Srednjovjekovna filozofija I

 spoj između Platona, Aristotela i kršćanstva.

 odnos između vjere i uma.
 odnos između univerzalija.
 SKOLASTIKA
 patristička filozofija: rana traje do 313. godine (Milanski edikt) ili do 430. (smrt sv.
Augustina), ili 325. (sabor u Niceji)
 skolastika počinje u 7. st.
 najplodnije razdoblje 12./13. st. (sv. Bonaventura, sv. Toma, sv. Ivan Skot)
 tada se počelo proučavati filozofiju.
 sv. Viktor u Parizu i dijecezanska škola u Sartru (dvije najpoznatije škole)
 Petrarca 1373. => to vrijeme naziva jako siromašnim i niskom duhovnom kulturom.
 franjevačka struja=> Platon, Augustin.
 dominikanska struja=> Aristotel.
 temeljne odrednice patrističke filozofije: istočni oci (Abraham, upuštaju se u
spekulativna umovanja), zapadni oci (lik Odisej, Itaka, Troja, Itaka): način
razmišljanja pun kalkulacija, uvijek se zna mjesto povratka, učvrstiti organizam
Crkve, utvrditi vrijednost vjere.
 Bog je duhovno biće.
 naš odnos prema njemu je teizam.
 Bog stvara ex nihillo- iz ničega.
 Augustin: teško je odrediti pojam vremena.
 nema stvaranja u vremenu.
 dualizam duše i tijela.
 Platon (svijet Ideja, pojavni svijet)
 patristi: božanska država, zemaljska država.
 za antiku: čovjek je duša, supstancija.
 za patristiku čovjek je: stvoren od Boga (stvorio je prvog čovjeka: ADAMA I EVU
KAO CJELINU!), stvoren je na sliku Božju.
 dvije čovjekove vrijednosti: nepromjenjivost i jedinstvenost.
 cilj ljudskog života za patriste: spas duše.
 osnovni preduvjet za dobar život: ljubav.
 temeljna crta kršćanstva: kozmopolitizam (građanin svijeta)
 univerzalnost: vjera nije zatvoreno iskustvo.
 odnos patrizma prema filozofiji: strogi stav (filozofija je suvišna i nepotrebna), blagi
stav (filozofiju treba iskoristiti u svrhu vlastitih ciljeva, a to je jačanje vjere)

 GNOSTICIZAM
 Demiurg, pneumatik (svijet božanske punine), pneumatik (neprijatelj svijeta), psihik,
hilik (karnalni (koji je od mesa, mesnat???)), (Agdoada, Dodekada, Dekada
(8+12+10=30, eona => vječan)), Sofia (mudrost), Nous, Achimoth (razmišljanje),
Sofia Achimoth.

 Gnosa (oblik spoznaje)- svaki misaoni pravac prema kojem je božanska istina o
spasenju sadržana u objavi, no ona je dostupna malobrojnim izabranima, prvi put
dolaze do nje iskustvom, a drugi put inicijacijom.

 u cvatnom razdoblju u 2. st.

 gnoza je različit pojam od gnosticizma.

 gnosticizam: skup svjedočanstava obilježenih dualizmom koji uključuje lom unutar

božanstava od samih početaka, a taj lom predstavlja početak svijeta (kojeg radi niži
Bog, Demiurg).

 obilježlje gnosticizma: radikalni dualizam (Bog Starog zavjeta, Demiurg, pravi Bog;
nespoznatljiv, neobjašnjiv čovjeku).

 osnova svega je lom na početku.

 gnostički sistemi izrazito sinkretistički=> spoj svega konglomerat.

 androgeno stvorenje: spoj muška i ženska.

 spašava se onaj koji posjeduje gnosu.

 rigorozni ateizam: odbacivanje tijela i požude=>odbacivanje braka.

 gnozu daruje nepoznati Bog po Kristu.

 gnoza: način tumačenja tajni koje su satkane u Sv. Pismu.

 gnosticizam je krivovjerje zbog toga što je prema kršćanstvu Bog stvoritelj i jer se
prema gnosticizmu mogu spasiti samo oni koji su unaprijed određeni.

 gnostici: Bazilit, Valentin, Karpokrat, Cerint, Marcian.

 APOLOGETIZAM

 kršćani su ateisti (politeistička religija?)

 kršćani su ljudožderi (tijelo i krv Kristova)

 rodoskvrnuće (svi su braća i sestre)

 plitak nauk (izričaj za priprost puk)

 Aristid: atenski filozof, Eusebijeva kronika iz 311. godine, pripadao grupi

peripatetičara. Vjera koju ispovijedaju kršćani nije nelogična. Počinje od dokazivanja
Božje opstojnosti. Nepokrenuti pokretač mora biti apsolutno nepokretan.

 Justin: najglasovitiji apologet, mučenik, stradao za vrijeme Marka Aurelija. Dvije

apologije upućene Antoninu Piju. Obratio se. Jedino se zadovolji Platonovim
mišljenjem. Ne slaže se s Aristotelom. Za Aristotela je jedino misao besmrtna, a to je
Justinu neprihvatljivo. Po razumu Bog je prisutan u filozofiji. Dolazi do spoznaje
preko vlastitih intelektualnih sposobnosti. Ograničava važnost grčke kulture, ali je
ipak priznaje. Naziva Mojsija najstarijim grčkim piscem.

 Tacijan: 120. g.. Justinov učenik. Mrzitelj grčke filozofije. Enkratit (onaj koji
svladava samog sebe). Imao je prijezir prema ženidbi, alkoholu, zabranjivao je
konzumaciju alkohola i mesa. Bio je akvarijanac (služio se samo vodom). Odvojio se
od tzv. tradicionalnog mišljenja. Bog je stvoritelj svega, pa i materije.

 Minucije Feliks Marko: rodom iz Afrike, rimski pravnik. Prvi latinski apologetski
spis Octavius (dijalog). Nijedan citat iz Sv. Pisma.

 Klement Aleksandrijski: prva stalna kršćanska škola otvorena u Aleksandriji.

Filozofija služi kao sredstvo razumijevanja teologije i vjere. Pristaša platonizma.

 predstavnik škole Tit Flavije (Poticanje naroda, Nagovor, Pedagog, Stromata (Tepih,
Tapiserija, Svaštice). Obratio se na politeizam. Prava istina objave dolazi do gnoze.
Nagovara ljude da krenu putem istine.

 kršćani: jednostavni (oni koji žive svoju vjeru), gnostici (govorili su da nije svima
dostupna prava istina).

 konteplacija: najuzvišeniji stupanj poznavanja Boga.

 filozofija je sredstvo za tumačenje vjere.

 nema sukobljavanja.

 Origen: predstavnik škole u Aleksandriji. Živio u 2. st.. Potječe iz kršćanske obitelji.

Otac mu stradao u progonima kršćana. Mučenik. Učenik Amonija Sake. Najprije
upoznao vjeru, a zatim filozofiju. Nije bio oduševljen filozofijom. Filozofija ga je
odvela do tzv. materijalne hereze. Djelo O počelima. Misli na počela materijalnih
počela ( vatra, voda, zemlja, zrak). Drugo djelo: Protiv celsa.
 Origen: Bog je od početka stvorio inteligentne duhovne supstance, a to su anđeli, koji
su se pobunili protiv Boga…. ?????

 Origen smatra da će svi stvorovi na kraju biti otkupljeni. Nauka u apokastari (vraćanje
u prvotno stanje).

 osuđen je 1535. na Carigradskom saboru.

 temeljna odrednica originizma: sloboda.

 Bog je za Origena apsolutno transcedentan.

 zlo je udaljavanje stvorenja od Boga. (veza s Plotinom).

 Tartulijan: potječe iz poganske obitelji iz Kartage. Poučan u retorici, filozofiji, pravu,

povijesti. Prvi pisac koji je pisao latinskim jezikom. Obratio se na kršćanstvo (zbog
kršć. mučenika), vrlo brzo došao u sukob (tražio radikalizaciju vjere). Filozofija je
najveći neprijatelj vjere. Postao montanist (oni koji su jako pesimistični). Otac latinske
teologije. Treba vjerovati do apsurda. Od kršćana zahtijeva junački stav i hrabro
držanje. Djelo Apologeticum.

 Tartulijanovi ciljevi: 1) odbiti optužbe protiv kršćana, 2) misionarstvo.

 sve što postoji ima tijelo (zastranio- Bog ima tijelo?!)

 treba vršiti dobro jer to Bog zapovijeda.

 dvije njegove izreke: 1) Ljudska je duša po naravi kršćanska. 2) Kršćaninom se ne

rađa, kršćaninom se postaje (veza sa Senekom)

 nadahnut filozofijom pokušava protumačiti svoje prosvjetljenje.

 Grgur iz Nise:

 Nisa = Niš.

 iz ugledne kršćanske obitelji.

 Bazilijev brat.

 djelo: Velika kateheza.

 najbolje izražava grčku misao na kršćanski način.

 tražio Božja svojstva i atribute.

 Bog je stvorio svijet u svome Logosu.

 Čovjek kralj i svrha Božjeg stvaranja, mješavina božjeg i zemaljskog.

 3 oblika života: naravni ili vegetativni, senzibilni, duhovni.

 pod utjecajem Filona Aleksandrijskog govori o idealnom čovjeku, a on je od Boga

stvoren i bez razlike spolova.

 čovjek se pokvario grijehom.

 razum je bespolan.

 Pseudo Dionizije Aeropagita:

 korpus teoloških spisa.

 najvjerojatnije neki sirijski monah ???

 Dionizijev učenik kojeg je obratio sv. Pavao ???

 gruzijski teolog Petar Iberijski ???

 atenski filozof Damaskije ???

 pitanje o Božjim imenima i nebeskoj hijerarhiji.

 navodi sva Božja imena iz Svetog pisma.

 katafatički put (pozitivna ili afirmativna teologija): Što bog je? Čovjek sve zna. Nema
neriješenih pitanja.

 apofatički put (negativna teologija): priznaje i neznanje. Govori što Bog nije da bi se
došlo do zaključka što Bog je.

 anđeoska hijerarhija (sv. Toma- Govor o anđelima).

 9 anđeoskih kora podijeljenih na 3 trijade.

 prva trijada: kerubini, serafini, troni (prijestolja).

 druga trijada: prinćipiti, gospodstva, moći, sile.

 treća trijada: vlasti, arkanđeli, anđeli.

 postavlja nauku kao razmišljanje o Sv. Pismu.

 Ivan Damašćanski:

 rodio se 650.godine u Siriji.

 odlazi na Siciliju.

 750. godine odlazi u samostan u blizini Jeruzalema.

 Mojsije Majmonides: 13. teoloških načela.

 najpoznatije djelo: Izvor znanja.

 Latreia (klanjanje): rezervirano samo za Boga.

 Prokinesis (čašćenje): rezervirano za svete slike, kipove…

 otajstvo utjelovljenja (i riječ je tijelom postala)

 filozofija dolazi divljenjem, pa tako i vjera.

 povodi se za Aristotelom i novoplatonistima.

 materija se više ne smatra izvorom zla.–

 Sv. Augustin:
 rodio se 354. u Tagasti u Numidiji (Alžir).
 otac mu je bio poganin, a majka kršćanka.
 željeli su Augustinu pružiti najbolje obrazovanje.
 u Kartagi završio retoriku.
 u Tagastu se vratio sa ženom i sinom.
 milanski biskup Ambrozije utjecao na njega.
 387. u 33. g. života se preobratio.
 388. se vraća u Afriku i osniva monašku zajednicu.
 391. zaređen.
 hiponski biskup.
 430. umro kao hiponski biskup.
 Ispovijesti (9 autobiorafskih knjiga, 4 teološke knjige)
 žrtva svojih osjećaja i slabosti.
 na njega utjecali Ciceron (Hortensius) => uputio ga na put filozofije.
 manihejci (5 elemenata)
 odbacio ih je zbog njihove manjkave argumentacije koja se zasniva na razumu.
 astrologija (položaj zvijezda utječe na čovjekovo spasenje)
 skeptici (nije vjerovao u izvjesnu spoznaju)
 neoplatonistički utjecaj (nije od njih prihvaćao utjelovljenje Boga)
 zbog Ambrozija se okrenuo od Platona.
 najveći utjecaj na njega => preobraćenje na krćanstvo.
 filozofija za njega postala proučavanje Božje i vjerske duše).
 borio se protiv hereza (pelagijanizam:negira istočni grijeh).
 također se zbog istočnog grijega sukobio i sa manihejcima.
 za Pelagija zlo je izravna posljedica ljudskog čina na koji se pojedinac slobodno
odlučuje (gdje je Božje znanje , mudrost? )
 Augustinovo rješenje: zlo za njega nije čin, već način života, postojanja.

 donatisti (3. st): Donat biskup iz Kartage.

 naučavao da se sakramenti krštenja i svetog reda ne mogu ponavljati.
 smatrali afričku crkvu pravom.

 Augustin (nastavak):

 500 propovijedi, 270 pisama, navodi 93 svoja spisa.

 djelo Ispravci: popisana sva njegova djela, pojasnio sve nejasnoće u svojim prijašnjim
djelima.

 djela: O blaženom životu, O redu, Razgovor sa samim sobom, O besmrtnosti duše, O

veličini duše, O glazbi, O učitelju, O Božjoj državi, O slobodnoj volji, O pravoj
religiji.

 „Ne mogu Goti razoriti ono što čuva Krist“.

 problem pitanja spoznaje: ako čovjek spoznaje, kako spoznaje?

 ako spoznaje- kritika skepticizma, Augustinov kogito, utrao put novovjekovnom

kartezijanskom kogitu.

 kako spoznajemo- nauka o iluminaciji.

 Dubito, ergo sunt: Sumnjam, dakle jesam.

 TEMELJNE ISTINE

 1) stvarnost svjesnog bića (esse)

 2) svijest da to biće postoji (nosse)

 3) mogućnost spoznaje istine (velle)

 polazi od jedne istine: istina je imanentna ljudskom duhu => u čovjeku je istina.

 izvodi teoriju iluminacije (svjetla koje obasjava, vječne istine)

 vječne istine most između čovjeka i Boga.

 Bog je vječno biće.

 TEORIJA ILUMINACIJE

 koristi se negativnom teologijom.

 Bog stvara svijet iz ničega.

 činom stvaranja Bog stvara vrijeme.

 vrijeme spada na protežnost duše.

 malo se ogradio od pitanja „što je vrijeme“, ali približio se Aristotelu.

 vrijeme nije ono čime se mjeri, već ono što se mjeri.

 3 vremenske dimenzije: ALI U BOGU NEMA VREMENA, JER ON JE VJEČNOST.

 protežnost duše: opisuje čovjeka koji JEST (biće), ZNA (spoznaja), i HOĆE (volja).

 prvi zastupa voluntarističko gledište (temeljna odrednica franjevačke škole)

 volja ima primat nad razumom.

 volja je nadređena razumu.

 nezavisna je od razuma i svijesti.

 ne suprostavlja se razumu, ona je razumna.

 razum i vjera se potpomažu.

 u djelu O Božjoj državi predstavio problem filozofije povijesti.

 za njega je povijest neprestana borba između dobra i zla.

 podijelio čovječanstvo na dvije vrste: na one koji žive po Bogu, i na one koji žive po
tijelu.

 zemaljska država nije nikad kao božanska, koja uvijek pobjeđuje.

 ustanovio tzv. linearno shvaćanje vremena.

 Crkva ima posredničku ulogu s Bogom.

 teocentrizam.

 što se tiče etika, propagira etiku ljubavi. (ljubi i čini što hoćeš)

 duša je duhovna i besmrtna.

 1) duša je načelo života.

 2) zahvaćanje duše na vječne istine.

 3) težnja za srećom.

 glavna svrha života jest da se čovjek približi Bogu.

 glavna svrha života jest da se čovjek približi Bogu.

 bavio se pitanjem zla.

 čovjek ne odabire grijeh jer ga baštinimo rođenjem.

 dvije skupine ljudi: predodređeni za raj, i oni predodređeni za pakao.

 na to se pozivaju kalvinisti.

 želi naglasiti Božju volju.

 PODIJELIO POVIJEST U 6 PERIODA:

 1) od stvaranja do Noe.

 2) od Noe do Abrahama.

 3) od Mojsija do Davida.

 4) od Davida do Krista.
 5) Krist do svršetka svijeta (ponovnog dolaska)

 Boetie
 rođen 480., 524./525. smaknut za vrijeme cara Teodorika.
 školovan u Ateni.
 posrednička uloga: kanal preko kojeg antička filozofila prelazi u srednji vijek.
 urotu skovali patriciji, zatočen, robovao u Padovi dok nije smaknut.
 djelo Utjeha filozofije.
 kanio prevesti sva djela te „izručiti“ ih u srednji vijek.
 preveo Aristotelov Organon, Porfirijevo djelo Uvod u logiku.
 zanesen Ciceronom.
 definicija osobe, sreće, vječnosti.
 najpoznatije teološko djelo De trinitate ( O kategorijama)
 Bog je nadsupstancijalna supstancija.
 razlikuje biće od bitka.
 biće je ono što jest, a bitak je ono po čemu biće jest.
 Bogu bitak pripada po biti, a čovjeku po sudjelovanju.
 djelo Protiv Pontihija (nisan baš siguran u naziv, provjerite :D )
 dvije različite naravi u Isusu Kristu.
 razrađuje pojam osobe: individualna supstanca razumske naravi (etrušćanska riječ
fersu- obrazina)
 dvije odrednice osobe: razum i sloboda.
 ------------- = ----------: supstancijalnost, racionalnost
 problem: odnos između čovjekove slobode i Božjeg predviđanja.
 naše znanje ne znači umanjenje nečije slobode.
 kod Boga nema ni sadašnjosti, ni prošlosti, ni budućnosti.
 def. vječnosti: potpuno savršeno istovremeno posjedovanje života bez kraja.
 sreća: na kraju je čovjek ne ostvari.
 sreća je savršeno stanje posjedovanja svakog dobra.
 kako Bog stvara?
 kod njega je stvaranje ex nihillo=> iz ničega.
 Utjeha filozofije.
 5 knjiga.
 raspravlja o čovjeku, odnosu s Bogom, ljudima, sudbini.
 temelj je utvrditi smisao čovjekova života.
 1. knjiga: ukazala mu se personifikacija filozofije.
 2. knjiga: prevrtljivost i nepostojanje fortune (sreće).
 3. knjiga: filozofija razotkriva iluzornost lažnih dobara (bogatstvo, slava, moć…)
 utjehu našao u stoičkoj filozofiji.
 istinsko dobro: osnovni temelj dokazivanja besmrtnosti same duše.=> Bog.
 cilj čovjekova života: ostvarenje sreće.
 Bog je izvor svega postojećeg dobra.
 4. knjiga: imaju li zli stvarnu moć?
 zli nemaju istinsku moć, nemoćni su u ostvarivanju cilja.
 čovjek bira hoće li naslijediti moralna načela ili zlo.
 treba se kloniti mana, te njegovati vrline.
 nagrada za one koji žive dobro je kazna za one koji žive zlo.

 UVOD U SKOLASTIKU.
 skolastika: „siromašna filozofija“
 propadanje antičke filozofije.
 grčki jezik gotovo nitko ne poznaje.
 dolaze latinski prijevodi.
 arapski prijevodi.
 znanje o antičkoj filozofiji je djelomično.
 filozofija postaje poučavanje (ulazi u školske klupe).
 učitelji postali lektori.
 Platon do 12. st, iza Aristotel (nezamislivost filozofije)
 u medicini glavni Galijen.
 u govorništvu Ciceron.
 pravci skolastike: mistični (umanjuju vrijednost racionalnog umovanja), racionalistički
(nastoji razumom objasniti sve dogme i misterije)
 1. pitanje: odnos vjere i uma, teologije i filozofije.
 2. pitanje: pitanje univerzalija, odnos općeg i pojedinačnog.
 transcedentalni realizam, umjereni realizam, konceptualizam, nominalizam.
 razdoblja: rana (9.-12. st), zrela (kraj 12. st – 13 st.), raspad ili kasna skolastika (14.st)
 poslije Boetia Europa utonula u barbarizam.
 Irska doživljava procvat.

 Ivan Skot Eriugena (Irac)

 zaokupio se odnosom vjere i uma.
 panteist (nije razdvojio svijet i Boga)
 polazi od Sv. Pisma.
 čovjekov odnos prema istini.
 u čovjeku je urođena želja za spoznajom istine.
 vjera je potrebna čovjeku i prethodi ljudskoj spoznaji.
 1) vjera.
 2) život po vjeri.
 3) poimanje svijeta u kojem čovjek živi.
 4) znanje.
 dva izvora ljudske spoznaje (proistječu od Božanske mudrosti): objava i razum.
 djelo O razdiobi prirode.
 osuđeno od Crkve zbog panteizma.
 metoda dijalektike:
 dioba, analiza. Razlika: u analizi se ide od pojedinačnog prema općem.
 najveći pojam koji se čovjeku nameće=> PRIRODA.
 Četiri stupnja bitka:
 1) priroda koja stvara, a nije stvorena (Bog).
 2) priroda koja je stvorena, i koja stvara (svijet Ideja).
 3) priroda koja je stvorena, a ne stvara (vidljivi svijet)
 4) priroda koja ne stvara, i nije stvorena (Bog koji se odmara).
 što je stvaranje po sebi? Božje otkrivanje (teofanija).
 stvorena priroda je Božji jezik (Berkley).
 osnovni čovjekov cilj je da u čovjeku pronađe Božje tragove.
 u svakom se biću nalazi svijetlo Božje.
 Bog je dao ljudima Sv. Pismo da ih preodgoji.
 čovjek je stvoren na sliku Presvetog Trojstva (intelekt, razum i osjetila).

 Anselmo Canteburyski=> otac skolastike.

 ušao u svijest ljudi po jednom problemu: po ontološkom dokazu Božje opstojnosti
(apriorni dokaz)
 to sv. Toma nije prihvaćao.
 ontologisti: opstojnost je evidentna toliko da je ne treba dokazivati.
 ina(o)tisti: urođena ideja Boga u čovjeku.
 fideisti: Boga se može dokazati jedino vjerom.
 agnostici: niti vjera niti razum ne dovode do Božje opstojnosti.
 vjerujemo da si ti ono iznad čega se ništa više ne može misliti => Anselmovo
polazište.
 1) Bog je biće iznad kojeg se ništa više ne može misliti.
 2) Bog je u razumu.
 3) ono što je u stvarnosti veće je od onoga što je u razumu.
 4) ………. nisan uvatio :/ :P
 5) Bog postoji u stvarnosti.
 greška: vjera nije apriorna, već a posteriorna (metafizička).
 Božja opstojnost: predikat ili svojstvo?
 rođen je u Aosti.
 benediktinac.
 rođen 1033., umro 1109.
 1903. biskup Canteburrya.
 djela: Monologion, Proslogion, De Gramatico.
 utjecaj Biblije, sv. Augustina, Platona te neoplatonista.
 usvaja polazište sv. Augustina: vjerujem da bi spoznao (Credo ut intelligam).
 vjera traži uvid.
 ontološki dokaz plod njegova zanosa i potrebe.
 neopl. => govor o Sv. Pismu.
 otac skolastike zbog toga što je prvi formulirao načelo rada skolastike.
 pretpostavlja slaganje vjere i uma.
 vjerovanje je početak znanja i filozofije.
 3 aposteriorna dokaza: nisan ih uvatio pa ako je neko nek nadopuni.
 pritužbe na ontološki dokaz:
 Gaunilo: ne može se imati ideja o Bogu prije nego što se ima dokaz da Bog postoji. Ne
možemo imati ideju o najsavršenijem biću.
 Anselmo odgovara: kako možeš vjerovati da Bog postoji ako nemaš ideju o Bogu?
 Za Descartesa prihvatljiv dokaz.
 Za Spinozu Bog nužno opstoji.
 Sv. Toma ga odbacuje kategorično.
 Kant ga također odbacuje.

 Petar Abelardski:
 rođen 1079. u blizini Nantesa.
 ljubav za knjigu povukao od oca.
 pitanje univerzalija najbitnije pitanje.
 prvi učitelj Roscelin od Kompienja (slijedi liniju Aristotela).
 drugi učitelj Wilim od Champoa (slijedi Platonovu liniju).
 ponižavao svoje kolege i učitelje.
 osnovao svoju školu.
 krao učenike učiteljima.
 htio se obrazovati u teologiji.
 učitelj teologije mu Anselmo iz Laona.
 zaljubio se u Heloizu.
 sukob između Fulberta i Abelarda.
 nakon kastriranja, oboje otišli u samostan.
 izaziva Crkvu.
 iznosi različite hereze, pa je 1221. osuđen za heretizam.
 drugi put 1441. osuđen.
 na kraju se pokajao („uništila me dijalektika“).
 oboje umrli u zajedništvu s Crkvom u 63. godini.
 unio logiku u teologiju.
 Sic et non (Da ili ne)- vježbenica iz logike.
 pitanje univerzalija: 1) realizam (Platon- opće postoji), 2) nominalizam (Aristotel-
razlikuje materiju i formu).
 Porfirije postavlja tri pitanja:.
1) Da li univerzalije postoje u stvarnosti ili u mišljenju?
2) Ako postoje u stvarnosti, jesu li tjelesne ili netjelesne?
3) Jesu li odvojene od osjetilnih stvari ili su uključene u njih?
 Abelard dodaje 4. pitanje: Da li vrste i rodovi imaju za misao smisao i onda kada
odgovarajuće pojedinačnosti više ne postoje? IMAJU!
 Dijalektika – najvažnije loičko djelo
 Logika za početnike.
 Logika na zahtjev.
 pobija Platonov stav (univerzalije su stvar).
 za njega nisu stvar (res).
 zajednička bitnost je čovjek.
 univerzalija čovjeka jest zajednička bitnost svih jedinki.
 rob je bitnost kao i vrsta.
 indiferentnost: služi mu da objasni univerzalnost specifične forme kod
pojedinačnosti).
 Abelard kaže da su univeralije VOX (riječ sa značenjem).
 o univerzalijama nemamo čiste spoznaje (imamo samo mnijenje).
 univerzalije nisu samo VOX, već i SERMONES (riječ sa značenjem- nez koja je onda
razlika VOXA i SERMONES :O )
 TEMELJNO: univerzalija je pojam (riječ koja ima značenje)
 ne postoji u stvarnosti, već u čovjekovoj misli.
 do toga dolazimo apstrakcijom (izvlačenje općeg iz pojedinačnih stvari)
 apstrakcija je postupak odmišljanja.
 pored nominalizma i realizma, uvodi i konceptualizam.
 želi spoznati temelje vjere.
 sumnjajući dolazimo do istraživanja.
 s njim ulazimo i u temu filozofskog istraživanja.
 prvi obnovio etiku.
 najvažnija je ljudska etika.
 Vjerujem da bi spoznao obrnuo: Vjerujem u to jer je od Boga.

 Petar Lombarski
 11/12. st blizu Novare.
 Odrastao u siromašnoj obitelji.
 Od 1140. Predaje u školi Notre-dame.
 papa Eugen III. mu dao da ispita učenje Gilberta Poretttana (zastranio u nauci o Presv.
Trojstvu).
 umro 1160., a pariški biskup postao 1159.
 djelo: 4 knjige sentencija.
1) o Bogu i Presv Trojstvu.
 2) o stvaranju, grijehu i milosti.
3) o otajstvu utjelovljenja, krepostima i otkupljenju.
4) posvećena sakramentima, posljednjim stvarima i vječnom životu.
 postavio definiciju sakramenta: vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti.
 spominjemo ga zbog toga što i Aleks. Saleški i sv. Toma polaze od sentencija.

 12/13. st.  zlatno vrijeme skolastike.

 dvije velike škole u 12. st:
1) opatija sv. Viktora (augustinska): nastali na prijelazu 8. u 9. st.
2) katedralna škola u Sartru: usmjerena na proučavanje prirode.

 sedam slobodnih vještina: trivij (gramatika, retorika, logika), kvadrivij (aritmetika,

geometrija, astronomija, muzika).
 cilj  sistematiziranje znanja.
 prvo ime škole u Sartru je Bernard.
 njegovo djelo: Metalogikon (na temelju toga razotkriva da je bio gramatičar, profesor
klasične latinske literature).
 učenicima htio izgraditi vlastitu moralnu osobnost.
 utjecaj Cicerona, Seneke, Boetia, Makrobija.
 Sv. Viktor: platonisti.
 Sarte: aristotelovci.
 Bernard postao platonist u logici, a zatim u gramatici.
 rodovi i vrste ne postoje izvan ideja  u logici.
 pojedinačnosti ne zaslužuju da ih zovemo imenicama  gramatika.
 materiju naziva hyle (aristotelovski).
 kristijanizirao Platona kao i sv. Augustin jer je ideje poistovjetio s božanskim mislima.

 Gilberto Porea
 biskup Poitiera.
 najmoćniji spekulativni duh 12. st.
 nadjačao Abelarda u metafizici.
 djelo O šest principa.
 promatrao Aristotelove Kategorije.
 10 kategorija dijeli u dva dijela, naziva ih forme.
 inherentne forme (pripadajuće): supstancija, kvantitet, kvalitet, odnos.
 dopunske forme: mjesto, vrijeme, položaj, imanje, djelovanje, trpljenje.
 metafizička rasprava ga odvukla u raspravu o Sv. Trojstvu.
 subzistencija: svojstvo po kojem supstancija stoji zasebno u sebi.
 bitak supstancije (akcident supstancije).
 4 glavne čiste supstancije: vatra, voda, zemlja, zrak.
 razlikuje božanske ideje i kopije formi.

 Ivan iz Salysburya
 pobornik slobodnih vještina.
 želio imitirati i slijediti Cicerona.
 povezivan sa skeptičarima.
 3 izvora spoznaje: osjetila, razum i vjera.
 ne može biti filozof koji ne vjeruje u osjetila, razum i vjeru.
 za njega je izlaz u kriteriju vjerojatnosti.
 nije se proslavio pitanjem univerzalija.

 Albert Veliki
 erudita.
 do univerzalija dolazimo apstrakcijom.
 ne postoje individualno, ali ih mi možemo zamišljati individualno.

 opatija Sv. Viktor

 Hugo i Rikard.
 više se spominje Rikard. (područje antropologije).
 nepriopćiva egzistencija razumske naravi.
 biće je ovisno o Bogu (cogitor  mišljen samo od nekoga).

 Hugo
 škola otvorena za sve.
 prva: monaška teologija.
 druga: skolastička teologija.
 veže se uz sv. Augustina (drugi Augustin).
 odnos vjere i uma.
 sve znanosti su korisne same za sebe, svaka ima vrijednost u sebi.
 „učite sve i shvatit ćete da ništa nije suvišno“.
 4 znanosti:
1) teoretska znanost: teži otkriti istinu.
2) praktična znanost: disciplina morala. (iako nisan baš sto posto siguran jer je
neuredno malo kod ovoga, al mislin da je to to  )
3) mehanička: upravlja radnjama čovjekova.
4) logika: uči nas raspravljati.
 teorija spoznaje aristotelovska
 nekoliko značenja Sv. Pisma:
1) povijesno-literalno
2) alegorijsko
3) moralno značenje.

 prvo znanje jest znanje o vlastitom postojanju.

 stvari su ispravne zato što ih Bog želi.
 unutar povijesti djeluje Duh Sveti.

 Rikard od sv. Viktora.

 Škot.
 posebno mjesto daje alegorijskom pismu.
 simbol kontemplacije.
 dva djela: Benjamin Veći i Benjamin Manji.
 predlaže duhovni put i vršenje mnogih kreposti.
 def. kontemplacije: duboki i čisti pogled duše koja se spušta na divote mudrosti, a
praćena je ekstatičnim osjećajem čuđenja i divljenja (ishod čovjekova teškog puta).

 Muhamed
 umro 610. godine.
 utemeljitelj islama.
 širi se i po zapadnjačkom svijetu.
 centar Cordoba, a na istoku Bagdad.
 Al- kindije, Al- faradi, Avićena, Averois (nisan siguran za imena ova jesu li 100%
točna…googlajte :P)
 za židovsku filozofiju najznačajniji Avićeborn, Mojsije Majmonides.
 Aleksandar Haleški, Bonaventura, Roger Bacon, Albert Veliki, sv. Toma, Ivan Duns
Skot, William Ockham. (veliki filozofi).

 ARAPSKA FILOZOFIJA
 Kuran sveta knjiga.
 pomiriti učenje Kurana s učenjem filozofije.
 nije se izgubila platonovska crta, iako poštuju Aristotela.
 pokušavaju ih „pomiriti“.
 Aristotel prvi autoritet.
 kvarenje peripatecizma.
 uvijek vjera prosuđuje.
 3 temeljna pitanja na koja su pokušali odgovoriti:
1) porijeklo svijeta?
2) pitanje Božje providnosti?
3) pitanje besmrtnosti duša?

 Al- kindije
 djelo O intelektu.
 duša je veća od uma (um je stalno u činu).
 duša mu pomaže da bude stalan.
 kretanjem prelazi iz akta u potenciju.
 najveće pitanje: odnos između potencijalnosti i djelatnosti.

 Al- farabi
 Bog je poput Starog zavjeta.
 pomiriti grčko shvaćanje bitka i biblijsko shvaćanje stvaranje svijeta.
 esencija- bit, suština, bitnost, srž.
 egzistencija- ozbiljenje esencije (akcidentacija).
 rješenje je razlikovanje esencije i egzistencije.
 „ne znači da imaš bit, da si ostvario bit ako postojiš“.
 eshatologija: znanost o posljednjim stvarima.
 slaganje misli i stvari.
 nije stvarno sve što zamisliš. ARISTOTEL.

 Avićena- ibinsina
 liječnik i filozof.
 knjiga ozdravljenja.
 spaja Aristotela i islam.
 1. djelo: Liječenje. (vrsta enciklopedije, tumači Aristotela).
 Logika- razlikovanje 1. predmeta i intelekta.
 univerzalni pojam = esencija = misaono stanje.
 Sve ono što mislim je odvojeno (zasebno).
 ono što se odvojeno zamišlja takvo je i u stvarnosti.
 doktrina kvantitativne indiferentnosti = konjstvo je konjstvo.
 i svakoj pojedinačnosti stvari razlikujemo materiju i formu (potenciju) i također
nalazimo trag Božje objave.
 panteizam: sve je Bog.
 planteizam: sve je od Boga.

 Averois
 bitak: sve ono što jest – pitanje može li se bitak svemu pridati.
 može biti analogan (znači da i jesu, a i nisu isti mača i čovjek :O).
 rođen u Cordobi 1126.
 poznat kao komentator.
 komentare Aristotelovih djela baštinimo od Averoisa.
 pokušao odrediti odnos filozofije i vjere.
 tri vrste UMA kojima odgovaraju 3 vrste ljudi:
1) ljudi dokazivanja (prihvaćaju samo čvrste dokaze koji svoja uporišta u stvarnosti).
2) ljudi dijalektike (zadovoljavaju se u sferi vjerojatnoga).
3) ljudi nagovora (nalaze se u sferi čovjekove mašte).

 tri reda razumijevanja (u suodnosu sa znanosti):

1) razumijevanje filozofije (baštiniti apstraktno znanje i aprstaktnu istinu).
2) razumijevanje teologije (u sferi dijalektičkog i vjerojatnog).
3) razumijevanje vjere (prepustiti je onima kojima je neophodna).

 bavi se pitanjem primata.

 „Neka filozof govori kao filozof, a vjernik kao vjernik“.
 dokaz razuma je neophodan, ali ne mora biti istinit.
 pitanje metafizike (ne može se pojam bitka pripisivati svemu što postoji  pojam je
analogan.)
 logika kao sredstvo istraživanja naravnosti i svojstva bitka.
 pitanje univerzalija (opće ne postoji izvan pojedinačnog).
 univerzalije nisu supstancije, već djelo razuma.
 svaka pojedinačnost jest jedna složenost.
 pitanje fizike (sve što se kreće pokrenuto je od nekog pokretača).
 svemir je oduvijek postojao i uvijek će postojati.
 pokretač pokreće jer je u činu.
 tri klase bića koja su u kretanju:
1) oni koji su pokrenuti, a ne pokreću.
2) oni koji su pokrenuti, a pokreću.
3) oni koji nisu pokrenuti, a pokreću  prvi pokretač, prvi odvojen um  Bog.

 Bog je odvojen od svijeta (možda hendikep?), ali Averois kaže: „spoznavajući samog
Sebe, spoznaje sve“.
 svaka ljudska duša je smrtna.
 aristotelovac.

 ŽIDOVSKA FILOZOFIJA
 povezana s arapskom jer su im učitelji bili Arapi.

 Avićebron
 rođen u Malagi 1102.
 Avićebronov hilemorfizam.
 tjelesna supstancija sastavljena od tjelesne materije i forme, a duhovna od duhovne
materije i forme.
 postoji univerzalna esencija (uvijek je u potencijalnosti).
 svako biće složeno je složeno od mnoštva formi.
 biće je ono kako ga i na koji način forme određuju.
 kozmologiju sveo na kozmogoniju.
 vrhovno načelo: volja.

 Majmonides
 13 teoloških načela židovske vjere.
 rođen u Cordobi.
 bio proganjan.
 opasnost: sekta karaiti (ne priznaju usmeni Toru. kara = čitač).

1) postojanje stvoritelja (ex nihillo).

2) jedinstvo stvoritelja.
3) Božja bestjelesnost.
4) Stvoritelj prethodio svemu.
5) samo se Bogu smije služiti.
6) prorokovanje.
7) uzvišenost Mojsijeva prorokovanja.
8) Tora je s neba.
9) potpunost Tore.
10) Bog zna što ljudi čine.
11) nagrada i kazna.
12) dolazak Mesije.
13) uskrsnuće umrlih.

 slijedi Aristotela u pojmu Boga.

 za njega je Bog nužno biće.
 bori se protiv antropomorfizacije samog Boga.
 ljudske duše nisu besmrtne, ali dušu filozofa i svetaca su besmrtne, ali gube karakter
osobnosti kad se spoje s Bogom.
 moguće je uskrsnuće tijela, ali samo pod pojmom vjerske tajne.
 možemo govoriti samo što Bog nije.
 kabala.
 tradicija židovske misli.
 sve kreće od Tore (ono što stavlja temelje, ono što poučava).
 kršćanstvo je prihvaća pod pojmom poučavanja.
 osnovni izvor spoznaje u mistici: srce.
 postoji javna i skrovita objava.
 židove nije zanimao vidljivi aspekt Tore.
 kabala: kako je moguće zlo u svijetu ako ga je Bog stvorio?
 Talmud: je li pravedno ili nepravedno što je Bog stvorio svijet?
 zadnja kabala: amalurijanska kabala.
 usmjerava na misterij otkupljenja.
 nespoznatljivo božanstvo: AIN SOFOT.
 prvo božansko djelovanje je unutra, a ne „na vani“.
 židov promatra božanstvo na dva principa:
1) midat hamim.
2) midat rahamim.

 četiri različita svijeta:

1) Aciluta: svijet božanskih osobina.
2) Beriaha: svijet arkanđela.
3) Jecirahu: svijet anđela.
4) Asioha: svijet nižih anđela i fizički svijet.

 uređeni svijet (univerzum): posljedica nesreće koja se dogodila unutar samog

Božanstva.
 tikum alam: iskupljenje.
 duša: način na koji nešto postoji.
 viša duša: nešomah (ne ulazi u čovjekovo tijelo, u njemu je iskra koja izlazi iz više
duše. Naziva se nadol(e?)).
 aura: elektromag. polje koje obavija čovjeka.
 sedam nivoa čovjekova života:
1) fizički-
2) emocionalni.
3) mentalni.
4) ostralni dio.
5) eterički kalup.
6) nebesko tijelo.
7) nivo božanskog uma.
SRITNO 