Antropologija

1. Pozicioniranje kulturne antropologije u sustavu znanosti (antropologija,

filozofija)? Pojmovna pojanjenja antropologija i kulturna antropologija,
problem imena, specifinosti kulturne antropologije?
Problem antropologije svoje korijene ima na tlu Grke. U filozofiji je prema Heraklitu
iz Efesa, ovjek dio kozmosa, tj. ureenog svijeta nasuprot kaosu, kojeg nisu stvorili
ljudi ili bogovi ve u njemu vlada LOGOS (prirodni zakon). To znai da ovjek svoj
ivot mora uskladiti s logosom. Rasprave o dui kao vitalnom principu ovjeka bile su
stalan problem grkih rasprava u kojima se ogledalo shvaanje ovjeka. Kako navode
stari grci, ovjek je mikro-kosmos= ureeni svijet umalom. Antropoloki period grke
filozofije svoj vrhunac dosee tek sa Sokratom koji ovjeka i njegov ljudski svijet
stavlja u sredite svog filozofskog interesa. Uopena definicija antropologije glasila
bi: antropologija=znanost o ovjeku; (antrophos= ovjek + logos=znanost/govor).
Navedena definicija moe se razloiti na sljedee dijelove:
1. Biologijska, 2. Socio-kulturna, 3. Filozofijska razina. Termin antropologije poinje
od Aristotela (djelo: Nikomahova etika). Socio-kulturna antropologija prouava
cijelog ovjeka kao proizvod i kao proizvoditelja kulture. Takoer javlja s ei problem
imena pa tako se susreemo s nazivom etnologija u Europi, socio-kulturnom
antropologijom u SADu, socijalnom antropologijom u V.Britaniji, Volksunde
(potaknuto nac. romantizmom) i Volkerkunde (potaknuto kolonijalnim osvajanjima) te
nazivima demologija i etnologija u Italiji. Antropologija je definirana kao znanost to
se bavi ovjekom i njegovom djelatnou, a kultura kao proizvod odreenih ljudskih
djelatnosti pomou kojih se proizvodi ljudski svijet. Povezivanjem antropologije i
filozofije imamo ovjek au sreditu i upravo je on u osnovi prouavanja. to se tie
pojmovnog razjanjenja potrebno je naglasiti idejne pravce razumjevanja ovjeka, a to
su: 1. idovsko-kransko (teoloka antropologija), 2. grko antiki (filozofska
antrop.), 3. prirodoznanstveni (prirodoznanstvena antrop.). Prema nekim odreenjima
ovjek je definiran kao: dvonono nepernato bie (Platon), razumna ivotinja
(Aristotel), simbolika ivotinja (Cassirer), zvijer eljna ____ (Schler). ovjek se
razlikuje od ostalih darom slobodnog miljenja i izbora naina ivljenja. (ovjek je
kompleksno bie). Kod povezanosti s filozofijom I.Kant navodi sljedea tri pitanja
koja veu kljuno pitanje: TO JE OVJEK? to mogu znati? to trebam initi?
emu se smijem nadati? Povezanost osjetilnog + spontanog + moralnog. Obraeno u
tri njegove kritike ( Kritika istog uma, Kritika praktinog uma i Kritika rasudne
snage). Sam termin antropologija potjee jo od Aristotela u djelu Nikomahova etika
termin antropologija oznaavao je filozofijski govor o ovjeku.

2. Pokuaji odreenja ovjeka: kitak u svijetu, duhovno bie? (bioloke specifinosti

ovjeka, ovjekova sloboda i odgovornost, ljudski duh, ovjekova enja,
konanost i bezuvjetnost).
Poznato je Aristotelovo shvaanj eovjeka kao zoon politikon gdje se ovjek
percipira kao politiko, odnosno drutveno ivo bie, znai niti puko prirodno, niti
isto boansko bie. Ovo odreenje pojma ovjeka nije dovoljno jer je potrebno
navesti da je ovjek i umno bie , tj. logos. Iz ovoga moemo zakljuiti da je ovjek
ivo bie sastavljeno od tijela koje je prolazno i due koja je vjena. Postoji
mnotvo pokuaja odreenja ovjeka koja pronalazimo i u knjievnim predlocima
(tonije gr. tragedije) npr. Sofoklo u antigoni navodi da je ovjek mono naravno bie
koje unato ogranienjima svojom snagom se pokuava oduprijeti silama. ovjek se
takoer shvaa kao dio prirode, dakle kao prirodno bie i njegovi socijalnoi aspekti
proizlaze iz biti prirodnoh postojanja. Ovo shvaanje proizlazi iz uenja o bitku i
shvaanju kozmosa kao harmonije iji je dio i sam ovjek. On svoj ivot mora pomou
razuma uskladiti sa kozmosom, s prirodom i njezinim zakonima. Srednjovjekovno
shvaanje ovjeka dolazi s kranskim svjetonazorom. Ono dosaddanje (neovisnost
duha9 u kranskom je nazoru shvaeno kao porok. Ljudi trebaju uskladiti svoj ivot
s vjerom i urediti ga. Sloboda je shvaena kao sloboda od grijeha i smrti. Slobodu
ovjek dobiva krtenjem, a ostvaruje vjerovanjem, slobodi po Boijim zapovjedima.
Umjesto dotadanje filozofije postoji istina Evanelja. Sv. Augustin navodi da je
razum najvea ovjekova mo. Vjera potie razum na razumjevanje i osnovna je
zadaa filozofije spoznaja Boga i due. Odnos uma i vjere je osnovna tema
srednjovjekovnih rasprava. Kada govorimo o biolokim odrednicama ovjeka,
moemo rei da je njegova zdaa snalaenje u prirodi, on je bez razuma
najbespomonije bie. ovjek je u stalnom procesu i nalazi se razapet izmeu dvije
krajnosti: poroka i dobrote. Zbog toga se ovjek nalazi u stalnoj opasnosti ; posjeduje
odreenu dozu rizika. Isto tako, ovjek je u prirodi najvie bie, stoga smisao svoje
egzistencije moe ispuniti samo u zajednici s drugim ljudima. ovjek je takoer
predodreen da radom i vlastitim naporom ostvaruje svoje ciljeve i pridonosi drutvu.
ovjek zbog svog nemirnog duha i enje uvijek tei vie. Vjeito eli nadilaziti sebe.
Tome se moe pristupiti negativno i pozitivno (igrati se Boga). ovjek kao duhovno
bie ima potrebu za suoavanjem s vlastitom konanou. Po svojoj grai, ovjek je
nedovren, mora djelovanjem savladati vanjski svijet i oblikovati sebe, a na taj nain
gradi i kulturu. ovjeku je uroena tenja za usavravanjem sebe i svijea. Hegel i
njegovi sljedbenici smatraju ovjeka prirodnim, trpnim i konanim biem. Za njih
ovjek je konkretno, osjetilno i svjesno bie ija je bit u jedinstvu srca, uma i volje.
Kao prirodno bie ovjek je smrtan, a kao sastavnica duha, beskonaan.

3. Pokuaji odreenja ovjeka: drutveno bie, bie tradicije i rada? (ovjek

stvaratelj sebe i kulture, povijesno bie, ovjek kao samostvaralako bie)
ovjek je po svojoj grai nedovren, ovjek je upuen da djelovanjem stalno mijenja i
savladava vanjski svijet. ovjek ustanovljuje i oblikuje sebe i izgrauje uvijek novo
bie kulture. ovjeku je uroena tenja za uenjem i usavravanjem svoga svijeta, tj.
sa uveanjem svoje moi. U toj ovjekovoj sposobnosti, stvaralatvu i
samostvaralatvu sastoji se prirodna svrhovitost koja se oituje u izgraivanju svoga
samostalnog svijeta, ovladavanjem prirodom i proizvoenjem kulture. Kultura ovisi o
ovjeku jer je on njezin stvaratelj te se tako stvara meuovisnost ova dva pojma.
Moemo rei da je ovjek kulturno i drutveno bie. ovjek je svojim radom dokazao
da je homo sapiens. rad je ovjekov asnaga i radost, amoemo ga vrednovati kao
socijalnu, intelektualnu, umjetniku i bioloku vrijednost. Radom ovjek stvara i sebe,
on radi na sebi- nije beskoristan.
4. Kultura: antropoloko odreenje kulture (pojma); etimologija rijei, kultura i
civilizacija, kultura i priroda? (znaajniji autori i odreenja kulture, kultura i
igra, odnos kulture i civilizacije, etimoloka pozadina ove dvije rijei)
- kultura nije antiteza naturi
-pokuaji odreivanja pojma:
1. Kroeber
2. Kluckhohn
- kultura obuhvaa uvjerenja, vrijednosti, obiaje, jezike, tradiciju stanovanja,
odijevanje, ljudsku aktivnost, socijalne institucije
3. Malinowski (kultura kao djelomino autonomna, djelomino koordinirana
institucija cjeline)
4. Cassier i C. Levi- Strauss (kulturu ine jezik, mit, povijest, znanost,
umjetnost)
Obiljeenosti kulture stvaranjem simbola!
5. Taylor (u irem smislu obuhvaa cjelinu koja ukljuuje psosobnosti i
navike koje ovjek stjee kao pripadnik jednog drutva)
Kultura i igra!
1. Huizinga- homo ludens- igra kao temeljna kategorija ljudskog ponaanja.
Funkcija igre kao faktor izgradnje kulture
2. Lorenz- igra povezuje ovjeka i ivotinju. igr akao izvor slobode
3. Piaget- baziranje sustava djeje igre na oponaanje
Antropoloko odreenje pojma!
-kultura kao napredovanje
-ostvarenja na podruju duha- oplemenjivanje umnih, estetskih osobina u ovjeku;
nunost stjeranja kulture
Etimologija pojma- colo i colere = obraivati zemlju, cileron = cultura animi-njega
duha

-kultura se odnosi na rad razuma i njegov rezultat

-kultura i veza s religijom
-kultura- odraz duha i duhovnosti ljudskog bia
Kultura i civilizacija- kultura zahtjeva civilizaciju, civilizacija pretpostavlja kulturu
Kultura i civilizacija su osnovne idejne smjernice za ivot
- kultura i civilizacija nisu sinonimi. Kult. se odnosi na duh, a civil. na praktini ivot
Civis- graanin (slobodan ovjek), civilis/civile( sve to spada na gra.)
-pojam grada prvotno je povezan s pojmom civilizacije
Kultura(ovjekova druga priroda) i priroda (pretpostavka kulture)- ovjekovo
posrednitvo
Pojam priroda see u poetke filozofije.

5.Priroda: starogrko, kransko i novovjeko shvaanje? (priroda kao arhe,

znaajniji starogrki auton, kranska percepcija svijeta, priroda kao
pretpostavka nadprirode, tenja za dovrenjem, priroda kao produhovljeno bie i
kao stroj)
Heraklit smatra da je ovjek dio kozmosa kojeg nije stvorio nitko od bogova ni ljudi, a
kojim vlada logos. On govori da je ovjekov ETHOS (karakter) njegov usud. Bit i
smisao ovjekove egzistencije iz postojanja prirode izveo je i DEMOKRIT- on
ovjeka shvaa kao mikro-kosmosa- ureeni svijet u malom. Mikrokosmos i
makrokosmos ine cjelinu i jedinstvo. Antropoloki period u grkoj filozofiji poinje
SOFISTIMA (obrazovanim ljudima koji su se bavili stjecanjem znanja i praktinim
savjetima). Aristotel shvaa ovjeka kao zoon politikon (drutveno bie). Navode se
i sljedei autori u starogrkom poimanju prirode i tumaenju svijeta:
1. Ksenofon- predstavnik Elejske k.
2.Euhemer- tovanje bogova razvilo se iz poasti znaajnim ljudima
3. Kriti- religija postoji da se sprijee zloini
4.Anaksagora- istaknuo vrijednost ljudskog rada
5.Protagora- ovjek je mjera svih stvari
6.Sokrat- ovjeka stavlja u sredite fil. interesa
7. Platon- koncept idealne drave
Grki tragiari: Eshil, Sofoklo, Euripid
Novi kranski pogled na svijet najbolje prikazuje primjer Sv. Augustina- prema
njemu, sve do pojave kranstva filozofija je bila u zabludi, a mo razuma smatrana
najveom ovjekovom vrlinom.
B.Pascal daje srednjovjekovnoj antropologiji novo znaenje. Smatra da se priroda
moe znanstveno objektivno istraiti pomou analitikog formalno-logikog razma.
Zbog zagonetki i tajni naravi ovjekove i apsurdnosti mogue je pristupiti jedino aracionalno (nadracionalno), tj. na nain vjere koja rjeenja problema Boga i ovjeka
potvruje kao misterij i tajnu.

4 razliita teorijska pristupa:

1. Racionalistiki- relaciju spram transcendentnog bia smjeta u domenu svijesti i
uma
2. A- Racionalistiki- koji tu relaciju tumai kao isljuiv djelokrug osjeajnosti,
doivljavanja, vjerovanja
3. Kompromisni- kompromis izmeu dviju pristupa (pokuaj usklaivanja vjere i uma)
Sv. Toma, Sv. Augustin
4. Agnostiki- transcendetalno je nedokuivo za na um
Novovjeko shvaanje
-jo od humanizma i renesanse (oivljavanje antike), (Leonardo, Michelangelo,
Boccaccio, Dante, Petrarca, Galileo)
-religijski pokret- reformacija, Luther
-europski empirizam i engleski empirizam doprinjeli su stvaranju novog znanstvenog
duha
-europska kozmologija- Kopernik- heliocentrini sustav (zemlja i ovjek nisu sredite
svemira)
Giordano Bruno- pojmu beskonano promjenio znaenje
Spinoza- etika- racionalna teorija moralne sfere; utemeljio humanistiku etiku
Francusko prosvjetiteljstvo- shvaanje ljudskog razuma svemoguim
D.Diderot- franc. enciklopedist- sumnja u neogranienu mo ljudskog uma
Herder- pojam besmrtnosti- za njega izvan dogmatike i eshatologijske transendencije
Kant- bit ovjeka je moralna dunost koju odreuje univerzalni moralni zakon. U
njegovoj etici ovjek ne smije biti upotrjebljen kao sredstvo, nego je on svrha sam po
sebi
Hegel- bit ovjeka je samosvijest, a ljudsko djelo bitak ideje. Realizacija ljudske biti
povezana je s razvojem svjetske povijesti koja je razvoj svijesti o slobodi, a stalno
napreduje
Grko shvaanje: filozofija
Srednjovjekovno shvaanje- teologija
Novovjekovno shvaanje- znanost

6. Problem dananjeg ovjeka o tehnici? (opasnost i prilika u procjepu kulture,

etimologija rijei tehnika, novovijeko poimanje tehnike, ovjeek kao ansa
kulture)

ovjekova nedeterminiranost- ovjek sam odreuje nain ponaanja. ovjek stvara

kulturu kao svoj okoli
Tehnika- skup pravila o nekom umijeu. Projekcija ovjekovih organa- KAPP
ovjek- grabeljiva i domiljata zvijer- SPENGLER
-tehnika u slubi ivota i borbe za opstanak
-blagoslov i prokletstvo tehnike
Grki nazivi
- tehne- neto subjektivno, ivo, djelatno , potencijalno
-tehneis
-tehnazo
-od Boga podarena sposobnost (Platon) dravniko umijee
-suradnja TEHNE i PHYSISA (umijee oponaa prirodu)
-rimska kultura: ARS prijevod za TEHNE
Novovjeko poimanje tehnike
1. Bacon (tehnika kao ovladavanje prirodom)
2. Galilej (izvanprirodna mo ljudskog umijea)
3. Hobbes (autonomija tehnike od prirode)

7.Znaajne kulturno-antropologijske teorije: evolucionizam i difuzionizam?

(odreenje pojmova teorija i anrtopologijske teorije, osnovne postavke
evolucionizma i difuzionizma, znaajni predstavnici i njihovi naglasci)
U suvremenoj znanosti o drutvu i filozofiji znanosti postoji mnotvo rasprava o biti,
svrsi, strukturi teorije i teoriji paradigmi (paradigma gr. uzorak) u znanosti i
znanstvenim istraivanjima. Teoriju shvaamo kao logiki koherentan sklop postavki i
ideja koje objanjavaju neku pojavu i njezino funkcioniranje. Antropologijske teorije
trebaju objanjavati znaaj i funkciju kulture kao univerzalnog ljudskog fenomena, tj.
omoguiti razumijevanje njezina ljudskog smisla i znaenja.
EVOLUCIONIZAM- kao teorija o razvitku drutva i kulture vue korijene iz
biologijske teorije o organskoj evoluciji po kojoj se ivi organizmi razvijaju od
zajednikih naniih oblika prema viim, sve do promata i homo sapiensa kao najvieg
stupnja tog razvoja. Taj novi nagli razvoj biologije sredim 19. st probudio je noi
teorijski i znanstveni interes za ovjeka. U biologijskoj znanosti ovjek je shvaen kao
jedan, najvii i najrazvijeniji lan velikoh ivotinjskog carstva. C.Linne svrstava
ovjeka u red primata dok Cuvier pravi razliku. Darwin i teorija evolucije( djelo o
podrijetlu vrsta) problem teorije evolucije jer postoje karike koje nedostaju.
Zastupnici evolucionizma su u teoriji kulture u potrazi za korijenima socio-kulturnih
sustava poeli istraivati primitivna drutva. To su poetci socijalno ili
kulturnoantropologijskih istraivanja ljudske kulture. (Morgan, Frazen, Tylor)
MORGAN: djelo Dnevno drutvo iznosi tezu da su etape povijesnog razvoja
svakog drutva i naroda jednake, odnosno da sviprolaze jednake stupnjeve u svom

razvoju ; divljatvo, barbarstvo, civilizacija. U razvoju tehnologije to izgleda ovako:

kameno doba, bronano doba, eljezno doba. Jendako tako u razvoju obitelji, tj.
religije.
FRAZER: jedan od najznaajnijih predstavnika evolucionizma u tumaenju ljudske
kulture i njezina razvoja, veoma zasluan za utemeljenje i poetni razvoj
antropologije. uveno djelo: Zlatna grana- bavi se obiajima i vjerovanjima
primitivnih naroda , njihovim ostatcima i oblicima u civiliziranim drutvima i
njihovim kulturama. Zanima se osobito za odnose magije, religije i znanosti kao
elementarnom poznavanju prirodnih i osnovnih tehnolokih procesa. Veu sluajnost
je uvidio izmeu magije i znanosti jer kako kae, poivaju na istim pretpostavkama.
Magija je za njgea logiki primitivnija. Osnovna kritika njegove teorije je danema
primjerenih metoda i vrstih dokaza o kronolokom redoslijedu u kojem bi magija
prethodila religiji.
TYLOR: osniva prve katedre socio-kulturne antropologije u Oxfordu 1888.godine
(djelo: istraivanje rane povijesti ovjeanstva i razvoj civilizacije). Antropologiju
odreuje kao znanstveno istraivanje zakonitosti razvoja duhovnog, kulturnog i
drutvenog ivota. Smatra da su temelji kulture racionalni. Antropologija mu je
pretpostavka da je ovjek razumno bie pa su drutva i kulturne institucije racionalne
kategorije. Tradicionalizam je kako navodi rezultat neznanja. Prema njemu, jezik slui
kao orue komunikacije, a moral je sredstvo za postizanje ljudske sree, dok za mit
navodi da je sredstvo kojim ovjek objanjava svijet oko sebe. Religija proizlazi iz
ovjekove tenje da protumai fenomene smrti i sna. Ponaanje odreuju ovjekove
uroene osobine i inteligencija.
Osnovna pretpostavka evolucionizma je da postoji jedinstveno podrijetlo
ovjeanstva i jedinstvena povijest ljudske vrste, to navodi na zakljuak o
jedinstvenom izvoru i povezanosti razvoja svih drutveno- kulturnih oblika.
Evolucionisti istiu mentalno jedinstvo ljudskog roda i u osnovi uporabe razliitih
kultura izvode generalizacije i principima razvoja. Ova teorija kulture suporotna je
relativizmu.
DIFUZIONIZAM: javio se kao suprotnost evolucionizmu i reakcija na intelektualizam
i poimanje kulture. Difuzija: prenoenje i mijeanje kulturnih tekovina.
F.BOAS_ osniva amerike antrop. 90-ih godina 19.st. na Columbia University
(djelo: Um primitivnog ovjeka). Dri da se kultura ne temelji na naelima razuma i
neposredne korisnosti te da su kulturne ustanove preteito aracionalne. Znaajno
mjesto u kulturi daje tradiciji prema kojoj se ljudi odnose emotivno. Boas je na
temelju dugogodinjeg prouavanja indijanskih plemena u Americi doao do mjerenja
o vanosti razliitih povijesnih utjecaja na razvoj njihovih kultura.
KROEBER: smatra da postoje dvije razine kulture: stvarnosne i vrijednosne. Prve
seodnose na zadovoljenje potreba po pitanju opstanka a ove druge izraavaju
ovjekove stvaralake impulse.
D.STEWARD: pojam kulturna ekologija- bavi se odnosom i prilagoenou kulture
prirodnom okoliu
RIVERS: terenska istraivanja- kulturne promjene kroz mijeanje naroda

Osim vanjskih imbenika postoje i unutarnji motivi i kulturne potrebe to uvjetuju

kulturno stvaralatvo.

8.Znaajne kulturno- antropologijske teorije: funkcionalizam (korijeni i osnovne

postavke funkc. funkcionalna metoda, znaajniji predstavnici i njihovi naglasci)
Funkcionalistika antrop. razvila se na temelju Durkheina opeg teorijskog modela i
metodologijskih naela. Njegova komparativna sociologija bila je ishodite za analizu
primitivnih drutava.
E. DURKHEIM: u djelu: Osnovni oblici religioznog ivota suprotstavio se
racionalistikim shvaanjima kulture. Smatrao je da je utemeljena emocionalno i da
posjeduje moralni autoritet. Autoritet se utvruje religijskim obredima.
funkcionalizam za njega je promatranje odreene socio- kulturne injenice u funkciji
koju ima u odravanju kolektivnog ivota. Za Durkheima je svojstveno relativistiko
shvaanje kulture. Durkheim je drutvenu bit u osnovi sveo na kutlrunu i idejnu i
moralnu razinu.
Predstavnici: MALINOWSKI I RACDLIFFE-BROWN: prilagodili su Durkheimov
kategorijalni aparat za prouavanje manje razvijenih kultura.
MALINOWSKI djela: Magija, znanost i religija. Za njega je kutlura integralna,
nadnaravna cjelina institucija koja se integriraju na naelu krvnog srodstva.
RADCLIFFE BROWN djelo: Struktura i funkcija u primitivnom drutvu. Za njega su
drutvo i kultura integrirani sustavi u kojem svaka institucija ima svoju funkciju u
odravanju stabilnosti.
Za Malinowskog je funkcija srednji lan to povezuje ljudsku motivaciju i potrebe s
kulturnim tvorevinama. Zadaa je funkcionalne analize ispitati odnos izmeu kulturnih
potreba i djelatnosti.
FUNKCIONALNA ANALIZA: pojedine kulturne fenomene ne istrauje ostrgnuto iz
cjeline kulturnog sustava usporeivanjem pojedinih elemenata nego u funkciji
globalne strukture drutva i kulture. Svaki obiaj, vjerovanje, materijalni predmet ima
neku ivotnu funkciju i zadau i nuan su dio funkcionalne cjeline.
EVANS-PRITCHARD: GLAVNO DJELO: SOCIJALNA ANTROPOLOGIJA. U
svom pristupu socio- kult. ustanovama rabi termine funkcije i strukture. U njegovoj
antropologijskoj koncepciji sredite zauzimaju ljudska svijest, duh i ideje na kojima
se osnivaju ustanove.

9.Znaajne kult.- antrop. teorije strukturalizma?

C.LEVI-STRAUSS: glavno djelo: Strukturalna antropologija. msatra da u temelju svih
drutava i kultura , svih drutava organizacija lee odreene i trajne strukture duha.
-osnovne znaajke strukturalistike metode u prouavanju drutva i kulturnih pojava

trai dublju strukturu: temeljni strukturni plan kao klju za tumaenje. On je svoju
strukturalistiku koncepciju i metodu izgradio na temelju svojih istraivanja naina
ivota i kulture raznih plemena.. Doao je do spoznaje da i najprimitivnija drutva na
najniem stupnju razvoja materijalne kulture imaju razvijenu duhovnu kulturu preko
ega je i doao do izvora i vrste toke kojom je objasnio prijelaz iz prirodnog u
drutveno stanje. Na tom je temelju postavioo tezu: razvijenia i civilizirana drutva
nemaju pravo na nikakvo prvenstvo na podruju duhovnog stvaranja te ni pravo na
kultruni, rasni i sl. kolonijalizam i hegemoniju. Po strukturalizmu, pod utjecajem
rezultata lingvistike o temeljnom strukturalnom planu svih jezika, postoje trajne
mentalne strukture ovjeka koje su kao takve duhovna osnova svih kultura

SAETAK TEORIJA (SLAJDOVI)

Evolucionizam- difuzionizam: dinamiko procesualno shvaanje kulture
Funkcionalizam i strukturalizam: esencijalistiko, statiko shvaanje kulture
Evolucionizam: racionalizam, u pimanju ovjeka (homo faber), u poimanju kulture
kao progresivnog kretanja ovjekove drutvene i kulturne organizacije
Difuzionizam: bit kulture- aracionalna, emotivna i partikularna; irenje kulture iz
jednog iskonskog sredita
Funkcionalizam: osnova kulture, duhovna funkc.
Strukturalizam: pod utjecajem rezultata ligvistike