UNIVERZALNOST I POVIJESNO-KULTURNA RELEVANTNOST RELIGIJE

Ovdje imamo osnovne dimenzije religije:

1. Vjerovanje- ideološka dimenzija

2. Iskustvo

3. Praksa (obredoslovlje)- grč. ritual. Praksa postoji radi lakšeg iskazivanja iskustva Boga. Obredi su
vremenska vrata ulaska u Božiju blizinu (bogomolje su prostorna vrata).

4. Spoznaja

5. Identitet-moralna dimenzija.

Religija je prisutna u različitim formama i nivoima. Religija je čovjekova differentia specifica, temeljna
odrednica ljudske vrste u odnosu na sve druge vrste u kosmosu. Sve slavi Boga na svoj način,
međutim, čovjek jedini ima religiju u institucionalnom smislu. Čovjek je biće transcedencije i ne može
biti neutralan, ili prihvata religiju ili je odbacuje.

Ne postoji čovjek bez trunke religije ili poznavanja bar jednog rituala, dokazi o ovome:

1. PSIHOLOŠKO-ANTROPOLOŠKI

● Čovjek primjećuje svijest o nadnaravnom, vrhunaravnom Biću, od koga je u apsolutnom smislu

ovisan. Čovjek je biće religije- homo religious. “ Čovjek je biće transcendencije, ima potrebu da
prevazilazi svakodnevni svijet.”(Aristotel)

1. Čovjek je u relaciji s Bogom, utemeljuje sve postojanje. Odgovor na najveća pitanja čovjek ne može
naći u znanosti. (Mitološke religije su pesimistične.” Miguel de Unamun kaže:” Monoteistička vizija je
optimistična.”

2. Nadilazi svoju konačnost: susret transcedencije- duhovnog i imanencije- materijalnog dešava se u

ljudskom srcu.

3. Garantira smisao svojoj egzistenciji I otvara vrata za vječnost. Obredi nas vraćaju prema izvoru,
prema izvornom. Obredi su vremenska vrata ulaska u vječni svijet ( bogomolje su fizička vrata ulaska u
svijet transcedentalnog.)

• Religija pomaže čovjeku da prebrodi tri najveća problema:

1.Patnje

2.Neznanje

3.Nepravda
2. ETNOLOŠKO-HISTORIJSKI DOKAZ

Kroz etnološki dokaz saznajemo kako u povijesti ljudskog roda nije bilo naroda koji je poricao Boga,
odnosno da je us svim društvima bilo jedinki koji su shvatali i pozivali na nešto vrhovno koje je na
višem stepenu od njih. Ovdje možemo jedino praviti razliku nanačin tog pozivanja. Shodno vremeno o
kojem govorimo, neki narodi su to radili naprimitivan način, aneki na malo uređeniji.

3. FILOLOŠKI DOKAZ O STALNOSTI RELIGIJE

Filologija predstavlja ljubav prema riječima. Kroz filologiju spoznajemo nazive kojima su prijašnje
civilizacije nazivale božanstvo. Također saznajemo i za poštovanje koje su imale prilikom spominjanja
božanstva, a jedna teorija kaže da jezik ne može spoznati vrhbožansko biće. Primjere za ovaj dokaz
imamo u kineskoj religiji: Brahmana, Višnu i Šivu, ali i u islamu kroz pojam tevhida i božiju
sveprisutnost.

- Termini sa vježbi:

Vjera-fides/fidei, faith- dati srce nekome,

● Dvije naravi vjere: ljudska i božanska.

● Religija: (dva korijena)

-Religio-religare: vezati se, poveznica,

-Religio-religere: povezati se sa božanstvom.

● Teist/zam-vjerovanje,

● Ateist/zam-nezainteresovanost za religiju,

● Anti-teist/zam-protivljenje religiji,

● Monoteizam: judaizam, kršćanstvo, islam,

● Dualizam: vjerovanje u dva božanstva,

● Politeizam: vjerovanje u više božanstava,

● Henoteizam-vjerovanje u jedno vrhovno i više nižih božanstava,

● Sekta- seco, secare (odvojiti) - religijska skupina koja se odvojila od originalne vjerske zajednice,

● Teologija je sustavni govor o Bogu, znanost o riječi Božijoj.

2.POJAM I DEFINICIJA RELIGIJE

RELIGIOZNOST – je čovjekova potreba da se vezuje za apsolutno božanstvo. Taj doživljaj Boga,

istine, čovjek ima potrebu da artikulira, utjelovi, i to može samo pomoću religije.

● RELIGIJA –je očitovanje/realizacija čovjekove potrebe da bude religiozan. Religija je

povezanost čovjeka sa božanstvom, a time ona podrazumijeva potčinjenost čovjeka božanstvu.
Religija je system u kojem se ostvaruje ljudska religioznost. Religija je skup običaja i moralnih normi
jedne društvene grupe, pomoću koje čovjek svoj doživljaj Boga nastoji iskazati. U predhistorijskim
tradicijama se govori o sistemu vjerovanja, zato što u pojedinim religijama je nešto sveto, dok je to u
drugim profano, zbog toga je dovedeno u pitanje univerzalno značenje ovog pojma(religija).

TEŠKOĆE U KOJIMA SE ISTRAŽIVAČI SUSREĆU:

● Teškoće u vjerovanju su:

1. Predmet vjerovanja

2. Subjekta

3. Metode vjerovanja istraživanja

1. PREDMET VJEROVANJA- može biti Bog, božanstvo...i dr.

● Forme ili oblici vjere su:

1. Kanibalističke orgije

2. Kultna magija prahistorijskog čovjeka

3. Tantrički budizam; ogranci: Majajana, Hinajana, Vajrajana, Vadždajana

4. Judaizam etike društva- sistem vrijednosti, kršćanstvo, izvorno milotvorstvo

5. Sakralni ekologizam neki hinduistčkih sljedbenika, nastali pod utjecajem učenja o ne nasilju-
Ahimsa.

ZAKLJUČAK: NEMOGUĆE JE SVE OVO STAVITI POD JEDNU DEFINICIJU

2. TEŠKOĆE SA STANOVIŠTA SUBJEKTA

● Religija predstavlja tip iskustva čovjeka, zahvata cijelog čovjeka, odgovara krajnje isključivo da
ili ne. Religija traži čovjeka u cjelini. Svaka religija ne ispoljava se na jedan način: kršćanstvo,
hinduizam, islam….

3.METODE ISTRAŽIVANJA

● Religiju istražuju razne discipline-teologija, sociologija, psihologija

● Teologija o religiji: fides quarnes intellectum- objava zahtijeva da se razumiju njene poruke.

● Povijest o religiji- u okvirima povijesnih događaja i razvoja.

● Sociologija- religiju gleda kroz društvo, očitovanje, institucije.

● Psihologija- u okviru psihičkog stanja čovjeka. Znanost na svoj način dolazi do istine, religija i
teologija na svoj.
3.RELIGIOLOGIJA

Religiologija i teologija su dvije bliske humanističke discipline, često kažu da su sestrinske. Veže ih
predmet vjerovanja, a to je religija, ali se razlikuju po pristupu i metodi izučavanja. Religiologija je
sistematično, empirijsko (iskustveno) izučavanje religije i religijskih pojava i njezino poređenje sa
drugim društvenim pojavama. Ona se na racionalan i empirijski način bavi religijom. Uobičajeno je da
ovu nauku oslovljavamo kao nauku o religiji, tj science of religion. Pojam religiologije prvi puta
spominje Max Muller i on je njezin najznačajniji osnivač, a zatim Rudolf Otto. Ovu disciplinu kod
muslimana su izučavali El-Biruni, Ibn Hazm, Šehrestani, Bagdadi.

Religiologija, za razliku od teologije, proučava religiju izvana i Religiologija se mora osloboditi

pristranog i subjektivnog mišljenja i uvjerenja. Dok, reologija izučava vjeruju iznutra, ona je
nadahnuta Objavom i sistemski je govor o Bogu. Zadaća teologije je da nešto obrazloži, a ne da
dokaže i od teologa se očekuje uvjerenje o istinama koje piše.

Religiologija se dijeli na povijesnu i sistemsku. Povijesna je deskriptivna znanost – opisuje činjenice

vezane za neka vjerovanja, bavi se poviješću vjerovanja. Sistemska religiologija naučno pristupa i služi
se podacima do kojih je došla povijesna religija. Osnovna metodologija koju koristi jeste
komparativna, npr. Poređenja kazivanja Kur'ana i Starog i Novog zavjeta. Sistemska se još dijeli na
psihologiju, antropologiju, geografiju, historiju, komparativnu, teologiju religije. Muhamed El-Biruni je
začetnik komparativne religije
4.PROBLEMI DEFINISANJA RELIGIJE

Teškoće definiranja religije

1. Objekat- predmeta

2. Subjekat

3. Metode razlaganja.

Sakralni ekologizam danas je prilično relativiziran jer je civilizacija prilično rušilačka.

90% ljudi je koji vjeruju naspram 10% koji ne vjeruju.

O postanku čovjeka govori nauka.

Problem je kada dođemo do religije ništa od vjere nema.

In toto cijeli čovjek

Vlastito iskustvo je važno kada definiramo religiju. Religija hoće čitavo tijelo sve njegove sposobnosti.

U islamskoj molitvi sadržane su sve dinamike...

Teo- religija određuje religiju u okvirima uvjerenja.

Filozofija u okvirima razumne spoznaje.

Theodiseja-theodicea da je Bog uzrok zla u svijetu.

Cilj molitve je isti samo se razlikuje u fenomenologiji izgleda.

5.KLASIFIKACIJA RELIGIJE

KLASIFIKACIJA S OBZIROM NA PREDMET VJEROVANJA

● Najstarija religija, ona koja klasificira na monoteizmu i politeizmu.

● Neki znanstvenici smatraju da je pojednostavljena, između njih postoje sljedeći oblici:

1. Henoteizam (vjeruju u jednog boga kojem pipisuju I druga uz njihovu pretpostavljenost

glavnom)

2. Animizam (najstariji, vjerovnje u dušu)

3. Fetišizam (vjerovanje u moć nekih predmeta)

4. Totenizam (vjerovanje u neživi premet, npr. Kamen)

● Onda se religije svrstavaju na teističke I neteističke: ❖ Teističke su:

1. Ekluzivni teizam (monoteizam)

2. Inkluzivni teizam (politeizam) ❖ Dok su neteističke:

1. Budizam (karma – djelo koje određuje sudbinu, samsara - budućnost) 2. Mahajanske religije-
dovode u pitanje postojanje Boga.

KLASIFIKACIJA S OBZIROM NA GEOGRAFSKU RASPROSTRANJENOST

Ovu podjelu zastupa D. Sopher, a ona se dijeli na:

● Univerzalne (islam, kršćanstvo, neke forme budizma) karakteriše ih misionarstvo-javno

pozivanje u vjeru I Proseritizam-prisiljavanje u vjeru

● Etničke religije: (judaizam, šintoizam, konfučionizam, taoizam)

Misionarstvo: ne postoji, ali su se iseljavali i širili zbog drugih faktora

Prozelitizam: ne bi trebale biti (Mijanmar-Burma, Dalaj Lama, sikizam-simbioza hinduizma i islama

● Kako gledaju na nacionalni identitet:

a) Religije oblikuju temeljno nacionalni identitet

b) Religije učestvuju u reafirmaciji

● Eikonologija: povezanost/sličnost čovjeka sa bogom

● Zoroastrejska-dualistička: božanstvo dobra (Ahura Mazde), božanstvo zla (Ahriman). I Oni su u

stalnom sukobu.
6.TEORIJE

3 najistaknutije teorije

1. Tailorova

2. Milerova

3. Ottova

Tailorova teorija

Ova teorija govori o tome da pored čovjeka i ostala bića imaju dusu kao fenomen njihovog bica.
Čovjek nije mogao razlikovati slučajno i prirodno, te nije mogao da razlikuje san i javu. Uz pomoć sna
je shvatio da poslije smrti umrli ipak živi u nekom svijetu. Plaseci se da umrli ne bi uticali na
zive,odlucio je da svoje pretke postuje.Iz tog postovanja nastalo je obozavanje mrtvih ljudi.Kao
predmet bozanstva koristio je njihove duhove koje je nazvao anima a svoje vjerovanje animizmom.Od
tog vjerovanja je kreirao religiju iz koje su nastali visi oblici vjerovanja a to su monoteizam i
politeizam.

Milerova teorija

Slozio se da su duhovi izvor vjerovanja ali odbacio je njihovo postojanje u prirodi. Prema njemu ideja
beskonacnosti nije u duhu nego u samom covjeku, te ona izaziva cudjenje divljenje i
Psamopostovanje.Njegova teorija nastaje iz 2 pretpostavke od kojih je prva da religija mora poceti od
nekog iskustva dok je druga pretpostavka da su ljudi imali ideju beskonacnog koja definise njihovu
prirodu.Primjer toga je Luterova spoznaja putem grmljavine. Takodje Muler smatra da se do pravpg
odgovora moze doci putem mitova.

Ottova teorija

Misterijum svaki osjecaj strahopostovanja kod vjernika kad prilazi svetom predmetu ili svetom m
jestu

Misterijum tremendum predstavlja tajnu koju ne mozemo dostici niti razumom objasniti jer je to
jedna od kvaliteta svetog

Misterijum fascinans susret sa transcedentnim