UVOD

Podrijetlo rijei religija najee se odreuje od latinskog ligare to znai vezati, privrstiti, spojiti; isti je korijen u rijeima ligament ili obligacija- u znaenju spajanja, obveza. Mogui alternativni latinski korijen jest relegere, u znaenju opetovano itanje, sabiranje, sakupljanje, tj. dobivena mudrost ili tradicija. Ove dvije znaajke ostaju iznenaujue ouvane u gutarama uenjakih i religijskih rasprava o porijeklu rijei. Bez obzira na sve, religija je obveza. Ona je obveza s Bogom ili nekim drugim ekvivalentom, sa zavjetima, sa zajednicom vjernika, s poretkom rituala i vjerskih ponaanja, zakona i doktrina. To je obveza sa naslijeenom tradicijom proizalom iz drevne mudrosti i uenja prikupljenih tijekom vremena, sauvanih usmenom predajom ili pismeno, namrli i opetovano itanih i tumaenih u nizu narataja vjernika. Kategorija religija izrasla je u socio-kulturnom kontekstu u kojem je prevladala judeo-kranska tradicija. Ideje religije i religioznosti u osnovi su proizvod kranskog razmiljanja i to kao posljedica napetosti izraenih u kranskoj doktrini izmeu drutvene i zemaljske stvarnosti, s jedne, i transcendentne spiritualne stvarnosti s druge strane; te, jo vanije, propisivanja ili da se prilike prve stvarnosti usklade s potonjom, ili pak da prva stvarnost bude neko Bogom dano polje za iskuavanje, na kojem se treba ivjeti, suoavati se s kunjom i ne izbjegavati je

SOCIOLOKO ODREENJE RELIGIJE

Jednoznana definicija tako sloene i raznovrsne pojave kakva je religija ne postoji. S obzirom na to, moda je najbolje krenuti od toga to religija nije, kada se o njoj govori openito. Ponajprije vjera u Boga nije nuna znaajka religije. Da Bog nije pretpostavka religije, pokazuje ispitivanje grupe amerikih studenata: samo 47% njih smatra boanstvo vrlo znaajnim sastojkom religijskog sustava, dok je istodobno 80% izrazilo potrebu za vjerom. Drugo izjednaavanje religije sa skupom moralnih pravila koja upravljaju ponaanjem vjernika takoer nije karakteristika svih religija. Ne treba, dakle, izjednaavati religiju sa sustavom moralnih pravila, jer postoje drutva u kojima su te pojave potpuno nezavisne. Napokon neprecizno je religiju izjednaiti sa vjerom u nadnaravno, odnosno vjerom u svijet nedostupan osjetilima. Oko toga pitanja postoje mnoga razilaenja. Roland Robertson, jedan od najpoznatijih sociologa religije, smatra da je religija skup vjerovanja i simbola koji se odnose na razliku izmeu iskustvene i nadiskustvene, transcendentne stvarnosti; vanost iskustvenog podruja manja je od neiskustvenog. Upravo se ta nadiskustvena i nadnaravna znaajka smatra osnovnom karakteristikom religije. Openito govorei, sve religije imaju neke zajednike znaajke na osnovi kojih moemo definirati te pojave: religija, dakle, ukljuuje skup simbola koji izazivaju osjeaje oboavanja ili strahopotovanja, a povezani su s ritualima ili ceremonijama, u kojima sudjeluje zajednica vjernika. Francuski sociolog Emile Durkheim povezuje religiozna vjerovanja i ponaanja s razlikom izmeu svetog i svjetovnog. Sveto moe biti bilo to to se smatra iznimnim, tajanstvenim a izaziva osjeaj strahopotovanja. Sveto je, prema tome, na odreen nain izuzeto i izdvojeno iz rutine ivota. Nasuprot tome, profano je povezano sa svakodnevnim, uobiajenim i poznatim. Razlika izmeu svetog i profanog, naglaava Durkheim, ne lei u osobinama stvari ili bia, nego u odnosu koji ljudi uspostavljaju prema tim stvarima ili biima. Upravo zbog toga to sveto uvijek ukljuuje snane osjeaje oboavanja i strahopotovanja, pristup vjernika svetom najee je reguliran ritualima vie ili manje formalnim pravilima koja odreuju kako se ljudi trbaju ponaati u prisutnosti svetog. Raznoliki su rituali povezani s religijom: molitva, pjevanje, uzimanje odreenih vrsta hrane, post budui da su ritualni postupci usmjereni k religijskim simbolima, oni su veoma razliiti od navika i postupaka u svakodnevnom ivotu. Mada mnogi vjernici obavljaju religijske rituale u osami, u svakoj religiji postoje rituali i ceremonije to se obavljaju kolektivno i na posebnim mjestima. RELIGIJSKA RAZNOLIKOST Razvrstavanje religija po tipovima nedvojbeno ini nepravdu bogatstvu i raznolikosti religijskog ponaanja. Ipak nekakva je sistematizacija potrebna. Jednu od upotrebljivih dao je sociolog R.Mc Gee razlikujui jednostavni supernaturalizam, aminizam, teizam i sistem apstraktnih ideala. JEDNOSTAVNI SUPERNATURALIZAM-najee susreemo u malim jednostavnim drutvima. Vjernici pripisuju prirodnim predmetima i pojavama difuzne, bezline i nadnaravne osobine. Nije rije o duhovima ili bogovima nego o sili to povoljno ili nepovoljno utjee na dogaaje. Razliitim postupcima ljudi nastoje privoliti tu silu da djeluje po njihovim htijenjima.

ANIMIZAM je vjerovanje u duhove ili druga onostrana bia. Ljudi vjeruju da duhovi borave u ivotinjama, biljkama, stijenama, zvijezdama, i ponekad u drugim ljudima. Najee se vjeruje da duhovi imaju sline osjeaje i motive koji pokreu obine smrtnike, pa ljudi odnosei se prema njima rabe ista sredstva koja koriste u svakodnevnom drutvenom ivotu: ljubav, darove, kazne, tovanje, ali i ulagivanje, podmiivanje i obmane SUSTAV APSTRAKTNIH IDEALA- Umjesto usmjerenosti na bogotovlje, neke su religije posveene postizanju moralne i duhovne izvrsnosti, pa se ponekad nazivaju i etikim religijama. Takvi su primjerice, budizam konfucijanizam i taoizam. TEIZAM-znai vjeru u bogove. Politeizam je vjera u vie bogova (mnogobotvo), a monoteizam je vjera u jednoga boga. Judaizam, kranstvo i islam su najutjecajnije monoteistike religije u svjetskoj povijesti. Sve su potekle s bliskog istoka i imaju mnogo zajednikih elemenata. MONOTEISTIKE RELIGIJE Kao to je ve navedeno, judaizam, kranstvo i islam predstavljaju najvee svjetske religije. Zajednike karakteristike svih religija su njihovo vezivanje za odreenu linost snanog autoriteta i privrenost nekom svetom tekstu. Tako je kranstvo neraskidivo s Isusom Kristom, judaizam sa Abrahamom i Mojsijem, a islam na poseban nain povezan sa Muhammedom. Svaka od navedene tri religije, posjeduje vlastite svete tekstove, a to su Biblija za krane, Talmud za jevreje i Kur`an za muslimane. Duhovna veza izmeu ovjeka i Boga do izraaja dolazi iskljuivo u religijskim ritualima. Oni se obavljaju i ponavljaju pojedinano, ali i u grupama, i to u propisano doba dana, u svetim danima, u odreeno doba godine JUDAIZAM Uz kranstvo i islam, judaizam pripada krugu glavnih monoteistikih religija- sa ovim su se sloili jevreji, krani i muslimani kao i povjesniari. Bit judaistikog uenja sadrana je u Tori, jednom djelu Staroga zavjeta koga jevreji smatraju svetim, te u Talmudu,usmenoj Tori ili njezinim komentarima. U usporedbi s pretpovijesnim religijama, punim bogova i raznovrsnih kultova, judaizam se zaista javlja sa snanom vjerom u jednog, jedinog Boga, Boga koji govori prorocima i istovremeno, djeluje u povijesti. Takoer, judaizam je prva religija koja se javlja s objavom, u vidu Svetog pisma, te s njezinim donosiocima-prorocima, i promicateljima sveenicima. Bit ove religije sadrana je u tri starozavjetne rijei: Narod, Zakon i Savez. Jevreji vjeruju da je Bog objavio svoj zakon njima i da ih je izabrao da budu svjetlo i uzor cijelom ovjeanstvu. Teorija o izabranom narodu vee se za praoca Jevreja A