You are on page 1of 6

Faruk Balihodzic

Prva osnovna skola

Donji Vakuf

Referat o Satanizmu

Ocjena: Potpis nastavnika:


_______ _______________

Donji Vakuf

Potpis:________________
Sotonizam je kvazireligijski pokret, u kojem se štuje Sotona, ili djavo. Obredi
sotonizma se temelje se suprotstavljanju krscanstvu i kršćanskim obredima.
Sotonizam se dijeli na
-ateistički sotonizam
-vjerski sotonizam
-LaVeyev sotonizam.
Podijeljen je na one koji se izruguju sa kršćanskim obredima i moralnim
vrijednostima i na one koji Sotonu vide kao duhovno biće.
Povijesni sotonizam se sastoji u vjerovanju u judeokršćanskog Vraga, kao na
utjelovljenje apsolutnog zla. Sotonistička praksa se sastoji u izrugivanju
kršćanske mise i prizivanju demona.
Sotonistički pokreti ne zastupaju prakticiranje zla već promiču ekstremne oblike
individualizma i egoizma. Također odbacuju abrahamske religije kao licemjerne i
represivne.
Suvremenom sotonizmu su prethodili različiti pojedinci i skupine koji su se
bavili ezoterijom, okultizmom i magijom s težnjom spoznaje viših istina i
zadobijanju posebnih moći.
Hereza srednjeg vijeka uključivala je neke oblike štovanja đavla.

Historija sotonizma
Najpoznatija, a i najomraženija svjetska sekta je Sotonizam. Direktno rivalstvo s
najproširenijom svjetskom vjerom, Kršćanstvom, ovoj sekti je priskrbio svu njenu
ozloglašenost, i upravo zato ću je i ponajviše obraditi u ovom dijelu poglavlja.

Sotonizam kao takav nije ništa novo, jer već na prvim stranicama Biblije imamo
izvještaj o sotonskom zavođenju Eve, koja u sebi dobiva težnju postati „kao Bog“.
Preko sotonističke prakse želi se steći moć i snaga radeći sve ono što je
odvratno, prekršiti sve norme i sam sebi postati bog. Sam izraz „Sotona“ dolazi
od hebrejske riječi tužitelj, protivnik, a riječ đavao (grč. Diablos) označava onog
koji razjedinjuje i postavlja se kao zapreka, ponajprije sili koja je jača od njega, tj.
Bogu.

IV. Lateranski sabor 1215. opisao je Sotonu kao biće koje je Bog stvorio kao
anđela sa slobodom i voljom i koji se po slobodi sa svim ostalim anđelima
opredijelio za zlo i postao protivnik Božji.

Sv. Ivan u svojoj Apokalipsi opisuje rat anđela protiv Zmaja i konačnu pobjedu
Jaganjčevu, tj. Kristovu. Taj tekst donosi da sotona nije jači od Boga, jer on nije
Bog već biće stvoreno od Boga. Njegovo djelovanje je prilično jako, utjecajno i
razorno jer potječe od silne mržnje prema Bogu i prema svemu što je stvorenje
Božje. Snaga kojom djeluje potječe od samog početka stvaranja kada je poput
anđela dobio moć djelovati. Papa Pavao VI. definira Sotonu kao aktivnu moć,
živo duhovno biće, koje kvari i koje je pokvareno. Danas se Sotona zamišlja na
različite načine, neki ga zamišljaju kao osobu s repom i rogovima, drugi u liku
jarca, zmije ili zmaja. Prepoznaje ga se po simbolima kao što su pentagram, križ
okrenut naopačke, broj 666, Neronov križ itd. Po najnovijim otkrićima, profesor
David Parker (Birmingham University) smatra da je stvarni sotonin broj 616, koji
predstavlja cara Kaligulu. Peter Gilmor, vrhovni svećenik sotonističke crkve tako
vjeruje da će se kršćani odsada ipak bojati i broja 616, uz već postojeće tri
šestice.

Počeci sotonizma sežu u 15. st., a kao glavni pokretač smatra se Gilles. Svoj
procvat doživljava u 17. i 18. st. u Francuskoj, pogotovo na dvoru Louisa XIV.
gdje su se počele održavati crne mise na kojima su se odvijale seksualne orgije,
mučenja, žrtvovanja djece i životinja. Srednji vijek je bio pogodan za razvitak
crnih misa jer je tada Crkva obuhvaćena nemoralnošću bila nemoćna zaustaviti
ratove i bolesti, a njezin autoritet je došao u krizu i ljudi su se počeli okretati
drugim energijama i silama kako bi se oslobodili svega toga.

Sa sigurnošću se pak može kazati da je obrede crnih misa započela Katarina


Medici u 16. st. Pravi početak Sotonizma je djelovanje Aleistera Crowleya (1875.-
1947.). On se nazivao vražjim sinom, štovao je sva zla božanstva, od egipatskih i
astečkih, do afričkih. Njegov izraz „Radi što želiš, to je sav zakon“ svojevrsna je
krilatica sotonista. Osnivanje sotonske crkve počinje u Americi šezdesetih godina
prošlog stoljeća kada je bivši cirkusant Szandor la Veye (na slici) iskoristio veliki
američki bunt. On je i pisac tzv. Sotonističke Biblije 1966.
Prva knjiga o sotonizmu "Grimorij pape Honorija" tiskana je u 17. stoljeću, mada
je najvjerojatnije puno starija. Radi se o priručniku u kojem su sakupljene upute
za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon.

Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a


vodio ih je opat Boullan (1824.-1893.) koji je bio vođa ogranka karmelićanske
crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog
vjerskog poretka stao je u kraj 1847. Papa koji je izopćio ovaj red i njegove
sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvođenje
crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te
za homoseksualnost.

Teistički sotonizam
Teistički sotonizam (poznat kao tradicionalni sotonizam, spiritualni sotonizam ili
štovanje Vraga) je oblik sotonizma s osnovnim vjerovanjem da je Sotona stvarno
božanstvo ili sila. Ostale karakteristike teističkog Sotonizma mogu biti vjerovanje
u magiju, koja se provodi putem rituala.

Luciferijanstvo
Luciferijanstvo ili luciferizam je sustav vjerovanja ili intelektualnog uvjerenja koji
štuje bitne i inherente karakteristike Lucifera. Luciferizam se često poistovjećuje
kao pomoćna vjera ili pokret sotonizma, zbog povezivanja Lucifera sa Sotonom.
Neki Luciferijanisti prihvaćaju ovo povezivanje i prihvaćaju Lucifera kao dobru ili
prosvijetljenu stranu Sotone. Drugi to osporavaju, iznoseći argument da je Lucifer
više pozitivniji i manje agresivan lik od Sotone. Oni su inspirirani drevnim
mitovima iz Egipta, Rima i Grčke, gnosticizma i tradicionalnog zapadnog
okultizma. LaVeyan sotonizam je filozofija (sljedbenici ga ne smatraju religijom)
koju je Anton Szandor LaVey osnovao 1966. godine. Njegova učenja se temelje
na individualizmu, epikurejizmu, i moralnom načelu "oko za oko". Za razliku od
teističkih sotonista, LaVeyan Sotonisti vide Sotonu kao simbol čovjekove
unutarnje naravi.

Izvori

 Faust, Viktoria i Knight, Thomas, Sotonizam, Distri-book, Zagreb, 2003. ISBN


953-7127-03-6
 Zraka svjetlosti, glasilo župe svetog Josipa-Mertojak Split, br. 15
 Jesper Aagaard Petersen (2009). "Introduction: Embracing Satan".
Contemporary Religious Satanism: A Critical Anthology. Ashgate Publishing.
 Gilmore, Peter. "Science and Satanism"
 Alisauskiene, Milda (2009). "The Peculiarities of Lithuanian Satanism". In
Jesper Aagaard Petersen. Contemporary Religious Satanism: A Critical
Anthology. Ashgate Publishing.
 Partridge, Christopher Hugh (2004). The Re-enchantment of the West. p. 82.
 LaVey, Anton (1969): The Satanic Bible

You might also like