ANIMIZAM

Najjednostavnije religije s kojim nas povijest upoznaje veoma su sloene. U njima nailazimo
na bogat sustav vjerovanja i obreda kao i na mnotvo naela i pojmova. Moe se rei da
gotovo i ne postoji religijski sustav u kojima se u raznim oblicima ne susreu dvije religije
koje su meusobno povezane ali se ipak uveliko i razlikuju. Jedna od njih se obraa stvarima
prirode kao to su vjetrovi, rijeke, nebo ili predmetima koji prekrivaju povrinu zemlje kao to
su biljke, ivotinje, stijene itd i ona se naziva naturalizam. Predmet druge su duhovna bia,
duhovi, due, demoni ili boanstva u pravom smislu rijei, dakle to su ivi i svjesni agensi kao
to je ovjek ali njima su prirodom propisane moi i njih obino ljudske oi ne mogu vidjeti.
Ta religija duhova naziva se animizam.
Postoje dvije teorije koje objanjavaju postojanost i odnos naturalizma i animizma. Prema
jednoj teoriji, prvobitna religija je animizam, a naturalizam je samo njegov sekundarni i
izvedeni oblik. Druga teorija zastupa suprotno stajalite prema kojem je kult prirode polazna
taka religijskog razvoja, dok je kult duhova samo jedan poseban sluaj. Dakle, ovim
teorijama autori su pokuavali racionalno objasniti korijene religijske misli.
Animistiku teoriju je utemeljio Tylor, a potom ju je razradio i izloio Spencer. Uktatko emo
se osvrnuti na glavna shvatanja ove teorije. Naime, prema animistikoj teoriji , ovjek je
doao do ideje due zbog pogreno shvaenogprizora dvostrukog ivota koji on obino vodi: u
budnom stanju s jedne strane, i u snu, s druge strane. Recimo kada ovjek sanja da je posjetio
neki krajolik, on zaista vjeruje kako je tamo stvarno i bio. Ali tamo je mogao otii ako u
njemu postoje dva bia: jedno, njegovo tijelo koje je ostalo opueno na tlu, i drugo, koje se u
isto vrijeme kretalo prostorom.
Ipak, bitno je istai da dua nije duh. Vezana ja uz tijelo iz kojeg izlazi samo iznimno i sve
dok nije nita vie, nije tema nikakvog kulta. Duh se moe po volji od nje udaljiti i ovjek s
njim moe stupiti u kontakt jedino ako se pridrava obrednih predostronosti. Mo dua se
uveava svim onim to im se pripisuje u tolikoj mjeri da ovjek postaje zatoenik tog
imaginarnog svijeta iji je on tvorac i uzor. ovjek je postao ovisan o duhovnim silama koje
je stvorio vlastitim snagama. Due raspolau zdravljem i boleu, dobrim i zlim, te je mudro
pribaviti njihovu naklonost i otuda proizilaze rtve, molitve odnosno cijeli sklop religijskih
pravila.
Prvi kult koji je ovjeanstvo poznavalo obraalo se mrtvima odnosno duama predaka.
Dakle, prvi obredi bili su pogrebni obredi, te su prve rtve, npr.ponude hrane bile namjenjene
zadovoljenju pokojnikovih potreba, a prvi oltari bilii su grobovi.
Prema priznanju samih animista , ideja dvojnika, bez obzira na porijeklo nije dovoljna da bi se
objasnilokako se oblikovao kult predaka koji su neki predstavljali kao poetni tip svih religija.
Da bi dvojnik postao objekt kulta, trebao je prestati biti obina replika pojedinca i poprimiti
obiljeja nuna za uvrtenje u rang svetih bia. Taj probraaj dogaa se u smrti. Ali, postavlja
se pitanje, odakle potjee mo koja joj se pripisuje? Dakle, zato bi dua samim tim to je

odvojena od tijela ( u toku sna ili smrti) promijenila svoju prirodu? U niim drutvima je vrlo
raireno vjerovanje kako dua blisko sudjeluje u ivotu tijela. U skladu s tim, vjerovalo se da
ako je ono ranjeno, onda je i dua ranjena i to na odgovarajuem mjestu. Postoji raskorak i
neka logika praznina izmeu ideje o dvojniku na slobodi i ideje o duhu kojem se kult obraa.