Professional Documents
Culture Documents
RELIGIJA - OSNOVNO
Religija je i sustav vjerovanja u duhovna bića koja svojim djelima utječu na naš svakodnevni
život. Čovjek je oduvijek tražio odgovore na pitanja zašto se i kako odvijaju razni životni
događaji, pa je odgovore tražio i još ih traži u djelovanju „natprirodnih“ bića.
Jedno polazi od latinske imenice “religio”, koja označava vjerovanje u jednog Boga i
jednu zajednicu i jednog vladara, kao vjerovanje u jednu religijsku istinu;
Drugo određenje potiče od latinske riječi “religare“, koja ukazuje na uspostavljanje
zavjeta, veze ili povezanosti sa božanskim bićem, crkvom kao božanskom ustanovom
i ljudima;
Treće određenje pojma religije je izvedeno iz glagola “religere“ a odnosi se na
izdvajanje nečega od običnih stvari, a u prenesenom smislu znači odnošenje s
poštovanjem prema nečemu a posebno prema božanstvu;
Četvrto, neki dovode riječ “religija” sa glagolom “reeligere” pod kojima se
podrazumjeva ponovno izdvajanje ili izabiranje;
Peto, postoji tumačenje koje polazi od glagola “relegere”, pod kojim see
podrazumjeva razabiranje, ponovno uviđanje odnosa i veze čovjeka sa božanskim
bićem;
Slavenska riječ vjera (staroslav. věra) koja donekle koincidira u značenju s pojmom religija
izvodi se iz korijena *uer (avestijska var: vjerovati, držati istinitim, lat. verus: istinit, njem.
wahr: istinit) i možda prvotno znači prianjanje uz istinu, izbor između istine i neistine, dobra i
zla.
4. Objasnite podjelu na prirodne i objavljene religije? Definirajte obje vrste. Koje
svjetske religije spadaju u kategoriju prirodnih, a koje se svrstavaju u kategoriju
objavljenih?
Prirodne religije prvenstveno štuju prirodu u nekom od njezinih pojavnih oblika (Sunce,
Mjesec, voda, vatra, životinje…) i često su malobrojne i ograničene na relativno malen
prostor i broj pripadnika. Animizam i šamanizam neke su od prirodnih religija.
Prirodne religije su one u kojima su ljudi tijekom povijesti zaključili da mora postojati nešto
što ih nadilazi, pa su osmislili određeni sustav vjerovanja. Tako su nastali npr. hinduizam,
budizam, konfucijanizam, zoroastrizam, šintoizam, stare egipatske, sumerske, grčke i rimske
mitologije itd. Sve njih, dakle, možemo svrstati u skupinu religija koje nazivamo prirodnima,
ponekad uzlaznima, a ponekad politeističkima ili religijama bez božanstva i osobnoga Boga.
Kontroverza jest u činjenici da kršćanstvo nije na istoj razini s drugim dvjema spomenutim
religijama, a takva ih podjela sve izjednačuje. Naime, jedino kršćanstvo poznaje vjeru u
utjelovljenoga Boga – Isusa Krista – koji nas je otkupio svojim vazmenim otajstvom i u tom
smislu ono je više od religije. Također, prema nauku Katoličke Crkve, židovstvo se svakako
treba nazvati monoteističkom objavljenom religijom, ali onom koja nema svoju puninu, nego
je riječ o pripravi za razumijevanje i prihvaćanje utjelovljene Božje Riječi – Očeva
Jedinorođenoga Sina.
Drugim riječima, kršćanstvo prihvaća istinitim sve što je zapisano u Starom zavjetu, pa tako i
priznaje židovstvo religijom u kojoj se objavio Bog Jahve, ali bez priznanja Krista
dugoiščekivanim Mesijom, ta je religija po svome učenju nepotpuna i nedostatna. Zato to
treba biti istaknuto kada je riječ o njezinu svrstavanju u objavljene monoteističke religije.
Kršćanstvo ne može istinitim priznati nikakvu drugu religiju, niti ikakvo drugo vjerovanje, jer
drži da je jedina istina sadržana u osobi Isusa Krista i u onome što je On objavio. A objavio je
Boga kao Trojedinoga, kao Presveto Trojstvo. Zato je vjerovanje koje nudi islam potpuno
neprihvatljivo za pravovjernog kršćanina, jer je, prema naputku svetoga Pavla, riječ o krivom
učenju. Drugim riječima, iz te perspektive gledano, islam nije objavljena, niti silazna religija,
nego tek monoteistička religija u kojoj njezin utemeljitelj Muhamed i njegovi sljedbenici
muslimani tvrde da se bog Alah objavio preko meleka Džibrijela, odnosno anđela Gabrijela.
6. Što je teizam?
Teizam drži da Bog i nakon stvaranja svijeta djeluje na svijet i upravlja njime (providnost). Za
razliku od panteizma, teizam smatra da Bog nije istovjetan sa svijetom (priroda) već je izvan
njega (transcendencija). Religijski tip teizma zastupljen je u trima monoteističkim religijama
(židovstvo, kršćanstvo, islam).
7. Što je ateizam, što agnosticizam, a što antiteizam?
8. Što je deizam?
Deizam, filozofsko-religijsko stajalište po kojem Bog postoji i stvorio je svijet, ali nakon
stvaranja više ne utječe na povijest i događaje u svijetu. Javlja se u Europi u
doba prosvjetiteljstva, dijelom kao posljedica širenja vjerske tolerancije i pokušaja nalaženja
zajedničkoga u svim religijama; dijelom je i etapa u odvajanju filozofskih promišljanja od
utjecaja Crkve.[
9. Što je panteizam?
oblik vladavine u kojoj je vrhovna svjetovna i crkvena vlast u rukama državnih vladara.
oblik vladavine koji se legitimira božjom voljom i u kojem državni (svjetovni) i religijski
poredak čine jedinstvo. Određuje ju vlast jedne osobe (monokracija) kojoj se pridaje autoritet
božanstva, ili vlast svećeničke kaste (hijerokracija) u ime božanstva. Teokracija se pojavljuje
u ranim političkim zajednicama (Egipat, Mezopotamija, Kina, staroizraelsko kraljevstvo i dr.)
te u srednjovjekovnim i novovjekovnim monarhijama u kojima je monarh prema božanskom
pravu (lat. ius divinum) vladao kao Bog, odnosno kao Božji zamjenik na zemlji. Suvremeni
elementi teokracije osobito su prisutni u nekim islamskim državama, u kojima se prožimaju
religijsko i društveno.
PRETPOVIJEST RELIGIJA
Najveći problem u istraživanju pretpovijesnih religija jest potpuni nedostatak pisane građe, pa
se zaključci mogu donositi samo na osnovama dostupnih materijalnih ostataka koje trebamo
kvalitetno protumačiti.
Pretpovijesne religije nastajale su iz perspektive pojedinca ili društvene skupine (lovac, ribar,
ratar, ratnik….) Nastajale su u manjim plemenskim zajednicama, u kojima su porodica ili rod
bili bitniji od ostalih oblika društvenog uređenja i gdje su prirodne sile imale veliki utjecaj na
svakodnevni život i religiju. Pomoću arheoloških nalaza danas možemo govoriti o religijama
neandertalskog čovjeka – totemizmu i vjerovanju u najvišeg Boga, paleolitska vjerovanja u
Božicu – majku, religije neolitskog čovjeka već su prilagođene sjedilačkom načinu života i
ratarskoj kulturi.
HINDUIZAM
Hindusi (Indijci) govore o vječnom učenju I zakonu ( samatana dharva) što pokazuje objavnu
narav vjerovanja.
Sveta rijeka za Hinduse, Ganges je simbol beskonačnog života. U Gangesu se vrše obredna
pranja i pije sveta voda koja daje život. Poslije spaljivanja pepeo Hindusa prosipa se po vodi
Gangesa.
22. Što vjeruju hindusi (podnaslov „Jedna vjera ili više vjera?')
većina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj način; pojedini hindus može štovati
jednog boga, nekoliko njih ili nijednog
neki hindusi vjeruju da poštovanje svih živih bića zahtijeva da budu vegetarijanci;
drugi će žrtvovati životinje za vrijeme hramskih svečanosti
neki obožavaju Šivu, neki Višnu ili njegove inkarnacije; drugi pak štuju božice
stanovnici jednog sela nemaju isto središte vjere, koje će ujediniti seljake i na
drugom mjestu
pojedini Hindu može štovati jednog boga, nekoliko njih ili – nijednog!
Rgveda
Samaveda
Jadžurveda
Athervaveda.
Rgveda (pjesme znanja) je najstarija od Veda. Sastoji se od više od tisuću himni. One su
obično upućene jednom bogu, ali se u njima pojavljuju i drugi, razlićiti bogovi. Bog Indra je
ratnik, Agni je žrtveni oganj, Varuna je glavni bog jer upravlja obredima i zakonima.
Pojava kasta dovodi se u vezu s postupnim prodiranjem Arijaca ili Indoeuropljana sa sjevera i
zapada u Indiju (vjerojatno prije 1500. pr. Kr.). Doseljenici su se nametnuli starosjediocima
kao vladajući sloj i zatvorili se prema njima u oštro odvojenu društvenu skupinu.
Od tamnoputih starosjedilaca razlikovali su se bjeloputi Arijci, pa vjerojatno odatle sanskrtska
oznaka varṇa u značenju boje. Podjela indijskog društva na kaste počinje u doba nastanka
Veda (od približno 1500. do 500. pr. Kr.) i pripada brahmanskoj kulturi. Arijci su se raslojili u
tri osnovne kategorije: najvišu čine brahmani – svećenici, za njom
slijede kšatrije (kšatriya: ratnici, kraljevi), a treću čine vajšije (vaiśya: seljani, trgovci), koji
su među Arijcima bili najbrojniji, a bavili su se stočarstvom, poljodjelstvom, obrtom i
trgovinom. Te su tri kategorije Arijaca činile jednu cjelinu prema
kategoriji šudra (śūdra: sluga, bezemljaš), koja se od njih dijelila nepremostivom ogradom
neuvedenih u svete tekstove Veda. Riječ je o kasti pokorenih starosjedilaca koja s članovima
viših kasta ne može imati nikakav odnos, niti može sudjelovati u bogoslužju, pa su joj
indoarijski priručnici o svetom i svjetovnom pravu dodijelili dužnost služenja prvim trima
staležima. No i Arijci su (brahmani, kšatrije i vajšije) između sebe strogo podijeljeni u
endogamne i ekskluzivne skupine, svaka sa svojim običajima i tradicijom; pripadnost je u
njima nasljedna. Prelaženje iz niže kaste u višu (hipergamija) bilo je samo iznimno
dopušteno. No unatoč strogim propisima, nije bilo uvijek moguće održati endogamiju, tako da
je sve više rastao broj međukasta.
Iako u hinduizmu postoji veliki broj božanstava i polubogova, većina vjernika štuje samo
jednog boga od kojih su Šiva, Višnu i božice najpopularnije, a također i božanstva zvani deva
(devī).
Bog Brahma ima ulogu stvoritelja, no unatoč toj važnoj ulozi ostaje potpuno apstraktan.
Gospodar je svih stvorenja, no ipak on je iznad i onkraj štovanja i vjerojatno mu nije posvećen
nijti jedan hram.
Brahmu često prikazuju kao boga s četiri lica, kako obuhvaća četiri strane svijeta, i s četiri
ruke u kojima drži četiri Vede. Katkad je prikazan kako jaše na labudu; katkad sjedi
na lopoču, što je simbol činjenice da dolazi od sebe i da nije stvoren. Njegova je dužnost
dovest mnoštvo u život na mjesto prvotnog jedinstva.
Bog Višnu štuje se kao veliki održavatelj, smatra se da upravlja ljudskom sudbinom. Često ga
se prikazuje simbolički: on može spavati na oceanu, koji predstavlja kaos, može biti na čelu
nebeskog dvora, kao simbol Sunca, može biti izdignut na nebeskom orlu. Kult boga Višne
često je omiljen. On je ujedno simbol božanske ljubavi, te se približava čovječanstvu u deset
svojih inkarnacija ili avatara, od kojih je nekoliko i životinja, a najpopularniji su Rama i
Kršna.
Jedna od najpoznatijih jest Lakšmi, božica bogatstva, svjetla, mudrosti, lotosa i sreće, a
također i ljepote, hrabrosti i plodnosti. Smatra se Majkom Svemira. Njezina je inkarnacija
Sita, Ramina žena te je tako Višnuova ljubav.
Šiva je božanstvo u kojem se sve suprotnosti susreću i razrješuju u osnovno jedinstvo. Simbol
Šive jest falus ili lingam te predstavlja mušku ulogu u plodnosti i rađanju, a u većini hramova
posvećenih Šivi nalazi se kip bika, simbol muškosti.
Šiva je razaratelj života, ali i njegov ponovni stvaratelj; grozan, ali i oličenje blagosti. U
njemu postoji spolno razlikovanje, ali je i simbol jedinstva koje nadilazi svaku podjelu. On je
izvor i dobra i zla.
U umjetničkom prikazivanju od davnina često se prikazuje kao kralj plesača, što je zapravo
simbol utjelovljenja kozmičke energije. Ples govori o ritmu u srcu sveg postojećeg – bilo
u svemiru ili u pojedinačnoj svijesti, volji ili osjećajima, gdje su znanje i privid (maya) u
sukobu. Prikazuje se s mnogo ruku: jedan par izražava ravnotežu između života i smrti, dok
drugi upućuje na sukob između dobra i zla.
34. Koja su dva imena utemeljitelja đainizma, tko je bio, i kako teče njegova priča?
Vardahamana, poznatiji kao Mahavira, ili Nigantha Nataputta u svetim tekstovima, rodio se
540. pr.Kr. rođen kao princ u ratničkoj obitelji, u dobi od 28 godina postaje asket i prosjak.
Lutao je više od 12 godina, uglavnom neodjeven. Nakon 13 godina dostigao je stanje
oslobođenja i potpunog prosvjetljenja. Postao je vođa svog reda i idućih 30 godina
propivijedao đainsko vjerovanje.
Duša ima 5 razina, prema obliku koji poprima u svom zemaljskom postojanju :
1. Duše koje imaju samo jedno osjetilo : opip, voda, zrak, vatra, biljno carstvo
2. Duše koje imaju dva osjetila, opip i okus : cvri i školjke
3. Duše koje imaju tri osjetila, opip, okus, miris : mravi, kukci, moljci
4. Duše koje imaju opip, okus, miris i vid : ose, skakavci, leptiri
5. Duše sa pet osjetil, opip, okus, miris, vid i sluh : podzemna bića, više životinje, ljudi i
nebeska bića.
Putovanje između razina duše ovisi o zakonu karme.
Vrlo se rijetko događa da duša zadobije „ljudsko rođenje“, zato treba slijediti put Tri dragulja
1. Pravo znanje – poznavanje đainskog vjerovanja
2. Pravu vjeru – vjerovanje u đainizam
3. Pravo ponašanje – život po vjerovanju, najvažnije sveobuhvatno nenasilje.
Siddharta Gotamo, kojeg su nazivali Budom („Prosvjetljeni“), rođen je oko 560. god.pr.Kr. a
umro je u 80-oj godini života.
Šri Lanka, Burma, Tajland, Laos, Kambodža, i nešto manje Kina, Tibet i Mongolija.
Kroz reinkarnaciju ili ponovno rođenje, sva ljudska bića snose posljedice svojih djela.
Vrijednost djelovanja njihovih tijela, govora i misli u prijašnjim životima određuje okolnosti
njihovog ponovnog rođenja.
Zakon karme ili uzroka i posljedica djeluje i u moralnim i u fizičkim dimenzijama ljudskog
života. Čovjek robuje tom ciklusu posljedica dobrih i zlih djela.
Razumijevanjem ljudskog položaja i pokoravanjem moguće je prekoračiti ljudsko stanje. To
znači oslobođenje od unutarnje moći karme, i ponovno usmjeravanje života. Počinje nov
proces kojim se može stvoriti tzv. Dobra karma, a njene se dobre posljedice osjećaju u sebi i
drugima.
1. Ispravna spoznaja
2. Ispravni stavovi
3. Ispravni govor
4. Ispravna djelatnost
5. Ispravan način života
6. Ispravan napor
7. Ispravno zalaganje
8. Ispravna meditativna sabranost
1,2 – mudrost
3,4,5 – etičko ponašanje
6,7,8, - duhovna disciplina
Nirvana je cilj života. Ona nije uništavanje sebe, već preobraženi oblik ljudske svijesti,
nezavisna stvarnost s vlastitim dinamizmom. Ona je vječno kraljevstvo, krajnje pouzdano,
istinsko utočište.
Dharma je put do cilja, do nirvane, osobni dinamizam koji daje unutarnju moć i vrijednost
života. Buda je govorio da je dharma bit religijskog života, koja se sastoji u prijateljstvu sa,
vezama, intimnosti u skladu s onim što je lijepo. Prijateljstvo s lijepim je pretpostavka da se
započne i održi praksa Plemenitog osmeročlanog puta.
SIKHIZAM
Religija Sikha nastala je na području Pakistana i sjeverozapadne Indije koje se zove Punjab,
krajem 15. stoljeća. Pokret je započeo kao mala skupina sljedbenika okupljena oko gurua
Nanaka.
Sveta knjiga je središte svih rituala Sikha. Ime joj je Guru Granth, i sadrži duhovnu poeziju
povijesnih gurua.
Zlatni hram nalazi se u Amritsaru, u indijskoj državi Punjab, a sagrađen je krajem 16. stoljeća.
Zlatni hrama za Sikhe je dvor njihovog Gospodara. U njegovoj unutrašnjosti mogu se naći mir
i mogućnost približavanja bogu. Hram prikazuje veliko jedinstvo društvenog i vjerskog života
u kulturi Sikha.
Osnova Konfucijeva učenja bila je ideja ljudskosti, jen. Jen je krajnji cilj ponašanja i
samopreobrazbe.
Nebeski put je božanska snaga kozmosa, i može postati ljudska priroda. Čak i običan čovjek
mogao bi postati mudrac kada bi se njegova ljudska priroda ispravno njegovala i uzgajala.
58. Tko je najvažnija ličnost u taoizmu i kako se zove njegovo temeljno djelo?
Postoji samo jedan Bog koji je stvoritelj i vladar cijelog svijeta, vječan je i sve vidi i zna.
Objavio je svoj zakon (Toru) židovskom narodu i izabrao ga da bude svjetlo i uzor čitavom
čovječanstvu. Božji izbor židovskog naroda započeo je kada je praotac Židova Abraham
otišao u Kanaan.
Židovi vole boga cijelim bićem i ta je ljubav izražena u stvarnoj pokornosti božjem zakonu u
svakidašnjem životu. Taj se zakon nalazi u prvih 5 knjiga Biblije, i pokriva sva područja
ondašnjeg života, od građanskog prava do higijene i prehrane.
Sinagoga je grčka riječ a znači „zborište“, a porijeklo je vjerojatno iz vremena kada su Židovi
bili prognanici u Babilonu, nakon pada Jeruzalema 586. pr.Kr. Sinagoga je kuća za religiozni
nauk.
Tora je židovska Biblija, sveta knjiga. Ima 5 svezaka koji bilježe božje objavljenje Mojsiju na
gori Sinaj prije 3000 godina.
Veseli žetveni praznik, zahvala bogu na dobroti tijekom 40 godina putovanja od Egipta do
Izraela
Vesela svečanost u spomen na događaje iz Esterine knjuge, kada su Židovi u Perziji spašeni
od pokolja.
Praotac tih triju religija je prorok Abraham, s kojim je bog sklopio savez na svetoj gori Sinaj.
70. U povijesti judaizma, opišite ukratko period od 586. (što se tada dogodilo), odnosno
od 539. – 333. pr. n. e.
Nakon smrti Aleksandra, carstvo se raspada a Židovi u Babilonu ostaju odsječeni od ostalih
židovskih zajednica.
Židovi se šire, naseljavaju se u Siriji, Turskoj, pa i u Rimu. 165.pr.Kr. dolazi do mira sa
Sirijcima i hram u Jeruzalemu je ponovno posvećen. (Hanuka)
U to su vrijeme Židovi (Judeja) pod Rimskim carstvom. Rimski Senat daje Herodu titulu
kralja Židova. Nezadovoljstvo rezultira čestim pobunama. Govori se o dolasku Mesije koji će
obnoviti judejsku državu.
66. godine došlo je do opće pobune Židova protiv Rima, ali došlo je do poraza i hram u
Jeruzalemu je razoren, a s njime nestaju i visoko svećenstvo i vijeće Židova.
U Izraelu ih živi oko 9 milijuna, a brojne su židovske zajednice u SAD i Rusiji. Nakon
holokausta značajno je umanjen broj Židova u europskim državama.
KRŠĆANISTVO
Isus je temelj štovanja kršćanske vjere, Sin Božji koji je svojom smrću na križu otkupio
grijehe svih nas. Istovremeno kršćani Isusa poimaju i kao stvarnu povijesnu osobu. Rodio se u
Betlehemu, 4. godine prije Nove ere, u doba kada je Palestinom vladao rimski namjesnik
Herod.
Isus je podržavao Ivana Krstitelja i njegovu misiju u Judeji, da pokrsti i Bogu vrati velik broj
vjernika koje je krstio u rijeci Jordan. Kada je Ivan odveden u zatvor, Isus počinje javno
propovijedati. Putovao je po mnogim krajevima, propovijedajući darežljivost, upozoravajući
na pretjeranu brigu čovjeka oko ovozemaljskog blaga. Sukobio se sa farizejima jer je tvrdio
da su obredi manje važni od ljudske unutarnje čistoće. Nazivao se Sinom Čovječjim, sa
misijom da spasi Božji narod. Pozivao je ljude da uđu u kraljevstvo Božje, prihvate njegovo
vodstvo i budu mu podanici. Tvrdio je da je došlo vrijeme obnove istinskog odnosa s Bogom,
a za sebe govorio da je došao dati svoj život kao otkupninu za mnoge, i da osnuje novi savez
u svojoj krvi.
Crkva je velika Božja obitelj, Crkva je institucija i organizacija, zajednica i struktura koja
okuplja oko sebe vjernike koji vjeruju u smisao žrtve Isusa Krista i život vječni nakon
uskrsnuća.
Apostolska crkva pojam je koji označava religijsku zajednicu koja se drži vjere koju je Isus
predao svojim apostolima, koja je sadržana u spisima Novog zavjeta i apostolskim djelima.
Crkva je Sveta ne zato što je odvojena od grješnoga svijeta, već naprotiv zato što ne ovisi o
savršenstvu pojedinih kršćana nego na Kristu i sredstvima milosti – svetim sakramentima
Glavna prekretnica jest 312. godina, kada se rimski car Konstantin preobratio na kršćanstvo.
Crkva je od progonjena manjine postala povlaštena manjina, možemo reći da je u punom
smislu bila rođena.
1. Postoji samo jedan Bog, Stvoritelj i Gospodar svemira koji vlada svime
2. Čovjek je stvoren na sliku Božju, ali se pobunio i živi u opasnosti da ga osude
3. Bog je pravedan sudac, dobrostiv i milosrdan. Čovjek se može osloboditi skrušenim
prinošenjem žrtava.
4. Bog se objavio Izraelu i pozvao ga da bude njegov narod
5. Bog će jednog dana zavladati svijetom pomoću Mesije
6. Praksa moralnog života, religiozni ritual u Hramu i prinošenje žrtve – euharistija.
Isusova je smrt shvaćena kao način ukinuća grijeha koji osigurava sam Bog. Bog je opravdao
Isusa davši mu mogućnost uskrsnuća. Isus je uskrsnućem pokazao da je Božji posrednik i
pobjednik nad snagom grijeha i smrti. Uskrsnućem je Isus postao Bog i sjedi s desna Ocu
svome u Raju.
Kršćani su trenutno najbrojnija vjerska skupina u svijetu sa 2,2 milijarde vjernika. Najbrojnije
su zajednice u SAD, Brazilu i Meksiku. U Europi živi oko 550 milijuna kršćana.
Razdoblje priprema za Božić, očekujemo Isusov drugi dolazak. 4 tjedna prije Božića.
Najveći kršćanski blagdan, proslava Isusova uskrsnuća. Uvijek je u nedjelju ali ne isti datum
u godini.
Proslava dana kada je Bog poslao Duha Svetoga apostolima, 10 dana nakon Isusovog
uzašašća, označava rođenje Crkve.
ISLAM
Muhamed je oko 610. godine počeo vjerovati da prima poruke od Boga koje treba prenijeti
svojim sugrađanima u Meki. Te su poruke kasnije sakupljene i tvore svetu knjigu Kuran.
Muhamed je tvrdio da je Bog jedan i jedini, milostiv i svemoćan, i sudit će ljudima prema
njihovim djelima i slati ih u raj ili u pakao. Imao je mnogo protivnika, pa je 622, godine
preselio iz Meke u Medinu sa skupinom sljedbenika. U Medini islamska vjera dobiva konačan
oblik, a Muhamed postaje vođa zajednice.
89. Što znači riječ 'kalif', tko su bili prvi kalifi i kada su vladali?
Kalifi su bili državni poglavari, riječ khalifa znači nasljednik ili zamjenik Muhameda. Prvi
kalif bio je Abu Bakr, nakon Muhamedove smrti 632. godine.
Islam je iskoristio iscrpljenost bizantskih i perzijskih snaga, i vojnom silom ubrzo značajno
proširio svoje teritorije, šireći tako i muslimansku vjeru. Osvojili su velike dijelove Bliskog
Istoka, zauzeli cijelu Sjevernu Afriku, prešli Gibraltar i zauzeli Španjolsku i dijelove
Francuske. Tijekom stoljeća mnogi su se stanovnici osvojenih područja preobratili na
muslimansku vjeru.
91. Što je Kur'an? Kako se dijeli? Kako mu se zovu osnovne jedinice/poglavlja? Koliko
ih je?
Štovanje jednog Boga je ujedno zajednički i pojedinačni čin. Da bi se potvrdila Božja jednota
(tevdih) nužno je biti u skladu sa stvorenim redom i čovječanstvom.
94. Što je salat?
Salat je obred, liturgijski oblik molitve, koji svi muslimani moraju obavljati u određene sate.
Pet je razdoblja za molitvu u jednome danu, i svi se muslimani svijeta u tim trenucima okreću
prema Meki, tvoreći tako imaginarni zatvoreni krug štovanja. Molitva je drugi stup islama.
Zekat je vjerski doprinos, treći stup islama. Nalaže da se osobno bogatstvo podijeli sa
siromašnima, bolesnima, putnicima…
Bajram označava kraj Ramazana, svetog mjeseca posta. Post je četvrti stup islama, i zahtijeva
potpuno suzdržavanje od jela i pića tijekom čitavog mjeseca, od izlaska do zalaska sunca.
Hadž je hodočašće u Meku i njenu okolinu, peta od osnovnih dužnosti islamskog vjerskog
života.
Šerijat je podijeljen na :
1. Ono što je Allah naredio
2. Ono što je Allah preporučio ali nije obavezno
3. Ono što je Allah ostavio neodređeno
4. Ono što je Allah otklonio ali ne izričito zabranio
5. Ono što je Allah iozričito zabranio
102. Što predstavlja pojam sunizam, a što šiitizam? Kada i zašto se te dvije grane u
islamu razdvajaju?