Prva Boja zapovijed

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore
na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui.
Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. (Izl 20, 2-5)
To je prva i osnovna Boja zapovijed, a iz nje proizlaze sve ostale. U izriitoj
Bojoj izjavi: Ja sam Gospodin, Bog tvoj ukljuena je zapovijed vjere, nade i
ljubavi. Ako priznajemo da je on Bog, time priznajemo i njegovu beskonanu
istinitost. Odatle slijedi obveza prihvatiti njegove rijeci i posluati uz njegove
zapovijedi s punim priznanjem njegove vlasti. Mi priznajemo njegovu svemo,
dobrotu i dobroinstva i zato mu nudimo svu svoju ljubav. Naa je dunost da za njega
svjedoimo, a svoju vjeru budno njegujemo i uvamo odbacujui sve to joj se protivi.
Prvom zapovijedi zabranjeno je i aenje drugih boanstava i idola ili bilo koji
oblik nevjere. Iako je zabranjeno tovanje i klanjanje slikama i kipovima, opravdano
je kransko tovanje svetih slika. Kransko tovanje svetih ikona i kipova ne
usmjerava na njih same, ve na onoga koga prikazuju. Dakle, ne radi se o klanjanju
slikama, nego o tovanju onoga koga one prikazuju: Krista, Bogorodice, anela i
svetaca. Gatanja i magija su teki oblik praznovjerja i krani ih se moraju kloniti.
Bog moe objaviti budunost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je
stav krsanina u tom da se, u stvarima koje se tiu budunosti, s povjerenjem preda u
ruke providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. Treba
odbaciti sve oblike gatanja: traenje pomoi od Sotone ili zloduha, zazivanja dua
pokojnika, ili vrenja druge radnje za koje se krivo misli da mogu otkriti budunost.
Traenje savjeta u horoskopima, astrologiji, gatanju u dlanu, tumaenju znamenja i
kocki, pojavi vidovitosti, utjecanju medija prikriva volju gospodarenja nad vremenom,
povijesu i nad ljudima, a ujedno i elju da se doe do nekih sposobnosti kojih je
sposoban samo Bog. Ta djela treba jo vise osuditi kad ih prati namjera da se drugima
kodi i kada se iskoritava tua lakovjernost. Hotimina sumnja o vjeri zanemaruje ili
odbija drati istinitim ono sto je Bog objavio i sto Crkva predlae vjerovati. Nehotina
sumnja znaci kolebanje u vjeri, potekou nadvladati prigovore vezane uz vjeru, ili
pak tjeskobu izazvanu njezinom nejasnoom. Nevjerovanje je zanemarivanje
objavljene istine ili hotimino odbijanje pristati uz nju. Krivovjerje je uporno
nijekanje, poslije primljenog krtenja, neke istine koja se treba vjerovati boanskom i
katolikom vjerom ili uporno sumnjanje u nju. Iskuavanje Boga i njegove dobrote
rijeima ili djelima, svetogre i simonija, takoer su oblici povrede prve Boje

zapovijedi. Potpuno bezvjerje ili ateizam plod je novijeg vremena i teka je posljedica
duhovnog siromatva ljudi dananjice. Ateizam moe oznaavati vrlo razliite pojave.
Jedan mu je est oblik praktini materijalizam koji svoje potrebe i tenje omeuje
unutar granica prostora i vremena. Ateistiki humanizam misli da je ovjek sam sebi
svrha i jedini graditelj svoje vlastite povijesti. Jedan drugi oblik suvremenog ateizma
je to to ovjek osloboenje oekuje od njegova ekonomskog i socijalnog
osloboenja, kojemu bi navodno religija po svojoj naravi bila zaprekom jer covjekovu
nadu usmjeruje prema buduem ivotu ime ga odvraa od izgradnje zemaljskog
ivota. Uz ateizam javlja se i agnosticizam. Agnosticizam poprima vise oblika. U
nekim sluajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopusta da postoji vie
bie, ali koje se ne moe objaviti i o kojem nitko nije u stanju nista reci. U drugim pak
sluajevima agnostik se ne izjanjava o Bojem postojanju, izjavljujui da je
nemogue to dokazati, dakle, da nije mogue to niti ustvrditi niti zanijekati. Nitko
nije prisiljen da radi protiv svoje savjesti. tj, ima pravo na vjersku slobodu. Takvo se
pravo temelji na samoj naravi ljudske osobe. ovjeku ili nekoj zajednici nuno je
priznati pravo na slobodu u vjerskoj stvari i treba se potovati.
ovjek ne moe u potpunosti odgovoriti boanskoj ljubavi vlastitim snagama.
Zato se mora ufati da e mu Bog darovati sposobnost da mu uzvrati ljubavlju i da
djeluje u skladu sa zapovijedima ljubavi. Bog nam daje nadu. Nada je Boji dar koji
nas navodi da elimo jedinstvo s njim u kojem emo pronai sreu. Ona nam daje
pouzdanje da e nam Bog dati sposobnost i sredstva za njeno postizanje. Ova nas
zapovijed poziva da Boga ljubimo i da se u njega ufamo, ali takoer, moramo odbaciti
sve to se tome protivi, a to su oaj, preuzetnost, nevjera i mrnja prema Bogu.
Oajem se ovjek prestaje nadati svome osobnom spasenju od Boga, pomoi da ga
postigne ili oprotenju grijeha. Dva su oblika preuzetnosti. Ili je ovjek preuzetan po
tome sto precjenjuje svoje moi (tj. nada da se moe spasiti bez Boje pomoi) ili po
tome to neopravdano rauna na Boje milosre nadajui se da e postii oprotenje
bez obraenja i vjenu slavu bez zasluge. Vjera u ljubav Boju obuhvaa poziv i
obvezu odgovoriti Bojoj ljubavi iskrenom ljubavlju. Protiv Boje ljubavi se moe
grijeiti na razne naine. Ravnodunost ne mari za Boju ljubav ili odbija voditi brigu
on njoj. Ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i nijee snagu te ljubavi.
Nezahvalnost odbija priznati Boju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Mlakost
je kolebanje ili nemar odgovoriti Bojoj ljubavi. Mrnja na Boga nastaje iz oholosti:
oprena je ljubavi prema Bogu, nijee njegovu dobrotu i ak se usuuje proklinjati ga
kao onoga koji zabranjuje grijehe i udara kaznama. Ljubav prema Bogu potie nas da
traimo osobni odnos s njim, odnos koji se sastoji od molitve, a koja zauzvrat potie
ljubav. Molitva moe poprimiti nekoliko oblika. Klanjanje je temeljni ovjekov stav

kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. Ono je temeljni stav religije.
Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome slui" (Mt 4,10). Klanjanje Bogu
oslobaa nas od raznih oblika idolopoklonstva koje vode u ropstvo. Zahvaljivanje, jer
smo sve to jesmo i to imamo primili od njega. Molba, tj. traenje oprosta za ono to
nas razdvaja od Boga (grijeh) i traenje pomoi za sebe i za druge, kao i za Crkvu i za
cijelo ovjeanstvo. Ljubav se takoer pokazuje kroz rtvu, usko vezanu uz molitvu.
rtva je prinoenje Bogu neega to nas kota u spomen na njega i kao izraz
unutarnjeg predanja nae vlastite volje, tj. poslunosti prema Bogu.
U nekim okolnostima krsanin je pozvan da nesto Bogu obea. To se dogaa u
krstu i potvrdi, u enidbi i roenju. ovjek daje zavjete Bogu, a drei svoje zavjete,
daje Bogu sto mu je obeao i posvetio.
Svi su ljudi duni ostati vjerni Bogu. Dunost iskazivati Bogu pravo tovanje
tie se ovjeka uzetog pojedinano i drutveno. Drutvena je dunost krana da u
svakom ovjeku potuju i bude ljubav prema istini i dobru. Krani su pozvani da
budu svjetlo svijeta.

IZVORI:

1. http://www.gospa-sinjska.hr/index.php/bozje-zapovijedi/53-bozje-zapovijedi
2. http://kontrarevolucija.net/wp-content/uploads/2016/01/Katekizam-KatolickeCrkve.pdf
3. http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/1486/obnovi-svoju-vjeru/prva-bozja-zapovijed
4. http://zupa-brestovsko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=378:1zapovijed&catid=29:kkc&Itemid=36
5. http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/don-damir-stojic-o-katolickom-stovanjupoboznih-slika-i-kipova-97741