KRANSKA FILOZOFIJA

RANO KRANSTVO
- propadanje antikog svijeta - krize u RC; etniko, gosp. i politiko nejedinstvo; ustanci
robova i provincija
- robovi i ostali potlaeni narodi trebaju novu nadu - trai se spas s one strane osjetilnog
svijeta
- pojava mnogih proroka
- sudbinska tema o borbi dobra i zla (nebeskog i zemaljskog, anela i demona)
- pojava - Palestina
- kao kult unutar idovske zajednice
- temelj je stara idovska tradicija Deset zapovjedi
- ali ujedno i nov revolucionaran pokret Novi zavjet (Ev. po Ivanu - fil. tumaenje
Isusova uenja - Isus je
Logos/Rije Boja; Otkrivenje)
- Biblija - zbirka svetih knjiga idova i krana
- SZ (46 knjiga) i NZ (27)
- sredinji dogaaj je sinajski savez
- NZ - Krist ostvaruje ''novi savez'' Boga i ljudi
- nastao nakon Kristove smrti
- Poslanice apostola, Otkrivenje, Evanelja (Matej, Marko, Ivan, Luka) i Djela
apostolska
- dva svijeta - Isus propovjeda ljudima spas na drugom svijetu
- razbija harmoniju duha i tijela
- prekid s ovosvjetovnim vrijednostima; uvjet spasa su bol i patnja, askeza
- etika ljubavi, zapovjed nenasilja; ponizno i milosrdno srce, istoa namjere
- domokratski, nadnacionalni, kozmopolitski duh; obraa se svim ljudima dobre volje - prvo
ga prihvaa nii sloj
- zbog otpora vlasti (ne priznaju kult cara) progonjeni; pokret svejedno jaa
- 313. Milanski edikt - Konstantin priznaje kranstvo ravnopravnim s drugim kultovima
- 391. postaje dravnom religijom RC
- konformizam - trai pokoravanje svakoj vlasti jer je svaka vlast od Boga
POECI KRANSKE FILOZOFIJE
- vjera odbacuje istraivanje
- potreba za sustavom; treba sprijeiti herezu
- gnostici - prvi koji pokuavaju spoznajom doi do objavljene istine vjere i uspostaviti fil.
kranstva s osnovnim
problemom odnosa vjere i uma
- taj nesustavni pokuaj ugrozio je osjeaj sigurnosti religijskog uvjerenja
- apologeti - brane izvorno religijsko uvstvo i pretpostavljaju ga svakoj znanstvenoj i fil.
spoznaji
- Tertulijan - odbija spregu vjere sa spoznajom, Jeruzalema s Atenom
- ''credo quia absurdum'' - vjerujem jer je nevjerojatno
- patristika - uenje crkvenih otaca, koji prvo brane kranstvo od poganih i utemeljuju
kransko uenje (1. - 8.st.)
- patres - crkveni oci
- najvaniji Aurelije Augustin
- puni procvat u srednjem vijeku - skolastika
AURELIJE AUGUSTIN
- Ispovijesti - opisuje burna mladenaka lutanja
- pristalica manihejskog nauka (neprestana borba dobra i zla)
- u zrelijom dobi se zainteresirao za kranstvo i postao sveenik u Africi
- izlzaz iz skepse/sumnje je u samoj skepsi - ''sumnjam, dakle jesam''
- teocentrizam - eli spoznati duu i Boga; On ima sredinje mjesto; dobro potjee od Boga,
zlo je nedostatak dobra
- utjecaj Platona i novoplatonizma
- voluntarizam - prvi kae da je volja bitna mo, nadreena razumu, slobodna

- Boje predznanje - Bog zna unaprijed dogaaje, ali ovjek djeluje po

slobodnoj volji; odgovornost
- O dravi Bojoj - prvi postavio problem povijesti - stalna borba dobra i zla (vidljiv
manihejski nauk)
- Crkva je posrednik (voditelj) izmeu ovjeka i Boga jer se ovjek ne moe osloniti samo na
sebe samog

SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA
SVIJET I FILOZOFIJA
- zabrana i zatvaranje svih fil. kola u Ateni (car Justinijan, 529.g.)
- Crkva je obuhvaena feudalnim sustavom
- robovlasnitvo, poljoprivreda, centralistike drave
- kranstvo - vlada svim duhovnim ivotom; povezano sa svim dogaajima (Kriarski ratovi)
- prva nastojanja oko razvoja pismenosti; klerici su nositelji duhovnog ivota,
znanosti i fil.
- kranska filozofija - razlika Grka i krana
- Grk sudjeluje u svijetu, smisao za radost ivota, optimistian,
poduzetan; kranin vidi ovaj
svijet kao svijet prolaznosti i grijeha, povlai se
- grka fil. je to i opa znanstvena tenja spoznaje svijeta; Crkva
nema interesa za prouavanje
prirode, bavi se pitanjima odnosa Boga oca sa Sinom i Duhom
Svetim, odnosa ovjeka i Boga,
grijeha i kazne, slobodne volje, odnosa vjere i uma (fil. se
podreuje teologiji)

FILOZOFIJA RENESANSE
PREPOROD
- 15. i 16.st.
- filozofija se odvaja od teologije; znanost od religije
- znanost i fil. se oslanjaju na razum, iskustvo, opaanje, eksperiment, indukciju, matematiku
spoznaju
- nastojanje da se stvori nova fil. slika ovjeka i svijeta, duhovno osloboenje od crkvene
vladavine, oivljavanje
antike, smisao za ljepotu prirode i tijela, interes za prirodne znanosti, interes za unutranji
svijet ovjeka
(antropocentrizam), ideja individualizma, optimizam
REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA
- Savonarola - pokrenuo pobunu protiv iskvarenosti pape i sveenstva; spaljen kao heretik
- Martin Luther - pokrenuo pobjedniki pokret reformacije (odvajanje od Rima)
- protivnik fil.; reformacija ipak pomae fil. jer potkopava tradiciju i
univerzalizam
- Erazmo Rotterdamski - vjerska tolerancija i sloboda misli uope
- protureformacija u panjolskoj (inkvizicija) u 13.st.
UMJETNOST I ZNANOST
- pretee - Bacon, Occamo, Dante Alghieri, Petrarca, Boccaccio
- umjetnost - prikazuje cjelovitog ovjeka u njegovoj ovozemaljskoj ljepoti, mane, strasti,
ideale
- Rebelais, Cervantes, Shakespeare; Palestrina, Lasso; Michelangelo, Leonardo;
Maruli, Zorani, Dri
- znanost - Bacon, Kuzanski, da Vinci (umjetnost i znanost imaju isti cilj), Kopernik, Kepler,
Galilei
- sredstvo za iskoritavanje prirode

- sredinje fil. pitanje - problem metode

BORBA AUTORITETA
- na Zapad dolaze bizantske izbjeglice (razne kole)
- studij izvorne antike - platonizam (Firenca, dvor Medicija) i izvorni aristotelizam
MISLIOCI
- Plethon, Kuzanski, Machiavelli (''cilj opravdava sredstva'', politologija, Vladar), Morus
(Utopija), Campanella (Grad
sunca), Paracelsus (moderna medicina), de Montaigne (esej), Bhme, Grotius, Bruno
- utopija - zamisao idealnog drutvenog poretka
GIORDANO BRUNO
- odbacuje sve autoritete; jedini autoritet treba biti slobodno istraivanje i razum
- pod utjecajem panteizma Kuzanskog, Petria i Kopernika
- sredinja tema spekulacije - beskonanost svemira i mnotvo svijetova
- Bog nije izvan svemira, on je dua svemira, sila koja proima svaku tvar; priroda je Bog u
stvarima
- Bog je nestvorena stvaralaka mo (natura naturans) koja se oblikuje do stvorene prirode
(natura naturata)
- svijet je jedan, beskonaan, stvoren od monada-minima (atoma); mikrokozmos je ogledalo
makrokozmosa
- homo faber - ovjek radnik; vlastitim trudom i naporom gradimo svoj ivot, sudbinu i sreu
(optimizam)

HRVATSKA RENESANSNA FILOFOZIJA

MARKO MARULI
- bestseler Upuivanje u estit i blaen ivot (40 primjeraka)
MATIJA VLAI ILIRIK
- surauje s Lutherom; najutjecajniji protestantski teolog
- za reformaciju jer u njoj vidi tenju za obnovom Crkve i mogunost individualne slobode
- deterministiko gledite - volja nije slobodna (fatalizam, pesimizam)
- prvi pie crkvenu povijest
- uvrstio hj meu etiri svjetska jezika; eli prijevod Biblije na hj (ilirski)
- hermeneutika - opa metoda razumijevanja
- Klju svetog pisma - mogunost da se Biblija razumije iz nje same, bez vanjske pomoi od
Crkve
- djelovi teksta uvijek se trebaju razmarati u kontekstu cjeline djela
- naglaava praktinu stranu kranskog nauka (Aristotel, Nikomahnova etika)
FRANE PETRI
- najugledniji hrvatski renesansni filozof i polihistor
- kolovan u duhu Aristotelove i Platonove fil.
- profesor platonizma - Peripatetike rasprave (o aristotelizmu), O poetici, Nova sveopa
filozofija (otre kritike)
- papa Grgur XIV. ga pozvao u Rim da vodi svoju katedru
- (novo)platonist; protivnik aristotelizma (izvor bezbotva)
- Nova sveopa filozofija - sinteza platonizma i aristotelizma
- slijedi 3 medote - Aristotelova - nepredak spoznaje od bia k
uzroku
- vlastita/srednja - posredovanje bia kao
to su svjetlo, dua, prostor
- Platonika - od uzroka so sveukupnosti
uzrokovanog
- novoplatonistika teorija emanacije
- panpsihizam

EMPIRIZAM I RACIONALIZAM

EMPIRIZAM I RACIONALIZAM
- problematika metode (razvoj znanosti u 17.st.)
- utemeljitelji novovjekovne fil. Francis Bacon i Rene Descartes istaknuli pitanje postupka
znanstevnog istraivanja
u djelima Novi otganon znanosti i Rasprava o metodi
- Bacon polazi od empirijske prirode znanosti, a Descartes od matematike i fizike
- empiristi - dva sredinja pitanja - metode i drave
- Bacon, Hobbes, Locke (osniva eng. emp.), Berkley, Hume
- racionalisti - Descartes, Spinoza, Leibniz
FRANCIS BACON
- Novi organon ili upute za tumaenje prirode dio je nedovrenog djela Velika obnova
- cilj znanosti i fil. je opskrbiti ivot novim pronalascima, ovladati prirodom (''znanje je mo'')
- dobro postavljen cilj jedan je od uvjeta mogueg napretka u znanosti
- ljudi svejedno mogu ii krivim putem drei se tradicije
- trai novo orue znanosti jer silogistika logika nije vie prikladna (vrti se u krug) i
postignuta znanja su nekorisna
- jedina i prava medota je indukcija (negira svaku vrijednost dedukcije; ne zna da su to
inverzni i korelativni postupci)
- idoli - prvo treba oslobotidi na duh od svih zabluda, predrasuda, krivih pojmova koji se
godinama nagomilavaju
- idoli plemena - zasnovani u ljudskom rodu; ovjek unosi previe reda u svijet
- idoli spilje - poinja pojedinac kao pojedinac zbog manjkavosti svoje prirode,
odgoja
- idoli trga - rezultat su meusobnog odnosa ljudi, neprecizne uporabe rijei
- idoli teatra - posljedica fil. dogmi i teorija
- indukcija - nije samo nabrajanje neko jedinstvo sposobnosti prikupljanja i preraivanja (kao
pela)
- razum ne smije skakati, imati krila, ve olovne utege (nema brzanja)
- napredak u znanosti treba biti postupan i sustavan

RENE DESCARTES
- ideal novovjekovne filozofije - da bude znanost, znanje je mo na vlast nad prirodom
(praktina primjena)
- djela - Rasprava o metodi - o studiju u Europi; jedina korist tog uenja je to to se uvjerio
u svoje neznanje
- odluio uiti iz ivota (rat, putovanja) i iskustva - uenje
iz ''samog sebe''
- Praktina i jasna pravila upravljanja duhom u istraivanju istine
- osnovno pitanje - problem metode, postupka istraivanja
- kritizira skolastiku logiku
- etiri pravila metode - 1. nita ne prihvaa kao istinito ako nije jasno i razgovjetno; rui sve
autoritete; jedini
autoritet je jasnost i razgovjetnost spoznaje
- 2. analitiko naelo; ralaniti potekou na jednostavnije
dijelove
- 3. sinteza; red od jednastavnog k sloenom
- 4. provjeravanje potpunosti postupka
- skepsa - sumnja u sve (eli poeti sve iz poetka)
- ''Mislim dakle jesam'' - pouzdana istina u koju ne moe sumnjati
- cogito znai samosvijest
- nedvojbenost subjekta i nesigurnost objekta - put k subjektivizmu
- ovjek je supstancija koje je cijela bit u tome da samo misli (ovjek je misaono bie)
- ne odbacuje osjetilno iskustvo i potrebu eksperimenta
- logika, a ne vremenska primarnost razuma - samo ratum moe odrediti to je istinito
- miljenjem je mogue deduktivno spoznati zbilju - apriorne spoznaje/uroene ideje
- dedukcija - postupak izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oitih istina
- opi kriterij istine - jasnost i razgovjetnost

- jamac istine - Bog (ontoloki dokaz; spoznaja je savrenija od sumnje)

- supstancija - stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna nikakva druga stvar
(samo je jedna - Bog)
- atribut - bitno nuno svojstvo neke stvari; svaka supstancija ima jedan bitni atribut
- dualizam - dvije su suptancije - duh (mislea stvar) i tijelo (protena stvar)
- materija je samo protenost, prostornost, pokret; njom vladaju pravila
mehanike
- problem odnosa due i tijela - dvije neovisne i nesvodljive supstancije djeluju
u ovjeku
- prividno rjeenje - epifiza - ''ivotni
duhovi'' djeluju na tijelo
- utjecaj - ''otac novovjekovne filozofije'', analitika geometrija, optika, mehanika,
psihologija, refleksologija
BARUCH DE SPINOZA
- bit religije je u uvjerenju, a ne u vjeri u dogme; religiozne knjige treba povijesno shvatiti
- ekskomuniciran iz idovske vjerske opine
- uzor Hobbes
- politike ideje - Teoloko-politika rasprava
- ui da u prirodnom stanju svaki pojedinac u borbi za samoodravanje ima
prirodno pravo na sve
to moe
- zbog straha od veeg zla, ljudi se odriu dijela prirodnog prava i obvezuju
na pokornost vlasti
- pokornost nije apsolutna - graani mogu zamijeniti vlast ako ona radi
protiv njihovih interesa
- svra drave je sloboda, a ne strahovanje
- supstancija - sredinji pojam
- od Descartesa prihvaa definiciju supstancije i odreuje ju kao uzrok same
sebe (causa sui)
- monizam - nuno jedna supstancija (Bog ili priroda, natura naturans) panteizam, jedinstvo svijeta
- svaka supstancija ima beskonano mnogo atributa (svojstava)
- nita nema atribute, neto ima atribute, Bog ima sve atribute
- ljudi spoznaju samo dva atributa - protenost i miljenje
- modusi (stanja supstancije) - konane, ograniene jedna drugom
uzrokovane pojedinane stvari
- ovjek je modus prirode (dua i tijelo dvije su strane iste biti)
- determinizam - svijetom vlada nunost, nema sluaja
- paralelizam stvari i ideja - ''red i veza ideja jesu iti kao red i veza stvari''
- rijeen spoznajni problem - svijet je proet jedinstvenom
zakonitou (racionalnom,
matematikom,
mehanikom)
- temeljno djelo Etika izlae geometrijskim nainom - iza definicije i aksioma dolaze
postavke, a svaka je postavka
dokazana povezivanjem na definicije, aksiome ili ve dokazane postavke
- etika - mora poeti s ontologijom
- iskljuuje svaku teleologiju
- sloboda je spoznata nunost
- najvia intuitivna spoznaja Boga je nitelektualna ljubav prema Bogu/prirodi (amor dei
intellectualis)
GOTTFRIED WILHELM LEIBNIZ
- polihistoriar, prethodnik simbolike logike, osniva Berlinske akademije znanosti
- za ujedinjenje Europe i ujedinjenje crkava
- supstancija - Monadologija
- svijet se sastoji od beskrajnog mnotva duhovnih atoma, monada,
neprotenih, jednostavnih,
cjelovitih individualnih supstancija, koje su ista aktivnost

- monade su sredita sila, imaju mo predoavanja/percepcije i mo poude koja uvjetuje

prijelaz jedne percepcije k
drugoj
- otklonio protenost kao bit stvari i u sredute stavio zbivanje, silu, aktivnost
- mikrozam je ogledalo makrokozma - svaka monada predouje cijeli svijet, ona je jedinstvo
stupnju svog
savrenstva; svaka tei viem savrenstvu
- hijerarhija monada je piramida i neprekinuti kontinuitet
- najnie su ''gole'' monade (nesvjesna predodba svijeta), a najvie ''due'' (jasno predouju,
imaju apercepciju
svijeta iliu samosvijest)
- svaka je monada potpuno samostalna
- u samom inu stvaranja svijeta Bog je predvidio i uskladio in svake monade, tako da se oni
zbivaju kao da
postoji uzajaman utjecaj jedne monade na drugu - prestabilirana harmonija
- razlikuje istine uma (nune; naelo proturjenosti) i istine iskustva (sluajne; naelo
dovoljnog razloga)
- kritizira Leibniza - u razmu nema niega to prije nije bilo u osjetilima, osim samog razuma
- razum je ukupnost uroenih ideja
- utjecaj - na Kanta, Fichtea, Schellinga i Hegela; prethodnik klasinog njemakog idelazima
THOMAS HOBBES
- problem ovjeka i drutva - Leviathan
- drava nije boanska tvorevina, nego je rezultat drutvenog ugovora
- ljudi su slini po sposobnostima; ako u prirodnom stanju dva ovjeka ele istu stvar doi e
do sukoba u naognu za
samoodranjem
- dok nema vlasti ljudi se nalaze u ratu ''svaki protiv svakog'' (ovjek je ovjeku vuk)
- strah od smrti ini ljude sklonijima miru i odricanju dijela prirodnog prava (ako to uine svi)
- drava - mnotvo razumom ujedinjeno u jednu osobnost
- suveren - nositelj te osobnosti; ima apsolutnu vlast; podanici ne mogu mijenjati oblik te
vlasti (ugovor je neopoziv)
JOHN LOCKE
- osniva spoznajne teorije, ''otac prosvjetiteljstva''
- Ogled o ljudskom razumu - pobija miljenje o postojanju uroene spoznaje/ideje (oni koji to
tvrde pozivaju se
na ope slaganje, a on pokazuje da ope slaganje svih ljudi ne postoji ak ni u najopenitije
primljenim naelima)
- protiv Leibniza i Descartesa
- duh je tabula rasa (prazna ploa)
- sva naa spoznaja potjee iz iskustva - izvanjsko (osjetilno, izvor je predmet osjeta)
- unutarnje (refleksija, izvo u radnjama duha)
- kvalitete - primarne - neodvojive od tijela neovisno o njegovu stanju i veliini
- ideje tih svojstava dobivamo preko vie osjetila; to su objektivne
slike
- sekundarne - nisu u samim predmetima, ve su sile koje primarnim
svojstvima u nama proizvode
razliite osjete (npr. boje, zvukove, okus)
- ideje dobivamo pojedinim osjetilima; te ideje su subjektivni
dojmovi
- tri stupnja spoznaje - intuitivna - najvia, jajasnija, najsigurnija; neposredno opaanje,
(ne)slaganje dviju ideja
- demonstrativna - otkriva (ne)slaganje ideja pomou drugih ideja
zakljuivanjem,
dokazivanjem
- senzitivna (osjetna) - otkriva pojedinanu egzistenciju konanih
bia izvan nas; spoznaja u
irem smislu

- apologet i kritiar razuma - spoznaja je ograniena, ali je na razum dostatan da nas vodi
kroz ivot
- politika - prirodno stanje odlikuje sloboda i jednakost meu ljudima
- prirodni zakon (razum) ui ljude da su jednaki i da ne smiju tetiti drugima
- trajni suveren je narod, suverenitet je neotuiv
- narod povjerava zaknodavnu vlast, ali je moe silom oduzeti natrag (pravo na
revoluciju)
GEORGE BERKLEY
- porie postojanje materije (tjelesne supstancije) koja je ''temeljni kamen'' ateizma
- materija i sve apstraktne ideje su ''zvuk praznog imena'' - nominalistiko gledite
- Lockeov sljedbenik i kritiar
- empiristiko gledite dovelo je do subjektivnog idealizma
- predmeti nae spoznaje su ideje (nai doivljaji) - osjetni doivljaji, doivljaji dobiveni
promatranjem radnji duha
i doivljaji stvoreni pamenjem i matom
- stvari su kompleksi osjeta pa postoje samo ako su opaene - biti = biti percipiran (esse est
percipi)
- uz ideje postoji i duh koji ih doivljava
- ideje ne postoje izvan duha
- nema primarnih i sekundarnih kvaliteta - one su vrsto povezane (subjektivnost drugih
znai subjektivnost prvih)
- solipsizam - gledite prema kojem postoji samo Ja sa svojim doivljajima i nita vie (solus,
ipse - jedini, sam)
- Bog je jamac postojanja osjetnih stvari
DAVID HUME
- sve predmete ljudskog uma dijeli na odnose ideja i injenice
- ideje spoznajemo intuitivno ili demonstrativno, neovisno o svom iskustvu
- injenice ne spoznajemo tako sigurno, njihova istinitost nije tako uoljiva, lako zamiljamo
suprotnosti injenica
- naelo uzronosti - temelj svih naih zakljuaka o injenicama
- spoznaja uzrono-posljedine veze ne moe se postii a priori,
neovisno o iskustvu (razliiti su)
- ta se spoznaja postupno izvodi a posteriori iz iskustva da su neke
pojave stalno povezane, pa
smatramo da jedna proizlazi iz druge
- obiaj/navika - osnova naeg zakljuivanja o vezi uzroka i posljedica je navika da
oekujemo isti takav slijed
dogaaja kakav smo prije vie puta doivjeli
- agnosticizam i skepticizam - nije mogua objektivno nuna spoznaja o injenicama
- radikalno je proveo empiristiko gledite i doveo ga do skepticizma
- odrie mogunost metafizike spoznaje, pa onda i mogunost tjelesne i duhovne supstancije
- utjecaj - na pozitivizam i pragmatizam, na Kanta
- zbog nedoraslosti razum ne moe biti vodi u ivotu; praktiniji vodi je vjera i navika