Hadzi-Trifun, Sofkin predak, svojim radom stie veliko bogastvo a sa njim i ugled te

autoritet u gradu a pogotovo u porodici. Medjutim nakon njegove smrti dolazi do

postepe degeneracije odnosno propadanja jedne bogate i jake porodice. Bogastvo
koje je Hadzi-Trifun stekao se troilo bizerno, a nije se radilo. Svi su zivjeli raskosno i
muskarci i zene. Muski svijet se sve vie udaljavao kako od posla tako i od drugih
ljudi, okrenut sebi , svojim eljama, navikama, linim potrebama i nagonima. To se
isto deavalo i sa enama: predavale su se dotjerivanju, sjaju, raskosi, uzivanjima,
eljama da se dopadnu svakome. A onda je, vremenom, u svima njima (i u
muskarcima i u zenama) zavladao nemoral, ona nagonska strana bia, kao u
Sofkinom djedu Kavaroli, u prababi Coni, u Nazi i drugima, dok nisu poeli da
pobolijevaju i postaju svijet izopaenih i degenerisanih. Djeca su se radjala s
odredjenim degeneracijama, blijeda i bolesna sto ce se kasnije dogoditi i Sofkinoj
djeci. Za pisca je najbitnije u ovom djelu prikazati biolosko propadanje i opcu
degeneraciju koja je zahvatila porodicu, a to je uzrokovano biolokim, nasljednim
faktorom, za ije je oznaavanje pisac uzeo metaforu necista krv. Biolosko
propadanje, psihicke devijantnosti (izopacenja) ubrazavaju i uslovljavaju tu
degeneraciju. Efendi-Mita je posljedni muskarac u Hadzi-Trifunovoj lozi. On je Sofkin
otac (prodao je svoju ker kako bi prikrio svoju bijedu). Sofka, njen otac Efendij-Mita
i njena majka Teodora su fino zivjeli. Imali su svega u izobilju od hrane, novca pa do
odjece. Efendij-Mita bio je trgovac i puno je zaradjivao. Ipak svemu dodje kraj.
Oslobodjenjem Vranja od turske vlasti velike corbadzijske porodice propadaju, a
seljaci preuzimaju hanove i prodavnice. Tako se desilo i sa Sofkinom porodicom. Bili
su primorani prodati njive, vinograde slugi Tonetu kako bi se prehranili jer je EfendijMita pobjegao u Tursku. Zanimljivo, sve se to prikrivalo te su se mnogi ljudi cudili
kako ovakva porodica jos uvijek dobro zivi sto se je desavalo i sa Hadzi-Trifunovom
porodicom. Nakon dugo godina Efendij-Mita se vraca kuci i udaje Sofku za
12godisnjeg djecaka Tomcu. Tacnije ne udaje svoju kcer vec je prodaje za novac.
Razlog tog cina jest zbog toga sto je prema efendiji-mitinim rijecima porodica bila na
rubu propasti odnosno konkretno on je bio unisten. Sofka se zrtvuje da bi privremeno
sprijecila porodicnu propast. Ona se cini jaka izvana medjutim kako dani prolaze ona
se iznutra pocinje raspadati. Efendij-Mita posjecuje Tomcu i trazi novac koji mu je
gazda Marko obecao. Tomco mu ljutito daje novac. Poslije toga Tomco postaje Sofkin
mucitelj. Efendij-Mita govori Sofki da se vrati kuci ali ona odbija. Sofku potpuno
ovladava necista krv. Djeca joj se radjaju bolesna i degenerisana. Ona pokusava da
odrzi svoju porodicu u zivotu ali s vremenom i ova porodica propada. Ona uvidja da
joj se desava isto ono sto se desavalo njenom predku Hadzi-Trifunu i njenom ocu
Efendij-Miti. To propadanje pocinje od smrti njenog svekra Marka, muza Tomce pa do
same nje. Sofka moli da se ta necista krv svrsi sa njom te da njena unucad i
praunucad budu sacuvana. Ona se plasi da se nece roditi druga Sofka onako lijepa,
bujna kao sto je ona bila koja ce prozivjeti istu sudbinu i samim tim proklinjati nju
nekada velicanstvenu, jedinu i veliku Sofku.