biskupa u
Zadru 10. travnja 1991. godine, i neosporenom od Svete Stolice, o
neutemeljenosti nadnaravnih ukazanja u spomenutome mjestu. I
nitko nije pozvan ni ovlaten odstupiti ni slova ni od jednoga
rjeenja. I neka se ovo ne smatra krutim stajalitem, nego
dosljednim potovanjem Crkve i crkvenih odluka. Crkva je
ustrojena na crkvenom posluhu hijerarhijske i vjernike volje, i
nita je tako ne kompromitira kao neposluh, razdor i buntovni
ljudski "neu" vlastite djece. I nita joj tako ne daje peat ljubavi i
aureolu svetosti kao posluh. Znam da nije moderno i pomodno
govoriti o posluhu, ali, kad bih drugaije navijao, udaljio bih se od
Isusova posluha i Duha.*

* Slobodna Dalmacija, 6. listopada 1992., str. 10-11.

142

GODINA 1993.
DVA VIDA IZJAVE
Novinar: Biskupe Ratko, uskoro e 12. obljetnica
navodnih ukazanja Gospe u Meugorju. Nedavno smo proitali da
je do sada vie milijuna hodoasnika bilo u Meugorju.
Pretpostavljamo da Biskupska konferencija za Meugorje i dalje
radi, iako je ovaj rat onemoguio dolazak veeg broja vjernika u
mjesto ukazanja B. D. Marije. Podsjeamo na izjavu prijanje
Biskupske konferencije u kojoj, meu inim, stoji: "Brojna
okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje dolaze
potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima, zahtijevaju panju i
pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njime i
drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i povezano s njime,
promicala zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u
skladu s uenjem Crkve." Iz dosadanjih Vaih iskustava smatrate
li da je pobonost prema Gospi u Meugorju u skladu s naukom
Crkve, te u tom smislu pohaate li Meugorje i dajete li odreene
poticaje?
Biskup: Prvo, volio bih da niste, vjerujem nenamjerno,
izostavili prvu i glavnu reenicu te biskupske Izjave koja govori o
meugorskom fenomenu, a glasi: "Na temelju dosadanjeg
istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama". Ta razborita biskupska reenica kae da
na osnovi strunih prouka "vidjelaca" i "vienja" ne moe se
tvrditi da su posrijedi nadnaravna Gospina ukazanja. Za
autentinost Crkve i procjenu istinitosti ukazanja snaniji je glas,
pogotovo jednoduan, dvadesetorice redovnih i odgovornih
biskupa, apostolskih nasljednika, nego sva "svjedoenja"
"vidjelaca" i ushiti eventualnih 20.000.000 "hodoasnika". A kad
143

se doda da Sveta Stolica takoer na svoj nain stoji iza te Izjave,

onda je jasno znaenje te reenice. Crkva nikada ne posveuje
neistinu. Stoga, upornim propagiranjem takozvanih "ukazanja" i
"poruka" kao istinitih, pa i iz crkava i s oltara, ne uveava se
Gospina slava. O Njoj je Crkva izrekla svoje vjerske istine na koje
uvijek propovijedanjem podsjea. Druga je toka ona koju ste Vi
citirali1 i koja se odnosi na liturgijsko-sakramentalni ivot koji je
pod nadzorom ordinarija. Sv. misu i druge sakramente treba sluiti
vjernicima koliko ih se god nae, na razliitim jezicima. Ali brojne
ispovijedi, priesti i mogua duhovna obraenja nisu dokaz
autentinosti Gospinih ukazanja! Sakramenti imaju svoju
vrijednost i plodnost po valjanu dijeljenju, po sebi i po vjeri
primatelja, bez obzira na bilo kakvu priu "vidjelaca". U
Meugorju sam dosad bio nekoliko puta: u posjetu sestrama
franjevkama prognanim iz Bijelog Polja, zatim za Misu zadunicu
za pokojnoga Castellana panjolca smrtno ranjena, kad je od
muslimana izbavljao msgr. Ivana Vukia, upnika upe sv. Ivana
apostola u Mostaru, i nedavno 6. lipnja na svetkovinu Presvetoga
Trojstva kad je bila sv. krizma. Po nalogu svoga ordinarija tom
sam prigodom upozorio na spomenutu biskupsku Izjavu od 10.
travnja 1991. i rekao da se o treoj toki Izjave: "U tu svrhu
biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne
smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje pratiti i
istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju", poelo voditi
rauna, ali je sve zastalo zbog rata. Dodajmo jo i to: Crkva nikoga
ne obvezuje u savjesti da prihvati privatne objave ak i kad ih
biskupi neke mjesne Crkve proglase istinitima, a kamoli kad
odgovorno, po savjesti, u tajnom glasovanju, jednoglasno (jedan
glas suzdran) izjave da se ne moe ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima ili objavama, kao to je sluaj s
Meugorjem!"*
* Trn, 25. lipnja 1993., str. 4-5.
1

Glas Koncila, 18/1991., str.1.

144

JASNO I JEDNOSMISLENO
Novinar: Gospa i Meugorje dugo su bili kamen smutnje
izmeu hercegovakih franjevaca i Biskupskog ordinarijata?
Biskup: Stav Crkve prema Meugorju, poevi od
Biskupskog ordinarijata u Mostaru preko prve petolane 1982, pa
petnaestolane Biskupske komisije 1984, pa preko Biskupske
konferencije, koja je 1987. osnovala svoju komisiju, sve do Svete
Stolice, posve je jasan i jednosmislen: Na temelju savjesno,
struno i odgovorno provedenih istraivanja za sada "nemogue je
utvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama"1 To je
slubeni pravorijek. Sve je ostalo u domeni popularne pobone
prie.
Zbog ovako jasna sadanjega crkvenog stava, koji zatiuje
autentino i istinito tovanje one koja je Najsvetija "meu enama"
i izmeu svih ljudi, molim Vas, nemojte misliti da sam protiv
turizma koji je hrvatskom narodu u ovim krajevima jako i prijeko
potreban. Ali odvojimo vjerske istine od turistikih potreba.*

*Danas, 6. kolovoza 1993., str. 28-29.

1

Izjava BKJ, od 10. travnja 1991.

145

POBJEDA ISTINE
Novinar: Va dolazak na elo hercegovakih biskupija,
neki su svjetski mediji protumaili kao pobjedu Meugorja. Kako
Vi to tumaite?
Biskup: Pretpostavljam da su mediji tako protumaili ne
dolazak novoga, nego odlazak dosadanjega biskupa. Ako mislite
na lanak u rimskim novinama La Repubblica, koji je Slobodna
Dalmacija 26. srpnja 1993. prenijela pod naslovom Pobjeda
Meugorja, onda ovako:
- Biskup je ani, ima vie godina, traio od Svete Stolice
svoga nasljednika. To je 1992. godine pospjeeno injenicom
razorenja mnogih crkvenih objekata u naim biskupijama, poevi
od biskupskoga dvora i katedrale. Biskup je bio spreman sutradan
po reenju njegova koadjutora povui se u mirovinu.
- Sveti je Otac posve suveren da primi ostavku nekoga
biskupa kad on ocijeni da je najprikladnije.
- Prihvaanje ostavke biskupa ania nema ama ba
nikakve veze s Meugorjem i meugorskom "pobjedom". Sjeate
li se, kad je 1988. bilo prie o tome kako je Sveta Stolica "izuzela"
Meugorje ispod jurisdikcije biskupa ania - to bi bila
besmislica - zato to se i BK zauzela da po Komisiji donese svoj
sud. Onda je Papa imenovao biskupa ania dodatno jo i
apostolskim administratorom "sede plena" dubrovake biskupije.
Sve to je biskup ani radio s obzirom na Meugorje, poduzimao
je sa znanjem i po uputama Svete Stolice.
- Odlaskom biskupa ania, koji je bio dosljedan na
podruju Istine o meugorskim fenomenima, vidite i sami da se ne
mijenja stav s obzirom na tu Istinu, jer je to dosadanji mjerodavni
146

sud Biskupske konferencije. O nadnaravnim ukazanjima nikakva

dokaza do sada, a ljudskih molitava i Bojih milosti ima na
svakom mjestu na ovome svijetu, negdje vie negdje manje. Ako
ih, prema iskazima vjernika, ima vie u Meugorju, Bogu hvala,
ali to ne znai da je to dokaz za nadnaravnost navodnih ukazanja.*

* Hrvatski list, 11. kolovoza 1993., str. 6-7.

147

JASAN STAV
Novinar: Imate i jednu upu koja je svjetski poznata. U
njoj se ve 12 godina "ukazuje" Blaena Gospa. Vjerujete li Vi u
meugorske fenomene?
Biskup: Meugorje je jo u prolom stoljeu bilo
fenomenalno. U latinskom ematizmu fra Petra Bakule, iz 1867.
stoji: "Srebrenica je mjesto nekada velike crkve u Meugorju i tu
se naokolo nalazi mnogo drugih ruevina te veliko plemiko i
puko staro groblje. Na tom su mjestu mnogi svjedoci veoma esto
vidjeli vrlo jaku i rumenu svjetlost".1 Svjetlosni dakle fenomeni
seu i u prola stoljea, a ne samo u 1981. naovamo. Od samoga
poetka, tj. od 1981. radoznalo pratim razvoj dogaaje u
Meugorju. Nastojao sam biti pri ruci, kao pisar, biskupu aniu
kad je dolazio u Rim i kad je izvjeivao Svetu Stolicu o svemu
tome. Mislim da se biskup ani ponio razumno u kontekstu
onakvih okolnosti. U poetku otvoren, ak sklon, osobito nasuprot
slubenoj dravnoj zabrani.
I nedavno je ona izjava prepisana u Glasu mira, 4/1993.,
str. 34, i to bez godine i lista Glasa Koncila u kojem je prvi put
objavljena, kao da je sino dana u javnost!
Moda je i to jedan od fenomena. Vratimo se biskupu
aniu. Toliko mu je bilo zanimljivo da se sam upustio u
ispitivanje djece, u praenje dogaaja. Koji biskup ne bi bio
radostan da se u njegovoj biskupiji ukae Blaena Gospa?
Pogotovo msgr. ani, marijanski biskup, koji je i kao sveenik i
kao biskup 11 puta hodoastio po raznim marijanskim svetitima
diljem Europe: Lurd, Fatima, Siracusa itd. I kao da mu se Gospa,
1

ematizam na hrvatski preveden i objavljen u Mostaru, 1970., pod

naslovom Hercegovina prije 100 godina, str. 87.

148

eto, smilovala i stala se "ukazivati" pred kuom da ne hoda po

Portugalu! Ali do nekoliko mjeseci, kad je vidio i one sitne i
krupne petljavine, neiskrenosti i netonosti onih koji su tvrdili da
im se Gospa ukazuje, posve se uvjerio da se tu ne radi ni o kakvim
nadnaravnim Gospinim ukazanjima, nego o nekakvim
kombinacijama kojima nije bilo lako dokuiti izvora. I onda je
poeo nastupati kao iznositelj istine i razotkrivatelj neistine. Za
njega je bila najvia zadovoljtina u tom desetgodinjem nastojanju
kad su biskupi na svome zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991.
godine odgovorno izjavili: "Na temelju dosadanjega istraivanja
nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i
objavama". To je s crkvene strane do sada najjasniji sud i stav,
opovrgnue tvrdnji svih onih lakovjernih koji vide Gospu svuda i
svagda od 1981. Rije Biskupske konferencije za mene je
mjerodavna, odgovorna i obvezujua, dok se ne donese drukiji
sud. A do sada drukijega suda nije bilo. U istoj su izjavi biskupi
rekli da e u svrhu promicanja zdrave pobonosti prema Blaenoj
Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve, "izdati i posebne
prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih
e Komisija i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u
Meugorju". Poznato mi je da se Liturgijsko-pastoralna komisija
sastala u Mostaru u lipnju 1991., ali nije bio izdan nikakav tekst. U
jesen te godine otpoela je velikosrpska agresija na hrvatske
dijelove istone Hercegovine, a u proljee 1992. i na cijelu Bosnu i
Hercegovinu. Za Komisije nije bilo vie mogue sastajanje.
Zar se ne biste trebali radovati injenici to svijet zna za
nas Hrvate, pa i po Meugorju?
Radujem se svakom mjestu na ovome svijetu gdje je milost
Boja na djelu, kako Djela apostolska vele za Antiohiju koju je
posjetio Barnaba (Dj 11,23). Tu mi radost s obzirom na Meugorje
smuuju neke injenice kao to su dugogodinja svakodnevna i
viestruka "ukazanja". Ako je do sada bilo na tisue "ukazanja", a
da ba nijedno biskupi nisu priznali nadnaravnim, onda ima u tom
149

fenomenu neto vrlo nejasno, emu ne mogu pokloniti svoju

odgovornu vjeru.
Neki kau da podravatelji Meugorja misle da bi se sve
ugasilo ako bi se ugasila "ukazanja".
U Lurdu je bilo samo nekoliko ukazanja prije 135 godina,
koja je slubena Crkva priznala, i jo je uvijek aktualno. Ako netko
u Meugorju forsira "ukazanja", vjerojatno ga ne uvjerava
kakvoa, nego bi htio kolikou.
Sada se, navodno, Gospa ukazuje svakoga 25. u mjesecu. I
daje uobiajene poruke posta i pokore. itamo ih i u civilnim
novinama. Neki dan proitasmo kako se jedna od "vidjelica", koja
nam je prenosila poruke posta i pokore, nedavno udala, kani na
brano putovanje na Azurnu obalu, a ivjet e u esterokatnici u
Monzi!2
Vijesti o mjesenim ukazanjima vie zvue propagandno
nego odgovorno. Takvu propagandu Gospa ne zasluuje! Molitva,
mir, post i pokora jesu srce kranske poruke od prvoga Isusova
nastupa do danas. I Crkva to neprestano propovijeda i nastoji
vriti. U tom smislu nita nova iz meugorskih poruka.
to mislite o meugorskim ozdravljenjima, udesima?
Danas se ne uje o takvim udesima kao prije. Zamolio
sam fra Ivana Landeku da mi kao upnik dade prikaz stanja u
Meugorju. To je uinio u lipnju ove godine, odgovorno i
savjesno, na jedno est stranica. Takva udesa nigdje ne spominje.
A obraenja, kao udesa, svuda su mogua, pa naravno i u
Meugorju. Ali to nije dokaz da su "ukazanja" nadnaravna.
Konaan Va stav?
Crkva svakomu svom lanu arko preporuuje molitvu,
post, pokoru, ispovijed, obraenje. Nikomu ne bih zabranjivao da
2

Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1993., str. 15.

150

se ide moliti Bogu kamo hoe. Ali ne odobravam da se u crkvi s

oltara reklamiraju "hodoaa na mjesto ukazanja", koja nisu
priznata nadnaravnima, dok vrijedi ovakav crkveni stav. Ako je
naa Biskupska konferencija imala smjelosti da, na temelju
ozbiljna, solidna i struna istraivanja, izjavi da se u Meugorju ne
radi o nadnaravnim ukazanjima, unato masovnim priama i
uvjerenjima u suprotno, onda je to znak da je Crkva i u 20.
stoljeu, ovdje u nas, "stup i uporite istine" (1 Tim 3,15). To jasno
tvrdim i javno odgovaram svima onima koji mi bilo anonimno,
bilo potpisno daju suprotne savjete.*

* Crkva na Kamenu, 10/1993., str. 2-3. i 12.

151

GODINA 1994.

BISKUP PROVINCIJALKI
S. Mirjam Radoevi, provincijalnoj glavarici Sestara
Milosrdnica RIJEKA:
Mostar, 18. sijenja 1994.
Potovana sestro Provincijalko,
primio sam Vae trostranino gusto tipkano pismo od 3.
sijenja ove godine. Zahvaljujem Vam na molitvama i dobrim
eljama, kojima ste zavrili svoje pismo u obranu Meugorja i
pozivom da povjerujem Nebu koje mi se preko Meugorja nudi.
asna Provincijalko, dopustite da Vam reknem dvije
stvari, onako bratski:
1) Isusova Majka i naa Majka po milosti Blaena Djevica
Marija, Bezgreno Zaeta i na Nebo Uznesena, rekla je svojedobno
u Kani Galilejskoj onim posluiteljima da se u svemu obrate na
Isusa: "to god vam rekne, uinite" (Iv 2, 4).
Isus je rekao svojim apostolima (i njihovim nasljednicima):
"Tko vas slua, mene slua" (Lk 10, 16). A apostolski nasljednici,
nai biskupi, izjavili su, odgovorno i po savjesti, o meugorskim
dogaajima na zasjedanju u Zadru, 10. travnja 1991: "Na temelju
dosadanjeg istraivanja nemogue je ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima ili objavama".
152

asna, Vi znate to je sluanje i poslunost, i kao

podlonica i kao Poglavarica, pa eto tako: asno i poteno!
2) Vi meni savjetujete: "Nemojte se vie pregovarati o
upama".
Sestro Provincijalko, redovnico sv. Vinka Paulskoga,
zavjetovana poslunice, molim Vas, recite to svojoj subrai
redovnicima, lanovima Provincije hercegovakih franjevaca, koji
imaju Zavjet poslunosti kao i Vi, da posluaju Svetog Oca Papu,
Namjesnika Isusova na zemlji i Nasljednika sv. Petra apostola, koji
ih ve 19 godina moli-kumi, zapovijeda i nareuje da predaju one
upe o kojima je rije, i neemo vie o njima "pregovarati", niti e
vie biti potrebe da se Vi mijeate, i to krivim savjetima, u poslove
drugih!
Jesu li Vam to plodovi Meugorja? I u ije ime govorite?
S puno pozdrava i Bojih blagoslova...

153

IMA LI GOSPE U MEUGORJU?

Novinar: Preuzvieni, ima li Gospe u Meugorje?
Biskup: Gospina posrednitva ima svugdje gdje se ono
iskreno i ponizno moli i zaziva. Ukoliko se misli na "nadnaravna
ukazanja i objave" o kojima podupiratelji Meugorja sanjaju "nemogue je ustvrditi" da toga ima u Meugorju, Izjava je to nae
Biskupske konferencije 1991. godine!
Od tada se nita nije promijenilo.*

* Tomislav, 29/1994., str. 16-17.

154

LANI PAPIN DELEGAT

Hrvatski list (iroki Brijeg), od 30. oujka 1994, donio je
intervju s msgr. Pavelom Hnilicom, a prenijela ga duvanjska Naa
ognjita, svibanj 1994, str. 9.
1) Novine piu: "Na svetkovinu ovogodinje Blagovijesti
svetite Kraljice mira u Meugorju svojim je posjetom poastio
osobni Papin izaslanik za zemlje istone Europe biskup Pavao
Hnilica, lan Isusovakog reda".
- Meugorje u crkvenom nazivlju ne nosi naslov "svetita"
ni nakon 13 godina takozvanih ukazanja. Pavel Hnilica - prema
Papinskom godinjaku, roen 1921. u nadbiskupiji Trnavi u
Slovakoj, lan Drube Isusove, zareen je za sveenika 29. IX.
1950. a tri mjeseca kasnije bio je potajno posveen za biskupa, 2. I.
1951. Papa Pavao VI. imenovao je o. Hnilicu biskupom tek 13.
svibnja 1964. dodijelivi mu naslovnu (utrnulu) biskupiju Rusado.
Msgr. Hnilica, koji nema kanonske dobi za mirovinu, nema u
Crkvi nikakvo zaduenje koje bi figuriralo u Papinskom
godinjaku, to je vie jedinstven nego rijedak sluaj u Katolikoj
Crkvi.
2) Iz razgovora s novinarom HL, kako prenose Naa
Ognjita, Hnilica je rekao: "... posjetili smo Mostar, gdje smo
izrazili svoju solidarnost s vjernicima toga unitenog grada i s
njihovim biskupom. Vidjeli smo potpuno unitenu franjevaku
crkvu. Htjeli smo posjetiti i biskupa, ali je on otputovao u Rim".
- udimo se kako je msgr. Hnilica tako zaboravljiv. On je
pohodio Mostar 23. oujka 1994. zajedno s amerikim biskupom u
mirovini DAntoniom, franjevcem. Pohodio je i dijecezanskoga
biskupa Peria u Mostaru i s njime razgovarao oko pola sata.
Biskup mu je jasno dao do znanja kakav je stav i ovoga
Ordinarijata i katolikih biskupa prema Meugorju i kako njegove,
155

Hniliine, ideje nee naii na odobrenje mjesnoga ordinarija! Iako

je slubeno zabranjeno organizirati slubena hodoaa u
Meugorje, neke su upe u Hercegovini 25. oujka 1994. slubeno
organizirale "hodoaa" javljajui s oltara u obavijestima: "Papa
je poslao svog izaslanika u Meugorje da danas na veernjoj misi
pred sakupljenim narodom obnovi posvetu..." Ako bi on doista bio
"Papin izaslanik", valjda bi prvi o tome bio obavijeten
dijecezanski biskup i samoga Meugorja.
3) Kad je mjesni ordinarij mostarski bio u Rimu, 27.
oujka, pitao je mjerodavne predstavnike Sv. Stolice je li msgr.
Hnilica Papin delegat. Oni su odluno odbili i pomisao na to. I eto
takav se ovjek predstavlja ili ga drugi predstavljaju a da on ne
opovrgava, da je "osobni Papin izaslanik"! Prenose to, naalost, i
katolike novine! ao nam je da se Papino ime ovako
zloupotrebljava. I da se slubeno u crkvama poziva na hodoaa
protiv izriite zabrane naih biskupa (naa Biskupska Konferencija
s tim u vezi izdala je pozive da se ne organiziraju takva hodoaa:
2. X. 1984; 18. IV. 1985; 23. V. 1985. Kongregacija za nauk vjere
upozorila je Talijansku BK da se ne upriliuju "slubena
hodoaa" u Meugorje. U sijenju 1987. kardinal Kuhari i
biskup ani zajedniki izjavljuju: "nije doputeno organiziranje
hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih svrhunaravnim
karakterom koji bi se pridavao meugorskim zbivanjima".1
Komu trebaju ovakva predstavljanja? I to se njima eli
postii? A moe se ivjeti, i da se druge ne vara!*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Glas Koncila, br. 24/1994., str. 5.

1

Glas Koncila, 3/1987., str. 1.

156

ZADARSKA IZJAVA VRIJEDI!

U Glasu Koncila, 26/94, 5, stavlja se pod znak pitanja
vrijednost Zadarske izjave BK u vezi s meugorskim fenomenima,
kao odgovor na moj dopis objavljen u istom listu, 24/94, 5. U
tekstu je, naalost, fra Ivan Landeka, meugorski upnik, ispustio
glavnu reenicu Zadarske izjave, od 10. travnja 1991. koja glasi:
"Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se
radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".1 Ta biskupska
odgovorna i razborita reenica vrijedi i danas, kao i 1991. godine.
Ta reenica, prevedena na domai puki govor znai: Blaena
Djevica Marija, Bogorodica, Bezgreno zaeta i na nebo
Uznesena, Kraljica mira, nije se u Meugorju nijednom ukazala od
24. lipnja 1981. do tada. Razumije se: Ni od tada do sada.
Kako je Zadarska izjava rijeila "meritum" (sr)
meugorskog sporenja time to je dala meritoran negativan sud o
meugorskim "nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda
zabrane i restrikcije ostaju onakve kakve su bile u vrijeme
prethodna razborita opreza. Ta uiteljska biskupska reenica po
svojoj unutranjoj i vanjskoj evidenciji i logici, unatrag i unaprijed,
znai:
1) Budui da uiteljstvo Crkve u Hrvata ne moe, na
temelju najodgovornijeg istraivanja, ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima i objavama, onda ta ista Crkva ne moe
dopustiti slubena hodoaa u Meugorje, koja bi se navjeivala
u crkvama s oltara. O tome je bilo rijei u mome dopisu. Ali fra
Landeka sasvim neto drugo ita, a ta "slubena hodoaa" nee
ni da spomene!

Glas Koncila, 18/1991., str. 1.

157

2) Budui da se Blaena Djevica Marija, Kraljica mira, nije

ukazivala i ne ukazuje u Meugorju, onda i nadalje i jo jae
vrijedi upozorenje iz vremena opreza: "Neka to Predsjednitvo
izvoli razmotriti prikladnost da savjetuje Talijanski episkopat da
javno odvraa organiziranje hodoaa u spomenuto navodno
sredite ukazanja."2
3) Budui da su biskupi na temelju Komisija koje su
prouavale meugorski fenomen, izjavili da nema Gospinih
vrhunaravnih ukazanja u Meugorju, onda i dalje vrijedi da "nije
doputeno organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija
motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao
meugorskim zbivanjima."3
Treba li jo ovakvih bitno ovisnih reenica, koje su
uiteljski i odgovorno i logino povezane s gore naglaenom
Biskupskom izjavom u Zadru?
Inae, svi mi katolici u Hercegovini vrstom vjerom
vjerujemo u Blaenu Djevicu Mariju, i u njezinim je litanijama
zazivamo Kraljicom mira. A kako Hercegovina vjeruje u Blaenu
Djevicu Mariju, Kraljicu neba i zemlje, pokazuje i injenica da je
od 81 upe u dvije biskupije, Njoj posveeno 19 upnih crkava, i
katedralna u Mostaru i katedralna u Trebinju, ne raunajui brojne
filijalne crkvice i kapelice. A to to Zadarska izjava trai da se, pod
vodstvom mjesnog dijecezanskog biskupa, u Meugorju promie
"zdrava pobonost prema Blaenoj Djevici Mariji, u skladu s
uenjem Crkve", uope ne znai da su biskupi dopustili ikakav
meugorski "kult" i odobrili ikakvo meugorsko "svetite". Niti su
dopustili da se "objave" djece priopavaju narodu ni pismeno ni
usmeno u crkvama s oltara.

Dopis KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE, 23. svibnja 1985.

Predsjednitvu Talijanske biskupske konferencije.
3
Izjava kardinala Franje Kuharia i biskupa Pavla ania, u: Glas
Koncila, 3/1987., str. 1.

158

Mi se ovdje u Hercegovini u jednome uvelike razlikujemo:

Jedni prihvaaju "zadnju rije slubene Crkve u Hrvata", biskupa,
konkretnije dijecezanskog biskupa u Mostaru, s obzirom na
meugorska zbivanja, a drugi to ne prihvaaju, nego sluaju
meugorsku priu djece i vjeruju djeci. U tome je spor i razdor
meugorskog fenomena.*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Glas Koncila, 28/1994., str. 6.

159

HRVATSKI I MEUGORSKI JEZIK

Biskupska konferencija na svome proljetnom zasjedanju
1991. u Zadru nedvosmisleno je izjavila da se s obzirom na
meugorske dogaaje "ne moe ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama". Nasuprot negativnu sudu o tim
"nadnaravnim ukazanjima i objavama" izvjesna skupina
meugorskih promicatelja Gospinih "ukazanja" svakodnevno
zasipa svijet ve 13 godina (x 365 dana = 4.745 navodnih
ukazanja!) prenosei mjesene "poruke" "dragoj djeci". U naem
dopisu u Glasu Koncila, 28/1994., str. 6 jasno je reeno i puki
prevedeno, da nasuprot toj i takvoj propagandi, izjava BK znai
da se Gospa nije nijednom niti ikome nadnaravno ukazala. Na to se
upnik meugorski uhvatio izvornika i "prijevoda" biskupske
izjave u pet toaka. Radi katolike istine i obrane asti Gospine
osvremo se ukratko i po redu:
1) Ako su mjerodavni biskupi, kao uitelji domae Crkve,
odgovorno izjavili da se na temelju ozbiljnih, viegodinjih i
svestranih komisijskih istraivanja "ne moe ustvrditi" da se u
Meugorju radi "o nadnaravnim ukazanjima i objavama", onda
nitko u naoj Crkvi nema prava sluiti se oltarom i slubeno u
crkvi, s oltara, tvrditi suprotno toj jasnoj tvrdnji, kao da se Gospa
ukazuje! Da su biskupi izjavili: "Ne moe se ustvrditi da se ne
ukazuje", onda bi meugorskim promicateljima bila otvorena vrata
za drukija tumaenja i ne bi bilo logino rei: Gospa se ne
ukazuje. A ovakva negativna biskupska tvrdnja o nemogunosti
utvrivanja daje nam pravo da kaemo da se Gospa nije nijednom
niti ukazala niti se ukazuje u Meugorju! Kad biskupi izreknu
drugaiju tvrdnju, drugaije emo to i "prevesti". Prema tome,
prevedeno na konkretan puki govor, krivo imaju svi oni koji
protiv jasne biskupske tvrdnje tvrde: "Gospa se ukazuje".
160

2) Nije dakle u pitanju hrvatski jezik, nego meugorski

govor, koji ve 13 godina unosi pomutnju u vjerniki puk, jer i
nakon 13 godina izvjesni prolaznici kroz Mostar (i duhovne osobe
i novinari) pitaju koji je stav dijecezanskoga biskupa i slubene
Crkve prema Meugorju. Ponavljam: slubeni stav dijecezanskoga
biskupa i ovog Ordinarijata jest stav Biskupske konferencije, tj. da
se ne moe ustvrditi da se radi o bilo kakvim nadnaravnim
ukazanjima i objavama, prema tome puki reeno: ni Blaena
Djevica Marija nije se nijednom niti ikome ukazala u Meugorju.
Tko tvrdi suprotno, slua priu meugorske djece!
3) U treoj toki ve itamo meugorski govor
meugorskog upnika: "Jedan upnik i ne moe organizirati takvo
neto, ali moe pomoi narodu da zna kad se polazi i kako i kad se
vraa". I u zagradi: "(Za ovogodinju 13. obljetnicu Gospina
ukazanja biskup Henry Kennedi iz Australije dopratio je
hodoae i ostao 10 dana u Meugorju)". Gle toga govora!
Najprije "jedan upnik i ne moe organizirati" slubeno hodoae
ili "takvo neto", a onda, da se unese babilonsko-meugorska
smutnja: Moe biskup! Eno, australijski biskup "dopratio je
hodoae"! Bit e da je samo pomogao "narodu da zna kad se
polazi i kako i kad se vraa". I to je najduhovitije: od svih u
Crkvi negdje 4.000 biskupa, aktivnih i penzioniranih, meugorski
upnik nae jednoga jedinoga, i to umirovljenoga ve 4. godinu iz
daleke Australije. Msgr. Henry Joseph Kennedy, islueni biskup
biskupije Armidalea, kojemu je sada 79 godina, otiao je u
mirovinu 1991. i, kako nema posla u svojoj biskupiji, moe hodati
po svijetu i zadrati se ak 10 dana i u Meugorju!
4) Nije uope rije o izjavi Talijanskog episkopata, kako
meugorski upnik krivo prepisuje iz moga osvrta, nego o
upozorenju Svete Stolice, tonije njezina najvanijega dikasterija,
Kongregacije za nauk vjere, Talijanskom episkopatu, 23. svibnja
1985. Tajnitvo talijanskog episkopata poslije toga razaslalo je to
upozorenje svim biskupijama, gdje je u najveem broju
161

biskupijskih glasila bilo i objavljeno. Zato je ta izjava "dobrano

zaboravljena", kako tvrdi veleasni upnik, moda je razlog u tome
to ljudi ipak ele, mimo crkvenih upozorenja, sluati meugorski
govor u kojem ima vie senzacionalizma i koji im kaklje ui
(rekao bi sv. Pavao: 2 Tim 4,3), oekujui valjda da Sveta Stolica i
naa Biskupska konferencija promijene svoje zdrave i razborite
stavove. Uostalom, kako se nee mimoilaziti jedno obino
"upozorenje" kad meugorski upnik poznaje mnoge koji su se
zavjetovali da e Papu sluati pa ga ne sluaju ni kad izda Dekret!
5) Sve ostalo to je napisano u petoj toki, osobito o
primanju sakramenata pa i o dolasku nekih radoznalih hijerarha, ne
dokazuje nijednim slovom ni brojkom temeljnu tvrdnju, o kojoj je
govor u ovim dopisima, i uz koju upnik meugorski stoji da se
Gospa u Meugorju ukazuje, i to nasuprot slubenu stavu Crkve da
se to ne moe ni ustvrditi ni tvrditi, niti meugorskim
"ukazanjima" pridavati ikakav nadnaravni znaaj! Stotine je tisua
ispovijedi obavljeno i sv. priesti podijeljeno, na pr. u hrvatskom
nacionalnom marijanskom svetitu Mariji Bistrici. I nikomu ne
pada na pamet da tvrdi kako se Gospa ijednom, ikada, bilo komu
ukazala!*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Glas Koncila, 32/1994., str. 10.

162

PRIE ZA NAIVNE
Fra Barnabi Hechichu, profesoru na Vioj koli pri
Franjevakom uilitu Antonianum u Rimu, od srca opratam
uvrede koje je napisao u Glasu Koncila, 37/1994., 2. Opratam, jer
nam je Isus rekao, i preko Petra naih dana, da dajemo i traimo
oprotenje. On, koji oito vjeruje priama djece iz Meugorja, pie
tako da proizvede to vie smutnje u Bojem narodu.
1) Kae da vodimo "upornu dezinformativnu kampanju u
kojoj se izobliuju meugorski dogaaji i slubene crkvene izjave
o meugorskim ukazanjima". Kampanja (franc. campagne) znai
vojni pohod; bitka itd. Biskupski je ordinarijat crkvena ustanova i
nema nikakve veze s vojnim pohodima i bitkama. Na srcu mu je
istina, pa i ona o Meugorju.
2) Doslovno smo naveli odlomak Izjave, koju je, ne bez
znanja Svete Stolice, objavila tadanja Biskupska konferencija u
Zadru, 10. IV. 1991. Biskupi su rekli: "Na temelju dosadanjeg
istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama". Iza toga stava biskupa stoji i Biskupski
ordinarijat u Mostaru. Ali iz toga ne proizlazi da netko drugi moe
mjerodavno ispitati i ustvrditi ono to biskupi ne mogu, pa bili to
ne znam kakvi strunjaci, znanstvenici i teolozi. Samo biskupi,
snagom svog poslanja i uiteljske slube, imaju pravo i ovlasti
prosuivati pojave i poruke koje se navode kao nadnaravne.
Biskupi su na tom podruju uitelji i suci pa ih u tome nikakvi
teolozi i znanstvenici ne mogu ni zamijeniti ni prestii, zvali se oni
Hechichi, Laurentini i slini. Uostalom, biskupi su se sluili
upravo najboljim strunjacima, teolozima, psiholozima,
lijenicima, i zato tako izjavili. Budui da su biskupi progovorili i
objavili svoj pravorijek, koji, vrijedi ponoviti, ni nakon tri godine
163

nije izmijenjen, treba drati stav biskupa i tumaiti ga onako kako

je napisan.
3) U svome dopisu o. Barnaba kao da ispravlja biskupe
velei: "Glede te izjave stvari stoje ovako". I dodaje da "ispitivanja
nisu bila iscrpna, potpuna, odnosno nisu bila takva da bi dopustila
konanu odluku". udno kako onda ti biskupi nisu izjavili: "Na
temelju dosadanjeg trogodinjeg ili trinaestogodinjeg nepotpuna,
neiscrpna istraivanja..."! Ukoliko je o. Barnaba uvjeren da se
Gospa u Meugorju nekomu nadnaravno ukazala ili ukazuje i za to
ima nepobitne dokaze, on e ih dostaviti mjesnom biskupu ili
Biskupskoj konferenciji na uvid, a oni e odgovorno prosuditi je li
to nadnaravno ili nije. Za sve to im je do 1991. dostavljeno - a
poslije toga nita se bitno nije promijenilo - biskupi su kratko i
odgovorno izrekli: Na temelju dosadanjeg istraivanja nemogue
je ustvrditi da su to nadnaravna ukazanja! Prema tome, prije
eventualne budue drukije presude biskupa nema pravo ni o.
Barnaba niti itko drugi navijetati Bojem narodu djeje prie o
nadnaravnim ukazanjima u Meugorju kao stajalite Crkve.
4) O. Barnaba pie kao da je ovaj Ordinarijat rekao da je
"meugorski fenomen plod izmiljanja te proraunate i
koristoljubive lai". On zna da je to ustvrdio osobno on, koji bolje
vidi i poznaje stvari iz Rima, a samo prebacuje na don Antu i don
Luku. Mi umjereno i jednostavno kaemo da su to djeje prie za
naivne koje nemaju veze s nadnaravnim ukazanjima Blaene
Djevice Marije!
5) to se pak "svetita u Meugorju" tie, pojma koji se
uvelike rabi u sredstvima javnoga priopavanja, i sam o. Barnaba
kao rimski profesor zna bolje od mene to pie u Zakoniku
kanonskog prava o svetitima. Treba li na to podsjeati?
Kanon 1230. odreuje: Nazivom svetite oznauje se crkva
ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobita
razloga pobonosti, hodoaste s odobrenjem mjesnog ordinarija.
164

Kan. 1231: Da bi se svetite moglo nazivati narodnim,

mora imati odobrenje biskupske konferencije; da bi se moglo
nazivati meunarodnim, trai se odobrenje Svete Stolice. Zatim
sve odreenije.
Kan. 1232, 1. Za odobrenje statuta biskupijskog svetita
mjerodavan je mjesni ordinarij; za statut narodnog svetita,
biskupska konferencija; za statut meunarodnog svetita, samo
Sveta Stolica.
Molim o. Barnabu da predoi pismeno odobrenje kojim je
mjesni ordinarij u Mostaru biskup ani ili njegov nasljednik
biskup Peri, ili Biskupska konferencija, ili Sveta Stolica priznali i
proglasili "svetite u Meugorju" biskupijskim, narodnim ili
meunarodnim. A ja u mu predoiti barem petnaest pisanih
slubenih dokumenata kojima mjesni biskup, i jedan i drugi, i
Biskupska konferencija i Sveta Stolica zabranjuju i odvraaju
katolike vjernike od slubenih hodoaa u Meugorje!*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Glas Koncila, br. 40/1994., str. 2.

165

NEKAD POVLASTICE
SADA OPOMENE
Iz biskupova govora pred Papom i Biskupskom sinodom u
Vatikanu, 11. listopada 1994.
1) Iznose se statistike o Crkvi u Bosni i Hercegovini
2) Postoji poneka meucrkvena bodlja. Nakon to je 1881.
obnovljena redovita crkvena hijerarhija s rezidencijalnim
biskupima i dijecezanskim klerom, Apostolska je Stolica,
sasluavi biskupe i redovnike poglavare, doznaila "na slobodno
raspolaganje Biskupovo" odreen broj upa kojima su do tada
upravljala zasluna Manja braa. Ali u trenutku kada se trebala
uiniti predaja predmetnih upa u mostarskoj biskupiji,
zavjetovana je poslunost zapala u kunju. Redovnika zajednica,
neko obasipana mnogim povlasticama Svete Stolice za apostolat,
danas mora sluati njezine opomene zbog svoje ukruenosti.
3) Toj pojavi valja dodati i fenomen Meugorja, upe koja
je povjerena spomenutim redovnicima. Slubeni stav Biskupske
konferencije, od 10. travnja 1991., razlikuje pastoralno djelo koje
pripada Biskupu i zaduenim sveenicima, od sadraja navodnih
ukazanja. Biskupska izjava kae: "Na temelju dosadanjeg
istraivanja nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama." Navodna ukazanja stvaraju nemalu
pomutnju i podjelu ne samo u mjesnoj Crkvi. Stoga oekujemo da
Sveta Stolica iskoristi svoje putove da jedinstvo u onoj
partikularnoj Crkvi uini potpunim i vrstim."*
* L'Osservatore Romano, 13. listopada 1994., str. 7.
166

GODINA 1995.

NEMIR U OAZI MIRA?

U Slobodnoj Dalmaciji, 7. sijenja 1995., str. 14.
"Franjevci iz Meugorja", s peatom upe meugorske sv. Jakova
starijega, apostola, bez iijeg potpisa - znai li to listom svi? pitaju se: "Zato je msgr. ani umoran?", reagirajui na njegov
intervju objavljen u SD, 22. prosinca 1994., str. 16, pod naslovom:
"Kad bi ljudi bili aneli - lako bi doli do mira!" Budui da mi je
bila dunost generalnoga vikara i biskupu aniu i njegovu
nasljedniku biskupu Periu, i budui da su "Franjevci iz
Meugorja" iz rasprave o Meugorju na stranicama Glasa Koncila
(1994) preli u Slobodnu Dalmaciju, red je odgovoriti na reeni
osvrt, u dogovoru, naravno, i s jednim i s drugim biskupom.
Uvodno, elio bih, takoer u ime biskupa ordinarija, zahvaliti za
sav trud koji "Franjevci iz Meugorja" ulau na slavu Boju i na
duhovnu korist Crkve. A na osvrt na njihovo pisanje ujedno je
nae duboko aljenje zbog onakva razmiljanja i zakljuivanja
nae meugorske subrae.
ao nam je naime to "Franjevci iz Meugorja", tj. iz
mjesta razvikana po "obraenju, pomirenju, ostavljanju zla i
grijeha, osnivanju molitvenih skupina i novih zajednica" od strane
"tolikih dua", unose podijeljenost u nae vjernike, i to od te
navodne "oaze mira" stvaraju stvarni razdor i nemir. alimo zbog
vie stvari:
167

- to ne uviaju da je biskup ani "umoran" od

"Franjevaca iz Meugorja" to nisu sluali zakonitu crkvenu vlast
ne irei s oltara, u crkvi, slubeno, privatne prie nazovi-ukazanja,
niti je Provincija htjela predati upe koje je odredila Sveta Stolica,
pa je i zato vie od 80 puta morao ii u Rim da intervenira ne bi li
sama Sveta Stolica privoljela oce franjevce na posluh;
- to prigovaraju da biskup ani zove biskupijski kler
"svojim" sveenicima. Naime "biskupijski", dijecezanski sveenici
"u duobrinikom djelovanju prvo mjesto zauzimaju", jer se
"inkardinirani ili pripojeni mjesnoj Crkvi - potpuno stavljaju u
njezinu slubu",1 i jer su posve na raspolaganju biskupu, dok su oci
franjevci kao i toliki drugi redovnici (konventualci, kapucini,
treoreci, da spomenem samo te redove franjevaca), ukoliko su
redovnici po samostanima, "izuzeti" ispod biskupove ovlasti i
podloni sa svojim poglavarima Svetom Ocu Papi. Sveenici
franjevci koji djeluju u pastvi na upama takoer su u neku ruku
"biskupovi" (ne biskupijski) sveenici, jer od njega primaju sve
sveenike ovlasti za svoje pastoralno djelovanje: reenje,
ispovjednu jurisdikciju, kanonsku misiju i upniku slubu, ali ih
redovniki poglavari mogu povui iz pastoralne slube kad god
hoe; ao nam je to se meugorski franjevci nisu sjetili kako ih je
biskup ani branio kao "svoje sveenike" pred predsjednikom
Predsjednitva SFRJ u samom poetku "meugorskih ukazanja",
1981,2 kad je to bio osobito hrabar gest!3
- to je, s obzirom na odnos redovnici-duobrinitvo,
sluaj sasvim obratan u hercegovakoj duhovnoj pastvi, gdje neki
oci franjevci nee da sluaju ni biskupa koji ima izravnu vlast nad
njima u pastoralnoj slubi, niti kao "izuzeti" hoe da sluaju Papu
kojemu su duni poslunost i zavjetom i izuzeem. Hoe li
"Franjevci iz Meugorja" da im nabrojimo imena njihove
1

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekret o biskupima, br. 28.

Glas Koncila, 18/1981., str. 9.
3
T. VUKI /priredio/, Istina oslobaa, Zbornik biskupa ania,
Mostar, 1992., str. 62.
2

168

nepokorne subrae, koja nemaju nikakve biskupove jurisdikcije ni

kanonske misije u mostarsko-duvanjskoj biskupiji?
- to se pozivaju na runi lanak fra Ferde Vlaia,4 na koji
je odgovorio kancelar Biskupskog ordinarijata5 i Sveta Stolica
takoer pisala biskupu u Mostaru da spomenuti osvrt: "sadri niz
tekih insinuacija i optuaba, lienih bilo kakva temelja, s obzirom
na Vas, na preuzvienog msgr. Pavla ania, na msgr. Stefana
Laszla, isluenog biskupa eljeznoga, na ovu Kongregaciju i na
samoga Vrhovnog sveenika Pavla VI., asne uspomene".6
ao nam je to tvrde, a nije istina, da je fra Ivan Prusina
proglaen "nevino osuenim", jer Apostolska Signatura, 27. oujka
1993. nije ulazila u prosudbu njegovih prekraja do 1982. godine
zbog kojih je bio "izbaen iz Reda", nego je samo presudila da je
bilo nedostataka u sudskom postupku u odluci onih koji su ga
izbacili iz Reda, a to biskup ani nije uinio, niti je vlastan
uiniti;7
- to "Franjevci iz Meugorja" tvrde, a nije istina, da je fra
Prusina bio "sveden na laiki stale", pa prema tome nije trebao
biti ni rehabilitiran;
- to se "Franjevci iz Meugorja", kad govore o upama,
slue neprikladnim ratnim izrazom "otimanja", kao da je upa
njihovo vlasnitvo, i crkveno i jurisdikcijsko, koje im "otima" Papa
i Sveta Stolica. A ovdje Sveta Stolica i Sveti Otac vre svoju
redovitu upravu u svakoj biskupiji, upi i nad svakim Redom.
ao nam je to piu da je Sveti Otac "dezinformiran"; kao
da ga ne mogu uvijek pravo informirati "Franjevci iz Meugorja"!
Istina je, dodue, da je "njegova" tj. biskupova "komisija"
donijela negativan sud o "meugorskim dogaajima", 1986, ali je
prealosno i veoma nam je ao:
4

Glas Koncila, 44/1994., str. 2.

Glas Koncila, 48/1994., str. 2
6
Pismo KONGREGACIJE ZA EVANGELIZACIJU NARODA, od 7.
studenoga 1994.
7
O tome je pisalo provincijsko glasilo Mir i dobro, 2/1993., str. 15, a
na poslani slubeni odgovor Urednitvo MiD nije objavilo.
5

169

- to "Franjevci iz Meugorja" krivotvore da je biskupu

aniu tada "vlast izuzeta" s obzirom na Meugorje. Nita njemu
nije nikad bilo izuzeto, do posljednjeg dana slube kad ga je Papa
na njegovu molbu stavio u mirovinu 24. srpnja 1993! To najbolje
znaju "Franjevci iz Meugorja": i 25. srpnja 1987. na krizmi u
Meugorju, gdje je mjesni ordinarij najodlunijim rijeima
zanijekao bilo kakav nadnaravni karakter meugorskih
"ukazanja"! i 1988. godine kad ga je Sveti Otac postavio za
"apostolskog administratora" sede plena u Dubrovniku! i kad su
zagrebaki nadbiskup, kao predsjednik BK, i mjesni mostarski
biskup dali zajedniku izjavu: "Oekujui rezultate rada Komisije i
sud Crkve, Pastiri i vjernici neka potuju stav uobiajene
razboritosti u takvim okolnostima. Stoga nije doputeno
organiziranje hodoaa ili drugih manifestacija motiviranih
svrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao meugorskim
zbivanjima".8
- to "Franjevci iz Meugorja" kau da je osnovana "nova
komisija" "koja je u travnju 1991. rekla, da e jo dalje istraivati";
- to je to prozirna i prealosna dezinformacija javnosti, jer,
"Franjevci iz Meugorja" dobro znaju a nee da kau da je ta
"nova komisija" bila ustanovljena od Biskupske konferencije
tadanje Jugoslavije, i drugo, nije istina da je ta "nova komisija"
uope ita "rekla", nego je svoj NEGATIVAN SUD izrekla sama
Biskupska konferencija!
- to "Franjevci iz Meugorja" iz nama nerazumljivih
razloga preskau i uope ne spominju glavni dio Izjave BK, od 10.
4. 1991, o "meugorskom fenomenu". A taj glasi: "NA TEMELJU
DOSADANJEG ISTRAIVANJA NE MOE SE USTVRDITI DA SE RADI O
9
NADNARAVNIM UKAZANJIMA I OBJAVAMA". Taj dakle sud nije

"rekla" nikakva "nova komisija", kako bi htjeli i kako nekorektno

obmanjuju itatelje Slobodne Dalmacije "Franjevci iz Meugorja",
8

Glas Koncila, 3/1987., str. 1; LOsservatore Romano, 14. veljae

1987., str. 2.
9
Glas Koncila, 18/1991., str. 1.

170

nego je to najodgovorniji glas nae Crkve, mjerodavnih biskupa,

meu kojima je sjedio i glasovao i mostarski biskup, za kojega
"Franjevci iz Meugorja" tvrde i piu da je "vlast izuzeta msgr.
aniu"! I u toj istoj Izjavi - valjda kao napomena "Franjevcima iz
Meugorja" - izriito je spomenuto da panju i pastoralnu skrb
vjernika u Meugorju nosi "u prvom redu dijecezanski biskup".
Usput reeno, taj je isti negativan sud objavio i vatikanski dnevnik
LOsservatore Romano prije dva mjeseca (13. 10. 1994) donosei
saetak nastupa na Biskupskoj sinodi anieva nasljednika
biskupa Peria koji je "poao istim putem i da se bori", kako
zaprepateno primjeuju "Franjevci iz Meugorja", a ne kau da se
"bori" protiv neposluha u Crkvi.
Na kraju: Kao to Biskupska konferencija Jugoslavije, koja
je "pretvorena" u Hrvatsku biskupsku konferenciju, u Slovensku
biskupsku konferenciju, u Biskupsku konferenciju Bosne i
Hercegovine... ne djeluje vie u onom obliku, tako vie nema ni
njezine "nove komisije", koja uostalom nije nita "rekla" ni do
1991. niti poslije toga. Budui da ostaje na snazi spomenuta
biskupska Izjava, dunost je "Franjevaca iz Meugorja" jasno i
glasno svakomu vjerniku koji se zanosi meugorskim
"ukazanjima", kazati istinu: Crkva je nedvosmisleno izjavila da na
temelju strunoga istraivanja nije mogue ustvrditi da se ovdje
Gospa ikomu nadnaravno ukazala! Time e oci franjevci pokazati
"veliki znak" svoje crkvenosti i svoje redovnike poslunosti i
Svetoj Stolici i mjesnom biskupu, to se od njih u ovom trenutku
izriito oekuje.*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Slobodna Dalmacija, 11. sijenja 1995., str. 9.

171

SAETO REENO
Novinar. Nekako u isto doba generalni vikar msgr. Luka
Pavlovi, takoer kroz vie brojeva Glasa Koncila, dopisivao se s
meugorskim upnikom fra Ivanom Landekom i jo nekim
franjevcima o Gospinim "ukazanjima" u Meugorju. Kako biste to
saeli?
Biskup: Zapoelo je opovrgnuem vijesti da je u Papino
ime doao jedan biskup iz Rima u Meugorje. Bila je to pobona
prijevara. Papa nikoga nije poslao u Meugorje, i on potuje
odluke Biskupske konferencije i stavove mjesnoga biskupa s
obzirom na meugorske pojave. Zatim se u Glasu Koncila
tumaila BK Izjava iz 1991. U toj su Izjavi dva dijela: u prvom
Biskupi vele da je na temelju istraivanja dogaaja, rijei i pojava
vezanih uz Meugorje "nemogue ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima i objavama". Iza te i takve Izjave stoji i
prijanji i sadanji biskup u Mostaru. Stoga oni koji tvrde suprotno,
tvrde djeje i naivne prie o ukazanjima. To je don Luka pisao i
obrazlagao.
U drugom dijelu Izjave kae se da e biti uspostavljena
Biskupska liturgijska komisija. Ali kako je toga ljeta, 1991.
zapoeo agresorski rat na Hrvatsku i BiH, ona nije mogla pravo
profunkcionirati. Osamostalila se Hrvatska, i osamostalila se
Hrvatska biskupska konferencija. Niti ona (niti ijedan njezin lan)
nije mjerodavna za biskupije izvan njezina podruja, pa prema
tome ni za Meugorje. A Biskupska konferencija BiH jo nije
ustanovljena. Prole smo jeseni poslali Statute Svetoj Stolici na
odobrenje. U takvoj praznini i nemogunosti praenja stanja na
razini BK, u listopadu sam na Sinodi zamolio Svetog Oca da Sveta
Stolica pronae putove da se stavi toka na Meugorje. Do sada su
djelovale 3 komisije: na razini metropolije, na razini svih uilita u
tadanjoj dravi i na razini Biskupske konferencije. Na temelju
172

svih tih i takvih komisijskih istraivanja koja su pokazala iste

negativne rezultate stojimo na stajalitu da se Blaena Djevica
Marija nije nijednom ukazala u Meugorju. Ordinarijat prihvaa
ono to su biskupi izjavili, a ne vjeruje priama iz Meugorja o
"ukazanjima". To je generalni vikar jasno istaknuo. Na ovaj jasan
stav s obzirom na navodna ukazanja navodi nas nae duboko
potovanje i odanost prema Blaenoj Djevici Mariji, Majci Crkve,
prema kojoj vjernika pobonost treba rasti u svakoj katolikoj
dui, kui i upi onako kako Crkva ui i oekuje.*

* Crkva na Kamenu, 1/1995., str. 2-3. i 12.

173

NIJE TAKO!
Vidim da mi je opet raspravljati s fra Ferdom Vlaiem,
lanom Hercegovake franjevake provincije, duhovnim
pomonikom u upi Duvnu (Tomislavgradu), urednikom Naih
ognjita.1 Ovaj put preko Slobodne Dalmacije. Poslao sam mu
prole godine odgovor (i onaj je bio "Nije tako") na neka njegova
pisanja u njegovim Naim ognjitima, ali on to ne htjede objaviti,
valjda titei svoje itatelje od spoznaje prave istine. Sreom
imamo Slobodnu Dalmaciju! Neka se stoga ne zbunjuju itatelji
ovakvom kranskom korespondencijom.
Odgovaram dakle fra Ferdi, koji se javio iz Meugorja u
SD, 24. sijenja 1995., s osvrtom na moj dopis od 11. sijenja
1995. Budui da njemu neke crkvene stvari nisu odve jasne, a
neke koje su prejasne, on zamuuje i itatelje smuuje, valja mu
odgovoriti s dunim potovanjem, u istini i ljubavi:
1) Nije istina da sam ja odgovarao na intervju msgr.
ania2 - kako fra Ferdo tvrdi - nego sam odgovorio na dopis
"Franjevaca iz Meugorja" koji su se nekorektno oborili na
biskupa ania,3 i kojima fra Ferdo leti u pomo iz Duvna
javljajui se iz Meugorja!
2) Nije nikakvo protuslovlje - kako tvrdi fra Ferdo - to ja s
jedne strane zahvaljujem "Franjevcima iz Meugorja" na njihovu
pastoralnom djelovanju, i istodobno ih se upozorava da privatna
"ukazanja" ne stavljaju u slubene dijelove crkvenoga pastorala i
da time ne uvode razdor u ovu Crkvu. Nemir i razdor unosi u
Crkvu onaj tko radi protiv stava slubene Crkve koja je izriito
kazala da se ne radi o nadnaravnosti ukazanja u Meugorju i da se
1

Fra Ferdo Vlai preminuo je 15. listopada 1995. Na sprovodu mu

je u ime Ordinarijata govorio generalni vikar iz Mostara.
2
Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 1994.
3
Slobodna Dalmacija, 7. sijenja 1995.

174

to ne smije ni s oltara propovijedati ni po crkvenim novinama

iriti, to neki franjevci, meu kojima i fra Ferdo sa svojim Naim
ognjitima, redovito ine.
3) Valjda je samo fra Ferdi jednako ratoboran izraz
"otimanje" i "boriti se". Mi se borimo za slobodu i pravdu, a
otimanje znai agresiju!
4) On veli kako je "msgr. Peri u CnaK u listopadu 1993"
napisao "da su fratri predali Nevesinje velikosrbima, a Blagaj
velikomuslimanima". Tako runu reenicu moe napisati samo
runo srce koje sije kukolj po Slobodnoj Dalmaciji. Neka fra Ferdo
navede reenicu kako je biskup rekao, pa neka itatelji SD prosude
ima li ikakve veze s fra Ferdinim zamuivanjem jasnoe.4
5) Tuno je takoer kako fra Ferdo Vlai tumai
"pogreku u postupku" i "brani" fra Ivana Prusinu. Evo nekoliko
(od 49) temeljnih crkvenih dokumenata i fra Ferdi i itateljima SD
o fra Prusini.
- 21. rujna 1980. fra Ivan Prusina i jedan drugi franjevac,
koji je kasnije napustio i sveenitvo i franjevatvo, s nekim
pobunjenim ljudima sramotno su i nasilniki otjerali biskupijske
sveenike iz filijalnih mjesta zakonito osnovane i u Papinu
Dekretu predviene katedralne upe u Mostaru.
- 9. listopada 1980. biskup ani obavjetava Generala
Reda da je oduzeo jurisdikciju i kanonsku misiju dvojici
spomenutih franjevaca u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
- 29. travnja 1981. fra Onorio Pontoglio, generalni vikar
Franjevakoga reda, otputa iz Reda fra Ivana Prusinu.
- Isti fra Pontoglio to je isto potvrdio 29. sijenja 1982.
Molim fra Ferdu da na relaciji Generalne kurije otaca franjevaca i
Kongregacije za redovnike i svjetovne institute trai "pogreku u
postupku" o svome subratu. Biskup je zbog spomenutih
4

Biskupova reenica u pismu Svetom Franji Asikome, u: Crkva na

Kamenu, 10/1993., str. 1. glasi: ""Neke se od tih prijepornih zajednica,
odreene na slobodno raspolaganje biskupu, oduzimaju i ne daju ni manjoj ni
ikojoj brai: Ve su tri - Nevesinje, Jablanica i Blagaj - podobro zauzete od
velikosusjeda i komija".

175

franjevakih metoda netolerancije i nasilja poduzeo ono to je bilo

u njegovoj dunosti, i ta odluka iz 1980. jo je uvijek na snazi. Fra
Ivan Prusina nema nikakve jurisdikcije ni kanonske misije na
podruju mostarsko-duvanjske biskupije. I tu nema nikakve
"pogreke u postupku". Je li to jasno s obzirom na Biskupski
ordinarijat u Mostaru?
()
8) O Meugorju biskupi su rekli svoju. Rekao sam i u
Glasu Koncila i u SD da ve etvrtu godinu biskupi nita vie ne
istrauju ni preko kakve komisije, i da je obvezatna njihova Izjava
o navodnim ukazanjima u Meugorju: "Nemogue je ustvrditi da
se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Kad drugaije
reknu, drugaije emo se vladati! Neka fra Ferdo bude
discipliniran lan ove Crkve, i u Naim ognjitima objavi stav
slubene Crkve, a ne privatne poruke djece iz Meugorja, bit e
mu i za duu i za dobro ove Crkve!
9) Fra Ferdo preporuuje "da svi prihvatimo dogovor na
osnovi Evanelja, po kojem su fratri i braa i Crkva. Bez
jednakosti nema ljubavi, bez ljubavi nema kranstva."
Odgovaram: Fratri su braa u Crkvi, a zna se tko je Sveti Otac i to
trai od te brae. Trai jednakost s biskupijskim klerom: neka
bratski podijele duobrinitvo, pa da braa ne administriraju vie
od 2/3 vjernika u biskupiji, a biskupijski sveenici ni 1/3. Onda e
se i brai spontano otvoriti irom vrata u sve slube u Crkvi.
10) Na kraju fra Ferdo mi savjetuje da se okanim "jeftinih
argumenata". Ne znam drugaije razgovarati nego argumentima
koji su za mene i skupi i vani, a, evo, za fra Ferdu "jeftini". Zbog
toga i ovaj odgovor i naslov!*
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Slobodna Dalmacija, 6. veljae 1995., str. 12.

176

FILMSKE NEISTINE
Biskupski ordinarijat u Mostaru smatra razlonim dati
sljedeu izjavu u vezi s filmom "Gospa", koji se poeo prikazivati
od travnja ove godine po svijetu i u domovini. Ostavljajui
strunjacima ocjenu umjetnike vrijednosti filma, osvremo se na
njegov sadraj pod religioznim i crkvenim vidom.
1) Zloporaba svetog imena. Od religiozno naslovljena
filma "Gospa" vjernik bi oekivao puno vie religiozna sadraja:
marijanske i marioloke prouke ili poruke Blaene Djevice Marije,
Isusove Majke. Meutim, u filmu se, unato naslovu "Gospa",
malo govori o Bogorodici Mariji. To najsvetije ime
najblagoslovljenije meu enama kao da je uzeto za promaknue
ovozemaljskih osobnih ili skupinskih interesa i nauma. ast
Bezgrjene Bogorodice, milosti pune, ne doputa da se njezino ime
upotrebljava u propagandistiku reklamu.
2) Neistinit prikaz o biskupu. Biskupski ordinarijat u
Mostaru odluno odbija kao neistinite scene i rijei u vezi s
crkvenim dranjem msgr. Pavla ania, tadanjega dijecezanskog
biskupa (u filmu pod imenom Petra ubia) s obzirom na
meugorske dogaaje. Ne moe se pravdati "filmskom slobodom",
scenaristovom ili reiserovom, iznoenje neistina o odgovornoj
crkvenoj osobi, bez ikakva uporita u stvarnosti. Biskup je ani
polovicom kolovoza 1981. dao slubenu izjavu o meugorskom
fenomenu.1 A pred komunistikim vlastodrcima nije nikada na nj
pala sjena popustljivosti i kukaviluka, jo manje
kolaboracionizma, kao to gledatelj filma stjee dojam, nego se
uvijek ponio hrabro i dostojanstveno. Vidljivo je to i iz
prosvjednog
pisma
tadanjem
predsjedniku
dravnog
1

Glas Koncila, 16/1981., str. 1.

177

predsjednitva, Sergeju Kreigheru, 1. rujna 1981., gdje s

indignacijom odbija besmislene klevetnike napade na neke
franjevce, konkretno i na fra Jozu Zovku, kao i na svoju osobu. On
pie: "Kao katoliki biskup i odgovorni Ordinarij Mostarske
biskupije odbijam od sebe i spomenutih mojih sveenika ove
neodgovorne klevete i napadaje, ija neukusnost nikako ne
doprinosi trijeznom gledanju na dogaaje u upi Meugorje.
Ovakovim se uvredljivim postupcima vrijeaju osnovna graanska
i ljudska prava. Molim, da ovaj moj prosvjed primite do znanja i
kao najodgovornija osoba u SFRJ poduzmete najenerginije
korake protiv ovakovih neodgovornih ispada."2 Prikazati biskupa
ania kao svojevrsna kolaboracionista s komunistima, ili kao
slabia u razgovoru s franjevcem kad je rije o Meugorju,
proturjei svim biskupovim nastupima i izjavama koje su s tim u
vezi veoma poznate, osobito dotinom franjevcu. A biskup ani,
ivi svjedok, moe to uvijek i svakome potvrditi!
3) Treba ivo poaliti to se pod filmskim naslovom
"Gospa" kao protagonist filma i simbol stotina muenih i ubijenih
katolikih sveenika promovira jedan ivi redovnik, koji se tek bio
rodio kad su drugi ginuli za vjeru i domovinu, i koji ve vie
godina nema sreene odnose sa svojom Crkvom! Film koji se tako
odnosi prema svetom imenu Gospinu, koji ne zazire od neispravna
i uvredljiva prikazivanja biskupove osobe i slube, film kojemu,
pod svetim naslovom, nedostaje religiozna kultura, izaziva u
vjerniku nezadovoljstvo i ne zasluuje vjersku pozornost!*
Biskupski ordinarijat Mostar

* Glas Koncila, 26/1995., str. 5.

2

Crkva na Kamenu, 9-10/1981., 1.

178

FIKCIJA
Panorama, politiko-informativni tjednik, od 29.
studenoga 1995., str. 16-17, donosi intervju s reiserom filma
"Gospa", koji velikim slovima optuuje mostarskog biskupa msgr.
dr. Ratka Peria sluei se rjenikom koji je ispod razine ozbiljna
tjednika i odgovorna ovjeka. Zato mu i ne odgovaramo preko
toga tjednika. elimo intervjuiranoga upozoriti na neke injenice:
1) Biskupski ordinarijat iznio je svoje miljenje o filmu
iskljuivo s crkveno-religioznoga stajalita. To je uinio, 17. lipnja
1995., tj. dva mjeseca nakon to se film poeo prikazivati po
hrvatskim i inim kinodvoranama. Mogli su ga milijuni vidjeti i
reiseru dug isplatiti. Ordinarijat se osvrnuo tek nakon to je vie
sveenika pogledalo film i pismeno zatrailo da se reagira. Prije
toga brojne su kritike o filmu ispisane po novinama, neke izrazito
negativne s umjetnikog motrita. Reiser se javlja pet i pol
mjeseci poslije objave naeg osvrta. I mi mu krivi to mu biznis
zapinje? Gdje je dosad bio? Kae da je tri puta telefonirao u
Mostar. Zar se tako vane stvari, kao to je obrana asti Gospine i
dostojanstva biskupa ania, s nae strane, odnosno unosni biznis,
s njegove strane, rjeavaju telefonski?
2) Nije poslano "1200 pisama" na razne adrese, kako nas
okrivljuje reiser. Niepotpisani je u ime Biskupskog ordinarijata
sredstvima javnog priopavanja poslao tekst, a objavili su ga
listovi Slobodna Dalmacija, 19. 6., IKA, 21. 6., Glas Koncila, 26.
6., Crkva na Kamenu, br. 7/95, a posredno i djelomino i Obzor,
26. 6. 95. To znai da je nau prosudbu moglo proitati jedno 250
tisua itatelja. Bile su, dodue, i dvije-tri osobe i iz Amerike, pa i
iz nekog "Centra mira" (Center for peace) meugorskog profila,
koje su zatraile tekst. I poslano im je na njihovu faks-molbu u
srpnju.
179

3) Reiser u svojim odgovorima obrazlae to je elio

ovakvom reijom, tj. da nije kanio prikazati "dokumentarni film" o
Gospi i "o fenomenu ukazanja Gospe u Meugorju", nego: "film je
fikcija koja govori o enji za slobodom jednog naroda...". I on
misli da jednoj svojoj "fikciji" moe dati najsvetije ime "Gospa", i
vrijeati biskupa ania preko te fikcije, kao to sada vulgarno
vrijea biskupa Peria preko Panorame?! ak prijeti i sudom.
Oekujemo poziv na sud ne samo zato da se reiseru i sudski pred
svijetom dokae da je "njegova" "Gospa" obina fikcija,
izmiljotina, odnosno uvreda pravoj Gospi koju tuje kranski
svijet, nego i da se zatrai odgovarajua odteta za uvrede
nanesene biskupu aniu!
Ovim zakljuujemo bilo kakav daljnji razgovor o temi
preko novina - do eventualnog suda.*
Don Ante Luburi
kancelar

* Glas Koncila, 49/1995., str. 5

IKA, 7. prosinca 1995.
180

NIJE BISKUP NEGO NADBISKUP

Slobodna Dalmacija od 25. rujna 1995, str. 28, donosi
senzacionalnu vijest: "Biskup u Svetitu", u Meugorju. Bilo bi
moda jo senzacionalnije da je napisano da je rije ne o obinom
biskupu, nego o neobinom nadbiskupu. Msgr. Emmanuel
Milingo, bivi nadbiskup Lusake, glavnoga grada Zambije, roen
je 1930., imenovan lusakim nadbiskupom 1969. Tijekom
vremena u svojoj je nadbiskupiji, koja ima preko 2 milijuna
stanovnika, 400.000 katolika, zapustio pastoralnu slubu a dao se
na egzorcizme i duhovnjaki pokret. Poslije vie bezuspjenih
opomena, Sveta je Stolica nala naina: 1983. oduzela mu je
nadbiskupsku slubu i pozvala ga u Rim, kamo je stigao
bespovratnom kartom. Pronala mu je smjetaj i nominalnu slubu.
Danas je "specijalni delegat" Papinskoga vijea za duobrinitvo
selilaca i turista, sluba koju nema nijedno drugo Papinsko vijee
od njih jedanaest. O tom "egzorcistu svjetskoga glasa", kako kae
SD, pisale su onodobno svjetske novine, i nae domae. Msgr.
Milingo, kako nema drugog posla, sa "seliocima i turistima" doe i
u Meugorje.
to se tie pojma "svetite": neko mjesto postaje
biskupijsko svetite ako ga mjesni biskup odobri, nacionalno ako
ga odobri Biskupska konferencija, svjetsko ako ga odobri Sveta
Stolica. Meugorje nije proglaeno svetitem ni na jednoj razini.
Dapae, nai su biskupi, na razini Biskupske konferencije, nakon
strunoga komisijskog istraivanja, 1991. izjavili da je nemogue
ustvrditi da se Gospa ukazuje u Meugorju. Pa se, naravno, s tog
razloga i ne moe zvati svetitem.*
I. Drmi, urednik KIUM-a
* Slobodna Dalmacija, 29. rujna 1995., str. 11.
181

KRITERIJI ZA PROSUIVANJE UKAZANJA

Prenosimo biskupov lanak koji je objavljen pod istim
naslovom u njegovoj knjizi Prijestolje Mudrosti, 1995. Ovdje s
neznatnim dopunama i preinakama, osobito u biljekama.
Iako je u prikazu papinske pobudnice "Marijino tovanje"
bilo govora o crkvenom stavu prema ukazanjima i nazoviukazanjima, uputno je o naslovljenoj temi progovoriti jo koju
rije, ak i bez obzira na neke domae fenomene po kojima smo
uveni i u domovini i po svijetu. Ve 14 godina govori se o
"ukazanjima" Blaene Djevice Marije u upi Meugorju u
mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Crkvena sluba dijecezanskoga
biskupa msgr. Pavla ania obiljeena je takoer komisijama,
ispitivanjima, priopenjima, izjavama, susretima s "vidiocima",
uvjeravanjima ili razuvjeravanjima s obzirom na te pojave.
Njegovu koadjutoru i nasljedniku, pogotovo nakon preuzimanja
biskupske slube u Mostaru (1993), pristiglo je vie pisama
razliita sadraja, raznolikih savjeta i sugestija s obzirom na
meugorske pojave. Jedni su traili da se ti fenomeni sprijee, a
drugi da se odobre i propagiraju. I sam je, htijui-ne htijui, bio
pozvan i u nekim javnim nastupima, intervjuima, progovoriti,
izjasniti se. Nije nikada dvoumio stati iza Izjave BK iz 1991.
godine. Bilo je o tome rijei i na Biskupskoj sinodi u Rimu, u
listopadu 1994, pa je red da se i u ovoj knjizi o Mariji, Prijestolju
Mudrosti, ne mimoie ta aktualna i suvremena tematika.
Nemogue je donijeti neki saetak dogaaja vezanih uz
Meugorje. Tu je opsena literature,1 od naive do fanatizma.
Ovaj se lanak ograniava na iznoenje teolokih kriterija
1

I. SIVRI u svojoj dokumentarno pisanoj knjizi La face cache de

Medjugorje, tome I, Ed. Psilog, Saint-Francois-du-Lac, Canada, 1988, prikupio
je u prvih sedam godina "ukazanja" preko 200 izvora, str. 381-394.

182

nebeskih "privatnih" ukazanja na zemlji. O tome je napisano vie

vrijednih lanaka i knjiga koje jasno i struno govore o
"privatnim" ukazanjima i objavama.2 Stoga je cilj ovoga osvrta
staviti na jedno mjesto ta mjerila, koja mogu pomoi onima koji
znaju odreene injenice da bi ih mogli usporeivati s tim
pravilima i vrednovati odreene zakljuke. Zatim iznijeti one
slubene isprave i izjave crkvenih slubenika u vezi s dogaajima
u upi Meugorju u mostarsko-duvanjskoj biskupiji i napokon
saeti stajalite Biskupskog ordinarijata u nekoliko toaka
imajui u vidu poznatu Izjavu BK iz 1991.
1) Prema nauci II. vatikanskog sabora Isusova povijesna
osoba, pojava i objava, rijeju i inom, udesnim znakom,
prenesena po njegovim apostolima, jest konana, kompletna i
zavrna Boja objava, kojoj se ne moe vie nita bitno dodati niti
oduzeti. Stoga izvan nje nee biti druge javne objave prije Isusova
drugoga Pojavka. Koncil je u tom smislu nedvosmislen: "Stoga, jer
tko vidi njega, vidi i Oca (usp. Iv 14, 9) - sveukupnom svojom
prisutnou i pojavom, rijeima i djelima, znacima i udesima, a
osobito svojom smru i slavnim uskrsnuem od mrtvih i konano
poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovrava je te

Navodim samo one kojima sam se sluio u ovom lanku: R. ILI,

Caveant animarum directores, u: Dobri pastir, 3-4/1950., str. 27-30;
J. URI, Znanstvena istraivanja u Meugorju? u: Obnovljeni ivot,
3-4/1984., str. 329-339;
J. GALOT, Le apparizioni private nella vita della Chiesa, u: La Civilt
Cattolica, 6. travnja 1985., str. 19-33;
. PULJI, Privatne objave u ivotu Crkve, u: Marija u vjeri kranina,
kateheze za mlade o BDM, Sarajevo, 1985; ISTI (pseudonim: W. P), Privatne
objave i ukazanja, u: Crkva u svijetu, 3/1989., str. 247-251;
M. ZOVKI, Problematini elementi u fenomenu Meugorja, u:
Bogoslovska smotra, 1-2/1993., str. 76-88;
R. FISICHELLA, Dio ci ha parlato attraverso suo Figlio, u: Vita
pastorale, 6/1994., str. 40-45;
M. MAZZA, The Catholic Church and Medjugorje, u: Homiletic and
Pastoral Review, New York, 7/1994., str. 28-31.51-56.

183

boanskim svjedoanstvom potvruje: Bog je s nama da nas iz

tmina grijeha i smrti oslobodi i na vjeni ivot uskrisi".3
2) Sveto Pismo: u Starom je zavjetu rije "sluati"
dvostruko ee upotrijebljena negoli "vidjeti" ili "gledati" (1080 :
520). I odnos ovjeka prema Bogu, pa i onog najponiznijega,
Bojega prijatelja, jest odnos rijei, ne oka i gledanja: Ne moe se
Boga vidjeti i na ivotu ostati, vrijedi i za Mojsija. Bog mu otkriva
svoju slavu, ali ne svoje lice (usp. Izl 33, 20-23). Dok je naprotiv
"sluanje" Boje rijei redovit stav vjernika, proroka, kralja. Nije
udo da idovski Credo-vjerovanje ne poinje rijeima "Vjerujem
u Boga svemoguega", nego: ema, Israel - uj, Izraele (Pnz 5, 1).
U Novom zavjetu, posebno u Poslanici Hebrejima (1, 1-2),
istie se da je Bog vie puta i na vie naina govorio ocima u
prorocima, ali konano i potpuno sva objava - i Presvetoga
Trojstva i naega spasenja - sadrana je u objavi Jedinoroenoga
Sina Bojega, odsjaju Slave i otisku Bia Bojega. Teologija sv.
Ivana apostola i evanelista osobito naglaava ovo Sinovo
gledanje i obznanjenje: "Boga nitko nikada ne vidje.
Jedinoroenac - Bog - koji je u krilu Oevu, on nam ga obznani"
(Iv 1, 18). Isus je objava Oeva, slika-ikona njegova. Stoga, tko
vidi Sina, vidi i Oca. Isus e pohvaliti one koji vjeruju, a nisu
vidjeli (Iv 20, 29). U Ivana je "vidjeti" i "vjerovati" jedno te isto.
Boja Rije, Druga Boanska Osoba nije se dakle "ukazala" u
ljudskom tijelu, nego je postala tijelom i prebivala meu nama, u
naoj ljudskoj uvjetovanosti, u vremenu i prostoru. Ta je objava
okrenuta naoj vjeri, i najvei je izraz objave. Zato je Kristova
religija - religija Utjelovljenja, koje nadilazi bilo kakva ukazanja.
Poslije smrti i uskrsnua Krist se vie puta ukazao: u
proslavljenom tijelu koje je identino onom prethodnom. Ta su
ukazanja imala dvostruku svrhu: ona su, s jedne strane, dokaz
Isusova uskrsnua i, s druge strane, u tim je ukazanjima Isus
dovrio svoje upute uenicima: dao im je vlast ispovijedanja,
odredio im je opu misiju da navijetaju Evanelje svemu
3

Dei Verbum, 4.

184

stvorenju, da oekuju Duha Svetoga, da pruaju svjedoanstvo

svima kako bi se ljudi krstili i povjerovali i spasili. Poslije Isusova
uzaaa vie ukazanja nisu nuna.4
3) Teoloka problematika i razjanjenje. Teolozi, koji se
strukom bave prouavanjem javne Objave, nerado govore o
privatnim ukazanjima i porukama. Brojni su vjernici u puku,
naprotiv, otvoreni vjerovanju u takve pojave, jer im dobro dolazi
neto vidljivo, opipljivo, osjetljivo i osjeajno. Pogotovo kad je to
vidljivo u njihovu ivotu u obliku kakve emocionalne pomoi,
ozdravljenja ili slina doivljaja. Takve puke pojave i vjerovanja
mogu lako skliznuti u prava praznovjerja i magijske forme. Napose
ako se oekivana "milost" ili "udo" ne dogodi kako se dotinik
nadao i "molio". Nisu rijetka u takvim sluajevima ak i samoubojstva. Meutim treba objektivno priznati da su u
posljednjim godinama i desetljeima deseci milijuna ljudi
hodoastili u potvrena marijanska svetita svijeta, kao to su
Lurd, Fatima, Czestonchowa, Loreto, Mariju Bistricu itd. Pa i to je
razlog da se o problemu privatnih ukazanja toliko govori i pie.
Vie od toga, onaj tko se u svojoj crkvenoj slubi osjea
odgovornim, bila to teoloka, istraivalaka ili uiteljska biskupska
zadaa, duan je braniti vjeru jednostavna puka i ne dopustiti da se
pod platem nekih izvanjskih religijskih znakova i gesta kriju
praznovjerni sadraji ili da se na temelju lanih ukazanja oblikuje
vjera u ljudima.
Teolokim oima gledano, privatna ukazanja, da bi se
prihvatila kao autentina, moraju se odlikovati nekim bitnim
oznakama i biti liena nekih sumnjivih elemenata ili vidova.
R. ili, profesor teologije u Sarajevu, duobrinicima je
svojedobno preporuio kratko i jasno: "Neka pripaze voditelji dua
da brzo ne povjeruju objavama i da ih ne prevare pobone ene".5
Drugi hercegovaki franjevac, K. Vasilj, donosi tri mjerila:
4

J. GALOT, nav. l., str. 22-23.

R. ILI, nav. l., str. 28: "Caveant ergo directores animarum, ne cito
revelationibus credant, et a piis feminis decipiantur."
5

185

1. Marija iz ukazanja treba biti u punom suglasju s

Marijom iz Novoga zavjeta;
2. Osoba koja tvrdi da joj se Marija ukazuje treba biti
posve iskrena i istinoljubiva;
3. Takva osoba treba biti duevno zdrava, nepodlona
opsjenama i halucinacijama.6
Ozbiljan teoloki lanak o ukazanjima napisao je prije
desetak godina isusovac, profesor na Papinskom sveuilitu
Gregorijani u Rimu, Jean Galot. On postavlja tri problema na koja
bi trebalo odgovoriti kad se radi o ispitivanju autentinosti
ukazanja: 1. Je li se pravo ukazanje dogodilo? 2. Je li osoba koja to
prenosi dostojna povjerenja? 3. Moe li se iznijeti teologija takvih
ukazanja i odrediti njihovo mjesto u ivotu Crkve?7 Ovaj trei
problem stoji zapravo na prvom mjestu, pa mu teolog posveuje
dunu pozornost. Opisujui razna ukazanja i vienja kroz Bibliju,
iznosi o njima i svoja teoloka razmiljanja. U vjeri postoji
temeljno svjetlo, ali ipak obavijeno tamom. Stoga neki trae
ukazanje da im potvrdi vjeru. Oni bi htjeli nadoknaditi "vienjem"
ono to im nedostaje vjerovanjem. "Upravo ta elja potie dobar
broj dananjih krana k osobama koje kau da imaju ukazanja ili
vienja".8
Prvi kriterij u procjeni autentinosti jest rijetkost i
iznimnost. Ukazanja su u biti veoma iznimne pojave. One ne mogu
zamijeniti vjerovanje. "Tako, ukazanja koja bi kroz dosta dugo
razdoblje uestala postajui dio svakodnevnoga ivota vidjelaca,
teila bi da pretvore kransku egzistenciju u viziju ili gledanje, i
da je oslobode od tame vjere. Takva uestalost bila bi motiv da se
sumnja u autentinost ukazanja".9
Drugi kriterij u prosuivanju autentinosti jest usklaenost
eventualnih poruka i objava s istinama vjerske nauke. Ako bi bilo
6

Usp. K. VASILJ, nav. l., str. 374.

Usp. J. GALOT, nav. l., str. 19.
8
Ondje, str. 25.
9
Ondje, str. 30.
7

186

doktrinarnih zabluda ili tvrdnji nespojivih s Evaneljem, s

kranskom ljubavlju, ili sadre ocrnjivanje, potiu na pobunu, na
"neposluh autoritetu Crkve", u takvim sluajevima morala bi se
staviti u sumnju njihova vrijednost.10
Tree, "jednako bi bila smetnja da se ustvrdi onostrano
porijeklo ukazanja naznaka o nekoj njihovoj ljudskoj manipulaciji:
kad sami korisnici ukazanja odreuju mjesto, datum, pohaanje ili
program. Ne radi se dakle o pojavi koja dolazi Odozgor, nego o
vie-manje izravnu iskustvu onih koji su akteri na zemlji".11
etvrto, treba uzeti u obzir i plodove. "Mora se primijetiti
da se iz samih duhovnih plodova ne da izvui kriterij za
prosuivanje autentinosti ukazanja; ima sluajeva u kojima su se
ustanovila brojna obraenja, a potom su bila odbaena od
crkvenog autoriteta kao liena bilo kakva temelja".12
. Pulji, nekada lan dijecezanske komisije za ispitivanje
dogaaja u Meugorju, danas biskup u Dubrovniku, naglaava
nunu i ozbiljnu analizu ovih elemenata za rasuivanje
autentinosti ukazanja:
- psihiku ravnoteu osobe;
- predmet ili sadraj privatnih objava i
- moralne uinke na samome "vidiocu" i drugima koji to
prihvaaju.13
Drugi navode ak 8 pravila u razaznavanju autentinih od
neautentinih privatnih ukazanja i objava. Da bi se to moglo
prosuditi, trebalo bi odgovoriti na ove upite:
- Koje su temeljite informacije o "vidiocima" i kakav je
sud o njima?
- Postoji li konkretno ispunjenje vidioevih najavljenih
prorotava?

10

Usp. ondje.
Ondje, str. 31.
12
Ondje, str. 31.
13
W. P. (. PULJI), nav. l., 1989., str. 250.
11

187

- Kakvo je vidioevo potenje i korektnost prema njegovim

pretpostavljenima (duhovniku, upniku, biskupu)?
- Moe li se pribaviti apsolutno autentian tekst "poruka"?
- Kakav je sklad izmeu navodnih poruka i objava sa
slubenom crkvenom naukom?
- Koja je korist navodnih poruka i vijesti za vjeno
spasenje ljudi?
- Jesu li navodna ukazanja poloila sve kunje vremena i
upite istrage?
- Jesu li se dogodili znaajni plodovi u svakom pogledu?14
Uvaeni profesor teologije, na Gregorijani u Rimu, R.
Fisichella, za ocjenu autentinosti i istinitosti privatnih ukazanja,
nakon svetopisamskih upozorenja, istie ova mjerila:
- ta vienja ne smiju nikad zasjeniti autentinu i radikalnu
objavu iznesenu u Svetom Pismu;
- moraju uvijek potovati otajstvo, tajanstvenost i
tajnovitost prave objave; "besmisleno je, da ne kaem bogohulno ne samo za zapadnjaki mentalitet - da se za vrijeme vienja moe
fotografirati lice Isusovo ili Djeviino!";
- potovat e uzajamnu dopunu karizama; a najvea je
meu njima ljubav; stoga nita ne smije biti usmjereno protiv
ljubavi kao sredita kranske objave.15
Osim toga, za teoloku ralambu privatnih navodnih
vienja potrebno je imati u vidu i drutveno-kulturne sadraje gdje
se dogaaju ukazanja, zatim jezinu provjeru prikaza i opisa takvih
vienja, i napokon otru analizu samih subjekata ili nositelja
ukazanja. Treba imati pred oima da su ukazanja uvijek neto
"izvanredno", iznimno, i to je bitan element u njihovu
prosuivanju. "Ako bi se ukazanja dogaala u ivotu jednog
vjernika sa svakodnevnom uestalou ili se produila godinama,
14

Vidi M. MAZZA, koji se oslanja na knjigu A. POULAIN-a, The Graces

of Interior Prayer, nav. l., str. 30-31. 51-56. Autor, iznosei spomenuta pravila,
istodobno ih primjenjuje na injenice i izjave o meugorskom fenomenu. I
sustavno pobija autentinost tih ukazanja.
15
R. FISICHELLA, nav. l., str. 43-44.

188

oito je da bi se stvorili ozbiljni problemi za teologiju vjere".16

Svako ukazanje treba se odnositi odnosno vratiti na Kristovu
objavu i pretpostaviti je i voditi k njoj.
Osvrui se na "znanstveno istraivanje" R. Laurentina,
francuskog sveenika i publicista, s obzirom na meugorska
ukazanja,17 J. uri, profesor na Katolikom bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu, donosi nekoliko znaajnih kritikih toaka
koje uvelike doprinose rasvjetljenju spomenute problematike:
- uri najprije razlikuje razvikani pojam "znanosti" iz 19.
i pojam znanosti iz 20. stoljea. Danas su pravi znanstvenici puno
skromniji i oprezniji zbog eventualnih sutranjih opovrgnua i
opoziva njihovih dananjih rezultata.18
- Dok francuski znanstvenik nie injenice i podatke,
ostaje na crti svoje povijesne struke. Ali kad prikazuje samo
"gledanje" vidjelaca, tu ne uzima u obzir "doivljaj prisutnosti"
kao znaajan element duhovne spoznaje. A to mu je velik
nedostatak, primjeuje hrvatski isusovac.19
- Trodnevni boravak u Meugorju u vrijeme boine vreve
omoguio je Laurentinu da ustanovi kako su vidioci mentalno
zdrava, prostoduna i posve iskrena eljad. Na to uri primjeuje
da Bog svoje darove ne rezervira samo za "znanstveno" zdrave
due; ukazuje na Laurentinove prevelike skokove u zakljuivanju:
"Meutim, kad bi dospio do savreno sigurnog osvjedoenja da su
meugorski vidioci posve iskreni u svojim iskazima, jo mu to ne
bi prualo prava - da iz subjektivne ISKRENOSTI njihova govorenja
zakljui na objektivnu ISTINITOST njihovih vienja".20
- Nastavljajui na to uri postavlja openit i naelan
problem: "to znanost uope moe istraiti i ustanoviti kod
izvanrednih, udesnih pojava, bile one boanskog ili demonskog
16

Ondje, str. 44.

R. LAURENTIN, Javlja li se Gospa u Meugorju?, u: Glas Koncila, 4,
5, 6/1984., str. 7.
18
Usp. J. URI, nav. l., str. 329-330.
19
Usp. ondje, str. 330-331.
20
Ondje, str. 331, citat: 332.
17

189

porijekla? ini se da GK nije najspretnije postupio, kad je

opetovano isticao znanstvenost Laurentinova pristupa Gospinim
javljanjima: kao da se problem ISTINITOSTI onih ukazanja - nakon
naih balkanskih razmirica - konano poeo rjeavati na pravi
nain, ZNANSTVENIM putem". Laurentin priznaje da konaan
"pravorijek treba prepustiti Crkvi." Nato uri: "zato bi taj ovjek
znanosti, doavi na kraj znanstvenog istraivanja, susprezao svoje
znanstvene zakljuke te prigibao iju pred neznanstvenim
auktoritetom Crkve? Ako znanost znanstveno ustanovi da
odreena vrsta virusa izaziva bolest raka, nijedan joj biskup ne
moe tog zakljuka osporiti! No ako znanost znanstveno utvrdi da
se Gospa javlja u Meugorju, smiju li to biskupi sa svojim
komisijama poricati?" Tu se kritiar zaustavlja na promatranju
dviju stvari. Prvo: Boja milost ne moe biti "predmet"
znanstvenog istraivanja; drugo: ipak Bog svojom milou moe
tako taknuti ovjeka da se taj dodir manifestira u udesnu
ozdravljenju, u udesnu znanju itd. Ali tu udesnost nije kadra
ustanoviti znanost!21
- uri razlikuje mistike i proroke tipove privatnih
objava. Mistiari obino ne mogu i ne znaju izraziti nita od onoga
to su doivjeli. Profetike due "vladaju se gotovo posve
suprotno: one su uvjerene u istinitost svoga doivljaja i svjesno
ele nastupati u javnosti, gdje trae da ljudi sluaju i slijede
njihovu poruku". Meugorski fenomen ulazi u ovaj profetiki tip.
A ni mistiarski ni profetiki tip ne dokazuje se znanou, nego
duhovnim vrednovanjem.22
- uri iznosi razlike u javnoj objavi koja je bezuvjetno
nuna za spasenje i koja se protee na cijelo ovjeanstvo i na sve
vjekove, i u privatnoj objavi u kojoj nitko nema prava nametati i
protezati na bilo koga drugoga. To slijedi iz same privatnosti
privatnih objava.23
21

Ondje, str. 332-334.

Usp. ondje, str. 334-335.
23
Usp. ondje, str. 336-337.
22

190

- Ta privatna objava ne gubi svoga privatnog karaktera ni

nakon tzv. "odobrenja" ili "nihil obstat"- a od strane Crkve, koja
moe to "odobrenje" i opozvati. uriev je zakljuak: "Tko god s
Laurentinom vjeruje da se Gospa meugorskim vidiocima zaista
ukazala - i to ne jedanput ili dvaput, nego preko tisuu puta morao bi voditi rauna o povijesnoj injenici, da su ponekad i
veoma plemenite Boje inicijative tuno skonale, jer su ih
onemoguili razni naivci i fanatici svojom neumjesnom
propagandom. S druge opet strane, ne bi trebalo zaboraviti da Bog
u svom djelovanju nije vezan nikakvom naom zakonitou ni
znanstvenou: prema Bibliji".24
4) Gledite Crkve. Kardinal Prospero Lambertini, postavi
Papa pod imenom Benedikt XIV. (1740-58), naznaio je vrijednost
i snagu "odobrenja" koje je podijeljeno s obzirom na ukazanja,
vienja, objave: "Valja znati da to odobrenje nije nita drugo nego
da se (ukazanja) razglase radi odgoja i koristi vjernika, nakon zrela
ispita. Ipak, takvim objavama koje su tako odobrene, iako im se ne
duguje, niti se moe dati, pristanak katolike vjere, duguje im se
ipak pristanak ljudske vjere prema pravilima razboritosti, po
kojima su naime takve objave vjerojatne ili pobono
vjerodostojne"25 To mudro pravilo vrijedi i danas.
U najsuvremenijem Katekizmu Crkva ima jasan stav
prema "privatnim" ukazanjima i objavama: "Tijekom stoljea bilo
je takozvanih privatnih objava. Neke od njih je priznao crkveni
autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da
poboljaju ili upotpune konanu Kristovu objavu, nego da
pomognu da se od nje u odreenom povijesnom razdoblju
24

Ondje, str. 337-338.

De Servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, Liber II,
str. 32, No. II. Citirano u: J. GALOT, nav. l., str. 32: "... Sciendum est
approbationem istam nihil aliud esse quam permissionem ut edantur ad fidelium
institutionem et utilitatem, post maturum examen: siquidem hisce revelationibus
taliter approbatis, licet non debeatur, nec possit adhiberi, assensus fidei
catholicae, debetur tamen assensus fidei humanae iuxta prudentiae regulas, iuxta
quas nempe tales revelationes sunt probabiles et pie credibiles..."
25

191

potpunije ivi. Pod vodstvom crkvenog uiteljstva osjeaj vjernika

znade razluiti i prihvatiti ono to je u takvim objavama Crkvi
istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca."26
5) Meugorske pojave i crkvene izjave. Od 1982. godine
radile su susljedno tri crkvene komisije na prouavanju
meugorskog fenomena. Prvu je Komisiju ustanovio mjesni
biskup msgr. Pavao ani i djelovala je oko dvije godine (198284).27 Druga je djelovala oko dvije i pol godine (1984-1986).
Trea je Komisija djelovala vie od tri godine (1987-1990). Nisu
se mogle ne voditi gore navedenim naelima i mjerilima u tim
ispitivanjima. Bilo same komisije, bilo mjesni biskup, bilo
Biskupska konferencija davale su tijekom vremena odreena
priopenja, tumaenja i slubene izjave, koje su opet nailazile na
prihvaanje ili neprihvaanje podupiratelja ili osporavatelja
"nadnaravnih ukazanja". Evo onih najvanijih slubenih izjava s
odgovornim potpisnicima i nadnevcima:
- Polovicom kolovoza 1981. u izjavi mostarsko-duvanjski
biskup msgr. Pavao ani, poteno otvoren tumaenjima, istaknuo
je da ipak ostaje "najtee pitanje: da li je to subjektivni doivljaj
djece ili neto nadnaravno?"28
- 14. sijenja 1984. nadbiskup zagrebaki Franjo kardinal
Kuhari zabranio je nastup meugorskim vidiocima u svim
crkvama zagrebake nadbiskupije do donoenja crkvenog suda o
ovim dogaajima.29

26

Katekizam Katolike Crkve, HBK, Zagreb, 1994., br. 67.

Osnovana komisija za ispitivanje dogaaja u upi Meugorje, u:
CnaK, 2/1982., str. 1.
28
P. ANI, Izjava za javnost, u: Crkva na Kamenu (informativni list
hercegovakih biskupija), 7-8/1981., str. 24; Biskupova izjava o "ukazanjima" u
Hercegovini, u: Glas Koncila, 16. kolovoza 1981, 1; Vidi takoer biskupovu
obranu sveenika franjevaca iz Meugorja pred Predsjednitvom tadanje
drave, pismo predsjedniku Kreigheru i Pred odgovornou, u: Crkva na
Kamenu, 9-10/1981., str. 1 i 2.
29
Br. dopisa 63/1984, vidi u: Glasu Koncila, 1. travnja 1984., str. 5.
27

192

- 24. oujka 1984. prvo Priopenje proirene Komisije.

Trai se da se javna sredstva priopavanja uzdre od svoga suda
dok mjerodavna crkvena vlast ne izrekne svoj sud, da se ne mogu
odobriti organizirana hodoaa, da "vidioci" i crkveni djelatnici u
Meugorju ne daju izjave o sadraju takozvanih ukazanja: "Kako
su dogaaji u upi Meugorje naili na znatan odjek u naoj
krajevnoj Crkvi i u inozemstvu, biskup ordinarij smatrao je
potrebnim proiriti dosadanju etverolanu komisiju odabirui
nove lanove sa svih teolokih uilita Crkve u Hrvata i Slovenaca
iz razliitih teolokih struka i predstavnike medicinskih
znanosti...komisija ne odobrava to neki sveenici i katoliki laici
dovode organizirana hodoaa u Meugorje, ili organiziraju javne
nastupe vidjelaca prije nego je izrekla svoj sud o autentinosti
ukazanja"30
- 11. listopada 1984. u drugom Priopenju itamo izmeu
ostaloga: "Komisija se odluila na daljnje prouavanje cjelovitih
doivljaja djece i interpretacije tih doivljaja od strane pastoralnog
osoblja u Meugorju, premda ve sada uoava neke potekoe
disciplinske i teoloke naravi u meugorskim porukama"31
- 12. listopada 1984. poziv Biskupske konferencije da se
ne organiziraju slubena hodoaa u Meugorje: "Biskupi
upozoravaju da o zbivanjima u Meugorju u Hercegovini treba
ekati ocjene nadlenih crkvenih vlasti koje e se donijeti nakon
temeljitih i strunih ispitivanja. Stoga se ne mogu organizirati
slubena hodoaa u Meugorje kao da je Crkva o tim
dogaajima ve donijela pozitivan sud".32
- 30. listopada 1984. biskup ani iznosi (neslubeno)
stajalite Biskupskog ordinarijata prikazujui u 15 toaka

30

Dvodnevno savjetovanje proirene komisije za Meugorje.

Priopenje za tisak, u: Glas Koncila, 1. travnja 1984, 1 i 5; Circa gli eventi di
Medjugorje nella Diocesi jugoslava di Mostar-Duvno, u: LOsservatore
Romano, 12. svibnja 1984., str. 2.
31
Novo o Meugorju, u: Glas Koncila, 28. listopada 1984., str. 9.
32
Jesenski sabor BKJ, u: Glas Koncila, 21. listopada 1984., str. 2.

193

negativne pojave i injenice koje su vezane uz meugorske

fenomene.33
- 8. oujka 1985. tree Priopenje spomenute Komisije o
rezultatima pojedinih strunjaka i prouka. Tu se izmeu ostaloga
napominje: "Komisija smatra najteim pitanjem iz tog podruja
crkveni neposluh dvojice bivih kapelana iz Mostara, koji su odbili
premjetaj pozivajui se na poruke iz Meugorja".34
- 18. travnja 1985. ponovni poziv Biskupske konferencije
da se vjernici suzdre od slubenih hodoaa u Meugorje:
"Zbivanja u Meugorju u Hercegovini biskupi i nadalje prate s
dunom panjom. Oni su i na ovom saboru potvrdili svoje ranije
upute i odluke u vezi s ovim pitanjem".35
- 23. svibnja 1985. upozorenje Kongregacije za nauk vjere
- potpisao tajnik nadbiskup msgr. Alberto Bovone - Talijanskoj
biskupskoj konferenciji da se ne organiziraju hodoaa u
Meugorje. Evo cjelovita teksta koji je Sveta Stolica poslala
tajniku TBK, msgr. Egidiju Caporellu:
"Preuzvieni, s vie se strana, posebno mjerodavni
Ordinarij iz Mostara (Jugoslavija), konstatira i ali se na iroku
propagandu 'dogaaja', vezanih uz takozvana ukazanja u
Meugorju, zbog ega je nastala odgovarajua organizacija
hodoaa i druge inicijative koje pridonose stvaranju zabune
meu vjernicima i ometaju rad osjetljiva ispitivanja koje obavlja
imenovana Komisija za provjeru 'dogaaja' o kojima je rije.
Da bi se izbjeglo isticanje spomenute propagande i
pekulacija (speculazione) koja iz toga proizlazi, to se ini u
33

P. ANI, La posizione attuale (non ufficiale) della Curia Vescovile di

Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje (Sadanje stajalite /neslubeno/
Biskupskog ordinarijata u Mostaru prema dogaajima u Meugorju). Upueno
Sv. Stolici i nekim Biskupskim konferencija po svijetu. Vidi osvrt G. CAPRILE,
Circa i fatti di Medjugorje, u: La Civilt Cattolica, 18. svibnja 1985., str. 363371.
34
Od posta do tajnovitih znakova, u: Glas Koncila, 24. oujka 1985.,
str. 5.
35
Priopenje za javnost, u: Glas Koncila, 28. travnja 1985., str. 3.

194

Italiji, unato onome to je Biskupska konferencija Jugoslavije

izrazila i preporuila, neka to Predsjednitvo promotri prikladnost
da savjetuje Talijanskom episkopatu da javno odvraa
organiziranje hodoaa od spomenutoga navodnog sredita
ukazanja kao i svaki drugi oblik objavljivanja, napose
izdavakoga, koji bi se smatrao predrasudan (pregiudizievole) za
mirno utvrivanje 'dogaaja' od strane Posebne Komisije koja je u
tu svrhu kanonski ustanovljena.
Iskoritavam priliku da se potvrdim s osjeajima osobita
potovanja odani..."36
- 31. svibnja 1985. etvrto Priopenje spomenute Komisije.
Na zasjedanju su sasluani izvjetaji pojedinih strunjaka:
"usporedba pojma obraenja u Evanelju i meugorskim
pojavama, disciplinske potekoe u vezi s dvojicom bivih
mostarskih kapelana koji se pozivaju na meugorske poruke,
teoloka problematinost nekih meugorskih poruka, nedostatna
dokumentacija o navodnim udesnim ozdravljenjima".37
- 27. rujna 1985. peto Priopenje iste Komisije, gdje je
kratko izneseno to su sudionici radili.38
Dijecezanska je Komisija zavrila svoj posao u svibnju
1986. lanovi su komisije 2. svibnja 1986. glasovali za formulu
Non constat de supernaturalitate (11 za, 2 protiv, 1 "in nucleo", 1
suzdran). Biskup je ani obavijestio i Biskupsku konferenciju i
pojedine urede Svete Stolice o tim rezultatima. O tome je izvijestio
i javnost u propovijedi u Meugorju, 25. srpnja 1987.
- U sijenju 1987. na sugestiju Kongregacije za nauk vjere
i u skladu s njezinim Normama iz 1978. godine, da se ustanovi jo
jedna daljnja struna komisija na razini Biskupske konferencije,
36

Cjelovit tekst u: La Civilt Cattolica, 19 ottobre 1985., str. 173; Vidi

Tajnik Kongregacije za nauk vjere o dogaajima u Meugorju, u: Glasu
Koncila, 30. lipnja 1985., str. 3, gdje je uglavnom prepriano stajalite
Kongregacije iz jednoga talijanskog tjednika.
37
Priopenje sa dvodnevnog zasjedanja Komisije za ispitivanje
dogaaja u upi Meugorje, u: Glas Koncila, 16. lipnja 1985., str. 5.
38
Izvjetaj iz Meugorja, u: Glas Koncila, 20. listopada 1985., str. 5.

195

izalo je priopenje kardinala Kuharia i biskupa ania:

"Oekujui rezultate rada Komisije i sud Crkve, Pastiri i vjernici
neka potuju stav uobiajene razboritosti u takvim okolnostima.
Stoga nije doputeno organiziranje hodoaa ili drugih
manifestacija motiviranih svrhunaravnim karakterom koji bi se
pridavao meugorskim zbivanjima".39
- 25. srpnja 1987. u prigodnom govoru biskup se ani pod
Misom u Meugorju osvrnuo na navodna ukazanja. Evo jednog
odlomka, koji je tada citiran u brojnim novinama po svijetu:
"Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa
kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u ograde, u polja,
u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u
sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u
Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolima, u Mostaru na nekoliko
mjesta, u Sarajevu na vie mjesta, u Zagrebu po samostanima, u
Varadinu, u vicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Krievcu, u
upi, u upnoj kui, itd. Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta
navodnih ukazanja pa se trijezan ovjek, koji Gospu asti, pita:
Gospe moja, to to od tebe ine?"40
- Godine 1990. dijecezanski biskup ani objavio je svoje
stajalite prema Meugorju, saimljui u 28 toaka ono to ga
duboko razuvjerava u istinitost nadnaravnih ukazanja, a mnoge
vjernike sablanjava s obzirom na meugorske dogaaje.41
- 10. travnja 1991. Izjava ondanje Biskupske konferencije,
na temelju rezultata njezine ad hoc ustanovljene Komisije o tome
da nije mogue ustvrditi da se u Meugorju radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama. Izjava u cijelosti glasi:
39

Priopenje za tisak o Meugorju, u: Crkva na Kamenu, 2/1987., str.

1; Biskupska konferencija Jugoslavije sastavila novu Komisiju za istraivanje
meugorskih dogaaja, u: Glas Koncila, 18. sijenja 1987., str. 1; Comunicato
stampa su Medjugorje, u: LOsservatore Romano, 14. veljae 1987., str. 2.
40
Izjava mostarskog biskupa o Meugorju, u: Crkva na Kamenu, 89/1987., str. 2.
41
Knjiica od dvadesetak stranica na hrvatskom, engleskom,
talijanskom, njemakom i francuskom.

196

"Na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije

Jugoslavije u Zadru, 9-11. travnja 1991, usvojena je slijedea
IZJAVA
Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi
da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama.
Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u
Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima
zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i
povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj
Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve.
U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne liturgijskopastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija i dalje
pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju.
Biskupi Jugoslavije
42
Zadar, 10. travnja 1991."
Potom je uslijedio rat na podruju Republike Hrvatske i
Republike Bosne i Hercegovine. Pristae meugorskih fenomena i
dalje tvrde da se Gospa "ukazuje". Biskupski ordinarijat u vie je
navrata upozoravao da se ne moe ni tvrditi niti javno u crkvama
govoriti o nadnaravnim ukazanjima upravo zato jer je nemogue
ustvrditi da se Gospa ukazuje. Stoga nisu doputena ni slubena
hodoaa u Meugorje.43
42

Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije o Meugorju, u: Glas

Koncila, 5. svibnja 1991., str. 1.
43
Vidi Izjava biskupa o Meugorju nas obvezuje, u: Crkva na Kamenu,
7/1991., str. 2; Gospina ast, u: Istina oslobaa, Zbornik biskupa Pavla ania,
priredio T. VUKI, Mostar, 1992. Stajalite Biskupskog ordinarijata u Mostaru
iznosio je takoer L. PAVLOVI, generalni vikar, u vie osvrta u Glasu Koncila:
Lani Papin delegat, GK, 12. lipnja 1994., str. 5; Zadarska izjava vrijedi!, GK,
10. srpnja 1994., str. 6; Hrvatski i meugorski jezik, GK, 7. kolovoza 1994., str.

197

6) Crkva dosad nije priznala nadnaravni karakter

ukazanja" u Meugorju. Imajui u vidu navedena pravila koja su
lanovi komisija zauzeti u ispitivanju meugorskih fenomena
uzimali u obzir, i na temelju toga sugerirali i mjesnom biskupu i
Biskupskoj konferenciji da zauzmu stav kako je nemogue
ustvrditi nadnaravnost ukazanja, te imajui u vidu to se u prolom
razdoblju govorilo i pisalo o dogaajima u upi Meugorju,
posebno u posljednje vrijeme, iznosimo s tim u vezi nekoliko
osnovnih stavova koje je Biskupski ordinarijat na razliite naine u
javnosti iskazivao i o tome Svetu Stolicu uobiajeno izvjeivao, i
koje i danas dri.
1. "Hercegovaki sluaj" - Meugorje. Mjesni biskup u
Mostaru, msgr. Pavao ani, u poetku navodnih ukazanja, 1981,
bio je otvoren prema govoru kako se na podruju mostarskoduvanjske biskupije, u upi Meugorju, ukazuje Blaena Djevica
Marija. Meutim, kad su takozvani vidioci u svojim "porukama",
kao da su Gospine, stali iznositi protucrkvene stavove vezane uz
"hercegovaki sluaj" o upama, o upnoj jurisdikciji i kanonskoj
misiji, branei neposluh pojedinih pastoralnih radnika u
duobrinitvu, razboritost je naloila da se zauzme stroe
stajalite. Mjerodavne crkvene vlasti, najprije dijecezanski biskup
na temelju istraivanja svojih dviju Komisija, 1982-1986, zatim
Biskupska konferencija na temelju svoje Komisije, 1987-1990,
donijele su negativan sud o meugorskim ukazanjima kojima bi se
pripisivao nadnaravni karakter: "ne moe se ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima ili objavama", Gospinim ili bilo kakvim
drugim. Stoga je nedoputeno u crkvama i crkvenim zajednicama
tvrditi i proglaavati suprotno tome, tj. kao da se Gospa ukazala i
ukazuje.
2. Plodovi. Ni s moebitnim desecima tisua onih koji
dolaze u Meugorje "iz vjerskih i drugih motiva", kako veli Izjava
BK, pa bilo meu dolaznicima i redovnika, sveenika i biskupa,
10; Prie za naivne, GK, 25. rujna 1994., str. 2. I u Slobodnoj Dalmaciji: Nije
tako, fra Ferdo! 6. veljae 1994. i Nemir u oazi mira, 11. sijenja 1995., str. 9.

198

radoznalih i moda eljnih tjelesnih ozdravljenja i duhovnih

obraenja; ni s desecima knjiga i broura u korist meugorskih
tobonjih ukazanja, sve iz pera uglednih pisaca u svijetu; ni s
moguim desecima i stotinama tisua obavljenih ispovijedi i
primljenih priesti, to istiu odvjetnici meugorskih pojava: "ne
moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili
objavama", ni Gospinim ni bilo kakvim drugim. "Plodovi", o
kojima se pria, nisu dokaz "nadnaravnih ukazanja ili objava"
Gospinih, nego, ukoliko su autentino kranski, shvatljivi su u
okviru redovita djelovanja Boje milosti po vjeri i svetim
sakramentima u Katolikoj Crkvi. A da o negativnim plodovima i
ne zborimo!
3. Poruke. Meugorske "poruke" o molitvi, postu, vjeri,
obraenju i miru, svakodnevno ponavljane kao svjee a uvijek
jedne te iste, kao da ih je Gospa "vidiocima" izrekla, toliko su
naglaene u Svetom Pismu i u redovitu nauavanju Katolike
Crkve da svatko tko eli sluati i ivjeti po Bojim i crkvenim
zakonima moe na svakom mjestu na ovom svijetu moliti, postiti,
vjerovati, obratiti se i za mir se zalagati. Toj kranskoj potrebi i
dunosti niti oduzima niti dodaje veu vrijednost i snagu ni jedno
ni utvreno, a kamoli na tisue neutvrenih meugorskih nazoviukazanja.
4. Proturjeja. U pojedinim iskazima meugorskih
takozvanih vidjelaca, objavljivanima kroz 14 godina, ima takvih
protuslovlja, neistina i banalnosti, koje se ne mogu uope pripisati
nebeskoj Majci Prijestolju Mudrosti, jer nema ni najmanjeg
jamstva vjerodostojnosti. Na temelju tih i takvih izjava kao i
dogaaja vezanih uz izjave: "ne moe se ustvrditi da se radi" o
nadnaravnosti "ukazanja ili objava", ni Gospinih, ni bilo kakvih
drugih. A pria o "velikom znaku", o "deset tajni", koje kao da je
Blaena Gospa, navodno, povjerila djeci, slii brojanim
plaenjima koja su tipina nekim nekatolikima zajednicama, a ne
zdravoj nauci Katolike Crkve.
5. Normalna eljad. Izmeu estero meugorske
nekadanje djece, koja su tvrdila da im se Gospa "ukazuje", jedno
199

je stupilo u sjemenite, drugo u neku vrstu redovnike mjeovite

zajednice, te oboje tijekom vremena istupilo. Petero ih je stupilo u
brak, meu njima i dvoje spomenutih. Ti vjernici, i nakon vie
tisua takozvanih ukazanja, toliko su ivotom "obini" da niim,
osim priama, ne dokazuju da im se Gospa ukazala, "obini",
naime, upravo kao i svi ostali "normalni" vjernici koji nikada
Gospu nisu "vidjeli", a u Nju kao katolici vrsto vjeruju i Njoj se u
svojim molitvama arko utjeu. Naa sveta vjera, koja se temelji
na sluanju Boje Rijei, a ne na gledanju nebeskih Pojava,
istodobno je obsequium rationabile/razumno bogotovlje (Rim 12,
1), suprotno neumornoj propagandi o svakodnevnim ili veoma
estim ukazanjima. Neki se vladaju tako kao idu izravno protiv
blaenstva koje je Isus uputio nevjernom Tomi: "Blaeni koji ne
vidjee, a vjeruju" (Iv 20, 29).
6. Karitativno djelovanje. Ni sa svom karitativnohumanitarnom potporom, koja se, u vrijeme ovog uasna rata na
ovim razdrtim prostorima, skupljala i skuplja po svijetu s pomou
sredstava javnog priopavanja u slubi meugorske propagande, u
ime Meugorja, i koja prolazi kroz meugorske kanale, usmjerena
potrebnima: "ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima ili objavama", ni "Kraljice mira" ni o bilo kakvim
drugim nadnaravnim ukazanjima.
7. Razorene i nerazorene crkve. Niti je ikakav dokaz za
nadnaravnost "ukazanja" injenica da crkva sv. Jakova u
Meugorju nije pogoena granatama, dok su, na primjer, obje
crkve u Mostaru i na brojnim drugim mjestima po Hercegovini, po
Bosni i po Hrvatskoj i granatirane i razruene.
8. Nezaustavljivi proces "ukazanja". Oni koji ve 14
godina tvrde da se doslovno svaki dan u Meugorju "ukazuje
Kraljica mira" (iako je ve 30. lipnja 1981. bilo reeno da e
"ukazanja" biti "jo samo tri dana"), ne znajui moda kako
zaustaviti proces "ukazanja" a da ne zaustave one koji dolaze
pozvani takozvanim "vienjima" i "drugim motivima", ne ine
dobre usluge ni asti ni istini o Blaenoj Djevici Mariji, Majci
Bojoj i Majci Crkve. Niti Crkvi, duhovnoj Majci svih nas krana
200

katolika, koji svoju katoliku vjeru u Boga i odanost Mariji

temeljimo, ne na nekim djejim priama i privienjima, nego na
istinitoj objavi Bojoj i na istinitu tumaenju koje osigurava Duh
Sveti po ivom Crkvenom uiteljstvu.
9. Turizam. Ponavljana istina da se niim dosad ne moe
dokazati ni utvrditi da se Blaena Gospa ijednom nadnaravno
ukazala u Meugorju, ne kani umanjiti napore republikih i
informativnih ustanova da se privue to vei broj turista u nae
krajeve. Ali neka takva korisna i potrebna promidba za obnovom
zemlje bude na temelju poznatih prirodnih vrednota i ljepota nae
Domovine, koje joj je vinji Bog dao, a ne na temelju nedokazanih
i neutvrenih nadnaravnih "ukazanja", "objava" i "poruka".
Hrvatske civilne vlasti i sredstva javnog priopavanja, ukoliko im
je stalo do nemijeanja u crkvene stvari, zadrat e nepristranost
ako daju dunu pozornost slubenom stavu crkvenog uiteljstva.
10. Ni svetite, ni hodoaa. Ni dijecezanski biskup kao
poglavar mjesne biskupije i mostarsko-duvanjske Crkve, niti itko
drugi mjerodavan, nije dosad slubeno proglasio meugorsku
upnu crkvu sv. Jakova apostola Marijinim "svetitem", niti
odobrio "kult" Gospe na osnovi takozvanih ukazanja. Dapae,
zbog sve prijepornosti zabranio je vie puta da se o nadnaravnosti
"ukazanja i objava" govori s oltara, u crkvi, i da se organiziraju
"slubena hodoaa" u ime upa, biskupija i uope u ime Crkve.
Ta i slina crkvena upozorenja objavljivala je i naa prijanja
Biskupska konferencija i sama Sveta Stolica. Tko drugaije ini,
izriito postupa protiv crkvenih slubenih stavova koji su i nakon
14 godina nazovi-ukazanja i sve razgranate poslovne propagande,
pravovaljani u Crkvi.
Zdrava pobonost prema Majci Bojoj, u skladu s
crkvenom naukom, posebno s Papinom pobudnicom "Marijino
tovanje", 1974, treba biti njegovana i promicana u svakoj
katolikoj osobi, obitelji, crkvi, upi i biskupiji.*
* Prijestolje Mudrosti, Mostar, 1995., str. 266-286.
201

GODINA 1996.

KRITIKE O INFANTILNU FILMU

Katoliki informativni ured u Mostaru prikupio je vie
poraznih kritikih osvrta na film "Gospa", koje, kronoloki i u
izvacima, doslovno prenosimo:
J. Pavii, Slobodna Dalmacija, 7. oujka 1995., str. 14:
"Neke e konstrukcije iz scenarija Ivana Aralice, drimo, moda
ak podignuti buku. Tako je mostarski biskup (u filmu maskiran
iza imena Petar ubi) prikazan kao kukavica i gotovo
kolaboracionist, a cijeli problem teolokoga sporenja oko
Meugorja predstavljen je kao sukob hrabrih i kompromisu
sklonih sveenika... Ali, ako postoji film koji se moe usporediti s
partizanskim spektaklima, onda je to Gospa: film u kojemu je
solidan zanat, opsean sofware i hardware poloen u slubu
besproblemskoga i infantilnoga filma".
M. Baram (Village Voice), Globus, 14. travnja 1995., str.
17: "Na alost, znaaj vidioca umanjuje vrlo jednostavna filmska
pria. Fabula ponekad nespretno skae iz jedne krajnosti, kao to je
komunistiki partijski sastanak, u drugu, Zovkovu propovijed. To
rezultira grubom karikaturom komunistikih vlastodraca dok se
prederavaju, a djecu vidioce svodi na jednodimenzionalne i
papirnate likove... U to je vrijeme hrvatski biskup (koji se
pojavljuje u filmu) naredio biskupima diljem svijeta da zabrane
sveenicima posjete ovom selu..."
202

Don Nedjeljko Gali, Slobodna Dalmacija, 18. travnja

1995., str. 11: "Mislio sam da e biti bolji i kvalitetniji film. Naslov
je kao takav davao neke nade da e neto vie biti govora o samoj
Gospi i dogaanjima. Prema naslovu nada nije ispunjena".
N. Polimac, Globus, 21. travnja 1995., str. 35: "Jedan od
epizodnih likova definira ukazanje u Meugorju kao navjetenje
osloboenja Hrvatske i zbacivanje jugoslavenskih i komunistikih
lanaca, a to je otprilike i razina na kojoj se posreduje temeljna
poruka filma, u grubom spajanju vjerskog i politikog... Sedlar se
ponajmanje dokazao kao umjetnik. Njegova redateljska vjetina je
rudimentarna, bez nadahnutog, asketskog stila, kojim se najee
odlikuju duboko religiozni filmovi... Po Gospi Jakova Sedlara
mogue je jedino zakljuiti da ju je napravio nevjet manipulator".
Z. Stanivukovi, NIN, 21. travnja 1995: "Sedlarova se
Gospa meutim, najmanje bavi razraivanjem duhovne prirode
ove hercegovake misterije i analizom dejih likova kojima se,
kako se i danas veruje, ukazala Devica Marija. Gotovo sva panja
usmerena je na hercegovakog svetenika i njegov sukob s
komunistikim aparatom, islednikom, policijom, vojskom, pa je
posredna poruka filma upuena inostranoj publici prvenstveno
politike naravi."
Z. Berkovi, Globus, 21. travnja 1995., str. 22: "Ali za
razliku od tadanjega gospodara poganskog svijeta /cara
Konstantina/, koji se zadovoljavao jednom pobjedom (protiv
Maksencija), fra Jozo je vidio trostruko. Gospa e mu osigurati
pobjedu katolikog kranstva nad marksistikim ateizmom,
oslobaanje zapostavljenih Hrvata od srpske supremacije i
definitivnu zabranu dijecezanskim sveenicima da prismrde
fratarskim upama u Hercegovini... Ako se za fratre i asnog
odvjetnika Vukovia moe rei da su lijepi, poteni, dobri, svi su
komunisti runi, prljavi, zli. Takva estetika prilino mi je poznata i
ne iznenauje me. Ali me donekle udi da se od jednog filma
oekuje kako e biti nadahnue za vjeru, a glavni junak kao svoju
sredinju misao istie da su Hrvatima vjera i politika isto".
203

I. Martinovi, Dubrovaki vjesnik, 22. travnja 1995., str.

4: "Veoma neugodno sam se osjeao dok sam promatrao uloge
mostarskog biskupa i njegovog posebnog slubenika. Neumjesno
je praviti aluzije kao da bi upravo taj crkveni autoritet mogao biti i
u najbezazlenijoj suradnji s okupatorima duha i prostora hrvatskog
naroda. Isto tako ukazujui na naivno primitivnu religioznost
biskupijskog slubenika napravljena je medvjea usluga
propagandi u mnogoemu stereotipnog i dotrajalog pobonjatva
koje prenose na puk upravo ti isti koji se drugima za slino
podsmjehuju".
L. Vinceti, Feral Tribune, 24. travnja 1995., str. 25:
"Svjesno se lae o jo ivom ovjeku i postavlja ga se da bude
bog nama sitnim i prodanim duama. Kao to je to bio - prema
filmu - mostarski biskup msgr. ani (ako emo slijediti
faktografiju), koji je oklijevao priznati Gospu vie u dosluhu s
vlastima, negoli dosljedno logici svoje teoloke naobrazbe. Zaista
udi ova primitivna podjela koju je film lansirao: na svete i
junake fratre i na popove koji se lickaju i arene od crvenila.
Tako se sugerira da bi ih zapravo vjerniki hercegovaki puk
trebao ukloniti iz svojih crkava, kao to i uradie ovih dana sa
anievim nasljednikom dr. Ratkom Periem. Degutantno i podlo!
Kao da se ne moe uputiti suprotni argument: Koliki su se to fratri
nali u uvenim udruenjima nakon dolaska komunista na vlast u
Bosni i Hercegovini, i zar ih nije crkvena javnost zbog toga
prekoravala? Ja ne kaem da je to argument - jer ujaci su bili
uvijek dosljedni svojem ujatvu - ali je ovaj film toliko glup da
mu se glupou jedino moe parirati"
Isti list, str. 15: "Razmjeri toga entuzijazma bili su toliki da
je samoprijegorni redatelj Jakov Sedlar, po osobnome priznanju,
zaloio svu svoju imovinu, ukljuivo i vlastiti stan u Zagrebu.
Doivi li njegov film, dakle, komercijalni fijasko, nee mu
preostati nita drugo osim hitra izmjetanja na priuvni poloaj. A
isti se nalazi u rejonu Manhattana gdje dotini raspolae
prikladnim apartmanom (u privatnome vlasnitvu ili najmu, nije
nam poznato)."
204

M. Glavurti, MI-Zbor, 4/1995., str. 9: "Hvala Bogu,

mostarski biskup nije tom prigodom razapet na veliki kri na
Krievcu i te pasionske igre u franjevakoj reiji (a ne, dakle, u
reiji Josipa Sedlara...), nisu se krvavo zavrile".
N. M. Oroli, KANA, 5/1995., str. 37: "Osim njegova
(Zovkina), i drugi bijeli likovi nose autentina imena. Uz malu
iznimku tadanjega mostarskog biskupa koji je, poput crnih
likova u filmu - valjda iz humanih razloga!? - preimenovan.
Moda su, dodue, u liku biskupa, uz tadanjeg, prikazani i
prethodni i potonji mostarski biskupi, te su stoga pod zajednikim,
izmiljenim imenom? Biskupi koji se ne libe suradnje s UDB-om
samo da bi franjevcima stali na kraj, kako proizlazi iz filma (...).
...bilo bi ipak lijepo da materijalni uinak bude izvjestan i
izmjerljiv bar do uloenog iznosa, a da se pritom izbjegne - mislili
smo - tipino komunistiko voenje kolske djece u kino uz
obvezno plaanje ulaznice, kao to se sada radi u Zagrebu."
Obzor, 26. lipnja 1995., str. 3: "Jakovu Sedlaru, koji je u
promociju svog projekta bio upregnuo cijeli dravni protokol,
dogodilo se tako s Gospom neto najgore to se moe dogoditi
jednom reiseru: da mu kritiari ospore umjetniku vrijednost
filma, a crkveni ljudi religioznu."
J. Pavii, Slobodna Dalmacija, 1. kolovoza. 1995.,
Forum, str. 3: "A to se afera tie, za jednu pravu pobrinuo se
Jakov Sedlar koji je nezadovoljan odlukama irija napisao
prosvjedno pismo... ak i ako apstrahiramo da je bilo dosta sumnji
u visoku prosjenu ocjenu publike Gospe s obzirom na to da je
Sedlar organizirao besplatni dolazak nekoliko desetaka autobusa
prognanika, to je pismo ovdje izazvalo dosta ljutnje kao ozbiljan
etiki faul. Prvo, jer je neukusno i pomiljati na lo ukus ili
klubatvo Relje Baia ili Nedjeljka Fabrija, a drugo, jer je
svakome jasno da je festival imao mnogo filmova superiornijih
Gospi, i sreom da je tako."
J. Sedlar Branki men, Veernji list, 1. kolovoza 1995.,
str. 17: "Osjeam se izmanipuliranim, jer je teko vjerovati da ti i
tvoj iri niste vidjeli sjajno obavljeni posao Sheena, Yorka,
205

Aralice, Vrdoljaka, Seneia... Preko velikih svjetskih ljudi koji

nam dolaze i mi postajemo dio svijeta. Toga je, dajui nam odlija,
i Predsjednik bio svjestan. Nije ih davao samo za promidbu. Dao
ih je i za umjetniku vrijednost izvedenoga."
TV&spektakli, Slobodna Dalmacija, 31. kolovoza 1995: "I
tako je jedan vjerski fenomen iskoriten u promoviranje
zapostavljenih nacionalnih junaka (lidera) uz nes(p)retni scenarij.
Kao to je uvaeni gost na prvom Hrvatskom filmskom festivalu u
Puli, australski redatelj Philip Noyce rekao: Gospa je primjer
kakve filmove ne biste smjeli snimati. ... Moda je pravo pitanje
komu je on namijenjen i zbog ega je sniman... i nije se moglo
dalje od perifernih amerikih kina i sumnjiavih recenzija - kako u
domaem, tako i u stranom tisku."
J. Sedlar, Panorama, 29. studenoga 1995., str. 17: "Nakon
toga na 1200 adresa u Americi stie pismo mostarskog biskupa dr.
Ratka Peria, koje je zaprepastilo ne samo distributera filma nego i
velik broj amerikih katolika jer oni vjeruju u biskupsku rije...
Budui da nismo imali dovoljno novca, sva propaganda je ila
preko Katolike crkve. U Americi ive 54 milijuna katolika. Mi
smo, na jedan uasan nain, oteeni i, po onome to mi je
distributer rekao, spreman je podii tubu protiv biskupa Peria.
Pogotovo jer ima indicija da su neke kazete upravo iz Mostara
putene u opticaj dok film igra u kinima to je kriminalni akt za
koji postoji kazna od 7 do 15 godina zatvora. Ne znam to e s tim
biti, odluit e distributer. Monstruozne optube koje je biskup
Peri izrekao protiv filma izravno su utjecale na gledanost. Tjedan
nakon pisma gledanost Gospe, po izvjetaju Varietya, u kinima
je pala za 31 posto."*

* Crkva na Kamenu, 1/1996., str. 7.

206

INTERVJUI BEZ ORIJENTIRA

Na smicalice i besmislice, koje reiser filma "Gospa" ne
prestaje ponavljati u odnosu na sadanjega mostarskog biskupa
msgr. dr. Ratka Peria u
Panorami (29. 11. 1995),
Nacionalu (2/1995),
Slobodnoj Dalmaciji (10. 1. 1996),
Veernjem listu (16. 2. 1996),
Globusu (16. 2. 1996) itd.
odgovoreno je "Fikcijom" u Glasu Koncilu 49/1995.,
posebno u Crkvi na Kamenu tekstom "Kritike o infantilnu filmu"
1/1996., str. 7. i osvrtom "Tko iza njih stoji?", 1/1996., str. 16.
Intervjuirani u svojim odgovorima ne proputa isticati kako
u Americi dre do "biskupskog digniteta", tj. da se biskupu vjeruje
kad neto izjavi. I nervozan je to doivljava prodajni filmski
fijasko zbog negativna osvrta ovoga Biskupskog ordinarijata na
njegov promaeni film. Vidimo da je reiser, na svoju ljudsku
tetu, izgubio moralni kompas ne samo u filmu falsificirajui
"biskupsko dostojanstvo" msgr. Pavla ania, nego i u svojim
intervjuima udarajui na dignitet njegova nasljednika. Reiserove
su preokupacije puno vee zbog neprodaje ulaznica nego zbog
nekvalitete filma.
Neka Bog oprosti naem reiseru, jer ne zna ni to je uinio
svojim "infantilnim" filmom, ni to ini svojim dezorijentiranim
intervjuima!*
Don Ante Luburi
kancelar

* Glas Koncila, br. 8 25. veljae 1996., str. 5.

207

UDRUGA BEZ ODOBRENJA

Pismo udruzi "Oasi della pace" u Meugorju:
Mostar, 20. travnja 1996
na nae pismo od 20. svibnja 1995. godine primili smo
odgovor predstavnika Vae zajednice, p. Giannija Sgreve, od 4.
lipnja 1995. godine iz Passo Corese-Roma Nord.
Da se uklone bilo kakva dvoznana tumaenja, ovim Vam
dajemo na znanje da Vaa zajednica "Oasi della pace" nema uope
nikakva odobrenja s ovoga Biskupskog ordinarijata da djeluje u
kanonskom pogledu u upi Meugorju, kao ni na cijelom podruju
Mostarsko-duvanjske biskupije.
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

208

NIJE MEUGORJE
"SVETITE KRALJICE MIRA"
Novinar: U svojoj ste knjizi "Prijestolje Mudrosti" u
jednom lanku iznijeli kriterije za rasuivanje i razvoj crkvenoga
stava prema "ukazanjima" u Meugorju. Tko je, zapravo,
mjerodavan za Meugorje? Biskup, Biskupska konferencija, Sveta
Stolica?
Biskup: Crkva od samoga poetka, ima petnaest godina,
prati navodna ukazanja i dogaanja u Meugorju. U crkvenom
pogledu prvi je mjerodavan mjesni biskup. Njemu se u sluaju
ovakvih privatnih "ukazanja" nikada ne oduzima kompetencija,
bez obzira na kojoj se razini raspravljalo. Dijecezanski biskup
msgr. Pavao ani u vie je navrata i na temelju svojih
promatranja i rezultata dviju komisija koje je osnovao i sazvao s
raznih teolokih uilita (1982-86) i koje su istraivale meugorske
pojave, iznosio svoj sud o nevjerodostojnosti tih "ukazanja".
Kad mjesni biskup izree svoj sud, ako je ostalo nekih
dvojbi, moe se istraivati na razini Biskupske konferencije. U nas
je BKJ, u dogovoru s tadanjim biskupom ordinarijem aniem,
1987. imenovala posebnu komisiju strunjaka koja je nakon tri
godine ozbiljna rada podnijela svoje rezultate Konferenciji.
Biskupi su sami pojedinano prouavali i zajedniki raspravljali te
o tome dali izjavu 10. travnja 1991. Tu je naelno reeno da na
temelju dotadanjih istraivanja, tj. pojava, razgovora s
"vidiocima", moguih obraenja i udesa, dogaaja i svih
duhovnih plodova koji su osobito razglaavani kao dokaz
istinitosti, "nije mogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima ili objavama".
209

Da su biskupi imali dokaza za nadnaravna ukazanja, oni bi

to kazali. Osim toga, budui da tzv. vidioci jo uvijek tvrde da neki
imaju svakodnevna a neki povremena "ukazanja", Crkva ima
strpljivosti vie od svih takvih "vidjelaca". Pa ak ako to bude i
"nasljedna" pojava, te i njihova djeca budu imala "vienja", Crkva
e biti strpljiva u ekanju i drati se svojih pravila.
Znai: sve to se dogodilo u Meugorju, ne uvjerava Crkvu
da "ukazanja" protumai kao nadnaravna. I, drugo, upravo zbog
toga Crkva ne doputa na svojoj slubenoj razini, tj. na razini upa
i biskupija, da se tamo ide na hodoae. To je jasan i dostatan sud
i uputa u ovom trenutku. I toga se treba pridravati. U toj je izjavi
najavljeno praenje dogaaja po komisiji biskupa, koja se zbog
ratnih djelovanja, nije sastajala. Dapae, raspala se Jugoslavija,
raspala Biskupska konferencija Jugoslavije, raspala Biskupska
komisija i raspala Komisija biskupa.
Napokon, kad Biskupska konferencija izrekne svoj
konaan sud, a opet preostane kakva mogunost istraivanja, to bi
poduzela Sveta Stolica na svojoj ravni. To Sveta Stolica do sada
nije uinila, nego je redovito cijenila izjave i mjesnoga biskupa i
bive Biskupske konferencije.
Ipak, nedavno se oglasila Sveta Stolica, prvo preko
Kongregacije za nauk vjere, zatim preko Tiskovnog ureda. emu
to? U emu je novost i kakav je njezin stav prema Meugorju?
Nai su biskupi sve tamo od 1984. godine vie puta
upozoravali crkvenu javnost da se suzdri od suda o
vjerodostojnosti "ukazanja" i da se ne organiziraju "slubena
hodoaa" u ime Crkve dok se stvari crkveno ne raiste. To je
isto uinila i Kongregacija za nauk vjere 23. svibnja 1985. To je
Kongregacija ponovila 1995. i 1996. godine dvojici zainteresiranih
francuskih biskupa naglaavajui da se "ne smiju organizirati
slubena hodoaa, jer bi bila u proturjeju s onim to su" nai
biskupi izjavili o nemogunosti utvrivanja da se radi o
vjerodostojnosti ukazanja.
210

Novost bi izjave Kongregacije za nauk vjere, u odnosu na

izjavu BKJ 1991, ako se o nekoj novosti moe uope govoriti, bila
u tome to je izriito istaknula stav da se ne smiju organizirati
slubena hodoaa, "ni na upnoj, ni na biskupijskoj razini". To
znai da se ne moe upotrebljavati crkva i oltar za prenoenje
navodnih poruka iz tzv. ukazanja (ako te "poruke" nisu ionako u
sadraju vjere). Ne moe jedan upnik, ni biskup, organizirati
takva hodoaa. Ne moe se s oltara pozivati vjernike da pou na
hodoae. Ne mogu se pozivati "vidioci" da s oltara priaju o
svojim dogodovtinama.
Ne moe se u ispovjedaonici zadati pokora penitentu da
obavi "hodoae" u Meugorje! Ne moe se Meugorje nazivati
"svetite Kraljice mira" ni na biskupijskoj, ni na nacionalnoj, ni na
meunarodnoj razini. Itd.
Naa se vjera ne temelji ni na ak autentinim privatnim
porukama, kamoli na neutvrenim priama "vidjelaca", nego na
Svetom Pismu i Crkvenoj predaji, to nam je posredovalo Crkveno
uiteljstvo. Npr. vjera u Bezgrjeno Zaee Blaene Djevice
Marije ne poiva na Gospinu ukazanju i predstavljanju Bernardici
Soubirous u Lurdu 1858. godine: "Ja sam Bezgrjeno Zaee",
nego na vjerovanju Crkve koje je dogmatizirao papa Pio IX. etiri
godine prije toga, 1854. godine. To je obvezujue.
Nedavno je fra Jozo Zovko izjavio: "Spoznati tko je Marija,
to je Meugorje, ne moe ovjek bez svjetla, ne moe ovjek kroz
instituciju, to ne jami hijerarhija". Tko onda moe govoriti i
jamiti o Meugorju?
Biskupski je ordinarijat reagirao na tu nesuvislost svojom
izjavom.1 Isus je upravo Dvanaestorici, Apostolskom zboru s
Petrom na elu, svojoj organiziranoj hijerarhiji dao svoje svjetlo i
ovlatenje: Primite Duha Svetoga; Idite i nauavajte; Tko vas
slua, mene slua; to sveete na zemlji, bit e svezano i na nebu.
1

Mostarski biskupski ordinarijat se ograuje, u: Glas Koncila,

23/1996., str. 18.

211

A nasljednik toga Apostolskog zbora jest Biskupski zbor s Papom

na elu. Biskupi su po boanskom pravu zadueni nauavati
ispravan nauk, oni su uitelji vjere i morala.
Pisalo se po nekim novinama da e i Papa doi u
Meugorje. Je li to samo novinarska senzacija?
Spomenuta izjava Kongregacije za nauk vjere nije
napisana bez znanja Svetog Oca i ne daje se olako. Zato bi trebale
prestati mogue novinarske ili nenovinarske prie, kao
nevjerodostojne, o Papinu pohodu. Papa sigurno nee odobriti
program putovanja u mjesto koje izaziva osporavanja, a rije je o
tzv. privatnim "ukazanjima" koja apsolutno nikoga ne obvezuju.
Papa je previe slubena osoba da bi poduzeo neko neslubeno
hodoae u mjesto neutvrenih "ukazanja", bez obzira na svu
razvikanost i mjesta i "ukazanja".
Je li fenomen Meugorja povezan s "hercegovakim
sluajem"? I u emu je bit spora oko upa?
Spor oko upa postoji od 1881., a spor oko meugorskih
"ukazanja" od 1981: tono stoljee razlike. Meugorje nije nikad
ulazilo u sam povijesni spor oko upa. Meutim, odmah nekako s
poetka "ukazanja" navodna pojava izjasnila se preko "vidjelica" u
korist dvojice mostarskih franjevaca, kojima je bila oduzeta
jurisdikcija, branei ih od biskupa. Drugo, ve 15 godina iz
Meugorja se naveliko propovijeda svijetu mir, mir. A koliko su ti
isti propovjednici doprinijeli uspostavi crkvenoga mira u ovoj
biskupiji kako od njih zahtijeva Papa? Jedan govori o planetarnim
posljedicama Meugorja, a samo mu je jedno potrebno: da mu
provincija poslua Svetog Oca. Evo, i sada u Meugorju ima
franjevaca koji nemaju crkvenu kanonsku misiju za pastoralno
djelovanje u toj upi.
Gledano povijesno, organiziranje crkvenog ivota u
zapadnoj Hercegovini see u 1846. godinu kad je Sveta Stolica u
hercegovakom misijskom podruju uspostavila apostolski
vikarijat, tj. crkveni okrug s naslovnim biskupom na elu, koji vodi
212

misije u Papino ime. Bila su tri takva apostolska vikara: fra Rafo
Barii, fra Aneo Kraljevi i fra Pakal Buconji. Prva su dva
traila od Svete Stolice da uvede biskupijsko sveenstvo. Svaki
vikarijat tei za svojom puninom, da postane redovita biskupija s
redovitim dijecezanskim biskupom, koji vodi biskupiju u ime
Kristovo, i s redovitim biskupijskim sveenstvom koje vodi upe.
To se dogodilo 1881. godine obnovom mostarsko-duvanjske
biskupije. Te 1881. godine u ovoj je biskupiji imenovan biskupom
hercegovaki franjevac dotadanji apostolski vikar, P. Buconji,
koji je imao i zadau da se pobrine za odgoj biskupijskoga klera
kojemu po naravi stvari i po crkvenom pravu i zakonu pripada
prva briga u vodstvu upa. Nareeno mu je da za taj biskupijski,
svjetovni ili "petrovaki" kler doznai odreen popis upa i
podnese ga na odobrenje Svetoj Stolici. Tek nakon 18 godina
dogovorio se s franjevcima o tome, koje bi tadanje i budue upe
pripale biskupijskom sveenstvu. Taj je dogovor podastrt Svetoj
Stolici. Odobrio ga je sam papa Leon XIII. dne 17. srpnja 1899.
Biskup Buconji to je rjeenje (deciziju) objavio na hrvatskom tek
1908. godine. Ta temeljna povelja biskupijskog sveenstva u
mostarsko-duvanjskoj biskupiji ili rjeenje Svete Stolice nije se
posve ostvarila ni do danas zbog smetnji suprotne strane.*

* Vjesnik, 25. lipnja 1996., str. 6.

213

CRKVA ZABRANJUJE SLUBENA

HODOAA U MEUGORJE
Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Frane
Frani izjavio je "da je osobno uo Gospin glas..." i "da su nai
biskupi 1991. godine priznali Meugorje kao mjesto hodoaa i
molitve i da su ga kao takvo preporuili vjernicima, to je ono i
postalo na svjetskoj razini".1
Papa Ivan Pavao II. prihvatio je ostavku msgr. Frania na
nadbiskupsku slubu 10. rujna 1988. Od tada on nije vie aktivni
lan Biskupske konferencije. O biskupskoj izjavi iz 1991. godine
mjerodavno tumaenje daje Biskupska konferencija ili Sveta
Stolica. Kongregacija za nauk vjere oglasila- se svojim slubenim
tumaenjem biskupske izjave barem dva puta u posljednje dvije
godine, i to biskupu Langresa msgr. Leonu Taverdetu, prot. br.
154/81-01985, od 23. oujka 1995. i nadbiskupu Besanona msgr.
Lucienu Dalozu, prot. br. 154/81-00785, od 4. srpnja 1996. Obojici
francuskih biskupa tajnik Kongregacije nadbiskup Tarcisio
Bertone poslao je identino pismo u kojem kae:
- Preuzvieni, pitali ste koje je sadanje stajalite Crkve u
odnosu na navodna "ukazanja u Meugorju" i je li doputeno
katolikim vjernicima ii tamo na hodoae. S tim u vezi ast mi
je priopiti Vam da su Biskupi nekadanje Jugoslavije, to se tie
vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u
Zadru, 10. travnja 1991, ustvrdili:
"... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.
Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u
Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima
zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i
1

Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1997., str. 5.

214

povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj

Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve.
U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne
liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija
i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju."
Tajnik Kongregacije svoje pismo zakljuuje:
"Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena
hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih
marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na
biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi
bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi".
Prema tome, tumaenje umirovljenog nadbiskupa Frania
o meugorskim dogaajima nije u skladu s tumaenjem
Kongregacije za nauk vjere.*
Biskupski ordinarijat Mostar

* Glas Koncila, 26/1996., str. 4.

215

ISTINOM PO NEISTINI
Iz opsena odgovora knjievniku Anti Matiu prenosimo
ovo to se odnosi na Meugorje:
25) Knjievnik: "Jesmo li na pomolu stvaranja
hercegovakih krstjana koji sada imaju Meugorje kao uzorno
vjerniko i hodoasniko pokrie za svoju autonomnu
djelatnost...", pita se A. Mati u Obzoru od 29. VII. 1996., str. 3537: "Kome zvona ute?" i "Povratak hercegovakih krstjana?"
Odgovor: Kakve li knjievne konstrukcije: "hercegovaki
krstjani" koji sada imaju Meugorje! I teke inkriminacije! Kako
moe sada Ante Mati, knjievnik, oekivati da e ga meugorski
upnik fra Ivan Landeka pustiti na posljednju stranicu svoga Glasa
mira Meugorje da nastavi sa svojim knjievnim akrobacijama na
raun mostarsko-duvanjskog biskupa "Stado bez pastira" (br.
7/1996., str. 34).
Neka mu Blaena Gospa, Prijestolje Mudrosti i Kraljica
mira, od Boga isprosi zdravu pamet i da objavljuje istinu!*
Don Ante Luburi
kancelar

* Obzor, 12. kolovoza 1996., str. 31.

216

NUNCIJ PORIE
Glasila kao to su: Slobodna Dalmacija, 15.5.97., 6; Glas
mira Meugorje, svibanj, 97., 16; Press Bulletin Meugorje - br.
65, 21. 5. 97., 1; Naa ognjita, lipanj 97., 9. donose vijest da su tri
ugandska biskupa, koji su bili u Meugorju u svibnju, izjavili kako
su prije nego su krenuli na put pitali apostolskog nuncija u Ugandi
msgr. Luisa Roblesa Diaza, to on misli o tom putovanju. On im
je, navodno, odgovorio: "Papa ne govori javno o Meugorju, ali ga
podupire. Idite!"
Mostarski biskup msgr. Peri dopisom od 15. svibnja
obavijestio je o tome preuzvienog Papina predstavnika u Ugandi.
Apostolski nuncij Robles Diaz odgovorio je slubeno, br. 6092, od
27. svibnja 1997: "...smatrao bih potrebnim precizirati da, iako sam
znao za putovanje dvojice od trojice prelata, i razgovarao s jednim
od njih, nisam apsolutno upotrijebio izraze koji mi se pripisuju u
lanku kojega ste mi poslali kopiju i prijevod. Jednostavnije,
ograniio sam se da msgr. Byabazaireu kaem da nisam bio
upoznat s izriitim interventima Svete Stolice o tom pitanju... Ako
budete smatrali prikladnim i izvedivim, molim Vas da opovrgnete,
takoer u moje ime, spomenute izjave... Pobrinut u se da
prigodom sljedeega plenarnog zasjedanja ove Biskupske
konferencije obavijestim preuzviene ordinarije u ovoj zemlji s
obzirom na Izjavu Biskupa nekadanje Jugoslavije, od 10. travnja
1991".*

* Crkva na Kamenu, 7/1997., str. 10.

217

BISKUPSKA KONFERENCIJA BiH

O "HODOAIMA" U MEUGORJE
Dana 2. i 3. srpnja 1996. u Sarajevu je odrano VI.
redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
(BK BiH). Bili su nazoni svi njezini lanovi: predsjednik kardinal
Vinko Pulji, banjaluki biskup Franjo Komarica, biskup iz
Mostara Ratko Peri i pomoni biskup vrhbosanski Pero Sudar.
Kao gost bio je prisutan i apostolski nuncij u BiH nadbiskup
Francesco Monterisi. U priopenju spomenut je i stav Konferencije
prema takozvanim ukazanjima i hodoaima u Meugorju:
"Biskup iz Mostara izvijestio je Konferenciju o slubenim
pismima Kongregacije za nauk vjere upuenim dvojici francuskih
biskupa s obzirom na hodoaa u Meugorje. U pismima, izmeu
ostalog, stoji da se 'slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno
kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati
ni na upnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bilo u proturjeju s
onim to su biskupi bive Jugoslavije ustvrdili' u svojoj izjavi 10.
travnja 1991. (vidi Glas Koncila, 30. lipnja 1996.). Biskupi su to
crkveno stajalite primili na znanje i na ravnanje na podruju
svojih biskupija."*

* Vrhbosna, 3/1996., str. 171.

218

GODINA 1997.

KANCELAR GRAFENAUERU
Kancelar Biskupskoga ordinarijata u Mostaru uputio je
dopis ocu Radogostu Grafenaueru, slovenskom isusovcu,
sljedeega sadraja:
Mostar, 8. sijenja 1997.
Veleasni oe Grafenauere,
proitali smo u Krnom zaviaju, Humac 1996, br. 29, str.
264-267, razgovor s Vama pod naslovom: "Slovenski teolog o
Meugorju". U tome razgovoru Vi ne samo da neodmjereno
opisujete i neodgovorno prosuujete crkvene osobe i razne
dogaaje, nego formalno neistinito izjavljujete krei Osmu Boju
zapovijed, tvrdei:
"Nedavno mi je pisao biskup Peri da se nisam proslavio
time to sam napisao aniu svoj stav o ukazanjima.
Krni zaviaj: Bez povoda vam je napisao to pismo?
Grafenauer: Da, bez povoda. to ga je potaklo na to, ne
znam. Ja u mu odgovoriti...".

219

Prema dokumentima ovoga Biskupijskog arhiva biskupa je

Peria na to potaknulo Vae propagandistiko pismo o "fenomenu
Kureek", od etiri stranice koje ste mu poslali, s naslovom i
svojim vlastitim potpisom, bez datuma, a koje je on primio 2.
kolovoza 1995. i osobno Vam odgovorio istoga dana, prot.
803/1995. aljemo Vam u fotokopiji i Vae pismo i Biskupov
odgovor.
Oe Radogoste, Vi ste duni po kranskom moralu
demantirati u "Krnom zaviaju" svoju neistinu. I ne budite vie
ovjek od kriva svjedoenja i bogumrske neistine, nego budite
ovjek od istine! I ne unosite vie, molimo Vas, svojim neistinama
i klevetama nered u ovu patniku biskupiju! I bez Vae
neodgovornosti i neistine imamo previe i neistine i nereda i
nemira, kojemu i Vi na svoj nain doprinosite ve 15 godina!
Don Ante Luburi
kancelar

220

NEMA SLUBENIH HODOAA

Urednik fancuskoga asopisa Prsent, Yves Chiron,
postavio je nekoliko pitanja mostarsko-duvanjskom biskupu u vezi
s meugorskim dogaanjima i crkvenim stavom.
Y. Chiron: Posljednji slubeni crkveni dokument, koji se
odnosi na meugorske dogaaje jest izjava lanova Biskupske
konferencije Jugoslavije, Zadar, 10. travnja 1991. Ta je izjava
jasno naznaila: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Je li
sud isti i skoro est godina nakon te izjave?
Biskup: Sud je Crkve isti i jednako vaei. Nema nijedne
injenice, nijednoga dokaza, tvrdnje ili uda koji dokazuje da se
radi o "nadnaravnim ukazanjima ili objavama".
Ista izjava iz 1991. trai da se u Meugorju promie
"zdrava pobonost prema Djevici Mariji u skladu s naukom
Crkve". Neki su autori protumaili taj zahtjev kao neko "priznanje
kulta" prema "Mariji, Kraljici mira", naslov pod kojim se Sveta
Djevica ukazala u Meugorju. Moe li se rei da se u Meugorju
priznao kult, koji prethodi priznanju nadnaravne autentinosti
injenica ili taj zahtjev Konferencije u Zadru jednostavno
naznauje elju da se u Meugorju ne odvijaju nekontrolirane i
nepriznate liturgijske prakse i pobonosti?
Ne moe se rei ni na koji nain da je u Meugorju
"priznat kult" niti je crkva u Meugorju priznata kao marijansko
svetite ni na dijecezanskoj, ni na nacionalnoj, ni na meunarodnoj
razini. Ovaj zahtjev Konferencije za "zdravom pobonou" prema
"Djevici Mariji" znai jednostavno elju da u Meugorju, kao i u
svakoj drugoj upi u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, bude
221

promicana liturgijska marijanska pobonost u skladu s naukom

Crkve (Marialis cultus, 1974; Redemptoris Mater, 1987, etc.).
Neki autori tvrde da je istraivanje dogaaja u Meugorju
bilo izuzeto ispod mjerodavne vlasti, Vae, jer je biskup mostarski
to povjerio "Svetoj Stolici". to je s time? Hoe li jedna ili druga
komisija nastaviti istraiteljski rad i prouku?
Bio bih sretan da Sveta Stolica hoe preuzeti istraivanje o
meugorskim dogaanjima, formirajui svoju vlastitu komisiju i
donosei definitivan sud. Ona na to ima puno pravo. Ali do danas
nisam primio nikakav zahtjev u tom smislu. Godine 1993.
Biskupska se konferencija bive Jugoslavije raspala i formirano je
vie Biskupskih konferencija - Hrvatske, Slovenije, Bosne i
Hercegovine itd. Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine
(koja ima 4 biskupa) bila bi mjerodavna formirati novu komisiju.
Nastojim posjeivati redovito upu Meugorje. Ima mnogo
nereda. Ima otaca franjevaca bez kanonske misije, redovnikih
zajednica bez doputenja dijecezanskog ordinarija, crkvenih
graevina bez odobrenja crkvenih vlasti, irenja slubenih
hodoaa po upama, itd. Meugorje, shvaeno kao mjesto
navodnih ukazanja, ne slui promicanju mira i jedinstva, nego
stvara smutnju i podjelu i to ne samo u partikularnoj Crkvi. Rekao
sam na Biskupskoj sinodi, pred Svetim Ocem, u listopadu 1994., to
isto ponavljam i danas s istom odgovornou.
Sveanu izjavu o meugorskim dogaajima treba li
oekivati od Vas ili od Kongregacije za nauk vjere?
Mi, biskupi Bosne i Hercegovine, zabrinuti smo zbog
posljedica etverogodinjega ratovanja (1992-1995) i zauzeti za
obnovu crkvenoga ivota: Ne osjeamo potrebu da formiramo
drugu istraiteljsku komisiju i da dajemo nove izjave o Meugorju.
Sa svoje strane objavio sam u svojoj posljednjoj knjizi
(Prijestolje Mudrosti "Sige de la Sagesse" na francuskom
Mostar, 1995, str. 266-286), lanak naslovljen: "Kriteriji za
prosuivanje ukazanja. O meugorskim pojavama. Tu sam
222

istaknuo deset toaka ili razloga zbog kojih se ne moe priznati

autentinost Meugorja.
Uostalom zahvalan sam Kongregaciji za nauk vjere to je u
dva navrata protumaila i primijenila tvrdnju Biskupske
konferencije nekadanje Jugoslavije: u pismu msgr. Dalozu,
nadbiskupu Besanona, 4. srpnja 1995. i u pismu msgr. Taverdetu,
biskupu Langresa, 23. oujka 1996. Nakon to je navela
Biskupsku izjavu Kongregacija za nauk vjere nastavlja: "Iz ovoga
to je upravo reeno proizlazi da se slubena hodoaa u
Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih marijanskih
ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na biskupijskoj
razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi bive
Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi".
Generalna izjava ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice,
Joaquina Navarro-Vallsa, od 19. lipnja 1996., ne dodaje nita
novoga intervencijama Kongregacije za nauk vjere. On samo
precizira: "Istie se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje
i razmiljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom
nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa".*

* Prsent, 25. sijenja 1997.

223

KAKVI SU OVO "PLODOVI"?

Dne 14. svibnja 1997. trojica biskupa iz Ugande posjetila
su Meugorje i svratila u Mostar pozdraviti biskupa Ratka Peria,
svoga kolskog kolegu iz Rima, zanimajui se za stav mjesne
Crkve prema tzv. meugorskim zbivanjima. Bio je nazoan i
niepotpisani.
Biskup je svojim kolegama dao neke dokumente iz kojih je
vidljivo da su od 1982. do 1991. radile tri strune komisije u slubi
mjesnog biskupa i tadanje Biskupske konferencije. Biskup je
ani prije deset godina 1987. sveano i slubeno proglasio u upi
Meugorju da se Gospa tu nije nikome ukazala. Biskupska
konferencija 1991. ne samo da nije proglasila nijedno "ukazanje"
autentinim, nego je istaknula da je "nemogue ustvrditi da se radi
o nadnaravnim ukazanjima ili objavama." Od 1981. godine iz
Meugorja se svijetu alju "poruke mira". Te poruke u naoj
mjesnoj Crkvi nalaze i ovakve "plodove":
- Uprava Hercegovake franjevake provincije, koja je jo
1976. bila svrgnuta, od 1982. nosi kazneni dodatak "ad instar"
zbog neprovedbe odluka Svete Stolice s obzirom na duobrinitvo
u nekim upama u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
- Vie su crkava na podruju biskupije franjevci s narodom
i dobrotvorima podigli, i sami ih blagoslovili, a da mjesnog
biskupa nisu o tome ni obavijestili, suprotno kanonima Crkve i
karizmi sv. Franje. Jedna takva i u upi Ljuti Dolac 23. travnja ove
godine. I u Meugorju je mnogo crkvenih graevina bez ikakva
crkvenog odobrenja.
- Vie od 10 franjevaca nema ispovjedne jurisdikcije na
podruju hercegovakih biskupija. Neki vlastitom krivnjom, neki
krivnjom njihove redovnike zajednice koja ne provodi Papina
dekreta.
224

- Vie od 40 franjevaca nema potrebne ovlasti za

pastoralno djelovanje na podruju Hercegovine, ali oni se ne
osvru na odluke zakonite crkvene vlasti. Ima ih takvih i u
Meugorju.
- Vie redovnikih zajednica ivi i djeluje u upi
Meugorju bez doputenja crkvenih vlasti: "Beatitudes", "Kraljice
mira, potpuno tvoji", "Cenacolo", "Oasi di pace", "Franjevke
pomonice sveenika". Tako je Meugorje postalo mjesto
redovnikog nereda, neposluha i protucrkvenosti.
- Neki su "katoliki vjernici" sa znanjem franjevaca prole
godine zazidali glavna vrata upne crkve u apljini, i katedralne
filijalne u Miljkoviima. A trenutano dvojica franjevaca, koji
nemaju crkvenih ovlasti za apljinu, djeluju u zazidanoj crkvi. Sve
to rade posve je nezakonito, a sklopljene enidbe i nevaljane!
- Neki franjevci u Mostaru ignoriraju zakonito
uspostavljene upe, katedralu i etiri posveene evanelistima, i
organiziraju obrede s narodom po svojoj samovolji, protiv odluka
Svete Stolice i poglavara Franjevakog reda.
- Provincijal "ad instar" u vie je navrata pismeno
opominjao subrau da su se ozbiljne mjere Franjevake vrhovne
uprave nadvile nad cijelu provinciju zbog neposluha.
- U Meugorju izlaze, mimo crkvenog odobrenja, glasila
"Glas mira" i "Press Bulletin", koji podravaju "autentinost
ukazanja" i govore o "svetitu", iako nijedna odgovorna crkvena
izjava nije podrala ni autentinost ni proglasila "svetite".
- Protucrkvenoj udruzi "mir i dobro" franjevci su posudili
svoj grb i geslo ne distancirajui se od njihova nezakonita
djelovanja, iako je to izriito traeno od njih.1
I to su neki od "plodova" onih koji preko Meugorja
svijetu "prodaju maglu mira", a sami su otvrdnuli u neposluhu
prema Svetoj Stolici i franjevakoj karizmi.

Provincijalat hercegovakih franjevaca distancirao se od "Udruge

Mir i dobro", 18. srpnja 1997.

225

15. svibnja itamo izvjetaj iz Meugorja u Slobodnoj

Dalmaciji kako je s obzirom na ugandske biskupe "vidjelac" "Ivan
Dragievi prenio Gospinu poruku koja je tom prigodom rekla da
je vrlo radosna to su biskupi u Meugorju." Ivan je inae bio u
sjemenitu u Visokom (1981/82). U Visokom ga je ispitivala
komisija o ukazanjima. On je 9.5.1982. napisao: "Znak e se
dogoditi u 6 mjesecu". Nita se nije dogodilo. Iz Visokog je zbog
loih ocjena bio otputen. Nastavio je u Dubrovniku (1982/83). U
vrijeme svoga dvogodinjeg boravka u sjemenitu govorio je da
mu se Gospa privia i kazuje da e on biti sveenik. Ali je i odatle
zbog loa uenja otputen. 1994. naao je bivu miss
Massachusetts Loreen Murphy, s kojom se vjenao u Bostonu (SD
9.11.94). Na dan vjenanja mladoenja je "imao ukazanje" u
Massachusettsu. Gospa, eto, hoda za njim po svijetu, kao i za
nekim drugim meugorskim "vidiocima". Sada Blaenu Djevicu
Mariju prikazuje "da je vrlo radosna to su biskupi u Meugorju".
Takva "poruka" nije vie samo prozirna meugorska reklama,
nego obina izmiljotina zbog koje e naivni "od istine uho
odvraati, a bajkama se priklanjati" (2 Tim 4,4).*
Don Ante Luburi
kancelar

* IKA, 16. 5. 1997. IV. (krivo je otiskano ime M. Kutlee, koji

se potpisao na popratnom pismu).
226

PAPA KRALJICI MIRA U HRASNU

Biskupovo pismo fra Miljenku-Mii Stojiu duhovnom
pomoniku u upi Meugorje:
Mostar, 18. svibnja 1997.
Veleasni fra Miljenko!
Kako sam Vas imenovao upnim vikarom u Meugorju,
25. kolovoza 1993. godine, nisam uo da ste me javno prozivali
na stranicama svoga "Press Bulettina - Meugorje", koji izdajete
i bez obavjetenja i bez doputenja ovog Ordinarijata (eto jedan
abusus u Meugorja). Taj Va Press Bulletin ni ne aljete na
Ordinarijat. Ali poneki nam broj zaluta, netko ga sa strane,
usputno, faksne. Tako u 64. broju od 7. svibnja ove godine itam
nepotpisan (je li "Ravnateljev"?) komentar Papina zaobilaenja
Meugorja:
Papa je doao i proao Sarajevom, a da nije svratio u
Meugorje kako su se mnogi tome nadali zbog oite Papine
naklonosti dogaajima u upi Meugorje. Prisjetimo se i da je
hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman neposredno prije
Papina dolaska u Sarajevo posvjedoio pred okupljenim
politiarima i sveenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u
njihovom zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta
Sarajevu elio posjetiti i Meugorje. Ovome svjedoenju
prisustvovao je i mjesni biskup dr. Ratko Peri koji na sve nije
rekao ni rijei.
1) to ste to Vi od mene oekivali? I to bih trebao rei
na to predsjedniko "posvjedoenje"? Da je Predsjednik
sluajno mene prozvao i neto pitao s tim u vezi, budite uvjereni
227

da bih mu dao odgovor, i to javno pred "politiarima i

sveenicima".
2) Predsjednik je moda mogao neto poduzeti s obzirom
na tu "elju" kad su se "mnogi tome nadali" da e se Papa ipak
svratiti u Meugorje. Ja se nisam ni najmanje nadao. Zato sam i
utio. I to je moje svjedoanstvo!
3) Ja Vam mogu posvjedoiti da za sve vrijeme pripreme
za Papin dolazak u Sarajevo, koliko je god puta Apostolski
nuncij dolazio ili Delegacija Svete Stolice bila na ovim
terenima, nije uope bilo govora o tome da bi se Papa "svratio u
Meugorje" prigodom pastirskog pohoda Crkvi u Sarajevu.
Jedino je gospodin Predsjednik izrekao svoje "posvjedoenje",
ali to uope nisam smatrao ozbiljnom meugorskom porukom,
zato sam i odutio.
4) injenica je da Papa ne spominje Meugorje ni u
kakvu crkvenom ili slubenom dokumentu. I to je mjerodavno i
smjerodavno za sve nas.
5) Ako Sveti Otac spomene "Kraljicu mira", koju je ako se ne varam - jo papa Pio XII. za vrijeme Drugoga
svjetskog rata unio kao zaziv u lauretanske litanije, nije valjda
da svaki put misli na "Kraljicu mira" iz Meugorja, iju
autentinost ukazanja nitko od slubene Crkve ne prizna. I to je
svemu svijetu poznata stvar.
6) Dapae, postoje drukija svjedoanstva: Papa je do
sada nekoliko puta izriito spomenuo "Kraljicu mira" koja se
zakonito i crkveno kao svetite i naslov svetita tuje u Hrasnu.
Pa i nedavno, 11. svibnja, ondje je Papin nuncij, doao dakle u
Papino ime, slavio Svetu Misu i propovijedao o Kraljici mira.
Bez buke i pompe. I Sveti se Otac niepotpisanom oglasio
telegramom ovog sadraja:
228

U POVODU 20. OBLJETNICE OSNUTKA SVETITA KRALJICE

MIRA U HRASNU, SVETI OTAC IVAN PAVAO II. UPUUJE SVOJ
POZDRAV S NAJBOLJIM ELJAMA VAMA, PREUZVIENI GOSPODINE,
I SVIM SUDIONICIMA SPOMENUTOGA SLAVLJA, TE ELI DA TA
ISTINSKOGA
SREDITA
SVEANA
OBLJETNICA
SVETITA,
MARIJANSKE POBONOSTI ZA CIJELU BISKUPIJU, UVIJEK SVE VIE
BIVA MJESTO IARIVANJA MIRA USKRSLOGA KRISTA U IVOTU
KATOLIKA TOGA KRAJA. MOLEI BOGA, DA PO MAJINSKOM
ZAGOVORU MARIJINU, HRVATSKIM KATOLICIMA UDIJELI POTPORU
U IZGRADNJI BUDUNOSTI NADE I MIRA, DOSTOJNE NJIHOVE
BOGATE I PLEMENITE ETRNAESTSTOLJETNE KRANSKE
BATINE, VRHOVNI SVEENIK RADO UDJELJUJE POSEBAN
APOSTOLSKI BLAGOSLOV VAMA, SVEENSTVU, REDOVNICIMA I
REDOVNICAMA I SVIM VJERNICIMA TREBINJSKO-MRKANSKE
BISKUPIJE.
KARDINAL ANGELO SODANO
DRAVNI TAJNIK NJEGOVE SVETOSTI.
7) Ali Vi i Vai istomiljenici u Meugorju i po svijetu
udarili ste u medijske talambase mislei da ete "s mnotva
rijei biti usliani" (usp. Mt 6,7), tj. ako ne posustanete u svojoj
propagandi tisua takozvanih "ukazanja," da e biskupi pasti
pred vaom kampanjom i pred tolikim reklamiranim
obraenjima;
- kao da treba prijei stotine i tisue kilometara do
Meugorja da se ovjek moe pomoliti Bogu, ako Isus
preporuuje "ui u svoju sobu" (Mt 6,6);
- kao da oni koji kau da su doli u Meugorje vie od
trideset puta time dokazuju da su se "obratili";
- kao da upornim svojim imenovanjem "svetita" protiv
Crkve i priznanjem "ukazanja" isto tako protiv Crkve time to
postaje zakonito i autentino;
- kao da Papu vesele mnoge crkvene nezakonitosti u
Meugorju: neki franjevci bez kanonske misije, neke redovnike
zajednice bez ikakva doputenja, pojedine gradnje objekata bez
229

dozvole mjesnoga biskupa, itd. Ne mislite valjda da su i ti

"dogaaji u upi Meugorje" oni koji privlae "oitu Papinu
naklonost"?
8) Vidim da u istom broju reklamirate prijenos
"Meugorja" po drugim mjestima svijeta. Fra Slavko Barbari
vrti se po svijetu, sudjeluje u procesiji nazvanoj "Madonna del
giro". Kad ste umnoge prekrili kanonska pravila u Meugorju,
kad ste svoju Provinciju doveli do ruba nepodnoljiva nereda,
kad i Papu tumaite kako hoete, jo vam je preostalo da i s
"Madonnom" postupate po volji, irei joj "ukazanja" koja
Crkva ne priznaje.
I oekujete da bi se sad hrvatski biskupi trebali izjasniti
o prijedlogu umirovljenog nadbiskupa Frania, hoe li Veliki
jubilej zavriti u Meugorju?
S potovanjem Vas pozdravlja

230

BISKUPSKA KONFERENCIJA NE
PREPORUUJE
Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Frane
Frani izjavio je "da je osobno uo Gospin glas..." i "da su nai
biskupi 1991. godine priznali Meugorje kao mjesto hodoaa i
molitve i da su ga kao takvo preporuili vjernicima, to je ono i
postalo na svjetskoj razini" (Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1997.,
str. 5).
Papa Ivan Pavao II. prihvatio je ostavku msgr. Frania na
nadbiskupsku slubu 10. rujna 1988. Od tada on nije vie aktivni
lan Biskupske konferencije. O biskupskoj izjavi iz 1991. godine
mjerodavno tumaenje daje Biskupska konferencija ili Sveta
Stolica. Kongregacija za nauk vjere oglasila se svojim slubenim
tumaenjem biskupske izjave barem dva puta u posljednje dvije
godine, i to nadbiskupu Besanona msgr. Lucienu Dalozu, prot. br.
154/81-00785, od 4. srpnja 1995. i biskupu Langresa msgr. Leonu
Taverdetu, prot. br. 154/81-01985, od 23. oujka 1996. Obojici
francuskih biskupa tajnik Kongregacije nadbiskup Tarcisio
Bertone poslao je identino pismo u kojem kae:
- Preuzvieni, pitali ste koje je sadanje stajalite Crkve u
odnosu na navodna "ukazanja u Meugorju" i je li doputeno
katolikim vjernicima ii tamo na hodoae. S tim u vezi ast mi
je priopiti Vam da su Biskupi nekadanje Jugoslavije, to se tie
vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u
Zadru, 10. travnja 1991, ustvrdili:
"... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.
Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u
Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima
zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i
231

povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj

Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve.
U tu svrhu biskupi e izdati i posebne prikladne
liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih e Komisija
i dalje pratiti i istraivati cjelokupno dogaanje u Meugorju."
Tajnik Kongregacije svoje pismo zakljuuje:
"Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena
hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih
marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na
biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi
bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi".
Prema tome, tumaenje umirovljenog nadbiskupa Frania
o meugorskim dogaajima nije u skladu s tumaenjem
Kongregacije za nauk vjere.*
Ratko Peri
biskup

* Slobodna Dalmacija, 18. lipnja 1997., str. 14.

232

NI SVETA STOLICA NE PREPORUUJE

Na dopis umirovljenoga nadbiskupa splitsko-makarskoga
msgr. dr. Frane Frania o Izjavi BK s obzirom na meugorske
pojave, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 27. 6. 1997, str. 14.
odgovorio je mjesni mostarski biskup msgr. Ratko Peri, osvrtom
od 30. lipnja. Kako Urednitvo Slobodne, od 9. 7. 1997., str. 12,
nije donijelo potpuni tekst biskupova odgovora, ovdje radi
cjelovite istine objavljujemo cjelovit tekst.
Urednitvo Crkve na Kamenu
U Slobodnoj Dalmaciji, od 27. lipnja 1997., str. 14,
objavljen je osvrt msgr. dr. Frane Frania, splitsko-makarskog
nadbiskupa u miru, pod naslovom: "Biskupi nisu kazali ne
Meugorju". Izlazei na "tribinu" s msgr. Franiem o temi kao to
je autentinost "meugorskih ukazanja", koju on brani i na temelju
osobnih "Gospinih glasova", ne mogu drugo doli dokumentarno
pokazati da je njegova obrana u neskladu sa slubenim stavom i
Svete Stolice, i nekadanje Biskupske konferencije, i mjesnoga
biskupa ordinarija, mjerodavnog za upu Meugorje. Pri tome nije
suvino ukazati i na odreene previde na kojima kao da poivaju
neki dokazi msgr. Frania.
1) Sveta Stolica. Msgr. Frani pie: "Prvih dana lipnja ove
godine nadbiskup tajnik Sv. Kongregacije za nauk vjere izjavio je:
Nita se nije promijenilo od procjene Crkve dogaanja u
Meugorju od onoga kako su ta dogaanja procijenili biskupi ex
Jugoslavije u Zadru 11. travnja 1991".
Ako je preuzvieni sugovornik uvjeren da je toan u
navodima i mislima, neka mi dopusti da iznesem ove svoje
primjedbe:
233

- Prvo, volio bih znati koja je to izjava nadbiskupa tajnika

Kongregacije iz "prvih dana lipnja ove godine". Datum? Mjesto
objavljenja? Toan prijevod? Za tu izjavu prvi put ujem. Poznato
je da je nadbiskup tajnik Kongregacije za nauk vjere msgr.
Tarcisio Bertone odgovarao francuskim biskupima prole i
pretprole godine. I jasno rekao da slubena hodoaa u
Meugorje, na razini upa i biskupija, nisu doputena, tumaei
Izjavu nae BK.
- Drugo, nakon apostolske konstitucije Pastor bonus
(28.6.1988) ne pridaje se vie naziv "sveta" nijednoj Kongregaciji
Svete Stolice. Taj naslov pripada samo Svetoj Stolici. Priznam da
to nije toliko vano.
- Tree, neuobiajeno je da nadbiskup Bertone kae: "Nita
se nije promijenilo od procjene Crkve dogaanja...", jer on govori
u ime Kongregacije ili Svete Stolice, a ne u ime "Crkve". Msgr.
Frani zna da su i biskupi i njihova Biskupska konferencija Crkva! Prema tome citat bi mu mogao biti ili netoan ili vie
onako odoka nego doslovan. Ovo je vano! I bio bi poeljan toan
odgovor na ovo.
- etvrto, nemogue je da je msgr. Bertone rekao da je
izjava BKJ bila 11. travnja 1991. kad je redovito citirao da je bila
10. travnja te godine! Dan prije ili poslije, hajde nije ni to vano.
Ali msgr. Frani na tom se ne zaustavlja. On pridaje i
mijea naslove nastavljajui: "Meutim, nadbiskup Navarro Valls,
glasnogovornik Vatikana je dopunio tu izjavu svoga kolege
nadbiskupa Bertona protumaivi je na ispravan nain...Ne moe
se ljudima rei da ne idu onamo - tj. na hodoae u Meugorje sve dok se ne dokae da su ukazanja lana. To jo nije dokazano.
Svatko, dakle, moe ii onamo ako eli." I msgr. Frani citira
Catholic News Service (CNS), od 21.8.1996!
Ovdje je islueni nadbiskup stvarno upao u vie neugodnih
zamjena:
- Prvo, Joaquin Navarro Valls nije uope ni sveenik,
kamoli biskup, a jo manje nadbiskup. On je obini laik, novinar,
lijenik. Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice. Zato ga msgr.
234

Frani promie u nadbiskupa, i to tri puta u svom osvrtu, i zato ga

stavlja uz bok "kolege nadbiskupa Bertonea", nije jasno. Treba li
mu to u dokazivanju teze o "meugorskim ukazanjima"?
- Drugo, kako se moe navoditi izjava CNS-a iz kolovoza
1996. kojom je glasnogovornik "dopunio" Bertoneovu izjavu iz
poetka lipnja ove godine? Vjerojatno i msgr. Frani vidi sada ovu
svoju kronoloku izvrnutost?
- Tree, msgr. Frani, istiui da je dr. Navarro Valls
"dopunio" izjavu "svoga kolege nadbiskupa Bertona",
protumaivi je na "ispravan nain", puno je obzirniji u prikazu
odnosa izmeu vatikanskih "nadbiskupa" nego to su to
meugorski novinari u Glasu mira Meugorje, listopad 1996., str.
24, i u Slobodnoj, 8.10.1996., str. 15, gdje stoji da je Navarro Valls
"opovrgnuo" nadbiskupa Bertonea. Inae u svemu drugome osvrt
msgr. Frania slii kao jaje jajetu izvjetajima u spomenutim
glasilima.
Istini za volju laik lijenik Navarro Valls, ravnatelj
Tiskovnog ureda Svete Stolice, nije ni "dopunio" ni "opovrgnuo"
tajnika Kongregacije za nauk vjere msgr. Bertonea, nego je izjavio
onako kako je doneseno u Biltenu Tiskovnog ureda Svete Stolice,
br. 233, od 19.6.1996. A taj tekst u doslovnu prijevodu s
talijanskoga glasi:
"S obzirom na vijesti ovih dana o hodoaima u
Meugorje, dr. Navarro Valls ovako je jutros odgovorio na pitanje
novinara:
Nita nova nije se dogodilo u tom pogledu. Kao to je ve
u prethodnim prilikama potvreno, potrebno je u ovakvim
sluajevima potovanje neposredne mjerodavnosti mjesnog
episkopata.
U tom smislu, dne 10. travnja 1991. biskupi nekadanje
Jugoslavije izjavili su: ... Na temelju dosadanjeg istraivanja ne
moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili
objavama.
Meutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u
Meugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima
235

zahtijevaju panju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog

biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Meugorju, i
povezano s njime, promicala zdrava pobonost prema Blaenoj
Djevici Mariji, u skladu s uenjem Crkve...
Meutim, istie se neodgodiva potreba da se nastavi
produbljenje i razmiljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom
navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa."
Ovo je, dakle, slubena izjava slubenog glasnogovornika
u slubenu glasilu Tiskovnog ureda Svete Stolice, za koju msgr.
Frani ili ne zna ili nee da je citira, nego, poput meugorskih
novinara, navodi CNS, od 21.8.1996. E sada: ako se usporedi
slubena izjava dr. Navarra Vallsa od 19.6.1996, koja je sama
ozbiljnost, s ovim to je navedeno u amerikom CNS-u i
prevedeno u Slobodnoj, onda je lako zakljuiti ili da je spomenuti
ravnatelj Tiskovnog ureda "opovrgnuo" samoga sebe, to je
nevjerojatno, ili je posrijedi obino novinarsko neispravno
prekivanje koje je dobro dolo meugorskoj propagandi
spomenutih listova iz kojih umirovljeni nadbiskup Frani crpe
svoje informacije. Kako to da umirovljeni nadbiskup nije uoio da
u svojoj "drugoj izjavi" dr. Navarro Valls uope ne spominje
"mjerodavnost mjesnog episkopata", to je u svemu bitan element?
2) Biskupska konferencija. Msgr. Frani u Slobodnoj, od
5.6.1997. kae: "da su nai biskupi 1991. godine priznali
Meugorje kao mjesto hodoaa i molitve i da su ga kao takvo
preporuili vjernicima, to je ono i postalo na svjetskoj razini".
- Vie je nego zanimljivo da nai biskupi nisu uope
spomenuli ni jedne jedine od ove etiri znaajne rijei msgr.
Frania: ni "priznali", ni "hodoae", ni "molitvu", ni
"preporuili". To su sve "dopunske" konstrukcije msgr. Frania. A
biskupi su jednostavno rekli, sasluavi prethodno Kongregaciju za
nauk vjere, da, prvo, "ne moe se ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima ili objavama", i, drugo, da u Meugorju
pobonost prema Gospi treba biti zdrava, "u skladu s uenjem
Crkve", kao i u drugim katolikim upama. Meugorski "vidioci"
236

stali su stavljati u "Gospina" usta poneto to odudara od katolike

nauke, i ujedno je postojala pogibelj da upa postane neko
sinkretistiko sredite nekakva meureligijskoga mira. Zato
biskupi naglaavaju katoliko uenje u katolikoj upi! Stoga ni
nedavna izjava msgr. Frania u Meugorju o "ukazanjima":
"Moemo biti sretni to imamo takvo jedno hodoasniko mjesto
priznato od naih biskupa jo u Zadru 11. travnja 1991. godine",2
niti ima kakve utemeljenosti niti uvjerljivosti. A jo je matovitiji
njegov prijedlog "da bi 2001 godine nai biskupi s odobrenjem
Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli upriliiti
zahvalno slavlje Gospi u Meugorju"!3
to se tie produbljenja i studija, koje dr. Navarro Valls
donosi kao naelo koje vrijedi "pred bilo kakvom navodnom
nadnaravnom pojavom" do konana pravorijeka, na biskupskom
ordinarijatu u Mostaru s pomnjom se vodi poseban odjel koji
registrira sve to mu doe na stol u vezi s Meugorjem, pa i
prvoklasne besmislice koje bacaju posebno rasvjetljenje na
meugorske pojave i dogaanja.
3) Mjesni ordinarij. Ne mogu ovdje ne priznati da sam
zauen zbog izazovnih "izjava" i "hodoaa" msgr. Frania u
Meugorje, i za vrijeme biskupovanja msgr. Pavla ania, pa i
nedavno, kako nam donosi SD, 25.6.1997.,str. 4, i to bez
kolegijalne najave mjesnom ordinariju. Zauen sam, velim, i
zaprepaten kakve izjave tom prigodom daje msgr. Frani o
autentinosti "ukazanja" u Meugorju, koje su u suprotnosti i sa
stavom Svete Stolice i Biskupske konferencije. Ne mogu se javno
ne ograditi od njegovih "privatnih hodoaa" i "javnih izjava" s
obzirom na meugorske pojave i poruke. Ni u emu ga s tim u vezi
ne mogu podrati. On je zaista u tom pogledu bio i ostao "mirakul"
u hrvatskom episkopatu!

Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1997., str. 4.

Slobodna Dalmacija, 19. travnja 1997.

237

Stoga bi - ovo sada govorim sa svom odgovornou za

jedinstvo Crkve u Hercegovini! - umirovljeni nadbiskup Frani
uinio veliku uslugu Svetoj Crkvi Bojoj i Svetoj Stolici i ovoj
biskupiji mostarsko-duvanjskoj, razvikanoj po "hercegovakom
sluaju", da se ve jednom primiri u svojoj nadbiskupiji, da uiva
plodove svoje mirovine, da ne unosi pomutnju u Crkvu u
Hercegovini, da pusti na miru i navodnu "Kraljicu mira" u
Meugorju i ovu biskupiju! Ovaj moj javni odgovor msgr. Franiu
s obzirom na meugorske pojave, za koje je naa BK dala razloan
sud da je "nemogue ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima ili objavama" a koje on suprotno tumai i to sustavno
iri i svojim udnim izjavama i jo udnijim izletima u Meugorje,
ne eli umanjiti moje duno potovanje prema njemu kao starijem
subratu u episkopatu, kao uglednu koncilskom ocu, cijenjenu
hrvatskom teologu, priznatu svjedoku vjere i zaista u mnogo emu
drugome velezaslunu u Crkvi meu Hrvatima. Zato mi je iskreno
ao to umirovljeni nadbiskup i metropolita msgr. dr. Frane Frani,
iako mu je uvijek bio dobro poznat stav i biskupa msgr. Pavla
ania i sada njegova nasljednika na mostarskoj katedri, moe
pisati u spomenutom osvrtu da time ne eli unositi "pomutnju u
bratsku i biskupsku ljubav i iskreno uzajamno potovanje" nae! Ja
to njemu, brao, ne bih uinio, osim "u neznanju"! (1 Tim 1, 13).*

* Crkva na Kamenu, 8/1997., str. 3.

238

"OBLJETNICA UKAZANJA"
BEZ ORDINARIJA
Biskupovo pismo dr. fra Slavku Barbariu:
Mostar, 25. srpnja 1997.
Veleasni fra Slavko,
Vae pismo, datirano 9. srpnja ove godine i faksirano 11.
ovog mjeseca, urueno mi je istog dana. Izvornik jo nismo
primili. Na pismo je upitom odmah odgovorio, faksom i
izvornikom, kancelar don Ante Luburi, uljudno traei od Vas
razjanjenje u vezi s Vaom tvrdnjom o "posljednjem pismu",
koje ste mi, navodno, "davno" poslali, a na nj niste, navodno,
nikada primili odgovora. Prolaze dani, a nema nikakva
objanjenja. Ako je s Vae strane obina zabuna, od Vas bi se
oekivalo da se korektno ispriate crkvenim uglednicima kojima
ste pismo "dostavili" i u prvoj me reenici onako neistinito
predstavili.
Iako, stoga, ni po kakvu pisanu i nepisanu bontonu ne
biste zasluili nikakav odgovor dok ispravno ne protumaite
spomenutu reenicu, osvrnut u se ipak na Vae ovogodinje
trostranino pismo, kao to sam to uinio i na Vae
prologodinje.
1) Piete da Vam je ao da ste opet "bez mjesnog
Ordinarija, proslavili jednu obljetnicu ukazanja u Medjugorju". I
jo k tomu "nije bilo nijednog dijecezanskog sveenika".
- Vama je dobro poznato, niti su mjerodavne crkvene
vlasti - mjesni ordinarij, Biskupska konferencija i Kongregacija za
nauk vjere - ikada priznale nadnaravnim ijedno "ukazanje" pa
prema tome i jednu "obljetnicu ukazanja", niti sam kao ordinarij,
upravo zbog toga, smatrao uputnim da sam doem, niti sam ikada
bio pozvan od mjesnoga upnika da bih sudjelovao u tzv.
239

"obljetnici ukazanja" u Meugorju. udno, zato onda ovako

piete i prigovarate?
2) Kaete da sam proirio i nastavljam iriti kako ste
"neposluni", kako djelujete "bez dozvole", kako se u Meugorju
gradi bez biskupove suglasnosti. I pitate se zato je to tako i time
priznajete da je to tako, i jo to nazivate "ocrnjivanje".
- Fra Slavko, to je vrlo poznata stvar. Nismo se obino
nigdje prvi javili, a da nismo prozvani. I uvijek smo gledali:
"istinu u ljubavi".
3) udno kako niste proitali IKINU ispriku, od 5. lipnja
1997, Prilog, str. VI., s obzirom na krivi potpis slubenika ovog
Ordinarijata don Marka Kutlee. Don Ante Luburi bio je sa
mnom u razgovoru s afrikim biskupima. On je vodio zapisnik. A
kako je on te subote otiao u Trebinje, popratno je pismo IKI
poslao don Marko kao deurni toga dana. Oni su u IKI zamijenili
potpise. I kasnije su ispravili svoju pogreku. To i nita drugo.
Hoete li da Vam se poalje dopis koji je poslan IKI? Stoga sve
Vae pekulacije s obzirom na don Antu i don Marka, posve su
neutemeljene. Da ste pratili IKU, ne biste ovako pisali, i ispali
biste u svome pismu puno razboritiji!
4) Piete: "Proglaavate fratre neposlunima, a bez ikakva
obrazloenja ste im uskratili kanonske misije, koje su imali na
prethodnim radnim mjestima".
- Prvo nije im nita uskraeno bez obrazloenja, jer ve
etvrtu godinu obrazlaem da nee biti u biskupiji nijednome
dosadanjem ocu franjevcu kanonskog premjetaja (excepto
gravissimo casu), niti novome kanonske misije ili ispovjedne
jurisdikcije dok provincija i svi njezini lanovi ne izvre Papinski
dekret "Romanis Pontificibus". Tu ste se tijekom vremena
pokazali samoubilaki neposluni! Bogu hvala, u posljednje
vrijeme kao da se stvari mrviak pomiu s te samoubilake toke,
barem teorijski, nakon to se va svibanjski Generalni kapitul u
Asizu pozabavio vaom traginom neposlunou. Drugo, nisam
im uskratio "kanonske misije, koje su imali na prethodnim radnim
mjestima", jer to poslanje jo uvijek imaju na tim svojim
240

prethodnim radnim mjestima. Ali nemaju kanonskih misija na

novim radnim mjestima kamo su preli samovoljno ili
samovoljom provincijske uprave "ad instar", bez kanonske
suglasnosti mjesnoga biskupa. Zato se pravite tolikim
"nevjetakom" da Vam i to treba ovako natenane?
5) Prigovarate da zadarsku izjavu "uporno drugaije"
tumaim "od uvodnika u GK od travnja 1991."
- Zar je uvodniar GK slubeni tuma zadarske izjave? A
barem se nekoliko puta poslije toga oglasila i Sveta Stolica i
mjesni ordinarij, koji su uvijek razgovjetno istaknuli da se radi o
"navodnim ukazanjima" i da Crkva ne doputa "slubena
hodoaa" koja bi pretpostavljala "autentina ukazanja".
6) Piete da Vas "mui razluivanje duhova". I da ste mi
jednom pisali "da se duhovi mogu razluivati, treba ljubavi i
znanja i ako je mogue konkretnog iskustva".
Fra Slavko, zar ne vidite da pokuavam razluivati
duhove: istinite od lanih, poslune od neposlunih, crkvene od
necrkvenih, autentine od neautentinih, gorostasne od
patuljastih. Ili ne uspijevate razabrati?
7) Kaete kako sam u francuskim novinama izjavio da
nastojim "redovito" posjeivati upu Meugorje.
- To je istina. Redovito, znai, kad sam god pozvan od
mjesnog upnika, a to je do sada bila uglavnom sv. krizma i
kanonski pohod. To je redovito! Kao i svaka druga upa. Neka mi
meugorski upnik pokae jedan usmeni ili pismeni poziv da na
nj nisam odgovorio. Nisam, dodue, nikada bio nazoan nijednom
"ukazanju", nisam nikada traio nijednoga "vidioca". A i Vi i oni
znaju da sam otvoren svakome svom vjerniku za susret i
razgovor. Mogu li Vas upitati koliko ste puta bili Vi na
Ordinarijatu u posjetu mjesnom biskupu ili da ga izvijestite o
svim tim "fenomenima"? S obzirom na knjigu "Prijestolje
Mudrosti", mogli biste se odgovorno osvrnuti, pa ako bude
potrebe moe Vam se i odgovorno odgovoriti. Ovako kako piete,
vidite i sami da je to sve kao "preko koljena".
Evo i pojedinanih odgovora na Vaih 6/7 toaka:
241

Ad 2. (nisam primijetio da ste naznaili gdje Vam poinje

toka 1.). Govorite o problemu Posukoga Graca...
- Fra Slavko, naslijedio sam i Broanac i Meugorje i
"Romanis Pontificibus". Poznato Vam je da sam vie puta i
govorio i pisao provincijalnoj upravi "ad instar", i onoj i ovoj, da
to asno sredimo. Nismo se nijednom nali. Kome to onda ide u
"esu"? Kad Vi govorite o apljini i zagovarate da oci franjevci
ostanu u "kui" u apljini, o kojoj je Papa rekao svoju, onda Vi
time dokazujete da nemate ni redovnikog ni crkvenog duha ni
posluha. Eto vidite da opet razlikujem "duhove". Posluajte barem
to Generalni kapitul trai od Provincije. (uo sam, da trai:
immediatamente ed integralmente - SAD i SVE, a ne kako biste
Vi osobno htjeli i dijelili).
I jo neto s tim u vezi: je li mogue da Vas i druge
franjevce provincijalna uprava "ad instar" jo nije obavijestila o
onome o emu je mene obavijestila dopisom, prot. br. 192/97., od
11. oujka ove godine: "5. to se tie upne kue u apljini,
odluka je Definitorija da upni stan darujemo upnoj zajednici u
apljini". Kakve sad jo apetite pokazujete prema toj "darovanoj"
"upnoj kui"?
Ad 3. Piete mi ovako: "Udarili ste na na podmladak. Pa
to je ravno pobaaju... i nemojte se ispriavati, da je to htio
franjevaki General".
- Fra Slavko, fra Slavko, nisam ja davao nikakve sugestije
ni Generalu, ni Prefektu-Kardinalu, ni OFM-Kapitulu. To to vi
franjevci ve preko dvadeset godina "pobacujete" desetak
biskupijskih sveenika sa upa "Romanis Pontificibus", za to kao
da vas savjest ne boli. Ali ini se da je i va General i Generalni
kapitul odluio ukloniti uzrok da se uklone i posljedice. I tko sada
"pobacuje" va "podmladak"?
Ad 4. Molite da ne povezujem "problem upa sa pojavom
Meugorja".
- Ve Vam je odgovoreno, a evo jo i ovo: sve dotle dok
se Vi kao jedan od "stupova" meugorskih pria pokazujete
takoer "stupom" obrane "kue" u apljini u korist franjevaca a
242

protiv Papine odluke, budite uvjereni da je ve povezan "problem

upa sa pojavom Meugorja". Vi ste osobno u ovom vremenu za
to najbolji povod, uzrok, razlog i dokaz! Napismeno! Po Vaem
nerazumljivu stavu prema apljini jasno je da i iz Meugorja
izlazi crkveni nered i nemir!
Ad 5. Piete kako ne moete shvatiti da zabranjujem
"sestrama raditi u Majinu selu sa siroadi".
- Od sestara smo traili da nam kau u ijoj i u kakvoj
kui rade. Odgovorile su nam 28. rujna 1996: "nije nae
vlasnitvo te nemamo podataka niti dokumenata o njezinu
ustanovljenju niti o registriranju". A mi bismo ih eljeli zatititi
od meugorskog nereda. to se tie gosp. Maura Harscha, kojega
sam "napao" (to vie puta ponavljate), nismo ga mi "napali",
ovjee Boji, nego smo mu kao kulturnu ovjeku na kulturan
nain protumaili da pomae neto to nema odobrenja od
mjesnoga biskupa. I kako smo mu to rastumaili, i mjesnom mu
biskupu sve u fotokopiji dostavili, on se vie ne javlja. I to je sve
o tome "ovjeku koji je i duevno i duhovno ozdravio", kako Vi
piete. Hoete li da Vam poaljemo svu dokumentaciju o tome?
Da vidite o kakvu se "napadu" s nae, odnosno s Vae strane,
radi?
Ad 6. Piete da Vam je drago da se sastajem "s vjerskim
predstavnicima Muslimana i Srba" (hoete valjda rei: muslimana
i pravoslavnih!). I pitate se "kad e se kod nas situacija
promijeniti?"
- Fra Slavko, situacija e se "kod nas promijeniti":
kad Vi budete franjevac u duhu sv. Franje, a ne franjevac
od svae, prepirke, kao to ste do sada u svoja oba pisma jasno
pokazali "kakvim duhom diete";
kad Vi i takvi kao Vi prestanete propagandistiki iriti iz
Meugorja po svijetu navodna meugorska "ukazanja" i "poruke"
kao autentine, potujui to je Crkva do sada rekla; a do sada ih
slubena Crkva nikada nije autentinima priznala, nego ih uporno
smatra "takozvanima" i "navodnima";
243

kad Vi i takvi kao Vi prestanete braniti nezakonita

crkvena zdanja po Meugorju;
kad Vi i takvi kao Vi prestanete tititi svoju neposlunu
brau koja nemaju kanonske misije (ima ih i u Meugorju!) i
ispovjedne jurisdikcije prema odluci mjesnoga biskupa i potvrdi
Svete Stolice;
kad Vi i Vaa subraa posluate svoga Generala, svoj
Generalni definitorij kao redovitu provincijalnu upravu, koja je
"ad instar", odnosno "vriteljica dunosti", i svoj Generalni
kapitul, te canonice et pacifice predate sve upe i druge dvije
osnujemo od upe Humac;
kad meugorski fra Barbari i takvi kao Vi prestanete se
mijeati u "apljinski sluaj" koji podrava apljinski fra Barbari,
te uredno predate upu s "kuom", jedan kroz jedan, prema
Papinoj odluci.
Ad 7. S obzirom na fra Vuletu i neodravanje
franjevakog simpozija u Mostaru biljeim ovu Vau: "Ili Vae
izjave u istom pismu, da Vam se ini, da se franjevaka karizma
svela na sitne udarce osude drugih?!?"
- Volio bih da ste citirali tu moju reenicu doslovno. Nije
uope govor o "sitnim udarcima", nego o mnogo krupnijim
stvarima. Napisao sam: "ini mi se", a Sveti Otac Papa rekao vam
je u Sarajevu pravu lekciju kojom je jo sv. Franjo upozoravao
svoje suvremenike u vezi s notornom "svaom, prepirkom i
osuivanjem drugih". Ako je to sv. Franjo svojedobno govorio, a
Sveti Otac nakon sedamsto godina kao "vrlo suvremeni poziv"
vama u ovim krajevima u sveanom trenutku odluno ponovio,
onda e, opet mi se ini, u toj vaoj domaoj "karizmi" biti neto
"konstitutivno" od svae, prepirke i osude drugih. Zato mogu
posluiti i ova oba Vaa pisma koja su natopljena tim "duhom".
Zato neemo moi olako propustiti a da, data occasione, ne
objavimo ovu sliku Vae napismeno izraene due, posrednice
izmeu "apljinskog sluaja" i "meugorskog sluaja".
Neka Vam Duh Sveti dadne svoje mudrosti.
S potovanjem Vas pozdravlja
244

PREOKRET U MEUGORJU?
Biskup je Nikoli Baiu na njegovo javno pisanje
odgovorio privatnim pismom:
Mostar, 4. kolovoza 1997.
Potovani gospodine Nikola,
primio sam Va vlastoruno ispisani list, od 19. srpnja
1997., zajedno s fotokopijama Vaih pisama koja ste slali: 25.
srpnja 1996. Slobodnoj Dalmaciji i Glasu Koncila, te 9. srpnja
1997. Slobodnoj Dalmaciji. Od Vas sam proitao kratak osvrt u
Obzoru, od 15. srpnja 1996. str. 8. Uinio mi se umjestan.
to bih Vam sada odgovorio?
Prvo, iz ovoga, kako Vi meni piete, razabirem da
nastojite ispasti dobrano naivan ovjek.
Drugo, pismo od 9. srpnja, koje je djelomino objavljeno
u Slobodnoj, 14. srpnja 1997, str. 8., napisali ste bez dostatna
poznavanja pozadine, tj. Tumanova dolaska u Mostar i u
Meugorje u oujku ove godine i dravnog poziva da se vratim iz
Zagreba (bio sam poao u Njemaku) te da budem prisutan u
Mostaru, a potom sam pozvan "na ruak" u Meugorje! A budui
da ovako napamet, pa stoga nepametno, sudite bez injenica, onda
ne bi Vas se smjelo vie smatrati toliko naivnim koliko
neinformiranim. Je li to ispravan zakljuak? Ipak, vidim da ste se
pokuali pokazati u cjelovitu svjetlu aljui cjelovito pismo. To bi
valjalo honorirati.
Meutim, tree, moda Vi niste ni naivni ni
"neinformirani," nego ste se upleli u neke druge trice i kuine,
meni nejasne, a Vama vjerojatno jo manje, jer Vam to nije ni o
glavu, ni o spas due. Dapae, ispadate vrlo zagonetni, da ne
upotrijebim drugu rije. Vi, naime, ovako piete: "Zamislite one
rijeke ljudi (ak na milijone) u Meugorju uz i niz brdo Krievac i
245

da im se Vi definitivno pridruite kao hodoasnik, dolo bi do

snanog preokreta u Meugorju. Franjevci bi bili frapirani".
Je li mogue da to napie jedan katoliki intelektualac, a
da nije meugorski mitoman ili fanatik ili iz reda "kualaca"? Je li
Vama poznat slian passus ili prijateljski "savjet" odnekuda? Bi li
mogao, na primjer, sliiti onoj reenici u Mt 4,6 ili Lk 4,11, uz
parafrazu: Fratri e te, biskupe, kad bude uz Krievac i niz
Krievac, "nositi da gdje nogom ne zapne"? Je li mogue da ste
Vi meni toliki prijatelj, da mi savjetujete da "protiv Istine" i protiv
svoje vlastite savjesti, nastojim da doe do "snana preokreta" u
Meugorju, da "frapiram fratre" i da mi "rijeke ljudi" (ak na
milijune) aplaudiraju?
Kad biste Vi znali kako bi me "rijeke ljudi" bile nosile na
rukama da "ne zapnem o kamen" glasovitoga 2. travnja 1995. u
Mostaru samo da sam pod njihovim ulinim nasiljem i
bezakonjem potpisao protiv Papina dekreta! A onako sam zajedno
sa svojim kancelarom don Luburiem bio jedno desetak sati
"ludo" zatoen!
Znate to bih ja Vama preporuio, dragi Nikola, da ne
ispadate ni naivan, ni "neinformiran", a najmanje neumjestan
"kualac", da se "definitivno" - tako Vi meni - okanite ovakva
pisanja i o Meugorju i o Hercegovini po Slobodnoj Dalmaciji.
Ovaj deklarirani buntovni franjevaki neposluh u Crkvi u
Hercegovini, povezan s Meugorjem i njegovim duhovnim
voditeljima, utemeljen na principu sekte, koja ne prizna ni Crkve
kad se radi o "vlastitoj" upi, rjeavaju kompetentne crkvene
osobe, sve do Svete Stolice, dobro svjesne da Bog ne blagoslivlje
necrkveni neposluh! Moda se stvari miu s mrtve, odnosno sa
samoubilake toke.1
S potovanjem Vas pozdravlja

Usp. Slobodna Dalmacija, 18. srpnja 1997., str. 8 i 19. srpnja

1997., str. 64.

246

ODBOR "KRALJICE MIRA"

Tajnitvo odbora "Kraljice Mira", koje se samo ustanovilo
i imenovalo, predstavilo se javnosti Pismom1 objavljenim u
Slobodnoj Dalmaciji, 21. srpnja 1997., str. 4. Tajnitvo odbora
meugorskoga duhovnog pokreta proradilo je u povodu 16.
obljetnice "ukazanja" u Meugorju, na podruju mostarskoduvanjske biskupije. Sve bez znanja, obavjetenja i ovlatenja
mjesnoga biskupa ordinarija. Uostalom u pismu se mjesni biskup
ni biskupija ni ne spominju. Umjesto odgovora umirovljenoga
nadbiskupa splitsko-makarskoga dr. Frane Frania na Tribini
Slobodne Dalmacije, naosmo Pismo sedmorice potpisnika u
rubrici Novosti. Obljetnica "ukazanja" - 24. lipnja, a Pismo je
gotovo mjesec dana kasnije objavljeno "molitvenim skupinama"
nadahnutim meugorskim "porukama" u svijetu. Ono nam se, kad
ga proitasmo, ne uini potpuno, jer su vie puta u njemu stavljene
tokice, koje obino naznauju da je u tekstu neto izostavljeno,
bilo na izvornom papiru bilo u nakani potpisnika. Ne znamo gdje
je taj mogui izostali tekst nestao. Je li ga kratio slubeni novinar
Meugorja ili redakcija Slobodne ili Tajnitvo odbora? Nismo do
sada vidjeli nikakve javne reakcije na Pismo (ako se izuzme onih
nekoliko redaka u splitskom tjedniku "hrvatskih anarhista,
protestanata i heretika", od 28. strpnja 1997., str. 31). Konano
nam je stigao i cjelovit tekst Pisma, na pet gustih stranica.
Katolika vjera i odanost prema Gospi. Ne moemo se
ne osvrnuti na taj tekst potujui put dijaloga, kako i samo Pismo
eli. Mirno, obrazloeno i po mogunosti jasno. eljeli bismo
stoga odmah istaknuti - da se otkloni svaka mogua predrasuda svoje vrsto prianjanje uz vjerske istine o Blaenoj Djevici Mariji,
Majci Bojoj, kako ih Rimska Katolika Crkva vjeruje i
1

Pismo je u izvodima objelodanjeno na francuskom u: R.

LAURENTIN, Meugorje, Pariz, 1998., str. 150-151.

247

navjeuje. Nepokolebljivo dakle ispovijedamo da je svemogui

Bog u svojoj premudroj Promisli, Djevicu Mariju iz Nazareta,
ouvavi je bezgrjenom od trenutka njezina zaea, odredio za
zemaljsku Majku svomu Jedinoroenom utjelovljenom Sinu.
On je Nju, vazda Djevicu, koja je zaela po Duhom
Svetom i rodila njegova Vjenoga Sina, Krista Isusa, uinio
Bogomajkom.
Gospodin je Isus na kriu svoju Majku predao Ivanu i
svima nama za nau duhovnu majku. Ona je, proivjevi ovaj
mukotrpni zemaljski tijek, u posebnu supatnitvu sa svojim Sinom,
bila po posebnoj Bojoj povlastici, duom i tijelom, uznesena u
nebesku slavu.
Vjerujemo takoer da je Blaena Gospa, Bezgrjena,
Djevica, Bogorodica i Uznesena, najmonija Zagovornica nas ljudi
kod nebeskoga Prijestolja. I da se po Bojem doputenju i poslanju
moe ukazati na ovome svijetu, kao to je to vie puta u povijesti
kranstva priznato i prihvaeno, a crkvene mjerodavne vlasti
odobrile kao javno tovanje. Drimo zajedno sa Svetom Crkvom
da i najautentinije poruke iz takvih privatnih ukazanja ne ulaze u
polog kranske svete vjere i Objave i kao takve ne obvezuju
nijednoga vjernika u savjesti. Sve se takve poruke prihvaaju
"ljudskom vjerom", ako se dokau "pobono vjerodostojnima".
Molitveno i pouzdano izgovaramo svaki naslov, privilegij i zaziv,
kojim Katolika Crkva asti Presvetu Djevicu Bogorodicu u
njezinim litanijama: od "Sveta Marijo" preko naslova "Prijestolje
Mudrosti", "Ogledalo pravde" do "Kraljice mira"!
Neviena "ukazanja". Poznato je da se od lipnja 1981.
godine do lipnja 1997. godine u Meugorju, prema privatnim
priama estero "vidjelaca" i njihovih karizmatinih voditelja,
godinje dogaa 365/6 takozvanih "ukazanja", i to kroz svih ovih
16 godina, a nekima po vie puta u jednome danu (ak do 7 puta).
Sraunato, na desetke tisua puta! Jedinstven "sluaj" u svijetu! A
da "udo" bude jo "udesnije", "ukazanja" se ne zbivaju samo u
Meugorju, nego se znaju dogoditi na bilo kojem mjestu kugle
zemaljske gdje se bilo koje od estero "vidjelaca" u svojim
248

duhovnim oglasima i sa svojim duhovnim voditeljima moglo nai.

Ta pojedinana "ukazanja" treba pomnoiti s godinama
"ukazanja". I to im se ukazuje - barem nekima - kad im zatreba i
zavisno od njihove spremnosti da "ukazanja" doive. Poznato je
takoer da se sva dosadanja "ukazanja" praktino svode na "deset
tajna", koje su u tom zaokruenu broju dostupne samo nekima od
"vidjelaca". Ne zna se takoer ima li svaki "vidjelac" svojih
vlastitih devet ili deset tajna, dakle svega ezdesetak razliitih, ili
su kod svih samo deset istih.
Poruke. Sve se "poruke" svode na "pet poruka", kako se to
uobiajeno kae. A tih "pet poruka" jest ovih - petnaestak koje je
teko pokupiti iz poruka svakoga dvadeset i petoga u mjesecu:
- Mir, obraenje, molitva, post.2
- Molitva, bdjenje, pokora, post, mir.3
- Molitva, post, klanjanje, svjedoenje.4
- Poziv na mir, na molitvu, na obraenje, na svetost.5
- Mir, vjera, obraenje, molitva, post.6
- Tajnitvo nam odbora odabire ovih pet: "Euharistija,
Boja rije, mjesena ispovijest, krunica i post".
Tajnitvo je dakle ispustilo "mir", "vjeru," "svetost",
"bdjenje", a kransku molitvu svelo na "krunicu", a obraenje na
mjesenu ispovijed.
Sve te poruke krani mogu uti nedjeljom u crkvi. A
nama se ini da je neobina novost Meugorja u tome to "Kraljica
mira" svakoga 25. u mjesecu daje posebno priopenje s porukom:
"Hvala vam, djeco, to ste se odazvali mome pozivu." Tu Majka
Boja zahvaljuje djeci koja su nala vremena da je pohode, koja su
se udostojala uope s Njom susresti i razgovarati, koja se ikako
2

R. LAURENTIN-LJ. RUPI, La Vergine appare a Medjugorje?,

Brescia, 1984., str. 101.
3
G. SPAZIANTE, Cielo aperto, Medjugorje, Pessano, 1985., str. 152.
4
S. BARBARI, Molite srcem! Zagreb, 1987., passim (=razasuto
posvuda).
5
Autori knjige Gospa iz Meugorja, Zagreb, 1989., str. 168.
6
I Messaggi, Medjugorje, Lecco, 1991., str. 1-3.

249

hoe Bogu moliti. Gospa ostaje zadivljena i zahvalna "vidiocima"

koji se odazivaju Njezinu pozivu! To je kao da roditelji zahvaljuju
djeci to su ih rodili, da uitelji zahvaljuju uenicima to hoe u
kolu, da lijenici zahvaljuju bolesnicima to trae zdravlje! Tako
"Kraljica mira" zahvaljuje "vidiocima," ve toliko godina, to se
odazivaju pozivu i to valjda hoe prenijeti "poruke", da se
"hodoasnici" ne bi okanili Meugorja!
Nema jo nikakve naznake ni proroanstva kada bi ta
"ukazanja" mogla uminuti, jer ni "vidioci" ni njihovi "vodioci" ne
mogu ni izdaleka predvidjeti to bi se u tom sluaju moglo
dogoditi s "milijunima hodoasnika" koji su godinama u pokretu
neobraeni prema Meugorju a obraeni idui iz Meugorja. U
tom, eto, kontekstu itamo da je osnovano i djelatno Tajnitvo
odbora meugorskoga duhovnog pokreta "Kraljice mira".
Strune komisije i Biskupske izjave. Da bi ustanovile
istinitost "meugorskih pojava" i "ukazanja", razglaavanih, evo,
ve 16 godina, ozbiljno su radile ak tri mjerodavne strune i
crkvene komisije: ua i proirena biskupska (1982-86) te komisija
Biskupske konferencije Jugoslavije (1987-90).
Mostarski dijecezanski biskup ani molitveno je 1987. u
Meugorju izjavio pod svetom Misom i sv. krizmom: "Presveta
Djevice, Majko Kristova i Majko naa, posreduj za mir u ovoj
nemirnoj crkvenoj pokrajini, u mostarsko-duvanjskoj biskupiji,
posreduj posebno za ovo mjesto, za ovu upu, gdje se bezbroj
puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji.
Daj da se prestanu izmiljati tvoje poruke. Primi, presveta
Djevice, zadovoljtinu iskrene molitve pobonih dua koje su
daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi. Daj nam svima da
doemo do prave istine. Gospe draga, ponizna i posluna
slubenice Gospodnja, daj da Meugorje krene vrstim
koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno
mogli veliati i hvaliti u istini i ljubavi."
Na temelju strunih i sveobuhvatnih istraivanja svoje
Komisije Biskupi su 1991. sveano izjavili da se "ne moe
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".
250

Biskupi nisu govorili o "Gospinim", nego openito o

"nadnaravnim ukazanjima", kojih nisu mogli nai ni priznati u
Meugorju. Biskupski ordinarijat, u skladu s istraenim
rezultatima, odnosno s biskupskim izjavama, i promatrajui svu
crkvenu pomutnju u vezi s Meugorjem i u Crkvi u Hercegovini, i
osobito one koji svijetu navjeuju meugorske "poruke", a nikako
da sami posluaju Papine odluke o upama, samo moe duboko
aliti zbog ovakva dvoznana pristupa Crkvi i svetom Gospinu
imenu.
Niti mostarsko-duvanjska biskupija, niti Crkva u Bosni i
Hercegovini, niti Sveta Stolica ne obiava slaviti ni esnaestu niti
ijednu obljetnicu tih, takvih i takozvanih "meugorskih ukazanja".
Tko su potpisnici? Msgr. dr. Frane Frani, umirovljeni
nadbiskup splitsko-makarski, poznat po svome udnu uplitanju u
meugorska navodna "ukazanja", mimo svega Hrvatskog
episkopata, osobito suprotno oitu i njemu oitovanu stavu i
nekadanjega i sadanjega mjesnog biskupa u Mostaru.
Msgr. Pavel Marica Hnilica, naslovni biskup Rusade, koji
je ve odavno bez ikakve zadae u Crkvi, a sada ve i po godinama
u mirovini. Ali on se ne da, nego se ak i u Mostaru predstavljao
nita manje nego kao Papin delegat. A stvarno nije imao nikakva
papinskoga ovlatenja. "Ukazao" se kao umiljeni izaslanik zanesenjak nanosei sramotu i Svetom Ocu i svomu biskupskom
redu.7
Ostali su lanovi hercegovaki franjevci: dr. fra Tomislav
Pervan, fra Ivan Landeka, dr. fra Slavko Barbari, fra Jozo Zovko i
dr. fra Leonard Ore.
Zato Tajnitvo odbora? Eto ta dvojica hijerarha u penziji
i petorica hercegovakih franjevaca osnivaju "Tajnitvo odbora
Kraljice mira" i potpisnici su spomenutoga Pisma. Nita se
Ordinarijat u Mostaru ne udi da za tu novu meugorsku
"organizaciju" doznaje iz Slobodne Dalmacije, koja je svojom
jednostranou, osobito u posljednje vrijeme, postala "meugorsko
7

Usp. Glas Koncila, 24/1994., str. 5.

251

glasilo". Ionako u Meugorju djeluje nekoliko redovnikih

karizmatinih "udruga" biskupijskoga ili nikakva prava, mimo
ikakve suglasnosti Biskupskog ordinarijata, dapae, sve su u tom
neposluhu ustrajnije to su neodobrenije. Ako misle da je pojava
"Kraljice mira" na strani njihove neposlunosti, onda mogu biti
sigurni da ih odgovorni u mjesnoj Crkvi ne mogu ni sluati ni
slijediti. Meugorski se duhovnjaki ili karizmatini pokret, i bez
obzira na ovakvu sedmolanu organizaciju Tajnitva prigodom 16.
obljetnice nazovi-ukazanja, pokazao djelatan u suprotstavljanju
zahtjevima mjerodavne crkvene vlasti koja je od samoga poetka
sva
meugorska
"nadnaravna
ukazanja"
proglaavala
"takozvanima" i "navodnima", a biskupije i upe slubeno drala
daleko od ikakva hodoaenja. To vrijedi i danas. Ni tajnitvo, ni
odbor, ni meugorski duhovni pokret, ni "poruke" nisu nikada
naili na slubeno odobrenje nikakve mjerodavne crkvene vlasti,
unato svemu njihovu pozivanju i tumaenju pojedinih hijerarha,
mariologa ili ak Papinih rijei izgovorenih u bilo kakvoj okolnosti
u odnosu na Meugorje. to se tie onih "pet poruka", koje je
meugorski pokret preuzeo kao svoje: Euharistija, Boja rije,
Mjesena ispovijed, Krunica, Post, zatim Vjerovanje i Sedam
Oenaa, za te svakodnevne izraze nae katolike vjere nije zaista
potrebno na tisua "ukazanja" esterolanoj ekipi "vidjelaca".
Kakav duh zajednitva? Sedmorica potpisnika Tajnitva
odbora "Kraljice mira" javno trae da se meugorski duh
zajednitva ne rastae i da ne "bude uguen polemikama,
neslaganjem, podjelama i jeftinim osudama". A to nee biti, stav je
Sedmorice, ako cio svijet prihvati meugorski duhovni pokret i
smatra ga "nezaobilaznim u Crkvi". Je li mogue da Tajnitvo ne
smatra da taj "pokret", tako koncipiran i organiziran, stvara podjele
i neslaganje, i da od drugih ima pravo traiti da se takav pokret, ne
daj Boe, ne dohvaa "polemikama, neslaganjem"?
Trae tajnici odbornici da se polemikom ne gui njihov
meugorski duh zajednitva i molitve, a sami piu da "mnogo
alosti ponaanje onih koji osuuju Medjugorje, ostavljajui
vjernike zbunjenima i smetenima...". Tajnici oito misle da oni
252

svojim ponaanjem i uvjerenjem prema meugorskom fenomenu

ne ostavljaju "vjernike zbunjenima i smetenima", pogotovo ne
sveenike i biskupe! Na drugom mjestu piu da meugorska
vremena "nailaze na snaan otpor". Kako dakle mogu oekivati da
takve "osude Meugorja", "zbunjenosti i smetenosti vjernika" i
"snaan otpor" nee nositi i odreenu boju "polemike i
neslaganja"?
Duh protuslovlja, a ne zajednitva: Prvo, potpisnici kau
da "mjerodavne crkvene vlasti jo uvijek nisu izrekle konani sud
o ovim ukazanjima". Ako je tako, zato se onda ta sedmorica na
svu silu "udruuju" i ele nacitirati Pape, koji je navodno rekao
jednomu od potpisnika: "titite Medjugorje"? Ili misle da Papa
nije mjerodavna crkvena vlast? Ili tumae njegove rijei kao da ih
je govorio iskljuivo u kljuu Meugorja? Ne vidjesmo je li to
Sveti Otac rekao sa svoje stolice, "ex cathedra"!
Drugo, to se tie Papine elje, navodno izraene
Predsjedniku Republike Hrvatske, kako oni istiu, da posjeti
Medjugorje, sudionici u pripremama za Papin dolazak u Sarajevo i
u Bosnu i Hercegovinu nisu nikada uli nijednu sugestiju od onih
koji su bili zadueni za Papino putovanje da bi Sveti Otac elio
unijeti u program i posjet Meugorju. Ali zato Papa nije propustio
priliku da, pred Generalom Reda, pozove domae franjevce "vrlo
suvremenim" pozivom da prestanu sa svojim svaama, prepirkama
i osudama drugih!
Tree, potpisnici nam kazuju: "Mir koji je postojao 1981.
bio je samo prividan". Meutim malo dalje navode kako nitko nije
razumio "zato tamo gdje postoji miran suivot, Gospa govori da
postoji urna potreba vraanja ljudi Bogu da bi na taj nain imali
pravi mir". E sada, zar je po sebi razumljivo da ondje gdje je
"miran suivot" bude sve u redu u odnosu na Boga? Tko je to
ikada tvrdio i tko se tomu ikada udio? Potpisnici piu da je 1981.
bio "prividan mir" u "mirnu suivotu" s "nepravim mirom"!
etvrto: Uvjeravaju nas: "Na stablu meugorskih plodova
nije izrasla nijedna hereza". Ovako: stablo meugorskih plodova
obraslo je neposlunou prema Crkvi. Meugorski se pokret vlada
253

tako da Crkvu osvoji i privatizira i da Crkva ne smije njega

prosuivati. Meugorski pokret iri "poruke" kao izraze
"ukazanja" bez ikakva odobrenja mjesnoga biskupa i mjesnoga
episkopata i Kongregacije za nauk vjere.
Najuinkovitija obraenja? Doznajemo iz Pisma da je
obraenje, koje je zapoelo meugorskim "porukama" koje dolaze
s "Istoka," "trenutano najuinkovitije u ovome stoljeu". Eto ta
Sedmorica tono znaju koja su obraenja najuspjenija u ovome
suvremenom svijetu i u ovome stoljeu. Nama drugima,
preostalima, nije ni na kraj pameti da budemo tako preuzetni da
bismo se usudili procjenjivati gdje su Boje milosti najuspjenije i
"obraenje najuinkovitije". Oni, lanovi Tajnitva odbora
"Kraljice mira", smatraju se kompetentnima prosuditi da iz
Meugorja poinje "najuinkovitije" obraenje "u ovom stoljeu".
I tko se nije ukljuio u to najuinkovitije obraenje, znai da se
nalazi izvan "nezaobilazna" pokreta u Crkvi? Meugorje je, kau,
posjetilo "nekoliko milijuna" "hodoasnika". Hajde neka bude jo
toliko! A to emo s preostalom milijardom katolika koja nije
nikada povirila u Meugorje? Kamo e oni?
Nekatoliko tumaenje ratnih dogaaja. Meugorsko
nas Tajnitvo odbora pouava da je Gospodin potedio
Medjugorje, "koje je odabrao za svoju Majku", nasuprot drugim
mjestima za koja je dopustio da se razore. Kakve li teologije i
udna i deplasirana tumaenja volje Boje! Moemo sad misliti
kako se Nebo nemilosrdno rasrdilo i obruilo na izopaeni
preljubniki narataj u Sarajevu, u Mostaru, u Srebrenici, oni su
dobili na tisue i tisue granata u glavu, u koljena, u krovove, u
mostove! Nasluali smo se takvih uvredljivih interpretacija, jer
takvi vjerojatno misle da je Meugorje toliko jako da moe
podnijeti i najvee teoloke besmislice i ljudske i religiozne
apsurde.
Nije to toliko ni naivno ni primitivno, koliko smiljeno.
Znaju mudri meugorfili to pred "naivnima" pali za afirmaciju
Meugorja! to vie iskolaenih oiju, nevienih senzacija,
zauujuih pria i udovinih brojeva. Zaprepaujue je kako
254

nas teoloki potpisnici uvode u svoje zakljuke: "Kako bi Kraljica

Mira mogla ostati ravnoduna gledajui mrnju i razarujue sile
Sotone koja je spremala jedan od najveih napada u povijesti,
napada kojemu je Sarajevo ostalo simbolom". I to se to dogaalo
punih pet godina? Mi znamo iz svoje svete vjere kako Otac
nebeski ni svoga Sina Jedinoroenoga nije potedio, nego ga je
dao razapeti iz ljubavi prema svijetu, a njegovu Majku stavio pod
kri, u njezino majinsko supatnitvo s Njime. I Krist nas je svojim
kriem, smru i uskrsnuem otkupio. A ova nam Sedmorica hoe
rei kako Gospodin, eto, vie voli Meugorje koje je potedio od
"razarujuih sila", od kria, od smrti, nego to voli vlastitoga Sina
kojega nije od toga potedio. Ne znamo to je to Medjugorje
poduzelo konkretno kroz tri godine razarujuih sila? Tj. to bi to
bilo "zauujue da nije bilo meugorske poruke"? Ako je
agresorski napad na Sarajevo i na BiH bio "jedan od najveih
napada u povijesti", to bi to moglo biti od toga jo gore, da
izgleda jo vie zauujue?
Vjera u brojeve. Potpisnici Pisma pozivaju nas da
otvorimo oi prema njihovim uoenim brojevima koje su oni
poslagali poput kakve igrake, pa kau kako su 24. lipnja 1981.
poela "ukazanja", i "tono 10 godina nakon toga poeo je rat"!
Pitamo se, zajedno s njima, gdje je to i kada tono poeo
rat?
- U Hrvatskoj je prva glava pala tono 1. svibnja 1991. na
Plitvicama. Usput, udno kako se u Pismu uope ne spominje
Hrvatska, koja je zadobila svoju samostalnost, nezavisnost i
slobodu s poetkom iz Meugorja iz 1981., kako smo vie puta
mogli proitati po bulevarskom tisku i na filmu zvanom Gospa
vidjeti od nekih potpisnika Pisma?
- A u Bosni i Hercegovini, gdje se Blaena Gospa, prema
lanovima Tajnitva, stala "ukazivati", poeo je rat "tono" u
listopadu 1991. napadom na hercegovake upe Ravno i Trebinju.
- U Sloveniji "tono" 26. lipnja, dva dana nakon "desete
obljetnice". Znai, to se tie vremenske desetogodinje pribline
tonosti, njihova su "ukazanja" htjela samo Slovencima to
255

uvjerljivije pokazati kako su ivjeli u "mirnu suivotu" s prividnim

i nepravim mirom, i da je bila "urna potreba vraanja ljudi Bogu".
Samo to je tu rat poeo i odmah, Bogu hvala, prestao. A u
Hrvatskoj i BiH, na alost, poeo, gotovo etiri godine tragino
bjesnio i ostavio uasne posljedice!
Osim toga, potpisnici nam jo kau da su "meugorska
ukazanja" poela "mjesec dana" nakon "atentata na Papu". Vidi li,
znai, tu simboliku i tu povezanost Pape s Meugorjem? A nee ni
to biti tono. Atentat 13. svibnja, a "ukazanja" 24. lipnja 1981.
Dakle tono nakon 41 dan! Budui da nije broj 30, nego upravo
priblino 40, zato se, recimo, jedan od potpisnika nije sjetio svoje
biblijske propovijedi iz 1981. u kojoj je govorio o biblijskih 40
godina pustinje, o 40 godina robovanja? Bilo bi brojano puno
uvjerljivije i svetopisamski usklaenije! A on veli o sebi, i to
potpisuje, uvjeravajui nas kako je "platio zatvorom svoju vjernost
meugorskim ukazanjima"! Kako onda da mu ne vjerujemo i kako
da mu "ukazanja" ne budu - autentina!
Upotreba Papina imena i rijei, koje se Papi pripisuju da ih
je izgovorio negdje u ali, u prolazu, prigodom rukovanja na
kakvoj audijenciji, po emu bi se tumaio i slubeni stav Papin
prema Meugorju, prava je zloupotreba. Navodimo nekoliko
primjera:
- 1987: naslovni biskup Pavel Hnilica u asopisu
"Meugorje" u Siegenu na njemakom jeziku 1987. godine izjavio
je kako je u razgovoru s nadbiskupom Franiem rekao kako se
Vatikan informirao o meugorskim injenicama. Poslije jednog
savjetovanja izjasnio se papa Ivan Pavao II: "Uvjeren sam da se
Majka Boja ukazuje u Meugorju". Kad su se podigle suprotne
rijei iz Dravnoga tajnitva, jer se to nije smjelo jo rei,
odgovorio je Sveti Otac: "Ja sam Papa"! Biskup je ani 9. travnja
1987. posredno o tome obavijestio Dravno tajnitvo. Ono je
odgovorilo 6. svibnja 1987: " ovlateno Vam izjavljujem da
tvrdnje, na koje ste skrenuli pozornost, Sveti Otac nije izgovorio".
Eto ve desetak godina kako msgr. Hnilica pripisuje Papi ono to
on nije izgovorio.
256

- 1988: Jedan katoliki laik u Americi pitao je

apostolskoga nuncija msgr. Pija Laghija je li Papa rekao, kako su
neke novine donijele: "Pustite narod da ide u Meugorje ako se
obraa, moli, ispovijeda, ini pokoru". Nuncij je odgovorio (prot.
909/88/5): "Izjava koju navodite kao citat nikada nije objavljena ili
slubeno potvrena. Premda je bilo primjedaba o Meugorju, koje
su se pripisivale Svetom Ocu ili drugim slubenicima Svete
Stolice, nijedna nije bila priznata autentinom".
- 1994: Vatikansko dravno tajnitvo otro se ogradilo u
glasilu biskupije Graz-Seckau od sudionitva u akcijama
njemakoga drutva "Mir - za mir i pomirenje", kojima to drutvo
eli "na stranja vrata dobiti crkveno priznanje Meugorja i
Schia". Vatikansko je tajnitvo takoer pozvalo vjernike da s
oprezom pristupaju od Crkve nepotvrenim hodoasnikim
mjestima Meugorju i Schiu u Italiji.8
Zakljuak. Tajnitvo odbora "Kraljice mira" na svoju se
ruku osniva i daje izjavu u kojoj ima elemenata koji su razumski
pretenciozni, vjerniki neumjesni, marioloki naivni, teoloki
netoni. A sve je to udnije, to meu njima ima priznatih
hrvatskih teologa. Ali, ini se, kad su u pitanju meugorska
"ukazanja", onda je za njih theologia ancilla Medjugorja! Pismo
su pisali oni koji nude svoj duh zajednitva utemeljen na
takozvanim "ukazanjima". U tu svrhu ne preu, na alost, ni od
zloupotrebe imena Svetog Oca. Zato ni njima ni njihovu Pismu i
nije posveena posebna pozornost u javnim sredstvima
priopavanja. A i mi biljeimo samo po slubenoj dunosti.
Mostar, 5. kolovoza 1997.
Don Luka Pavlovi
generalni vikar
Saetak objavljen u:
* Crkva na Kamenu, 9-10/1997., str. 3.
* Slobodna Dalmacija, 12. rujna 1997., str. 12.
8

IKA, 20. srpnja 1994., str. 9.

257

KAD SE DR. LETICA ZALETI

Kad se dr. Slaven Letica zaleti u Hercegovinu, ravno e u
Meugorje pa onda u Mostar. I to "iz vrue sociologijske elje". A
kad se poznati sociolog zaleti u marijanske teme, ravno e u
prvorazredne neukusnice i nesuvislice. O Blaenoj Gospi on ovako
umuje: "Umorna od putovanja po urbanim esto praznim crkvama
i mranim katedralama suvremenog svijeta, izmorena noenjem sa
svim grozomornim poastima tzv. zapadne civilizacije (...),
uvrijeena (moda) drugorazrednim poloajem sebe kao ene u
crkvenim obredima (u odnosu na vlastitog Sina), ta je plemenita
dama odluila povremeno vikend-boravite potraiti u vrletima
Biokova" (Globus, 15. kolovoza 1997., str. 16).
Ta sociologova il preslana ala il neslana teza sadri barem
nekoliko besmislica ili hereza:
Kristoloki: Teologija nas ui da je Gospa stvorenje,
"dama," kako se sociolog izraava, a njezin je Sin pravi Bog,
Druga vjena boanska osoba, koja je u vremenu uzela tijelo iz te
Dame ili Gospe. Zato bi zemaljskoj roditeljki bilo ao ili krivo u
odnosu na vlastitoga Sina, koji je Bog i prije nje i boanski iznad
nje?
Marioloki: Gospa je stvorenje prezahvalno na
"drugorazrednoj" ulozi koju joj je Bog povlateno povjerio, a koju
ona nikada nije mogla ni sanjati, a kamoli se ljutiti i osjetiti
uvrijeenom. Uvia i sociolog da hoda po porculanu, pa dodaje
ono "(moda)".
Liturgijski: Gospa je izmeu svih stvorenja, eto i kao
"drugorazredna", tovana, i u crkvenim obredima i onako, vie od
svih drugih svetaca i svetica, pa i svih njih zajedno! Zato bi bila
(moda) "uvrijeena" ako bi se njezinu Sinu, Bogu, iskazivalo
klanjanje, a njoj samoj aenje ili super-aenje?
258

Moralno: Sociolog Gospu naziva "plemenitom damom".

Kako joj onda moe priiti feministiku neuravnoteenost i
(moda) uvrijeenost?
Socioloki: Nas su uili da se Gospa, s pomou Bojom,
kadra "nositi" sa sedmoglavim Vragom paklenijem, a da se ne
"nosi" s tim sociologovim "poastima" tzv. zapadne civilizacije! Pa
da mora bjeati u Biokovo!
I sad da nam te nekakve teze mrane zapadne civilizacije
stalno nabijaju medijske komplekse da u naoj vrletnoj balkanskoj
civilizaciji nema slobode tiska, slobode uvreda i neukusnih ala.
Barem na sociologijskom podruju, i na stranicama Globusa!
- Ali nije muka u tome to sociolog stvara sociologijske
ale na religijske teme, pravei se neznalicom da se "plemenita
dama" sustavno i neizostavno "ukazuje" svakoga u Boga dana, i to
ve prepunih 16 godina, i to brojnim "vidiocima" u "vrletima
Biokova" ili Bijakovia zapadne Hercegovine. A on pie o
nekakvu "povremenom vikend-boravitu"! Nego nam je mnogo
vie ao to se meu nama, religioznim ljudima, odanom
Marijinom djecom, nae takvih koji svojim fabuloznim priama o
tzv. "ukazanjima" daju materijala da nam se i sociolozi smiju!*

* Crkva na Kamenu, 9-10/1997., str. 3.

259

APLJINSKA "KRIZMA"
i
MEUGORSKA "KARIZMA"
Objavljujemo osvrt mjesnoga biskupa na nezakonitu i
nevaljanu "krizmu" u apljini, za koju se kasnije doznalo da ju je
obavio fra Stanko Pavlovi, tadanji upnik u Ljutom Docu,
dananji uzurpator u Grudama i otputenik iz Franjevakoga reda
(23. lipnja 2001).
Bezimeni. Slobodna Dalmacija, 6. listopada 1997, 4,
donosi vijest trojice novinara da je u nedjelju 5. listopada 97. u
apljini u mostarsko-duvanjskoj biskupiji podijelio "krizmu" neki
navodni biskup nepoznata imena i prezimena, iz nepoznate zemlje,
nepoznate biskupije, nepoznata porijekla. Drugi dodaju da je
govorio njemaki, a jedan franjevac, koji nezakonito djeluje u
apljini, prevodio mu na hrvatski. Niti su gostoprimci smatrali
potrebnim predstaviti nezakonitog "krizmatelja", niti je nezakoniti
gost smatrao pristojnim predstaviti se, osim ovoga: "Dolazim vam
iz jedne daleke, ali takoer lijepe zemlje. Domovina je moja,
naime, udaljena vie od tisuu milja odavde od vae domovine i
vaega lijepoga grada", izvjeuje nas SD.
Svete sakramente zakonito i valjano dijele ovlateni
djelitelji u zajednitvu s Crkvom, po kanonskim pravilima, s
pravom nakanom, sa znanjem sudionika, s odobrenjem mjesnoga
biskupa. Gdje ima prisile i prijevare, nema sakramenata.
Krizmanike pozivamo da budu hrabri svjedoci Kristovi, a ovdje
"krizmatelja" sakrili u bezimenost i tajnovitost! ()
"Duhovno nesretni." Ipak bezimeni gost otkriva o sebi
jednu tajnu. On spominje samo jedno mjesto iz kojega dolazi:
Meugorje! Iz njegove se prigodne rijei doznaje da je on ei
posjetitelj Meugorja: "Vau sam domovinu tono prije deset
260

godina prvi put posjetio. Razlog za tadanji posjet bila su Gospina

ukazanja u Meugorju. Sada vam moram priznati da sam se svaki
put kada bih se iz Meugorja vratio kui osjeao mirnijim i
sretnijim. Ali prole sam se godine vratio kui, dosta tuan i
duhovno nesretan. Istiniti temelj moga nemira i velike nesree bila
su ova zazidana vrata na vaoj crkvi u apljini. Iako ovaj natpis na
pet jezika dostatno sam za sebe sve govori, ipak, sam se kod
prijatelja jo vie raspitao o situaciji", navodi SD od 6. listopada.
Nakon ovakva svjedoanstva i pothvata "krizmateljeva"
meugorski zanesenjaci ne bi smjeli upozoravati mjesnoga biskupa
kako treba odvojiti problem Meugorja od problema apljine,
meugorski sluaj od hercegovakog sluaja! Ovaj bezimeni,
samovoljni, najamni meugorski "duhovni nesretnik" eli
dolaskom iz Meugorja rijeiti "apljinski sluaj"! On izlazi u
susret nezakonitim franjevcima koji su u apljini mimo odredaba
Svete Stolice, mimo odluka svoga Franjevakog reda, mimo normi
mjesne Crkve, kako se u svom priopenju (SD, 7. listopada 1997.,
str. 6) ograuje hercegovaki provincijal "ad instar" dr. fra
Tomislav Pervan. apljinski nezakoniti "monsinjor" (tako je, vele,
spomenut i u misnom kanonu!) napaja se meugorskim duhom,
najprije "mirom i sreom", a potom tugom i velikom nesreom kad
vidi da stvari ne idu kako bi htio on i oni koji su ga pozvali u
apljinu da djeluje protiv jedinstva, mira i reda, protiv zakona i
kanona Crkve Boje, zlorabei i sakrament Duha Svetoga.
Meugorje nam je emitiralo prve "poruke" jo prije 15 godina, u
sijenju 1982. godine, kada se navodna "Gospa" preko jedne
vidjelice umijeala u jurisdikciju mjesne Crkve titei neke
neposlune franjevake kapelane, a korei mjesnoga biskupa Pavla
da se "u odluci prenaglio". "Vidjelica" je to iskazala puno
besramnijim izrazom! I, evo, sada nam je Meugorje duhovno
othranilo nezakonitog "krizmatelja" koji prelazi u apljinu da
razara jedinstvo Crkve Boje i da vara na stotine krizmanika.*
* Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 2.
261

"UKAZANJA"
PO DUHANITU I KUKURIZITU
Msgr. Pavao ani, biskup u mirovini, u CnaK-u, 89/1987., str. 2:
"Gospa se, kau, poela ukazivati na Podbrdu na brdu
Crnici, pa kad je milicija zabranila ii tamo, sila je u kue, u
ograde, u polja, u vinograde, u duhanita, ukazivala se u crkvi, na
oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na
putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolima, u Mostaru na
nekoliko mjesta, u Sarajevu na vie mjesta, u Zagrebu po
samostanima, u Varadinu, u vicarskoj, u Italiji, opet na
Podbrdu, na Krievcu, u upi, u upnoj kui, itd. Sigurno nije
nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan ovjek,
koji Gospu asti, pita: Gospe moja, to to od tebe ine?"
Don ivko Kusti, zvani Don Jure, 10 godina kasnije, u
Glasu Koncila, 24. kolovoza 1997., str. 17:
"Ali kad se na rubu neke ume ili drvoreda, na strnitu ili u
kukuruzitu skupi mnogo ljudi pa mnogi kau da vide ili da su
vidjeli, a svaki drugaije, onda redovito nema ukazanja, nego su
samo privienja. Ljudi pilje u sjene i odsjeve, u orise drvea i
oblaka u sumraku, i vide to ele vidjeti. Mnogo je ivano
nemirnih i duevno uznemirenih koji ni sami ne znaju to su vidjeli
i koji ne mogu pouzdano svjedoiti".*

* Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 3.

262

OTVOREN KONANU PRAVORIJEKU

Biskup je na traenje Th. Bouteta, urednika francuskoga
asopisa Famille chrtienne, poslao pismo koje ovdje prenosimo
na hrvatskom:
Mostar, 2. listopada 1997.
Potovani gospodine Boutet,
odgovaram na Vae pismo od 29. rujna 1997. koje sam
primio faksom preko Nuncijature u Sarajevu.
to se tie stajalita ovoga Biskupskog ordinarijata s
obzirom na formulu: Non constat de supernaturalitate ili Constat
de non supernaturalitate,1 mogu vam izjaviti sljedee:
1) Druga biskupska komisija, koja je radila od 1984. do
1986., izriito je izglasala, u najveoj veini, 2. svibnja 1986.: Non
constat de supernaturalitate (11 negativni, 2 pozitivna, 1 "in
nucleo", 1 suzdran).
2) Izjava Biskupske konferencije iz 1991. kae: "Na
temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima ili objavama."
3) Kongregacija za nauk vjere, navodei cjelovito Izjavu
biskupa bive Jugoslavije, u dva identina pisma poslana
francuskim prelatima: msgr. Dalozu, nadbiskupu Besanona (4.
srpnja 1995) i msgr. Taverdetu, biskupu Langresa (23. oujka
1996) kae: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se slubena
hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih
1

Non constat de supernaturalitate znai: Ne rezultira da su posrijedi

nadnaravna ukazanja, a Constat de non supernaturalitate znai: Rezultira da
nisu posrijedi nadnaravna ukazanja.

263

marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na

biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su Biskupi
bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi."
4) Na temelju ozbiljna prouavanja sluaja, koje je
poduzelo tridesetak naih strunjaka (ak u trima Komisijama),
na temelju moga biskupskog iskustva od pet godina u
biskupiji,
na temelju kandalozna neposluha koji okruuje pojavu,
na temelju lai koje se ponekada stavljaju u usta
"Gospina",
na temelju neuobiajeno uestalih "poruka" od 16 godina,
na temelju udne mode da i "duhovni voe" takozvanih
"vidjelaca" vode ih po svijetu pravei s njima propagandu,
na temelju prakse koju "Gospa " oituje na "fiat" ("neka
bude") "vidjelaca",
moje je uvjerenje i stajalite ne samo
Non constat de supernaturalitate, nego i ono:
Constat de non supernaturalitate meugorskih ukazanja ili
objava.
5) Ipak otvoren sam prouavanju koje bi htjela poduzeti
Sveta Stolica, kao najvia uprava Katolike Crkve da izrekne
vrhovan i konaan pravorijek o samom sluaju, i to to prije, za
dobro dua i na ast Crkve i Gospe.*
S osobitim potovanjem

* Famille chrtienne, 1. studenoga 1997., Le cahier n 1 d'Edifa,

str. 92-93. na francuskom i talijanskom jeziku.
264

GODINA 1998.

REBIEVA EGZEGEZA
MEUGORSKIH "PORUKA"
Meugorske "poruke" nale su jo jednoga pobornika,
prof. Adalberta Rebia s Katolikoga bogoslovnog fakulteta u
Zagrebu. Najprije se dr. Rebi oglasio intervjuom usporeujui
Meugorje sa Sinajem (Globus, 5. 9. 1997, 16), potom u Vjesniku,
od 24-26. 12. 1997., str. 35: "Meugorje je imalo i ima proroki
karakter." Meugorske pojave on tumai:
"Fenomen Meugorja je uvertira rata na Balkanu. Ako se
dobro sjeamo, sva su ona upozoravanja iz Meugorja glasila:
Obratite se, molite za obraenje grenika, postite, inite pokoru,
molite krunicu, borite se za mir. Ako to ne uinite, horde e doi s
istoka, klati i ubijati... Tim upozoravanjima nismo poklonili
pozornost, pa ni ljudi Crkve, i dogodilo se to se dogodilo. Horde
su dole, svoje uinile, i mnogi ljudi jo uvijek trpe od posljedica
rata. Poziv na obraenje nije bio prihvaen."
Je li vl. Rebi svjestan da govori protiv Meugorja?
Naime, ako je, prema glasinama, kroz Meugorje prolo "od 10 do
20 milijuna" ljudi, kako-tako obraenih, zato se na temelju
njihova "obraenja" i molitve za mir nije izbjegao rat na ovim
prostorima? Jer, dr. Rebi kao svetopisamski zakonoznanac zna da
Bog potedi od unitenja i kad se u jednoj Sodomi nae "deset
nevinih," a kamoli nee kad kroz jedno mjesto kao to je
265

Meugorje proe deset milijuna koji poste, pokoru ine i krunicu

mole! Bilo ih je valjda 10 nevinih iz Hrvatske i BiH!
uju se razne poruke iz Meugorja, od izraza iz
propovijedi do pravih nesuvislosti, ali meugorska "poruka" koju
Rebi iz sjeanja donosi: "Ako to ne uinite, horde e doi s istoka,
klati i ubijati..." prvi se put ita. Kada je ta poruka izreena? Gdje
je objavljena? Ili je to jedna od tajna? Kako je dr. Rebi nije prije
otkrio? Gdje poinje istok na Balkanu gdje zavrava, s obzirom na
Meugorje? Poseban je paradoks u ostvarenju Rebieve
meugorske prijetnje da je nastradala upravo ona naa sirotinja
koja najvie dri do Boga i Boje istine, dok su uzronici rata
ostali nekanjeni i obogaeni. Ovakvim se izmiljanjem dr. Rebi
stavlja u red loih tumaa, jer onima kojima bi trebao pomoi,
dovodi ih do oaja! Nasuprot dr. Rebiu koji tvrdi da horde
"dolaze s istoka," ljetos nas je meugorsko Tajnitvo odbora
uvjeravalo da meugorske poruke "dolaze s istoka",1 da je
Gospodin potedio Medjugorje, "koje je odabrao za svoju Majku",
nasuprot drugim mjestima na koja su se sruile granate! Nasluali
smo se takvih naivnih objanjenja ak i od meugorskih tumaa
poznatijih od dr. Rebia, jer takvi vjerojatno dre da je Medjugorje
toliko jako da na svoj raun moe izdrati i najvee teoloke
besmislice.
Rebi se, oito, uvrtava u "generale poslije boja". On
donosi ovakvu svoju egzegezu domaega agresorskog i
obrambenog rata: "Tim upozoravanjima nismo poklonili pozornost,
pa ni ljudi Crkve, i dogodilo se to se dogodilo." Evo pitanja
egzegeti Meugorja: Kako to da dr. Rebi nije tome poklonio vie
pozornosti? On, ovjek Crkve, a do juer i ministar Drave! Je li se
on ubrojio u "deset nevinih"? Koji to ljudi Crkve nisu poklonili
pozornost? Od 1982. do 1991. godine ljudi Crkve sustavno su
prouavali "poruke," "upozoravanja", prijetnje, besmislice
"vidjelaca." S punom odgovornou radile su tri crkvene komisije,
jedna za drugom, pod vodstvom bilo biskupa ania, bilo tadanje
1

Press Bulletin Medjugorje, br. 70, str. 3.

266

BK, sa znanjem Svete Stolice. Nakon svih ispitivanja, posve

suprotno Rebievoj egzegezi meugorskih "proroanstava," ljudi
su Crkve izrekli: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama." I
nikakve nas privatne objave, ukazanja i poruke ne obvezuju, a
Isusovo Evanelje, koje nauava obraenje, pokoru, mir, molitvu,
spasenje, kao i to da se uvamo "lanih proroka" (Mt 7,15),
obvezuje nas u savjesti!
Konano, kad je objasnio konkretna meugorska
"proroanstva" o ratu koji je zavrio 1995., bi li dr. Rebi htio,
prema meugorskim "porukama" i dan-danas, ve sada otkriti
puku Bojemu to ga sve eka sljedeih mjeseci ili godina? Rat?
Potop? Mir? Ponovne "horde s istoka" ili sa zapada? Koliko e
"ukazanja" jo trajati? Zna li to je s "deset tajna"? Da ljudi budu
spremni, a i da prof. Rebi ne ispada smijean svojim tumaenjem
dvije godine poslije boja!*
Don Ante Luburi

*Vjesnik, 31. prosinca 1997. i 1. sijenja 1998., str. 13.

267

"UKAZANJA"
BEZ SOLIDNA TEMELJA VJERE
Jedan se novinski lanak moe itati dvojako: s
razumijevanjem i s nerazumijevanjem. Na takav se sastavak netko
moe osvrnuti takoer dvojako: tako da napisani tekst ide
"drumom," a osvrt na tekst "umom." Dr. Jure Juras u Vjesniku od
13. sijenja 1998, str. 11, izabrao je u oba sluaja ovo drugo: put
nerazumijevanja u itanju naeg odgovora na to kako prof. Rebi
objanjava "meugorsko proroanstvo": "horde e doi s istoka,
klati i ubijati", na koje se on, dr. Juras, uope ne osvre, i zato je
udario svojom umom. I jo k tomu moralizira! Da je htio uzeti u
obzir meritum intervjua prof. Rebia,1 na to se odnosio na
kritiki osvrt u istom listu,2 ne bi mu trebala "uma" pitanja, koja
nemaju veze ni sa spomenutim izmiljenim meugorskim
"proroanstvom" ni s pokasnim njegovim smijenim tumaenjem.
Ipak s tim u vezi vrijedno je upozoriti da je Papa Ivan
Pavao II., govorei nedavno o sektama, s jedne strane, i o ei za
autentinim duhovnim vrednotama, s druge, naelno istaknuo ovu
pogibelj u Crkvi: "U okviru crkvene zajednice umnoenje
navodnih ukazanja ili vienja sije pomutnju i otkriva odreen
nedostatak solidna temelja vjere i kranskog ivota meu
njezinim lanovima".3 Meugorska "ukazanja" i "vienja" (ne
samoreklamna obraenja!) ve sedamnaestu godinu, po uvjerenju
brojnih vjernika, kod jednih siju pomutnju a kod drugih otkrivaju
odreen nedostatak solidna temelja vjere i kranskog ivota. A
ako se vjernici u meugorskoj crkvi iskreno ispovijedaju i mole,
1

Vjesnik, 24-26. prosinca 1997., str. 35.

Vjesnik, 31. prosinca 1997 - 1. sijenja 1998., str. 13.
3
SYNOD OF BISHOPS, Special Assembly for America, The Way to
Conversion, Instrumentum laboris, Vatikan 1996., br. 33; L'Osservatore
Romano, 18. rujna 1996.
2

268

bez obzira na sva besmislena umnoenja "ukazanja" i "vienja",

sigurno primaju iste Boje milosti kao i vjernici koji se mole i
primaju sakramente u svim drugim katolikim crkvama i upama.
To je mjesna Crkva uvijek drala. A nije nikada poklanjala
pozornosti ni izmiljenim "proroanstvima", ni lakoumnim
njihovim objanjenjima, ni "lanim prorocima", ni "lanim
uiteljima", na to nas Sveto Pismo ozbiljno upozorava (2 Pet 2,1).
Osvremo se ipak na jednu proizvoljnu tvrdnju Jurasovu:
"Don Ante Luburi ne govori... o inae doputenom tovanju i
doputenim hodoaima Majci Bojoj Meugorskoj, o punoj
slobodi mjesne Crkve u toj pobonosti itd. (iako sve to bez
posebnog zalaganja slubene Crkve i njene hijerarhije oko toga i u
prilog tomu)." Ovo je prava "pomutnja", to bi rekao Sveti Otac.
Prvo, Crkva, ni mjesna ni sveopa, nije uope priznala "Majku
Boju Meugorsku"! Drugo, niti je dopustila "tovanje" "Majke
Boje Meugorske"! Tree, niti je dopustila "hodoae" "Majci
Bojoj Meugorskoj"! To su miljenja i izmiljotine onih koji se
ne dre autentinih crkvenih propisa i naziva, nego i slubenu
Crkvu i njezinu hijerarhiju stavljaju u zagradu, kao to to u ovom
sluaju ini i dr. Jure Juras!*
Don Ante Luburi

*Vjesnik, 17. sijenja 1998., str. 11.

269

SVETI OTAC
NE IDE U PRIVATNO HODOAE
Novinar: Kad su tekle pripreme za Papin dolazak u
Sarajevo bilo je i po novinama govorkanja da je Sveti Otac htio u
Meugorje. Koliko to odgovara istini?
Biskup: To su doista sve samo govorkanja. Kroz sve
vrijeme pripreme nitko mi nije spomenuo ni rijei o tom
eventualnom programu a bio sam od poetka u glavnom odboru za
Papin doek. Mi smo biskupi pozvali Papu i u Sarajevo i u Banju
Luku i u Mostar. Sveta je Stolica odluila da pohod bude samo
Sarajevu. Meugorje, kakvo ve jest, Papa sigurno ne pohaa dok
nad njegovim "ukazanjima" bude visila slubeno-crkvena reenica
Biskupske konferencije (1991): "Na temelju dosadanjeg
istraivanja nemogue je ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima ili objavama." A ako se tome doda ima jo mnogo toga
prijepornoga, onda Papa sigurno ne bi elio svojim slubenim
pohodom rjeavati probleme privatnih "ukazanja" za koje uope
nema valjanih dokaza o nadnaravnosti.*

* Crkva na Kamenu, 1/1998., str. 3.

270

NEMA "UKAZANJA"
U CRKVENIM PROSTORIJAMA
Biskupovo pismo meugorskom upniku:
Mostar, 14. veljae 1998.
Veleasni fra Ivane,
primio sam dopis, Va znak: 41/98, od 12. veljae ove
godine, u kojem razjanjavate nedavne upite oko "ukazanja" u
"sestarskoj kui" u Meugorju. Misli se na kuu sestara franjevki,
gdje se u "prizemlju" dogaaju navodna "ukazanja."
Piete da ste na moj upit ovdje na Ordinarijatu, 13. sijenja
1998., "gdje se sastaju vidioci," odgovorili "da se sastaju u jednoj
prostoriji sestarske kue i to ne redovito." Sada i napismeno
tumaite da ta "sestarska kua" jest "vlasnitvo upnog ureda i kat
te kue stavljen je na raspolaganje sestrama za stanovanje. U
prizemlju te kue su prostorije i uredi kojima se slue pastoralni
djelatnici upnog ureda". Takoer istiete da "sestre nemaju
nikakve veze, niti su na bilo koji nain povezane" s time.
Budui da tako stvari stoje, ovim svojim slubenim
dopisom, u svojstvu mjesnoga dijecezanskog Ordinarija traim od
Vas kao zakonitoga upnika u upi sv. Jakova apostola u
Meugorju da to prije, jasno i nedvosmisleno, pozivajui se na
ovu odluku, proglasite onima kojih se tie, da neete vie moi
stavljati na raspolaganje, ni redovito, ni povremeno, nijednome od
tzv. "vidjelaca" da se sastaju na takva takozvana "ukazanja" ni u
jednom prostoru koji pripada upnom uredu Meugorje kao
crkvenoj ustanovi. Niti da se u tome prostoru okupljaju vjernici na
takva "ukazanja." Kao to su se "vidiocima", nekadanjoj djeci na
razini njihove djeje mate, dogaala ta "ukazanja": "u crkvi, na
oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku... u upi, u upnoj
271

kui, itd.", kako je u svojoj propovijedi pod sv. Misom i sv.

krizmom naveo biskup Pavao ani u Meugorju, 25. srpnja
1987.1, tako se danas nastavljaju dogaati sline nebuloze "u
prizemlju" te "sestarske kue", vlasnitvu upnog ureda u
Meugorju.
Neka se, dakle, za takva navodna, takozvana, matovita i
od Katolike Crkve nikada priznata niti prihvaena, "ukazanja" ne
stavljaju - "za privatnu upotrebu" "vidjelaca" - nikakve slubene
crkvene prostorije vlasnitva upnog ureda, a ponajmanje
spomenuta "sestarska kua"!
Ujedno napominjem da sam o svemu duan izvijestiti
Svetu Stolicu i spreman, ako ustreba, takoer izii u javnost, sa
svom dokumentacijom, jer smatram svojom crkvenom dunou
uklanjati takve nedopustive manipulacije i "privatizacije"
crkvenoga prostora u svrhe posve privatnih izmiljenih "ukazanja"
i "vidjelakih" "poruka." O ovome - i Vaem pismu i svome
odgovoru - izvjeujem takoer s. Robertinu Barbari,
provincijalnu predstojnicu sestara franjevki. Ovim isto tako od Vas
traim da o svome izvrenju ove odluke to prije slubeno
izvijestite ovaj Ordinarijat.*
S potovanjem Vas pozdravlja

* Vrhbosna, 2/1998., str. 337-338.

(Odgovor upnika fra Ivana Landeke: 3. oujka 1998., br.
51/98: "5. Iako prizemlje te kue u vlasnitvu upe sv. Jakova ne
spada ni u kakve 'slubene crkvene prostorije', Vau sam naredbu
slubeno priopio vidiocima i zamolio ih da je prihvate, to su oni,
u duhu poslunosti, i uinili").

Crkva na Kamenu, 8-9/1987., str. 2.

272

MANIPULACIJA
PASTIRSKIM POTPISIMA
A. KATALINI, Marija - Velika nada Hrvata,
Zagreb, 1998. Izdava: "Pokret krunice za obraenje i mir".
Knjiga je ukusno opremljena, tvrdi povez, korice u boji i
broji 238 stranica. U podnaslovu naznaen je sadraj: Marijina
nazonost u povijesti hrvatskoga naroda. U 13 poglavlja isusovac
Katalini govori o tisuljetnoj pobonoj privrenosti hrvatskoga
naroda Blaenoj Djevici Mariji, a u dodatku to ga je priredio
franjevac dr. Smiljan Dragan Koul, urednik, sadrana je Rije o
piscu, Rije o "Pokretu krunice" te Statut "Pokreta krunice za
obraenje i mir".
Nemogue se ovdje osvrnuti na cjelovit sadraj knjige.
Nego vie da izrazim uenje zbog opredjeljenja o. Katalinia da u
12. dijelu: "Gospina svetita novijeg datuma", gdje navodi est
takvih "svetita", ubroji i "meugorsko". Ne vjerujem da isusovac
Katalini ne zna da se u Crkvi naslov "Gospino svetite" ne
pripisuje svakom mjestu gdje se narod okuplja da tuje Gospu.
Tako on nae hercegovako Gospino svetite "Kraljice mira" u
Hrasnu, koje je 1977. godine odobrila crkvena vlast, mirno isputa,
a Meugorju, koje nije odobrila crkvena vlast ni na razini
biskupijskoj ni biskupske konferencije ni Svete Stolice, posveuje
8 stranica (184-191).
Iznenauje me takoer to se o. Katalini u svom prikazu
nije uspio oduprijeti subjektivnim dojmovima i doivljajima to ih
je on osobno proivio u Meugorju. To u svakom sluaju oduzima
od objektivnosti njegova pisanja o "Gospi u Meugorju". U tom
smislu neargumentirano zvue reenice: "O kakvoj lai,
pretvaranju, hinjenju, ni govora, apsolutno iskljueno. Ta njihova
ekstaza (misli se na fantaziranje "vidjelaca") ulijevala je u due
273

svih nas koji smo tome prisustvovali neki savreni osjeaj

smirenosti, sree, duhovne utjehe. Bili smo potpuno sigurni da je
svaka varka iskljuena. I tom je smirenou i nekom nutarnjom
sreom bila preplavljena naa dua dok smo god bili u Meugorju.
Osjeali smo Majinu prisutnost" (s. 190).
Unato tome, o. Katalini izjavljuje kako se bezuvjetno
treba podvri sudu Crkve s obzirom na meugorsku Gospu. Citira
ak i "slubenu izjavu" biskupa od 10. travnja 1991.: "Na temelju
dosadanjeg istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o
nadnaravnim ukazanjima i objavama." Koliki je autorov doprinos,
u objektivnom smislu, prouavanju i produbljivanju nadnaravnosti
ukazanja Gospe u Meugorju, ako on pie ovako subjektivno,
jednostrano i navijaki?
U prilog neobjektivnu prikazivanju "Gospe u Meugorju"
govori i popis literature koju autor navodi. Ako se ve iz
subjektivnih razloga nije sluio i onim osvrtima koji su o tome
kritiki pisali kao to su i sami biskupi odgovorni za Meugorje,
mogao je iz znanstvenog potenja uputiti itatelje i na takvu
literaturu. Tko bi mu zamjerio to on iz subjektivnih razloga ne
isputa sama sebe tridesetak puta navodei svoje vlastite napise o
marijanskim svetitima!?
Moram ipak priznati da me ponajvie iznenauje injenica
to je ovoj knjizi o. Katalinia Uvodno slovo napisao zagrebaki
nadbiskup msgr. Josip Bozani. Ne vjerujem da bi to uinio da je
znao da e na naslovnici knjige kao simbol "Marije - velike nade
Hrvata" biti oslikan lik "Gospe meugorske". Pogotovo ne
vjerujem da bi nadbiskup Bozani, da je znao, napisao Uvodno
slovo za knjigu u kojoj se na onakav nekritian nain prikazuje
meugorski fenomen. Zato je ova knjiga, s obzirom na podmetanje
Meugorja i nadbiskupu i hrvatskoj katolikoj publici
manipulatorska, a ne informatorska.
A kad se radi o vlastitim interesima, a ne o zdravoj
marijanskoj pobonosti, navodim i ovaj primjer. U Hercegovini je
prole godine (1997) prireeno 22. izdanje pukoga Molitvenika
"Fra Anela Nuia". Provincija hercegovakih franjevaca, kako
274

itamo u Vrhbosni, 3/1997., str. 318-319, uredno je zatraila od

Biskupskog ordinarijata crkvenu dozvolu za tiskanje. Ali umjesto
potpisanoga generalnog vikara msgr. Luke Pavlovia izdava je
"zabunom" stavio ime "Ratka, biskupa"! A da stvar bude
"zbunjenija" za tako svetu knjigu, izdava je na prvu stranicu
Molitvenika stavio sliku kipa "Gospe meugorske", a da prethodno
nije obavijestio biskupa. Slika bez objanjenja! Je li opet
"zabunom"?
Crkveni nas dokumenti o tovanju Gospe (Marialis cultus,
1974., br. 38) ozbiljno upozoravaju da nae prouavanje
objavljenih izvora i pozornost na dokumente uiteljstva trebaju
nadjaati pretjerano istraivanje novotarija i izvanrednih dogaaja.
Taj studij treba biti objektivan u povijesnom kontekstu, zato valja
ukloniti sve ono to je oito legendarno i lano. Stoga ne smijemo
dopustiti da budemo izmanipulirani. Ali evo zaneseni meugorski
manipulatori manipuliraju i crkvenim pastirima!*
Don Ante T. Komadina

* Crkva na Kamenu, 5/1998., str. 15.

275

PRIVATNI POHODI
NEVJERODOSTOJNIM UKAZANJIMA
Domai tisak opet se navratio na meugorski fenomen.
Povod je pismo nadbiskupa Bertonea, tajnika Kongregacije za
nauk vjere, od 26. svibnja 1998. msgr. Aubryju, biskupu na
francuskom otoku Runionu u Indijskom oceanu. Potaknuti
medijskim tumaenjem toga pisma donosimo kratku kronologiju
strunog praenja meugorskih zbivanja i crkveni stav koji je do
danas nepromijenjen.1
Nepriznata ukazanja. Meugorska "ukazanja" ispitivana
su na trima komisijama. U drugu komisiju mjesni biskup u
Mostaru msgr. ani pozvao je strunjake s crkvenih uilita i
znanstvenih struka. lanovi su 2. svibnja 1986. izglasali non
constat de supernaturalitate, tj. u Meugorju ne rezultira da se radi
o nadnaravnim ukazanjima. Ne bez znanja Kongregacije, uz
suglasnost mostarskog biskupa, tadanja Biskupska konferencija
formirala je 1987. godine komisiju, koja je biskupima podnijela
rezultate svoga prouavanja ujesen 1990. Na temelju toga rada
biskupi su 10. travnja 1991. u Zadru donijeli negativan stav prema
Meugorju: "Na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Ta
su "ukazanja" takozvana, navodna. Tako ih navodi pod
navodnicima i Kongregacija za nauk vjere. U sadanjim uvjetima
1

"Moje je uvjerenje i stajalite ne samo Non constat de

superanaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate meugorskih
ukazanja ili objava" ukljuuje injenicu: "Ipak otvoren sam prouavanju koje bi
htjela poduzeti Sveta Stolica, kao najvia uprava Katolike Crkve da izrekne
vrhovan i konaan pravorijek o samom sluaju, i to to prije, za dobro dua i na
ast Crkve i Gospe." Famille chrtienne, 1. studenoga 1997., Le cahier no 1
d'Edifa, str. 92-93.

276

ne pokree se pitanje prouavanja meugorskih navodnih

"ukazanja" u okviru Biskupske konferencije BiH. Ta su "ukazanja"
u svojim "porukama" protiv mjesnog biskupa od samog poetka
(1981) bila povezana s "hercegovakim sluajem" koji je Svetoj
Stolici na srcu da ga to prije rijei. Rije je o neposlunosti
Hercegovake franjevake provincije u provedbi dekreta Svetog
Oca s obzirom na neke upe u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
"Privatni" pohodi. Zbog nepriznavanja istinitosti
nadnaravnih ukazanja u Meugorju mjesni je biskup ani bio
protivan organiziranim pohodima na mjesta takozvanih ukazanja.
Vie je puta i BKJ donosila upute da se "ne mogu organizirati
slubena hodoaa u Meugorje kao da je Crkva o tim
dogaajima ve donijela pozitivan sud." Kongregacija za nauk
vjere 1985. pisala je Talijanskoj biskupijskoj konferenciji kako bi
promotrila prikladnost da savjetuje episkopatu "da javno odvraa
organiziranje hodoaa od spomenutoga navodnog sredita
ukazanja kao i svaki drugi oblik objavljivanja, napose
izdavakoga, koji bi se smatrao predrasudan za mirno utvrivanje
dogaaja od strane posebne Komisije koja je u tu svrhu kanonski
ustanovljena." BK u Zadru, izjavljujui da se ne moe ustvrditi
autentinost meugorskih ukazanja ili objava, navodi da postoje
"brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Meugorje
dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima." Na toj liniji
"privatnih" pohoda nije bilo sporno hoe li netko ii u Meugorje
kao u bilo koju drugu katoliku upu. Samo je uvijek bilo jasno
reeno da se to ne moe initi slubeno, upotrebljavajui crkvu i
oltar da se propovijeda autentinost takozvanih "ukazanja" i
proglaava mjesto "svetitem" neutvrenih "ukazanja".
Kongregacija za nauk vjere pisala je francuskom
nadbiskupu Dalozu u Besanonu 1995. i biskupu Taverdetu u
Langresu 1996. da "slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno
kao mjesto autentinih marijanskih ukazanja, ne smiju se
organizirati na upnoj ili biskupijskoj razini, jer bi bila u
proturjeju onome to su biskupi bive Jugoslavije ustvrdili u
277

svojoj prethodno navedenoj izjavi." S obzirom na "hodoaa u

Meugorje koja se odvijaju na privatan nain", Kongregacija
smatra da su doputena "pod uvjetom da se ne smatraju
ovjerovljenjem dogaaja u tijeku i koja trae jo ispitivanje od
strane Crkve". Stoga nita nova. Slubena ili crkvena hodoaa
nisu doputena, dosljedno tome ni ona "privatna" nisu doputena s
nakanom da bi se njima dokazivalo da su navodna "ukazanja" i
takozvane "poruke" autentine! Dakle, slubeni stav mjesnoga
biskupa jest slubeni stav Biskupske konferencije iz 1991. I toga
se crkvenoga stava pridravaju sveenici i vjernici - katolici!*
Mostar, 21. srpnja 1998.
Ratko Peri
biskup

* Crkva na Kamenu, 9-10/1998., str. 2.

278

VJERA I PRAZNOVJERJE
Biskupovo pismo Michaelu Daviesu
Mostar, 29. listopada 1998.
Dear Michael,
hvala Vam na knjizi Meugorje nakon petnaest godina.2
Mogli ste je slobodno nasloviti: Medjugorje after sixteen
years..., donosite neke dokumente i iz 1997. godine.
Knjigu sam proitao i dvije su me se stvari dojmile.
1) Piete katoliki zauzeto i kranski otvoreno. Moda
Vam je ponegdje poneki izraz prejak, ali je oito da ste u
istraivanju meugorskoga fenomena voeni eljom za istinom.
Piui, traei i teei za istinom, ne zaboravljate kransku
ljubav koju treba pokazivati prema onima koji su drukijega
miljenja, pogotovo na terenu privatnih "ukazanja". Uvjeren sam
da e nas Istina osloboditi (Iv 8,32), iako neistina ima mnogo
ljudskih sredstava priopavanja na raspolaganju. Istina e nas
osloboditi, veli Gospodin, ali istina, tumai sv. Pavao, koja se
iskazuje u ljubavi (Facientes veritatem in caritate: Ef 4,15), da
se pomogne zavedenima, koji se povode za priama mimo
Crkve, "stupa i uporita istine" (1 Tim 3,15), ne drei toliko do
svjetla razuma u vjeri: "iluzorno je misliti da vjera, pred slabim
razumom, ima veu snagu; ona, naprotiv, riskira da bude
svedena na mit i praznovjerje", upozorava Sveti Otac u svojoj
nedavnoj enciklici.3 Pred tolikim razlozima, koji su uvjerili sve
tri dosadanje komisije i cijelu Biskupsku konferenciju da je "na
2

M. DAVIES, Medjugorje After Fifteen Years: the Message and the

Meaning, St. Paul, Minnesota, 1998.
3
IVAN PAVAO II., Fides et ratio, 14. rujna 1998. Hrvatski prijevod
Vjera i razum, Zagreb, 1999., KS, Dokumenti 117, br. 48.

279

temelju dosadanjeg istraivanja nemogue ustvrditi da se radi o

nadnaravnim ukazanjima i objavama" u Meugorju, razna
praznovjerja hvataju maha.
2) U knjizi se pridravate crkvenih dokumenata i
tumaenja. Ima u svijetu previe prenoenja neistinitih
informacija, pogotovo od industrije i agencija u slubi
takozvanih meugorskih ukazanja.
Dva su problema u mostarsko-duvanjskoj biskupiji
poznata u cijelome svijetu: franjevaka neposlunost Svetom
Ocu Papi s obzirom na predaju nekoliko upa dijecezanskom
kleru, jo od 1975. godine, i meugorske prie koje zavode
malovjerne i naivne traitelje udesa. Dok u apljini dvojica
bivih franjevaca, koji su nedavno otputeni iz Reda, pokazuju
neobian stupanj neshvatljiva neposluha, u susjednom
Meugorju franjevci, trenutano samo trojica s kanonskom
misijom, a ostali bez crkvenoga poslanja, svijetu propovijedaju
obraenje! U takvoj kontradikciji svakodnevno se nastavlja
pria o "ukazanjima" i uobiajenim "porukama", u kojima
navodna "Kraljica mira" zahvaljuje "vidiocima" to su se
odazvali njezinu pozivu! "Gospe moja, to to od tebe ine!"
rekao bi moj prethodnik biskup ani.
Ustrajte u vjernu istraivanju, a Duh Sveti, koji je na
osobit nain bio djelatan u Blaenoj Gospi i koji nas upuuje u
svu Istinu (Iv 16,13), pomoi e nam svojom milou da se
praznovjerje ukloni a pravovjerje ispuni.
Vas i Vau obitelj pozdravljam sa svim potovanjem...

280

GODINA 1999.
IZ IZVJEA
AD LIMINA APOSTOLORUM
Iz slubenoga razgovora sa Svetim Ocem, 12. sijenja
1999. godine:
Biskup: "Govorio sam Papi o Mostaru, o apljini, o
upama, o maloj brai, o pravoslavnima, o muslimanima, o
Meugorju, kao mjestu gdje se svijet Bogu moli, ali gdje nije do
sada, ve 18 godina, ni od jedne komisije priznato nijedno
nadnaravno ukazanje.
Sveti Otac: Non sono verificate? (=Nisu utvrena?)
Da, nisu utvrena navodna ukazanja. I na temelju tolikih
proturjenih napisanih i izreenih izjava i raznih dogaaja
uvjeren sam da tu nije bilo i da nema nijednoga autentina
ukazanja. Zahvaljujem Vam, Sveti Oe, to sasluavate i
potujete ovakav jasan stav mjesnoga biskupa, i onoga
prethodnoga i ovoga sadanjega, u vezi s tim takozvanim
ukazanjima koja, tako neutvrena a ponegdje s oltara
propovijedana, vie tete nego koriste Crkvi koju pojedini i
sveenici i biskupi privatiziraju, kao to ine i s Blaenom
Gospom i njezinim neutvrenim porukama. elim odluno i
spremno braniti ast, slavu i istinu o Djevici Mariji, koja se u
nas uvelike tuje, slavi, moli i voli. Papa je pozorno sluao kao
to sam i ja nastojao pozorno i odgovorno govoriti pred
najodgovornijom osobom u Crkvi."*
*Crkva na Kamenu, 2/1999., str. 1.
281

IZ NEOBJAVLJENA RAZGOVORA
S VJESNIKOM
Novinar: Smatrate li da je sluaj meugorskih ukazanja
stavljen ad acta, s obzirom na Vae posljednje izvjee Papi u
kojem tvrdite da nema nijednoga autentinoga ukazanja?
Biskup: Taj se sluaj moe staviti ad acta kad oni, koji
za sebe kau da Gospu vide u Meugorju, na brdu, u vlastitoj
kui, u duhanitu, u vinogradu, u vlaku i zraku, u zrakoplovu, po
bjelosvjetskim hotelima, na autostradama, prestanu je
ovozemaljskim oima gledati. Za sada od estero vidjelaca troje
ih ima ukazanja svakog dana, a troje jednom godinje, ali
doivotno! Cio e se sluaj staviti ad acta kad pojedinci iz
laikih, sveenikih, redovnikih, pa i biskupskih redova prestanu
upotrebljavati razna sredstva da te vidioce i vidjelake poruke
po svijetu razvoze, reklamiraju i propagiraju te vjernicima
manipuliraju. Ve je osma godina da su ozbiljni prouavatelji i
Biskupska konferencija rekli da je, s obzirom na Meugorje,
nemogue utvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili
objavama
Ono do ega mi je stalo u mojoj biskupskoj slubi jest ne
samo da branim i promiem ast i slavu Blaene Djevice Marije,
nego i da odgovorno informiram Svetog Oca. Pozorno sam pratio
kad nam je svima biskupima jedan od Papinih bliih suradnika
priao da je gledao na nekoj talijanskoj emisiji intervju s jednom
meugorskom vidjelicom, koju novinar pita:
Ukazuje li ti se jo Gospa?
Ukazuje.
I u Italiji?
I u Italiji.
I u Rimu?
I u Rimu.
282

I u hotelu?
I u hotelu.
I onda slubenik Svete Stolice jednostavno zakljui: Pa
to sve djeluje neozbiljno!
Osobito je znaajna izjava kardinala Josepha Ratzingera,
prefekta Kongregacije za nauk vjere, 22. srpnja 1998. Njemu je
jedan Nijemac dostavio na stol memorandum raznih navodnih
Papinih i njegovih izjava o Meugorju, koje je pokupila i objavila
s. Emmanuel Maillar, Francuskinja, iz Meugorja.1 Na upit to je u
tome memorandumu istina, kardinal Ratzinger napismeno
odgovara:
Ja mogu na to samo rei da izjave o Meugorju pripisane
Svetom Ocu i meni jesu puke izmiljotine (frei erfunden).
Ja osobno, i to kao mjesni biskup, od poetka svoje
odgovorne biskupske slube, nakon itanja tolikih pisama samih
vidjelaca biskupu aniu, nakon osobne prouke, i zakljuaka
kanonskih komisija cijeloga sluaja, nakon izjave Biskupske
konferencije, gledajui sve to se dogaa u vezi s Meugorjem,
stalno sam smatrao da dosadanja meugorska ukazanja i
meugorske poruke nemaju nadnaravnog karaktera. Do sada
nita nije dokazano kao autentino. Prema tome ne moe se s
oltara propovijedati o tim ukazanjima ili porukama kao
nadnaravnima. To to se narod moli i prima sakramente, ne
dokazuje da su i navodna ukazanja nadnaravna! Svjestan sam da
ove rijei mogu zaparati ui pojedinih pobonih hodoasnika ili
politikih zauzetnika, turistikih poduzetnika, ekonomskih
angairaca, zrakoplovnih tvrtki, monih mass-medija, itd. Ali kad
bih drugaije govorio, ne bih bio dosljedan svojoj kranskoj i
biskupskoj savjesti! Papa takvo biskupovo uvjerenje potuje. Na
tome sam mu zahvalan. I ja na isti nain, kao i Sveti Otac, svaki
dan nastojim sv. misom i sv. krunicom rei Gospi: Totus tuus.
1

Njezina knjiga Medjugorje gli anni 90, 1998, u Italiji se prodaje s

priloenim rupiem da itatelj moe brisati suze. U nje plau itatelji, a ne
Madonne, kao u Italiji!

283

Svake godine hodoastim Kraljici mira u Hrasno, slubeno

biskupijsko svetite, proglaeno jo 1977. Njoj sam posvetio svoju
marijansko-marioloku knjigu Prijestolje Mudrosti, Mostar 1995.
Njoj, Presvetoj, svaki dan preporuujem sve svoje vjernike i
sveenike, redovnike i redovnice, obje svoje biskupije sa svim
radostima i nadama, tjeskobama i tegobama.*

*Vjesniku je dan opiran intervju, 15. veljae 1999. Ali, jer mu

je novinar G. Panda traio skraivanje, odgovoreno mu je da ne
objavljuje nita. Ovdje se donosi samo 7. pitanje i odgovor koji
se odnosi na Meugorje.
284

TO BI PAPA REKAO
MEUGORSKOM UPNIKU?
Upozoravani na razne napise u medijima, a nerijetko i
nazivani da ih komentiramo, ostali smo iznenaeni medijskim
interesom na slubeni izvjetaj biskupa Ratka Peria Svetom
Ocu prigodom pohoda Ad limina u sijenju ove godine. Nae je
iznenaenje to vee to biskup Papi, barem to se Meugorja
tie, nije rekao nita nova niti drugaije od onoga to je dosad
nebrojeno puta u svagdanjim razgovorima, u medijima, u raznim
prigodama, te na najveoj crkvenoj razini, pred samim Svetim
Ocem rekao. No, oito je, mediji ostaju mediji, uvijek gladni
senzacije, pa i kad je nemaju, oni je izmisle. No, pitanje koje
se samo po sebi postavlja, pa stoga i ovo nae pisanje, jest:
Zato jedan zakoniti upnik treba izvancrkvene medije da porui
svome biskupu ordinariju to misli o njegovu najslubenijem
izvjeu Vrhovnom poglavaru Katolike Crkve? Motivi, kako
medijski tako i oni fra Ivana Landeke u Slobodnoj BiH, 11.
veljae ove godine, ostaju samo njima u potpunosti jasni.
Analizirajui njegovo pisanje, u kojem znaajno mjesto zauzima
pismo nadbiskupa Bertonea, kao da nudi odgovor: Biskup je
opet neto, mimo svih komisija, Papi privatno rekao. No, pohod
Ad limina otkriva neto drugo: Papa sasluava i potuje jasan
stav mjesnoga biskupa, i onoga prethodnoga i ovoga sadanjega,
pa ma koliko se netko trudio da ga prikae privatnim. Ili emo i
Papu svrstati u privatnike!? Da nije ovo motiv i predmet
medijske zanimljivosti? No, ostavimo se nagaanja. Pred sobom
imamo jasna Papu koji nam je i ovom prigodom oinsku rije
uputio, i to nakon pojedinanoga slubenoga susreta sa svakim
od naih biskupa, pa im je onda zajedniki 14. sijenja rekao i
285

napismeno dao. Pitanje je samo: jesmo li ga spremni posluati?!

Poujmo ga: Muevi i ene, koji odabiru posebni oblik
posveenoga ivota, pozvani su da se kroz raznolike karizme
posve predaju evaneoskome svjedoenju na razliitim
podrujima crkvenoga i drutvenoga ivota. Meutim da bi to
svjedoenje urodilo eljenim plodovima, apostolske djelatnosti
valja na prikladan nain prilagoavati sadanjim potrebama
Crkve i ostvarivati ih u potpunome zajednitvu s Pastirima
biskupija. Molim Gospodina da ivotni polet, koji je stoljeima
obiljeavao Crkvu u Bosni i Hercegovini, ne oslabi nego da
ojaa. () Poznato mi je to sve u svojim stalnim pastirskim
nastojanjima inite da bi, u skladu s velikom katolikom
batinom, svi duobriniki djelatnici u Bosni i Hercegovini
vjerno ostvarivali upute Drugoga vatikanskog sabora i posluno
slijedili kanonske odredbe. Nema sumnje da e usklaenost u
apostolskim ciljevima i prisna suradnja svih, od sveenika,
redovnika, redovnica do vjernika svjetovnjaka, pod revnim
vodstvom biskupa, uroditi obilnim plodovima vjere, ljubavi i
svetost. Bit e to na korist ne samo Crkvi, koja e time biti
odluno upravljena prema budunosti, nego takoer i
graanskome drutvu. // Sveti Ignacije Antiohijski ui da je
Crkva ondje gdje je i biskup (Poslanica Smirnjanima, VIII, 2)
Ako duobriniki rad, koliko god po sebi bio zanimljiv, nije u
skladu s ovim temeljnim naelima, u opasnosti je da loe utjee
na zdrav razvoj cijeloga tijela Crkve, ak i onda kad bi onaj tko
ga obavlja bio uvjeren da djeluje u Boje ime, na dobro vjernika
i same Crkve.
Imajui u vidu ove uiteljske Papine rijei, uvjeren sam
kako bi Papa fra Landeki, upniku svjetski poznate upe, na
njegovu ve napisanu reenicu odgovorio: Bio bih Vam
zahvalan da Vi kao mjesni upnik u potpunom zajednitvu s
mjesnim biskupom povjerene Vam vjernike vodite, Gospinu
ast i slavu branite, pristrano je u bolni sluaj Crkve u
Hercegovini ne unosite, katolicitet nauavate, svaku vrstu
286

sablazni suzbijate, biskupa o svim promjenama u upi, kako

duhovnim tako materijalnim (pa i o ozdravljenjima), redovito
izvjeujete, privatne, polujavne i javne kapele bez crkvenog
doputenja ne podiete i blagoslivljate, u izvancrkvenim
medijima razgovor svojih pastira, na ovakav necrkven nain, ne
komentirate.*
Don eljko Maji

* Slobodna BiH, 17. veljae 1999., str. 20.

287

U ISTINI I LJUBAVI
Biskupova Uvodna rije u knjizi R. Frankena, Putovanje
u Meugorje.
Mostar, 21. lipnja 1999.
Dragi veleasni Rudo!
Proitao sam Tvoju knjiicu A Journey to Medjugorje.
Objections to the Apparitions (= Putovanje u Meugorje.
Primjedbe na ukazanja). Uvjeren sam da Tvoja analiza daje kratko
i korisno predstavljanje meugorskih dogaaja. Ne ulazim u
Tvoj dnevnik i subjektivne doivljaje.
Dobronamjernima sigurno e pomoi da budu jo bolje
prosvijetljeni kako u Medjugorju nema autentinih ukazanja, a
fanatike (izraz dolazi upravo iz religioznog ambijenta, od latinske
rijei fanum, tj. hram, svetite) nee uvjeriti da zauzmu razborito
odstojanje.
Pastoralna preokupacija ove mjesne Crkve u vezi s
meugorskim fenomenom jest radikalan neposluh - redovniki,
eklezijalni i eklezioloki skupine franjevaca koje njihovi vrhovni
poglavari otputaju iz Reda, a Sveta Stolica potvruje. Ali oni to
ne priznaju. Neki od tih redovnika ire poruke ukazanja kao
autentine i eljeli bi obratiti svijet s pomou neutvrenih i
nepriznatih ukazanja, a to je jo gore, neka njihova subraa
nevaljano ispovijedaju, nevaljano krizmavaju, nevaljano
vjenavaju vjernike u upama koje su silom zauzeli, ignorirajui
sve odluke i vlastitoga Franjevakog reda i same Svete Stolice.
U sijenju ove godine mi smo biskupi bili u slubenom
pohodu kod Svetog Oca. Papi sam rekao da nijedna jedina
mjerodavna vlast nije ukazanja u Meugorju priznala
autentinima. 'Zahvalan sam Vam, Sveti Oe, da jasno stajalite
288

mjesnoga biskupa s obzirom na takozvana ukazanja potujete.'

Neki u crkvama propovijedaju autentinost ukazanja, premda nisu
priznata. To nejedinstvu Crkvi vie teti nego koristi.
Dunost je nas katolika ast i slavu Marijinu, kao i istinu o
njoj, braniti odluno i bez oklijevanja.
Vaa knjiica, veleasni Rudo, eli ii stopama istine.
Istine, koja e nas, ako je izgovorena u duhu ljubavi (Ef 4,15),
osloboditi (Iv 8,32).*

* R. FRANKEN, Eine Reise nach Medjugorje, Van Spijk VenloAntwerpen, 2000., str. 4.
289

GODINA 2000.
DVA FENOMENA
Iz razgovora s mjesnim biskupom:
Biskup: Kod nas u Hercegovini dva su fenomena:
stogodinji hercegovaki sluaj o upama i dvadesetgodinja
ukazanja u Meugorju. Ta su ukazanja s poetka bila u
slubi toga prvoga sluaja - moemo staviti na raspolaganje
pismene dokaze - ali kad se vidjelo da je to blasfemino,
gospohulno, prestalo se to govoriti i poruivati, a preporuivati
molitvu bez obzira na ukazanja.
Crkva je rekla svoju rije i o jednom i o drugom sluaju.
O prvom 1975., a o drugom 1991., tj. da nema nijednoga
vjerodostojna dokaza da bi ijedno "ukazanje" bilo autentino, ali
privatizacija dnevnih "ukazanja" i mjesenih "poruka" ide
svojim putem.*

*Crkva na Kamenu, 2/2000., str. 2.

290

CENACULUM
BEZ POTVRDE I DOZVOLE
Biskupovo pismo Mitchellu S. Ritchieu, predsjedniku
udruge "Cenacolo", koja djeluje u Meugorju:
Mostar, 10. svibnja 2000.
Potovani gospodine Ritchie,
primio sam Vae pismo od 17. travnja ove godine, koje
je s engleskoga jezika na hrvatski preveo inicijalima potpisani
MR, a odnosi se na Vau udrugu Cenacolo koja boravi i djeluje
u Meugorju bez odobrenja i prethodnoga i sadanjega
dijecezanskoga Biskupa.
Na Va zahtjev mogu Vas izvijestiti, po nekom
kronolokom redu:
1) da je, na izriito traenje, Ordinarijat 9. oujka 1995.
primio od upnika iz Meugorja fra Ivana Landeke informaciju
da se na terenu upe nalaze neke "redovnike zajednice i kue",
meu kojima i "Comunit Cenacolo" s 50 lanova;
2) da je generalni vikar ovih biskupija msgr. Luka
Pavlovi 20. svibnja 1995. izravno pitao udrugu Cenacolo imaju
li njezini lanovi ikakvu potvrdu ili dozvolu od prethodnoga
dijecezanskoga Biskupa da borave i djeluju u Meugorju;
3) da sam se 19. lipnja 1995. osobno obratio Svetoj
Stolici (Kongregaciji za redovnitvo) pitajui je kakav je
crkveni status tih "redovnikih zajednica" u Meugorju;
4) da je netko neitljivo potpisan u ime udruge Cenacolo
22. lipnja 1995. Ordinarijatu odgovorio;
5) da je od Kongregacije 14. srpnja 1995. uslijedio
odgovor u kojem stoji da Vaa zajednica nije redovnika
291

ustanova dijecezanskoga prava i trebala bi ovisiti o

dijecezanskim biskupima koji su je eventualno osnovali kao
udrugu vjernika, preputajui pri tome mjesnom Biskupu da
postupi kako smatra prikladnim, drei se normi Kodeksa
kanonskoga prava;
6) da je spomenuti generalni vikar, 20. travnja 1996.
jasno napisao udruzi Cenacolo da ta zajednica nema nikakva
odobrenja ovog Ordinarijata;
Dakle status Vae zajednice jest: "terapeutska" udruga koja
u svome odgovoru ignorira stav mjesnoga biskupa, i to radi na
terenu meugorske upe, ne radi u ime Crkve, niti ove biskupije,
niti pod "katolikim" imenom. Tu Vau zajednicu ni na koji nain
nisam priznao ni kao "udrugu vjernika". Stoga posve odgovara
istini Vaa reenica "da rad Cenacolo zajednice u Meugorju nije
odobren od strane Mostarskog Biskupa".
Ako to Cenacolo sve radi pod inspiracijom razvikanih
svakodnevnih meugorskih "ukazanja", mogu Vam rei da
Katolika Crkva ne priznaje nijedno takvo "ukazanje" kao
autentino.
Takvim svojim stavom Vaa se zajednica moe ubrojiti u
jednu od tolikih meugorskih sektakih ili fanatinih udruga,
koje postoje u samom Meugorju ili izvan njega, mimo
odobrenja mjesnoga Ordinarija.
S potovanjem Vas pozdravlja

292

NA BEZGRJENO SRCE MARIJINO

Meugorje, 1. srpnja 2000.
Dragi krizmanici, i svi ostali bogoljubni vjernici!
Juer smo sveano proslavili svetkovinu Presvetoga Srca
Isusova u naim biskupijama na vie mjesta.
Danas Crkva slavi spomendan Bezgrjenoga Srca
Marijina. Prije je taj spomendan bio 22. kolovoza (sjeam se sa
zahvalnou Bogu da sam 1969. izabrao ovaj Gospin
spomendan za proslavu Mlade Mise), a ima vie godina kako se
slavi sutradan po svetkovini Srca Isusova, jedno uz drugo. I
pravo je tako. Dananji nas spomendan potie da reknemo
nekoliko rijei o Blaenoj Djevici Mariji, koja je bila ispunjena
Duhom Svetim, napose o njezinu materinskom srcu.
Sveto Pismo dva puta spominje Marijino majino srce:
1) Nakon svega to se zbilo i odvilo oko Isusova roenja,
veli sveti Luka: "Marija u sebi pohranjivae sve te dogaaje u
prebirae ih u svome srcu" (Lk 2, 19).
2) Nakon susreta u Hramu, kad je Isusu bilo 12 godina,
opet sv. Luka: "Majka njegova brino uvae sve ove uspomene
u svom srcu" (Lk 2,51).
Jest to jednostavan, majinski, ljudski postupak i izraz!
Pohranjivae sa zahvalnou i prebirae s ljubavlju sve te
dogaaje u srcu, odnosno uvae sve te uspomene u svom
majinu srcu. I u jednom i u drugom sluaju govori se ne samo o
rijeima, koje je Gospa ula, jer na izvornom grkom rhemata
znai rijei, vijesti, nauk, dogaaje, uspomene. Gospa to u
293

svome srcu prebire kao to se prebiru zrnca krunice radosnih

otajstava, pohranjuje kao veliko blago, zahvaljuje Bogu i moli
ga da joj to sve misaono povee u glavi i u srcu. Gospa je
sigurno sve to priala Isusu kad je on odrastao, i od njega je
mogla uti i tijekom svoga i njegova ivota doivjeti puni i
ostvareni smisao svih tih uspomena i dogaaja.
U evaneljima nalazimo nekoliko puta da je Gospa
progovorila koju rije, postavila pitanje, izrekla molitvu. Na
primjer, u evaneljima sv. Mateja i sv. Marka uglavnom nema
Marijina izravna govora. U evaneljima sv. Luke i sv. Ivana ima
nekoliko, pet-est, izravnih njezinih navoda.
1) U Nazaretu, upitala je anela navjestitelja: "Kako e
to biti kad ja mua ne poznajem?" (Lk 1, 34). A kad joj je aneo
na svoj nain objasnio kako e to biti, onda je ona
2) pristala i rekla: "Neka mi bude po rijei tvojoj" (Lk
1,38). Ovu rije Gospinu mi krani, katolici, svaki dan barem
jednom, ako ne tri puta, izgovaramo u molitvi Aneo Gospodnji
ili u Gospinu Pozdravu.
3) Veliajna je njezina molitva, zahvalna pjesma,
Magnificat, na liniji starozavjetne majke Ane, od deset redaka:
"Velia dua moja Gospodina, i klike duh moj u Bogu, mome
Spasitelju... Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima
to se njega boje" (Lk 2, 46-56). Taj hvalospjev mi sveenici,
redovnici i redovnice obvezatno molimo ili pjevamo svake
veeri u svome slubenom asoslovu.
Zatim dvije rijei koje je Gospa uputila Isusu:
4) Kad mu je bilo 12 godina, ono u Hramu, kad su ga
nali: "Sinko, zato si nam to uinio? Otac tvoj i ja alosni smo
te traili" (Lk 2, 48), to smo danas itali u Evanelju.

294

5) I u poetku Isusova javnoga djelovanja, u Kani

Galilejskoj na svadbi: "Nemaju vina" (Iv, 2,3). A odmah potom
6) slugama ree: "to god vam rekne, uinite" (Iv 2,5).
Mogue jo koja prilika.
O ovih nekoliko mjesta, gdje Gospa izravno i izriito
neto pita, govori, moli, i o drugim mjestima gdje ona slua
druge, gdje se ona opisuje i prikazuje kao Djevica i Majka,
napisane su tone teolokih knjiga, odrane bezbrojne marijanske
konferencije i rasprave, poloeni ozbiljni marioloki magisteriji
i doktorati. Iz tih biblijskih rijei nie i naa vjera, na odnos
prema Gospi kao Majci Isusovoj i kao uzornoj vjernici u Boga.
U toj nam je vjeri ona primjer i pomo. Napose nam je draga
ona Marijina rije da je Boja dobrota nad onima to se njega
boje, nad onima koji u sebi imaju dar strahopotovanja prema
Bogu i njegovim zapovijedima. Krizmanici, molite, danas i
vazda, osobito za Duhov dar strahopotovanja!
Kad se to ima u vidu, kad kroz Sveto Pismo upozna
Gospu kao Djevicu poniznu i utljivu, kao Majku zabrinutu i
razboritu, koja o svemu tome razmilja u svome srcu, a veoma
malo o tome pripovijeda, onda se ovjek-vjernik moe samo
zauditi nad priom kako se ovdje, u Meugorju, ve gotovo
dvadeset godina - jedna manje - iz dana u dan navodno
"ukazuje" i po pet, deset ili petnaest minuta takozvanim
"vidiocima" kao da neto prenosi: ili u obliku takozvanih
"poruka" ili u obliku "deset tajna", ne zna se je li tono 10, tj.
jesu li kod svakoga eljadeta iste, ili ih je est puta vie, tj. da je
svakomu drugaije.
Znai li to da se to "vienje" do neki dan, recimo,
pojavilo oko 6.940 puta, tj. 19 godina puta 365/6 dana? I da
stalno, svaki dan, pripovijeda, a samo se jednom mjeseno
oglasi javnom "porukom", zahvaljuje navodnim "vidiocima" to
su se odazvali tom pozivu? Tako, velim, dvadesetak godina, i
tako se nastavlja daljnjih deset-dvadeset ili koliko ve bude
godina.
295

Slubena Crkva, poevi od mjesnih biskupa do

Biskupske konferencije, nije u ovom sluaju nikada priznala
nijedno "ukazanje" autentinim. Jasno je izjavila da je
nemogue ustvrditi da se uope radi o nadnaravnim ukazanjima.
Zato sam mirne due, odluno i jasno napisao 14. veljae 1998.
mjesnom upniku: "Neka se, dakle, za takva navodna,
takozvana, matovita i od Katolike Crkve nikada priznata niti
prihvaena, 'ukazanja' ne stavljaju 'za privatnu upotrebu'
'vidjelaca' - nikakve slubene crkvene prostorije vlasnitva
upnog ureda." upnik je to spremno i posluno prihvatio.
Stoga, ovdje nedvosmisleno izjavljujem, i to kao mjesni
ordinarij biskup, da me nijedno takozvano "ukazanje", nijedna
takozvana "poruka" ne uvjerava da se radi o nadnaravnom
ukazanju. Poruke o miru i milosti, o postu i molitvi, o ljubavi i
pokori imamo na najslubeniji nain izraene i na biblijskoj i na
crkveno-uiteljskoj razini.
A to emo s glasovitim "duhovnim plodovima"? Dragi
vjernici, u koju god crkvu uete i Bogu se s vjerom pomolite,
iskreno ispovjedite i pokajete i pobono priestite, moete imati
duhovnih plodova. Krizmanici primaju sedmerostruki dar Duha
Svetoga, ne zato jer su u Meugorju, ili u Mostaru, ili u Rimu,
nego zato jer to valjano dijeli zakonit slubenik Crkve. Nee
nitko pametan i koji u Boga vjeruje rei da u upama po svijetu
gdje se sveti sakramenti valjano i zakonito dijele nema duhovnih
plodova. Gdje god ima Duha Bojega, ima i duhovnih plodova!
Crkvu Katoliku u njezinu nauavanju i dranju
spasonosne istine ne navode ni mnogobrojne ni malobrojne
nazonosti ljudi ili naroda. Ona se dri onoga to je Bog objavio
i sam o sebi i o ovjeku, tako i o Mariji, o kojoj vrstom vjerom
vjerujemo i drimo
da je ona bezgrjeno zaeta,
da je ona Majka Boja, tj. po Oevu planu u vremenu,
zaevi po Duhu Svetom, rodila naega Spasitelja Isusa Krista,
Sina Bojega, Drugu Boansku Osobu Presvetoga Trojstva,
da je uvijek Djevicom ostala,
296

da je duom i tijelom uznesena u nebesku slavu.

Crkva dri i vjeruje da se Blaena Djevica Marija moe
ukazati, da se u povijesti ukazivala, i da do danas nema dokaza
ni uvjerenja da se ovdje u Meugorju ijednom nadnaravno
ukazala.
Mi svi, i vi krizmanici i mi ostali, molimo Blaenu
Djevicu Mariju, Isusovu majku i nau duhovnu majku, da nas
ljubavlju svoga Bezgrjenoga Srca zagovora kod Boga, da
svojom majinskom brigom bdije nad nama, nad ovim mjestom,
nad naom biskupijom i cijelim svijetom.*
Ratko Peri
biskup

* Crkva na Kamenu, 8-9/2000., str. 2.

297

DVA ZAHTJEVA
Biskupovo pismo meugorskom upnom upravitelju dr.
fra Ivanu Sesaru:
Mostar, 30. studenoga 2000.
Veleasni fra Ivane,
na dopis, od 16. listopada ove godine, Vi ste 21. ovoga
mjeseca dostavili na Ordinarijat knjige i broure koje su izile u
bilo kakvoj vezi (odgovornosti, pokroviteljstvu, izdanju,
nakladi) toga upnog ureda, a tiu se "meugorskih
dogaaja". Zahvaljujem na donesenim publikacijama.
Da bi se s obzirom na spomenute pojave sve odvijalo u
skladu s crkvenom Izjavom BKJ iz 1991., a koja sadri glavnu
misao da "na temelju dosadanjeg istraivanja nije mogue
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", te
da se ne bi stvari objavljivale bez crkvene odgovornosti i
financijske kontrole toga upnog ureda i ovoga Biskupskog
ordinarijata koji ima punu pastoralnu odgovornost u toj kao i u
svim drugim upama ovih biskupija, ovim Vas molim:
1) da se vie ne izdaju knjige, broure i asopisi koji
tretiraju meugorsku tematiku: "ukazanja", "poruke", "vidioce" i
slino kao autentine, pod odgovornou toga upnog ureda bez
znanja i odobrenja ovog Ordinarijata;
2) da se s oltara i u crkvenim prostorima Meugorja ne
proglaavaju tzv. "ukazanja" i "poruke" autentinima, dok
Katolika Crkva stoji na spomenutoj poziciji.
Uvjeren da ete pastoralno i crkveno odgovorno provesti
ovu uputu kako se od Vas trai, spreman sam na svako daljnje
objanjenje i pozdravljam Vas i Vae suradnike s osobitim
potovanjem*
*Vrhbosna, 4/2000., str. 476
298

GODINA 2001.

TKO KOGA RANJAVA?

Priopenje za javnost
U Jutarnjem listu 19. 6. 2001. na stranici Politike u
rubrici Jutarnja propovijed ivko se Kusti pita: Hoe li
Meugorje opstati? Svoju rije poinje:
"Kad je ve lani biskup u Grudama i drugdje po
Hercegovini svetogrdnim inima toliko ranio slogu meu
vjernicima"
- Lani biskup nije svetogrdnim inima ranio samo
"slogu meu vjernicima". On je kao ne-katolik ranio Katoliku
Crkvu. Kao ne-sveenik, nevaljano misei, ranio Oca nebeskoga
i Sina njegova, Isusa Krista. A kao ne-biskup, dijelei nevaljane
krizme, ranio Duha Svetoga. Ti svetogrdni ini strano su
obeaenje svetih osoba, svetih mjesta i svetih stvari. Na to
svetogre lanoga su biskupa pozvali franjevci protuzakonito
nastanjeni u upi Grudama, od kojih je jedan, inae lani
krizmatelj u apljini 1997., nedavno otputen iz Reda male
brae, a ostala trojica od istoga Reda kanjena zabranom
sveenikih ina. Trojica sveenika, koji su takoer otputeni iz
Reda i suspendirani zbog neposluha, pozvala su u apljinu
lanoga biskupa da krizma. A drugu dvojicu, protucrkveno
nastanjenih na Tepiima i u Crnu, ovih je dana Generalni
ministar Reda takoer otpustio iz svoje redovnike zajednice.
299

Propovjednik Jutarnjega lista zavrava svoju reenicu:

"zar je pravi biskup ba morao u Meugorju ranjavati pobonost
tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje
nije bilo nikakvih Gospinih ukazanja".
- Pravi citat biskupov glasi: "Mislim ono to sam stalno
drao, i to sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prole
godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono to
Crkva Katolika na temelju strunih i odgovornih ispitivanja
slubeno dri: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina,
nijednoga priznata nadnaravna autentina ukazanja, nijedne
priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne
objave". Rijei su napisane, da ne bude zabune. Ali
propovjednik Jutarnjega lista nepotrebno zbunjen, jo
nepotrebnije zbunjuje druge. Zar je Katolika Crkva "na temelju
strunih i odgovornih ispitivanja" slubeno priznala ijedno
meugorsko ukazanje, poruku ili objavu kao autentino
nadnaravnu? Biskupska konferencija u Zadru, 10. 4. 1991.
izjavljuje da "na temelju dosadanjeg istraivanja ne moe se
ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". To
znai da nije priznato nijedno ukazanje kao nadnaravno, bez
obzira ili se neto nadnaravno dogodilo ili ne. I zato se
"pravom biskupu" spoitava da ranjava "pobonost tolikih
vjernika iz cijeloga svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje nije
bilo nikakvih Gospinih ukazanja", kad to biskup nije tako tvrdio,
nego svojim rijeima ponovio stav BK? Niti je Biskupska
konferencija, niti je mostarski biskup uope spomenuo "Gospina
ukazanja".
Katolika javnost oekuje, pogotovo od kvalificirane
osobe, da teoloki i moralno predoi dubinu zla koje su poinili
otputenici iz Reda ili kanjeni u Redu; da predoi posljedice
raskola na koji su poli neki franjevci koji su prole godine ili u
vicarsku da im starokatoliki biskup zaredi jednoga izmeu
njih za "tajnoga biskupa", a biskup to odbio; da predoi strahotu
kukolja koji je u hercegovakoj Crkvi posijao ne-katolik, nesveenik i ne-biskup, zavodei brojne upljane s pravoga puta
300

vjere, sakramenata i katolike hijerarhije? Lani biskup

izjavljuje:1 "I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u
Meugorju". To bi nas u Crkvi moralo uiniti jo opreznijima
prema "ukazanjima" u Meugorju, koje Katolika Crkva nije
slubeno proglasila Gospinim svetitem, niti uope ustvrdila da
se tu radi o "nadnaravnim objavama", ak ni nakon uzastopnih
7.300 "ukazanja". Ona zna zato tako ini! *
Biskupski ordinarijat Mostar

*Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 4.

Slobodna Dalmacija, 23. svibnja 2001., str. 9.

301

KADA JEDNOM POPUSTI

Pismo generalnoga vikara don ivku Kustiu:
Mostar, 30. lipnja 2001.
Veleasni ivko!
Najprije smo mogli proitati u Jutarnjem listu, 19. lipnja
2001., Vau propovijed s reenicom: Kad je ve lani biskup u
Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim inima toliko
ranio slogu meu vjernicima, zar je pravi biskup ba morao u
Meugorju ranjavati pobonost tolikih vjernika iz cijeloga
svijeta tvrdei kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih
Gospinih ukazanja.
Zatim nismo mogli proitati u Jutarnjem listu Priopenje
Biskupskog ordinarijata iz Mostara, od 20. lipnja (u prilogu), u
vezi s tom Vaom reenicom, poslano faksom.
Konano smo mogli proitati Vau propovijed u
Jutarnjem listu, od 28. lipnja: "eli li Papa u Dubrovnik ili u
Meugorje?" Tu odgovarate samomu sebi i itamo Vau novu
"primisao": Ako mostarski biskup ne priznaje ta ukazanja, ne
mora znaiti da ih nema, a sama se od sebe namee primisao da
je i to Boja volja. Uzdrljivost crkvenih vlasti ide u prilog
autentinosti dogaaja. Crkva se hvali kritinou, kada jednom
popusti, tko e se vie usuditi sumnjati.
Veleasni ivko, Vi najprije biskupu podmeete svoju
misao u obliku pitanja je li "ba u Meugorju morao ranjavati
pobonost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta". to mislite je li
bila volja Boja da Vi to tako nekritiki propovijedate o
biskupovoj propovijedi? I je li bila volja Boja da Jutarnji list
ne objavi slubeno Priopenje za javnost ovog Ordinarijata?
Drugo, kad ve tako mislite ili primiljate to jest a to
nije "volja Boja", to mislite je li volja Boja da je "Gospa
302

Meugorska" (ovo citiram Vas) negdje 1981-82. mjesecima

fanatino branila kanjene franjevce u Hercegovini suprotiva
biskupu ("vidjelica" je Vicka to ak i pisala), a onda ve 20.
godinu o fratrima i o "hercegovakom sluaju" uti kao
zalivena? Je li volja Boja da Bog alje Gospu u Meugorje
sustavno svaku veer ve 20 godina, a ona, kao kuno
meugorsko eljade, ni rijei o tisuama svetogrdnih i
nevaljanih ispovijedi, vjenanja, krizama po Hercegovini? Do
pravoga raskola! Je li volja Boja da ona to mirno promatra kao
to to (ex)-franjevci mirno ine, a Vi preko svega toga u svojim
"jutarnjim propovijedima" mirno prelazite? Je li volja Boja da
su neposluni franjevci "exempti" i od tisua "Gospinih poruka"
(opet Vi) razasutih na sve strane?
Tree, moete li Vi protumaiti je li volja Boja da Papa
doe ili da ne doe u Meugorje? Mi bismo voljeli ne samo
znati, nego i ispuniti volju Boju! Smatramo da je savjest Crkve
neizmjerno iznad savjesti i jednoga biskupa i svih nas skupa
ovdje na Ordinarijatu. Biskup Papu poziva u Hercegovinu, u
svaku upu, od Trebinja do Duvna, osobito u apljinu, u Grude,
u Crna, da se i sam uvjeri kako se Dekret "Romanis
Pontificibus" konkretno ne ostvaruje od onih koji su od biskupa
(in regimine) exempti, a Papi u svemu subjecti. Ali ga po svojoj
biskupskoj savjesti ne poziva u Meugorje, gdje ni nakon
najozbiljnijega crkvenoga prouavanja nije dokazano niti
priznato ijedno "ukazanje". A ne poziva ga i zato da se ne bi
dogodilo kad se "jednom popusti, tko e se vie usuditi
sumnjati".
to je u svemu tome volja Boja, ja ne znam, pogotovo
ne znam koliko Vi znate, pa opet o tome tako nedosljedno
piete.
Ali sam siguran da nije volja Boja da vrijeate "pravoga
biskupa" svojim nesveenikim tumaenjem njegove
propovijedi u Meugorju, kao to ste to uinili u svojoj
"jutarnjoj propovijedi" 19. lipnja?
303

Siguran sam takoer da nije volja Boja da vrijeate sve

nae biskupe koji su nakon dugotrajna ispitivanja izrekli svoj
slubeni stav 1991. proglasivi: "Na temelju dosadanjeg
istraivanja ne moe se ustvrditi da se radi o nadnaravnim
ukazanjima i objavama".
Siguran sam isto tako da nije volja Boja da vrijeate
lanove triju komisija, koje su se trudile doi do spoznaje istine
s obzirom na dogaaje u Meugorju.
Siguran sam napokon da nije volja Boja da vl. ivko
Kusti desetljeima u raznim prigodama sipa ivu sodu na ive
rane Crkve u Hercegovini.
Takvo vrijeanje (Vi biste rekli: ranjavanje), ne
doprinosi ni kritinosti Crkve, ni autentinosti dogaaja, ni
kranskoj ljubavi.
Zato biste uinili veliku uslugu ovoj Crkvi kad biste
prestali uope o tome pisati na tako nekorektan nain!*
S dunim potovanjem
Don Luka Pavlovi
generalni vikar

* Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 3.

304

TAKO PROLAZI
NOVINARSKA SENZACIJA
Slovenski kipar Andrej Ajdi napravio je kip Isusova
uskrsnua, koji je 1998. postavljen u crkvenome dvoritu u
Meugorju. Visok je est metara, teak dvije i pol tone (41 x
277 x 38,3 cm). Kopiju u srebru isti je umjetnik dao Svetom
Ocu koji je prije tri godine pohodio Sloveniju.
Prvi dan, 30. lipnja 2001. subota naveer, oko 20.30
upom Meugorje pronijela se vijest kako je Kristov kip iza
crkve svetoga Jakova - pustio suze. Naime jedan talijanski
hodoasnik primijetio je kako iz Isusove rane na desnoj nozi
kaplje voda.1 udo! Potvrda meugorskih ukazanja, poruka,
pojava, to e biti drugo?!
Trei dan, ponedjeljak, 2. srpnja 2001: kapale su
kapljice vode iz ranjena koljena Kristova kipa u Meugorju.2
udo se nastavlja, a novinari pojaavaju!
Posebno uokvireno: "Ne, ne elim to komentirati bilo
je sve to nam je u vezi s najnovijim meugorskim 'fenomenom'
kazao msgr. dr. Ratko Peri, mostarsko-duvanjski biskup, kojeg
smo zatekli na Hvaru gdje je predvodio procesiju u Dolu
prigodom blagdana Gospe od Sela. Biskup Peri, poznat kao
estoki osporavatelj ukazanja, kao i navodnih natprirodnih

M. SIVRI, Voda iz Isusova kipa privukla mase vjernika, u:

Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 2001., str. 5.
2
M. SIVRI, Iz Isusova kipa voda kaplje na dva mjesta, u: Slobodna
Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5.

305

pojava u Meugorju, ipak nam je dometnuo: - A to ako je to

prestalo dok mi razgovaramo?!"3
etvrti dan, utorak, 3. srpnja 2001., otkako je jedan
talijanski hodoasnik primijetio kako kapljice vode kaplju iz
Isusova kipa, koji se nalazi stotinjak metara iza crkve svetoga
Jakova u Meugorju, znatieljnici i dalje dolaze, novinari
sveudilj napuhuju neuvenu senzaciju: prosuzio na koljena!4
Ispravak: Iz Isusova kipa u Meugorju kapljice vode
nisu poele tei 30. lipnja, nego na 25. godinjicu Gospina
ukazanja!5 Novo nevieno udo! Eto sam Gospodin Isus
potvruje Gospina ukazanja! Hajde sada ne vjerujte, nevjerni
Tome na Ordinarijatu u Mostaru!
Peti dan, srijeda, 4. srpnja 2001. otkako su se mase
hodoasnika poele okupljati oko Isusova kipa u Meugorju,
nakon svjedoenja jednoga talijanskoga hodoasnika kako iz
velike bronane skulpture Uskrsnua teku kapljice vode, nije
donio nikakve nove promjene. Naime, i dalje iz Isusova kipa s
dva mjesta kaplju kapljice vode.6
Posebno uokvireno: "S druge pak strane, biskup iz
Mostara, Ratko Peri, lakonski odgovara naem novinaru: 'A to
ako je to prestalo dok mi razgovaramo?!'. Ja se pitam to ako to
jo uvijek traje i gledam nadnevak Slobodne u kojoj je Perieva
izjava objavljena: utorak 3. srpnja, blagdan sv. Tome apostola.
Da, upravo onog nevjernog Tome koji nije htio vjerovati da je

D. . (DAMIR ARAC), "A to ako je to prestalo?", u: Slobodna

Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5.
4
M. SIVRI, Hodoasnici se nadaju ispitivanju Isusova kipa, u:
Slobodna Dalmacija, 4. srpnja 2001., str. 4.
5
J. PAVKOVI, Veernji u potrazi za oevicem, u: Veernji list, 4.
srpnja 2001., str. 20.
6
M. SIVRI, Hodoasnici: Voda je ista kao kap suze, u Slobodna
Dalmacija, 5. srpnja 2001., str. 4.

306

Isus uskrsnuo dok nije stavio svoje ruke na mjesto rana", natjee
se trijumfalno novinar s drugima iste vrste.7
esti dan, etvrtak, 5. srpnja 2001: za komentar o
"suzama" upitan je i Ivan Dragievi, koji od 1981. godine ima
svakodnevna "ukazanja:"
"Gospa nam do sino nita nije govorila o toj pojavi. I
nemamo do sada nikakve poruke glede toga to se dogaa na
Isusovu kipu. S obitelji sam prije dvije veeri pohodio to mjesto,
ali zbog velikog broja ljudi nisam se mogao pribliiti mjestu iz
kojeg izviru kapljice vode".8 Balon se pomalo ispuhuje
Marija Pavlovi-Lunetti: "Gospi sam uputila pitanje o
kapljicama vode na Isusovu koljenu. Ona, meutim, nije nita
odgovorila, samo je poela moliti. ak ni po njezinu izrazu lica
nisam mogla nita zakljuiti. Jedino to je ustvrdila jest da
kapljice nisu vidljiv znak koji je Gospa preko vidjelaca poruila
da e ostaviti u Meugorju. Taj znak Gospa e ostaviti na Brdu
ukazanja".9 Pravi udar po novinarima i njihovoj fantazmi.
Sedmi dan, 6. srpnja 2001. u petak naveer prvi je put
primijeeno kako je voda prestala kapati iz kipa.10
I tako zavrila velebna novinarska praznorjeivost i
njihova matovita i praznovjerna kombinatorika.

I. UGRIN, Kristov kip i nevjerne Tome, u: Slobodna Dalmacija, 5.

srpnja 2001., str. 4.
8
D. ARAC i M. SIVRI, Kap po kap Boje milosti, u: Slobodna
Dalmacija, 6. srpnja 2001., str. 11.
9
J. PAVKOVI, Kapljice nisu znak koji je Gospa obeala ostaviti u
Meugorju, u: Veernji list, 7. srpnja 2001., str. 15.
10
M. SIVRI, Meugorje: Voda vie ne kapa iz Isusova kipa, u:
Slobodna Dalmacija, 8. srpnja 2001., str. 5.

307

KRISTE,
BUDI NAA SREA!
Meugorje, Tijelovo, 14. lipnja 2001.
Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili Braaneva braance jest hostija - ili Korosanda, tj. Corpus Sanctum ili
Sveto Tijelo Isusovo. Mi pjevamo euharistijskomu Isusu: Kriste,
budi naa radost! Kriste, budi naa srea! Kriste, budi nam
ivot Ti! Izmeu te tri velike rijei: radosti, sree i ivota,
zaustavimo se samo jednoj, na srei, i na njezinoj suprotnosti.
Srea. Kriste, budi naa srea! Ne sluajnost, pogodak,
lutrija, potrefilo, a da nismo uope ni oekivali. Latini imaju dva
pojma za sreu: felicitas a to je srea zasluena, steena, za
koju si se zalagao, borio i molio. I fortuna, a to ti je sluajnost,
izvlaenje na sreu pa to bi bi, nabasao putem na tisuu
maraka. Netko je za to gorko zaplakao, a ti se, eto, usreio. uj,
usreio, umjesto da prijavi upniku ili policiji. Ne govorimo o
srei na koju si sluajno naletio. Govorimo o srei koja dolazi
od sresti se, sretan, susresti se s osobom, s roditeljima, braom i
sestrama, s osobama koje cijeni, voli i duguje im zahvalnost.
Susret jest sretnost, srea. Susret s Bogom jest najvea srea. A
taj je susret sam Bog izmislio i priredio. Njemu dugujemo susret
i sreu. Mi molimo Isusa da bude naa srea. Da se susretnemo
s njime. Evo ga danas slavimo kao Presveto Tijelo, kao susret i
svoju sreu. Susreemo ga svaki dan, i u Euharistiji, i u molitvi,
i u poklonu. Molimo ga za duhovna zvanja u naoj Crkvi, neka
ih on izabere po Oevu planu. etva je velika, a radnika premalo
(Lk 10,2).
U Crkvi je oduvijek vrijedio zakon: "Ako eli biti
sretan, i ako eli druge usreivati, onda sam nita ne trai i
308

nita ne otkai." Ne namei se i ne razmei se! Znaju drugi za te.

Ne trai da bude provincijal! Ali ako je zakonit izbor pao na te,
ne bjei, nego stisni zube i povedi provinciju u sreu, a ne u
nesreu. Ne trai da bude biskup! Ali ako je zakonit izbor pao
na te, izdri do kraja u istini i pravdi i upravljaj biskupijom u
jedinstvu vjere i ljubavi sa Svetim Ocem Papom.
Je li tko radostan, neka pjeva hvalospjeve! (Jak 5,13). Je
li tko sretan, neka usreuje i druge.
Nesrea. Moda ti srea jo razumljivije zvui kad se
spomene nesrea: nesrea na poslu, na putu, nesrea u braku, u
zraku, u mraku, nesrea kao tragedija, sudar auta ili vlakova,
povreda, gubitak, propast, smrt. Ima raznih vrsta nesrea,
namjernih i sluajnih, sve do velikih crkvenih nesrea. Pitali me
ovih dana putem faksova i telefona pojedini novinari i iz
domovine i iz inozemstva: to mislim o takozvanim
"ukazanjima", o kojima ve 20 godina ne prestaje novinarska i
druga senzacija. Mislim ono to sam stalno drao, i to sam kao
mjesni ordinarij ove biskupije i prole godine rekao s ovoga
svetog mjesta. Mislim i govorim ono to Crkva Katolika na
temelju strunih i odgovornih ispitivanja slubeno dri: da nema
u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata
nadnaravna autentina ukazanja, nijedne priznate nadnaravne
poruke, nijedne priznate nadnaravne objave. Eto to mislim i
javno i jasno govorim, da ne bude apsolutno nikakve zabune,
izraavajui duboku vjeru u presvetu osobu i ulogu ponizne i
poslune Blaene Djevice Marije u djelu Isusova spasenja, kako
Katolika Crkva nauava.
Ali od svih tih pustih zainteresiranih vrlo su rijetki oni s
pitanjem koje bi se odnosilo na domau situaciju koja
unesreuje brojne vjernike u ovoj biskupiji, situaciju kojoj
pogoduje neljudska, nekranska, neredovnika i nesveenika
neposlunost odlukama najvie crkvene vlasti.
Da su me pitali, s bolju bih u dui odgovorio da je,
prema objavljenim podacima i ni od koga uvjerljivim
309

argumentima opovrgnutima, ve godinama njegovani neposluh

prema Svetoj Stolici, vlastitomu Redu i mjesnoj Crkvi u
posljednje vrijeme najvie urodio svojim gorkim plodovima
nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi, nevaljanih krizama i
svetogrdnih misa.
Oni koji su prethodnih godina sami nevaljano krizmavali
ili pozivali sline sebi da "krizmaju", ove su se godine
sunovratili do te nesree da su zaobili mjesnoga ordinarija i
zovnuli kao "krizmatelja" ovjeka koji nije uope ne samo
biskup, ni sveenik, nego je po svome uvjerenju nekatolik. On je
izjavio: "elimo kroz krizmu postii da Papa povue dekret
Romanis pontificibus I fratri i ja vjerujemo u Marijino
ukazanje u Meugorju". to se tie celibata, "kad se ukine,
sveenici e se moi eniti. Mi to elimo". Kao nekatolik kae:
"Nepogreivost pape ne moe biti dogma" (izjava: 23. svibnja
2001), mislei valjda na nezabludivost u vjeri i moralu. Eto,
takva su ovjeka pozvali da u trima upama: Grudama, apljini
i Tepiima podijeli nevaljani obred krizme sedam stotina
sedamdeset i devetorici kandidata. Nisu posrijedi samo
nevaljane krizme, ponienje i svetogre Duha Svetoga, nego su
posrijedi i nevaljane mise, koje je taj ne-sveenik glumio pred
vjernicima, a ljudi se poveli za najamnikom kao ovce bez pastira
(Iv 10).
S bolju bih u dui odgovorio takvim upitima o domaoj
situaciji - sa svjedoanstvom iz prve ruke - da su neki franjevci
prole godine otili jednomu starokatolikom biskupu u
vicarsku i molili ga da im zaredi "tajnoga biskupa"
(Geheimbischof) da bi oni mogli snagom sakramenta sv. reda
rediti nove sveenike i dijeliti krizme. Taj je starokatoliki
biskup to, naravno, odmah otklonio i prekinuo razgovor (na
upit: 25., a njegov odgovor 28. svibnja 2001). Nemam razloga
ne vjerovati tomu starokatolikom vicarskom biskupu, koji je
nastupio u duhu neprozelitskih zasada suvremenog ekumenizma.
O tome sam obavijestio mjerodavne u Crkvi.
310

S bolju bih u dui odgovorio da sam slubeno

obavijeten da je Franjevaki red ovih dana jo trojicu svojih
hercegovakih lanova otpustio iz Reda zbog tekoga
neposluha, a trojicu drugih suspendirao od sveenike slube; da
je njih etrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenoga posluha, koju
je dogovorio generalni ministar Franjevakoga reda i mjesni
biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnou istiem da
su dvije treine otaca franjevaca potpisale Izjavu i pokazale
crkveni duh posluha, i s kojima raunam u duobrinitvu u ovoj
biskupiji. Posebno istiem da su franjevci zaposleni u pastoralu
ovdje u Meugorju i od provincijalata predloeni i od
Ordinarijata zakonito imenovani.
Eto, to nas pozitivno raduje, a ono nas negativno boli do
dna due, taj pokuaj razbijanja katolikoga jedinstva, i to od
raznih prema raznim crkvenim podrujima: u vjeri, u
bogotovlju, u disciplini. Iznosim to u okviru ove sv. krizme - i
nemojte mi rei da ovo nije prigoda - i to s pozivom svima u
biskupiji, u domovini i u svijetu s usrdnom molitvom
Presvetomu Trojstvu da nas ouva od slinih nesrea i od
nesretnih crkvenih sluajeva.
Stoga se za vas, krizmanike, molim svemoguem Bogu i
pozivam vas da primanjem valjane krizme budete vrijedni
svjedoci katolikoga jedinstva, vjere i Crkve; autentini svjedoci
Duha Svetoga i njegovih sedam darova, od mudrosti do straha
Bojega; svjedoci Isusa Krista, koji nam je objavio svoga Oca
nebeskoga.
Kriste, budi naa srea! Due Sveti, daj nam svoje
plodove: "ljubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrotu,
vjernost, blagost, uzdrljivost" (Gal 5, 22-23).
Ratko Peri
biskup

311

PAPA DOLAZI NA POZIV

Iz biskupova razgovora s novinarom Dnevnoga lista:
Novinar: Govori se da ste vi biskupi pozvali Papu u
Mostar i Banju Luku. ak se govori da e Papa posjetiti
Meugorje?
Biskup: Biskupi iz BiH-a nisu ovaj put zajedniki pozvali
Papu u pohode u BiH. Ako bi jednom i dolo do posjeta Banjoj
Luci i Mostaru, sigurno nije predvien niti ikomu pada na pamet,
osim kojem "ekskluzivnu" ili "otkvaenu" novinaru, Papin pohod
u Meugorje, sve dok mjesni biskup, nae Biskupske konferencije
i sama Sveta Stolica ona "ukazanja" smatraju neautentinima, a
Meugorje ne smatraju svetitem ni na biskupijskoj niti i na kojoj
drugoj razini. To su sve puke izmiljotine novinskih zanesenjaka
koje takva pria nita ne kota pa im zato nita i ne vrijedi!*

*Dnevni list (Mostar), 20. studenoga 2001., str. 5.

312

ZAKLJUAK
Crkveni stav. Prema slubenoj Izjavi, od 10. travnja
1991. godine, sastavljenoj na temelju sustavna i sveobuhvatna rada
strunih komisija, biskupi nisu nali nijedan dokaz ni znak koji bi
ih naveo da fenomene u Meugorju proglase nadnaravnima.
Ni nakon toga datuma nita se bitno s obzirom na
"ukazanja" i "poruke" nije dogodilo da bi navelo na promjenu
miljenja. Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni
propovjednici koji u crkvama, s oltara, o tome fenomenu govore
kao o priznatim autentinim ukazanjima i porukama.
Tumaenje "hodoaa". Tajnik Kongregacije za nauk
vjere u dva navrata, 1996. i 1997. citirao je biskupsku izjavu iz
1991. i zakljuio: "Iz ovoga to je upravo reeno proizlazi da se
slubena hodoaa u Meugorje, shvaeno kao mjesto autentinih
marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na upnoj ni na
biskupijskoj razini, jer bi bila u proturjeju s onim to su biskupi
bive Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi."
U istom smislu isti je tajnik Kongregacije, 26. svibnja
1998., iznio stav da su "privatna hodoaa" u Meugorje
doputena samo pod uvjetom da se time ne priznaje
autentinost "ukazanja", odnosno ni privatna hodoaa nisu
doputena ako se time priznaje autentinost "ukazanja".
Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni koji
dolaze u Meugorje s nakanom priznanja takozvanih ukazanja i
poruka. Ne vidi se nikakve potrebe da vjernici s raznih strana
svijeta dolaze u Meugorje izmoliti krunicu, ispovjediti se i
priestiti kad to sve mogu pobono uiniti u svojoj upi gdje je
Gospodin Isus svojom osobom na sakramentalan nain
nazoan, a Gospa svojom majinskom pomou djelatna.
Neposluh do raskola. Biskupiju Mostar-Duvno ve vie
godina razdire neshvatljiv neposluh odreena broja lanova u
313

Provinciji OFM u Hercegovini s obzirom na predaju nekoliko upa

"na slobodno raspolaganje biskupu" prema Papinu dekretu iz 1975.
Generalna uprava Reda zbog toga je neposluha od 1997. poduzela
najozbiljnije mjere, ukljuujui i otputanje nepokornih lanova iz
Reda. Tako je do sada istjerano iz Franjevakoga reda osam
franjevaca, to je Sveta Stolica potvrdila. Nekoliko njih okupiralo
je vie upa u kojima, kanjeni suspenzijom bogosluja,
nezakonito i svetogrdno pastoriziraju vjernike obavljajui
nevaljane ispovijedi, prisustvujui nevaljanim vjenanjima,
omoguujui dijeljenje nevaljane krizme.
Biskupi i sveenici koji iz svijeta dolaze u Meugorje i na
traenje upnog osoblja ili drugih djelatnika daju izjave o
meugorskim "ukazanjima" ili "porukama" kao autentinima, ne
doprinose ni svojim dolascima ni svojim izjavama redu, miru i
nunu zajednitvu u ovoj biskupiji i Crkvi. Teka zloupotreba
protiv jedinstva Crkve dogodila se 5. listopada 1997. kad je neki
navodni biskup, ne kazujui ni imena ni porijekla, prolazei kroz
Meugorje, na poziv neposlunih franjevaca, krizmao preko 400
djece u susjednoj upi apljini, protiv izriita crkvenoga zakona.
Prema kasnijim naznakama, to je uinio jedan hercegovaki
franjevac koji se svetogrdno predstavio "biskupom", a ove je 2001.
godine otputen iz Franjevakoga reda. A jo se vei kandal
dogodio proljetos, u svibnju 2001., kad su neki neposlunici
pozvali starokatolikoga akona, koji se lano predstavio
"biskupom", naglaavajui da prihvaa "ukazanja" u Meugorju, i
u trima upama obavio nevaljan obred krizme stotinama kandidata
sv. potvrde.
Preporuka. Ponizno preporuujemo crkveno jedinstvo ove
biskupije zagovoru Bezgrjene Djevice koja je snagom Duha
Svetoga zaela i ovjeanstvu rodila Razveselitelja svijeta, Isusa
Krista Pravednika (1 Iv 2,1).
Stoga joj se i obraamo u njezinim litanijama zazivom:
Ogledalo Pravde, moli za nas!
Ratko Peri, biskup
314

POPIS IMENA
Bozani J., 274
Bubalo J., 110
Buconji P., 213,
Buda, 137-138
Bulat N., 22, 68, 72
Byabazaire D., 217

A
Ajdi A., 305
Apolon, 294
Aralica I., 202, 206
Aubry G., 12, 276
B
Bakula P., 148
Balthasar U. von, 55
Baram M., 202
Barbari B., 244
Barbari R., 272
Barbari S., 5, 32, 36, 5962, 93, 97-101, 103,
105-108, 230, 239-244,
249, 251
Barii R., 213
Barozzi A., 37
Bai N., 245-246
Bai R., 205
Batinovi S., 16
Benedikt XIV., 85, 191
Berkovi Z., 203
Bertone T., 12-13, 214,
231, 234-235, 276, 285
Botta M., 55
Bouflet J., 23, 137
Boutet Th., 263
Bovone A., 194

C
Caniato R., 23-24, 26, 128
Caporello E., 194
Caprile G., 194
Castellano A., 144
Chiron Y., 221

olo A., 37
olo Jakov, 5, 25, 37, 85,
88, 107, 110, 112-115,
118, 123-124, 126,
olo Jaka, 37
ule P., 16, 41
uvalo Z., 17, 55

uri J., 183, 189-191

D
DAntonio E., 155
Daloz L., 214, 223, 231,
315

263, 277
Davies M., 279
Dragievi I., 5, 23, 25, 3335, 36, 59, 67, 85, 8789, 91, 93, 102-103,
105-108, 113-118, 120121, 123, 126-127, 129,
226, 307
Dragievi J., 24
Dragievi Milena, 24
Dragievi Mirjana, 5, 2427, 41, 85, 106, 120-121
Dragievi S., 33
Dragievi V., 127
Dragievi Z., 33
Drmi I., 45, 181
Dugandi I., 102

Glavurti M., 205

Grafenauer R., 7,
22-23, 75, 219220
Guibert de F.-X., 69
H
Harsch M., 243
Hechich B., 163-165
Heupel A., 29-31, 57
Hnilica P., 155-156, 251,
256
I
Ili ., 61
Ivan Pavao II., 214, 227,
229, 231, 237, 256, 268,
279
Ivankovi Ivan, 36
Ivankovi Ivanka, 5, 25, 36,
88, 107, 110, 120, 122,
Ivankovi J., 36
Ivankovi M., 113
Ivankovi P., 21
Ivankovi V., 5, 21-23, 25,
28, 55, 68, 75-77, 85,
94-95, 97-102, 106-107,
110-111, 112-115, 117118, 120-121, 123, 128,
303
Ivankovi Z., 21

E
Eak, 136
Elez R., 36
F
Fabrio N., 205
Fisichella R., 183, 188
Frani F., 28, 68, 214-215,
230-238, 247, 251
Franken R., 288-289
Frigerio L., 55
G
Gali N., 203
Galot J., 85, 183, 185-186,
191

J
Jones E. M., 60
316

180, 207, 216, 220, 226,

239-240, 246, 267, 269
Lunetti P., 29, 31

Juras J., 268-269

Jurii I., 115, 120
K
Katalini A., 273-274
Kennedy H. J., 161
Klanac D., 137
Kolberg T., 42
Komadina A., 101
Komarica F., 218
Konfucije, 138
Konstantin, 203
Koul S. D., 273
Kraljevi A., 213
Kuhari F., 48, 156, 158,
192, 196
Kusti ., 262, 299, 302,
304
Kutlea D., 9
Kutlea M., 226, 240

LJ
Ljubii P., 106
M
Maillar E., 283
Maji A., 64
Maji ., 67, 70, 287
Maksencije, 203
Martinovi I., 204
Mati A., 216
Mazza M., 183, 188
Milingo E., 181
Monterisi F., 218
Muhamed, 137-138
Murphy L., 34, 226
N
Navarro Valls J., 234-237
Noyce P., 206
Nui A., 274

L
Laghi P., 257
Lambertini P., 191
Landeka I., 58, 150, 157,
172, 216, 251, 271-272,
285-286, 291
Laszlo S., 169
Laurentin R., 5, 25, 28-29,
59, 66-72, 103, 108,
136-137, 163, 189-191,
247, 249
Leon XIII., 213
Letica S., 7, 258
Luburi A., 51-52, 164,

O
Ore L., 5, 63-65, 251
Oroli N. M., 205
P
Panda G., 284
Pavao VI., 169
Pavii J., 202, 205
Pavkovi J., 306-307
317

Pavlovi F., 28
Pavlovi, I., 28
Pavlovi L., 18, 46, 82,
156, 159, 162, 164-165,
171-172, 176, 197, 208,
257, 275, 291, 304
Pavlovi M., 5, 23, 25, 2832, 57, 85, 88, 106-107,
110, 126, 129, 307
Pavlovi S., 260
Peri R., 9, 12, 15-16, 18,
67-69, 141, 143, 155,
165, 171, 175, 179-180,
204, 206-207, 217-219,
224, 227, 232-233, 275,
278, 285, 305-306
Pernek S., 68
Pervan T., 25, 124, 251,
261
Pio IX., 211
Pio XII., 228
Pir, 136
Pitija, 105, 136
Polimac N., 203
Pontoglio O., 175
Poulain A., 188
Prusina I., 22, 63-65, 75-79,
81-82, 116, 118, 169,
175-176
Pulji V., 218
Pulji ., 102-103, 183,
187

Ratzinger J., 69, 283

Rebi A., 7, 265-268
Ritchie M. S., 291
Robles Diaz L., 217
Rupi Lj., 25, 45, 105, 249
S
Sainte Trinit de la M., 137
Samac ., 103
Sansonetti V., 23, 24, 26,
128
Sedlar J., 203-206
Senei ., 206
Sesar I., 298
Sgreva G., 208
Sheen M., 205
Sisek I., 103
Sivri I., 59, 109, 182
Sivri M., 305-307
Sodano A., 229
Soldo M., 27
Spaziante G., 249
Stanivukovi Z., 203
Stoji M., 227
Sudar P., 218

arac D., 306-307

ili R., 185
imi A., 123
men B., 205
ubi P. (ani P.), 177,
202

R
Radoevi M., 152
318

T
Taverdet L., 214, 223, 231,
263, 277
Teodozije, 126
Touw J., 66, 71
Tuman F., 227, 245

Z
Zovki M., 102, 183
Zovko J., 5, 51-54, 69, 112116, 121, 126, 178, 202203, 211, 251

ani P., 5, 18, 21, 23, 26,

34-35, 41-46, 50-51, 55,
57, 59, 63, 68, 75, 7982, 84-85, 87-88, 91, 9394, 102, 119, 122, 125127, 134, 142, 146, 148,
156, 158, 165, 167-171,
174-175, 177-180, 182,
192-198, 204, 207, 209,
219, 224, 237-238, 250,
256, 261-262, 266, 272,
276-277, 280, 283

U
Ugrin I., 307
V
Vasilj D., 16-17
Vasilj J., 84-85, 122, 124125
Vasilj K., 185
Vasilj S., 119
Vego I., 22, 63-65, 75-79,
116-118
Vinceti L., 204
Vlai F., 169, 174-176
Vlai T., 5, 25, 28-31, 5558, 59, 75, 83, 85, 102,
109, 111-112, 116, 119122, 127, 135-136
Vrdoljak A., 206
Vukovi, 203
Vuki I., 144
Vuki T., 44, 168, 197
Vuleta B., 244
Y
York M., 205

319