Professional Documents
Culture Documents
Vuk Uskokovic - 1001 Naucna Pitalica PDF
Vuk Uskokovic - 1001 Naucna Pitalica PDF
nauna pitalica
Vuk Uskokovi, 2001/2002
Sadraj:
1. U svetu Suneve svetlosti (51 pitanje, 25 strana)
Predgovor: Zato Sunce sija?
Kako Sunce sija?
Koja je sudbina naeg Sunca u budunosti?
Zato je priroda razliito obojena u prolee i u jesen?
Zato zvezde iznad horizonta ne pocrvene kao Sunce?
Kada Sunce moe biti zelene boje?
Kada Sunce ili Mesec mogu biti plave boje?
Zato je Sunce ute boje, a ostale zvezde su bele?
ta su to Suneve pege?
Zato je Suneva atmosfera toplija od povrine?
Zato su najtopliji meseci jul i avgust iako nam je Sunce najblie 22. juna?
Da li su dani i noi podjednako dugi tokom jedne godine?
Zato se najraniji zalazak i najkasniji izlazak Sunca ne deavaju u najkraem danu u godini?
Da li dan traje due kada smo na planini?
Koje su talasne duine osnovnih boja?
ta su to osnovne boje?
ta je to Luks?
Da li moemo da vidimo ultraljubiastu svetlost?
Zato je mleko bele boje?
Zato se leti oseamo prijatnije u beloj majici?
Zato je boja neba nekada bela, nekada malo plava, a nekada tamno plava?
Zato oblaci pre kie potamne?
Zato neke naoare potamne na svetlosti?
ta je to jednosmerno ogledalo?
Kako se na fotografskom filmu snimaju slike iz prirode?
ta su to pinhole foto-aparati?
Zato na nekim fotografijama imamo crvene oi?
Zato nam je potrebno neko vreme da se naviknemo da gledamo po mraku?
Da li je itanje u mraku tetno za oi?
Kako senke mogu biti razliitih boja?
Da li senka moe da putuje bre od svetlosti?
Zato se pomraenje Sunca pomera od zapada ka istoku?
Zato su neke stvari providne?
Zato je staklo providno?
Zato prizma razlae svetlost na boje, a staklo ne?
Ako se talasna duina svetlosti poveava prilikom njenog prelaska iz vazduha u vodu, zato
onda crvenu svetlost pod vodom ne vidimo kao plavu?
Koji je odnos plave, crvene i bele boje u Francuskoj zastavi?
Kako svetlost greje zidove?
Kakav je svetlost talas?
Zato je brzina svetlosti najvea u vakuumu?
Ako fotoni nemaju masu, kako mogu da deluju pritiskom?
ta je to Kruksov radiometar?
Da li svetlosni talasi imaju gravitaciju?
ta su to solarne elije?
ta je to solarni vodonik?
Zato vidimo dugine boje na kapljicama benzina na putu?
ta je to fatamorgana?
Zato se kazaljka na satu okree u smeru kazaljke na satu?
Zato se za Sunce kae da je zvezda tree generacije?
Zato moemo da vidimo Sunevu svetlost ak i kada Sunce zae iza horizonta?
ta je to koeficijent inteligencije?
ta je to broj ?
ta je to broj e?
Koji su najvei pravougaonik u krugu i prizma u lopti?
ta je to simetrija?
ta su to ciklini brojevi?
Zato je suma svih cifara brojeva deljivih sa 3 takoe deljiva sa 3?
ta je to steradijan?
Odakle se najbolje vidi slika na zidu?
ta je to zlatni presek?
Koji su to problemi kvadrature kruga, trisekcije ugla i udvostruenja kocke?
ta je to Raselov paradoks?
ta su to Gedelove teoreme?
Koja je to Fermaova poslednja teorema?
Koji su to milenijumski matematiki problemi?
ta je to Hilbertov hotel?
Da li sve linije i figure poseduju jednak broj taaka?
ta je to efekat leptira?
ta je to superfluidnost?
ta je to supersimetrija?
ta je to erenkovljeva radijacija?
ta je to talasna funkcija?
Da li ljudi mogu da prolaze kroz zidove?
ta je to Ramzauer-Taunsendov efekat?
Da li je mogue napraviti idealan vakuum?
ta je to vakuumska energija?
ta je to Kazimirov efekat?
Od ega se sastoje magneti?
Da li magneti mogu da prestani da budu magnetni?
Kako moemo da vidimo orbitale?
Kako se moe zaustaviti svetlost?
ta su to levoruki materijali?
ta su to minijaturne crne rupe?
ta su to frakcionalni atomi?
Da li jedan foton moe da napravi interferencionu putanju?
Kako jedan atom moe istovremeno biti na dva mesta u prostoru?
Da li je izvodljiva fizika teleportacija?
Kako verovatnoa moe da bude negativna?
ta je to teorija struna?
ta je to EPR eksperiment?
ta je to halogena lampa?
Kako svetli neonska lampa?
Kako svetli fluorescentna lampa?
Da li se moe stvoriti struja iz toplote?
Koliko uglja je potrebno za svetljenje jedne sijalice godinu dana?
Kako ptice mogu da sede na elektrinim strujovodima?
ta je to elektrini luk?
ta je to Teslin kalem?
ta je to magneto?
Kako nastaju munje?
ta su to kuglaste munje?
Kako moemo da napravimo elektrinu bateriju?
Kako se neke baterije mogu ponovo puniti?
Kako istroene baterije ponekad prorade same od sebe?
ta su to gorivne elije?
Kako radi elektrini motor?
ta je to statiki elektricitet?
ta je to Van de Grafov generator?
ta je to piezoelektricitet?
ta je to Halov efekat?
Zato je tano izmeu dva jednaka ali raznoimena naelektrisanja elektrini potencijal jednak
nuli, a elektrino polje nije?
Koliko se brzo kreu elektroni kroz bakarnu icu?
ta je to superprovodljivost?
ta su to superprovodni magneti?
ta su to none naoare?
ta je to laserska svetlost?
Zato neki kablovi na sebi poseduju ogrlice?
Kako svetlucaju boine lampice?
ta je to UPS?
Zato hard disk kri dok ita podatke?
Da li je nasnimljeni hard disk tei od praznog?
ta su to modemi?
ta je to Internet?
Zato se podaci alju u paketima kroz kompjuterske mree?
Kako se e-mail poruke alju kroz Internet?
ta je to ludo A ()?
Koliko je dugaak jedan paket od 1500 bajtova?
ta je to satelitski Internet?
ta je to HALO Network?
ta je to DSL?
ta je to Ethernet?
ta su to digitalni potpisi?
ta su to firewall programi?
ta je to Carnivore?
ta su to Web kamere?
Kako se mogu pijunirati kompjuteri?
ta je to IP telefonija?
ta je to e-tampanje?
ta je to VIOS?
ta je to sveprisutna mrea kompjutera?
ta su to Internet kolaii?
ta su to Internet arome?
Kako kompjuterski fajlovi mogu da se spakuju?
Kako anti-virus programi uklanjaju kompjuterske viruse?
ta je to parazitsko kompjutersko raunanje?
Koji je to kompjuterski problem 2038. godine?
Koji je najbri kompjuter na Zemlji?
ta je to PDA?
ta je to Majestic?
ta je to kompjuterizovana odea?
ta su to tampai kompjuteri?
ta su to DNK kompjuteri?
ta je to elektronski nos?
ta je to magnetski RAM?
ta su to dijamantski ipovi?
ta su to genetiki algoritmi?
ta je to fuzzy logika?
Kako kompjuteri stvaraju sluajne brojeve?
ta je to teksturno mapiranje?
Kako se likovi kompjuterskih igara kreu tako fluidno?
Kako se kreu roboti?
ta je to vetaka inteligencija?
Kako kompjuteri mogu da igraju ah?
ta su to cvetni kompjuteri?
ta su to kvantni kompjuteri?
ta su to elektronski kljuevi?
ta su to elektronski kompasi?
ta je to elektronski mikroskop?
ta je to SET?
ta su to jednomolekulska elektronska kola?
ta su to magnetski friideri?
ta su to isparavaki hladnjaci?
Zato neka piva u konzervi imaju lopticu unutra?
Kako alkohol deluje na ljude?
Kako kafa deluje na mozak?
Zato se povre pakuje?
Zato se aj ne zagreje, a supa ne ohladi kada se nalaze u termos-boci?
ta znae brojevi i pruge na bar kodovima?
Na kom principu rade sistemi protiv krae u prodavnicama?
ta su to detektori lai?
Kako rade detektori metala?
Kako detektori poara prepoznaju vatru?
ta sadre vatrospremi?
ta su to sigurnosne ibice?
ta je to kamena hartija?
ta su to miriljave razglednice?
Kako sprej-boce raspruju tenosti?
ta su to svetlei tapii?
ta su to mezonske vage?
Kako bakterije mogu biti i baterije?
Kako se isti odea na hemijskom ienju?
ta su to pijunske muve?
ta je to Peningova klopka?
ta je to Dozefsonov spoj?
ta je to SQUID?
ta su to spintronici?
ta su to optika vlakna?
Kolika je energetska efikasnost optikih vlakana?
Koja je razlika izmeu analogne i digitalne tehnologije?
Kako neki diskovi mogu vie puta da se presnimavaju?
ta je to DVD?
ta su to mini diskovi?
Kako na CD moe stati 800 puta vie podataka?
Kako rade kvarcni satovi?
Kako rade samonavijajui satovi?
ta su to radio satovi?
Koliko je irok radio spektar?
Kako neki radio aparati na svom displeju pokazuju poruke sa radio stanice?
ta je to satelitski radio?
emu slue rupice na satelitskom tanjiru?
Kako se obavljaju telefonski razgovori na velikim razdaljinama?
Da li je mobilni telefon ustvari radio?
Zato je nije preporuljivo koristiti mobilni telefon na benzinskoj pumpi?
Koja je razlika izmeu analognih i digitalnih mobilnih telefona?
ta su to pejderi?
ta je to univerzalni prevodilac?
Kako neki foto-aparati odmah izbacuju sliku?
Kako su CCD zamenili fotografske filmove?
Koja je razlika izmeu CCD i CMOS senzora svetlosti u digitalnim kamerama?
ta je to Segway?
Da li bi hologramska lupa mogla da uveava stvari oko nas?
ta su to DNK i geni?
ta je to genetski inenjering?
ta je to somatska rekombinacija?
Kako se vri kloniranje?
Kako se izvodi identifikacija pomou DNK?
ta su to Jetpack letelice?
Kako rade merai preenog puta na biciklu?
ta je to GPS?
ta je to augmentirana stvarnost?
ta je to Bluetooth tehnologija?
ta je to digitalni nakit?
ta je to LASIK?
ta je to lasetron?
ta su to plazmeni displeji?
ta su to toplotni ispravljai?
Kakvi su to sublimacioni tampai?
ta su to lava lampe?
Kako neke tenosti mogu same da se prospu iz ae?
ta je to MagnaDoodle?
ta je to digitalni ram za slike?
Kako se pravi vatromet?
ta su to sintetike morske koljke?
ta su to polimerne perle?
ta su to hologrami?
Pogovor: A ta je to ljubav?
miliona stepeni) odigrava lanana reakcija termonuklearne fuzije u okviru koje se atomi
vodonika pretvaraju u atome helijuma uz nastajanje energije. Najpre se dva protona jedine
formirajui atom deuterijuma (izotopa vodonika koji u svom jezgru osim jednog protona
poseduje i jedan neutron), pozitron (antiestica elektrona) i neutrino. Atom deuterijuma se
zatim jedini sa jednim protonom pri emu nastaju atom helijuma-3 (izotopa helijuma koji
umesto dva neutrona u svom atomskom jezgru poseduje samo jedan) i foton gama talasa
(najenergetskiji oblik elektromagnetnih talasa). Dva atoma helijuma-3 se zatim jedine pri
emu nastaju atom helijuma i dva protona. Atomi helijuma su manje masivni od etiri
vodonikova atoma neophodna za njihov nastanak, tako da se izgubljena masa u skladu sa
Ajntajnovom jednainom E = mc2 prevodi u energiju koja se emituje u obliku razliitih
vidova elektromagnetnih talasa (gama talasi, X talasi, ultraljubiasti talasi, vidljiva svetlost,
infracrvena svetlost, mikrotalasi ili radio talasi) i Sunevog vetra (energetskih estica
protona, elektrona, neutrina). Ova energija dolazi i do nae planete, zagreva je, utie na
vremenske prilike i prua nam energiju neophodnu za ivot. U reakcijama fuzije vodonika u
helijum nastaje 85% Suneve energije, dok ostalih 15% nastaje u lananoj fuzionoj reakciji u
okviru koje se helijum-3 i helijum-4 jedine stvarajui gama foton i atom berilijuma-7 (u ijem
atomskom jezgru se nalaze 4 protona i 3 neutrona), koji zatim zahvata jedan elektron i postaje
litijum-7 (u ijem atomskom jezgru se nalaze 3 protona i 4 neutrona) uz oslobaanje jednog
neutrina, da bi se zatim litijum-7 sjedinio sa protonom i pretvorio u dva atoma helijuma. U
radijacionoj zoni Sunca koja se protee du 55% Sunevog prenika iznad jezgra, energija
nastala u jezgru se u obliku fotona prenosi ka povrini Sunca. Svaki foton pree oko jedan
mikrometar puta pre nego to ga apsorbuje neki atom gasa, ime jedan njegov elektron ili
atomsko jezgro u sluaju apsorpcije gama fotona prelaze na pobueno energetsko stanje, da bi
povratkom na osnovno energetsko stanje bio re-emitovan foton iste frekvencije. Na ovaj nain
se usporava kretanje fotona ka povrini, a svaki foton u proseku biva 1025 puta apsorbovan i
re-emitovan pre nego to stigne do povrine Sunca, za ta mu je potrebno 100 000 do 200 000
godina. Suneva konvektivna zona ini 30% njegovog prenika neposredno ispod povrine i u
njoj se prenos energije ka povrini deava putem podizanja toplijih i tonjenja hladnijih
gasova, ime se fotoni ka povrini znatno bre prenose.
severne, a severno za stanovnike june hemisfere), Suneva svetlost poinje da prolazi kroz
sve vee slojeve atmosfere da bi najvei put morala da pree na dan kada poinje zima.
Zamislite da stojite na ivici mola i posmatrate talase kako se kreu ka obali. Ako se paljivo
zagledamo, primetiemo talase razliitih oblika i amplituda (visina). Talasi ija visina
prevazilazi nivo mola prelaze preko njega i obruuje se na obalu. S druge strane, manji talasi
se odbijaju od zidia mola, vraaju se unazad i interferiraju sa talasima suprotnog smera,
prilikom ega se manje ili vie ponitavaju. Drugim reima, talasi se u ovom sluaju rasipaju.
Ista stvar se deava prilikom prolaska svetlosti kroz atmosferu. Sudarajui se sa molekulima
vazduha, vode i sa esticama praine, svetlost menja svoj pravac prostiranja, rasipajui se u
svim pravcima. Svetlost se sastoji od mnogih talasa razliitih frekvencija, a upravo
frekvencija svetlosnih talasa odreuje boju koju oni nose. Plavi svetlosni talasi poseduju
kratke talasne duine, pa se stoga najbolje rasipaju u vazduhu, to je i razlog zato je nebo
plave boje. Ipak, prilikom zalaska Sunca, svetlost sa njega prolazi kroz jo vee slojeve
atmosfere, pa se i svetlosti neto veih talasnih duina od plave boje (uta i zelena) takoe
rasipaju, pa samo crvena i narandasta boja iz spektra Suneve svetlosti nalaze put do nas, to
je i razlog zato je Sunce neposredno iznad horizonta crvenkasto-narandaste boje. Drvee i
druge biljke u prirodi poseduju boje jer neke svetlosne talase apsorbuju, a neke reflektuju, a
upravo relektovani svetlosni spektar dolazi do naih oiju, to opisujemo kao odreenu boju.
Boje cvea i biljaka u mnogome zavisi od intenziteta i dominantne talasne duine u svetlosti
kojom se osvetljavaju. Poto se usled razliite udaljenosti Sunca od nas intenzitet svetlosti
tokom godine menja, a i usled rasipanja razliitih talasnih duina svetlosti menja se i
dominantna talasna duina u spektru Suneve svetlosti, sa promenom godinjih doba e se
menjati i boja ivog sveta oko nas. Meutim, i same biljke se menjaju sa promenom godinjih
doba. Naime, sa dolaskom jeseni, biljke u svojim elijama smanjuju stvaranje hlorofila,
pigmenta koji osim to pomae biljkama da prevode Sunevu svetlost u hranu tokom procesa
fotosinteze, apsorbuje plavo-ljubiasti i crveno-narandasti deo svetlosnog spektra, a
reflektuje utu i zelenu boju, pa stoga biljkama prua zelenu boju. Sa smanjenjem
koncentracije hlorofila, do izraaja dolaze ostali pigmenti (flavonoidi koji cveu daju plavu i
crvenu boju, antocijanini koji daju ljubiastu boju, kinoni koji daju utu, crvenu i narandastu
boju, riboflavin koji daje svetlo utu i zelenu boju, indigoidi koji daju indigo boju, itd.) koji su
tokom prolea i jeseni zaseneni hlorofilom. Tako, javor i hrast u jesen postaju crveni i
zlatni, a drvo pamuka i jasika postaju uti.
horizonta, vidimo da se vazduh ponaa kao prizma koja razdvaja svetlost razliitih talasnih
duina. Turbulencije u atmosferi, kao i postojanje atmosferskih slojeva razliitih gustina
dovodi do pojave da se razliite boje prelamaju tokom vremena u razliitoj meri, to dovodi
do treperavog svetlucanja zvezda. Kada se veoma sjajna zvezda nae blizu horizonta,
moemo primetiti svetlucanje crvene i plave svetlosti (ponekad i ostalih boja koje su najee
manje primetljive). Svetlucanje razliitih boja u ovom sluaju prevazilazi blagu zacrvenutost
zvezde blizu horizonta. Kada postoji dovoljno turbulencija u vazduhu, ova pojava je posebno
uoljiva kod veoma sjajnih zvezda na naem nebu kao to su na primer Sirijus ili Vega, kao i
kod svetlih planeta kao to su Venera ili Jupiter.
klase O) su ljubiaste boje, a sa opadanjem temperature, zvezde dobijaju plavu, belu, utu,
narandastu, i na kraju crvenu boju ukoliko im je temperatura oko 2000 K. U optem sluaju,
najtoplije, mlade zvezde su bele boje, dok su stare i hladnije zvezde crvene boje. Nae Sunce
je srednje sjajna i srednje topla zvezda (G2 spektralna klasa), pa je stoga njegova dominantna
boja uta. Postoje dva osnovna razloga zato nam sve zvezde sa neba izgledaju bele boje. Kao
prvo, ljudsko oko je veoma slab detektor boja pri slaboj svetlosti, kao to je ona koja dolazi sa
zvezda, pa smo u stanju samo da prepoznamo da zvezda svetli, ali ne i koje je boje. Kao to
nam sve make izgledaju sive na meseini, tako nam i veina zvezda, pa ak i one sa
najslabijim sjajem, izgledaju bele boje. Drugi razlog je taj da su zvezde koje smo u stanju da
vidimo zaista uglavnom bele boje, jer kao najtopliji i najsvetliji objekti u naem delu
Galaksije dolaze i do najveeg izraaja u naim oima. Izuzeci su zvezde Betelgez u sazveu
Orion i Antares u sazveu korpije, koji su crveni dinovi, ali se ipak jasno mogu videti sa
Zemlje. Zvezde koje su po sjaju sline naem Suncu, a nalaze se na udaljenostima veim od
stotinak svetlosnih godina, najee se teko mogu videti bez pomoi teleskopa.
- ta su to Suneve pege?
Poto nae Sunce nije vrsto telo, ve je uglavnom sastavljeno iz kompresovanih
gasova i plazme (stanje materije u kome su elektroni uglavnom odvojeni od nukleona
protona i neutrona), razliite oblasti Sunca kreu se razliitim brzinama. Usled ovog
neravnomernog kretanja, Sunevo magnetno polje na odreenim mestima postaje
deformisano i iskrivljeno. U delovima Sunca gde je ova deformacija najvie izraena javlja se
i najjae magnetno polje, koje je oko 5000 puta jae od Zemljinog magnetnog polja. Ukoliko
su ovakve oblasti za posmatrae sa Zemlje oigledne i na Sunevoj povrini, onda se one
nazivaju Sunevim pegama. Na osnovu posmatranja prividnog pomeranja pega na Suncu,
lako je mogue odrediti period rotacije Sunca oko svoje ose koji na njegovom ekvatoru iznosi
25 dana, dok na polovima iznosi oko 35 dana. Premda se esto pojavljuju i kao usamljene,
pege se najee javljaju u bliskim parovima ije je magnetno polje suprotnog pola. Pege na
Suncu predstavljaju najuoljivije znake Suneve aktivnosti, ali sa ciklusom aktivnosti Sunca
variraju i mnogi drugi faktori, kao na primer erupcije (ili solarni bljeskovi, odnosno
oslobaanje dinovskih koliina energije pri temperaturama od nekoliko stotina miliona
stepeni, traju svega nekoliko minuta, a smatra se da su izazvane naglim promenama u
magnetnim poljima u Suncu), Sunev vetar (emisija elektrona i jona), protuberance (erupcije
u kojima dominira emisija vodonika i jonizovanog kalcijuma i koje se proteu do visina od
oko 50 000 km iznad povrine Sunca pri emu emituju estice kroz koronu brzinama od oko
1000 km/s), filamenti (koji slede linije gde je magnetska sila neutralna), spikule
(petnaestominutni gasni mlazevi prenika oko 700 km i desetostruko vee visine), itd.
Aktivnost Sunevih pega (pa i samog Sunca) raste do maksimuma svakih 11 godina, a 2000. i
1989. godina su bile poslednje dve godine maksimalnih Sunevih aktivnosti. Ako
posmatramo Sunce u domenu bele svetlosti (odnosno kada posmatramo celokupan vidljivi
deo solarnog zraenja), pege izgledaju tamne naspram svetle fotosfere (vidljive povrine
Sunca iznad koje se nalaze hromosfera koja tokom Sunevog pomraenja poseduje
ruiastu boju i ini samo oko 2% solarnog prenika, i korona Sunev oreol), dok su
hromosfera i korona providne. Naime, snana magnetna polja u Sunevim pegama uzrokuju
hlaenje u oblasti pege (oko 3700 K u centru pege, a oko 5700 K na granici sa okolnom
fotosferom), pa stoga one na fotografijama izgledaju tamnije u odnosu na okolnu fotosferu.
Ukoliko, meutim, primenimo naroite filtere za posmatranje u domenu vodonikove svetlosti,
itavo podruje koje okruuje pegu izgleda srazmerno svetlo. Ovo podruje je dobilo ime
plaa (koje je francuskog porekla), a bela svetlost plae se moe posebno dobro videti uz
ivicu Sunevog diska.
- Zato su najtopliji meseci jul i avgust iako nam je Sunce najblie 22. juna?
Na pojavu da zemlja ispod nas ne postaje najtoplija kada nam se Sunce tokom godine
priblii na najmanje rastojanje utiu dve osobine svih materijalnih sistema, pa i nae planete, a
to su: toplotni kapacitet, koji je mera sposobnosti tela da apsorbuje, odnosno emituje toplotu,
kao i toplotna provodljivost, odnosno brzina kojom telo apsorbuje i emituje toplotu (pri emu
toplotna provodljivost direktno zavisi od toplotnog kapaciteta). Kao to zidovi i asfalt nisu
najtopliji tano u podne kada im je Sunce tokom vedrog dana najblie, a i ostanu topli tokom
letnjih veeri iako je Sunce zalo iza horizonta, jer su u stanju da polako gube primljenu
toplotu, kao i da je postepeno primaju, isto tako i Zemlja polako apsorbuje Sunevu toplotu i
zatim je polako rasipa u vazduh, koji se skoro u potpunosti greje indirektno od Zemljinog tla.
Takoe, kada drimo upaljenu vatru u sobu, vazduh se ne zagreje istog trenutka, ve svoju
maksimalnu temperaturu dostigne neto kasnije. Koliina toplote koju moramo predati nekom
telu da bismo mu povisili temperaturu za jedan stepen naziva se toplotnim kapacitetom, i to
je ova veliina vea, to e temperatura tela sporije rasti pri dovoenju toplote. Tako, toplotni
kapacitet vazduha iznosi 1 Dul po stepenu, zemljinog tla 0,80 J/oC, vode 4,18 J/oC, a zlata
samo 0,13 J/oC. Stoga e se sa ravnomernim predavanjem toplote navedenim supstancama,
temperatura zlata najvie poveavati, pa zatim zemljinog tla, pa vazduha i tek onda vode.
Visoki toplotni kapacitet tenosti u odnosu na vrste materije je posledica injenice da se
najvei deo koliine toplote koju dovodimo tenim telima koristi za raskidanje veza izmeu
estica (to je i razlog zato dem bolje tee kada ga zagrejemo), te je tako koliina toplote
koju predajemo telu za poveanje njegove temperature (tj. toplotni kapacitet), odnosno
prosene brzine kretanje estica velika. U sluaju vrstih tela se, s druge strane, najvei deo
toplote koji predajemo telu koristi za intenzivnije vibriranje kristalne reetke (tj. za
intenzivnije kretanje estica kristala), pa se time skoro u potpunosti koristi za poveanje
temperature. Toplotna provodljivost Zemljinog tla je prilino mala, tako da apsorbovana
Suneva toplota ne uspeva da se probije dublje ka dnu, ve se najveim delom prenosi na
okolni vazduh. Sunce nam je stvarno najblie 22. juna ukoliko se nalazimo iznad severne
geografske irine od 23,5 stepena, ali Zemljina povrina, kao i njena atmosfera u naim,
severnim umerenim geografskim irinama dostie svoje maksimalne temperature tokom jula i
avgusta, jer je u to vreme Sunce ve nekoliko meseci provelo izmeu ekvatora i 23,5 stepena
severne geografske irine i zagrejalo Zemlju koja, slino asfaltu i zidovima tokom letnjih
noi, relativno sporo apsorbuje, ali i sporo emituje toplotu (premda mnogo bre od vode).
Adekvatna pojava se deava i zimi, jer iako nam je Sunce najudaljenije 22. decembra,
najhladniji meseci su januar i februar, jer je Zemlji potrebno neko vreme kako bi rasula
apsorbovanu toplotu i prilagodila se toploti koja dolazi sa Sunca.
solsticija, a tada je interval izmeu uzastopnih podneva za samo oko 13 sekundi dui od 24
sata, pa su dani najranijeg izlaska i najkasnijeg zalaska Sunca znatno blii najduem danu u
godini.
- ta su to osnovne boje?
Kada predmeti u svetu oko nas ne bi bili obasjani svetlou, mi nikada ne bismo mogli
da vidimo njihove boje. Ipak, svetlost koja pada na njih biva delom apsorbovana (upijena od
strane atoma i molekula predmeta, to ini predmet toplijim), delom proputena (to ini
predmet providnim), a delom reflektovana. Onaj deo spektra bele Suneve svetlosti koji
predmeti reflektuju ka nama, mi opisujemo kao njihovu boju. Tako su, na primer, lia biljaka
zelena jer molekuli hlorofila u njima apsorbuju plavu i ljubiastu, dok neki drugi pigmenti
apsorbuju crvenu boju, pa sa njih ka naim oima biva reflektovana uta i zelena boja. U
naim oima postoje receptori za samo tri takozvane osnovne boje: plavu, zelenu i crvenu,
pomou kojih smo u stanju da percepiramo sve ostale boje. U procesu slikanja ili tampanja,
moemo se takoe koristiti sa samo tri osnovne boje iz kojih meanjem u razliitim odnosima
dobijamo sve ostale boje i nijanse, a ovakav proces dobijanja svih boja od osnovne tri naziva
se aditivnim i primenjuje se u kompjuterskoj grafici. Tako, meanjem crvene i zelene boje u
razliitim odnosima moemo dobiti razliite nijanse ute boje, meanjem zelene i plave
dobijamo cian (tirkizno plavu) boju, dok se meanjem crvene i plave boje dobija magenta.
Ove tri dobijene boje predstavljaju osnovne boje u pigmentnom meanju boja koje se jo
naziva subtraktivnim ili oduzimajuim, a primenjuje se na primer kod slikanja na platnu ili
tampanja na papiru. Meanjem crvene, plave i zelene boje se dobija bela boja, dok se sve
ostale boje dobijaju meanjem osnovnih boja koje su blago razblaene sa belom bojom. Tako
narandasta boja predstavlja smeu od 100%-tne crvene i 50%-tne zelene boje, 75%-tna
crvena, 75%-tna zelena i 23%-tna plava daju sivu boju, a meanjem 56%-tne crvene, 43%-tne
zelene i 23%-tne plave boje dobijamo braon boju. U zavisnosti od toga da li nam je pozadina
bela (kao na primer prilikom tampanja ili slikanja na belom papiru) ili crna (kao na primer na
TV ekranu), moemo se koristiti subtraktivnom ili aditivnom tehnikom meanja boja. U
aditivnom sistemu, tri osnovne boje su crvena, plava i zelena, koje zajedno daju belu boju
(odnosno povrinu koja reflektuje svu svetlost koja na nju padne), pa se stoga ovaj sistem
koristi kad kog slikamo na crnoj pozadini. S druge strane, u subtraktivnom sistemu, osnovne
boje su cian, magenta i uta, koje zajedno daju crnu boju (odnosno povrinu koja apsorbuje
svu svetlost koja na nju padne). Razlika izmeu ova dva metoda se ogleda u tome to za
razliku od aditivnog sistema kod koga se dodavanjem osnovnih boja poveava reflektovani
udeo u spektru upadne bele svetlosti, kod subtraktivnog sistema se dodavanjem osnovnih boja
u smeu poveava udeo apsorbovane svetlosti iz spektra upadne bele svetlosti. Tako, ako u
subtraktivnom sistemu pomeamo cian i utu boju dobiemo zelenu boju. Naime, cian
apsorbuje (oduzima) crvenu, dok uta apsorbuje plavu boju, tako da e rezultujua boja biti
zelena. Dodavanjem jo i magente koja apsorbuje zelenu boju, rezultujua smea e postati
skroz crna. S druge strane, ako u aditivnom sistemu, pomeamo zelenu i plavu boju dobiemo
utu, a dodavanjem i crvene boje, rezultujua smea e reflektovati svu vidljivu svetlost.
- ta je to Luks?
Luks je standardna meunarodna jedinica za merenje osvetljenosti (luminiscencije)
koja se odreuje kao svetlosni fluks po jedinici povrine. Za razliku od Vata po jedinici
povrine koji predstavlja radiometrijsku jedinicu osvetljenosti, Luks je fotometrijska jedinica
to znai da osim fizike energije i zraenja uzima u obzir i fizike osobine ljudskog oka, jer
nae oi jednostavno bolje primaju neke boje od drugih. Tako bi, na primer, 1 Vat ute boje
bio znatno svetliji (efikasnije bi ga apsorbovalo nae oko) od 1 Vata plave boje. Da biste
preveli vrednost objektivne radiometrijske osvetljenosti u fotometrijsku osvetljenost,
dovoljno je da osvetljenost u Vatima pomnoite sa 685 i luminoznom efikasnou koja nam
kae sa kolikom efikasnou nae oi apsorbuju datu boju. Luminozna efikasnost poseduje
zvonastu zavisnost od talasne duine svetlosti, kao i razliite vrednosti za dnevne i za none
uslove. Tako, relativna luminozna efikasnost pri normalnim, dnevnim uslovima poseduje
maksimalnu vrednost (1) na talasnoj duini od 555 nanometara to odgovara utoj boji (koja
istovremeno predstavlja boju koju u najveoj meri emituje nae Sunce), a njena maksimalna
vrednost za oi koje su se navikle na posmatranje u mraku iznosi 507 nanometara, to
odgovara zelenoj boji. Tako, osvetljenosti od jednog Luksa odgovara 2,9 miliVata zelene
svetlosti ili 1,5 miliVata ute svetlosti ili ak 15 miliVata crvene svetlosti.
druge strane, crna boja predstavlja odsustvo svih boja. Sve druge boje vidimo kada je u
primljenoj svetlosti dominantna neka posebna talasna duina. Tako, dominaciju veih talasnih
duina percepiramo kao crvenkaste nijanse, dok dominaciju kraih talasnih duina vidimo kao
izrazito plave nijanse. Poto se Suneva svetlost sastoji iz svih vidljivih boja, boja nekog
predmeta na Suncu e zavisiti od toga koje boje taj predmet apsorbuje, a koje reflektuje.
Crvena majica apsorbuje svetlost kraih talasnih duina, tj. plave nijanse, a reflektuje svetlost
veih talasnih duina, tj. crvene nijanse, pa stoga i ima crvenu boju. S druge strane, plava
majica apsorbuje svetlost veih talasnih duina, tj. crvene nijanse, a reflektuje svetlost veih
talasnih duina, tj. plave nijanse, pa je stoga njena boja plava. Bela majica ili bilo koja druga
svetla majica uglavnom reflektuju sve vidljive talasne duine, i ne apsorbuju nijednu posebnu
boju, dok crna ili bilo koja tamna majica uglavnom svu svetlost koja padne na njih apsorbuju i
prevode u toplotno kretanje estica iz kojih se sastoje. Usled ovog prevoenja u toplotu
apsorbovanog zraenja, leti se uvek toplije oseamo u tamnoj majici, to ba i nije poeljno po
toplim letnjim danima. Takoe, crna tela ne samo to savreno apsorbuju svetlost, ve
predstavljaju i savrene emitere toplote, to znai da e nam zimi, kada nema toliko Sunca,
biti hladnije u crnoj, nego u beloj majici, jer crna majica, zbog svojih toplotno emiterskih
osobina bre emituje toplotu od bele majice. Stoga je noenje bele majice i zimi i leti uvek
prijatnije.
- Zato je boja neba nekada bela, nekada malo plava, a nekada tamno
plava?
Boja neba, odnosno njegova plavoa, direktno je povezana sa temperaturom vazduha,
a osim nje, postoji jo nekoliko faktora koji utiu na boju neba, a to su: nadmorska visina,
praina i vodene kapi. Sa porastom nadmorske visine, smanjuje se rasejanje svetlosti na
molekulima kiseonika i azota iz vazduha od ega inae i potie plava boja neba, pa stoga sa
penjanjem u visinu nebo najpre postaje tamno plavo, dok sa daljim penjanjem i smanjenjem
koncentracije estica u atmosferi nebo ne postane potpuno tamno, ukoliko ne raunamo
prekrasnu svetlost koja dolazi sa zvezda. Takoe, sa porastom nadmorske visine dolazi i do
opadanja temperature. estice praine uzrokuju rasipanje svetlosti koje tei da promeni plavu
boju neba u belu. Prisustvo praine je posledica toplotnih strujanja, a anticiklonski uslovi koji
dovode do zahlaenja prekidaju strujanje toplote i tako smanjuju koncentraciju atmosferske
praine. Vodene kapi, koje se tokom hladnih anticiklonskih dana kondenzuju veoma blizu
Zemljine povrine i ponekad dovode do magle, doputaju gornjim slojevima atmosfere da
budu veoma suvi i bistri. S obzirom da sva tri faktora pokazuju da se sa smanjenjem
temperature poveava plavoa neba, najee je sluaj da tokom hladnijih dana nebo ima tako
duboko plavu boju.
moete primetiti da su strane oblaka uvek svetlije od njegovog dna, to je takoe posledica
zavisnosti zatamnjenosti oblaka od njegove debljine.
- ta je to jednosmerno ogledalo?
Svi smo verovatno gledali detektivske filmove u kojima se jedno ovakvo
jednosmerno ogledalo nalazi na zidu sobe, tako da se kroz njega moe posmatrati iz sobe u
kojoj sede detektivi, dok ono izgleda kao obino ogledalo u drugoj sobi u kojoj se obino
nalazi neko koga detektivi ispituju. Ovakva jednosmerna ogledala poseduju polu-posrebrene
povrine (polovinu atoma sa povrine ogledala ine atomi srebra koji reflektuju svetlost, a
drugu polovinu ine atomi koji ne reaguju sa svetlou i proputaju je kroz ogledalo), pa stoga
predstavljaju delimino transparentna ogledala. Drugim reima, svetlost koja padne na
povrinu jednog ovakvog ogledala uglavnom se reflektuje, ali se jedan deo svetlosti proputa
kroz njega. Inae, sva ogledala su barem malo transparentna, ali njihovi proizvoai obino
ofarbaju poleinu u crnu boju koja apsorbuje proputenu svetlost. Ipak, tajna jednosmernih
ogledala lei u razliitoj osvetljenosti soba izmeu kojih se ono nalazi. Posmatrai u
osvetljenijoj sobi vide ogledalo, dok gledaoci u zatamnjenoj sobi vide prozor. Ukoliko
sumnjate da je neko ogledalo u sobi ustvari prozor, ugasite svetlo u sobi i zatim uperite neki
jak izvor svetlosti, kao na primer depnu lampu, direktno u ogledalo. Ukoliko postoji neka
tajna soba iza ogledala, svetlost depne lampe e je osvetliti, pa ete i vi moi da je vidite.
Ipak, pravo, jednosmerno ogledalo koje bi funkcionisalo izmeu podjednako osvetljenih soba
nije mogue napraviti, jer bi se tako naruili zakoni termodinamike. Naime, ako biste
napravili jednu kutiju od jednosmernih ogledala, u nju bi ulazilo vie svetlosti nego to bi
izlazilo, pa bi se njena unutranja energija stalno poveavala, a tako neto se ne moe deavati
spontano, ve samo uz utroak energije. Stoga, kada bi jednosmerna ogledala postojala, ona bi
se mogla koristiti kao izvori energije i od njih bi se mogao napraviti Perpetuum Mobile.
plastina ploa. Srce filma se naziva bazom i poinje sa providnim plastinim materijalom
(celuloidom) debljine oko 0,025 mm. Pozadina filma koja je najee sjajna, poseduje
nekoliko prevlaka koje su neophodne tokom proizvodnje filma. Na plastinom filmu se nalazi
dvadesetak slojeva debljine od po par stotih delova milimetra, koji su slepljeni nekim
vezivnim sredstvom. Neke od prevlaka kojima je obloen plastini film nisu osetljive na boje,
ve imaju ulogu da filtriraju svetlost ili da kontroliu odreene hemijske reakcije koje se
odigravaju tokom pojedinih proizvodnih stupnjeva. Slojevi koji su osetljivi na boje poseduju
male kristalie srebro halida (jedinjenja srebra i nekog halogenog elementa, odnosno elementa
iz sedme grupe periodnog sistema elemenata, kao to su fluor, hlor, brom ili jod) koji imaju
osobinu da podleu hemijskoj reakciji pod dejstvom vidljive svetlosti (ili infracrvene
svetlosti). Nemodifikovana zrna srebro halida su osetljiva samo na plavu boju, pa se stoga ona
presvlae sa posebnim organskim molekulima koji ine ova zrna osetljivim i na crvenu i
zelenu boju. Ove prevlake zapravo apsorbuju boje na koje je sam srebro halid neosetljiv, pri
emu stvaraju elektrone koje predaju zrnima srebro halida. I neke druge supstance kojima se
poveava osetljivost filma mogu se dodavati na povrinu zrna srebro halida. Ekspozicija
(proizvod intenziteta svetlosti i vremena izlaganja njoj) se mora pravilno podesiti u odnosu na
osetljivost filma. Veina dananjih foto-aparata poseduje mera intenziteta svetlosti koji pada
na film, a osim uticaja osvetljenosti predela, i to je vei prenik soiva koje fokusira upadnu
svetlost na film, to e biti vea ekspozicija. Slino skupljanju duice u naim oima prilikom
posmatranja veoma svetlih predela, isto tako se i prenik soiva moe smanjiti u sluaju kada
isuvie mnogo svetlosti pada na film. Svaki fotografski film poseduje ogranien pojas
ekspozicije. Naime, ukoliko je ekspozicija isuvie mala, tada film nee detektovati svu
svetlost posmatranog predela i slika e biti tamna i zamrljana. S druge strane, kada je
ekspozicija prevelika, sva zrna srebro halida e biti eksponirana svetlosti i nee postojati
razlika izmeu svetlih i tamnijih delova na slici. Vreme ekspozicije najee iznosi izmeu
1/30 i 1/1000 dela sekunde, osim ukoliko ne elimo da slikamo none gradske ulice sa nekog
solitera tako da farovi automobila budu razmazani po slici ili ukoliko slikamo putanje zvezda
po nebeskoj sferi. Kada spektralno osetljiva supstanca koja je prevuena preko zrna srebro
halida apsorbuje foton, po jedan elektron iz njegovih molekula prelazi iz valentne zone u
provodnu energetsku zonu (zone predstavljaju kvantna energetska stanja elektrona u
atomskim i molekulskim sistemima), odakle se prenosi ka zrnu srebro halida, gde se
kombinuje sa upljinom u kristalnoj reetci srebro halida, pri emu nastaje jedan neutralni
atom srebra. U filmu u boji, ovaj proces se deava u odvojenim slojevima, pri emu je svaki
osetljiv na crvenu, zelenu ili plavu boju iz svetlosnog spektra. Jedno zrno srebro halida sadri
nekoliko milijardi molekula srebro halida, a samo 2 - 4 atoma srebra u okviru njih je dovoljno
da se formira kvalitetna slika. Modernim filmovima je potrebno izmeu 20 i 60 fotona po
zrnu srebro halida da bi se formirala dobra slika, s obzirom da odreen broj upadnih fotona ne
uspeva da bude detektovan od strane filma. Da bismo od eksponiranog filma dobili slike,
potrebno je jo da razvijemo film. U tu svrhu, film najpre potapamo u razvija, redukciono
sredstvo koje pretvara jone srebra u atome, pri emu se eksponirana zrna srebro halida (koja
se bre razvijaju) pretvaraju u isto srebro, dok neeksponirana zrna ne podleu nikakvoj
hemijskoj promeni. Potapanjem u vodu, proces razvijanja se prekida, a naknadnim
potapanjem filma u vezivno sredstvo, neeksponirana zrna srebro halida se uklanjaju sa filma i
na njemu ostaje samo metalno srebro. Film se zatim opet potapa u vodu ime se uklanjaju sve
procesirajue hemikalije, a zatim se film sui i pojedinane ekspozicije se seku na delove
ime se dobija filmski negativ, koji se tako naziva jer su tamnije oblasti na njemu (one sa
najveom koncentracijom neprozirnih srebrnih atoma) zapravo osvetljenije oblasti u
stvarnosti. Da bi se od negativa napravio pozitiv, potrebno je samo da odtampamo negativ na
nekom drugom svetlosno osetljivijem materijalu (najee fotografskom papiru). U sluaju
razvijanja filma u boji, tokom reakcije sa razvijaem nastaje i oksidaciono sredstvo koje zatim
reaguje sa supstancama - kuplerima u svakom sloju osetljivom na razliite boje. Tako, u sloju
osetljivom na crvenu boju nastaje tirkizno plava, u sloju osetljivom na zelenu boju nastaje
magenta, dok u sloju osetljivom na plavu boju nastaje uta boja. Prilikom pravljenja vee
finalne slike nego to je negativ velik, potrebno je pomou soiva uveati negativ i
projektovati ga na papir za tampanje koji takoe poseduje zrna srebro halida sa svetlosno
osetljivim slojevima, pa se nakon razvijanja i fiksiranja papira za tampanje dobija finalna
slika.
- ta su to pinhole foto-aparati?
Pinhole foto-aparati predstavljaju najjednostavnije vrste foto-kamera. Sastoje se od
kutije koja je nepropustljiva za svetlost, filma koji se nalazi u tamnoj kutiji i male rupice na
povrini kutije koja je otprilike velika isto onoliko koliko bi bila velika i rupica koju biste
dobili kada biste iglom probuili pare tanke aluminijumske folije. Zamislite da se nalazite u
mranoj sobi koja na zidu poseduje malu rupicu kroz koju ulazi dnevna svetlost. Na
suprotnom zidu od zida sa rupom videete svetlosni snop koji dolazi spolja. Kako se Sunce ili
neki drugi spoljanji izvor svetlosti budu pomerali u odnosu na rupu, tako e se i odraz
spoljanje svetlosti u zatamnjenoj sobi pomerati po zidu. to su manje razmere rupice (do
odreene granice, pre nego to doe do rasipanja, odnosno difrakcije svetlosti), to e manja i
otrija biti svetlost na suprotnom zidu. Zamislite sada da ste uzeli jednu ovakvu sobu u obliku
male kutije i usmerili je na neki lepi predeo. Kada pogledate na suprotan zid od zida sa
rupicom, videete obrnutu sliku spoljanjeg predela. Naravno, slika na zidu e biti veoma
slaba, ali ako je soba dovoljno tamna i rupa na zidu dovoljno mala, ova slika e ipak moi da
se vidi. Pinhole foto-aparat predstavlja umanjenu verziju ove sobe, pri emu film zamenjuje
zid na kome se odraava upadni svetlosni snop. Na povrini filma se snima slika predela na
koji usmerimo kameru. Najee je neophodno neto due izlaganje filma svetlosti nego to je
to sluaj kod obinih foto-aparata. Upravo iz ovog razloga, skoro svi savremeniji foto-aparati
koriste soivo za fokusiranje upadne svetlosti jer se time dozvoljava upotreba znatno veeg
ulaznog otvora, a time i vreme ekspozicije (vreme neophodno da svetlost ostavi trajni trag na
filmu) postaje krae, kao i sam proces slikanja.
prenika lopte u kojoj se nalazi rotirajui svetionik, brzina kretanja svetlosnog fara po
zidovima lopte bi postajala sve vea, pa bi tako u lopti prenika 3 miliona kilometara, brzina
kretanja svetlosnog fara trebalo da postane vea od brzine svetlosti. Meutim, i u ovom
sluaju, slino kao i sluaju senke ptice na zidu, informacija koja se prenosi svetlou i dalje
je ograniena na brzinu svetlosti, s obzirom da fotoni nastavljaju da se mirno kreu svojom
konstantnom brzinom jednakom brzini svetlosti u vakuumu.
kristalnu reetku. Za razliku od kristala koji se mogu zamisliti tako da su u sluaju prirodnih,
nesavrenih uzoraka sastavljeni od mnogo zrna od kojih svi poseduju savrenu ili prilino
savrenu kristalnu strukturu za koju moemo zamisliti da nastaje preslikavanjem elementarne
elije kristala u sva tri prostorna pravca, stakla ne poseduju zrna, ve se elementarna elija
stakla moe zamisliti kao da su neke njene stranice (koje predstavljaju hemijske veze u
prostoru) razvuene, dok su neke krae nego to bi to trebalo da bude sluaj kod simetrine
kristalne strukture. Stoga, iako su svi atomi stakla povezani sa praktino istim brojem suseda
kao i u kristalnim telima, usled nejednakih veza ova ureenost na blizinu se gubi ve na
malom rastojanju od posmatranog centralnog atoma, pa stoga za stakla (za razliku od
kristalnih tela) kaemo da nisu ureena i na daljinu. Poto su sva stakla neorganske prirode,
ona stoje naspram kristalnih keramika (koja su takoe neorganske prirode). Keramike su
skoro uvek obojene, jer poseduju srazmerno velika zrna, a osim od elektronske strukture
atoma i molekula materijala, i od dimenzija ovih kristalia zavisi kako e se ponaati upadna
svetlost u kontaktu sa materijalnom strukturom. Naime, kod stakla ne postoje zrna jer je
itava struktura stakla amorfna, pa se svetlost ne rasejava (kao kod keramike, na zrnima), a uz
to i vidljiva svetlost ne poseduje dovoljno energije kako bi podigla neke elektrone iz atoma ili
molekula stakla na vie energetske nivoe (drugim reima da bi dolo do apsorpcije svetlosti).
Stoga je staklo kako bezbojno, tako i transparentno (providno). Ipak, providnost stakla veoma
zavisi i od njegove istoe. Sam amorfni silicijum dioksid proputa skoro svu upadnu svetlost,
praktino nita ne apsorbuje, a neto malo relfektuje u ta se moemo uveriti ukoliko nou u
sobi sa upaljenim svetlom pogledamo kroz prozor. Najvei broj komercijalnih stakala koji se
koriste u graevinarstvu (npr. na prozorima) sastoje se u najveoj meri od peska (silicijum
dioksida), bor oksida, germanijum oksida ili nekog drugog oksida, koji su uvek providni, ali
meanjem stakla sa nekim aditivima, kao to su gvoe (koje daje staklu crvenu boju), bakar
(daje zelenu boju), kobalt (daje plavu boju), hrom, zlato, metalni oksidi, sulfidi, selenidi ili
neke mikroskopske estice, staklo e apsorbovati neke boje, dok e za druge boje ostati
providno, a na ovaj nain se pravi obojeno staklo. Inae, staklo koje se najee dobija
pomou peska, kremena ili kvarca (sve je silicijum dioksid), uvek sadri izvesne primese
gvoa koje staklu daje zelenu i braon boju, u zavisnosti od dominantne valence prisutnih
jona gvoa. Stoga se staklu prilikom ijeg dobijanja imamo za cilj postizanje to je mogue
vee transparentnosti dodaje mangan koji kontraefektom dejstvu gvoa postie povratak
transparentnosti stakla. Dobijanje stakla koje ima sposobnost da filteruje odreene talasne
duine svetlosti se postie preciziranim usporavanjem hlaenja tako da ipak nastane neto
kristalia koji e staklu pruati date optike osobine. Takoe, stakla se mogu i oblikovati tako
da pruaju eljene svetlosne efekte, to se i postie u soivima koja fokusiraju svetlost u iu
ili uveliavajuim staklima.
prelamanja (koji je jednak odnosu brzine svetlosti u vazduhu i u datom materijalu) stakla
jednak oko 1,5, a indeks prelamanja vazduha je veoma blizu 1, svetlost se usporava prilikom
prelaska u gue staklo i ponovo ubrzava prilikom ponovnog prelaska iz staklene u vazdunu
sredinu. Ukoliko su ove dve dodirne povrine paralelne jedna drugoj, kao na primer na
prozoru, svo prelamanje svetlosti na prvoj dodirnoj povrini se obrnuto deava na drugoj, pa
je zrak svetlosti koji izlazi iz stakla najee samo blago i skoro neprimetno pomeren u
odnosu na ulazni zrak, pri emu putuje u istom pravcu kao i ulazni zrak, i sve talasne duine
ije su se putanje razdvojile na ulaznoj dodirnoj povrini, na izlazu su se ponovo sastale.
Meutim, ukoliko dve dodirne povrine nisu paralelne jedna drugoj, kao to je to npr. sluaj
kod prizme koja je piramidalnog oblika, efekti prelamanja svetlosti na ulaznoj dodirnoj
povrini izmeu vazduha i stakla ne deavaju se u obrnutom smeru na izlaznoj povrini, ve
se boje trajno razdvajaju i nastavljaju da se kreu razliitim putanjama po naputanju izlazne
dodirne povrine prizme.
uslovljava razliite ine daljine za razliite boje. Slika izvora bele svetlosti esto usled
pojave hromatske aberacije izgleda zamagljeno i pomalo obojeno plavom ili ljubiastom
bojom u ii za crvenu boju, a crvenom u ii plave boje. Ovaj problem se kod teleskopa
otklanja putem konstrukcije ahromatskog soiva napravljenog od nekoliko komponenti koje
se sastoje od razliitih vrsta stakla. Efekat hromatske aberacije je dugo poznat i iroko
korien od strane slikara radi stvaranja umetnikog efekta, a da bi se izbegao utisak
nejednakosti zastupljenosti tri boje u francuskoj trobojci, 17. maja 1883. godine je odlueno
da odnos plave, bele i crvene boje bude jednak 30:33:37, kako bi se iz daljine stvorio utisak
prisustva tri jednake raznobojne pruge.
pojavie se po jedna amplituda plavoga talasa. Ipak, svetlosni talasi koji nastaju na nekom od
prirodnih izvora svetlosti kao to su zvezde ili uarena metalna vlakna sijalica sastoje se od
mnogo malih, jedininih talasia fotona raznih frekvencija, pa se stoga ovakva svetlost
naziva polihromatskom, dok se svetlost koja se sastoji od fotona jednakih frekvencija naziva
monohromatskom svetlou, a ukoliko se svi fotoni monohromatske svetlosti kreu u fazi,
odnosno tako da se njihove prostorne i vremenske amplitude poklapaju, tada se ova svetlost
naziva koherentnom ili laserskom svetlou.
,
gde je mo masa mirovanja estice, a c brzina svetlosti (oko 300 000 km/s). Na prvi pogled
nam moe izgledati da fotoni imaju nultu masu, jer im je masa mirovanja jednaka nuli, ali ako
se bolje zagledamo, moemo primetiti da je i izraz u imeniocu razlomka jednak nuli, jer je
=c, pa stoga jednaina kolapsira u nedefinisanu formu (0/0). Stoga, moemo zakljuiti da se
gornja jednaina moe primeniti samo na tela koja putuju manjim brzinama od brzine
svetlosti, tj. tela ija je masa mirovanja vea od nule. Takoe, teorija relativnosti nam kae i
da je masa samo jedan oblik energije, a uvena jednaina E=mc2 se moe itati u dva smera:
masa je jednaka energiji, ali i energija moe biti jednaka masi. Premda fotoni nemaju masu,
oni imaju energiju, koja je jednaka E=h, gde je h Plankova konstanta (6,62 x 10-34 Js), a je
frekvencija fotona, a poto su fotoni elektromagnetni talasi, oni stoga i imaju frekvenciju.
Izjednaavanjem dva prethodna izraza za energiju fotona, moemo doi do veze izmeu
frekvencije fotona i njihove mase, koja ukazuje na talasno-estinu dualnost svetlosnih
fotona, to znai da se fotoni mogu ponaati i kao estice i kao talasi. Impuls fotona je jednak
koliniku njihove energije i brzine kretanja, tj. brzine svetlosti, a foton koji dodirne neku
povrinu moe biti apsorbovan ili reflektovan. Ako doe do njegove refleksije, njegov impuls
e ostati nepromenjen, i on nee izvriti pritisak na povrinu. Meutim, ako atomi povrine
apsorbuju foton, tada se impuls fotona predaje povrini. Na taj nain, u snopu fotona koji je
usmeren na neku povrinu, neki fotoni e se apsorbovati, a neki reflektovati, a radijacioni
pritisak na povrini pod dejstvom snopa svetlosti e se nalaziti negde izmeu minimalne
teorijske vrednosti za sluaj kada su se svi fotoni reflektovali i maksimalne teorijske vrednosti
u sluaju apsorbovanja svih fotona od strane povrine.
- ta je to Kruksov radiometar?
Ovaj radiometar je izradio engleski fiziar Vilijam Kruks, a danas se on koristi
uglavnom kao ivopisna igraka. Kruksov radiometar ima oblik sijalice u kojoj se nalaze 4
vertikalna vetrokaza sa po malim dijamantom na vrhu svakog od njih. Jedna strana svakog od
4 dijamanta je obojena u crnu, a druga u belu boju. Kada igraku iznesemo na svetlo dana,
vetrokazi poinju da se okreu u krug, a ukoliko je posebno jaka Suneva svetlost, oni su u
stanju da se okree brzinama i od po nekoliko hiljada obrtaja u minuti. Meutim, postoji jedna
stvar koja je neophodna da bi se ovi vetrokazi okretali na Sunevoj svetlosti, a to je prisustvo
vakuuma. Svetlosni fotoni se odbijaju od svetlih strana dijamanata i deluju pritiskom na svetlu
poleinu, a time i uzrokuju rotaciju vetrokaza. Refleksija fotona sa svetle strane dijamanata
prenosi dvostruko vei impuls od apsorpcije fotona na tamnoj strani, pa se rotacija vri tako
da tamna strana prednjai. Ukoliko bi vetrokazi bili okrueni vazduhom, trenje dijamanata sa
vazduhom bi bilo isuvie veliko i suprotstavljalo bi se pritisku kojim svetlost odbacuje svetlu
stranu dijamanata, te ne bi dolo do rotacije vetrokaza. Meutim, ukoliko je vakuum u
radiometru dobar, ali ne dovoljno visok (odnosno u sluaju da pritisak nije dovoljno nizak),
dolazi do pojave efekta poznatog pod imenom toplotna transpiracija. Tada se radiometar vrti
tako da mu svetla strana prednjai. Naime, u ovoj situaciji je impuls koji preuzimaju molekuli
vazduha sa crne, tj. toplije strane dijamanta vei od impulsa koji fotoni prenose na svetlu
stranu, a kao rezultat toga radiometar rotira tako da mu svetla strana prednjai.
- ta su to solarne elije?
Sunce tokom samo 20 minuta obaspe Zemlju sa onoliko energije koliko mi, stanovnici
Zemlje potroimo za godinu dana. Primljena energija varira sa ritmom dana i noi, smenom
godinjih doba, kao i oblanih i sunanih dana. Ipak, kao posledica prelamanja svetlosti na
vodenim kapima i esticama praine iz atmosfere, prosena koliina Suneve svetlosti koju
primi proizvoljna taka na Zemljinoj lopti je jednaka polovini svetlosti koja bi pala na nju
kada smog i oblaci ne bi postojali. Ipak, direktna Suneva svetlost osvetljava Zemljinu
povrinu snagom od oko 1000 Vati po kvadratnom metru, a kada bismo samo polovinu ove
energije mogli da stalno pretvaramo u struju, imali bismo korisne energije na pretek. S
obzirom da se planetarne zalihe fosilnih goriva blie svom iscrpljenju (oko 2050. godine),
prelazak oveanstva na solarnu energiju e uskoro postati neophodan. Solarne (fotovoltane)
elije predstavljaju jedan od naina direktnog pretvaranja energije koju nose svetlosni fotoni u
elektrinu energiju koja se tokom noi ili oblanih dana moe skladititi u baterijama (baterije
sa dubokim ciklusom, kao npr. olovno-kisele ili nikl-kadmijumske baterije). Solarne elije se
nalaze u mnogim kalkulatorima (ukoliko ga poklopite rukom, a njegov teno-kristalni displej
se ugasi, znaete da radi na solarnu energiju), parkiralitima (za oznaavanje slobodnog
mesta), znakovima pored puta, a i svemirske letelice i sateliti su na jednom delu svoje
povrine obloeni solarnim elijama. Solarne elije se sastoje od dva sloja nekog
poluprovodnog materijala (npr. silicijuma, galijum arsenida, bakar indijum diselenida,
kadmijum telurida), pri emu je jedan sloj n-tipa (dopiran je sa atomima nekog elementa
koji, ugraujui se u kristalnu reetku, oslobaaju po elektron), dok je drugi sloj p-tipa (svaki
atom dopiranog elementa vezuje za sebe po elektron, stvarajui upljinu, odnosno pozitivno
naelektrisanu prazninu u elektronskoj strukturi kristalne reetke). Prilikom spajanja ova dva
sloja, dolazi do kretanja elektrona iz n-poluprovodnika u sloj p-poluprovodnika, a do kretanja
upljina u obrnutom smeru. Ovaj proces kretanja biva prekinut kada se uravnotei sa nastalim
elektrinim poljem na granici slojeva, to spreava dalje kretanje. Ipak, kada svetlosni foton
padne na ovu poluprovodniku diodu, njegova energija se troi za formiranje parova elektronupljina, koji se nakon svog nastanka odmah kreu i to elektroni ka n-poluprovodniku, a
upljine ka p-poluprovodniku, to dovodi do naruavanja ravnotee, a to za posledicu ima, u
prisustvu spoljanjeg kola koje povezuje n i p-poluprovodnik, ponovno kretanje elektrona iz n
u p-poluprovodnik, kako bi se ujedinili sa nastalim upljinama u p-poluprovodniku. Ovo
kretanje se putem metalnih elektroda postavljenih na vrh i na dno elije pretvara u koristan
rad, odnosno u elektrinu struju. Ovaj tok naelektrisanja predstavlja struju, a elektrino polje
na spoju poluprovodnika definie napon elije, dok nam proizvod ove dve veliine (jaine
struje i napona elije) daje veliinu snage elije. Ipak, s obzirom da solarne elije poseduju
prag energije koji foton mora imati kako bi formirao par elektron-upljina, samo izmeu 10 i
25 % elektromagnetnih talasa koji dou u eliju biva iskorieno za dobijanje struje.
Meutim, to je manji energetski prag materijala, to e i napon elije biti manji, a to e
rezultirati u maloj snazi (optimalno je oko 1,4 eV). Povrine solarnih elija se presvlae sa
antireflektivnim slojem koji spreava odbijanje svetlosti od elije (do oko 5%) i sa staklenim
slojem koji titi eliju od atoma iz vazduha. U solarnim ploama, vie elija (najee 36) se
povezuju redno i paralelno kako bi se poveao njihov rezultujui napon (a time i snaga).
- ta je to solarni vodonik?
Suneva energija bi mogla da postane zamena za energiju koju dobijamo
sagorevanjem fosilnih goriva im se bude pronaao efikasan nain za njeno prevoenje u
oblik koji se moe lako skladititi. Naime, u sunanim priobalskim ili morskim oblastima na
Zemljinoj povrini mogue je postaviti solarne elije (na plaama ili na brodovima) koje bi
proizvedenu elektrinu struju slale do elektrolizatora u kojima bi se morska voda razlagala na
vodonik i kiseonik. Dobijeni, takozvani solarni vodonik se moe hlaenjem ili dejstvom
visokih pritisaka prevesti u teno stanje i uvati u rezervoarima, moe se skladititi u
kristalnim reetkama nekih metala (u vidu hidrida) ili se eventualno, u razvijenijem sistemu,
moe direktno preko cevovoda odvoditi do mesta potronje. Naime, spajanjem vodonika i
kiseonika u gorivnim elijama (to je suprotno procesu elektrolize) oslobaa se energija koja
se moe prevesti u koristan oblik. Takoe, preko vodoninog motora se moe pokretati
odgovarajui generator i proizvoditi struja, a istovremeno se koristiti otpadna toplota za
zagrevanje. Za razliku od fosilnih goriva koja sagorevaju na visokim temperaturama, vodonik
se moe sagorevati bez plamena, tj. na hladno. Katalitiki gorionici, koji su u tu svrhu
izraeni, sastoje se od ploa sa mnotvom finih pora, a pomou specijalnog katalizatora na
povrini pora, vodonini gas sagoreva u njima bez plamena dajui vodenu paru. Energija se sa
skoro apsolutnom efikasnou oslobaa u obliku toplote, a ploe imaju temperaturu od 150200 oC, to se moe koristiti za zagrevanje stanova. Takoe, katalitiki gorionici ne stvaraju
nikakve gasove pa im stoga nisu ni potrebni dimnjaci. Savremeni elektrolizatori poseduju
efikasnost od 70 %, to znai da se svaki kiloVat-as elektrine energije (dobijene
posredstvom solarnih elija) u njima prevodi u 0,7 kiloVat-asova hemijske energije
uskladitene u vodoniku sa ukupnom efikasnou od oko 5 15 %. Ipak, smatra se da e se
efikasnost elektrolizera uskoro poveati do 90 %, premda e u solarno-vodoninoj ekonomiji
planetarnih razmera odluujua biti cena elektrine energije dobijene iz solarne energije, koja
bi mogla da se smanji sa masovnom proizvodnjom solarnih elija izraenih od ekstremno
tankih poluprovodnikih slojave, kao i sa poveanjem efikasnosti solarnih elija (na primer,
spajanjem vie slojeva solarnih elija sa razliitim energetskim pragovima). Za razliku od
baterija (koje koriste dananji solarni sistemi u svrhu skladitenja energije) koje se moraju
drati u stalno provetravanim prostorijama i u nemetalnim pakovanjima, vodonik predstavlja
idealan nain skladitenja energije. Uprkos tome to kritiari istiu da iskorienje solarne
energije zahteva velike povrine, bilo bi dovoljno samo oko 0,5 % kopnene povrine Zemlje
da bi se stopostotno zadovoljile potrebe stanovnitva planete za solarnim vodonikom, a ova
povrina otprilike odgovara onoj koju na naoj planeti pokrivaju zgrade i putevi.
- ta je to fatamorgana?
Fatamorganu ne viaju samo edni putnici u pustinji, ve je i mi moemo esto
primetiti prilikom etnje po nekom breuljku ili tokom vonje na putu u vidu, na primer,
jezerceta, male umske oaze ili Meseca na mestu gde je nemogue pronai ih, kao na primer
na samom automobilskom putu ili ak i u vazduhu. U uobiajenom sluaju, odreena tela u
prirodi vidimo usled njihove sposobnosti da reflektuju svetlost koja stie do naih oiju.
Meutim, u sluaju fatamorgane, vidimo predmete zahvaljujui pojavi refrakcije (odnosno
rasipanja svetlosti), a ne refleksije. Naime, u sluaju veoma estog primera fatamorgane kao
iluzorne vodene povrine u daljini, topla stvarna vodena povrina (koja se moe nalaziti
desetinama kilometara izvan naeg vidnog polja) zagreva okolni vazduh tako da on postaje
topliji od gornjih slojeva vazduha. Na taj nain, svetlosni zraci koji pristiu na vodenu
povrinu bivaju savijeni, odnosno refraktovani navie, to je posledica breg prostiranja
svetlosti kroz topli i razreeniji nego kroz hladni i gui vazduh. Naime, donji snopovi
svetlosti se kreu bre od gornjih, to uzrokuje refrakciju svetlosti, odnosno njeno povijanje
navie. Kada ova, refraktovana svetlost stigne do naih oiju, ona izgleda kao da dolazi sa
nekog neprirodnog mesta (na primer, autoputa, ume, oaze sa palmama ili iz vazduha), a ne sa
velikih udaljenosti, kao to je stvarni sluaj. Reflektovani svetlosni talasi prate slinu putanju,
pa se stoga, prirodno, refraktovani talasi poistoveuju sa reflektovanim talasima, to
opisujemo kao fatamorganu.
zvezdu. Materija koju ovakva zvezda izemituje u kosmika prostranstva opet biva
gravitaciono privuena na nekim drugim mestima i od nje nastaju zvezde druge generacije.
Ipak, materija zvezda druge generacije se ne sastoji iskljuivo od vodonika kao u sluaju
prvih zvezda, ve i od sloenijih i teih elemenata, pa stoga za ovakve zvezde koje se sastoje
od materije koja potie iz eksplozije neke zvezde prve generacije, i iji je spektar znatno
bogatiji u odnosu na prve zvezde kaemo da predstavljaju zvezde druge generacije. Ipak, i
zvezde druge generacije nakon odreenog vremena svog ivota potroe svoje nuklearno
gorivo, pa ukoliko im je masa povoljna i one raznesu svoju materiju po Kosmosu kao
supernove (ili eventualno kao nove u sluaju dvojnih zvezdanih sistema kod kojih je jedna
zvezda beli patuljak). Saimanjem ove materije koju su emitovale zvezde druge generacije
nastaju zvezde tree generacije, iji je spaktar jo bogatiji u odnosu na zvezde prethodnih
generacije, a jedna od ovih zvezda je i nae Sunce. Naime, posmatranjem spektra Suneve
svetlosti primeen je niz teih elemenata, ukljuujui pre svega i gvoe kod koga se prekida
svaki fisioni ili fuzioni niz, te stoga znamo da je Sunce zvezda najmanje tree generacije.
2. Zemlja
- Od ega se sastoji Zemljina lopta?
Zemljina lopta se sastoji od niza slojeva nastalih u ranijoj istoriji planete, u procesu
kretanja u okviru koga su tei hemijski elementi pod dejstvom gravitacije teili centru Zemlje,
dok su laki ostali da plutaju na povrini. Struktura Zemlje se moe podeliti na 5 slojeva, a to
su gasoviti sloj atmosfere, debljine oko 1100 km, koju preteno ine azot (78 %), kiseonik (21
%) i argon (oko 1 %), a ija je polovina mase skoncentrisana u najniih 5 km; tena
hidrosfera, koja obuhvata sve vodene povrine na Zemlji (oko 70 % od ukupne povrine
Zemlje), a ija je prosena dubina oko 3794 metara; vrsta litosfera debljine oko 100 km, koja
je izdeljena na oko 12 tektonskih ploa, i koja sadri elemente uglavnom u obliku hemijskih
jedinjenja poznatih kao minerali, a najprisutniji elementi su kiseonik (47 %), silicijum (28 %),
aluminijum (8 %), gvoe (5 %), kalcijum, natrijum, kalijum, magnezijum, titan, vodonik i
fosfor; vrsti omota, koji se prostire do dubine od 2900 km, i iji se gornji slojevi sastoje
uglavnom od gvoa i magnezijumovih silikata, dok se donji slojevi sastoje od smee oksida
magnezijuma, silicijuma i gvoa; i jezgro Zemlje, koje se moe podeliti na teno, spoljanje
jezgro koje ide do dubine od 5200 km, a sastoji se uglavnom od gvoa i sumpora, i vrsto,
gvozdeno unutranje jezgro, koje se protee do dubine od 6371 km, tj. do samog centra
Zemlje.
sistemu koji se kree konstantnom brzinom, mi to ne moemo primetiti sve dok ne vidimo
nekoga ko je projurio pored nas. Nismo u stanju da osetimo da li se Zemlja kree ili ne jer su
sva njena kretanja konstantna u vremenu, a mi smo njen deo pa se kreemo zajedno sa njom.
Iako bismo usporavanje ili ubrzavanje od sadanje brzine kretanja Zemlje osetili kao promenu
u gravitaciji, mi smo za sada u stanju da izvlaimo zakljuke o kretanjima Zemlje samo na
osnovu posmatranja zvezda.
- ta je to endlerovo kolebanje?
endlerovo kolebanje je promena u pravcu du koga se Zemlja obre oko svoje ose.
Kolebanje elektrinih igraki u trenutku kada ih pokrenemo ili tokom njihovog zaustavljanja
pomalo podsea na ovo kolebanje Zemlje. Naime, polovi igrake i Zemlje ne miruju tokom
rotacije, ve se i oni malo kreu. Zamislite jedno penkalo iji kraj prolazi kroz juni, a vrh
kroz severni pol Zemlje. Ako bi to penkalo moglo da pie po nekoj podlozi, nakon jednog
dana, tj. nakon jednog punog obrtaja Zemlje oko svoje ose (ako zanemarimo kretanje oko
Sunca), ono ne bi iscrtalo taku, ve krug. Takoe, nakon nekoliko dana ili meseci, umesto
prave linije (ako sada uzmemo u obzir i kretanje oko Sunca) dobili bismo spiralnu putanju.
Upravo ovaj efekat predstavlja tzv. endlerovo kolebanje, pojavu koju je otkrio ameriki
astronom Set Karlo endler 1800. godine. Za razliku od godinjeg kolebanja pravca Zemljine
ose rotacije, to za posledicu ima promenu godinjih doba, endlerovo kolebanje je dnevna
pojava. Postoji nekoliko teorija koje pokuavaju da objasne ovakvo kretanje Zemlje oko svoje
ose. Osim miljenja da je ovo kolebanje uzrokovano injenicom da naa planeta nije potpuno
pravilna sfera, ve je njen ekvatorijalni obim neto vei od obima oko polova, neki naunici
smatraju da plime i morske povrine u vidu promena pritiska u okeanima ili vetrova (koji
neravnomerno potiskuju vodene mase) du okeana uzrokuju endlerov efekat. endlerov
efekat utie na preciznost sa kojom se posmatraju zvezde uz pomo teleskopa, a i na nebesku
navigaciju, poto se geografska irina menja tokom perioda od 14 meseci. GPS je u stanju da
lako prevazie uticaj endlerovog efekta, ali se zvezdani navigatori i dalje moraju redovno
snabdevati sa novim referentnim takama koje odgovaraju severnom i junom geografskom
polu. S druge strane, endlerov efekat ne utie na Zemljine magnetne polove, a time ni na
preciznost kompasa.
Vazduh apsorbuje Sunevu toplotu u mnogo manjoj meri nego Zemlja. Usled toga
Sunce greje Zemlju, a ona prenosi toplotu na okolni vazduh. Stoga e sa penjanjem u planinu,
tj. sa poveanjem nadmorske visine, odnosno udaljenosti od toplijih slojeva Zemlje,
temperatura sredine kontinualno opadati. Takoe, svi znamo da ukoliko delujemo pritiskom
na vazduh (ili bilo koju drugu materiju), njegova temperatura e se poveati, a ukoliko
smanjujemo vazduni pritisak (npr. irenjem vazduha), temperatura vazduha e se smanjiti.
Tako je temperatura vazduha u napumpanoj gumi za bicikl ili fudbalskoj lopti vea od
temperature vazduha u ispumpanoj gumi ili lopti, sprej boca postaje sve hladnija to je vie
koristimo, a slian princip rada koriste i friideri. Stoga je vazduni pritisak na odreenoj
nadmorskoj visini direktno srazmeran temperaturi i koncentraciji vazduha na toj visini, a s
obzirom da sa porastom nadmorske visine dolazi do opadanja pritiska vazduha, opadae i
njegova temperatura. Tako je vazduni pritisak na nivou mora jednak jednoj atmosferi (101
325 Paskala), na nadmorskoj visini od 3 km je jednak 0,7 atmosfera, na visini od 6 km - 0,44
atmosfere, na visini od 9 km - 0,3 atmosfere, na visini od 12 km - 0,18 atmosfera, a na visini
od 15 kilometara pritisak je jednak samo jednom desetom delu amosferskog pritiska. Takoe,
topli vazduh na niskim nadmorskim visinama koga greje Zemljina toplota, penjae se u visinu
jer ovakav, topliji vazduh poseduje manju gustinu od hladnijeg vazduha. Meutim, prilikom
penjanja toplog vazduha u visinu, njegov pritisak e opadati, a time i njegova temperatura, pa
e opet vazduh na visokim planinama biti hladniji od vazduha u dolini ili na moru.
vazduha, ozonska rupa iznad severnog pola manja od oblasti osiromaene ozonom iznad
Junog pola. Ozonska rupa na Antarktiku se poveava od kasnog avgusta do ranog decembra
kada je velika oko 27 miliona kvadratnih kilometara, to je veliko otprilike kao itave SAD.
- ta je to aurora borealis?
smenom dana i noi, ve uvek iznosi oko 53 oC. Vie od polovine Meseevog tla ini staklo,
to je takoe posledica estih meteoritskih udara pod kojima su se topile estice minerala sa
Meseeve povrine, brzo se zatim hladei i ne stiui da povrate kristalnu strukturu, ve
formirajui staklo (amorfni oksidni mineral). Meseeva mora (tamne povrine koje su vidljive
i golim okom, a predstavljaju polja ispunjena lavom) su pokrivena isitnjenim bazaltnim
stenama, dok su planinski Meseevi predeli pokriveni magmatskim stenama. Meseeve stene
takoe sadre vee koliine retkih elemenata nego zemaljske stene, i to naroito: hrom, titan,
uranijum i torijum, a nasuprot tome, one imaju manju koliinu olova, bizmuta, natrijuma i
kalijuma kojima obiluju zemaljske stene. Inae, jedini novi mineral koji je otkriven na
Mesecu nazvan je armalkolitom po imenima trojice kosmonauta iz Apollo-a 11 (Armstrong,
Oldrin i Kolins). Za razliku od stena u Zemljinoj kori koje su se iskristalisale pre oko tri i po
milijarde godina, stene na Mesecu pokazuju starost od izmeu 3,7 i 4,7 milijardi godina, pa se
stoga Mesec ponekad i naziva muzejom drevnih dogaaja.
lave formira staklo. S druge strane, tektiti predstavljaju klasu malih, najee tamno obojenih
staklenih kamenia teine od po nekoliko desetina grama, koji su du pojasa oblika slova S
rasporeeni na Zemljinoj lopti. Ovaj pojas tektita se prostire od centralne Australije preko
jugoistone Azije (pre svega Indonezije i Filipina), istone Evrope (pre svega u ekoj i
Slovakoj), zapadne obale Afrike (pre svega na Obali Slonovae) i June Amerike do
Dordije i Teksasa u Severnoj Americi. Povrina tektita (koji se u Polineziji nazivaju
vatrenim draguljima, a na Orijentu ih smatraju talismanima) je neravna, a ukoliko ih
posmatramo blizu izvora svetlosti, videemo da su oni uprkos svojoj tamnoi providni.
Uprkos hemijskoj identinosti ovih kamenia sa mnogim vulkanskim i sedimentnim
stenama, oni usled svoje amorfnosti ne pripadaju onim grupama kamenja u okviru kojih se
pojavljuju. Staklasta struktura i sferni oblici tektita sugeriu njihovo vanzemaljsko poreklo.
Naime, ovi rastopljeni, sferni kamenii su verovatno nastali tokom leta kroz atmosferu do
Zemljine povrine. U skladu sa nekim teorijama koje opisuju nastanak tektita smatra se da su
oni materijal koji je sa Meseca doao na Zemlju pod dejstvom snanih sudara izmeu meteora
i Meseca, dok neke teorije sugeriu da su oni nastali pod dejstvom sudara meteorita sa
Zemljom, prilikom ega se mnotvo sitnog kamenja rasulo po atmosferi, a smatra se i da oni
moda predstavljaju ostatke neke davno eksplodirane planete ili meteorite koji su proli kroz
Zemljinu atmosferu.
transporta. Inae, najdublja vetaka rupa na Zemlji se nalazi na poluostrvu Kola u Rusiji,
duboka je 12 km, a napravljena je u svrhu ispitivanja strukture kontinentalne Zemljine kore.
Takoe, ukoliko bismo nekako i uspeli da izgradimo super tunel koji bi spajao dve
dijametralno suprotne take na Zemljinoj povrini i prolazio kroz njeno sredite, bilo ta to
ubacimo u ovakav (vakuumirani) tunel, izalo bi sa druge strane tunela za tano 42 minuta.
korisne (pre svega elektrine) energije. Nafta koja se nalazi na naoj planeti potie od biljnog
i ivotinjskog sveta koji je iveo od danas do oko 3 milijarde godina unazad, a najvei deo
nafte iz Zemljine unutranjosti potie iz vremena od pre 100 do 600 miliona godina.
Molekulska struktura ugljovodonika i drugih jedinjenja koja se nalaze u sirovoj, nepreraenoj
nafti, moe se povezati sa smolama lia i drugih biljnih i ivotinjskih entiteta koji su iveli u
morima i na kopnu u tim davnim vremenima. Dokaz za bioloko poreklo nafte se nalazi u
postojanju raznih hemijskih supstanci (izoprenoidi koji su nastali iz terpena, porfirini i
aromatici iz prirodnih pigmenata, pristan i fitan iz hidrolize hlorofila, a obini alkani iz biljnih
smola) koje nisu mogle da nastanu ni u najsloenijim geolokim procesima. Trenutno se na
naoj planeti oko 85 % korisne energije stvara iz fosilnih goriva: nafte, uglja (vrste nafte) i
prirodnog gasa (gasoviti ugljovodonici niske molekulske mase, kao to je na primer metan),
dok svega 5 % elektrine energije potie iz nuklearnih i hidrolokih elektrana. Planetarne
rezerve uglja su petostruko vee od rezervi nafte, ali se u svakom sluaju oekuje da e do
sredine 21. veka naa planeta praktino ostati bez svojih prirodnih rezervi nafte u sva tri njena
agregatna stanja.
iznad njih i formira podvodne planinske lance. Ovaj planinski lanac je dugaak 60 000 km,
to ga ini i najduim na Zemlji, a tektonske ploe koje su odgovorne za njegov postanak se
kreu u suprotnim pravcima brzinama od po oko 2 i po santimetra godinje. To je i razlog
zato su konstruktivne granice izmeu tektonskih ploa esto podruja izrazitih vulkanskih
aktivnosti. Vulkanska lava koja se podie navie nastaje topljenjem kamenja iz Zemljinog
omotaa iz neto veih dubina i uglavnom je bazaltskog sastava. Hladei se i ovravajui,
formira kamenje koje se naziva gabro, a na mestima na kojima eruptira preko morskog dna
stvara bazaltne stene. Na taj nain se stvara nova okeanska kora, pa se stoga i formiraju
podvodni bregovi. Ipak, ukoliko na nekom mestu na Zemlji postoji konstruktivno kretanje
tektonskih ploa, tada negde mora postojati i destruktivno sudaranje ploa, jer bi se u
suprotnom sluaju, prenik Zemlje poveavao, za ta znamo da se ne deava. Kod svake
destruktivne granice ploa, jedna od ploa u sudaru (najee okeanska ploa) prodire ka
Zemljinom omotau, dok se druga ploa kree ka Zemljinoj povrini, a naglo oslobaanje
energije koja se sakuplja u ovakvim kontaktima izaziva akustike, odnosno seizmike
vibracija koje kada dou do povrine Zemlje opisujemo kao zemljotres. Destruktivne granice
tektonskih ploa su esto mesta sa kojih izviru na povrinu Zemlje veliki vulkani, kao npr.
onaj na planini Fudi u Japanu, vulkani na Kordiljerima ili lanac vulkana u Indoneziji ili
severozapadnom Pacifiku (npr. Havajska ostrva). Naime, prilikom sudara dveju ploa moe
doi do topljenja jedne od njih (najee one koja ide ka povrini Zemlje, a vulkani se
najee nalaze na oko 100 do 150 km od granice izmeu ploa). Vulkanske aktivnosti su
este blizu mesta granica ploa pri emu je jedna od njih okeanskog porekla. S druge strane,
prilikom kontakta dveju kontinentalnih ploa najee nastaju planine nevulkanskog porekla,
kao to su npr. Himalaji ili Apalake planine. Trei tip granica izmeu tektonskih ploa su
promenljivi kontakti kod kojih dve ploe praktino klize jedna du druge. Na taj nain dolazi
do veoma malih, ali i estih nagomilavanja i oslobaanja energije, a primeri ovakvih granica
se nalaze u Kaliforniji i Meksiku, gde pacifika ploa gura severnoameriku plou, bez da se
meusobno sudaraju ili udaljavaju u veoj meri. U ovom sluaju, rased San Andreas koji se u
duini od oko 1000 kilometara protee du Kalifornije je tano mesto granice izmeu ovih
ploa, pa se stoga oko njega deavaju esti mali zemljotresi.
- ta je to zemljotresna svetlost?
Zemljotresna svetlost predstavlja sjaj na nebu ili izbijanje svetlosti iz pukotina u
Zemlji neposredno pre, tokom ili malo vremena nakon potresa tla. Zemljotresi nastaju kao
posledica kretanja tektonskih ploa u Zemljinoj kori. Kada dve susedne ploe blokiraju jedna
drugoj kretanje, energija njihovog kretanja poinje da se nagomilava na liniji njihovog dodira.
U jednom trenutku, ova energija prevazilazi sile koje su se dotle suprotstavljale kretanju ploa
i dolazi do trenutnog oslobaanja sve nagomilane energije, koja se u talasima prenosi do
povrine Zemlje gde izaziva potres tla. Na svom putu ka povrini Zemlje, ovi seizmiki talasi
cepaju stene, to zajedno sa trenjem izmeu stena uzrokuje njihovo zagrevanje, kao i
oslobaanje elektrona iz atoma stena. Molekuli vode iz Zemlje ispravaju pod dejstvom
toplote, a atomi vodonika se pod dejstvom sudara sa slobodnim elektronima pobuuju na
emitovanje svetlosti. Emisija svetlosti od strane velikog broja atoma vodonika stvara tzv.
pljosnate munje, kako se ponekad naziva sjaj koji potie iz Zemlje tokom talasanja njenog tla.
Pretpostavlja se da samo izuzetno jaki zemljotresi stvaraju dovoljno slobodnog naelektrisanja
koje uzrokuje zemljotresnu svetlost. Mogue je da u emisiji svetlosti osim atoma vodonika
uestvuju i atomi kiseonika i azota iz atmosfere, to bi ovu pojavu uinilo slinom pojavama
polarnih svetlosti (aurora borealis i aurora australis), koje nastaju kada se naelektrisane
kosmike estice sudaraju sa molekulima kiseonika i azota iz gornjih slojeva atmosfere i
dovode do pojave raznobojnog sjaja na nebu.
godina koga danas ima 80 %, oekivane zastupljenosti ovih izotopa za procenjenu starost
Zemlje se odlino slau sa podacima dobijenim iz realnih merenja.
meusobno povezuju gradei dugake lance, koji se pod dejstvom enzima razgrauju kada je
potrebna energija. Glikogen kod ljudi i ivotinja, a skrob kod biljki predstavljaju ova rezervna
skladita energije u obliku dugakih lananih ugljeninih molekula. Ova raznovrsnost
ugljeninih jedinjenja, kao i postojanje molekula u levom i desnom obliku, a i prepoznavanje
molekula od strane enzima po principu klju-brava, ne postoji u nama poznatom svetu
silicijumovih jedinjenja. Uprkos mnogobrojnim pokuajima dobijanja sloenih silicijumskih
jedinjenja analognih ugljeninim, pokazalo se da su ova sintetika jedinjenja isuvie
nestabilna i reaktivna.
okeansku koru debelu 6 km, kao i kroz Mohoroviiev (ili tzv. Moho) diskontinuitet koji
razdvaja Zemljinu koru od njenog omotaa. Ipak, kada bi se Zemlja skupila do razmera jedne
loptice za skvo, ona bi se usled velike gustine pretvorila ili u neutronsku zvezdu ili u crnu
rupu, a tada bi gravitacija na njoj bila mnogo miliona puta jaa od gravitacije koju sada
oseamo, pa bi to uz njeno rotiranje oko svoje ose, ubrzo dovelo do jo veeg izravnavanja
njene povrine u sluaju neutronske zvezde, dok bi kao crne rupa, povrina Zemlje nestala i
znali bismo samo za horizont dogaaja, koji bi bio veoma gladak. S druge strane, poveanje
loptice za skvo do razmera Zemlje znailo bi da bi na svakom njenom kubnom santimetru
postojalo samo desetak atoma, to je mnogo ree od najviih slojeva Zemljine atmosfere na
samom prelasku u kosmika prostranstva.
u Hong Kongu i Emirates Tower (355m, izgraena 2000. godine sa 55 spratova) u Dubaiu.
Ipak, kau nam da trka za najviim neboderom jo uvek nije zavrena, jer postoji preko 50
predloenih zgrada koje bi trebalo da srue rekord najvee zgrade. Meu njima je 7-South
Dearborn zgrada u ikagu, ija izgradnja se privodi kraju, visina e joj iznositi 472 metra, a
posedovae rekordnih 112 spratova. Takoe, u angaju se gradi Svetski finansijski centar koji
e biti visok 457 metara, a Svetski centar za uenje Veda u gradu Jabalpuru u Indiji bie
piramidalnog oblika, a visina e mu iznositi ak 677 metara. Ipak, trenutno najperspektivniji
projekat nebodera na svetu predstavlja budui Bionic Tower u Hong Kongu koji e biti visok
1228 metara, a imae itavih 300 spratova.
vremena u sekundama sa 330 dobiete priblino rastojanje od vas do mesta na kome je udario
grom, naravno u metrima.
Galileo Galilej je poetkom 17. veka formulisao zakon slobodnog pada po kome sva
tela pri slobodnom padu bez obzira na svoju teinu, za ista vremena prevaljuju iste puteve, pri
emu je preeni put srazmeran kvadratu vremena padanja. Stoga, ukoliko sa iste visine i u
istom trenutku ispustimo ka Zemlji dva tela razliite mase, a istog oblika (ili tanije tela iste
simetrije npr. dve lopte razliitih zapremina), oni e istovremeno pasti na Zemlju. Zemlja u
veoj meri privlai telo sa veom masom, ali je masivnije telo i tee ubrzati od lakeg tela, pa
e stoga oba tela padati jedan pored drugog ukoliko su istog oblika. Naravno, ukoliko su tela
razliitog oblika, tada e otpor vazduha vie uticati na telo ija je povrina u pravcu leta vea,
pa e takvo telo padati sporije od tela sa manjom povrinom u pravcu leta.
- ta je to El Ninjo?
El Ninjo je vremenski period na Zemlji tokom koga je temperatura morske povrine
du junoamerike obale i u ekvatorijalnom Pacifiku iznad normalne. El Ninjo, to na
panskom znai mladi ili Hristovo dete, pojavljuje se najee tokom meseca decembra,
a na svakih 3 do 7 godina, kada se smanje jaki vetrovi koji pokreu povrinske okeanske
struje ka zapadu, to dovodi do prestanka podizanja hladnih dubinskih voda, pa i do naglog
porasta temperature povrine Okeana. Osim to ovo zagrevanje odvlai ribu ka dubljim
vodama i dalje od ribarskih mrea, ono znatno utie na vremenske prilike i u drugim delovima
planete. Veoma tople vode u ekvatorijalnom Pacifiku isputaju vie vlage u vazduh dovodei
tako do porasta broja pljuskova, oluja sa grmljavinom i tropskih oluja, to znatno utie na
vazdune tokove u najviim slojevima atmosfere i dovodi do vremenskih neprilika najvie u
Severnoj Americi. Australija, Indonezija, Brazil, Indija i Afrika, s druge strane esto
doivljavaju velike sue, jer su El Ninjom uzrokovane oluje odvuene sa ovih podruja.
Argentinu, Junu Kinu, Brazil i Japan mogu pak zadesiti dugotrajne kie i poplave. Uz sve
ovo, El Ninjo dovodi i do smanjenog broja uragana u Meksikom zalivu i u zapadnom
Atlantiku, a do porasta broja tropskih oluja u Pacifiku. El Ninjo smanjuje i koliine snenih
padavina u Severnoj Americi, a topliji zimski dani su tokom El Ninja prisutni u Kanadi i na
Aljasci.
Naziv ovog efekta potie od mehanizma zagrevanja koji je veoma slian zagrevanju vazduha
u staklenoj bati, osim to u planetarnim razmerama, ulogu stakla preuzima sama atmosfera.
Glavni izvor infracrvenih talasa za nau planetu predstavlja povrina Sunca. Apsorbovani
dugotalasni infracrveni elektromagnetni talasi od strane atmosfere Zemlje uzrokuje da
ravnotena temperatura atmosfere, a samim tim i temperatura planetarne povrine bude via
za 33 stepena nego to bi bila njena temperatura bez postojanja atmosfere. Na Veneri, efekat
staklene bate podie temperaturu planete za itavih 500 stepeni, dok na Marsu usled ovog
efekta dolazi do poveanja temperature za samo 5 stepeni. Od svih gasova koji ine Zemljinu
atmosferu, ugljen dioksid je glavni apsorbent infracrvenih talasa, ali i vodena para i retki
gasovi takoe imaju znaajnu ulogu u ovakvom zagrevanju planete. Globalno zagrevanje
planete je veoma povezano sa pojaanim efektom staklene bate (bez efekta staklene bate ne
mogu bio mogu ivot na naoj planeti), koji sve vie dolazi do izraaja sa poveanjem
koncentracije ugljen dioksida i drugih tzv. greenhouse gasova u vazduhu, pod dejstvom
raznih ljudskih aktivnosti, a pre svega sagorevanjem fosilnih goriva, kao to su ugalj i nafta.
proces nastanka trajati nekoliko meseci. Odnos ugljenika i azota u dobro pripremljenoj smei
iznosi oko 30 : 1, a vano je i itavu smeu dobro usitniti. Jedna od korisnih stvari koje se
postiu pravljenjem ubriva je smanjenje koliine vrstog otpada. Inae, u ubrivnu smeu se
ne smeju stavljati spore i semenke invazivnog korova (koje e ostati u smei i poeti da rastu
u okolini biljke zalivene ubrivom), pepeo i mastiljavi papir (to deluje toksino na
mikroorganizme), pesticidima prskane biljke (jer e pesticidi opstati u smei i prenee se na
ubrivom polivenu biljku), i naravno, svi materijali koji se ne mogu razloiti prirodnim putem
kao to su plastika, staklo, metali, keramike, boje, mainsko ulje itd., a u ubrivnu smeu se
mogu stavljati i svi batenski i kuhinjski otpaci, ukljuujui ostatke jela, pokvarena jela,
ljuske od jaja, krompira, krastavaca i drugog povra, ostavi aja, svee pokoena trava, uvelo
cvee, precvetalo sobno bilje, treset, slama, paprat, kuna praina, papir, karton, drveni pepeo,
vuneni i pamuni ostaci, piljevina, kokoji i zeji izmet (ali ne i neki drugi), kao i morske
alge.
- Ako Njutnov zakon akcije i reakcije uvek vai, kako onda moemo da se
odbacujemo od predmeta ili da ih sami guramo?
Njutnov trei zakon kretanja, poznatiji kao zakon akcije i reakcije nam kae da svakoj
sili u prirodi odgovara po intenzitetu jednaka i suprotno usmerena sila. Stoga, kada elimo da
gurajui pomerimo neki predmet, primeniemo silu na njega u onom pravcu u kome elimo
da ga gurnemo, a predmet e delovati silom jednakog intenziteta na nas. uven je primer
bistrog, ali lenjog konja koji je jednom prilikom, kada mu je farmer rekao da bi mogao da
pogura kolica, odgovorio kako to nema smisla jer koliko god da on bude vukao kola, ona e
delovati na njega jednakom, ali suprotno usmerenom silom, to e dovesto do
uravnoteavanja sile akcije i sile reakcije, pa e rezultujua sila biti jednaka nuli i kola nee
moi da se pokrenu. Ovakvo razmiljanje bi zaista i bilo ispravno ali samo kada bi mi i na
predmet, kao i konj i njegova kolica plutali u bezvazdunom prostoru, odnosno kada osim
subjekata ne bi postojala i Zemlja. Naime, da bismo proraunali kako e se odigrati jedan
proces u kome delujemo silom, uvek moramo uzeti u obzir sve sile koje izaziva dejstvo nae,
inicirajue sile. U sluaju kada guramo neki predmet od sebe, mi delujemo silom i na pod
ispod nas, pa kao reakcija na ovu silu i pod deluje silom na nas, a i telo koje guramo deluje
silom na podlogu, koja zauzvrat deluje jednakom silom na telo. Ukoliko je reakciona sila
kojom Zemlja deluje na nas vea od reakcione sile kojom predmet deluje na nas, mi emo
uspeti da pomerimo predmet. Istovremeno, kola koja gura konj ili predmet koji mi sami
guramo, pomerie se unapred kada je sila kojom delujemo na predmet vea od sile trenja
izmeu predmeta i Zemlje. Slino tome, kada skoimo odbacivi se od Zemlje, mi za ovo
koristimo rezultujuu silu kojom Zemlja deluje na nas, to rasporeujemo po miiima i
skaemo u visinu.
infracrvene elektromagnetne talase ili poveana kinetika energija atoma i molekula u listu).
Poto list apsorbuje vie svetlosti od okolnog snega, on postaje i malo topliji od njega.
Poznato je da se u kontaktu dva tela razliitog toplotnog sadraja, toplota spontano kree od
toplijeg tela na hladnije, pa stoga i list svoj viak toplote predaje snegu koji je sa njim u
kontaktu, a to je sneg ispod njega koji poinje da se topi bre od snega iznad koga nema
listova. Sa topljenjem snega ispod lista, Zemljina gravitacija povlai list nadole, tako da se
topljenje snega nastavlja sve dok list ne dospe do zemljane ili travnate Zemljine povrine.
- ta su to stalaktiti i stalagmiti?
Ukoliko ste se nekada etali kroz neku peinu na Zemlji, sigurno ste primetili kupaste
providne iljkove koji vise sa plafona peina i nazivaju se stalaktitima, kao i sline strukture
koje se uzdiu sa poda peine, a koje nazivamo stalagmitima. I stalaktiti i stalagmiti se sastoje
od kalcijum karbonata (CaCO3), a nalaze se u peinama koje su izgraene od minerala
krenjaka. Kalcijum karbonat se lako rastvara u vodi, a pogotovo ukoliko je ona kisela, kao
to je sluaj sa kiom. Naime, dok kapi vode padaju sa oblaka ka Zemlji, u njima se rastvara
malo ugljen dioksida iz vazduha. Molekuli ugljen dioksida u vodi stvaraju veoma slabu
ugljenu kiselinu, tako da su kapi kie uvek blago kisele. Kia koja pada na Zemlju prolazi
kroz zemljani sloj, kree se zatim kroz upljine u stenama i otie u podzemne vode. Ove,
podzemne vode moemo da primetimo ukoliko iskopamo bunar. Naime, podzemne vode e se
slivati ka oblasti nieg pritiska kao to je bunar i mi emo moi da punimo kofe sa vodom iz
njega. Poto je kia blago kisela, ista ova osobina vai i za podzemne vode, kao i za sve vode
koje teku kroz vazduh koji uvek sadri ugljen dioksid. Prolaskom pored krenjakih stena,
ova voda rastvara u sebi malo kalcijum karbonata. Tokom vie miliona godina, ove podzemne
vode malo po malo mogu rastvoriti toliko krenjaka od stena pored kojih teku da formiraju
upljine koje postepeno poinju da obrazuju velike peine. U ve formiranim peinama,
podzemne vode koje kaplju sa njenog vrha, taloie malo rastvorenog kalcijum karbonata
tako da male naslage poinju da se pojavljuju. Tako nastaje jedan stalaktit, dok stalagmiti
nastaju na mestima gde kapi podzemne vode kaplju na dno peine gde ostavljaju malo
kalcijum karbonata ije naslage postaju sve vee tako da formiraju pravu kupastu ili
piramidalnu figuru. Za formiranje stalaktita i stalagmita, potrebno je na hiljade godina
ovakvog kapljanja podzemnih voda. Inae, ne toliko lepi kao peinski, stalaktiti se mogu
primetiti i na nekim cementiranim mostovima i tada nastaju za samo nekoliko godina u
procesu tokom koga kia spira malo kalcijum karbonata iz cementa i kapljui sa dna mosta
ostavlja male taloge koji nagomilavajui se, formiraju betonske stalaktite.
- ta je to vatra?
Vatra predstavlja jednu od ivopisnih prirodnih pojava koju od svih ivih bia na
Zemlji, samo ljudi i noni leptiri mogu mirno posmatrati. Nekada su ljudi mislili da je vatra
isto toliko iva kao i mi, ali se danas zna da ona nastaje kao rezultat hemijske reakcije pri
kojoj dolazi do stvaranja toplote i svetlosti. Vatra predstavlja vidljivi proizvod hemijske
reakcije neke supstance sa kiseonikom iz vazduha, a ponekad i sa hlorom. uti plamen, koji
se obino vidi, predstavlja oblast ispunjenu vruim esticama ugljenika koje imaju dovoljno
energije da zapale i neku drugu supstancu. U veini sluajeva, da bi nastala vatra potrebna
nam je odreena koliina raspoloive toplotne energije kako bi reakcija zapoela, kao i
prisustvo dovoljne koliine kiseonika ili hlora. Jednom zapoeta reakcija sagorevanja trajae
sve dok ne prestane dovod goriva ili kiseonika. Vatra se najee stvara ili pomou trenja, tj.
mehanikog predavanja toplote neophodne za zapoinjanje hemijske reakcije sagorevanja, ili
pomou stvaranja iskre koja se pretvara u plamen, kao npr. kod trljanja dva kremena jednog o
drugi, prilikom ega nastaje iskra koja pali pripremljeno gorivo. Izviai u prirodi esto trljaju
dva komada mekog i tvrdog drveta sve dok nagomilana toplota ne zapali neki lako zapaljivi
materijal, kao npr. suvo lie, ptiije perje, iverje ili pilovinu. Vatra, takoe, moe nastati
upotrebom soiva ili zakrivljenih ogledala, koja fokusiraju Sunevu svetlost u jednu taku u
kojoj je prisutan zapaljivi materijal.
- ta je to indijansko leto?
Uobiajena definicija indijanskog leta nam kae da ovo leto predstavlja svako lepo
vreme nakon to je pao prvi jesenji mraz u godini. Mraz predstavlja prirodni atmosferski
proces kondenzovanja vodene pare iz vazduha direktno u kristale leda na povrini Zemlje
(slino rosi kod koje se vodena para kondenzuje u vodene kapi), a primetan je najee rano
ujutro nakon prohladnih noi. Ipak, postoji i meteoroloka definicija indijanskog leta koja
nam kae da ovo leto predstavlja period blago toplog i esto maglovitog vremena pri kome
temperatura vazduha dostie temperature od 26 oC, ali samo ako je pre toga u istoj godini, a
nakon jesenje ravnodnevnice (trenutka kada Sunevi zraci koji padaju na Zemlju pod pravim
uglom prou kroz ekvatorijalni pojas i upute sa ka jugu za stanovnike severne, a ka severu za
stanovnike june hemisfere) temperatura vazduha ve pala na 0 oC. Naziv indijanskog leta
vodi poreklo od Indijanaca koji su ove tople jesenje dane koristili za lov na divlja ili za
sejanje itarica. Upravo zato je indijansko leto termin koji je u upotrebi najvie na severnom
delu amerikog kontinenta, dok je ovo leto kod nas poznato i kao miholjsko leto, a toplo
Sunce koje tada razvejava oblake zove se esto miholjskim Suncem.
povrinom, jezero Titikaka znatno ublauje hladnu klimu Anda (usled razlike u topotnim
kapacitetima vode i kopna), pa se u okolini jezera gaje krompiri, itarice i drugi usevi koji u
suprotnom ne bi uspevali na ovako velikim nadmorskim visinama. Mnogobrojna ostrva se
uzdiu iznad kristalno plave vode jezera Titikaka, a mnogobrojni ostaci (palate, bate i
hramovi) civilizacije Inka se nalaze na ostrvu Sunca blizu poluostrva Kopakabana. Istono od
ovog starog ostrva Inka nalazi se ostrvo Meseca na kome se smatra da je nastala jedna od
starih, iezlih civilizacija narod Tiahuanako.
- ta su to gejziri?
Moda ste se nekada etali nekim kamenim predelima npr. na Islandu ili u parku
Jeloustoun, gde se iz uto-beliastih pukotina u zemlji pui para, kada ste odjednom primetili
mlaz vode koji izlazi iz zemlje, a prua se desetinama metara u visinu podseajui na fontanu
koja pravi buku jednog voza u prolazu. Ipak, nakon nekoliko minuta, isto onako neoekivano
kako se ova fontana pojavila, ona i nestaje ostavljajui za sobom malu okruglu baru iz koje se
pui vrua voda. Ovakve prirodne fontane vrue vode se nazivaju gejzirskim erupcijama i
predstavljaju jedne od najimpresivnijih prirodnih manifestacija hidrotermalne energije.
Gejzirske erupcije nastaju na delovima zemlje koji neposredno ispod svoje povrine poseduju
magmu (vulkansku lavu). Ovakvi predeli se najee sreu na vulkanskim ostrvima kao to su
npr. Island ili Novi Zeland (gde je poetkom 20. veka postojao najvii gejzir na svetu, s
obzirom da je voda iz njega izbijala na visinu od 430 metara, ali je on, posle jakog zemljotresa
prestao da radi) ili mestima koja su imala burnu vulkansku prolost kao to je park Jeloustoun
u Vajomingu. Kinica i otopljeni sneg prolaze kroz pukotine u zemlji i interaguju sa toplim
podzemnim kamenjem, pri emu temperatura vode dostie temperature mnogo vee od njene
take kljuanja na zemljinoj povrini (tj. pri atmosferskom pritisku). Meutim, poto se iznad
nje nalazi dosta kamenih slojeva (ponekad i po nekoliko kilometara), ona nije u stanju da
prokljua, ve postaje pregrejana i njen pritisak se sve vie poveava. U jednom trenutku,
kada se nagradi dovoljno veliki pritisak vode, ona prevazilazi teinu kamenja iznad sebe i
nalazi put kroz zemlju do njene povrine, gde izbija u eksplozivnom mlazu, odnosno gejziru.
itav proces pomalo podsea na grejanje vode u ajniku sa zatvorenim poklopcem. Tek kada
pritisak vode postane dovoljno veliki da prevazie teinu poklopca, njena para e izleteti
napolje i aktivirati zviduk ajnika. Interesantno je da nakon prve gejzirske erupcije, dolazi do
pada pritiska podzemne vode, to uzrokuje njeno dodatno isparavanje (to je nii pritisak koji
deluje na tenost, to se molekuli iz tenosti lake oslobaaju u vidu pare) kroz druge okolne
kanale koji dolaze do zemljine povrine. Kada se ovi kanali isprazne, zavrava se gejzirska
erupcija i poinje ponovno poveanje pritiska podzemne vode sve do sledee erupcije. Neki
gejziri prolaze kroz ovaj ciklus veoma brzo, pa se njihove erupcije deavaju na svakih
nekoliko minuta (Old Faithful u Jeloustounu proizvodi fontane visoke do 100 metara na
svakih 80 minuta), dok neki gejzirski ciklusi traju i po nekoliko godina (npr. Steamboat u
Jeloustounu koji pravi fontane visoke i do 200 metara). Na naoj planeti danas postoji oko
700 gejzira, od ega se polovina nalazi u parku Jeloustoun.
- ta je to erozija?
Kada priamo o eroziji, najee mislimo na prirodni proces koji zajedno sa sobom
podrazumeva i sedimentaciju, a predstavlja spiranje kamenja vodom i odnoenja finih
stenovitih estica sa jednog mesta Zemlje na neko drugo mesto. Meutim, postoje i mnogi
drugi tipovi erozija koji nisu izazvani vodom. Tako, subvazduna erozija predstavlja eroziju
pod dejstvom atmosferskih pojava, vetrovna erozija se deava pod dejstvom vazdunih struja
u atmosferi, a pre svega deluje na plae i pustinje, masena erozija se odnosi na izravnavanje
zemljita pod dejstvom Zemljine gravitacije i velikih nagiba stena, rena erozija se odnosi na
eroziju pod dejstvom pokretnih voda i abrazivnih (nagrizajuih) materijala koje one sa sobom
nose, glacijalna erozija se odnosi na proces pri kome voda najpre ispunjava pore u kamenju, a
zatim se tokom zahlaenja pretvara u led, pri emu se iri i deluje na kamenje pritiskom od
ak 2400 atmosfera, to esto dovodi do pucanja toliko tvrdog kamenja, kao to su npr. granit
(najtvri kamen) ili bazalt. Talasna ili priobalna erozija uzrokuje odnoenje plodnog
priobalnog zemljita u more, pa time i smanjenje plaa tokom godina, kao i smanjenje
povrinske priobalne vegetacije. Pod dejstvom erozije dolazi do postepenog starenja mnogih
graevina koje su podigle ljudske ruke, ukljujui i egipatske piramide, hramove Maja i Inka,
kineski zid, Akropolj, Dioklecijanovu palatu, Mikelanelove biste, crkvu svetog Petra u Rimu
itd. Ipak, osim svih ne ba povoljnih stvari koje ini erozija, zahvaljujui njoj danas na Zemlji
postoje mnoga plodna, usitnjena zemljita na kojima se gaje razne biljne kulture. Naime, sila
kojom deluju kapi kie koje padaju sa oblaka je veoma velika i dovodi do razbijanja i sitnjenja
krupnih estica zemlja, pa i kamenja. Kada koliina pale kinice prevazie sposobnost
upijanja gornjeg sloja zemlje, tada poinje povrinsko oticanje vode. Kapi tada prestaju da
otkidaju i odnose sa sobom estice zemlje, ve sada to ine povrinska vodena strujanja. Voda
koja otie po povrini zemlje sadri izmeu 1/18 i 1/3 vrstih estica u svom sastavu, a takva
pojava se esto naziva povrinskom erozijom. Spiranje zemljita u umi je 1200 puta manje
od erozije na zasaenim njivama, a 3000 puta manje nego na zemljitima na kojima nema
vegetacija, pa stoga velika sea uma veoma poveava eroziju. Rastvorene materije i
odlomljene delove stena, naravno odnosi voda. Ona ih najpre taloi u podnoju planina, pa u
renim koritima, na dnu jezera i na kraju, najvei deo ovog tereta se odnosi u Okean. Tako,
npr. reka Misisipi u toku jednog dana odnese u okean 1,5-2 miliona tona taloga rastvorenog u
vodi i oko 20 000 krupnijeg taloga koji voda kotrlja po dnu reke. Svaki kubni metar vode reke
Neve sadri 10 grama vrstog materijala, Volge - 100 grama, a mala reica Atrek koja se
uliva u Kaspijsko more - 18 kg, to je tri puta vie od kineske reke Hoangho (uta reka) koja
se smatra najmutnijom rekom na naoj planeti. Naravno, osim vrstog materijala, reke unose
godinje sa sobom u Okean i 320 miliona tona kalcijuma, 560 miliona tona silicijuma, puno
fosfora i azota, pa je stoga biljni i ivotinjski svet veoma razvijen na uima reka u more.
Geolozi su izraunali da voda spere sa povrine Evrope sloj od jednog metra za 16600 godina,
sa povrine Australije - za 5128 godina, Severne i Centralne Amerike - za 2857, a sa povrine
Azije, June Amerike i Afrike - za 2000 do 2300 godina. Zemljino kopno godinje gubi 12
km3, odnosno 36 milijardi tona vrstog materijala samo pod dejstvom erozije. Sa povrine
kopna od 150 miliona km2 godinje otie u Okean 37 000 km3 vode od ega 58 % u Atlantski
okean i Severno more, 40 % u Tihi i Indijski Okean, dok ostala 2 % vode ispari u vazduh pre
nego to stigne do Okeana. U svakom sluaju, reke su poslednja etapa vode koja se vraa u
svoju otadbinu, u Okean.
3. More
- Zato ujemo um mora kada stavimo koljku na uvo?
umei zvuk koji ujemo kada naslonimo jednu spiralnu koljku na uvo potie od
rezonancije zvuka ambijenta koji nas okruuje u kanalima morske koljke. Naime, okolni
zvuk ulazi u morsku koljku i odjekuje u njenim unutranjim kanalima. Veliina i oblik
koljke imaju znaajan uticaj na zvuk koji se uje iz nje, jer razliite koljke naglaavaju
razliite frekvencije. Slian efekat moemo dobiti ako stavimo praznu olju za aj na uvo.
Variranjem rastojanja olje i njenog ugla u odnosu na uvo uemo zvuke razliite jaine.
Takoe, to je glasnija okolna buka, to je vei intenzitet zvuka koji dolazi iz koljke. Zvuk iz
spoljanje sredine ulazi u koljku, odbija se od njenih zidova, sudara, preklapa, na nekim
frekvencijama stiava, na drugim pojaava i stvara na izlazu tihi i duboki umei zvuk koji
podsea na talase nekog dalekog mora. Nekada davno, spiralne koljke su imale funkciju
slunog aparata, jer mogu pojaavati jainu spoljanjeg zvuka ako se preseku na svom vrhu i
naslone na uvo. Slian efekat se postie kada stavite poluzatvorenu aku na uvo. Tako se
ponekad mogu sluati razgovori kroz zid, jer dolazi do pojaanja zvuka za itavih 5 do 10
Decibela.
koljke i ubacivanje stranog tela u iseeni prorez u tkivu pokrivaa. U slatkoj vodi, samo
zasecanje tkiva je dovoljno da indukuje luenje sedefa u unutranjost koljke.
ovoga puta na morskom podu. Takoe, morske ivotinje ugrauju minerale (najvie kalcijum)
u svoja tela, a i pod dejstvom talasa, minerali se izbacuju na obalu u obliku finih estica
aerosola (malih, u vazduhu rasprenih vodenih kapljica u kojima su rastvoreni minerali iz
mora). Prosean salinitet u morima i okeanima iznosi oko 3,5 %, od ega 1,05 % pripada
katjonima natrijuma, 0,13 % magnezijumu, po 0,04 % kalcijumu i kalijumu, 1,9 % hloridnom
anjonu, a 0,26 % sulfatnom anjonu, dok se bromidni, bikarbonatni, silicijumovi i drugi joni
nalaze u znatno manjim koliinama. Mora sadre i 0,000000000175 % zlata, to znai da je u
morima i okeanima na Zemlji rastvoreno 7 miliona tona zlata. Ipak, ovih 7 miliona tona zlata
je pomeano sa ak 1,4 milijardi milijardi (1,4 kvintiliona) morske vode.
njihova talasna duina iznosi oko 100 do 200 kilometara, kreu se brzinama od oko 725 800
km/h, a najee se pojavljuju u tzv. vatrenom prstenu, 32 500 kilometara dugakoj zoni
intenzivne seizmike i vulkanske aktivnosti u Tihom Okeanu.
nego na planini. Naravno, ova razlika je toliko mala da je sigurno ne biste primetili pomou
jednog obinog asovnika, ali ako biste sa sobom imali jedan ultra-precizni atomski asovnik,
razlika u brzini proticanja vremena bi bila vie nego oigledna (nekoliko milijarditih delova
sekunde). Ovaj efekat je posledica Ajntajnove opte teorije relativnosti po kojoj sa
poveanjem mase tela, vreme na toj masi sve sporije protie. Drugim reima, to je jae
gravitaciono polje (odnosno to je vea zakrivljenost prostor-vremena) u kome se nalazimo, to
e nam vreme sporije proticati. Tako bi se sekundare asovnika na masivnijoj planeti od
Zemlje znatno sporije pokretale. Osim usporavanja vremena kao posledice boravka u jakom
gravitacionom polju, postoji i efekat usporavanja vremena kao posledice kretanja velikim
brzinama. Naime, ako se kreete brzinom bliskoj brzini svetlosti u odnosu na nekog
posmatraa, tada e ovom posmatrau izgledati kao da sat na vaoj ruci znatno sporije radi.
Naravno, vi ne biste oseali da vreme sporije prolazi jer bi se svi drugi ivotni procesi u
sistemu koji je nepokretan u odnosu na vas (svemirski brod, ukljuujui i brzinu otkucaja
srca) isto tako usporili. Meutim, kada biste sleteli na planetu vaeg posmatraa, videli biste
da je vama, koji ste se kretali ovako visokim relativistikim brzinama vreme stvarno sporije
proticalo u odnosu na nepokretnog posmatraa, a ovaj efekat predstavlja posledicu
Ajntajnove specijalne teorije relativnosti i poznat je kao paradoks blizanaca.
malo na vruem pesku pa se zatim bacimo u more), pa se tada prijatnije oseamo to smo blii
obali mora, dok se sa dolaskom zime, temperatura mora mnogo sporije sputa od temperature
kopna, pa su i primorski predeli zimi znatno topliji od kontinentalnih oblasti sa istih
geografskih irina. Priobalski vetri je najee lokalni fenomen koji takoe potie usled
razliitih toplotnih kapaciteta kopna i mora. Naime, tokom sredine toplog letnjeg dana, obala
postaje toplija od mora, pa tako i vazduh iznad kopna (a vazduh se u najveoj meri zagreva
posredstvom Zemljine povrine) postaje topliji od vazduha iznad mora. Saglasno drugom
zakonu termodinamike koji nam kae da u prirodi toplota sponatno prelazi sa toplijeg na
hladnije telo, struje vrueg vazduha poinju da se meaju sa hladnijim vazduhom iznad mora,
to izaziva vazduna strujanja. Topao kopneni vazduh se podie u visinu (jer poseduje manju
gustinu od hladnijeg vazduha iznad sebe), a hladniji vazduh sa mora dolazi na njegovo mesto
to mi na obali mora opisujemo kao blagi i prijatni priobalski vetri. Nou se deava obrnuta
pojava. Naime, kada Sunce zae, njegova toplota prestaje da zagreva more i obalu, a kopno
gubi toplotu bre od mora, pa oko sredine noi, vazduh iznad kopna postaje hladniji od
vazduha iznad vode, koji se podie u visinu, dok kopneni vazduh dolazi da popuni njegovo
mesto pa tada ovu pojavu moemo opisati kao priobalski vetri, ali koji ne dolazi sa mora ve
sa kopna.
stvaraju manje trenje sa slojevima kamenja ispod sebe i stoga pruaju manji otpor kretanju
pod dejstvom talasa, pa lake mogu kliziti iznad drugih kamenia i akumulirati se dalje od
morske povrine. Takoe, sediment koji se nalazi na plai tei da reflektuje odnos snage
dolazeeg i odlazeeg talasa. Poto se energija talasa rasipa kada on udari o obalu i voda se
gubi pod dejstvom curenja unutar sedimenta na plai, povratni talas je slabijeg intenziteta
nego talas koji dolazi sa mora. Poto je dolazei talas jai, on je u stanji da nosi sa sobom i
tee kamenie, dok je slabiji povratni talas u stanju da nosi sa sobom samo fine estice
veliina zrna peska, ostavljajui tako krupnije kamenie na vrhu plae. Ipak, ako uporedimo
oble i ravne kamenie, opet moemo primetiti da su ravni kamenii blii vrhu plae, nego
obli, a to se moe objasniti veom otpornou prema kretanju ravnog kamenja. Pod dejstvom
vodenih tokova, ravno kamenje tei da ostane u to veem kontaktu sa povrinom ispod sebe,
to prua ovakvom kamenju vee trenje, a i manju povrinu koja je izloena udaru talasa.
Stoga, kada talasi ve nanesu glatke, klizee kamenie na vrh plae, sferni kamenii e se
lake kretati unazad, dok e ravni kamenii ostati due na vrhu plae.
Povinujui se Zemljinoj sili gravitacije, povrinska voda tone i mea se sa toplijom i lakom
dubinskom vodom. Tonui, ona nosi sa sobom i kiseonik koji je primila iz vazduha. Kada bi
se prilikom hlaenja, morska voda ponaala kao rena voda i ostajala na povrini, ivot u
dubinama ne bi bio mogu, jer ivotinje ne bi mogle da diu. Ipak, najvaniji faktor
spreavanju stvaranja ledenog pokrivaa na morima su tople morske struje koje odravaju
razmenu toplote iz toplih ekvatorijalnih oblasti na Zemlji i hladnih severnih i junih oblasti
bliskih zaleenim polovima. Glavna uloga u nastajanju povrinskih okeanskih struja pripada
vetrovima. Severne i june stalne okeanske struje pokreu pasatni vetrovi koji tokom itave
godine duvaju sa istoka na zapad du obe strane ekvatora. Severna ekvatorska struja u
Atlantiku, stoga stalno potiskuje vodu u Karipsko more i Meksiki zaliv, gde pristie i skoro
polovina vode koju povlai juna ekvatorska struja. Usled toga je nivo mora u Meksikom
zalivu uvek vii nego u okeanu. Ovaj viak vode, traei izlaz negde ka okeanu, prolazi kroz
uski Floridski moreuz i ini osnovu tople Golfske struje koja se zatim kree ka severoistoku,
zagreva Evropu i ulazi u Barencovo more. U susret ovoj struju, voena skretanjem sile
Zemljinog obrtanja (Koriolisova sila, pod ijim dejsvtom tela u severnoj hemisferi skreu ka
istoku, a u junoj ka zapadu), teku iz Arktikog bazena ka jugu hladne morske struje
istonogrenlandska i labradorska. U Tihom okeanu, severna ekvatorska struja udara u
Filipinska ostrva, a deo struje skree na sever i obrazuje toplu struju Kurosio koja zapljuskuje
Japanska ostrva. Njoj, takoe ide Beringovog mora, ide u susret hladna struja Ojasio. Tople
struje junih ekvatorskih tokova skreu, nailazei na prepreke u vidu kopna ili ostrva na jug i
obrazuju prsten oko Antarktika. Ipak, i pored dejstva morskih struja, led se ipak ponekad
stvara na okeanu. Arktiko more je itave godine pokriveno ledom koji je u proseku bio
debeo 3 cm, da bi danas njegova prosena debljina iznosila 2,5 cm, to je posledica pojaanog
efekta staklene bate izazvanog poveanjem atmosferske koncentracije ugljen dioksida (kao i
metana, amonijaka itd.), gasa koji apsorbuje Sunevu svetlost i prevodi je u infracrvene talase,
odnosno toplotu. U mnogim antarktikim morima, ledeni pokriva je znatno tanji, pa se stoga
topi svakog leta. U ovom sluaju, morski led pluta na povrini mora i slino renom ledu, titi
more ispod sebe od daljeg hlaenja, uvajui tako ivi svet u njemu.
7 metara. Osim topljenja leda, stalnom poveanju nivoa mora doprinosi i poveanje
temperature vode, jo jedne posledice globalnog zagrevanja. Naime, voda je najgua na 4 oC,
a sa poveanjem ili snienjem ove temperature, njena gustina opada, pa e ista masa vode
zauzimati veu zapreminu. Naunici smatraju da e se nivo mora do 2100. godine podii za
oko pedesetak santimetara, to je srednja vrednost minimalne (15 cm) i maksimalne (95 cm)
vrednosti razliitih procena.
ploveim ostrvima ili vegetativnim ilimima, a neki od njih su toliko bujni i zeleni sa
palmama visokim od 6 - 10 metara da je teko precizno utvrditi kakva sve iva bia prevoze.
hrane koljke, morska zvezda ispljune kroz usta svoj stomak na koljki, a stomani sokovi
pretvore telo koljke u fluidnu i lako svarljivu hranu za jednu morsku zvezdu.
koliko vode razmesti, kada je telo gue od vode, ono e tonuti, a ako je ree od nje,
isplivavae na povrinu. Da bi uzletela, riba mora da smanji svoju ukupnu gustinu putem
poveavanja svoje zapremine (a bez poveavanja mase). Veina riba postie ovo pomou tzv.
ribljeg mehura. Da bi smanjila svoju gustinu, riba pomou krga napuni mehur kiseonikom iz
okolne vode. Kada se mehur ispuni kiseonikom, zapremina ribe se povea, a teina ostaje
skoro nepromenjena (jer je gustina kiseonika skoro zanemarljivo mala u odnosu na gustinu
okolne vode). Kada se zapremina ribe povea, tada ona istiskuje veu zapreminu vode, pa je
stoga i sila potiska vea, pa se riba penje ka povrini. S druge strane, kada riba potpuno
isprazni svoj mehur, ona tada tone jer joj je zapremina minimalna, pa je i najmanja sila
potiska koja tada deluje na nju. Da bi stajala na odreenom nivou, riba ispuni mehur sa tano
toliko kiseonika koliko je potrebno da bi istisla onoliko vode koliko je i sama teka (tada su
gustina ribe i okolne vode jednaki), a u tom sluaju navie usmerena sila potiska postaje
jednaka nadole usmerenoj sili gravitacije i riba miruje na odreenoj visini ili se netonei kree
u stranu. Iako se najvei broj riba koristi mehurom za podizanje i sputanje, mnogim ribama
mehur nije potreban jer svo svoje vreme provode na dnu mora. Neke druge ribe, kao to su
npr. ajkule, ne koriste mehur ve se radom peraja ubrzavaju nagore ili nadole. Kao i kod
aviona, kretanje fluida ispod peraja stvara podizanje koje gura ribu navie. Riblji mehur
koristi ribi i kao sluni aparat. Naime, zvune vibracije vode se prenose na fluid u mehuru, to
je riba u stanju da interpretira kao okolni zvuk ili prisustvo neke druge ribe (od koje se odbija
zvuk) u okolini.
prepozna svoj plen samo na osnovu traga urina u vodi. Uz to, na ajkule prilino odbojno
deluje ljudski znoj. Usput, jedan surfer nam je priznao da je bio svestan samo suprotnog
efekta kada je video ajkulu kako prolazi ispod njegove daske za surfovanje.
topla, ona greje ambijentalnu morsku vodu, a i u njoj oslobaa mnoge minerale. Stoga u
blizini ovih morskih ventila, postoje domovi mnogih morskih bia, a pogotovo cevastih crva,
mekuaca, ljuskara i drugih morskih vrsta Stoga, ovakav ivotni sistem nije zasnovan na
fotosintezi u okviru koje se energija Suneve svetlosti koristi za izgradnju sloenih organskih
molekula (eera), ve na hemosintezi u okviru koje se koristi energiju koja se uva u
hemijskim vezama kako bi se atomi ugljenika raspodelili u organske molekule koji zatim
predstavljaju hranu biljki i ivotinja.
rastvoreni gasovi polako oslobaali. Ako ronilac isuvie brzo poinje da izranja, jedini nain
da se izbegnu efekti dekompresije je ili da se opet vrati u dubinu (slino stavljanju zapuaa
na bocu sode) ili da ue u komoru pod pritiskom u kome je pritisak vazduha jednak pritisku
vode na toj dubini. Tada se rastvoreni gasovi postepeno oslobaaju.
- Koliko bi bio dubok okean na Zemlji kada bi njena vrsta povrina bila
savrena sfera?
Zemljina vrsta povrina, odnosno njena kora, ne formira savrenu sferu oko
unutranjih slojeva nae planete, ve je prepuna uzviica, padina, planina i dolina,
zahvaljujui emu okeani ne prekrivaju ravnomerno kristalitnu povrinu Zemlje. Zemljin
proseni poluprenik iznosi 6370 km. Pomnoimo trei stepen poluprenika Zemlje sa 4/3 i
dobiemo zapreminu Zemlje u vrednosti od 1 082 700 000 000 kubnih kilometara, dok je
ukupna zapremina Okeana i mora na Zemlji jednaka 1 347 000 000 km3, odnosno oko 1000
puta je manja od zapremine vrste Zemlje. Ovako zamiljena Zemlja bi se sastojala od
unutranje, vrste sfere oko koje bi bio obmotan prsten okeanske povrine. Stoga, razlika
ukupne zapremine ovakve Zemljine sfere (zajedno sa unutranjom, vrstom sferom i
spoljanjim, tenim prstenom) u kojoj kao prenik figurie suma poluprenika vrste sfere i
debljina prstena, i zapremine samo unutranje, vrste sfere u kojoj naravno, figurie samo
poluprenik ove sfere, bie jednaka zapremini Okeana na Zemlji. Ukoliko poluprenik
unutranje sfere izjednaimo sa sadanjim srednjim poluprenikom Zemlje, lako moemo
izraunati debljinu vodenog prstena kao 2,6 kilometra ili oko 1,6 milja. Drugim reima, na
Zemlji na kojoj ne bi postojali uzdignuti kontinenti, sloj Okeana bi bio dubok oko 2,6 km. S
druge strane, na dananjoj Zemlji, prosena dubina okeana iznosi oko 4 km, dok najvea
dubina u jarku Mariana u Tihom Okeanu iznosi 10924 metara. Ipak, koliko god da impresivno
deluje dubina okeana na nas, ona je i dalje veoma mala u odnosu na njihovu irinu. Naime,
prosena dubina okeana u odnosu na irinu Pacifika od 11 000 km, stavlja nam do znanja da
okeani poseduju odnose irine prema dubini (odnosno debljini) sline jednom papirnom listu.
Ova injenica esto pomae okeanografima, jer sve morske talase mogu aproksimirati kao
horizontalne, to veinu njihovih prorauna ini znatno lakim.
- ta su to morske pustinje?
Morske pustinje su naziv za suvoparne oblasti na okeanu, u kojima kia skoro nikada
ne pada. Na svakoj hemisferi, izmeu geografske irine od 25 i 45 stepeni nalazi se zona
visokog vazdunog pritiska, koja se zove subtropski pojas. Ovaj pojas se sastoji od nekoliko
odvojenih vazdunih oblasti, poznatijih pod imenom anticikloni, koji se kreu severno ili
juno u zavisnosti od godinjeg doba, pri emu su za oko 5 stepeni geografske irine blii
ekvatoru zimi nego leti. Pojas sa anticiklonima takoe sadri i ogromna podruja u kojima
vladaju blagi vetrovi i mirne vazdune struje, koje podleu kompresionom zagrevanju
stvarajui tako vazduh veoma niske relativne vlanosti. Vreme je u ovim oblastima sunano i
sa veoma malim brojem kinih oblaka, pa je klima veoma suva kako iznad okeana, tako i
iznad kopna. Ipak, zapadni delovi subtropskog pojasa poseduju manje stabilan vazduh, pa su
u ovim delovima pojasa neto ee oluje. Najvee svetske peane pustinje, kao npr. Sahara i
Kalahari u Africi, pustinje na jugozapadu SAD-a, pustinja Atakama u ileu, pustinje zapadne
Australije, kao i veliki delovi okeana, lee u ovoj subtropskoj i suvoparnoj oblasti visokih
vazdunih pritisaka.
Meseca uzrokuje pojavu plima i oseka, a postavljanjem brana preko kojih bi se bazeni punili
tokom plime, i naknadnim (tokom oseke) proputanjem ove vode kroz turbine (slino obinim
renim hidroelektranama) mogue je proizvesti elektrinu energiju. Plimski mlinovi su se
koristili na obalama panije, Francuske i Velike Britanije jo pre 1100. godine, a potencijali
plimske energije se u poslednje vreme intenzivno ispituju u mnogim zemljama, a posebno u
Francuskoj (gde plime na Atlantskoj obali podiu nivo mora i za po 12 metara) gde je 1960.
godine podignuto postrojenje od 240 MegaVati na reci La Rans (blizu lukog gradia Sen
Maloa) koje jo uvek uspeno radi. Ipak, najvei deo korisne energije koja bi se mogla dobiti
iz mora predstavlja posledice priliva Suneve energije na Zemlju. Tako, energija morskih
talasa predstavlja oblik solarne energije, poto su vetrovi koji stvaraju talase uzrokovani
atmosferskom razlikom u pritiscima koja potie od neravnomernog Sunevog zagrevanja
razliitih delova Zemljine lopte. Jedan od popularnijih naina iskorienja energije talasa se
postie u postrojenjima primenom sistema oscilujueg vodenog stuba koji sadri delimino
uronjenu asfaltnu ili elinu strukturu koja ima otvor ispod nivoa mora tako da obuhvata stub
vazduha iznad stuba vode. Kako talasi udaraju aparat i izazivaju rast i pad vode u njemu, tako
dolazi i do kompresije i dekompresije vazduha u ureaju. Ovaj vazduh ima mogunost da tee
u atmosferu i iz nje kroz turbinu koja pokree elektrini generator. Takoe, jedna od varijanti
dobijanja energije iz mora je i tehnologija plimske struje, koja ima za cilj eksploatisanje
snanih plimskih struja koje postoje u plitkim morima, posebno tamo gde postoji prirodno
suavanje, kao na primer u okolini ostrva. Osim prethodno opisanih iskoriavanja mehanike
energije mora, mogue je koristiti se i toplotnom razlikom izmeu toplije povrine (u proseku
od 22 do 27 oC) i hladnije vode iz dubine mora (oko 4 oC). Teorijski, konverzija energije pri
temperaturskoj razlici od 23 oC mogua je sa efikasnou od 7 %, ali u praksi, ova efikasnost
ipak iznosi samo 3 % (to je otprilike jednako toplotnoj efikasnosti koju su postizale parne
lokomotive sredinom devetnaestog veka). Proizvodnja energije iz ovog resursa koristi isti
bazini princip koji su koristila parna postrojenja pre vie od 150 godina:
1. Topla voda sa povrine mora se pomou pumpe za toplu vodu pumpa kroz bojler,
gde se jedan deo njene toplote koristi za zagrevanje radnog fluida, najee propana ili neke
sline supstance sa visokim naponom pare.
2. Ovaj fluid zatim isparava, njegova para se iri kroz turbinu, koja je spojena sa
generatorom koji proizvodi elektrinu energiju.
3. Hladna voda iz dubine se uz pomo pumpe za hladnu vodu pumpa kroz kondenzor,
gde se para vraa u teno stanje.
4. Fluid se pumpa nazad u bojler pomou bojlerske pumpe. Mali deo snage iz turbine
koristi se za pumpanje vode kroz sistem i za funkcionisanje drugih unutranjih operacija, ali
najvei deo energije je dostupan potroakoj mrei.
Odriv prinos elektrine energije iz jednog ovakvog resursa bio bi ekvivalentan snazi
od milion hidroelektrana na Nijagarinim vodopadima, a primenom ove tehnologije mogue je
dobijanje svee vode i svee morske hrane u ekstremno velikim koliinama, mogue je i
stvaranje brojnih hemijskih jedinjenja iz morske vode kao na primer amonijaka, metanola,
benzina, aluminijuma, vodonika itd., kao i ekstrakcija minerala iz mora.
- ta su to pokretni gradovi ?
Prvi pokretni, odnosno plutajui grad na naoj planeti otvorio se 2004. godine pod
imenom Grad slobode. Za razliku od brodova krstarica, Grad slobode je planiran kao
mesto koje bi imalo svoje stalne stanovnike. Brod teine 2,7 miliona tona, duine 1316, irine
221, a visine 103 metra, isplaniran je da obilazi Zemljinu loptu svake dve godine i s vremena
na vreme se odmara u lukama priobalskih gradova. Ovakve dimenzije ine Brod slobode
dvostruko viim, a 4 puta duim i irim od trenutno najvee krstarice na planeti. Brod je
izgraen na vrhu baze sastavljene od 520 elinih elija, a pokreu ga 100 dizel motora, pri
emu svaki radi sa po 3700 konjskih snaga. Brod slobode poseduje 17 000 stanova, pa u
njemu moe da ivi oko 60 000 ljudi uz 20 000 posetilaca i 15 000 lanova posade. Na brodu
se osim svih stvari koje postoje u modernim gradovima, nalaze i: aerodrom zajedno sa
hangarima i 1158 metara dugom stazom za sletanje i poletanje avione, marina za jahte i
brodove, veliko oping etalite, osnovna, srednja kola i koled, teren za golf, biciklistike
staze, pozorita, i 80 hektara (8000 ari) sportskih igralita. Ideja tokom izgradnje je bila da
stanovnici broda budu osloboeni svih lokalnih taksi, a imaju obaveze samo prema dravnim
zakonima zemlje iz kojih potiu. Brod se koristi spaljivajuim toaletima, tako da ne stvarati
nikakav otpad. Umesto da se bacaju u more, sagorele fekalije se stavljaju u cvetne sadnice i
saksije, istroeno ulje se sagoreva u parnim postrojenjima kako bi se dobila elektrina
energija, a staklo, papir i metali se recikliraju na samom brodu i zatim ponovo koriste.
- ta su to fotonski jarboli?
Posada podmornice ponekad provodi itave mesece potopljena u moru sa jedinim
prozorom ka Sunevoj svetlosti u vidu periskopa - ogledalskog (ili prizmatinog uz pomo
soiva i teleskopa) sistema (duine do 18 metara, to definie tzv. periskopsku dubinu do koje
je mogue orijentisati se pomou njega) pomou koga je mogue posmatrati vazduni predeo
dok je podmornica ispod vode. Meutim, konvencionalni optiki periskopi moraju posedovati
veoma velika kuita (vrh podmornice), kontrolne sobe postavljene izuzetno visoko kako bi
bile povezane sa periskopom, a kroz same periskope jednovremeno moe gledati samo jedna
osoba. Stoga e uskoro sve podmornice umesto periskopa biti opremljene sa parom fotonskih
jarbola, odnosno visoko-rezolucionih kamera koje alju primljene vizulne signale na ploasti
displej u kontrolnoj sobi podmornice. Fotonski jarboli e se koristiti za slikanje i navigaciju
modernih podmornica, a po svom izgledu e podseati na automobilske antene, premda u
stalnom teleskopskom kretanju. Srce fotonskog jarbola predstavlja elektro-optiki senzor koji
se nalazi u delu rotirajue glave koji je isturen iz vode, a koji se sastoji iz antene, kritine
kamere koja se nalazi u specijalnom kuitu otpornom na visoke i nagle pritiske, tri visokorezolucione kamere (jedna u boji, jedna crno-bela i jedna infracrvena) sa ugraenom opcijom
nonog posmatranja i laser pomou koga se mogu precizno meriti rastojanje do okolnih
nevodenih prepreka. Slike koje prikuplja fotonski jarbol se du optikih vlakana alju do dve
radne stanice i konzole komandne sobe. Fotonski jarboli se pomou dojstika mogu
pojedinano orijentisati sa dve radne stanice, a slike sa kamera se mogu snimati na video
traku ili kompakt disk.
pri merenju manja. Takoe i merenje Doplerovog pomaka se znatno preciznije meri na
zvunim, nego na svetlosnim talasima, a sve ovo ini sonare znatno jeftinijim od radara, pa
upravo njih koriste brodovi i podmornice za lociranje prepreka na putu, kao i za pravljenja
mapa morskog dna. Uz ovo, i izvor radio talasa jednog radara u vodi bi morao da bude
mnogostruko snaniji od istog izvora u vazduhu, jer morska voda intenzivno apsorbuje radio
talase, pa bi stoga opseg rastojanja do kojih se mogu locirati prepreke u vodi bio znatno manji
nego u vazduhu. S druge strane, zvuni talasi se sasvim fino prostiru kroz vodu, to ini
njihov domet znatno veim od svetlosnih ili radio talasa.
- Zato je brazda na vodi iza broda koji plovi uvek istog oblika?
Svako telo koje pliva na povrini vode, bilo da je to labud ili tanker za naftu,
ostavljae brazdu oblika slova V (tzv. Kelvinovu brodsku brazdu) iza sebe iji je ugao
nezavisan od brzine kretanja tela, kao i od teine tela, a iji poluugao iznosi 19,47 o. Struktura
talasa koji se iz ove brazde dalje ire ka obali zavisi od oblika i veliine trupa broda, kao i od
njegove brzine kretanja kroz vodu. Sedei na obali mora i posmatrajui brod koji je proao
nedaleko od nas, znamo da e talasi koje je njegovo kretanje po vodi izazvalo, uskoro
zapljusnuti obalu. Ovi talasi su posledica konstruktivne interferencije (kada se bregovi
poklapaju sa bregovima, a dolje sa doljama tako da se amplitude zbirnih talasa poveavaju)
manjih talasia koji su nastali dejstvom sile estica broda na molekule vode iz mora.
Konstruktivna interferencija malih morskih talasia iza broda se iskljuivo deava u okviru
brazde iza broda. Izvan nje, talasi se nasumino preklapaju, to vodi do rezultujue
destruktivne interferencije, pa je ostatak mora (van brazde, ne raunajui talase koji potiu iz
brazde) miran. esto se pojava probijanja zvunog zida, pri kojoj avion ostavlja iza sebe
brazdu visokog talasa pritiska, poredi sa brazdom koju iza sebe ostavlja brod koji plovi po
moru. Meutim, dok ugao zvune brazde iza supersoninog aviona zavisi od njegove brzine
(jednak je dvostrukoj recipronoj vrednosti sinusa kolinika brzine zvuka i brzine aviona),
vodena brazda iza broda uopte ne zavisi od plovidbene brzine broda. Kada bacimo kameni
u more, moemo posmatrati koncentrine krune talasie kako se pruaje od take u kojoj je
kamen dodirnuo povrinu mora. Ako se paljivo zagledamo u proizvoljni talasni krug,
videemo da se on kree ka predvodnom talasi, prevazilazi ga i zatim nestaje utapajui se u
mirnou okolnog mora. Drugim reima, pojedinani bregovi talasa se kreu kroz vodu bre od
samog talasa, a za sluaj dubinskih talasa, fazna brzina talasa (brzina kojom se pomera
odreena faza talasa) je dvostruko vea od grupne brzine talasa (po definiciji, brzina kojom se
pomera maksimum talasa). Nestajanje bregova koji idu ispred samog talasa je, slino
nestajanju svih talasa van brazde iz broda, posledica destruktivne interferencije. Ukoliko
rastojanje izmeu istog aviona u dva razliita trenutka predstavlja visinu kupe zvunog talasa,
tada emo na spoju stranice i osnove kupe (u okviru koje se nalazi avion u prvom trenutku)
uvek dobiti prav ugao. Kreui se kroz vodu, brod stvara talase razliitih brzina, pri emu
malopre spomenuti ugao uvek ostaje prav, tako da se moe formirati krug na kome e se osim
poloaja broda u dva razliita trenutka puta nalaziti i sve mogue take preseka osnovice i
stranice trouglova (aproksimirano u dve dimenzije) sa konstruktivno interferiranim talasima, a
u ovom krugu se nalaze svi talasi nastali izmeu dva trenutka vremena koji odgovaraju dvoma
poloajima broda koji se nalaze na suprotnim stranama krune linije. Meutim, poto je fazna
brzina talasa u vodi dvostruko vea od grupne brzine talasa, tada e talasi stii da preu samo
pola puta od take na krugu kojoj odgovara prvobitni poloaj broda do mesta preseka stranice
i osnove odgovarajueg trougla. Povezivanjem svih ovih sredinjih taaka na linijama koje
spajaju proizvoljni poetni poloaj i take preseka stranica i osnovica svih moguih trouglova
dobija se manji krug koji sa kasnijim poloajem broda na krugu zaklapa ugao koji je jednak
recipronoj vrednosti sinusa iz 1/3, odnosno 19,47 o.
prisustvom povrinskog napona. Molekuli vode se privlae, pa se usled toga se i zrna peska
obloena vodom takoe privlae, odnosno usled povrinskog napona vode, trenje izmeu zrna
peska se poveava. Ovo poveanje sile trenja je dovoljno da blago povezana zrna peska mogu
da izdre teinu zrna iznad njih, tako da se njihova vodena veza ne raskine. Da povrinski
napon koji se uspostavlja na granici voda-vazduh ima uloga u odravanju kule peska
uspravnim, a ne samo privlane sile izmeu molekula vode, moemo se uveriti ukoliko
pokuamo da izgradimo kulu od peska u moru. Naime, u ovome sluaju emo opet dobiti
kupastu kulu.
manje kalijuma u njoj, to e ona posedovati i manje vode, pa e biti i manja. Poveavanjem
zapremine jednih, a smanjenjem zapremine drugih elija pulvinusa, cvet se moe pomerati u
odnosu na izvor svetlosti, a esto kada zae Sunce, biljka odmah preorijentie svoj cvet u
pravcu izlazeeg Sunca, gde ga eka do sledeeg jutra. Premda je nekim semenkama kao to
je npr. luk, neophodna svetlost za samo iniciranje procesa klijanja, veina biljnih semenki
proklija bez svetlosti da bi zatim usmerila svoju malu stabljiku ka njoj i pruila joj se u susret.
Manja zrnca semena koja u sebi sadre i manje koliina hranljivih materija u vidu skroba i
ulja koje seme koristi u svrhu klijanja, zakopavaju se plie u Zemlju kako ne bi morali da
prelaze veliki put do osvetljene povrine zemlje. Veina semenki poinje da klija sa prvim
danima prolea kada temperatura u njenom okruenju postane odgovarajua, a samo vreme
klijanja je povezano sa fotoperiodizmom, odnosno sposobnou biljke da prepozna koliinu
dnevno primljene svetlosti. Uporedo, a esto i pre nego to malo stablo i prvi listovi koji su do
tada bili sklupani u omotau zrna, ponu da rastu u visinu, pod dejstvom otvaranja embriona
u semenu, formira se koren koji puta svoje niti u suprotnom smeru od mladog stabla,
odnosno ka hladnijoj zemlji. Biljni proteini (specifini proteinski molekuli) predstavljaju
glavne unutranje faktore koji kontroliu rastiI razvoj biljke. Naime, ove supstance se stvaraju
u jednim delovima biljke, a zatim se prenose do drugih delova gde iniciraju ili koe proces
rasta. Hormoni koji se nazivaju giberilinima izazivaju izduenje korena, kao i poetak procesa
klijanja tako to iniciraju stvaranje enzima u semenu koji e razloiti skrob (eerni polimer)
u pojedinane molekule glukoze koje embrion koristi za svoj rast. Ipak, kako god da smo
postavili seme u zemlju, njegov koren e skoro uvek poeti da raste nadole, to je posledica
pozitivnog geotropizma (koren negativno geotropnih biljaka raste nagore, a stablo je takoe
skoro uvek negativno geotropno s obzirom da raste u suprotnom smeru od smera dejstva
Zemljine sile gravitacije). Meutim, ukoliko u zemlju iznad semena postavimo vie vode
nego u sloj zemlje ispod semena, tada e se koren moda okrenuti nagore, to zavisi od toga
da li e hidrotropizam date biljke odneti prevagu nad geotropizmom i heliotropizmom. Inae,
kao posledica heliotropizma, odnosno sposobnosti da biljka oseti smer iz koga dolazi Suneva
svetlost, ona se okree i poinje da raste ka svetlosti, to najee odnosi prevagu nad ostalim
tropizmima i seme zaista poinje da klija u vis, u pravcu Sunca.
tvrde granice stabla. Ovakva struktura ini palmina stabla veoma fleksibilnim i veoma jakim
srazmerno njihovom preniku. tapovi za pecanje napravljeni od staklenih ili ugljeninih
vlakana poseduju slinu strukturu, a i slinu jainu kao i palme. Zapravo, stabla palmi i
bambusa predstavljaju najjaa stabla koja se pojavljuju kod monokota. Monokote poseduju,
takoe, i difuzno i vlaknasto korenje. Mnotvo korenih niti raste iz stabla, a vlaknasto korenje
tei da bude plitko i rasprostruto vie u irinu, a manje u dubinu. Ovakav koreni sistem
predstavlja dobro uporite za fleksibilna stabla, pogotovo u peanom zemljitu, premda je
njihova najvea prednost u veoma efikasnom prikupljanju vode i hranljivih sastojaka iz
veoma plitkih slojeva zemlje, kao i sa same povrine. Mnoge tropske biljke poseduju gusto i
plitko korenje, jer se hranljivi sastojci veoma brzo ispiraju u sredinama bogatim kiom, pa je
kao rezultat toga, veina tropskog zemljita bogatija hranljivim sastojcima pri povrini, nego
pri dubini. Neke palme (inae, na Zemlji postoji 2600 vrsta palmi, to ih ini 4. najbrojnijom
familijom u okviru monokota, posle trava, ljiljana i orhideja) stvaraju masivno potporno
korenje, dok stabla nekih tropskih palmi ve na visini od jednog metra (ili vie) poinju da
putaju snano korenje, a ovakve palme esto poseduju viu kronju, a manji prenik stabla.
dominantnu silu u ovom procesu, a nastaje usled kretanja vode iz zemljita u koren pod
dejstvom osmoze. Ove dve sile mogu snabdevati vodom drvea visine do tri metra, dok
drvea koja dostiu visine i oko 100 metara koriste i proces transpiracije koji podrazumeva
gubitak vode kroz otvore na liu, i njeno naknadno isparavanje sa povrine lia. Gubitkom
vode iz lia ostvaruje se gradijent koncentracije vode, koji stvara povoljan osmotski pritisak,
pomou koga elije sa kronje crpe vodu iz susednih elija, a ovaj lanani proces
meuelijskog crpenja vode se nastavlja sve do najniih delova biljke, odnosno do samog
korena. Pomou procesa transpiracije, drvea su uvela sebe u ciklus kruenja vode od Zemlje,
preko drvea do oblaka i nazad. Ovaj mehanizam prenosa vode, drvea ne mogu koristiti
tokom zima kada je zemlja zaleena, pa je to i razlog zato drvee odbacuje svoje listove pre
dolaska zime.
antifriza u automobilima s obzirom da efikasno sniava taku mrnjenja vode koja se nalazi u
elijama drveta, kao i u meuelijskom prostoru. Druga lia opet zaplenjuju slobodnu vodu u
odreenim delovama elija tako da njeno kristalisanje ne moe da naudi samoj eliji. Takoe,
rezervne energetske materije se kod zimzelenih biljaka nalaze u obliku ugljenog hidrata
skroba (ne glikogena kao kod ljudi) koji je nemeljiv sa vodom, tako da se ne moe zalediti u
okviru kristala leda.
Naime, gornja povrina bilja emituje svoju toplotu u atmosferu. Istovremeno, toplota
akumulirana u dubljem sloju zemljita se prenosi do korena stabljike, ali ne i dalje, jer
stabljike i vazduh izmeu njih predstavljaju efikasan izolacioni sloj koji spreava da se toplota
penje navie. Na taj nain, toplota koju biljka izgubi izraivanjem se ne nadoknauje i trava se
hladi. Osim toga, biljke transpiracijom izluuju vodu na svoje lie ili latice cvea, pa tako
zasiuju vazduh oko sebe. Pri vedroj i tihoj letnjoj noi, temperatura cvea i trave moe lako
da padne ispod take rose, a poto hladan vazduh moe da primi manje vlage od toplog
vazduha, viak pare se kondenzuje i izdvaja na cveu. Postoje mnoge vrste cvea koje vise sa
grana drvea tropskih uma, jer uopte ne koriste vlagu iz zemlje, ve samo maglu i rosu.
Neko cvee raste i tokom mnogih meseci posle prestanka kia i tokom suenja tla, s obzirom
da upija rosu (npr. divlja heljda u junoj Kaliforniji). Inae, rosa se na cveu pojavljuje samo
tokom vedrih noi, jer oblano vreme spreava kondenzaciju vodene pare na Zemlji. Stoga se
rosa najee javlja u suvim i polusuvim oblastima na Zemlji. Meutim, u Sahari, gde je
pojava suve magle esta, rosa je retka pojava. Najpovoljniji uslovi za postanak rose u slab
vetar i vedro nebo.
- ta je to fotosinteza?
U elijama biljaka (a posebno u liu) se nalaze hloroplasti, sloene strukturne jedinice
sastavljene od izuvijane membrane od molekula masti i proteina u okviru koje se nalaze neki
enzimi, kao i hlorofili, molekuli koji imaju sposobnost da apsorbuju vidljive fotone odreenih
talasnih duina. Prilikom apsorpcije fotona od strane molekula hlorofila, dolazi do
oslobaanja po jednog elektrona iz svakog od njih, a ovi elektroni, zatim skae na oblinje
molekule vode (H2O) i izazivaju njihovu disocijaciju na po dva atoma vodonika (2H) i po
jedan atom kiseonika (O). Kada dva atoma kiseonika postanu slobodna, oni se kombinuju
stvarajui molekul kiseonika (O2) koji zatim odlazi u okolni vazduh, odakle ga udiu ljudi.
Elektroni koji su svojom energijom, izazvali disocijaciju vode, nastavljaju svoj put du niza
enzimski kontrolisanih reakcija, u kojima se energija elektrona koristi za vezivanje fosfatne
grupe (PO42-) za molekul ADP (adenozin difosfata) i na taj nain, do stvaranja molekula ATPa (adenozin trifosfata), glavnog skladita i izvora energija u celom ivom svetu. Slino tome,
iz molekula NADP (oksidovani nikotinamid adenin dinukleotid fosfat) se dodavanjem jednog
protona dobija molekul NADPH+ (redukovani nikotinamid adenin dinukleotid fosfat). Osim
proizvodnje kiseonika, biljke imaju sposobnost odigravanja i tzv. tamnih reakcija, tj. reakcija
kojima za odigravanje nije potrebna Suneva svetlost. U ovim reakcijama, ugljen dioksid
(CO2) se u delovima hloroplasta (stromama), pomou energije uskladitene u molekulima
ATP-a i NADPH+, pretvara u eere (ugljene hidrate). Upravo ovi procesi stvaranja eera iz
ugljen dioksida, kao i razlaganja vode pomou svetlosti predstavljaju osnovu procesa
fotosinteze, iji precizan redosled reakcija (po kojima klizi elektron) jo uvek nije u
potpunosti razjanjen.
identinim, tj. kloniranim biljkama. Ipak, ove biljke poseduju visok stepen partenokarpije, pa
stoga nastavljaju da stvaraju plodove, a ovakvo drvee ne zahteva seme za rasploivanje.
Povrtlari ovakve biljke umnoavaju presaivanjem. Jo jedan razlog neuspenog opraivanja
je hromozomska neravnotea. Na primer, obina banana je triploid, to znai da ima tri grupe
hromozoma, a umesto da nasledi po jednu grupu hromozoma od svakog roditelja, ona
nasleuje dve grupe od jednog, a jednu hromozomsku grupu od drugog roditelja. Triploidi
retko stvaraju jaja ili spermu koja imaju uravnoteen broj hromozoma, pa je i uspena
postavka semena veoma retka. Banane su takoe, partenokarpine i stvaraju plodove i u
odsustvu uspenog opraivanja, a ove banane se aseksualno umnoavaju putem presaivanja.
Banana je jednogodinja biljka, ali njene mladice sa dna stabla se mogu koristiti za ponovno
saenje i odgajivanje. Biljni biolozi su nedavno otkrili, da ukoliko se biljni hormon auksin
stvori u najranijoj fazi oplodnje, partenokarpino voe e moi da raste na biljci koja inae ne
poseduje ovu osobinu, a ovo saznanje e dovesti do mnogih drugih genetski modifikovanih
voa bez semenki.
- ta je to pluta?
Skoro svako drvo na planeti poseduje spoljanji koru od plute, ali hrast pluta
(Quercus suber) predstavlja glavni izvor proizvoda od plute, ukljuujui i zapuae za vinske
flae i pojaseve za spasavanje. Ovih vrsta drvea ima u izobilju du obale Mediteranskog
mora, gde ima mnogo Suneve svetlosti, malo padavina, a i gde je vlanost niska. Hrast pluta
je evoluirao tako da uz pomo spoljanjeg omotaa od plute zatiti sebe od otre klime i
velikih temperaturskih fluktuacija u umama Mediterana, u kojima vladaju otre zime i veoma
topla leta, a gde su sue i poari esta pojava. Pluta se sastoji iz vodo-otpornih elija koje
razdvajaju grubu spoljanju kore drveta od osetljive unutranje kore. Pluta je meka i lagana,
otporna na truljenje, vatru i termite, a neprobojna za gasove i tenosti. Uzrok ove
nepropustljivosti plute zbog koje se ona smatra idealnim materijalom za pravljenje zapuaa,
je prisustvo voskaste supstance, suberina. Pluta nalazi primenu kao zapua ve vie od 400
godina, a s obzirom da je veoma slab provodnik toplote, koristi se i za izradu podloga za
crepove, kao i za izolaciju velikih hladnjaa, friidera i ureaja za klimatizaciju. Poto je pluta
odlian zvuni izolator, esto se koristi u muzikim studijima za izolovanje eha, odnosno
zvuka odbijenog od zidova prostorije, a takoe, pluta uz olovo predstavlja primere odlinih
izolatora jonizujueg zraenja.
plavu boju iz Sunevog spektra, dok crvena, narandasta i ljubiasta boja bivaju reflektovane
ka naim oima. Jedna od stvari koja utie na boju antocijanina je i kiselost, odnosno baznost
sredine (pH) u kojoj se ovi molekuli nalaze. Ako napravite ekstrakt soka crvenog kupusa, on
e menjati boju kada se mea sa rastvorima razliite kiselosti. Tako, antocijanin postaje svetlo
roze u kiselini, crvenkasto ljubiast u neutralnom rastvoru, a zelen u bazi.
kobalt, bakar, gvoe, mangan, molibden i cink, ubrajaju u mikro hranljive sastojke. Naravno,
dostupnost azota je najvanija, jer sve amino kiseline, tj. gradivne jedinice proteina, sadre
atome azota. Takoe, fosfolipidi, molekuli koji ulaze u sastav elijskih membrana sadre
fosfor, a i svaki molekul ATP-a, glavnog energetskog izvora svih elija sadri azot i fosfor.
Uz ovo, kalijum sainjava od 1 do 2 % mase svake biljke, a kao elijski jon, aktivno uestvuje
u biljnom metabolizmu tako to regulie kretanja vode u eliju i iz nje. Kalcijum (osim to se
koristi u izgradnji elijskih zidova biljaka) i magnezijum predstavljaju ko-faktore koji
potpomau mnoge enzimske procese, a sumpor predstavlja sastavni element nekoliko amino
kiselina. Prirodni izvori ova tri esencijalna elementa u zemljitu potiu iz raspada prethodnih
biljaka (humus). Da bi podstakli rast biljke, mi joj pomou ubriva dajemo hemijske elemente
u obliku dostupnom za korienje. Tri broja na kesici ubriva oznaavaju masene procente
azota, fosfora i kalijuma u ubrivu. Tako, npr. 12-8-10 ubrivo sadri 12 % azota, 8 % fosfora
i 10 % kalijuma, dok ostalih 70 % sainjava tzv. balast, koji nema neku naroitu hranljivu
vrednost za biljku.
- ta su to kine praume?
Kine praume predstavljaju najraznovrsnije ekosisteme na Zemlji, a iako pokrivaju
samo 6 % od ukupne Zemljine povrine, u njima se nalaze domovi preko polovine biljnih i
ivotinjskih vrsta sa nae planete. Uz sve to, osim oko 10 miliona razliitih ivotinjskih vrsta
koje poznajemo, u njima ivi i oko hiljadu biljnih i ivotinjskih vrsta koje ljudi jo uvek nisu
otkrili. Po definiciji, kine praume su sve one ume sa visokim drveem na koje pada mnogo
kie. Premda po ovoj definiciji, u kine praume spadaju i mnoge ume iz umerenih oblasti
Zemljine kugle, najee se pod pojmom kinih prauma podrazumevaju velike tropske ume
iz ekvatorijalnih oblasti Afrike, Australije, Azije, centralne i June Amerike koje godinje
prime izmeu 406,4 i 1016 santimetara padavina. Za razliku od prauma iz umerenih
podruja, u kinim praumama ne postoje sezone, ve kie ravnomerno padaju tokom cele
godine, a temperatura retko pada ispod 16 oC. Ovakvi ivotni uslovi pruaju drveu
mogunost da raste do enormnih visina (od 18 do 76 metara), a i da dostie starost od po
nekoliko stotina ili hiljada godina. Meutim, to zalazimo dublje u praumu, sve je manje
zelenia oko nas, to je upravo posledica prisustva visokog drvea koje rairivi svoje grane i
lie visoko iznad tla, blokira prolaz Suneve svetlosti do dna ume. Samo 1 % Suneve
svetlosti koja dospe do ume, nae svoj put do njenog tla, odnosno podnoja. Ovakva
raspodela Suneve energije u praumama, ini ovakva mesta na Zemlji jedinstvenom
zajednicom u kojoj biljke rastu u visinu kako bi se domogle Sunca, pa i najvei deo hrane za
ivotinje dolazi odozgo. Drvee ovih prauma se nalazi u veoma bliskoj, simbiotikoj vezi sa
bakterijama iz zemlje. Naime, poto je zemljite u praumama veoma uplje i vlano, drvee
snabdeva bakterije sa hranom u vidu lia i drugih supstanci, to bakterije hranei se
prerauju i stvaraju druge hranljive supstance koje su drveu potrebne za preivljavanje. U
kinim praumama raste oko 3000 razliitih vrsta voa, to ini 80 % svih vonih vrsta na
planeti. Ljudi iz umerenih predela koriste oko 200 vrsta ovog voa, dok plemena koja ive u
ovim praumama koriste oko 2000 vrsta.
ivot. Uz to, i putanje kia i vetrova bi postale poremeene to bi izazvalo mnogo sua i
poplava na planeti. Takoe, sea uma radi pravljenja nametaja bi morala da se u budunosti
vri u znatno manjoj meri, sve dok se ne uspostavi ravnotea izmeu rasta zasaenog drvea i
seenja starijeg drvea, odnosno dok ne bude paljivo poeo nivo planetarne oumljenosti da
se odrava konstantnim.
- ta su to peurke?
Peurke predstavljaju gljive koje poseduju stabljiku i klobuk, a osim carstva biljaka i
ivotinja, i peurke ine posebno kraljevstvo u ivome svetu. Slino biljkama, peurke (kao i
sve gljive) su nepokretne (osim njihovih spora), a opet za razliku od biljaka, a slino
ivotinjama, nisu u stanju da samo uz pomou Suneve svetlosti i atmosfere stvaraju
sopstvenu hranu, ve je moraju uzimati iz okoline. Danas na naoj planeti postoji oko 2
miliona vrsti gljiva (premda samo oko 70 000 imaju naznaena imena), u koje spadaju na
hiljade vrsta kako jestivih, tako i oko 200 vrsta otrovnih peurki, gljive koje napadaju lie
biljaka, zatim kvasac, Penicillum notatum (gljive koje prave penicilin), beli prstenovi koji se
ponekad pojave u travnjaku bate ili na povrini marmelade (bu, odnosno plesni), kao i
gljive koje rastu u naim starim patikama za tenis. Ono to najee podrazumevamo pod
peurkom njena stabljika i klobuk, predstavljaju samo mali deo itave peurke. Najvei deo
peurke se nalazi pod zemljom i sastavljen je od malih cevastih elija koje se zovu hife
(hyphae). Deo peurke koji se nalazi iznad povrine je slian samo plodu ili cvetu kod biljke.
To je zapravo samo njen deo koji joj slui za reprodukciju. Ovaj deo peurke stvara spore,
koje su isto ono to su semenke kod biljaka, ako izuzmemo to da semenke biljaka poseduju po
jedan embrion sa po jednom malom biljkom u sebi. Spore poseduju samo genetske instrukcije
neophodne za njen rast u novu peurku. Peurke mogu biti veoma velike. Nedavno je u
Miigenu pronaena peurka koja se prostirala na povrini od 20 hektara i tada je bila
proglaena za najvee ivo bie na naoj planeti. Danas se smatra da u severozapadnom
Pacifiku postoje jo vei primerci peurki. Uzrok njihove veliine potie u nainu njihovog
rasta. Naime, kada spora proklija, hife poinju da rastu iz spore, kao i da se granaju. Hife rastu
samo iz vrha peurke, a klobuk peurke lui izvesni enzim (enzimi su proteini katalizatori
specifinih biohemijskih reakcija) koji pretvara materiju oko peurke (zemlja, drvo, organske
materije itd.) u hranu, koju peurka koristi za dalji rast njenog klobuka. Svi drugi delovi
peurke, ukljuujui i sve njene podzemne delove, ne konzumiraju nikakvu hranu, ve samo
alju hranljive materije ka klobuku.
sposobnost kamufliranja. Kameleoni prelaze u tamnije boje kada im je hladno i kada ele da
upijaju Sunevu svetlost, a u svetlije boje kada im je toplo i kada ele da reflektuju svetlost
koja pada na njih. Ipak, boja kameleona najvie zavisi od njihovog raspoloenja. to se
bezbrinije, sigurnije i prijatnije osea kameleon, to e njegova boja biti svetlija. S druge
strane, to je kameleon zabrinutiji, napetiji ili uplaeniji, to e njegova boja postajati tamnija.
Muki kameleoni veoma esto menjaju raspoloenja, pa se stoga i njihova boja esto menja.
Slino veini reptila, i kameleoni su veoma vizuelne ivotinje. Oni nikada ne prave zvuke
kako bi komunicirali sa prijateljima. Imaju ui koje su pokrivene koom, pa stoga njihov sluh
i nije preterano osetljiv, to je i razlog zato skoro iskljuivo komuniciraju vizuelno. Ovo i
nije toliko neobino ukoliko znamo da se povrina kameleonovih oiju, slino veini
dinosaurusa, nalazi na obe strane glave, a pri tome se njihove oi mogu pomerati nezavisno
jedno od drugog, pa oni stoga poseduju vidno polje od itavih 360 o. Raznovrsne boje
kameleona potiu od posebnih pigmentnih elija koje se nazivaju hromatoforama (hroma
boja, fora nosa), a koje su rasporeene po odvojenim slojevima. Najdublji sloj poseduje
braon-crni pigment melanin, isti onaj koji i nama daje boju preplanulosti kada se dugo
sunamo. elije koje sadre melanin, granaju se sa ostalim elijama sve do povrine tela.
Kada se kameleon uznemiri, ove elije alju melanin ka povrinskim elijama, to dovodi do
njihovog zatamnjivanja. Uz to, pigmentne elije su u stanju da se skupljaju i ire,
omoguavajui na taj nain, izraavanje odreenih i nestajanje nekih drugih boja. Danas, na
naoj planeti postoji vie od 100 vrsta kameleona, a najvie ih ima u Africi, Madagaskaru,
paniji, Junoj Evropi, Arabiji, Indiji, ri Lanki i na Sejelskim ostrvima.
potrebno oko 5500 svilenih buba da bi se napravio kilogram sirove svile tokom jednog ciklusa
stvaranja ahuri.
kroz uzani otvor (npr. miju rupu), a s obzirom da maka za razliku od ljudi nema kljunu
kost, ona se moe provui kroz izuzetno male otvore.
kod ljudi. Da bi itav nervni sistem pravilno funkcionisao, svi njegovi delovi moraju
komunicirati (preko mozga). Interesantno je da u svrhu vrenja popravki na svom nervnom
sistemu, pu koristi vrstu hemijske komunikacije i nain prepoznavanja koji je koristio jo
kada je bio embrion. Pueve nervne elije koje se ponovo meusobno povezuju su veoma
fleksibilne. Naime, ukoliko nisu u stanju da se poveu na jedan odreen nain, one e uvek
pronai neki drugi nain da to ostvare. Na nervni sistem je takoe veoma fleksibilan, ali
poto je znatno sloeniji od puevog, korisno je prouavati osnovne principe funkcionisanja
nervnog sistema putem izuavanja pueva, ivotinja koje nemaju ni jednu jedinu kost i koje
zahvaljujui svojoj dobroj orijentaciji, skoro nikada ne zalutaju.
ako jednu kinu glistu preseku na pola, da e dobiti dve gliste. To ipak nije tano, jer i kina
glista ima samo jednu glavu. Jedino ukoliko joj je povreen zadnji, manji deo tela (rep), kina
glista je u stanju da ga regenerie, odnosno ponovo izgradi.
pasa, ali mala deca i bebe mogu imati malih problema ukoliko pojedu previe okolade ili
kofeina.
fotoforama, tj. organima koji slue za stvaranje svetlosti, supstanca luciferin reaguje sa
kiseonikom u prisustvu enzima luciferaze. U ovoj reakciji se stvara novi molekul koji u
morima svetli najee u plavoj ili zelenoj boji. U nekim organizmima, fotofore su
jednostavne lezdane oljice, dok kod drugih, one predstavljaju razraeni aparat sa soivima
za fokusiranje, filterima za boje i podeljivim kapcima koji slue kao neka vrsta prekidaa.
Svetlee ribe koje poseduju na svojoj koi i fotofore i fotocite, u stanju su da kontroliu boju i
intenzitet emitovane svetlosti. Drugi esti mehanizam proizvodnje svetlosti vezan je za
meduzu Aequorea, koja poseduje svetlucave plave elije (fotocite) rasporeene po ivici tela.
Kada se ova meduza uznemiri, ona oslobaa kalcijumove jone koji aktiviraju aekorin
protein, izvor svetlosnih fotona. Istraivanja su pokazala da svetljenje nekih riba potie od
dejstva posebnih bakterija koje ive u svetleim organima ribe. Na slian nain i neka umska
drvea svetle usled prisustva svetleih gljiva (Armillaria mellea) u njihovoj kori. Ukoliko ste
nekada u nonoj ili veernoj vonji amcem na moru primetili svetlosne bljeskove, znajte da
oni najverovatnije potiu od dinoflagelata, jednoelijskih organizama koji ive u planktonima
i koji emituju svetlost kad god pored njih proe amac, pliva ili neka krupna riba. Za razliku
od morskih bia, veoma su retke vrste iz slatkih voda koje svetle u tami. Takoe, kod
kopnenih vodozemaca, reptila i sisara ne postoji nijedan primer sposobnosti
bioluminiscensije. Ipak, ukoliko ste etajui se nou po peanoj plai primetili da pesak
ispod vas svetli dok hodate po njemu ili kada ga bacite u vis, znajte da je i ova pojava
povezana sa prisustvom malih svetleih bia u pesku.
prauma, a etajui se kroz dungle, slonovi kre put mnogim manjim ivotinjama, pa i
ljudima.
nacionalni park Gemsbok u kome se nalaze velika stada gemsboka - antilope sa otrim i
tankim rogovima, kao i drugih antilopa, kao to je eland. Rezervat Moremi u Bocvani
predstavlja najvei rezervat na naoj planeti s obzirom da se prostire na povrini od 52 800
km2, nalazi se u sreditu Bocvane i poseban je po prostranim ravnicama, starim renim i
slanim koritima, a u njemu se mogu videti razne ivotinje, ukljuujui irafe, braon hijene,
vukove, geparde, lavove i leoparde, a najbolje vreme za obilazak je izmeu decembra i aprila.
Osim 1700 metara irokih Viktorija vodopada, u Zimbabveu se nalaze poznati nacionalni
parkovi Matopos (sa granitnim pejzaima i egzotinim ivim svetom) i Hvange (sa vie od
100 ivotinjskih i vie od 400 ptijih vrsta). U Zambiji, u kojoj ima najmanje turista, postoje
uveni nacionalni parkovi u Junoj Luangvi (iz koga potie trend hodajueg safarija, a gde se
u lagunama reke Luanga mogu posmatrati kupanja izmeu 30 i 70 nilskih konja istovremeno),
park Mosi-O-Tunia kod Viktorija vodopada, nacionalni park Kafue (najstariji park u Zambiji
u kome ivi veliki broj lavova), kao i nacionalni park donji Zambezi u kome velika padina
du severnog kraja doline predstavlja fiziku barijeru za ivotinje, pa stoga sa vrha ovog
breuljka moemo posmatrati slonove kako se igraju pored reke.
5. Brojevi i merenja
- Kada bi elektron bio veliine jabuke, kolika bi bila velika ljudska bia?
ta je veliko, a ta malo u naem svetu, moe se rei tek kada se dovede u meusobni
odnos. Na primer, ovek je mali u odnosu na slona, ali veliki u odnosu na maku ili mia.
Poto se, kao to je poznato, svi sastojimo iz atoma, a atomi iz jo sitnijih estica elektrona,
protona i neutrona, odgovor na pitanje glasi: Poluprenik jedne prosene jabuke je etiri
santimetra, a poluprenik elektrona je 2,8 10-15 metara. To znai da u Univerzumu gde bi
elektron imao veliinu jabuke sve bi bilo vee za 14 triliona i dvesta milijardi puta. Samim
tim ovek prosene visine od 180 santimetara bio bi 3,5 puta vei od prenika Sunevog
sistema. Na isti nain moe se prikazati da kada bi Sunev sistem porastao do veliine
Mlenog puta, i kada bi se pri tome sve osim ljudi uvealo za isti faktor, jedna iva elija bi
bila pet puta vea od nas. Razmeru rastojanja izmeu zvezda moemo stei sledeom
ilustracijom. Naime, kada bi nae Sunce bilo veliine loptice za golf, njemu najblia zvezda
(Proxima Centaura) udaljena u stvarnosti 270 000 astronomskih jedinica (oko 40 triliona
kilometara) nalazila bi se na rastojanju od oko 1300 kilometara, a prenik itavog Mlenog
puta u kome ima izmeu 100 i 200 milijardi zvezda bi bio jednak oko 3 miliona kilometara,
to odgovara otprilike sedmostrukom rastojanju od nas do Meseca ili samo jednom pedesetom
delu udaljenosti Sunca od nas. Rastojanje izmeu elektrona i jezgra atoma je takoe veoma
veliko. Naime, kada bismo jezgro atoma predstavili kao jednu lopticu za golf, tada bi ivica
atoma, odnosno rastojanje na kome orbitira najudaljeniji elektron iz jezgra (ili samo jedan
elektron u sluaju najjednostavnijeg, vodonikovog atoma) bila vie od 3 kilometra udaljena od
jezgra.
- ta je to metar?
Metar je konvencionalna jedinica za merenje duine, a prva njegova definicija je
nastala u 18. veku i glasila je da je metar duina klatna iji je period oscilovanja jednak jednoj
sekundi. Nakon toga, uvedena je nova definicija metra, po kojoj je on bio jednak jednom
desetomilionitom delu duine Zemljinog meridijana du kvadranta, tj. meridijana ija je
duina jednaka etvrtini obima Zemljine lopte. U skladu sa ovom definicijom, istraivai su
izmerili luk Zemljine lopte od grada Dunkirka u Francuskoj do Barselone u paniji, a iz ovog
rauna, dobijena duina metra je bila ucrtana na platinskoj ipci koja je 1799. godine
smetena u Francusku Akademiju arhiva. Meutim, prilikom ovog rauna, francuski naunici
su pogreno izraunali efekat poravnavanja Zemlje usled njene rotacije oko svoje ose, pa je iz
tog razloga, njihov izraunati metar bio za 0,2 milimetra krai od jednog desetomilionitog
dela Zemljinog kvadranta. Francuska metalna ipka se smatrala za jedinu vaeu meru metra
sve do 1960. godine, kada je pojam metra predefinisan u odreeni broj talasnih duina veoma
precizne boje svetlosti emitovane od strane atoma kriptona-86. Meutim, ova definicija je
trajalo samo do 1983. godine kada je uvedena tzv. teorijska definicija metra kao 1/299792458
deo puta koji pree svetlost u jednoj sekundi svog putovanja kroz vakuum.
- ta je to nautika milja?
Nautika milja predstavlja mernu jedinicu duine koja se koristi prilikom vazdunih i
morskih putovanja, a zasnovana je na veliini obima nae planete. Kada bismo Zemljin
ekvator (tj. njen obim) podelili na 360 stepeni, a zatim jo i svaki stepen podelili na 60
minuta, tada bi duina jednog lunog minuta bila jednaka duini jedne nautike milje. Jedna
nautika milja je jednaka duini od 1,1508 obinih milja, 6076 stopa ili 1,851 kilometara. Ako
biste eleli da obiete Zemlju oko ekvatora, morali biste da preete rastojanje od 21 600
nautikih milja to je jednako duini od 40 003 kilometara. vor predstavlja jedinicu brzine
putovanja koja je povezana sa nautikom miljom. Naime, ukoliko putujete brzinom od jedne
nautike milje na as, tada moete rei i da se kreete brzinom od jednog vora.
- ta je to astronomska jedinica?
Astronomska jedinica predstavlja duinu koja je jednaka srednjoj udaljenosti Zemlje
od Sunca ili oko 150 miliona kilometara, to je opet jednako rastojanju koje svetlost u
vakuumu pree za 8 minuta i 20 sekundi. Ova jedinica duine se najee koristi za opisivanje
rastojanja u okviru Sunevog sistema, jer su tada kilometri ili metri isuvie mali, a svetlosne
godine isuvie velike. Tako je, na primer, srednje rastojanje od Sunca do najudaljenije planete
u Sunevom sistemu, planete Pluton jednako 40 astronomskih jedinica, a srednje rastojanje
izmeu Sunca i njemu najblie planete, planete Merkur jednako 0,36 astronomskih jedinica. U
jednoj svetlosnoj godini postoji 63 240 astronomskih jedinica, a tana vrednost astronomske
jedinice u kilometrima iznosi 149 597 870 kilometara, to je malo krae od polovine glavne
ose Zemljine orbite oko Sunca.
- ta je to parsek?
Parsek je astronomska jedinica duine i predstavlja rastojanje na kome bi trebalo da
bude zvezda od nas kada bi joj paralaksa bila jednaka jednoj lunoj sekundi. Pogledajte jednu
zvezde u mesecu junu, a zatim je opet pogledajte tokom meseca decembra, kada se Zemlja
nalazi na suprotnoj strani svoje orbite oko Sunca, i primetiete relativni pomeraj poloaja
zvezde u odnosu na zvezdanu pozadinu. Taj pomeraj se naziva paralaksa, i ukoliko je jednaka
jednom lunom sekundu, onda je zvezda udaljena od nas za tano jedan parsek. Takoe,
parsek je jednak rastojanju koje svetlost u vakuumu pree za 3,26 godina, to je priblino
jednako rastojanju od oko 30 triliona kilometara. Parsek je izvedena re, a nastala je iz prva tri
slova rei paralaksa i sekund, a ukoliko postavimo Sunce u centar lopte poluprenika 10
parseka, u njoj e se zajedno sa Suncem nalaziti 73 zvezde, od kojih samo 28 zvezda grade
pojedinane sisteme, 36 zvezda uestvuju u dvojnim sistemima, dok 9 zvezda gradi tri trojna
zvezdana sistema (najblia zvezda Suncu, Alfa Kentaura, udaljena samo 4,3 svetlosne godine
od Sunca, primer je trojnog zvezdanog sistema u kome tri zvezde krue jedne oko drugih).
levo, brojeve ipak piu s leva na desno, a razlog tome je upravo to to su brojevni sistem
preuzeli iz Indije. Naime, arapi svoje brojeve danas nazivaju al-arqm al-hindya, to u
prevodu znai indijski brojevi. Evropljani su poeli da ih koriste tek nakon 1202. godine
kada je Leonardo od Pize objasnio njihovo korienje u svojoj knjizi o abakusu. Interesantno
je da su u Firenci, 1299. godine bili zabranjeni arapski brojevi, jer se 0 lako mogla
falsifikovati sa 6. U odnosu na rimske brojeve, pomou indijskih brojeva su elementarne
raunske operacije kao npr. sabiranje i oduzimanje postale znatno lake izvodljive.
- Koliko bi se podiglo tlo kada bismo Zemlji dodali jedan metar u obimu?
Obim Zemlje (i bilo koje druge lopte ili kruga) je jednak proizvodu njenog
poluprenika i 2 (oko 6,28). Kada bi se Zemljin obim poveao za tano jedan metar, tlo
ispod nas bi se podiglo za itavih 16 santimetara. Zapravo, ukoliko bilo kom krugu na svetu
dodamo jedan metar u obimu, njegov poluprenik e se poveati za 16 santimetara. Dovoljno
je samo da podelimo duinu koju smo dodali obimu kruga sa 2 i dobiemo koliko je vei
poluprenik kruga sa poveanim obimom. Tako, ukoliko poveamo obim kruga za dva metra,
njegov poluprenik e se poveati za 32 santimetra, a ako bismo krugu ili lopti dodali
kilometar u obimu, njen poluprenik bi se poveao za 160 metara. Zaista je interesantno da
ukoliko atomu, fudbalskoj lopti, naoj planeti, nekoj zvezdi ili ak i itavoj Galaksiji dodamo
po jedan metar u obimu, svima e se poluprenik poveati za tano 16 santimetara. A da li ste
znali da odnos povrina dva slina tela (npr. dve lopte ili dve kocke razliitih povrina), bez
obzira na njihove nepravilnosti moemo izraunati kao kvadrat odnosa rastojanja izmeu bilo
koje dve odgovarajue take tela. Odnos zapremina je isto tako jednak treem stepenu odnosa
rastojanja izmeu bilo koje dve odgovarajue take tela.
drveta. Izmerite duinu vae senke i duinu senke drveta (ili bilo kog drugog objekta iju
visinu elite da odredite). Odnos visine drveta i duine njegove senke bie brojno jednak
odnosu vae visine i duine vae senke. Dakle, pomnoite duinu senke drveta sa vaom
visinu, dobijeni broj podelite sa duinom vae senke i dobiete visinu nepoznatog objekta.
Ukoliko moemo da pronaemo jedan barometar (spravu za merenje pritiska) i ukoliko smo u
stanju da se popenjemo na vrh drveta iju visinu elimo da izmerimo, tada je dovoljno da
uporedimo pritiske vazduha na dnu drveta i na njegovom vrhu. Naime, vazduni pritisak
opada za oko 1 mm ivinog stuba na svakih 10 metara nadmorske visine, pa bismo stoga
morali da izrazimo razliku vrednosti vazdunih pritisaka sa podnoja drveta i sa njegovog
vrha u milimetrima ivinog stuba (760 milimetara ivinog stuba je jednako pritisku od jedne
atmosfere, odnosno 101325 Paskala), a da zatim dobijeni broj pomnoimo sa 10 i dobiemo
visinu drveta u metrima.
prilikom sedenja pela, a koja potie samo usled njihove mase. Stoga, ukoliko bismo jednu
zatvorenu konicu stavili na vagu, ona bi pokazivala istu teinu i kada pele u konici sede,
kao i kada lete. Meutim, ukoliko bismo u konicu stavili skakavca, tada bi se teina koju
pokazuje vaga stalno menjala. Naime, u trenutku skoka skakavca, teina vage bi se malo
poveala, da bi se zatim smanjila dok je skakavac u vazduhu (jer on za razliku od pela ne
mae krilima, ve se odbacuje od poda konice), a zatim se opet poveala kada skakavac
padne na pod, nakon ega bi se, tokom sedenja skakavca na podu, teina koju pokazuje vaga
opet malo smanjila i vratila na poetnu vrednost koja je jednaka samo sumi teina skakavca i
konice.
plavu boju ka naim oima. Na temperaturi od 26 oC, breg u strukturi e odgovarati talasnoj
duini crvene boje i osvetljeni teni kristal e tada biti crven, dok e na temperaturi od 24 oC
razmak izmeu bregova odgovarati infracrvenoj svetlosti, pa e tada osvetljeni teni kristal
biti providan za vidljivu svetlost. Tanki plastini termometar se sastoji do niza razliitih
hiralnih nematinih tenih kristala koji se vide kroz providne otvore oblika brojeva
postavljene u neprozirnoj traci. Iza svakog temperaturskog broja se nalazi teni kristal koji
reflektuje vidljivu svetlost samo na temperaturi koju predstavlja taj broj. Postoje takoe i
elektronski termometri koji koriste temperaturne senzore u vidu termospojeva i termistora.
Ukoliko zagrevamo jedan kraj metala, tada e elektroni (glavni provodnici toplote u
metalima) imati vee kinetike energije na toplijem kraju metala nego na hladnijem i teie da
odnose toplotu sa toplijeg na hladniji kraj metala, pa e stoga hladniji kraj metala imati vie
elektrona nego topliji, odnosno na ovaj nain e se uspostaviti razlika u potencijalima izmeu
toplog i hladnog kraja metala. Termospojevi se prave spajanjem dve metalne ice napravljene
od dva razliita metala. Kada se njihov spoj zagreva, na svakoj ici dolazi do razdvajanja
naelektrisanja, a poto su dve ice raznorodne (jedna je esto platinska, a druga je legura
platine i rodijuma), postojae razlika u potencijalima izmeu hladnih krajeva dve ice, ijim
merenjem moemo znati i temperaturu na kojoj se nalazi njihov spoj, bilo da je on topliji ili
hladniji od krajeva ica. Termistori se prave od poluprovodnikih materijala za koje je
karakteristino da im elektrini otpor opada sa poveanjem temperature (za razliku od metala
kod kojih otpor raste sa porastom temperature), pa se merenjem otpora ovakvih materijala
moe saznati i njihova temperatura.
- ta je to Galilejev termometar?
Galileo Galilej je poetkom 17. veka konstruisao jednostavan i prilino precizan
termometar koji se danas koristi uglavnom za dekoraciju, a sastoji se od zatvorene staklene
cevi ispunjene vodom i nekoliko staklenih loptica ispunjenih obojenom tenou za koje je
zakaeno po jedno pare metala na kome je oznaena temperatura. Metalne ploice su kod
svake loptice razliite teine, a to je nia oznaka temperature to je masa metalnog vrka vea,
pa stoga, usled meusobne rezultujue razlike u gustini, loptice plutaju jedne iznad drugih.
Svaka promena temperature vazduha u okolini termometra, dovee do promene temperature
vode koja okruuje loptice, to e pak rezultirati u promeni gustine vode u cevi, a usled toga
e loptice ija je gustina manja od gustine vode teiti da izrone na povrinu, dok e loptice
ija je gustina vea od gustine vode teiti da potonu na dno. Lopta ija je gustina najblia
gustini vode na datoj temperaturi trpee najvie kolebanja izmedju procesa izranjanja pod
dejstvom sile potiska i procesa tonjenja pod dejstvom gravitacije i indicirae nam priblinu
temperaturu okolnog vazduha.
- ta je to seizmograf?
Seizmograf je ureaj koji naunici koriste za merenje jaine zemljotresa. Svrha
seizmografa je da precizno registruje pomeranje tla pri potresima Zemlje. Ukoliko ivite u
gradu, verovatno ste zapazili da se ponekad vaa zgrada ili kua blago zatrese kada nekom od
bliskih ulica prolazi veliki kamion ili tramvaj. Dobri seizmografi su zbog toga izolovani i
povezani sa kamenim leitem koje spreava registrovanje signala koji ne potiu od
zemljotresa. Glavni problem koji se mora reiti posledica je injenice da kada se tlo trese,
trese se i instrument. Stoga, veina seizmografa sadri i teg velike mase. I vi moete napraviti
veoma jednostavan seizmograf ukoliko zakaite neki vei teg za konopac i prebacite ga preko
stola, a njegovo kretanje ograniite samo na gore-dole. Zalepite jedno pero na dno tega tako
da ono dodiruje pare papira. Prilikom potresa Zemlje, cela konstrukcija osim mase sa perom
(jer su gravitaciona i zatezna sila uravnoteene, a neophodno je da pomeranje konstrukcije
bude zanemarljivo malo u odnosu na duinu niti kojom je masa zakaena za oslonac) e
poeti da se trese, tako da e pero poeti da crta po papiru. Ako upotrebite rolnu papira i
motor koji lagano vue papir po stolu moi ete da registrujete potrese tokom vremena.
Meutim, bie potreban prilino jak potres da biste neto primetili. Kod pravih seizmografa,
poluge i elektronska kola se koriste za pojaavanje signala kako bi se mogli registrovati i
najmanji potresi. Veliki mehaniki seizmografi imaju masu i od preko 500 kilograma, a
poseduju jo i itav niz poluga i zupanika pomou kojih se veoma uveava rezolucija pisaa.
Postoje i neto moderniji tipovi seizmografa koji poseduju ipku od nekog piezoelektrinog
materijala (koji stvara elektrini signal kada se izdui ili sabije) montiranu izmeu dva
nepokretna kraja. Prilikom potresa Zemlje, ova ipka se blago izduuje i sabija proizvodei
elektrine signale koje detektuju osetljiva elektronska kola seizmografa. Ovakvi seizmografi
su veoma osetljivi na najmanja pomeranja Zemlje, pa su u stanju da osete pomeraje koji su
manji od jednog milimetra u odnosu na Zemljinu kuglu. Interesantno je da se zemljotresi ne
moraju registrovati samo na Zemlji, ve i u vazduhu. Naime, seizmiki talas se kree kroz
Zemlju brzinom od jednog do deset kilometara u sekundi, a ove vibracije i u atmosferi
izazivaju akustike (zvune) talase koji se prostiru sve do jonosfere (visokog sloja atmosfere
ispunjenog jonizovanim esticama), a ija amplituda raste sa poveanjem nadmorske visine.
Kao rezultat, struktura radio signala odbijenih od jonosfere i vremenski sluajno podudarnih
sa zemljotresom, poinje da se raspada na manje fragmente, a upravo registrovanjem
izmenjene frekvencije ovih radio signala na Zemlji kao posledice kolebanja jonosfere pod
dejstvom zemljotresa, mogue je detektovati zemljotres, ponekada ak i pre nego to njegov
posledini veliki okeanski talas (cunami) doe do obale.
Nacrtajte krug oko koga e biti nacrtane tri oblasti koje e se meusobno dodirivati i
videete da je najmanje 4 razliite boje potrebno da bismo bojili mape pri emu, naravno,
susedne oblasti, kako bi se razlikovale, moraju biti obojene razliitim bojama. Ovo pitanje, od
kada je formulisano sredinom 19. veka dugo je muilo matematiare na naoj planeti sve do
juna 1976. godine kada je pomou kompjuterskih prorauna izveden dokaz ovog tzv.
problema 4 boje. Naime, za bilo koju mapu ili sliku na kojoj elimo da razliito obojimo
susedne zatvorene oblasti, potrebno nam je najvie 4 boje. Interesantno je da je slino
mnogim drugim problemima u matematici, i problem 4 boje tokom pokuaja upornog
reavanje doveo do napretka u nekim drugim ve postojeim ili novootkrivenim oblastima
matematike, a u njenom sluaju topologije. Suprotno geometriji koja prouava taan oblik i
veliinu nekog objekta, topologija se interesuje za istu sutinu objekta, odnosno za njegove
osnovne karakteristike kao npr. granine linije ili take preseka. Stoga, za topologa krug i
kvadrat ne poseduju nikakvu bitnu razliku izmeu sebe, jer oba tela formiraju zatvorenu krivu
liniju. Naime, jedan glineni kvadrat lako moemo preoblikovati u glineni krug, a stoga se
topologija esto naziva i gumenom geometrijom. Topolozi najvie prouavaju
viedimenzionalne figure koje se teko mogu zamisliti sa naom apstrakcijom na nivou
trodimenzionalnog sveta koji nas okruuje. Stoga se i za topologe esto kae da ne razlikuju
krofnu od oljice za aj. Dokaz problema 4 boje su izveli Volfgang Haken i Kenet Apel sa
Univerziteta u Ilinoju, a poli su od dokazane tvrdnje da se beskonaan broj mapa moe
konstruisati od nekog konanog broja mapa, pa bi prouavanjem ovih gradivnih jedinica
mapa, bilo mogue obuhvatiti ceo problem. Oni su ubrzo redukovali problem 4 boje na samo
1482 gradivne jedinice. Proveravanje ove 1482 mape i svih kombinacija boja u okviru svake
mape je izuzetno teak zadatak, pa su se oni stoga posluili kompjuterom koji je nakon 1200
sati raunanja uspeo da dokae problem 4 boje za svih 1482 gradivnih jedinica mapa, a time i
za sva mape na svetu.
- ta su to fraktali?
Fraktali su geometrijski oblici koji poseduju kompleksnu i detaljnu strukturu na bilo
kom nivou uveanja i to je najvanije, poseduju osobinu da svaki njihov deo ima izgled
umanjene celine. Jedan od najuvenijih fraktala je kriva snene pahuljice koja se konstruie
tako to jednom jednakostraninom trouglu postavimo po jedan umanjeni jednakostranini
trougao na sredinu svake stranice, a zatim ovim manjim trouglima opet postavljamo jo manje
trouglove na sredine njihovih stranica i tako dalje. Prilikom svakog dodavanja trouglova
snenoj pahuljici, ukupna duina krive se poveava za faktor (4/3)n, gde je n broj
transformacije. Stoga bi se nakon dodavanja beskonanog broja trouglova, teorijski dobila
figura sa konanom povrinom i sa konanim brojem uglova, ali sa beskonanom duinom,
to znai da se fraktalne krive ne mogu diferencirati. Fraktalna slika se moe konstruisati tako
to bismo za svaku taku odreenog dela ravni sa jednom realnom (, -2, -1, 0, +1, +2, ) i
jednom imaginarnom osom (, -2i, -i, 0, +i, +2i,gde je i jednako 1 ) izraunali kub
koordinata datih taaka ((x,y)2(a,b), gde je (x,y) jednako sa (a,b)). Tako bismo za svaku taku
datog segmenta ravni dobili nove kompleksne brojeve, nakon ega je potrebno izraunati
moduo razlike poslednje dve vrednosti, a zatim ponovo izvriti istu operaciju, ali nad
novodobijenom vrednou. Zatim, moramo utvrditi da li bi ponavljanjem ovog procesa
beskonaan broj puta, moduo razlike teio beskonanoj veliini ili bi konvergirao nekom
konanom broju. Ako se konvergentnim takama u ravni dodeli jedna boja, a divergentnim
takama druga boja, dobie se grafik tzv. Mandelbrotovog skupa. Ako paljivo pogledamo
dobijenu sliku, primetiemo da svi njeni delovi imaju isti oblik kao i celina. Ako bismo
uveali sliku jednog dela, primetili bismo da i delovi delova ponovo imaju izgled celine i tako
dalje. Ovako dobijeni skup se naziva fraktalnim skupom, dok se slika naziva fraktalnom
slikom. Fraktali, koji se esto nazivaju i geometrijom prirode, nali su izuzetnu primenu u
kompjuterskoj grafici, kao i u kompresovanju slika video formata.
- ta je to dendrohronologija?
Dendrohronologija je nauka koja se bavi brojanjem godova drveta. Kada se sledei put
budete etali kroz umu, moda ete primetiti i po neki panj na putu. Zagledajte se u njegovu
povrinu i primetiete koncentrine krugove jedan u drugom. Ovi krugovi se nazivaju
godovima i na osnovu njihovog broja, irine, boja, kao i godinje gustine, mogue je saznati
poneto o prolosti. Po jedan svetao i jedan taman krug ine godinji prsten ili god, a drvo
stvara svake godine po jedan god. Krugovi koji odgovaraju istoj godini su razliitih boja, jer
drvo raste razliito u raznim godinjim dobima. Naime, u prolee i rano leto, elije drveta su
vee i imaju tanje zidove pa stoga izgledaju svetlije, dok su u pozno leto manje, imaju deblje
zidove i nalaze se vrsto priljubljene jedna uz drugu, pa tako stvaraju tamniji krug. Svako
suno leto i svaka hladnija zima ostavljaju trag na ivom svetu, a time i trajni zapis na
odgovarajuem godu drveta. Poto smena sunih i normalnih leta, kao i hladnih i normalnih
zima nije ravnomerna, to se tanji i deblji godovi neravnomerno smenjuju. Kompjuterska ili
vizuelna obrada uzoraka drveta iz pojedinih predela na Zemlji, moe nam dati podatke o klimi
iz prolosti u svakoj od prouavanih oblasti, a i jo vaniji klju za datiranje pojedinih
geolokih dogaaja, kao to su zemljotresi ili intenzivna erozija koju osim pojaanih kia
(klimatski faktor) izaziva i lagano izdizanje brdsko-planinskih regiona. Najbolji geoloki,
istorijski i arheoloki podaci se mogu dobiti od to starijeg drveta. Najstarije drvo na
Zemljinoj lopti je do skoro bila nekoliko hiljada godina stara sekvoja sa Stenovitih Planina
koja se nalazila u Sekvoja Nacionalnom Parku u Kaliforniji, ija je visina iznosila 84, a obim
11 metara. Meutim, nedavno je na padinama Belih Planina u Kaliforniji naeno jo starije
drvee. To su etkasti borovi, drvea ija visina iznosi samo oko 9 metara, njihov obim je
takoe mali, ali im starost iznosi i do 5000 godina. Uz pomo posebno napravljenih indeksa
godova, prouavanjem etkastih borova, kao i drvea iz porodice Daglasovih jelki, u
jugozapadnoj Americi se mogu posmatrati klimatske promene u poslednjih 3-4000 godina.
Takoe, na godovima se oitavaju i Suneve pege, odnosno periodina Suneva aktivnost.
- ta su to optiki satovi?
Optiki satovi predstavljaju trenutno najpreciznije satove na Zemlji, a kao klatno
koriste oscilacije vidljive svetlosti. Optiki satovi su 7 puta precizniji od aktuelnih atomskih
satova koji se zasnivaju na merenju dugotalasnijih mikrotalasnih signala. Naime, usled manje
frekvencije mikrotalasnih od optikih oscilacija, preciznost atomskih satova je takoe manje.
Sekunda se zvanino definie kao vreme potrebno da atom cezijuma napravi 9 192 631 770
oscilacija izmeu dva energetska stanja (tj. da izemituje isto toliki broj fotona), a tehnika koja
se koristi u atomskim satovima podrazumeva to pouzdanije merenje upravo ovih oscilacija.
Atomski asovnici rade sa preciznou od 10-15 sekundi (to znai da mogu da pogree najvie
za jednu sekundu tokom 15 miliona godina), ali optiki signali pruaju jo bolju preciznost
merenju (jedna sekunda na 300 miliona godina), jer se greka merenja smanjuje sa brzinom
oscilovanja klatna, pod uslovom da smo u stanju da bez greke registrujemo sve oscilacije.
Greka rada ovih satova je veoma mala, pogotovo ako je uporedimo sa kineskim satovima iz
11. veka koji su greili za oko 100 sekundi dnevno, ili sa satovima iz 17. veka koji su kasnili
ili urili oko 10 sekundi na dan ili sa najpreciznijim satovima iz tridesetih godina 20. veka ija
je greka merenja vremena iznosila oko jednu sekundu tokom tri dana. Prvi primerci optikih
asovnika se se zasnivali na tzv. frekvencionom lancu, koji je pretvarao optiki u mikrotalasni
signal, ali se sada koristi tzv. frekvenciono sae, koje se sastoji od femtosekundnog lasera i
fotoninog vlakna (optiko vlakno sa nizom malih rupica). Kao izvor optikih talasa, odnosno
svetlosti, koristi se samo jedan ohlaeni jon ive (atom ive sa jednim elektronom manje) koji
je povezan sa laserskim oscilatorom, koji se ponaa kao tradicionalno klatno stvarajui tik-tak
signale, ali ne na svaku sekundu ili pola sekunde, ve ovo klatno otkuca tik 1064
kvadriliona puta u sekundi (jedan kvadrilion je milion milijardi). Optiki i atomski satovi na
osnovu kojih se prua vreme ostatku nae planete nalaze se u amerikom Nacionalnom
Institutu za standarde i tehnologiju (NIST) na Univerzitetu u Koloradu. Interesantno je da to
smo u stanju preciznije da merimo vreme, to emo preciznije moi da izmerimo i
fundamentalne fizike konstante, a precizno merenje vremena je veoma vano i kod prenosa
podataka velikom brzinom, merenja rastojanja, sinhronizovanja televizijskih i drugih ureaja,
regulisanja satelitskih orbita, kosmike navigacije, spajanja letelica, slanja e-mail poruka itd.
- ta je to koeficijent inteligencije?
IQ ili koeficijent inteligencije predstavlja pojam izveden iz raunske metode koju je
prvi koristio nemaki fiziolog Vilijam tern u okviru StenfordBine skale inteligencije. Ovaj i
drugi raniji testovi inteligencije odreivali su mentalnu starost (ili zrelost) subjekta u
zavisnosti od pruenog reenja testa i poreenja rezultata sa ostatkom populacije. Danas,
pojam koeficijenta inteligencije opisuje rezultat testa koji meri spoznajne sposobnosti
subjekta u poreenju sa optom populacijom, gde broj 100 predstavlja srednji, tj. proseni
rezultat. Na veini testova, rezultat izmeu 90 i 110 oznaava prosenu inteligenciju, rezultat
preko 130 predstavlja izuzetnu inteligenciju, dok rezultat manji od 70 indicira mentalnu
usporenost. Testovi inteligencije se prave kako bi se pomou njih merila opta sposobnost
reavanja problema i razumevanja. Pri tome, oni moraju ukljuivati testiranje: prostornih
sposobnosti, odnosno sposobnosti vizuelizacije razliitih figura i oblika, zatim matematike
sposobnosti, odnosno sposobnosti reavanja problema i korienje logike, zatim jezike
sposobnosti, odnosno sposobnosti dovravanja reenica i prepoznavanja rei kada su slova
premetena ili zamenjena, i na kraju sposobnosti pamenja, tj. sposobnosti da se prisetimo
stvari prethodno opisanih vizuelno ili zvuno. Poto koeficijent inteligencije meri sposobnost
razumevanja ideja, a ne koliinu znanja, onda uenje novih informacija ne poveava
automatski inteligenciju, premda veba um, to za posledicu ima poveanje saznajnih moi.
Iako testovi inteligencije prilino precizno ukazuju na intelektualni potencijal pojedinca, oni
su samo jedan nesavren nain merenja odreenih aspekata intelektualnih sposobnosti.
Testovi inteligencije ne mere kreativnost, moralne vrednosti, mudrost, estetiku, steena
znanja, intuiciju kao i mnotvo drugih stvari koja takoe spadaju u polje inteligencije, kao i
svakodnevnog logikog i intuitivnog rasuivanja.
- ta je to broj ?
Broj (pi) je jednak odnosu obima kruga i njegovog prenika. Ako nacrtate savreni
krug, bilo u stvarnosti, bilo kompjuterski, zatim izmerite njegov obim i prenik, podelite ta
dva broja i dobiete vrednost broja . Cifre broja iza decimalnog zareza pruaju se u
beskonanost,
a
vrednost
ovog
broja
do
stote
decimale
iznosi
3,14159265358979323846264338327950288419716939937510582097494459230781640620
89986280348253421170679821. je iracionalan (transcedentan) broj to znai da se ne moe
predstaviti ni kao razlomak dva cela broja. Cifre iza decimalnog zareza iracionalnih brojeva
se pruaju u beskonanost bez njihovog ponavljanja (kao npr. kod 0,111111jer je to ustvari
1/9) , a i bez ponavljanja odreenih nizova cifara. Ovaj beskrajni niz decimala se moe
izraunati
pomou
jednostavne
jednaine,
po
kojoj
je
=
1 1 1 1 1 1
1
1
4( +). Premda je poznavanje vrednosti broja do 39.
1 3 5 7 9 11 13 15
decimalnog mesta dovoljno da bi se mogao izraunati obim Kosmosa do tanosti prenika
atoma vodonika, kompjuterski je izraunata vrednost broja do oko hiljadu milijardi
decimala. Osim to povezuje obim kruga i njegov prenik, broj predstavlja vezu i izmeu
povrine kruga i kvadrata poluprenika, tj. etvrtine kvadrata prenika, u vidu njihovog
kolinika. Interesantno je da je broj najee jednak odnosu stvarne duine reke od izvora
do ua i direktne duine reke u vazdunoj liniji. Premda taj odnos varira od reke do reke,
prosena vrednost je jednaka broju . Albert Ajntajn je prvi primetio da reke imaju
tendenciju ka sve veem krivudanju zato to mala krivina stvara bre struje na spoljanjim
obodima, to dovodi do vee erozije i do pojave otrijih krivina. to je krivina otrija, to su
bre struje na spoljanjim obodima reke, vee su erozije, reka vie zaokree i tako dalje.
Meutim, poveanje krivudanja e dovesti do pribliavanja dve krivine i, praktino do
kratkog spajanja. Reka e postati pravija i krivina e biti ostavljena na jednoj strani,
formirajui jezero u obliku slova U. Ravnotea izmeu ova dva suprotna faktora vodi ka
prosenom odnosu izmeu stvarne duine reke i direktnog rastojanja od izvora do ua.
- ta je to broj e?
Broj e i broj predstavljaju dva najvie koriena i najvanija broja u itavoj nauci.
Broj e se najee definie kao brojna vrednost kojoj tei (1+1/n)n kada broj n postaje
beskonano velik. Naime, ovaj izraz je za n=1 jednak 2, za n=2 je jednak 2,25, za n=3 jednak
je 2,369, za n=4 je jednak 2,489 i tako dalje sa poveanjem broja n konvergira vrednosti e
koju dostie tek za n = . Slino broju , i broj e je transcedentan, tj. iracionalan broj to
znai da ne predstavlja reenje nijednog polinoma sa celobrojnim koeficijentima, odnosno da
se ne moe predstaviti kao razlomak dva cela broja, odnosno da se njegove cifre iza
decimalnog zareza pruaju u beskonanost i da redosled njihovog pojavljivanja nikada ne
postaje predvidljiv. Vrednost broja e do desete decimale iznosi 2,7182818285. Broj e se esto
1
odreuje i putem raunanja beskonanih redova kao to je npr. . Za razliku od broja ,
n 1 n!
broj e ne poseduje geometrijsku interpretaciju. Broj e predstavlja osnovu prirodnih logaritama
(ln), to znai da za razliku od log m = x, gde je x = 10m, kod ln m = x, x = em. Broj e je
verovatno najpoznatiji po tome to funkcija f(x) = ex (tzv. eksponencijalna funkcija)
predstavlja jedinu funkciju ija je brzina rasta u bilo kom trenutku jednaka njenoj veliini u
tom istom trenutku. Matematiari bi verovatno drugim reima rekli kako je to jedina funkcija
iji je izvod u svakoj taki jednak veliini te funkcije u toj taki. Stoga, kada su pitanju neke
pojave koje se naglo uveavaju sa porastom razmera te pojave, esto se govori o
eksponencijalnom rastu. Upravo zbog ove jedinstvene osobine, eksponencijalna funkcija se
koristi u mnogim oblastima nauke kad kod se opisuju rast i promena nekog sistema. uven je
Bolcmanov faktor verovatnoe e-E/kT koji definie razne tipove verovatnoe raspodele u
prirodi, a u geometriji, broj e je sastavni deo mnogih formula koje opisuju oblike nekih tela,
kao npr. lananice.
- ta je to simetrija?
Simetrija predstavlja osobinu nekog tela ili funkcije da je nepromenljiva (invarijantna)
pri odreenim promenama. Ravan (koja deli telo na lik i predmet u ogledalu), osa (oko koje
rotiranjem tela za neki ugao manji od punog kruga, njegov izgled postaje identian poetnom)
i centar simetrije (kroz koju svaka prava preseca telo u takama podjednako udaljenim od
centralne take, odnosno centra simetrije) su elementi simetrije obinih tela, dok se u
kontinualnim sredinama pojavljuje jo i translacija (nepromenljivost nakon pomeranja du
odreenog pravca). Svaki element simetrije poseduje sebi odgovarajuu operaciju simetrije:
za ravan simetrije, to je refleksija, za osu simetrije je to rotacija, za centar simetrije to
predstavlja preslikavanje, a za translaciju postupno reflektovanje u dvema paralelnim
ravnima. Najsimetrinije dvodimenzionalno telo je krug, a najsimetrinije trodimenzionalno
telo je lopta koja poseduje centar simetrije, kao i beskonaan broj ravni i osa simetrije.
Aristotel je tako smatrao da sva nebeska tela moraju da budu sferna, jer moraju da
zadovoljavaju ideal lepote, a sfera predstavlja telo najsavrenije simetrije. Mnoge stvari oko
nas nam ukazuju na prisustvo simetrije u prirodi. Kristalne forme, oblutci na obali mora,
Mesec i Sunce, snene pahuljice, lie i cvee, pelinje sae pa i mi sami, samo smo neki od
primera prirodno simetrinih tela. Simetrija se moe dovesti u vezu sa svim zakonima
odranja u fizici. Naime, neka fizika pojava (situacija, eksperiment, zakon) je simetrina u
odnosu na neku veliinu (npr. vreme, prostornu koordinatu) ako se rezultati eksperimenta
ne menjaju pri proizvoljnoj promeni te veliine. Tako, translacija u prostoru, odnosno
injenica da su zakoni fizike isti u svim delovima Kosmosa (homogenost prostora), dovodi do
zakona odranja impulsa; injenica da rotacija, odnosno promena pravca u kome posmatramo,
ne menja zakone fizike (izotropnost prostora), dovodi do zakona odranja ugaonog impulsa,
tj. ugaonog momenta; a injenica da se zakoni fizike ne menjaju sa vremenom (homogenost
vremena) dovodi do zakona odranja energije. U modernoj fizici postoje i tzv. diskretne
simetrije koje se ogledaju pri promenama skokovitog karaktera, a u njih spadaju: simetrija u
odnosu na refleksiju u ogledalu (P), simetrija u odnosu na promenu smera vremena (T),
simetrija u odnosu na promenu estice u antiesticu (C) i simetrija u odnosu na permutaciju
estica. Naime, u svim prirodnim procesima dolazi do odravanja kombinovane CPT
simetrije, ija invarijantnost nam kae da se na svet i njegova refleksija u ogledalu, ali
sainjena od antiestica i uz obrnuti tok vremena ponaaju identino. Sama simetrija T nam
kae da ukoliko u prirodi uoimo neki elementaran proces, onda moemo oekivati da se isti
taj proces odigra obrnutim redosledom. Naravno, postojanje simetrija T u svakodnevnom
ivotu je onemogueno zahvaljujui drugom zakonu termodinamike po kome entropija u
Kosmosu stalno raste, a naravno bilo bi udno kada bi se zahvaljujui T simetriji seali
budunosti podjednako kao i prolosti.
- ta su to ciklini brojevi?
Ukoliko ste nekada prilikom raunanja koristili razlomak 22/7 kao aproksimaciju
broja (koji je iracionalan broj pa se stoga ne moe predstaviti razlomkom, ve se njim samo
moe aproksimirati), tada ste imali priliku da se upoznate sa prvim ciklinim brojem. Naime,
ukoliko podelimo 22 sa 7 po pravilu da se 7 sastoji u 22 tri puta (pa piemo 3), a ostatak je 1
na ta dodajemo 0, 7 se sastoji u 10 jedanput (pa iza decimalnog zareza piemo 1), a ostatak je
3 na ta opet dodajemo 0, 7 se u 30 sastoji 4 puta (pa piemo 4), a ostatak je 2 na ta
dodajemo 0, 7 se u 20 sastoji 2 puta (pa piemo 2) itd. dobiemo broj 3,142857. Broj 142857
predstavlja ciklian broj. Naime, ako ga pomnoimo sa 2 dobiemo 285714, pomnoimo li ga
sa 3 dobiemo 428571, a ako ga pomnoimo sa 4 dobiemo 571428, mnoei ga sa 5
dobijamo 714285, mnoenjem sa 6 dobijamo 857142 i sigurno primeujemo da se mnoenjem
ovoga broja samo menja prva cifra u identinom ciklinom redosledu cifara broja. Drugim
reima, ako bismo jedan ovakav broj nacrtali na ivici kruga, njegovim umnoavanjem sa bilo
kojim brojem koji je manji od broja njegovih cifara, rezultujui broj bismo mogli da
predstavimo tako to bismo samo pomerali krug na kome je nacrtan broj, tako da nova cifra
zauzme poetno mesto. 142857 moemo pomnoiti i sa nekim veim brojem od 6 i videemo
da se u svakom rezultatu krije na poetni ciklini broj. Tako, na primer, 142857 678 =
96857046. Saberimo sada broj koji ine prve dve cifre rezultata sa brojem koji ine ostale
cifre i dobiemo da je 96 + 857046 = 857142. Ovaj, prvi cikliini broj jednak 142857
dobijamo kao 1/7, dok ostale bliske cikline brojeve dobijamo iz razlomaka 1/17, 1/19, 1/23,
1/29 i 1/47, 1/59, 1/61, 1/97 itd. U optem sluaju, ukoliko prilikom deljenja dva broja
dobijamo kao ostatak nulu prilikom bilo kog koraka pri deljenju, tada e decimalni rezultujui
broj imati konaan broj cifara, dok e u suprotnom sekvence njegovih cifara morati da se
ponavljaju jer bi u suprotnom sluaju (kada se sekvenca njegovih cifara ne bi ponavljala) broj
bio iracionalan, a znamo da se iracionalni brojevi ne mogu predstaviti u vidu razlomka dva
cela broja. Da bi broj bio ciklian, ponavljajua sekvenca u okviru rezultujueg decimalnog
zapisa ne sme imati vie od n-1 cifara kada vrimo deljenje 1/n, gde je n prost broj, to znai
da je deljiv samo sa samim sobim i sa 1. Deljenjem 1 sa 17 dobijamo 0,0588235294117647,
dok deljenjem 2 i 3 sa 17 dobijamo istu decimalnu sekvencu, ali koja poinje na razliitom
mestu. Tako, prvi sledei ciklini broj posle broja 142857 ima 16 cifara i jednak je
0588235294117647, pa emo mnoenjem ovog broja sa bilo kojim brojem izmeu 1 i 16
(ukljuujui i 16) dobiti istu sekvencu ciklinog broja samo sa drugom cifrom na poetku.
Takoe, svi ciklini brojevi vei od 142857 moraju poinjati sa jednom ili vie nula. U 19.
veku, Vilijam enks je otkrio ciklini broj dobijen kao 1/17389, pa se stoga on sastoji od
17388 cifara, a u njegovu ciklinost se ovaj matematiar uverio tako to ga je runo mnoio sa
svim brojevima od 1 do 17388. Inae, imenioce u razlomku 1/n koji daju cikline brojeve
moemo pronai kao n = 2S + 1, gde je S "pogodan" prost broj Sofi ermen, to znai da je
osim S, i 2S+1 takoe prost broj. Stoga, broj S podeljen sa 20 mora ostaviti ostatak jednak 3,
9 ili 11.
- ta je to steradijan?
Kao to radijan predstavlja meru ugla naspram jednodimenzionalne linije, kada je
ugao u dvodimenzionalnom prostoru, tj. ravni, tako slino steradijan predstavlja meru ugaone
oblasti naspram dvodimenzionalne povrine, kada je ugao u trodimenzionalnom prostoru.
Steradijani se ponekad nazivaju i kvadratnim radijanima. Broj steradijana u sferi je brojno
jednak povrini sfere jedininog poluprenika, pa stoga, sfera, tj. lopta obuhvata 4 kvadratna
radijana, tj. steradijana. Slino tome, broj radijana u krugu je jednak obimu kruga jedininog
poluprenika, pa stoga krug obuhvata 2 radijana. Ukoliko elimo da pretvorimo vrednost
nekog ugla iz steradijana u kvadratne lune stepene, dovoljno je da broj steradijana
pomnoimo sa kvadratom broja stepena u radijanu, tj. sa kvadratom od 57, 2957795stepeni.
Na ovaj nain se moe izraunati broj kvadratnih stepena u sferi: 4 (57.2957795)2 = 41,253
kvadratna stepena. Za one koji vie vole da se slue kvadratnim stepenima nego
steradijanima, moda je korisno zapamtiti da broj kvadratnih stepena u sferi sadri
beskonaan niz cifara od 1 do 5 bez ponavljanja. Steradijani se esto pojavljuju u fizikim
raunima, i to uvek kada se posmatra fluks neke veliine kroz trodimenzionalnu povr. Tako
se, npr., u fizikim formulama esto pojavljuje faktor 4, koji se uvodi radi normalizacije,
preraunavanja ili opisivanja bilo koje prostorno zavisne veliine u odnosu na ugaonu oblast
opisanu sferom. Takoe, steradijani nalaze veliku primenu u izradi antena, i to za opisivanje
osobine usmerenosti antene u odnosu na izotropni radijator koji zrai podjednako u svim
pravcima kroz povrinu zamiljene sfere.
- ta je to zlatni presek?
Zlatnim presekom se naziva ona geometrijska ili brojevna struktura kod koje je odnos
dela prema celini jednak odnosu izmeu delova. Nacrtajte jednu du AB i zatim pronaite na
njoj taku C za koju e vaiti da je AB:AC = AB:BC i dobiete jedan zlatni presek. Ukoliko
je du AB jedinine duine, tada moemo postaviti jednakost u okviru koje je 1/x = x/(1-x),
odakle sledi da je zlatni odnos 1/x jednak ( 5 +1)/2, odnosno 1,6180339887498948482...
Euklid je u knjizi Elementi opisao izraunavanje povrina nekih tela putem deljenja linija
po pravilu zlatnog preseka, a pokazao je kako se pomou ovog pravila konstruiu pentagon,
ikosaedar i dodekaedar. Tako, ako na naoj dui ACB povuemo krug poluprenika AB i
zatim pronaemo na krugu taku D tako da AC bude jednako CD i BD, dobiemo trougao
ABD iji e uglovi nad osnovicom biti dvostruko vei od ugla ispod D. Sada, nacrtajmo krug
koji prolazi kroz A, B i D, a zatim prepolovimo ugao ADB i iz njega povucimo bisekcionu
liniju dok ona ne presee krug u taki E. Primetimo da je ova prava presekla taku C koja
predstavlja zlatni presek dui AB od koje smo poeli konstrukciju. Na isti nain prepolovimo
i ugao ABD i naimo taki E odgovarajuu taku F sa susedne strane kruga. Na kraju je
dovoljno da povuemo dui AE, EB, BD, DF i FA i dobiemo jedan pentagon. Takoe, odnos
susednih brojeva u Fibonaijevom nizu brojeva takoe tei zlatnom preseku, a Fibonaijev niz
je onaj niz kod koga je svaki broj jednak sumi prethodna dva broja u nizu (1, 2, 3, 5, 8, 13, 21,
34, 55, 89). Interesantno je da mnoge stvari u prirodi poseduju u sebi neke od lanova
Fibonaijevog niza. Tako, ukoliko izbrojimo broj ljuspi na jednoj od iarkinih spirala
dobiemo neki broj iz Fibonaijevog niza, a i broj semenih plodova suncokreta, poreanih po
spiralno uvijenim arama odgovara jednom od brojeva iz Fibonaijevog niza. Takoe, prirodi
je poznat i tzv. zlatni ugao ugao od 137,5 stepeni. To je, naime, ugao koji deli krug na dva
segmenta, tako da je odnos lukova nad manjim i veim segmentom jednak odnosu luka nad
veim segmentom i obima kruga.
- ta je to Raselov paradoks?
Poetkom 20. veka, matematiari su radili na graenju logikog sistema u kome bi se
na osnovu povezanosti formalnih izraza (npr. y=1) i matematikih osobina (npr. neparni broj),
mogle definisate sve mogue osobine na osnovu prethodno definisanih osobina (ili aksioma).
Meutim, 1901. godine, Bertrand Rasel je pronaao jednu nekonzistentnost u matematikom
razmiljanju koja se naziva Raselovim paradoksom. Ovaj paradoks se esto objanjava kroz
priu o briljivom bibliotekaru. Naime, jednog dana, dok se etao pored polica sa knjigama,
otkrio je kolekciju kataloga. Postojali su posebni katalozi za romane, renike, poeziju itd.
Meutim, bibliotekar je primetio da neki katalozi navode i sami sebe, dok neki to ne rade. Da
bi uprostio sistem, bibliotekar pravi dva dodatna kataloga od kojih jedan nabraja sve kataloge
koji nabrajaju sami sebe i jedan katalog koji nabraja sve kataloge koji ne nabrajaju sami sebe.
Poto je zavrio posao, pred bibliotekarom se postavlja novo pitanje: da li bi katalog koji
nabraja sve kataloge koji ne nabrajaju sami sebe trebalo da bude pomenut u njemu samom?
Ako bi bio naveden, onda mu po definiciji nije mesto u tom katalogu. Meutim, ako se ne
navede, tada bi po definiciji morao biti naveden i bibliotekar se nalazi u nereivoj situaciji. U
optem sluaju, klasa objekata ponekad jeste, a ponekad nije lan same sebe. Tako, npr. klasa
knjiga nije jo jedna knjiga, ali je klasa stvari koje nisu knjige jo jedna stvar koja nije knjiga.
Bibliotekarevi katalozi su analogni klasama koji se u matematici koriste za osnovnu definiciju
brojeva, pa se stoga problem bibliotekara prebacuje i na itavu logiku strukturu matematike
koja, kao to je poznato, ne tolerie nikakve nekonzistentnosti, paradokse i kontradikcije.
- ta su to Gedelove teoreme?
Kurt Gedel je 1931. godine objavio svoje dve teorije o neodluivosti (zajedno sa
njihovim dokazima) na osnovu kojih nije mogue kreirati potpuno kompletan i konzistentan
matematiki (komunikacioni) sistem. Ovo nam moe zvuati zapanjujue, pogotovo ako
znamo da je matematika najpreciziji i najkonzistentniji nain komunikacije (kao i sredstvo
njene izgradnje) meu ljudima. Prva Gedelova teorema o neodluivosti nam kae da ako je
aksiomatska teorija konzistentna, postoje teoreme za koje se moe dokazati niti da su istinite
niti da su neistinite, dok druga Gedelova teorema tvrdi da ne postoji konstruktivna procedura
koja e pokazati da je aksiomatska teorija konzistentna. Prva Gedelova teorema se najlake
moe ilustrovati na primeru tzv. kritskog paradoksa (ili paradoksa laljivca) u kome jedan
stanovnik Krita tvrdi kako ne govori istinu. Paradoks se javlja tek kada pokuamo da
ustanovimo da li je tvrdnja Krianina istinita ili nije. Naime, istinita tvrdnja implicira da je
ovaj Krianin rekao istinitu tvrdnju, pa stoga on ne moe biti laljivac to je nekonzistentno sa
njegovom tvrdnjom. S druge strane, ukoliko pretpostavimo da je tvrdnja neistinita, tada
Krianin nije laov, ali smo na poetku pretpostavili da je on rekao neistinitu tvrdnju, pa je
stoga on laov, tj. imamo jo jednu nekonzistentnost. Bez obzira na to da li pretpostavljamo
da li je tvrdnja istinita ili neistinita, dolazimo do nekonzistentnosti, tako da tvrdnja (koja
spada u jednu od tzv. neodluivih tvrdnji) nije ni istinita ni lana, odnosno matematikim
jezikom je ne moemo dokazati. Naravno, premda i druga Gedelova teorema kae da je
nemogue dokazati da je izabran skup aksioma konzistentan, to ne znai da je on stvarno
nekonzistentan. Slino tome, premda ne moemo dokazati drugima, istinitost nekih tvrdnji
moemo sami poznavati ili kako bi neki rekli, uvati u srcu. Gedelova teorema nam,
primenjena na nauku o kompjuterima, kae da postoje odreene (neodluive) tvrdnje iju
istinitost kompjuter ne moe dokazati. I u nekom savrenijem modelu kompjutera, koji bi
reio problem date tvrdnje, opet bi iskrsla neka nova neodluiva tvrdnja koju sada on ne bi
mogao reiti i tako dalje do sve boljih i boljih kompjutera i novih neodluivih tvrdnji koje bi
postojale u svakom od njih. Kao to je Hajzenbergov princip neodreenosti dokazao
nemogunost poznavanja svih osobina materijalnih sistema, tako su Gedelove teoreme
(formulisane samo 4 godine nakon to je Verner Hajzenberg formulisao princip
neodreenosti) u matematici doprinele shvatanju da se neke tvrdnje ne mogu dokazati na
papiru.
topologijom, oblau matematike koja se bavi osobinama figura koje se ne menjaju kada se
oni saviju ili raire. Poankareova hipoteza se odnosi na jednu oiglednu toploku osobinu
sfere. Naime, pretpostavimo da imamo elastinu traku obmotanu oko sfere. Pretpostavimo
sada da ova traka klizi po sferi, istovremeno se skupljajui. Na ovaj nain se traka moe
skupiti u jednu taku. Zamislimo sada isti eksperiment sa torusom (prstenom), telom koje
nastaje rotacijom krunice oko ose koja ne preseca tu krunicu. Ako je traka obmotana oko
tela torusa i bilo kako klizi po njegovoj povrini, ona se ne moe skupiti u taku. Stoga
kaemo da je sfera prosto povezana povr, dok torus to nije. Pitanje u okviru Poankareovog
problema upravo glasi: ako neka povr jeste prosto povezana, da li je ona u osnovi sfera (tj.
homeomorfna sfera). Kako bi topoloka pitanja preveo u jezik algebre, Poankare je uveo tzv.
homotopske grupe - veliine koje su odslikavale esenciju multidimenzionalnih prostora u
algebarskim pojmovima. Anri Poankare je pokazao da svaka dvodimenzionalna povrina
poseduje istu homotopsku grupu kao i dvodimenzionalna povrina sfere, ali trodimenzionalnu
analogiju nikako nije uspeo da izvede. Drugi matematiari su do ezdesetih godina 20. veka
potvrdili Poankareove pretpostavke za sve dimenzije osim za etvrtu, koja je bila dokazana
1982. godine. Ipak, jo uvek je ostalo nedokazano reenje za treu dimenziju, koja je upravo
ona u kojoj ivimo, s obzirom da trodimenzionalne sfere predstavljaju skup taaka u
etvorodimenzionalnom prostoru koji se nalazi na jedininom rastojanju od centra date
take u tom prostoru. Rimanova hipoteza na osnovu koje je pravilnost pojavljivanja prostih
brojeva (inae, oni se veoma nepredvidljivo pojavljuju) u skupu prirodnih brojeva povezana
sa tzv. Rimanovom zeta funkcijom ((s), gde je s kompleksno promenljiva) , ija sva reenja
jednaka nuli lee na pravoj liniji, do sada je bila proverena za milijardu i po reenja, ali ne i
dokazana za ceo skup prirodnih brojeva, koji se naravno, prua do beskonanosti. Pre oko
pola veka, Jang i Mils su postavili teoriju za opisivanje elementarnih estica na osnovu
struktura koje se pojavljuju u geometriji (posebno je vana osobina masene praznine, koja se
javlja kao posledica toga da estice imaju masu, a da se njihovi talasi kreu brzinom
svetlosti), a premda je ona bila proverena u mnogim eksperimentalnim laboratorijama, njena
matematika osnova se smatra jo uvek nedovoljno jasnom. Matematiari smatraju da se
putanje turbulentnih tokova fluida, ukljuujui i virove iza krila aviona, kao i vodenu brazdu
iza broda koji plovi po moru, mogu predvideti i objasniti kroz razumevanje Navier-Stoksovih
jednaina koje su napisane jo u 19. veku i ije produbljivanje predstavlja jo jedan
milenijumski problem. Premda je 1970. godine, J. V. Matijaevi pokazao da se reenja
Pitagorine teoreme u skupu celih brojeva pojavljuju nepredvidljivo, kada reenja ove
jednaine predstavljaju take u Abelovom varijetetu, Birova i Svinerton-Dajerova konjektura
pretpostavlja da je veliina grupe racionalnih taaka povezana sa ponaanjem Rimanove zeta
funkcije (s) u okolini s=1. Zapravo, ova konjektura tvrdi da kada je (1) jednako 0, tada
postoji beskonaan broj racionalnih taaka (reenja), dok kada je (1) nije jednako 0, tada
postoji samo konaan broj ovakvih taaka, a dokaz ove tvrdnje predstavlja sedmi
milenijumski problem.
- ta je to Hilbertov hotel?
Hilbertov hotel je hotel koji je izmislio nemaki matematiar David Hilbert, kako bi
pokazao koliko je beskonanost neogranieno velika. Ovaj hipotetiki hotel ima tu neobinu
osobinu da u njemu postoji beskonano mnogo soba. Jednoga dana, novi gost, doavi u hotel,
saznaje na recepciji da su sve sobe popunjene, tj. da u njemu ve ima beskonaan broj gostiju.
Meutim, portir uverava gosta kako e brzo srediti problem tako to e zamoliti gosta iz sobe
broj 1 da pree u sobu broj 2, gosta iz sobe broj 2 da pree u sobu broj 3 i uopte gosta iz sobe
broj n da pree u sobu broj n+1. Tako e se novi gost smestiti u osloboenu sobu broj 1.
Meutim, opet u vreme kada su sve sobe u hotelu popunjene, tj. kada u njemu postoji
beskonaan broj gostiju, u hotel dolazi beskonaan broj putnika koji trai prenoite. Ipak,
zadatak ni sada nije teak. Naime, zamoliemo trenutne goste da se presele u sobu koja nosi
broj koji je duplo vei od broja njihove sadanje sobe. Tako e gost iz sobe broj 1 prei u sobu
broj 2, gost iz sobe broj 2 e prei u sobu broj 4, i uopte gost iz sobe broj n e prei u sobu
broj 2n. Svako ko je ve u hotelu i dalje ima sobu, pa ipak beskonaan broj soba, sve sa
neparnim brojem su ispranjene za pridole goste (naime, ako se svaki prirodni broj upari sa
nekim lanom iz liste parnih ili neparnih brojeva, tada te dve liste moraju biti jednake
veliine, a poto skup prirodnih brojeva ima beskonaan broj lanova, tada se to isto moe
tvrditi i za skup parnih ili neparnih brojeva). Ovo pokazuje da je dupla beskonanost i dalje
beskonanost. Meutim, zamislite da je potrebno smestiti beskonano mnogo gostiju iz
beskonano mnogo Hilbertovih hotela (svi sa potpuno popunjenim sobama) u samo jedan.
ak i za ovo postoji nekoliko reenja. Naime, upotrebiemo proste brojeve, odnosno brojeve
koji su deljivi samo sa 1 i sa samim sobom (1, 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19, 23). I prostih
brojeva ima beskonano mnogo, pa ako smestimo goste prvog hotela u sobe sa brojevima 2,
22, 23, 24, goste drugog hotela na brojeve 3, 32, 33, 34, goste treeg hotela na brojeve 5,
52, 53, 54, etvrtog na 7, 72, 73, 74 i tako dalje, uspeemo da naemo sobe za sve goste
beskonanog broja Hilbertovih hotela, jer ukoliko su p i q prosti brojevi i p q, a m i n
prirodni brojevi, tada je pn qn za svako n. Takoe, mogue je koristiti se samo sa dva prosta
broja: 2 i 3. Naime, gosta iz sobe sa brojem m n-tog hotela smestiemo u sobu broj 2m3n.
Ovakav sistem rasporeivanja je omoguen time to ako je m p ili n q, onda 2m3n 2p3q,
pa u istu sobu nee biti smeteno dvoje. Meutim, na oba ova naina mnoge sobe u hotelu
ostaju prazne. Kada bismo eleli da popunimo sve sobe, tada bismo morali da se posluimo
treom metodom. Potrebno je, najpre, napraviti tablicu u kojoj e redovi biti numerisani
brojevima hotela, a kolone brojevima soba, nakon ega bismo goste smetali po kvadratima
tablice. Tako bismo u sobu broj 1 stavili gosta iz (1,1), tj. iz sobe broj 1 prvog hotela; u sobu 2
bismo stavili gosta iz (1,2), tj. iz sobe broj 2 prvoga hotela; u sobu 3 bismo stavili gosta iz
(2,2), tj. iz sobe broj 2 drugog hotela; u 4 bismo stavili gosta iz (2,1), tj. iz prve sobe drugog
hotela. Na taj nain e biti razmeteni gosti iz gornjeg levog kvadrata tablice sa stranicom 2.
Posle toga, na broj 5 poslaemo gosta iz (1,3), na 6 iz (2,3), na 7 iz (3,3), na 8 iz (3,2),
na 9 iz (3,1), nakon ega emo prei na kvadrat duine stranice 4 itd. U optem sluaju, ako
gost zauzima sobu broj n u m-tom hotelu, on e za n m zauzeti sobu (n - 1)2 + m, a za nm
sobu m2 n +1. Hilbertov hotel nam pokazuje kako su sve beskonanosti podjednako velike,
jer razliite beskonanosti uspevaju da se sabiju u isti beskonani hotel (beskonanost
parnih, neparnih ili prostih brojeva se moe uporediti sa beskonanou svih prirodnih
brojeva), a kao to smo videli, ak i beskonaan broj beskonanih skupova se moe staviti u
samo jedan beskonaan skup.
je velik (jer za razliku od skupa algebarskih brojeva odnosno skupa svih reenja jednaina
a0xn + a1xn-1 + + an sa celim koeficijentima, koji je prebrojiv, skup transcedentnih, odnosno
iracionalnih brojeva je neprebrojiv). Ukoliko nacrtamo duu liniju ispod krae linije, tada
emo moi da ustanovimo jednoznanu korespondenciju izmeu svih taaka ovih dveju linija
povlaenjem zamiljenih pravih linija izmeu svake dve od beskonano mnogo taaka na
svakoj od njih. Ove zamiljene linije kojima se ustanovljava korespondencija e se sei u
zajednikoj taki iznad obe linije, koja e predstavljati teme nacrtanog trougla. Slino ovome,
moemo pokazati i da na celom beskonanom pravcu ne postoji vie taaka nego na bilo kom
njegovom odseku (delu), odnosno da je mogue izmeu skupa taaka na pravcu i skupa
taaka na bilo kom njegovom odseku ustanoviti obostrano jednoznanu korespondenciju.
Naime, dovoljno je samo da opiemo polukrug prenika izabranog odseka i da ga nacrtamo
izmeu intervala (odseka) i prave linije. Najpre take intervala preslikavamo na krunicu, a
zatim krunicu projektujemo na pravac i vidimo da pri tome svakoj taki intervala odgovara
jedna i samo jedna taka pravca, pri emu nije isputena ni jedna taka na pravcu. Drugim
reima, dokazujemo kako na delu prave i na itavoj beskonanoj pravi postoji podjednako
veliki broj taaka. Slinu korespondenciju izmeu intervala od 0 do /2 na x-osi i beskonano
velike y-ose, moemo da ustanovimo pomou krive linije - tangensoide (grafika funkcije y =
tgx). Takoe, moemo da dokaemo i da bilo koji odseak kvadrata ili bilo koje druge
viedimenzionalne figure poseduje jednak broj taaka kao i cela figura. U optem sluaju, bilo
koja geometrijsko telo koja sadri barem jednu liniju, ima isto toliko taaka koliko i bilo koji
njegov odseak, a ovakvi skupovi sa beskonano mnogo lanova se nazivaju skupovima
kontinuuma, to potie od latinske rei continuum, to znai neprekidan.
- ta je to efekat leptira?
Nekada se mislilo da je priroda deterministika, to znai da bismo poznavajui
poetne parametre sistema, mogli da poznajemo njegovo stanje u bilo kom vremenskom
trenutku. Meutim, nakon formulisanja Hajzenbergove relacije neodreenosti postalo nam je
jasno da ishodi prirodnih dogaaja uvek ostavljaju prostora za upliv boanske sile, pa je stoga
ljudska tenja ka poznavanju svih osobina materijalnih sistema u bilo kom vremenskom
trenutku na osnovu samo fizikih merenja postala iluzija. uveni efekat leptira je povezan sa
nemogunou potpuno preciznog predvianja vremenske prognoze. Naime, premda je
atmosfera jedan veoma sloen sistem sa mnogo meuzavisnih promenljivih veliina, u
teorijskom sluaju, kada bismo mogli da izmerimo temperature, pravce i brzine kretanja,
vlanost i gustinu svih kopnenih, vazdunih i vodenih masa na Zemlji i kada bismo u raun
ukljuili i prijem energije sa Sunca, mogli bismo sve ove brojke da ubacimo u memoriju
jednog specijalizovanog superkompjutera koji bi nam izraunao tano vreme i sve vremenske
pojave na Zemlji u bilo kom trenutku u budunosti. Meutim, upravo kao posledica
Hajzenbergove relacije neodreenosti, naa merenja nikada ne mogu biti u potpunosti
precizna, ak ni sa najsavrenijom opremom na svetu. A poto predvianje buduih stanja
sistema najvie zavisi od poetnih parametara, pravljenje male greke u uneenim podacima
dovee do potpuno drugaijih predvianja od istinitih. Naime, dovoljno je da jedan leptir
mahne svojim krilima i na taj nain samo malo promeni poetna stanja sistema pa da naa
predvianja padnu u vodu time to emo pogreno predvideti neki uragan koji se nee desiti
ili neemo predvideti kiu tamo gde e ona pasti. Ovaj efekat nepredvidljivosti u svakom
naunom eksperimentu po ovom mahanju krila jednog leptira nosi i ime leptirov efekat.
6. Voda
- Kako nastaju oblaci?
Oblaci nastaju kondenzacijom vodene pare prilikom irenja i hlaenja toplih
vazdunih struja koje se podiu u visinu. Ove vazdune struje nastaju iznad toplijih oblasti
Zemljine povrine iznad kojih je vazduh topliji u odnosu na okolni hladniji vazduh, a stoga je
i rei od okolnog vazduha. Ukoliko ste nekada iz aviona primetili ptice kako lete oko
odreenog vazdunog predela, najverovatnije je da su one osetile toplu struju vazduha koja se
penje odozdo, pa se brkaju u njoj. Uzdiua topla vazduna struja se tokom penjanja iri i
hladi sve dok se njena temperatura (i gustina) ne izjednai sa temperaturom (i gustinom)
okolnog vazduha. U vazduhu je uvek rastvorena odreena koliina vode pare koja na
dovoljno niskim temperaturama, kakve vladaju u visokim slojevima atmosfere, poinje da se
kondenzuje. Drugim reima, slobodni molekuli vode poinju da privlae jedni druge i da
formiraju vodene kapi (poluprenika od jednog hiljaditog dela milimetra dok su u oblaku,
preko oko 20 hiljaditih delova milimetra kada se sputaju u obliku magle, do nekoliko stotih
delova milimetra kada poinju da padaju iz oblaka u obliku kie) ili male kristalie leda (ije
su razmere neto vee od razmera vodenih kapljica) koje u veim grupacijama sa Zemlje
opisujemo kao oblak.
kinim kapima (prenika oko par milimetara) je najee potrebno izmeu 3 i 6 minuta da
dou do Zemlje. Ukoliko bismo zanemarili vetar koji utie na brzinu kapi tokom njenog
padanja, mogli bismo lako da izraunamo terminalnu brzinu kapi datih razmera. Naime, kada
kap pone da pada sa dna oblaka, ka Zemlji usmerena sila gravitacije je ubrzava sve dok se
njen intenzitet ne izjednai sa navie usmerenom silom trenja kine kapi sa okolnim esticama
vazduha kroz koji pada. Inae, da bi sila gravitacije koja deluje na kinu kap postala dovoljno
velika da bi ona poela da pada, u jednoj kapi se mora kondenzovati oko 1018 molekula vode.
Tako se lako moe izvesti da je terminalna brzina kapi (u metrima u sekundi) jednaka
proizvodu broja 4,7 i kvadratnog korena iz poluprenika kapi (u milimetrima). Tako e kina
kap poluprenika 2 mm putovati do Zemlje brzinom od oko 7 m/s, pa e joj u zavisnosti od
nadmorske visine oblaka iz koga potie biti potrebno izmeu jednog i nekoliko minuta da
doe do Zemlje.
ukazuje na nesvakidanje vremenske prilike. Iako proseni kamenii grada imaju u preniku
oko 6 - 7 milimetara, oni mogu postati i mnogo vei i tei, to zavisi od debljine i broja
njihovih konstitutivnih slojeva. Najvei do sada izmereni komad grada je pao u Indiji 1939.
godine i bio je teak 3,4 kilograma.
nastaje kao posledica optikih osobina kristala leda, kao i njihovog neureenog rasporeda u
snegu. Kad svetlosni foton doe do sloja snega, on najpre prolazi kroz kristal leda na povrini
koji mu malo promeni pravac kretanja i poalje ga na susedni kristal, gde mu se opet malo
promeni pravac kretanja, i tako sve dok svetlosni foton ne obrne svoj smer za vie od 90o i ne
napusti sloj snega. Ovaj proces reflektovanja deava se sa svetlosnim fotonima svih vidljivih
frekvencija pa stoga sneg reflektuje svu vidljivu svetlost, a mi vidimo da je sneg beo, jer bela
boja sadri u sebi ceo spektar vidljive svetlosti sa Sunca.
led moda i postoji na nekoj dubini Zemljine kore gde je pritisak veliki, a temperatura jo
nedovoljno visoka.
molekula sa povrine krova (tj. plafona) zavisi od dodirne povrine izmeu kapi i krovom, pa
je proporcionalna sa kvadratom poluprenika kapi. Poto e sa rastom kapi, tj. sa poveanjem
njenog poluprenika, sila gravitacije bre rasti od meumolekulskih sila, jer trei stepen
poluprenika raste bre od kvadrata, i kap vode e se u jednom trenutku odlepiti od krova i
poeti da pada ka Zemlji.
kada se rastojanje izmeu naboja poveava i to srazmerno kvadratu rastojanja kako nam kae
Kulonov zakon. Poto su se sada molekuli vode okrenuli tako da su njihovi negativni krajevi
blie pozitivno naelektrisanom predmetu, privlane sile izmeu negativnih krajeva molekula i
pozitivnog predmeta e biti vee od odbojnih sila izmeu udaljenijih pozitivnih krajeva
molekula i predmeta, a vodeni mlaz e stoga, skretati ka predmetu. Ovaj eksperiment se
posebno efektno izvodi pri niskoj vlanosti vazduha, to znai da tokom letnjeg dana nee
uspeti tako dobro kao tokom nekog hladnijeg dana. Naime, pri veoma suvom vazduhu, mlaz
vode se moe saviti i samo prstom. U tom sluaju, popnite se na jak stakleni sud (koji deluje
kao izolator), protrljajte ruku vunenom tkaninom, pribliite prst mlazu vode i mlaz e se saviti
ka nama.
molekuli sa povrine kapi imaju viak energije jer nisu sa svih strana okrueni sa istorodnim
molekulima. Ovaj viak energije se naziva povrinskim naponom tenosti i predstavlja uzrok
pojave tanke opne koja kao da ne da kapi vode da se raspri, ve odrava sve molekule u
okviru sfere. Meutim, kada dodamo malo sapuna ili deterdenta u vodu, na taj nain dodatno
poveavamo povrinski napon tenosti, jer uvodimo dugake molekule sapuna koji poseduju
polarne vrhova (kojima privlae molekule vode) i nepolarne repove (kojima odbijaju
molekule vode), te usled toga u vodenoj smei (a i bez nje) formiraju veoma ureenu,
praktino teno-kristalnu strukturu (slino elijskim membranama). Pod dejstvom jo veeg
povrinskog napona, odnosno formiranja jo snanijih veza izmeu molekula u okviru smee
deterdenta i vode, ova smea je u stanju da umesto formiranja kapi zahvati vazduh unutar
sebe i da oko vazduha formira tanak film. Kada umoimo tapi sa okruglim vrhom u vodeni
rastvor sapuna i zatim ga izvadimo na vazduh, vidimo da se formirao tanak teni film du
kruga drke. Duvanjem u ovu tanku opnu, ona se povija unapred i usled dovoljno velikog
povrinskog napona tenosti, opna e pre da se spoji sama sa sobom tako da formira mehur
napunjen vazduhom nego to e da se rasprsne. Povrinski napon tenosti tada biva
ravnomerno rasporeen du povrine mehura. esto se na ovim mehurovima presijavaju
dugine boje. Naime, njihova povrina reflektuje Sunevu svetlost pri emu usled
zakrivljenosti povrine mehura dolazi do konstruktivne interferencije (preklapanja brega
talasa sa bregom drugog talasa tako da nastaje rezultujui talas pojaanog intenziteta, pa boja
ovih talasa dominira nad drugim uglavnom destruktivno interferiranim talasima) nekih boja, a
najee plave ili zelene koje imaju manju talasnu duinu od npr. ute i crvene boje, pa se
stoga i bolje reflektuju. Inae, ukoliko elite da napravite mehurie od sapunice koji e moi i
da padnu na tepih, a da pri tome voda iz opne ne ispari u tolikoj meri da se mehur rasprsne,
dodajte u vodu malo glicerina, koji ima sposobnost da spreava isparavanje vode, pa da stoga
i due uva molekule vode u okviru mehuria.
gubljenja efekta sastojka zastupljenog u manjoj koliini. Ipak, danas postoji niz patentiranih
naina da se losion ouva odvojen od ampona pre nego to se kosa ispere od ampona.
- Zato je otpor vode vei kada ruku sputamo u nju brzo, nego kada je
sputamo polako?
Kao to sa lakoom moemo izbaciti ruke kroz prozor automobila koji se kree brzinom
od oko desetak kilometara na as, a nije preporuljivo ovo isprobavati u kolima koja se kreu
znatno veim brzinama, isto tako estice bilo kog fluida (u naem sluaju vode ili vazduha)
pruaju vei otpor pri kretanju tela veih brzina kroz njih. Zapravo, otpor kretanju se
poveava srazmerno kvadratu brzine tela, pa se npr. dvostrukim poveanjem brzine tela, otpor
poveava etiri puta. Ukoliko gore razmotreni automobil povea brzinu kretanja sa 10 na 100
kilomatara na as, otpor e se poveati za (100/10)2, tj. za tano 100 puta, pa e i sila koja
deluje na telo u pravcu suprotnom od pravca kretanja biti vea za 100 puta. Prelaz od nenog
do brzog kretanja ruke kroz vodu je samo jo jedan primer uticaja brzine tela na otpor fluida.
Soiva predstavljau transparentne, tj. providne optike naprave koje menjaju osobine
svetlosti koja proe kroz njih. Tako se razliiti tipovi soiva koriste u razliite svrhe.
Konveksna soiva uzrokuju konvergenciju paralelnog svetlosnog snopa u ii, dok konkavna
soiva divergiraju paralelan snop svetlosti. Sva soiva rade na principu refrakcije, tj.
prelamanje svetlosti, odnosno menjanja njenog pravca prostiranja, a sam ugao refrakcije
zavisi od razlike u brzini svetlosti u soivu i u okolnoj sredini. Brzina svetlosti je vea u
vazduhu nego u vodi, a najmanja je u materijalu od koga je napravljeno soivo, pa kada
soivo potopimo u vodu, razlika izmeu brzine svetlosti u soivu i u okolnoj sredini je manja
nego kada je soivo u vazduhu, pa e ina daljina soiva u vodi biti vea nego na vazduhu.
- Koliki je pH vode?
pH (elektrini potencijal za vodonikove jone, tj. mera privlaenja protona) predstavlja
bezdimenzionalnu veliinu koja se definie kao negativan logaritam koncentracije slobodnih
protona (tj. vodoninih jona) u datom rastvoru. pH iste vode (a savreno ista voda
verovatno ne postoji nigde u prirodi) je jednak 7, to znai da svim slobodnim protonima
odgovara jednak broj hidroksilnih grupa (-OH), to rezultuje u tzv. neutralnom rastvoru. Kao
to rastvori baza (-OH) imaju viak slobodnih OH grupa nego protona (to rezultuje u pH
veem od 7), tako i rastvori kiselina imaju u sebi viak slobodnih protona nego OH grupa, to
opet rezultuje u pH manjem od 7. Drugim reima, kisele rastvore karakterie pH manji od 7,
dok bazni (tzv. alkalni) rastvori poseduju pH vei od 7. Meutim, ukoliko ste nekada izmerili
pH destilovane vode iz laboratorije, moda ste se zaudili kada ste primetili da njen pH oko
5,5. Razlog ovoj pojavi je u tome to destilovana voda (preiena voda koja se dobija putem
isparavanja i kondenzacije vode iz rastvora) tokom procesa destilacije gubi mnotvo jonskih
molekula koji su pruali izvestan puferski efekat (puferi su smee soli i kiseline koje imaju
sposobnost da ne dozvoljavaju vee i nagle promene pH), pa u kontaktu sa vazduhom, dolazi
do rastvaranja ugljen dioksida u vodi, to zapravo dovodi do nastanka male koliine ugljene
kiseline, a to u vodi bez mineralnih pufera, sniava pH ak do oko 5,5. Ipak, voda koju
pijemo je prepuna, pa ponekad skoro i zasiena raznim mineralima, kao to su kalcijum,
magnezijum (koji definiu tvrdou vode), silikati, natrijum, kalijum i hlor koji se najee
koristi za dezinfekciju vode. Stoga je i njen pH takoe malo razliit, ali i dalje veoma blizak
7.
- ta je to reverzna osmoza?
Obina osmoza predstavlja kretanje rastvaraa kroz polupropustljivu membranu iz
rastvora manje u rastvor vee koncentracije kako bi se izjednaila koncentracija rastvora sa
obe strane membrane. Probajte da stavite jednu cev u sud sa vodom i primetiete da je nivo
vode u cevi i van nje isti. Zalepite, zatim neku polupropustljivu membranu za kraj cevi koji je
potopljen u vodu. Primetiete da je nivo vode u cevi i dalje isti kao i oko nje. Sada, posolite
vodu u cevi i primetiete da e nivo vode u njoj poeti polako da se podie, to je upravo
posledica nastajanja tzv. osmotskog pritiska koji omoguava kretanje vode kroz
polupropustljivu membranu. Polupropustljiva membrana je membrana koja neke atoma
proputa, dok neke zaustavlja. Gore-tex tkanina predstavlja jednu polupropustljivu
membranu, jer se sastoji od veoma tankog plastinog filma sa mnotvom malih pora, koje su
dovoljno velike da bi vodena para prolazila kroz njih, ali su dovoljno male da tena voda ne bi
mogla da prolazi kroz njih. Tako, membrana koju smo zakaili za nau cev proputa molekule
vode, ali ne i molekule soli. Na slanoj strani, neke pore membrane su zapuene molekulima
soli, dok pore sa strane iste vode nisu. Stoga, poto postoji vie slobodnih pora na
neposoljenoj strani membrane, vie vode e prolaziti navie nego nanie. Voda e nastaviti
svoje kretanje navie sve do trenutka kada se ili koncentracija rastvorene soli sa obe strane
membrane izjednai (to se verovatno nikada nee desiti ako je u sudu destilovana voda), ili
kada se pritisak vode sa gornje strane (koji se poveava sa poveavanjem visine vodenog
stuba) izjednai sa osmotskim pritiskom. S druge strane, reverzna osmoza predstavlja proces
koji se koristi u najveem broju filtera za vodu, koji od slane ili zagaene vode stvaraju vodu
koja se moe piti. Naime, slana voda se postavlja sa jedne strane membrane i na nju se
primenjuje mehaniki pritisak kako bi se najpre zaustavila osmoza, a zatim pokrenula u
suprotnom smeru. Ipak, ceo ovaj proces zahteva dugotrajno delovanje prilino visokog
pritiska.
- ta je to Paskalov zakon?
Svaki put kada pritisnete tubu paste za zube kako biste iscedili iz nje malo paste, vi
posmatrate Paskalov zakon u akciji. Ovaj fiziki zakon je otkrio Blez Paskal 1652. godine, a
on nam kae da se primenjena promena pritiska na neki zatvoreni, nekompresibilni fluid
ravnomerno prenosi kroz sve take fluida do zidova suda u kome se on nalazi. Drugim
reima, nekompresibilni fluid prenosi pritisak kroz sebe. Na Paskalovom zkonu se bazira
princip rada hidrauline poluge kod koje se primenom pritiska na deo povrine jednog klipa,
sila transformie u talas pritiska koji se prenosi kroz hidraulino ulje i ponovo pretvara u silu
na drugom, susednom klipu. Takoe, ukoliko sipate tenost u neki sud oblika slova U, V ili
W, nivo tenosti e biti isti u svim kracima suda to je takoe posledica Paskalovog zakona,
tj. zavisnosti pritiska tenosti samo od rastojanja od povrine, tj. od visine vodenog stuba
iznad posmatrane take. Tako je pritisak na dnu cevi ispunjene vodom iji je prenik oko 2,5
cm i visina oko 15 metara, jednak pritisku vode u jezeru na dubini od 15 metara. Paskalov
zakon je esencijalan i u nainu funkcionisanja izostatskih presa, kod kojih se uzorak koji
elimo ispresovati stavlja tako da je sa svih strana okruen uljem. Dejstvom pritiska na ulje,
ovaj mehaniki pritisak se ravnomerno prenosi do uzorka tako da ga pritiska podjednako u
svakoj taki njegove povrine.
- ta su to omekivai vode?
proizvoai tekstila dodaju dodatne vodo-otporne smole u najlonsku smeu, kako bi kapi vode
to bolje klizile niz jaknu.
oslobaanja gasova rastvorenih u vodi, oni se ire, vre rad na raun unutranje energije vode,
to dovodi do njenog hlaenja, a to usporava proces izjednaavanja njene temperature sa
temperaturom okoline, pa voda ima vie vremena da podigne svoju temperaturu kristalizacije
i da se stoga zaledi. Trei efekat predstavlja nukleacija, odnosno proces obrazovanja
kristalizacionih klica za ije stvaranje je potrebno uloiti energiju, dok se nakon to barem
jedna od ovih klica dostigne kritine razmere, proces njenog rasta odvija spontano (odnosno,
uz oslobaanje energije). Hladna voda moe biti prehlaena (odnosno, ohlaena ispod take
kristalizacije, odnosno mrnjenja) ukoliko se ne deava nukleacija, meutim, mehurovi gasa
predstavljaju odlina mesta za obrazovanje kristalizacionih klica (ukoliko u flai nema
neistoa ili nerastvorenih estica), pa stoga, voda upravo poinje da se ledi od jednog ili od
vie mehurova, koji se u tenosti pojavljuju kada otvorimo flau.
ili u pei, ve se sud sa vodom greje ravnomerno sa svih strana. Nedostatak strujanja u ovom
sluaju oteava stvaranje i rast gasnih mehurova koji isparavajui odnose viak toplote iz
vode, i voda postaje pregrejana, odnosno njena temperatura postaje vea od 100 oC. Situacija
postaje jo gora ukoliko na povrini vode postoji sloj masti ili ulja, tako da ni mali mehurii
vode nisu u stanju da se probiju kroz ovaj sloj i ispare napolje. U sluaju ovako pregrejane
vode, stavljanje nekog nukleacionog centra u nju, kao to npr. moe biti kaika, dovee do
izuzetno brzog stvaranja ogromnog mehura koji e eksplozivno raspriti itavu vodu
unaokolo. esto nije ni potrebno ubaciti nukleacioni centar sa strane, ve se eksplozivni
mehur moe formirati i oko mehura vazduha ili neke male estice praine u vodi. anse da
voda eksplodira u mikrotalasnoj penici najvie zavise od tipa suda. to je sud stariji, to su
manje anse da e voda eksplodirati, jer e u njoj biti dovoljno mikroskopskih neistoa oko
kojih se lako mogu stvarati mehurovi. Ipak, u sluaju grejanja vode u novom, istom i
glatkom staklenom sudu, anse za eksplodiranje vode su veoma velike. Stoga se preporuuje
da nikada ne kuvamo vodu u mikrotalasnoj penici due od 2 minuta, a kada je due kuvanje
neophodno, onda moramo ostaviti sud sa vodom da se ohladi neko vreme i naravno, nikako ne
smemo ubacivati kaiku (dodavanje eera ili kafe najee nije opasno, jer odjednom
dodajemo veliki broj nukleacionih centara, a oko svakog od njih se formira po mali mehur) u
pregrejanu vodu.
- ta je to filmsko kuvanje?
Voda koja se kuva u loniu zagreva se putem provoenja toplote od povrine ringle
do vode. Voda na atmosferskom pritisku kljua na oko 100 oC. Voda ispod povrine nije
direktno izloena atmosferskom pritisku i moe due ostati u tenom stanju i pored toga to
voda iznad nje kljua. Na dovoljno visokim temperaturama, podpovrinska voda e formirati
gasoviti sloj iznad koga e se nalaziti tena voda. Posredstvom ovog gasovitog sloja, toplota
e se sa grejaa do tene vode prenositi uglavnom putem zraenja (infracrvenih talasa), a ovaj
proces je poznat pod imenom filmsko ili slojasto kuvanje. Ako napunite obian loni za aj
sa vodom i grejete ga na kuhinjskoj ringli, malo je verovatno da ete uspeti da stvorite
dovoljno visoku temperaturu za nastanak filmskog kuvanja, ali ete lake uspeti ako probate
da zagrevate epruvetu sa vodom na laboratorijskom plameniku. Meutim, ukoliko zagrejete
tiganj na ringli i zatim bacite na njega nekoliko kapi vode, videete da e vodene kapljice
poeti da se prevru i igraju po povrini vrelog tiganja. Ovaj ples kapi vode se deava usled
formiranja sloja vodene pare na samoj dodirnoj povrini izmeu kapi i tiganja, to predstavlja
jedan vid filmskog kuvanja. Molekuli vode iz sloja pare, odlaze sa strane, a gasoviti sloj se
obnavlja sa molekulima vode iz kapi, sve dok cela kap potpuno ne ispari.
mranoj sobi, odnosno bez prisustva dodatne svetlosti koja e ometati izraajnost plavih
fotona emitovanih od strane kinina. Ovaj efekat je posebno uoljiv u to tanjoj staklenoj ai,
kao npr. ai za vino sa tankim zidovima, dok je skoro neprimetan u koktel-ai sa debelim
zidovima ili u plastinoj ai, jer ove posude apsorbuju isuvie ultraljubiaste svetlosti ije je
prisustvo neophodno da bi tonik dobio plavu boju. Inae, ova sposobnost fluoroscencije
kinina se jo od 1911. godine koristi u industriji slatkih napitaka za odreivanje koncentracije
kinina u njima. Puter takoe, ponekad moe imati izrazito uti sjaj usled prisustva riboflavina
koji je takoe fluoroscentan s obzirom da apsorbuje plavo-zelenkaste fotone iz svetlosti i
zatim emituje ute fotone.
Jara u Melburnu, nivo vode se prilikom prolaska brodia moe sputati i za itav metar, dok u
Sueckom kanalu ova pojava znaajno umanjuje brzinu kretanja brodova. Naime, premda se
brod pomera unapred, neto vode ispred broda mora da se pomeri iza broda kako bi propustila
brod, pa voda sa boka i ispod trupa broda tee u suprotnom smeru od smera kretanja broda.
Poto voda ne poseduje spoljanji izvor energije kako bi izvrila ovo kretanje unazad, jedini
nain da ona to izvede je da redukuje svoju potencijalnu energiju u gravitacionom polju
Zemlje, pa se stoga neophodna energija za pomeranje vode unatrag i obezbeuje na raun
sniavanja nivoa vode koja okruuje brod. Takoe, Bernulijev zakon (koji predstavlja zakon
o odranju energije u pokretnom fluidu) nam kae da sa poveanjem brzine fluida dolazi do
opadanja njegovog pritiska, pa stoga dolazi i do opadanja nivoa povrine vode sa obe strane
broda. Naravno, im voda proe sa strane i ispod broda, ona odmah usporava svoje kretanje i
nivo vode na obali se opet vraa na svoj stari, poetni nivo. Ova pojava nam i objanjava
zato se sa poveanjem kontaktne povrine broda potopljenog u vodu drastino poveava i
otpor kretanju trupa broda, pa upravo zato brodovi troe znatno vie energije kreui se u
uskim kanalima nego na puini. Takoe, prilikom plovidbe kroz uski kanal, vano je ploviti
du sredine kanala, jer e u suprotnom sluaju, voda morati da se kree bre du ue strane
vodenog toka pored broda (jer je koliina vode koja prolazi sa obe strane broda jednaka
ukoliko brod ispunjava zahtev za simetrinou svog oblika), pa e na uoj strani i nivo vode
biti nii od nivoa vode sa suprotne, ire strane, to moe dovesti do prevelikog naginjanja
broda ka blioj obali.
Naime, ukoliko se razliiti slojeva lednika kreu razliitim brzinama, nagib i zakrivljenost
rupe u ledniku e sadrati informaciju o relativnom kretanju slojeva. Inae, ledeni bregovi
odvaljeni sa antarktikog pokrivaa se nalaze ili u obliku piramide (kada su odvaljeni od
lednika koji silazi u more) ili u obliku stola (kada su odvaljeni od ledenih pokrivaa). Ledeni
bregovi mogu biti veoma veliki. Tako je jedan brod 1854. godine naiao na breg u obliku
stola koji je bio dugaak vie od 120 km, a visok oko 100 metara, a najvei danas poznati
ledeni breg velik je otprilike kao Kalifornija, dok mu debljina iznosi 4 kilometra. Ipak,
brodovi najee nailaze na ledene bregove oblika piramide visokih 50 - 60 metara, a
dugakih kao jedan fudbalski teren, premda je 1904. godine, brod "Zenit" naiao u blizini
Foklandskih ostrva na ledeni breg oblika piramide koji je bio visok 450 metara, to je za 300
metara vie od Keopsove piramide u Gizi. Takoe, ponekad morska voda napravi u bregu
peinu. Tada se ledeni breg pretvara u pokretni, odnosno plutajui ledeni svod. Tako je brod
"Slava" 1948. godine naiao na ledeni breg koji je imao svod duine 24, a visine 43 metra, a
ovakvi lednici su esto u stanju i da pevaju. Naime, oblik upljine u bregu je ponekad u stanju
da uspeno reflektuje i zatim interferira (sabira i oduzima) zvune talase nastale pod dejstvom
vetra, tako da huk vetra pretvara u melodine zvuke.
7. Kvantni svet
- ta su to elementarne estice?
Nekada se smatralo da su atomi elementarne estice od kojih je sainjena kosmika
materija, i da se oni ne mogu podeliti na manje delove. Meutim, danas se zna da su i atomi
sastavljeni od elementarnijih estica. Naime, nukleoni (protoni i neutroni od kojih su
sastavljena atomska jezgra) se sastoje od po tri kvarka, dok osim elektrona postoji jo 5
elementarnih laganih estica koje se nazivaju leptoni. Danas se smatra da postoji tano 12
elementarnih estica od kojih je izgraena itav materijalni svet koji poznajemo, a to su: 6
kvarkova (gore, dole, armantni, udni, vrh i dno) i 6 leptona (elektron, elektronski neutrino,
mion, mionski neutrino, tau i tau neutrino). Neutrini su nenaelektrisane estice, dok elektron,
mion i tau nose po jedno negativno elementarno naelektrisanje. Sve elementarne estice su
rasporeene u tri generacije u zavisnosti od svoje mase i brzine raspadanja koje se poveavaju
sa porastom generacije estice. Tako, u estice prve generacije spadaju gore i dole kvarkovi
(masa 0,005 GeV i 0,009 GeV, respektivno), elektron (mase od 0,5 MeV/c2) i elektronski
neutrino (za koji se jo uve ne zna da li ima masu); drugu generaciju elementarnih estica ine
armantni i udni kvarkovi (masa 1,4 i 0,17 GeV, respektivno), mion (208 puta masivniji od
elektrona) i mionski neutrino (ija je masa sigurno manja od 0,00017 GeV); a treoj generaciji
pripadaju vrh (mase 174 GeV/c2) i dno (mase 4,4 GeV/c2) kvarkovi, kao i tau (3560 puta
masivniji od elektrona) i tau neutrino (ija je masa manja od 0,017 GeV). estice viih
generacija su manje zastupljene u prirodi jer se lako raspadaju na estice niih generacije.
Tako se esto deavaju pretvaranja jednih elementarnih estica u druge estice, a posebno u
stanjima visoke energije. Tako se npr. esto deava pretvaranje jednog tau leptona u kvark,
antikvark i tau neutrino. Ipak, po pravilu, ukupan broj estica u svakoj generaciji pre i posle
raspada mora ostati isti (kvark i antikvark se u ovom pravilu ponitavaju). Takoe, svaka od
12 elementarnih estica poseduje svog odgovarajue antimaterijalnog partnera. Za razliku od
leptona koji postoje sami, kvarkovi (koji poseduju frakciona naelektrisanja, odnosno umnoke
treine elementarnog naelektrisanja) se nikada ne nalaze usamljeni u prirodi, ve se uvek
nalaze u grupacijama ije je rezultujee naelektrisanje celobrojni umnoak naelektrisanja
elektrona, a ove estice se nazivaju hadronima. U hadrone spadaju: barjoni (protoni i
neutroni), koji su sastavljeni od po 3 kvarka; i mezoni (pioni, kaoni) koji se sastoje od
jednog kvarka i jednog antikvarka i koji su stoga veoma nestabilni. Ipak, najudnija odlika
hadrona je ta da njihova masa samo u maloj meri potie od kvarkova koji su u njima.
Elementarne estice su veoma male u odnosu na veliine atoma. Naime, zamislite jezgro
atoma kao zrno soli, a elektrone kao trunice praine koje orbitiraju po prostoru veliine crkve
Svetog Petra u Rimu i dobiete priblinu razmeru elementarnih estica u atoma. Ili, moete
zamisliti iste ove estice praine kako krue oko malog kristala soli po prostoru veliine 30
fudbalskih terena. Zapravo, 99,999999999999 % atoma je prazan prostor. U svakom sluaju,
moramo imati na umu da elementarne estice u naem svetu ne predstavljaju izolovane
entitete, ve integralne delove jedne jedinstvene kosmike celine.
energije, pojedinani atomi dobijaju dovoljno energije da njihovi elektroni zauzmu neko vie
energetsko stanje, to se deava u skokovima elektrona na neke orbitale udaljenije od
jezgra. Prilikom povratka atoma u osnovno stanje, odnosno povratka elektrona u prvobitnu
orbitalu, dolazi do emisije energetske razlike izmeu ova dva nivoa u obliku kvanta
elektromagnetnog zraenja, odnosno jednog fotona. Boja emitovane svetlosti zavisi od
energija emitovanih fotona, koje su odreene energijom potrebnom da se pomeri elektron sa
jedne orbitale na drugu. U zavisnosti od elementa koji je u plamenu, fotoni razliitih energija
e se pojaviti, a njihove energije su posebne za svaki element u prirodi, pa se stoga esto
govori o karakteristinim spektrima nekih elemenata. Tako, npr. kalcijum u plamenu emituje
narandastu, uto-zelenu i ljubiastu boju, natrijum samo utu, rubidijum ljubiastu, kalijum,
stroncijum i cezijum crvenu i ljubiastu, cink svetlo zelenu, telur i talijum zelenu, olovo svetlo
plavu, arsen plavu, barijum uto-zelenu i svetlo plavu, a bakar smaragdno zelenu ili azurno
plavu boju.
- ta su to kvarkovi?
Re kvark se prvi put spominje u knjizi Dejmsa Dojsa ''Fineganovo buenje'' gde je
oznaavala besmisleni pojam. Jezgra atoma sainjena su od protona i neutrona, a sami protoni
i neutroni sainjeni su od kvarkova. Postoji 6 poznatih kvarkova, premda ih fiziari spominju
kao 3 para, a to su: gore i dole kvarkovi (na engleskom up i down), zatim arm i udni
kvarkovi (na engleskom charm i strange) i vrh i dno kvarkovi (na engleskom top i bottom),
koji su se nekada zvali istina kvark i lepota kvark (na engleskom truth i beauty). Kvarkovi
imaju frakciono naelektrisanje. Tri kvarka (gore, arm i vrh) imaju naelektrisanje +2/3, dok
ostala tri kvarka poseduju jednu treinu elementarnog naelektrisanja, odnosno naelektrisanja
koja nosi jedan elektron ili jedan proton. Prva dva otkrivena kvarka su gore i dole kvarkovi i
oni predstavljaju 2 najlaka kvarka. Sledei je bio otkriven udni kvark, nazvan tako po
zauujue dugom ivotu estice K, prve kompozitne estice u kojoj je otkriveno prisustvo
ovog kvarka. etvrti otkriveni kvark bio je armantni kvark, koji je 1974. godine gotovo
istovremeno otkriven u Stenfordu, kao i u amerikoj Brookhaven nacionalnoj laboratoriji. Vrh
kvark, tj. lepota kvark je 1977. godine otkriven u kompozitnoj estici Y u amerikoj Fermi
nacionalnoj laboratoriji, takoe u SAD-u, a dno kvark, odnosno istina kvark je poslednji
otkriven, 1995. godine, takoe u Fermi nacionalnoj laboratoriji i predstavlja najtei od svih 6
kvarkova. Kvarkovi su otkriveni u akceleratorima, koji proizvode veoma visoke energije u
sudarima atoma, a poto je vreme koje protekne dok se slobodni kvarkovi ne rekombinuju u
protone i neutrone isuvie malo da bismo mogli podrobnije da ih ispitamo, za sada je
uglavnom samo njihovo postojanje dokazano na osnovu tragova koje ostavljaju u maglenoj
komori nakon razbijanja nekog nukleona (protona ili neutrona) pod dejstvom sudara sa
esticama visokih energija. Kvarkovi se pod dejstvom jake nuklearne sile vezuju u grupe od
po dva (mezoni) ili po tri kvarka (nukleoni).
- ta je to neutrino?
Neutrino spada u grupu lakih elementarnih estica, odnosno leptona, koji ne uestvuju
u jakim, ve u slabim nuklearnim interakcijama. Nasuprot njemu, neutron spada u grupu
barjona, tj. tekih elementarnih estica, a njegova karakteristika u slobodnom stanju (van
jezgra) je radioaktivnost. Nakon prosenog vremena ivota od oko 12 minuta slobodan
neutron se raspada na proton, elektron i antineutrino, koji je anti-estica neutrina. Neutrino je
jedna od najprisutnijih estica u Kosmosu (prosena kosmika gustina iznosi oko 450 miliona
neutrina po kubnom metru u poreenju sa proseno samo jednim protonom po kubnom metru
zapremine Kosmosa), putuje brzinama bliskim brzini svetlosti i neutralan je, to znai da ne
reaguje sa elektromagnetnim talasima. Drugim reima, taman je. Postojanje neutrina je
postulirano 1930. godine (radi zadovoljenja zakona odranja impulsa prilikom radioaktivnih
raspada), a njegovo postojanje je dokazano tek 1957. godine. 1995. godine Nobelova nagrada
za fiziku pripala je Frederiku Rajneu za otkrie neutrina. Neutrini se stvaraju u mnogim
nuklearnim reakcijama, ukljuujui i one koje se deavaju na Suncu, a neutrini odnose ak 2
% Suneve energije u Kosmos. Ipak najvei broj neutrina koji dolazi sa Sunca, proe kroz
itavu Zemljinu kuglu, ne interagujui pri tome ni sa jednim jedinim atomom. Zapravo, jedan
tipian, nisko-energetski neutrino proputuje oko nekoliko svetlosnih godina kroz materiju pre
nego to interaguje sa nekim atomom. S obzirom na njihovu veoma slabu interakciju sa
materijom, veoma ih je teko i detektovati. Neutrini postoje u 3 tzv. ''ukusa'', tj. oblika :
elektronski neutrino, tau neutrino i mionski neutrino, a premda se dugo smatralo da neutrini
nemaju masu, jedno od najvanijih modernih otkria je to da neutrini mogu da menjaju svoje
ukuse, pa iz toga sledi da oni moraju imati i masu, premda se ona nalazi u opsegu od 0,01 do
0,05 elektronVolti (1 eV je jednak 1,6 10-19 Dula). Poto neutrni poseduju masu, oni su
stoga i kandidati za tamnu materiju, ije je postojanje, prema dananjim saznanjima iz
kosmologije neophodno da bi Kosmos zauvek nastavio da pulsira.
- ta su to virtuelne estice?
S obzirom na univerzalno vaenje Hajzenbergovog principa neodreenosti, mogue je
naruavanje zakona odranja energije (koji nam kae da je ukupna koliina energije u
Kosmosu konstantna i da se energija ne moe ni stvoriti, ni unititi) za vrednost energije od
E, ali samo tokom izuzetno kratkog vremenskog intervala t tako da vai da je E t
h
, gde je h Plankova konstanta (6,62 10-34 Js). Na ovaj nain je mogue stvaranje
4
estica i njihovo postojanje tokom veoma kratkih vremenskih intervala, to bi u suprotnom
sluaju naruilo zakon o odranju energije (zakon o odranju ugaonog momenta, odnosno
ugaonog impulsa s druge strane, nije mogue naruiti ni tokom ovako kratkih vremenskih
intervala). Ove estice se nazivaju virtuelnim esticama, a dejstvo sve 4 prirodne sile se moe
kako teorijski, tako i slikovito opisati pomou razmene ovih virtuelnih estica. U standardnom
modelu fizike elementarnih estica (koji opisuje tri prirodne sile elektromagnetnu, jaku i
slabu nuklearnu silu, ali ne i gravitacionu silu), sile koje deluju izmeu pojedinih stvarnih,
materijalnih estica posredovane su razmenom nevidljivih estica koje se nazivaju virtuelnim
esticama i s obzirom da poseduju celobrojne vrednosti spina, spadaju u grupu bozona (za
razliku od fermiona koji grade materiju i iji je spin polubrojan). Tako se jaka nuklearna
interakcija koja dri na okupu kvarkove unutar protona, neutrona i drugih hadrona, kao i
protone i neutrone unutar atomskih jezgara, prenosi putem virtuelnih estica gluona koji
nemaju masu, iji je spin jednak jedinici, a koji su indirektno detektovani u eksperimentima
sudara visokoenergetskih estica u akceleratorima. Slaba nuklearna interakcija koja dolazi do
izraaja u radioaktivnim raspadima (prilikom kojih se neutron raspada na proton, elektron i
antineutrino ili se proton ili elektron pretvaraju u neutron i neutrino) prenosi se putem
razmene virtuelnih bozona W+, W- i Zo, iji je spin jednak 1, a za koje je karakteristino da
za razliku od svih drugih virtuelnih estica poseduju masu i to W+ i W- po 80 GeV, a Zo 91
GeV, a takoe za razliku od svih drugih virtuelnih estica, W+ i W- su naelektrisane estice i
to W+ pozitivno, a W- negativno. Elektromagnetna interakcija se prenosi putem virtuelnih
fotona (koji nisu isti kao stvarni fotoni koji ine svetlost) iji je spin jednak 1, a gravitaciona
interakcija putem virtuelnih estica, gravitona, koji su svojstveni po tome to predstavljaju
jedine virtuelne estice koje jo uvek nisu detektovane. Ipak, i pored toga to graviton jo
uvek nije opaen, poznata su nam neka njegova hipotetina svojstva. Tako je graviton estica
bez mase i bez naelektrisanja, a spin mu je jednak 2, za razliku od svih ostalih virtuelnih
estica koje poseduju spin jednak 1, i protona, neutrona i elektrona koji poseduju spin jednak
1/2 ili stvarnih fotona iji je spin jednak 0. Dve mase se privlae tako to konstantno
razmenjuju virtuelne gravitone, isto kao to se dva naelektrisana tela mogu privlaiti ili
odbijati putem stalne razmene virtuelnih fotona.
- ta je to Higsov bozon?
Standardni model u nauci teorijski objedinjuje tri od etiri prirodne sile:
elektromagnetnu, slabu i jaku neuklearnu silu. Jedan od osnovnih delova standardnog modela
koji objanjava ponaanje fundamentalnih estica i sila u prirodi jeste hipotetino, kvantno
polje, tj. tzv. Higsovo polje koje je odgovorno za pojavu mase kod estica. Kao posledica
talasno-estinog dualizma, sva kvantna polja imaju svoju fundamentalnu esticu povezanu sa
njima, a u sluaju Higsovog polja, ta virtuelna estica je Higsov bozon. Postojanje ove estice
je postulirao Piter Higs (Peter Higgs) 1960. godine i po njemu, ona je neutralna, a spin joj je
jednak nuli. Dok elektromagnetna teorija opisuje interakciju estica sa fotonima, moderna
teorija slabih interakcija opisuje interakciju estica (W i Z bozona) sa elektronima,
neutrinima, kvarkovima i drugim esticama. Za razliku od fotona koji nema masu, mase W i
Z estica su oko 80 puta vee od mase protona, i upravo da bi se prevazila ova razlika u
masama izmeu nosilaca dve sile, postulirano je postojanje Higsovog bozona. Meutim,
postulirano postojanje ovog bozona na osnovu koga bi se u odnosu njegove interakcije sa
drugim esticama i poljima mogla objanjavati masa jo uvek nije u stvarnosti potvreno.
- ta je to antimaterija?
Pol Dirak (Paul Dirac) je 1928. godine predvideo postojanje antimaterije, to je
nekoliko godina kasnije bilo i potvreno na osnovu putanje estice u maglenoj komori, koja je
ukazivala na to da postoji estica po razmerama jednaka elektronu, ali suprotnog
naelektrisanja. Ova antimaterijalna estica elektrona nazvana je pozitronom, a i sve druge
elementarne estice poseduju svoje antimaterijalne partnere, koji kao i u sluaju elektrona i
pozitrona imaju jednake mase, ali suprotna naelektrisanja, kao i suprotne barjonske (ili
leptonske) brojeve. Prilikom susreta materijalne estice i njenog antimaterijalnog partnera,
obe estice se pretvaraju u kvant gama zraenja energije jednake proizvodu sume njihovih
masa i kvadrata brzine svetlosti. Ukoliko estica poseduje samo linearni i ugaoni momenat
koji definiu energiju i spin estice, onda je takva estica istovremeno i svoja antiestica, a
ovaj sluaj odgovara primeru fotona. S druge strane, bilo koja druga osobina koju poseduje
estica mora biti obrnuta kod njoj odgovarajue antiestice. Tako, antiproton poseduje
suprotno naelektrisanje od protona, a antineutron poseduje suprotno usmeren magnetni
momenat od neutrona. Takoe, i protoni i neutroni imaju barjonske brojeve suprotnog
predznaka od svojih antimaterijalnih partnera. Ukoliko zamenimo esticu sa njenom
antiesticom, pogledamo u trodimenzionalno ogledalo i obrnemo smer vremena, mi ne
moemo ustanoviti nijednu razliku izmeu njih, a ova pojava je posledica tzv. CPT (Charge
Conjugation-Parity-Time) invarijantnosti. Antimaterija se pojavljuje kao posledica toga da
relativistike jednaine kretanja nemaju samo reenja za pozitivnu, ve i za negativnu
energiju. 1955. godine je u Berkeley laboratoriji u Kaliforniji pronaen antiproton, a 1995.
godine je po prvi put bio sintetizovan atom antivodonika. Jedno od interesantnih kosmolokih
pitanja je zato u svetu kakav mi poznajemo postoji tako malo antimaterije, a njena primena
danas postoji u tzv. pozitronskim emisionim tomografima, dok je njena budua primena
usmerena ka oivljavanju ideje iz Zvezdanih staza o svemirskom brodu koji bi za
meuzvezdana putovanja koristio energiju dobijenu prilikom kontrolisane anihilacije materije
i antimaterije.
- Da li postoji anti-neutron?
Da, iako je proton pozitvno naelektrisan za razliku od svog negativno naelektrisanog
antimaterijalnog partnera anti-protona, i elektron negativno naelektrisan za razliku od svog
suprotno naelektrisanog antimaterijalnog partnera pozitrona, i neutron poseduje svog
antimaterijalnog partnera, ali koji je isto tako elektrino neutralan kao i njegov materijalni
partner. Za razliku od elektrona i pozitrona, protoni i neutroni nisu fundamentalne
elementarne estice, ve su sastavljene od manjih estica, koji se nazivaju kvarkovi. Proton se
sastoji od dva gore kvarka i jednog dole kvarka, dok je neutron sainjen od jednog
gore i dva dole kvarka. Gore kvarkovi poseduju naelektrisanje od +2/3 elementarnog
naelektrisanja (naelektrisanja elektrona ili protona), dok dole kvarkovi poseduju
naelektrisanje od 1/3 elementarnog naelektrisanja. Ukoliko saberete naelektrisanja kvarkova
u protonu i neutronu, videete da proton poseduje naelektrisanje od +1 elementarnog
naelektrisanja, dok je neutron elektrino neutralan. Anti-proton se sastoji od dva anti-gore i
jednog anti-dole kvarka, gde svaki od ovih anti-kvarkova poseduje brojno jednako
naelektrisanje kao svoj materijalni kvark, ali suprotnog znaka, pa stoga anti-proton ima
naelektrisanje jednako 1 elementarnog naelektrisanja, to je jednako naelektrisanju
elektrona. Isto tako, anti-neutron se sastoji od jednog anti-gore i dva anti-dole kvarka, to
znai da je anti-neutron istoga naelektrisanja kao i neutron.
- ta su to akceleratori?
Akceleratori estica su ureaji u kojima se atomi ili subatomske estice (protoni,
neutroni ili elektroni) ubrzavaju do velikih brzina i meusobno sudaraju. Velike kinetike
energija estica u sudaru se koriste za raspadanje subatomskih estica na kvarkove i leptone
koji se zatim rekombinuju stvarajui neke druge vrste estica ili antiestica. U linearnim
akceleratorima, estica putuje kroz vakuum du nekoliko kilometara dugake bakarne cevi na
kojoj se nalaze elektromagneti koji odravaju esticu pravilno usmerenom. S druge strane,
kruni akceleratori (ciklotroni, sinhotroni) ubrzavaju esticu nekoliko puta du krune cevi.
Sa svakim novim obrtajem, magnetno polje se pojaava kako bi se estica to je mogue vie
ubrzala i tako postigla to je mogue veu kinetiku energiju. U svakom sluaju, delovi
jednog akceleratora su: izvor estica (najee laser koji svojom svetlou izbija estice sa
povrine nekog elementa), bakarna cev kroz koju putuju estice, klistron (stvara mikrotalase
na kojima se voze ubrzavajue estice), elektromagneti koji usmeravaju snop estica, meta
(mesto sudara estica), detektori (najee gasna komora kroz koju prolaze nastale estice i
dovode do isparavanja ili jonizacije gasa, pa tako u njoj ostavljaju vidljive tragove, na osnovu
kojih se mogu odrediti tipovi nastalih estica), vakuumski sistem (koji uklanja vazduh i
prainu iz bakarne cevi), sistem hlaenja (koji uklanja toplotu koju stvaraju elektromagneti),
kompjuterski sistem (koji kontrolie rad akceleratora, prikuplja i analizira dobijene podatke),
zatitna konstrukcija (koja blokira zraenje koje nastaje u akceleratoru), sistem za nadgledanje
(kamere i senzori zraenja koji radi bezbednosti posmatraju ta se deava u akceleratoru),
elektrini sistem (koji snabdeva akcelerator energijom) i skladini prstenovi (u kojima se
uvaju prethodno ubrzane estice). Inae, najvei akcelerator na naoj planeti je super-protonsinhrotron koji se nalazi u CERN-u (Evropski center za nuklearna istraivanja) u gradiu
Meranu blizu eneve. U ovom akceleratoru prenika nekoliko kilometara (povrina ovog
akceleratora je otprilike jednaka povrini koju zatvara putanja tramvaja broj 2 u Beogradu),
protoni i antiprotoni se ubrzavaju do brzina i od po 99,9994 % brzina svetlosti nakon ega se
sudaraju da bi od njihovih enormno velikih kinetikih energija, kao i od energije nastale
njihovom anihilacijom nastalo 30-50 novih estica koje se detektuju prolaskom kroz maglenu
komoru. Na ovaj nain se u trenucima sudara ubrzanih protona i antiprotona postiu energije
vee i od 27 milijardi elektronVolti, ime taka sudara postaje verovatno najvrelija taka u
dananjem Kosmosu, s obzirom da su ovako velike skoncentrisane energije postojale samo u
trenucima nakon Velikog Praska.
Konstanta fine strukture je u svet nauke ula prilikom pokuaja da se koriguje Borov model
atoma. Naime, po ovom modelu, svi elektronski nivoi sa istim glavnim kvantnim brojem su
posedovali istu energiju. Ipak, u spektrima supstanci postoje oigledne razlike izmeu nivoa
koji potiu iz istih glavnih, ali razliitih kvantnih brojeva ukupnog ugaonog momenta (kao
sume orbitalnih i spinskih kvantnih brojeva). Stoga je Pol Dirak 1947. godine uveo
relativistike efekte u Borov model atoma na osnovu kojih e energije atoma sa istim glavnim
kvantnim brojem, ali sa razliitim kvantnim brojem ukupnog ugaonog impulsa stajati u
odnosu koji je jednak kvadratu konstante fine strukture. Ovo je proizalo iz pretpostavke da se
elektron kree oko jezgra atoma brzinom jednakom 1/137 delu brzine svetlosti, pa u ovako
brzom, tzv. relativistikom kretanju, dolazi do promene njegove mase, to utie i na promenu
njegovog energetskog nivoa u atomu. Konstanta fine strukture se moe izraunati pomou 4
najvanije konstantne veliine u prirodi: brzine svetlosti c, Plankove konstante h, dielektrine
propustljivosti vakuuma 0 (tzv. elektrina konstanta) i elementarnog naelektrisanja (tj.
naelektrisanja jednog elektrona ili jednog protona) e, i to kao e2/2hc0. Ukoliko se konstanta
fine strukture izraunava pomou ove formule, ona e varirati jer se efektivno naelektrisanje
elektrona menja sa promenom brzine njegovog kretanja. Tako, ima vrednost od oko 1/137
za eksperimente u sobnim uslovima, dok u akceleratorima, njena vrednost moe dostii i oko
1/128. Konstanta fine strukture je izuzetno vana i u kvantnoj teoriji elektrodinamike koja
elektromagnetnu silu objanjava kao posledicu razmene virtuelnih fotona. Mala vrednost ove
konstante u ovoj teoriji dolazi do izraaja prilikom uproenog raunanja interakcije dva
naelektrisana tela (npr. dva elektrona). Tada je dovoljno uzeti u obzir razmenu samo jednog
fotona, jer je svaki sledei foton manje vaan za faktor 1/137, pa se moe i zanemariti. U
suprotnosti sa konstantom fine strukture u teoriji kvantne elektrodinamike, ekvivalent ove
konstante u kvantnoj teoriji jake sile je priblino jednak jedinici, to dovodi do veoma
komplikovanih rauna i teko predvidljivih situacija. Poznato je, naime, i ono to se esto
naziva misterijom konstante fine strukture, a po kojoj se smatra da materijalno ispoljavanje
Kosmosa nikada ne bi postalo mogue u nekom odnosu e2/2hc0 razliitom od . Tako, na
primer, varijacija konstante fine strukture za faktor 10 u odnosu na njenu vrednost bi znaila
da atomi ugljenika ne bi bili stabilni i ivot koji se upravo zasniva na stabilnosti ugljenika
takoe ne bi mogao da se razvije. Ipak, analizom svetlosti koja dolazi sa nekih dalekih
kvazara, avgusta 2001. godine je otkriveno da je konstanta fine strukture koja kao to je
poznato, definie intenzitet interakcije subatomskih estica izmeu sebe i sa svetlou, bila
manja u prolosti Kosmosa. Naunici sa Univerziteta u Novom Junom Velsu u Australiji u
saradnji sa Univerzitetom na Havajima su na osnovu prouavanja apsorpcionih spektralnih
linija atoma praine koja stoji na putu svetlosti kvazara do nas (a razlika izmeu talasnih
duina apsorbovanih od strane bilo koja dva elementa zavisi od vrednosti konstante fine
strukture) procenili da je konstanta fine strukture pre oko 6 milijradi godina bila za jedan 105.
svoj deo manja nego danas.
atomu moe nalaziti samo na onim orbitalama kod kojih je momenat impulsa (tj. ugaoni
impuls) jednak celobrojnom umnoku kolinika Plankove konstante i broja 2. Uz sve to,
Hajzenbergova relacija neodreenosti nam kae kako nikada nije mogue izmeriti
istovremeno poloaj i brzinu neke estice potpuno precizno. Naime, proizvod neodreenosti
poloaja i impulsa estice uvek e biti vei ili jednak koliniku Plankove konstante i broja 2.
Takoe, i proizvod neodreenosti energije i vremena neke estice e uvek biti vei ili jednak
koliniku Plankove konstante i broja 2. Plankova duina predstavlja prostornu razmeru pri
kojoj klasine ideje o gravitaciji i prostor-vremenu prestaju da vae i kada u potpunosti
dominiraju kvantni efekti. Plankova duina predstavlja kvant duine, tj. najmanju duinu koja
ima smisla u fizikim merenjima, i ona je priblino jednaka 1,6 10-35m, to je oko 1020 ili sto
milliona miliona miliona puta manje od razmera protona. Plankovo vreme predstavlja vreme
koje je potrebno svetlosnom fotonu koji putuje brzinom svetlosti da pree rastojanje od jedne
Plankove duine. Plankovo vreme predstavlja kvant vremena, tj. najmanje vreme koje moe
imati smisao u fizikim merenjima, i priblino je jednako 10-43 sekundi, a moe se izraunati
preko 3 najvanije fizike konstante: Plankove konstante (6,62 10-34 Js), gravitacione
konstante (6,67 10-11 Nm2/kg2) i brzine svetlosti (2,98 108 m/s). Kao to pri energijama
veim od 1011 elektronVolti (1 elektronVolt (eV) je jednak energiji od 1,6 10-19 J, tj. energiji
koju dobija elektron u elektrinom polju ija je razlika potencijala jednaka jednom Voltu)
dolazi do objedinjenja elektromagnetne i slabe nuklearne sile, tako se na osnovu velike teorije
objedinjenja smatra da pri energijama veim od tzv. Plankove energije, koja se procenjuje na
oko 1028 elektronVolti, dolazi do objedinjenja elektromagnetne, slabe i jake nuklearne sile (a s
obzirom da se ona smanjuje sa poveanjem energije, postala bi ravnopravna sa gravitacionom
silom koja se poveava sa poveanjem energije, a koja je danas ak 1042 puta slabija od
elektromagnetne sile). Smatra se da bi za eventualno potvrivanje postojanja Plankove
energije objedinjenja bio potreban akcelerator estica veliine jednog Sunevog sistema.
- ta je to difuzija?
Difuzija predstavlja spontano kretanje materije ili energije iz oblasti vee
koncentracije u oblast nie koncentracije. Nakon zavrenog procesa difundovanja dolazi do
homogene, tj. ravnomerne prostorne raspodele difundujue materije ili energije. Difuzija
toplote i naelektrisanja je veoma brza kod metala, a jako spora kod izolatora. U principu,
difuzija materije je najbra kod gasova, sporija kod tenosti, a najsporija kod vrstih tela.
Primer difuzije kod gasova moe biti irenje mirisa kroz sobu, to je znatno bri proces od
difuzije rastvorene kocke eera u vodi, to bi mogao biti primer difuzije kod tenosti. Opet,
ova dva procesa su mnogo bra od difuzije re kroz gvozdeni predmet to bi mogao biti
primer difuzije u vrstom, kristalnom stanju. U svakom sluaju, brzina difuzije je direktno
proporcionalna povrini poprenog preseka kroz koji se vri kretanje materije ili energije, i
gradijentu koncentracije, temperature ili naelektrisanja, u zavisnosti od prirode difundujue
energije. Takoe, svaka supstanca u prirodi se karakterie sebi svojstvenim difuzionim
koeficijentom koji predstavlja stepen u kome supstanca proputa difundujuu komponentu
kroz sebe.
sistema u tom trenutku bio negativan. Premda se tona leda topi na istoj temperaturi kao i jedan
gram leda, ovo otkrie nam ukazuje da postoje i veoma mali sistemi (nanosistemi) kod kojih
se fazni prelazi odigravaju sasvim razliito nego kod faznih prelaza u okviru velikih sistema.
Tako je nedavno otkriveno i da se sistem od nekoliko desetina atoma kalaja topi na ak 50
stepeni nioj temperaturi nego sistem od nekoliko grama ili kilograma kalaja. Za razliku od
velikih sistema kod kojih se oko jedan desetomilioniti deo svih atoma nalazi na granici faza
(to ini porast entropije energetski povoljnijim), oko 20 % atoma se nalazi na granici faza u
malim sistemima (klasterima), to ini parcijalno rastopljeno stanje energetski povoljnijim.
Kao posledica toga, atomi pretvaraju neto svoje kinetike energije u potencijalnu kako bi
pomogli proces topljenja i temperatura stoga opada iako se ukupna energija sistema poveava.
- ta je to superfluidnost?
Kada bismo probali da hladimo gas helijuma ka apsolutnoj nuli, primetili bismo da on
postaje tean na 4,2 K, ali da nikada ne prelazi u vrsto stanje. Meutim, na temperaturi od
2,12 K, teni helijum prelazi u jedno specifino stanje koje se naziva supertenim ili
superfluidnim stanjem i koje poseduje niz osobina koje su karakteristine samo za ovakva
stanja materije. Naime, viskoznost (unutranje trenje tenosti, odnosno otpor kretanju)
superfluidnog helijuma je ak oko 10 000 manja od viskoznosti gasovitog vodonika, to znai
da se svi atomi u ovom superhelijumu kreu kao jedan. Takoe, superfluidni helijum je i
izvanredan provodnik toplote bar 200 puta bolji od bakra. Pojava superfluidnosti nekih
tenosti na niskim temperaturama (tanije ispod odreene kritine temperature) se objanjava
Boze-Ajntajnovom kondenzacijom, odnosno mogunou da sve estice sa nultim ili
celobrojnim spinom (kao to su atomi helijuma, jer imaju u jezgru dva protona i dva neutrona
iji je spin jednak jednoj polovini, to sumiranjem daje celobrojni spin jezgra, a uz to postoje
dva elektrona u elektronskom omotau atoma, to znai da je i ukupan elektronski spin
helijuma takoe celobrojan) u sistemu zauzmu isto kvantno stanje (odnosno imaju isti poloaj
i brzinu) i na taj nain se identino pokreu. Posledica potpunog nestanka viskoznosti kod
superfluida je praena pojavom da ove supertenosti mogu da prolaze kroz izuzetno uske
kanale i pore kroz koje obine tenosti ne mogu da prolaze. Danas su jedini otkriveni
superfluidi helijum-4, helijum-3 (izotop helijuma koji umesto dva neutrona u jezgru poseduje
samo jedan i koji postaje supertean tek ispod temperature od 0,0024 K), neki laserski
ohlaeni alkalni gasovi (litijum, natrijum, rubidijum) i mala skupina paravodonika (oblika
atoma vodonika kod kojih su spinovi dva protona suprotno usmereni i koji postaje supertean
na 0,15 K).
- ta je to supersimetrija?
Supersimetrija predstavlja teorijski model koji ujedinjuje sve elementarne i virtuelne
estice u Kosmosu. Supersimetrija je moderna ideja koja se pojavljuje u fizici elementarnih
estica, a po kojoj svaki fermion (u koje spadaju sve realne elementarne estice kvarkovi,
leptoni i neutrini, ija je karakteristika polubrojan spin) poseduje sebi supersimetrinog
partnera u vidu nekog bozona (u koje spadaju sve virtuelne estice, odnosno estice koje
prenose silu gluoni, fotoni, gravitoni, i W i Z bozoni, a ija je karakteristika posedovanje
celobrojnog spina). Glavna razlika izmeu bozona i fermiona se ogleda u njihovoj
drueljubivosti. Naime, za razliku od fermiona koji se pokoravaju Paulijevom principu
iskljuenja po kome dva fermiona nikada ne mogu imati isti poloaj i brzinu, pa time i ne
mogu biti u istom kvantnom stanju, beskonano mnogo bozona moe zauzeti isto kvantno
stanje. Teorija o supersimetriji postulira da svaki elementarni bozon poseduje svog
supersimetrinog partnera u vidu znatno masivnijeg fermiona i obrnuto. Takoe, slino
superprstenovima koji predstavljaju supersimetrine partnere obinih prstenova, ali pri tome
raspolau sa 10 dimenzija, i realne etvorodimenzionalne elementarne estice bi mogle da
budu supersimetrine sa fundamentalnim jednodimenzionalnim esticama ili tanije strunama
ija duina ne prelazi 10-35 metara, a koje postulira teorija superstruna. Supersimetrija je
uvedena u Standardni model (koji ujedinjuje elektromagnetnu, slabu i jaku nukelarnu silu)
kako bi se izbegao problem koji potie od ak 19 parametara u standardnom modelu koji se
moraju eksperimentalno odrediti. Jedan od najinteresantnijih aspekata supersimetrine teorije
je taj da bi najlaka supersimetrina estica u prirodi morala biti stabilna. Ovoj estici je dato i
ime neutralino i njena masa bi trebalo da iznosi izmeu 20 i 1000 GeV/c2 (masa protona je
jednaka 1 GeV/c2).
- ta je to erenkovljeva radijacija?
- ta je to talasna funkcija?
U naem Kosmosu, svaka estica (atom, elektron, molekul, kvark itd.) predstavlja
istovremeno i talas ija je talasna duina jednaka koliniku Plankove konstante i impulsa
estice. Tako, umesto da zamiljamo estice u prostoru, moemo zamiljati i talase, ija
amplituda bi se postepeno poveavala kako bismo prilazili mestu nalaenja estice, dostigla bi
maksimum u samom centru estice i zatim bi poela da opada kako bismo poeli da se
udaljavamo od date estice. Amplituda ovog estinog talasa se obeleava sa i njenu
vrednost u svakoj taki prostora i vremena nam daje talasna funkcija (takoe ), koju
moemo izraunati kao reenje uvene redingerove jednaine koji ju je formulisao 1926.
godine, smatrajui da je priroda itavog sveta zapravo ne estina, ve talasna. Talasna
funkcija datog sistema sadri sve informacije o sistemu. Znajui oblik talasne funkcije,
moemo da izraunamo sve merljive velIine u okviru datog sistema (naravno, u granicama
Hajzenbergove relacije neodreenosti). Naime, ukoliko poznajemo oblik talasne funkcije u
poetnom trenutku, kao i polje sila koje deluju na sistem, reavanjem vremenski zavisne
redingerove jednaine (postoji i stacionarni oblik redingerove jednaine, koji ne zavisi od
vremena), moemo da odredimo vrednosti talasne funkcije u svakom trenutku, a time i stanje
sistema u svakom trenutku. Premda sama talasna funkcija nema realno fiziko znaenje (to
znai da je nezamisliva u materijalnom svetu), kvadrat vrednosti talasne funkcije (tanije,
proizvod talasne funkcije i njoj konjugovane talasne funkcije, s obzirom da je talasna funkcija
kompleksna, odnosno, drugim reima, u njoj figurie imaginarna jedinica) u odreenoj taki
prostora i vremena nam daje verovatnou nalaenja date estice u datoj taki i u datom
trenutku. Slino drugim osnovnim jednainama fizike (npr. Njutnovim jednainama kretanja
ili Maksvelovim jednainama za elektromagnetno polje), i redingerova jednaina se ne
izvodi ve postulira, a jedine osobine koje mora posedovati su (u skladu sa Bornovom
interpretacijom) konanost (jer kada bi talasna funkcija bila beskonano velika, tada bi estica
bila lokalizovana u jednoj taki, to je u suprotnosti sa Hajzenbergovom relacijom
neodreenosti koja nas uvek ostavlja na odreivanju poloaja estica sa odreenom
izvesnou), jednoznanost (znai da jednoj estici odgovara samo jedna verovatnoa
- ta je to Ramzauer-Taunsendov efekat?
Univerzalno svojstvo svih materijalnih estica u prirodi je da su oni istovremeno i
talasi, dok su i svi talasi u prirodi istovremeno i estice, tako da je proizvod impulsa estice i
talasne duine njoj pridruenog talasa (i obrnuto proizvod talasne duine talasa i impulsa
njoj pridruene estice) jednak Plankovoj konstanti (6,62 10-34 Js). Tako se svaka estica u
prirodi moe predstaviti kao tzv. talasni paket ija je amplituda maksimalna u delu prostora
koji odgovara dimenzijama estice. Upravo na osnovu dualnosti estica-talas objanjava se
sposobnost estica da prou kroz energetsku barijeru koja je vea od njihove same kinetike
energije, a ova pojava je poznata i kao tuneliranje. Naime, prilikom prolaska estice kroz
potencijalnu barijeru iji je energetski nivo manji od kinetike energije estice, estica e na
izlasku iz opsega barijere posedovati neto veu talasnu duinu, to znai da su joj se impuls,
odnosno kinetika energija smanjili. Meutim, kada estica prolazi kroz potencijalnu barijeru
energetskog nivoa veeg od energije estice, tada amplituda estice tokom prolaska kroz
barijeru konstantno opada da bi na izlazu iz barijere njena talasna duina ostala
nepromenjena, ali amplituda znatno manja. Verovatnoa prolaska estice kroz ovakvu
barijeru srazmerna je kvadratu amplitude njenog talasa, to znai da e u sluaju veeg broja
estica neke proi kroz barijeru dok e neke biti zaustavljene u njoj, a to sve zavisi od odnosa
amplituda estica pre i posle prolaska kroz potencijalnu barijeru, odnosno od visine
potencijalne barijere u odnosu na energiju estice. Meutim, kada je irina potencijalne
barijere (bez obzira koliko velike energije) jednaka celobrojnom umnoku polovina talasnih
duina estice, tada estica uvek bez gubitka energije prolazi kroz barijeru. Upravo je ova
pojava poznata pod imenom Ramzauer-Taunsendovog efekta koji je nazvan po istraivaima
koji su ga otkrili. Naime, oni su u eksperimentima sudaranja ubrzanih elektrona sa odreenom
stacionarnom metom primetili da je verovatnoa sudara najmanja pri odreenoj energiji
elektrona i to tano pri kojoj je bio ispunjen uslov da je polovina talasne duine elektrona bila
ceo broj puta sadrana u potencijalnoj barijeri koju je inila materija kroz koju su elektroni
prolazili. Ova pojava je slina pojavi selektivnog proputanja svetlosti odreene talasne
duine kroz tanke slojeve stakla ili nekog drugog dielektrika. Naime, paljivim podeavanjem
debljine ploice, mogue je potpuno proputati svetlost uskog opsega oko odreene talasne
duine.
efikasnu mainu, koja bi svu slobodnu energiju prevodila u rad, a nimalo u toplotu. Drugi
problem u vezi sa odranjem visoko-vakuumiranog prostora ine slabo interagujue estice
koje bi mogle da dospeju u vakuumiranu oblast. Bez obzira koliko debelim i
superreflektivnim nainili zidove suda, uvek postoji odreena verovatnoa za upad neutrina,
antineutrina ili visokoenergetskih elektromagnetnih talasa iz Kosmosa.
- ta je to vakuumska energija?
Energija nulte take predstavlja nezaobilazni deo kvantne teorije i prouava se jo od
trenutka kada je kvantna teorija 20. godine 20. veka postala glavna teorija za opisivanje
pojava u mikrosvetu na nivou dimenzija atoma, dok vakuumska energija predstavlja
specifian primer (odnosno, posledicu postojanja) energije nulte take. U potpuno praznom i
ravnom Kosmosu, rauni za vrednost ukupne vakuumske energije nam daju beskonane
vrednosti istovremeno kako pozitivnog, tako i negativnog znaka, to veoma zbunjuje dananje
kosmologe koji nisu u stanju da ovakvu istovremeno pozitivnu i negativnu beskonanost
poveu ili zamisle u svetu materije oko nas. S druge strane, u naem sadanjem Kosmosu,
ukupna vakuumska energija je veoma mala i moda je ak i jednaka nuli. Ipak, vakuumsku
eneergiju je mogue menjati, to ine svi sistemi koji menjaju kvantno-mehaniko vakumsko
stanje, kao npr. elektrini provodnici, dielektrici i gravitaciona polja, a mogunost menjanja
vakuumske energije lei u sri uvenog Kazimirovog efekta. Naime, u klasinom svetu
potpuno neutralna tela ne privlae jedna drugo, dok u kvantnom svetu neutralni provodnici
deluju na kvantni elektromagnetni vakuum, pa tako stvaraju konane i merljive energetske
promene u svom okruenju. Takoe, smatra se da je energija nulte take u dielektricima
povezana sa pojavom sonoluminiscencije (svetljenja tela pod dejstvom zvuka). Vakuumska
energija uz materiju i elektromagnetne talase predstavlja kosmike pojave koje zakrivljuju
prostor-vreme oko sebe. U klasinoj fizici, ukupnu energiju materijalne estice moemo da
predstavimo kao sumu kinetike (mv2/2 u sluaju malih, nerelativistikih brzina) i
potencijalne energije (koja zavisi od poloaja estica u polju neke sile). Ukoliko postepeno
smanjujemo brzinu kretanja estice sve dok ne dostignemo nultu brzinu, odnosno stanje
mirovanja u odnosu na dati referentni sistem, i ukoliko esticu postavimo u stanje minimalne
potencijalne energije, ona e se nalaziti u stanju minimalne energije. Meutim, u tom sluaju
bismo mogli da sa potpunom preiznou poznajemo kako brzinu tako i poloaj estice, to bi
naruilo univerzalno vaei Hajzenbergov princip neodreenosti koji nam kae da nikada sa
potpunom preciznou ne moemo znati istovremene vrednosti ove dve fizike veliine
(poloaja i brzine), s obzirom da proizvod mase estice, neodreenosti njene brzine i njenog
poloaja uvek mora biti vei ili jednak od kolinika Plankove konstante i broja 2. Stoga,
zakon neodreenosti zahteva da estica u prostoru uvek poseduje odreenu brzinu, kao i
vrednost poloaja koji ne odgovaraju klasinom minimumu energije. Energija nulte take se
definie kao razlika izmeu energetskog minimuma koji nam daje kvantna teorija i minimuma
energije koji nam daje klasina teorija. Ovak zakon inae uslovljava da se i na apsolutnoj nuli,
estice kristalnog tela nalaze u stanju vibriranja pri najniem vibracionom modu, tako da
energija pojedinanih vibracija nije jednaka nuli kao po klasinom razmatranju (zapravo, na
apsolutnoj nuli ne bi ni postojalo vibriranje po zakonima klasine fizike), ve je jednaka
proizvodu polovine Plankove konstante i prirodne frekvencije oscilovanja. Kada bismo sabrali
energiju ovako izraunatih pojedinanih vibracija po svim modovima (kojih ima beskonano
mnogo, to i doprinosi beskonano velikim izraunatim vrednostima) u prostoru, dobili bismo
elektromagnetnu vakuumsku energiju. Takoe, u Kosmosu postoje i druga kvantna polja osim
elektromagnetnog, a koja potiu od elektrona, neutrina, kvarkova, gluona, W i Z bozona,
Higsovog bozona i svih drugih estica. Zapravo, dovoljno je samo da izvrimo izraunavanje
na elektronima pomou tzv. Fermijeve statistike i moraemo da dodamo znak minus na
- ta je to Kazimirov efekat?
Moderna fizika pretpostavlja da vakuum nije prazan ve ispunjen fluktuacijama
elektromagnetnih talasa koje nikada ne mogu biti u potpunosti eliminisane, kao to su u moru
ili okeanu uvek prisutni talasi vode. Ovi elektromagnetni talasi poseduju sve mogue talasne
duine, a njihovo postojanje dovodi do injenice da i prazan prostor sadri odreenu uvek
prisutnu koliinu energije. Ako licem u lice postavimo dva ogledala u vakuumu, neki talasi e
se odbijati izmeu njih dok talasima odreenih talasnih duina nee odgovarati rastojanje
izmeu dva ogledala, pa ih u njihovom meuprostoru nee ni biti. Ukoliko jo vie pribliimo
dva ogledala, talasi duih talasnih duina nee vie moi da se uklope u put izmeu dva
ogledala, a kao rezultat, ukupna koliina energije u vakuumu izmeu ogledala e biti neto
manja nego koliina energije na nekom drugom mestu u vakuumu. Stoga e ogledala
privlaiti jedno drugo, kao to se dva tela povezana rastegljivom oprugom zajedno pomeraju
pri opadanju energije uskladitene u opruzi. Ovaj efekat privlaenja dva ogledala u vakuumu
naziva se Kazimirovim efektom po holandskom nauniku Hendriku Kazimiru koji je njegovo
postojanje predvideo jo 1948. godine.
koja protie kroz namotaje ice stvara magnetno polje oko sebe, koje moe biti pojaano i
fokusirano uz pomo jezgra napravljenog od nekog magnetnog materijala kao to je gvoe.
Elektromagneti se takoe koriste i u mikrofonima i zvunicima, kao i prilikom
demagnetizacije permanentnih magneta. Meutim, kombinovanjem permanentnih magneta i
elektromagneta uklapaju se dobre osobine jednih i drugih. Naime, elektromagneti su u stanju
da stvaraju znatno jaa magnetna polja, a permanetni magneti u ovome sluaju predstavljaju
neto slino sigurnosnom dodatku, s obzirom da u sluaju prestanka toka struja, ne
dozvoljavaju da se privueni predmet odlepi od magneta.
poveavanja njihove kinetike energije, moemo uini znatno manjom od talasne duine
vidljive svetlosti (od 380 do 780 nanometara) moemo rezoluciju mikroskopa svesti na red
veliine angstrema to je dovoljno da na snimku moemo da naziremo ak i pojedinane
atome. Meutim, kada ovako visokoenergetski snop elektrona udari u pojedinani atom
(prilikom snimanja njegovog poloaja), on u tolikoj meri poremeti njegov poloaj da mi
nismo u stanju da dobijemo precizno mesto njegovog nalaenja. Stoga i na fotografijama koje
prave najrezolutivniji elektronski mikroskopi na naoj planeti (kao npr. mikroskop rezolucije
0,76 angstrema koji se nalazi u Berkliju u Kaliforniji u specijalnom kuitu koje se zajedno sa
mikroskopom ljulja na estim zemljotresima), atomi predstavljaju razmrljane sfere. Tako je
pomou elektronskog mikroskopa nemogue videti i elektrone u atomima, jer bi se
elektronski snop koji koristimo za posmatranje rasuo na elektronskom oblaku itavog atoma i
u skladu sa Hajgensovim principom, formirao sferni talas koji se prostire kroz prostor. Ipak,
naunici iz laboratorije za elektronsku mikroskopiju sa Univerziteta u Arizoni uspeli su da
snime poloaje elektronskih orbitala u kristalu kuprita, minerala bakar dioksida. Naime, ovaj
tim je istovremeno bombardovao uzorak kuprita sa visokoenergetskim elektronskim snopom i
sa snopvima X-talasa (elektromagnetni talasi koji se esto nazivaju i rendgenskim talasima, a
iji se opseg frekvencija nalazi izmeu ultraljubiaste svetlosti i gama talasa). Elektronski
snop se odbijao od elektronskih oblaka atoma, a X-talasi su se odbijali od atomskih jezgara.
Reflektovani elektronski i X talasi su zatim interferirali jedni sa drugim i formirali putanju
koja je pokazivala ta su usput pogodili. Ovu interferencionu putanju su naunici koristili da
slino kao pri pravljenju fotografije ili holograma dobiju sliku atomske strukture u okviru
jedne elementarne elije kristalne reetke kuprita. Naravno, da bi se na rezultujuoj slici videli
i obrisi atomskih orbitala, neophodno je bilo da se uglovi pod kojima se talasi rasejavaju sa
kristala izmere izuzetno precizno. U tu svrhu, pomou elektronskog snopa su mereni mali
uglovi, dok su se vei uglovi merili pomou X talasa. Na dobijenoj slici su mogli da se
raspoznaju elektronski oblaci u kristalnoj reetki kuprita na osnovu ega su mogle da se
identifikuju kovalentne veze izmeu parova atoma bakar-bakar i bakar-kiseonik. Inae, u
svrhu dobijanja otre slike kovalentnih veza u kristalu, tim je menjao gustinu naelektrisanja
slike tako to je likove svih jone (ostataka atoma koji ne uestvuju u kovalentnim vezama)
pomerao unatrag i zatim ih uklapao u pozadinu slike. Na slici je mogao da se prepozna i
gimnastiki teg, sa krofnom i tri latice u sredini na mestu bakarnog jona, to je u potpunosti
odgovaralo teorijski predvienom izgledu s - dz2 hibridizovane orbitale.
i nestao zauvek. Pobueni atomi ga pamte i pod dejstvom menjanja intenziteta laserske
svetlosti, oni mogu re-emitovati apsorbovani svetlosni puls. Na ovaj nain, za razliku od
uobiajenog apsorbovanja svetlosti od strane atoma, fotonska informacija biva sauvana.
- ta su to levoruki materijali?
Naunici sa Kalifornijskog Univerziteta u San Dijegu nedavno su napravili
kompozitni materijal koji se sastoji od meusobno pregraenih bakarnih kalema i ica, a ija
neobina osobina je ta da poseduje negativan indeks prelamanja za odreen opseg
elektromagnetnog spektra koji pripada mikrotalasima. Kada su mikrotalasi bili usmereni ka
prizmi napravljenoj od ovog, levorukog materijala, oni su skretali ka normali. Naime, u svim
konvencionalnim materijalima, svetlost se prelama nasuprot normale, a to je jedan od razloga
zato nam se duboka voda ini plitkom. Drugim reima, kod konvencionalnih materijala,
svetlost se prelama u istom pravcu u kome je ula u materijal (tzv. Snelov zakon), dok kod
ovog, tzv. levorukog materijala, svetlost skree u pravcu iz koga je dola. Ruski fiziar Viktor
Veselago je 1964. godine predvideo postojanje ovih, levorukih materijala tako to je uvene
Maksvelove jednaine elektromagnetnog polja reio uvodei negativne vrednosti elektrine i
magnetne propustljivosti i time je teorijski odobrio postojanje supstanca negativnog indeksa
prelamanja. Otkriu prvog levorukog materijala je prethodilo saznanje da odreeni niz
bakarnih namotaja ice poseduje negativnu elektrinu propustljivost, a kombinovanjem ica
sa ovakvim nizom namotaja i magnetna propustljivost sistema je uinjena negativnom. Kod
ovakvih materijala je Doplerov efekat suprotnog karaktera u odnosu na konvencionalne
materijale, a sasvim sigurno e nai primenu u filterima za proputanje svetlosti odreenog
opsega talasnih duina, kao i u soivima visokih rezolucija koja nee biti ograniena
difrakcijom i moi e da fokusiraju svetlost na neoekivan nain. Ukoliko bi se osobina
negativnog indeksa prelamanja materijala proirila i na optiki deo elektromagnetnog spektra,
tada bismo mogli na kriku ovakvog materijala da usmerimo svetlost iz baterijske lampe i
materijal bi ovu svetlost fokusirao u taki sa njegove suprotne povrine, to nijedan materijal
sa pozitivnim indeksom prelamanja nije u stanju da uradi.
ostalim trima silama (elektromagnetnoj, slaboj i jakoj nuklearnoj sili), a ovo rastojanje se
naziva Plankovom duinom i iznosi oko 10-33 cm. Meutim, kinetike energije do kojih se
moraju ubrzati estice da bi formirale malu crnu rupu su daleko izvan domaaja dananjih
akceleratora, solarnog vetra i kosmikih zraka. Ustvari, neophodna energija za formiranje
jedne minijaturne crne rupe razmera Plankove duine iznosi oko 1028 elektronVolti to je vie
od 10 kvadriliona puta vie od najvee energije koje stvaraju dananji akceleratori, pa se stoga
smatra da bi bio potreban jedan akcelerator veliine Galaksije da bismo ovo postigli, a i tada
bi crna rupa isparila za oko 10-42 sekundi, pa bi opet bilo veoma teko registrovati je.
Meutim, ukoliko su dodatne dimenzije relativno velike, tada bi Plankovo rastojanje bilo
neto vee, pa bi energetski prag nastanka crne rupe takoe opao. Smatra se da e Pierre
Auger opservatorija u ovome sluaju tokom prvih nekoliko godina rada uspeti da primeti
izmeu 10 i 100 pljuskova estica nastalih raspadom crne rupe.
- ta su to frakcionalni atomi?
Atomi su sastavljeni od nukleona (protona i neutrona) i elektrona, a sami nukleoni se
sastoje od kvarkova. Meutim, prilikom sudara visokoenergetskih estica u akceleratorima
kada se atomima predaje dovoljno energije da se oni razloe na svoje sastavne kvarkove,
kvarkovi se skoro trenutno rekombinuju formirajui stabilnije estice ije je naelektrisanje za
razliku od naelektrisanja pojedinanih kvarkova jednako celobrojnom umnoku elementarnog
naelektrisanja (naelektrisanja jednog protona ili jednog elektrona). Ipak, neke neobine pojave
da se elementarne estice mogu pronai u svojim frakcionim stanjima su odavno poznate.
Naime, kada polimer poliacetilen primi jedan dodatni elektron, ova estica izgleda kao da se
podeli na dva kvazi-stanja, odnosno pobuivanja molekula kao celine. Naime, jedno
elektronsko stanje nosi sa sobom spin, a drugo naelektrisanje. Poznat nam je takoe i
frakcioni Halov efekat u okviru koga elektroni zahvaeni izmeu dve poluprovodnike
povrine mogu izgledati kao estice sa manjim naelektrisanjem od elementarnog
naelektrisanja. Ova dva primera koji nam ukazuju na neshvatljivost kvantnog sveta u
terminima klasine fizike (u kojima se atomi najee zamiljaju), predstavljaju pojave koje
oigledno zavise od ponaanja datog materijalnog sistema kao celine. Naunici sa
Univerziteta u Hertfordiru u Engleskoj razmatraju nain za stvaranje i frakcionalnih atoma.
Prvi korak u ovom procesu bi bilo hlaenje oblaka atoma polubrojnog spina (tzv. fermioni
koji poseduju polubrojan spin za razliku od bozona iji je spin celobrojan) do najhladnijeg
mogueg energetskog stanja koje je poznato kao Fermi-Dirakov gas (kod koga je maksimalna
energija koju jedan elektron moe posedovati jednaka tzv. Fermijevoj energiji za koju je
verovatnoa da e je posedovati elektron jedanaka 50 %) i koje postoji na apsolutnoj nuli, ali
se u aproksimaciji moe posti i na neto vioj temperaturi. U ovom gasu bi spin jednih atoma
bio jednak +1/2, a drugih -1/2, to znai da gas ne bi smeo da bude magnetik (kod koga su svi
ili skoro svi spinovi jednostrano orijentisani). Zatim bi ovaj oblak atoma trebalo da se ubaci u
optiku reetku - stojei talas laserske svetlosti koji sortira i odrava atome slino kutiji za jaja
koja ubacuje sva jaja u po jednu polusferu kutije. Optikoj reetki su potrebne dve
komponente: jedan skup mesta na kojima bi se hvatali atomi sa spinom jednakim +1/2, i drugi
skup mesta koji se preplie sa prvim skupom, koji bi hvatao samo atome sa spinom jednakim
-1/2. Finalni korak bi bilo dodavanje oscilujueg, elektromagnetnog stojeeg talasa koje bi
bilo priblino konstantne jaine du cele reetke osim to bi levi deo polja bio negativan kad
god je desni deo pozitivan. Taka u sredini reetke gde elektromagnetno polje menja znak
naziva se faznom petljom i slino je taki u sredini konopca za preskakanje oko koje postoji
po jedan breg na obe strane kanapa. Upravo ovo dodatno elektromagnetno polje prua
atomima dovoljno energije za menjanje orijentacije spinova, a time i za preskakanje izmeu
mesta u reetki. U skladu sa proraunima ovog istraivakog tima, svako merenje broja atoma
na mestima reetke dae nam frakcionalnu vrednost. Taan mehanizam ove pojave jo uvek
nije poznat, premda se pretpostavlja da bi jedan deo kvantno-mehanike talasne funkcije koja
opisuje atom u taki fazne petlje morao da bude razmazan du celog sistema, dok ostatak
frakcije atoma ostaje na taki fazne petlje, odnosno na svom mestu u reetki. Naunici iz
Univerziteta u Taksonu u Arizoni e uskoro probati da postave eksperimentalnu aparaturu za
proveru teorijskog rauna, ali e detektovanje frakcionih atoma zahtevati neke dosetke, pri
emu se smatra da bi rasejanje svetlosti na gasu u blizini take fazne petlje ili magnetno polje
za detektovanje spinova mogli da se koriste u svrhu registrovanja podeljenih atoma.
eksperiment stoji u osnovi mogunosti nalaenja estice na dva mesta istovremeno. Naime,
tek onda kada pokuamo da odredimo stanje estice putem merenja njenog poloaja (odnosno
tek onda kada otvorimo kutiju da vidimo da li se mleko prosulo na maku ili nije), talasna
funkcija estice koja je do tog trenutku predstavljala superpoziciju svih moguih stanja estice
kolabira u samo jednu od moguih stanja. Premda neki kvantni fiziari smatraju da estica
postoji u superpozicji stanja samo kada je izolovana od okoline, odnosno kada na njoj ne
vrimo merenja, mnogi fiziari smatraju da estice uvek postoje u superponiranim stanjima
kad god je to mogue. Grupa istraivaa iz amerikog Nacionalnog Instituta za nauku i
tehnologije (NIST) je uspela da postavi jedan atom berilijuma istovremeno na dva mesta u
prostoru. Oni su najpre zatvorili jon berilijuma (atom berilijuma bez jednog elektrona) u mali
elektromagnetni kavez (koji je sa svojih zidova odbijao naelektrisani jon berilijuma) i zatim
su ga laserski ohladili do najnieg energetskog stanja. U ovom energetskom stanju, poloaj
atoma i njegov spin se mogu znati za maksimalnom preciznou koliko je to mogue da se ne
narui Hajzenbergova relacija neodreenosti. Istraivai su zatim stimulisali atom pomou
lasera tek toliko da mu malo promene talasnu funkciju. U skladu sa novom talasnom
funkcijom atoma, on je tada posedovao verovatnou od 50 % da se nalazi u stanju sa spinom
jednakim +1/2 (jedno od dva mogua stanja spina uz -1/2), a sa istom verovatnoom se
nalazio i u stanju sa spinom jednakim -1/2 pri emu je poloaj ovog drugog stanja bio za 80
nanometara pomeren od mesta nalaenja atoma sa spinom od +1/2. Tako se atom berilijuma
nalazio istovremeno na dva razliita mesta kao i sa dva razliita spinska stanja, to u
atomskim terminima odgovara nalaenju make sa prosutim mlekom na glavi i iste make
pored koje stoji puna aa mleka. Kljuni dokaz da su naunici iz NIST-a stvarno ovo postigli
izveden je na bazi posmatranja interferencionih putanja atoma berilujuma. Naime, poto je
jedan berilijumov atom stvorio dva odvojena maksimuma talasne funkcije zakljueno je da se
on stvarno nalazio istovremeno na dva razliita mesta u prostoru.
talasna i estina svojstva jednog fotona. Premda se smatra da je ovaj eksperiment korak
unapred za fizika istraivanja pogotovo zbog toga to su se u okviru njega stvarali
pojedinani fotoni u dobro definisanim talasnim paketima, ukoliko minijaturna loptica za golf
ikada pree u kvantni svet, imaemo prilino problema u traenju loptice.
- ta je to teorija struna?
Teorija struna predstavlja jednu od najdivnijih, ali jo uvek nezavrenih naunih
teorija koja ima za cilj opisivanje materijalnog kosmikog sveta u svetlu ujedinjenja sve 4
prirodne sile (elektromagnetne, slabe nuklearne, jake nuklearne i gravitacione), a uz to ona
predstavlja kvantnu teoriju gravitacije, to znai da pokuava da ujedini Ajntajnovu teoriju
relativnosti koja opisuje Kosmos u razmerama planeta, zvezda i Galaksija sa kvantnom
teorijom koja opisuje Kosmos na nivou atoma. U teoriji struna, fundamentalne gradivne
opeke naeg Kosmosa nisu elementarne estice, ve jednodimenzionalne strune razmera reda
veliine Plankove duine (10-33m), to je i razlog zato ih veovatno nikada neemo moi
eksperimentalno opaziti posredstvom nekog instrumenta. Zamislite jednu icu sa gitare ili
klavira koju smo timovanjem zategli. U zavisnosti od zategnutosti ove ice, ona e
proizvoditi tonove razliitih frekvencija, odnosno razliite muzike note. Slino tome, i
razliite elementarne estice koje primeujemo u visokoenergetskim eksperimentima (u
akceleratorima) nisu nita drugo do razliite muzike note, odnosno razliiti ekscitacioni
modovi elementarnih struna. Ipak, za razliku od klavirskih ili gitarskih ica koje se moraju
mehaniki zategnuti da bi stvarale tonove, strune jednostavno plutaju u prostor-vremenu i
same po sebi poseduju mogunost menjanja zategnua. One mogu biti otvorene sa krajevima
koji putuju brzinom svetlosti, zatvorene sa krajevima meusobno povezanim tako da
formiraju prsten (tada estica nema masu, odnosno predstavlja bozon), a mogu se i
obmotavati oko kruga. Do danas je postulirano nekoliko teorija struna. Neke od njih se bave
samo bozonima (tzv. virtuelnim esticama koje prenose sile i iji je spin celobrojan) i tada
zahtevaju 26 dimenzija (25 prostornih i 1 vremenska), dok neke osim virtuelnih estica,
opisuju i fermione (odnosno estice koje grade obinu materiju i iji je spin jednak jednoj
polovini), a tada zahtevaju 10 dimenzija (9 prostornih i 1 vremensku), kao i postojanje
supersimetrije, pa se stoga nazivaju teorijama superstruna. Razlog zato sa veih rastojanja,
odnosno u obinom ulnom svetu, ne vidimo dodatne prostrone dimenzije je u tome to su
one ili umotane u male delie prostora slino batenskom crevu iju cevastu strukturu
opaamo tek kada mu malo priemo, ili su s druge strane, one podjednako velike (ili mnogo
vee) kao opaljive prostorne dimenzije samo se kroz njih ne kreu materija i gravitacija ve
neke druge nematerijalne sile. Razliite teorije struna nisu potpuno odvojene teorije, ve
predstavljaju samo razliite naine posmatranja na jednu zajedniku teoriju struna, koja jo
uvek nije kompletirana. O ovome svedoe tzv. dualnosti (T dualnost, tj. nemogunost
razlikovanja izmeu velikih i malih duinskih razmera; i S dualnost koja izjednaava teorije
sa razliitim konstantama koje definiu intenzitet interakcija) kojima se povezuju razliite
teorije (kada su dve teorije povezane dualnom transformacijom, tada se jedna teorija moe
pretvoriti u drugu i obrnuto), a sveobuhvatna teorija struna e se verovatno nazivati M
terijom, jer e biti Majka svih teorija koje opisuju ustrojstvo Kosmosa.
- ta je to EPR eksperiment?
EPR (Einstein Podolsky Rosen) eksperiment predstavlja jedan od najlepih
misaonih eksperimenata u itavoj istoriji nauke. Ovaj eksperiment se pojavio kao posledica
neslaganja izmeu klasinog poimanja sveta na osnovu koga svojstva i ponaanje delova
sistema odreuje ponaanje celine, i kvantnog pogleda na svet, na osnovu koga je Celina ta
koja odreuje ponaanje delova. Poznato je da se spin estica na klasian nain zamilja kao
rotacija estica oko sopstvene ose. U sluaju elektrona, spin je ogranien na dve vrednosti:
koliina spina je uvek ista, ali se elektron moe obrtati u jednom ili u drugom smeru za neku
datu osu rotacije. Fiziari te dve vrednosti spina obino oznaavaju kao gore i dole.
Sutinsko svojstvo rotirajueg elektrona, koje se ne moe razumeti u klasinim terminima,
jeste injenica da se njegova osa rotacije ne moe uvek odrediti sa sigurnou. Isto kao to
elektroni u atomu pokazuju samo verovatnoe postojanja na odreenim mestima, elektroni
takoe pokazuju tendencije da se obru oko odreenih osa. No, kad god se za bilo koju osu
rotacije obavi merenje, nai e se da se elektron obre u jednom ili drugom smeru oko te ose.
Drugim reima, in merenja estici daje jednu odreenu osu rotacije, ali pre nego to se
merenje izvri, za nju se ne moe rei da se obre oko neke odreene ose; ona poseduje tek
odreenu tendenciju da to ini (fundamentalna osobina kvantne teorije je da se opaena
realnost materijalizuje tek u sadejstvu objekta i posmatraa). EPR eksperiment obuhvata
dva elektrona koji se obru u suprotnim smerovima (ili dva fotona koja su suprotno
polarizovana) tako da je njihov ukupni spin jednak nuli. Postoji nekoliko eksperimentalnih
metoda kojima se dva elektrona mogu staviti u takvo stanje, u kojem se pojedinani spinovi
ne znaju s izvesnou, ali je zdrueni spin oba elektrona definitivno jednak nuli.
Pretpostavimo sada da se te dve estice razdvoje nekim procesom koji ne utie na njihove
spinove. Kada se udaljavaju jedna od druge, njihov zdrueni spin i dalje e biti jednak nuli i
kada se jednom nau na velikoj udaljenosti, njihovi se pojedinani spinovi izmere. Znaajni
aspekt eksperimenta je da razdaljina izmeu dve estice moe biti proizvoljno velika; jedna
estica moe biti u Nju Jorku, a druga u Parizu ili jedna na Zemlji, a druga na Mesecu.
Pretpostavimo sada da je spin prve estice izmeren u odnosu na vertikalnu osu i da je naeno
da je on gore. Poto je zdrueni spin te dve estice jednak nuli, ovo merenje nam kae da
spin druge estice mora biti dole. Tako, merei spin estice 1 dolazimo do posredne mere
spina estice 2 bez da tu esticu na bilo koji nain poremetimo. U trenutku kada mi obavimo
nae merenje na estici 1, estica 2, koja moe biti udaljena hiljadama kilometara ili
milionima svetlosnih godina, zadobie tano odreeni spin oko izabrane ose. Kako estica 2
zna koju smo osu izabrali? Ona nema vremena da tu informaciju primi bilo kojim
konvencionalnim signalom. Upravo je u tom nelokalnom i trenutnom prenosu informacija i
sutina EPR eksperimenta. Prema kvantnoj teoriji, sistem od dve estice predstavlja jednu
nedeljivu celinu i pored toga to su estice razdvojene velikim udaljenostima. Mada su ta dva
elektrona veoma udaljeni u prostoru, oni su ipak povezani trenutnim, nelokalnim vezama koje
prevazilaze uuobiajene pojmove prenoenja informacije i to je najvanije mogu se prenositi
bre od svetlosti. Sedamdesetih godina 20. veka, jedna grupa francuskih fiziara iz Pariza je
na primeru odnosa polarizacije dva fotona uspela da potvrdi postojanje nelokalnih veza
izmeu dve estice, ime je potvreno da je Kosmos meupovezan, meuzavisan i nerazluiv.
8. Kosmos
- Koje su najsjajnije zvezde na naem nebu?
Najsjajnija zvezda na naem nebu je Sunce (prividne veliine 26,8, a stvarne veliine
4,8) koje svojom svetlou potpuno zaslepi sve ostale zvezde tokom dana. Ipak, naa planeta
okrene Suncu svoju drugu stranu i kada Sunce zae iza horizonta, tada se na naem nonom
nebu pojavljuje mnogo svetlih zvezda, koje bi bile podjednako svetle kao i nae Sunce samo
kada bi nam se nalazile podjednako blizu. 12 najsjajnijih zvezda na nonom nebu Zemlje su:
Sirijus (prividne veliine 1,58), Kanopus (-0,7), Alfa Kentaura (-0,1), Arkturus (0), Vega (0),
Kapela (+0,1), Rigel (+0,1), Procion (+0,4), Akernar (+0,5), Betelgez (+0,5), Hadar (+0,6) i
Altair (+0,8). Sirijus, najsjajnija zvezda na naem nonom nebu nalazi se u sazveu Velikog
Psa, a tokom najtoplijih letnjih dana, Sirijus se u praskozorje pojavljuje zajedno sa Suncem,
pa su stoga stari Egipani mislili da ova zvezda svojom toplotom poveava sjaj Sunca i
uzrokuje tako tople dane. Sirijus se nalazi na oko 8,7 svetlosnih godina daleko od Zemlje, pa
je upravo usled tako velike blizine, njegov sjaj i veliki. Sirijus je plava zvezda koja je 2,4 puta
masivnija od naeg Sunca i moe se videti sa svakog dela Zemljine lopte. Inae, Sirijus A koji
je vidljiv sa Zemlje, poseduje i jednog pratioca u vidu belog patuljka (tzv. Sirijus B) koji
krue jedan oko drugog. Zvezda Kanopus se nalazi na 98 svetlosnih godina od Zemlje, a samo
je dvostruko slabijeg prividnog sjaja na Zemlji od Sirijusa. Ona se nalazi u junom sazveu
Argo i usled svog velikog sjaja i velike udaljenosti, najee se koristi kao referentna taka
navigacije svemirskih letelica. Alfa Kentaura A je lanica trojnog zvezdanog sistema koji se
nalazi na samo 4,37 svetlosnih godina od Zemlje to ga ini Zemlji najbliim zvezdanim
sistemom. Dve sjajnije zvezde iz ovog sistema (Alfa Kentaura A i B) orbitiraju jedna oko
druge sa periodom od 80 godina, dok je Alfa Kentauri C (poznata i kao Proksima Kentaura,
koja se nalazi na 4,26 svetlosnih godina od Zemlje, pa je stoga nama najblia zvezda), iji je
sjaj veoma mali, potrebno oko milion godina da obie oko svoja dva bliska zvezdana druga.
Arkturus, etvrta najsjajnija zvezda na naem nonom nebu, nalazi se na oko 40 svetlosnih
godina od Zemlje, narandaste je boje i nalazi se u sazveu Pastira, a prenik joj je 23 puta
vei od prenika Sunca. Plaviasta Vega se nalazi u sazveu Lira i predstavlja najsajniju
zvezdu na severnoj nebeskoj hemisferi. Vega se nalazi na oko 26 svetlosnih godina od
Zemlje, a 1983. godine je Infracrveni astronomski satelit (IRAS) primetio da je ova zvezda
okruena sa jatom estica raznih veliina, pa je tako Vega postala prva zvezda posle Sunca za
koju se potvrdilo da poseduje planetarni sistem, premda jo uvek nije poznato da li se praina
koja krui oko Vege kondenzovala u planete. Kapela se nalazi u severnom sazveu Koijaa
i predstavlja dinovsku utu zvezdu iji spektar veoma podsea na nae Sunce, premda je
Kapela mnogo vea od Sunca. Kapela je lanica dvojnog zvezdanog sistema. Ona oko svog
zvezdanog gravitacionog partnera crvenog dina orbitira sa periodom od 104 dana, a obe
zvezde se nalaze na oko 40 svetlosnih godina od Zemlje. Zvezda Rigel, poznata i kao Beta
Orionis predstavlja dinovsku (35 puta veeg prenika od Sunevog) plavo-belu zvezdu iz
sazvea Orion, udaljenu 910 svetlosnih godina, a njen plavo-beli sjaj je tipian za sve zvezde
ovog sazvea osim za dinovsku crvenkasto-narandastu zvezdu Betelgez, poznatiju i kao
Alfa Orionis. Betelgez je crveni din koji se nalazi na oko 300 svetlosnih godina od Zemlje, a
njen prenik iznosi izmeu 419 i 580 miliona kilometara, to je ini jednom od najveih
vidljivih zvezda sa Zemlje. Kada bismo Betelgez postavili u centar Sunevog sistema, on bi
prekrio planete Merkur, Veneru, Zemlju i Mars. S obzirom da se zvezda Betelgez nalazi pri
kraju svoje zvezdane aktivnosti, smatra se da bi ona svakog trenutka mogla da eksplodira u
jednu supernovu iji bi se sjaj poveao nekoliko stotina hiljada puta u odnosu na njen sadanji
sjaj, pa bi ona na naem nebu tokom nekoliko dana bila izuzetno sjajna. Zvezda Procion se
nalazi u sazveu Malog Psa i nalazi se neto severnije od Sirijusa. Procion zajedno sa belim
patuljkom (Procion B) ini dvojni zvezdani sistem koji se nalazi na 11 svetlosnih godina od
Zemlje (15. najblia zvezda Zemlji), neto malo severnije od nebeskog ekvatora, ravni nastale
projekcijom Zemljinog ekvatora na nebesku sferu. Ova belo-uta zvezda se pojavljuje na
veernjem nebu tokom zime i ranog prolea kada zajedno sa Sirijusom i Betelgezom formira
sjajni jednakostranini trougao na nebu. Akernar je lanica trojnog zvezdanog sistema koji je
bio otkriven jo 1783. godine, a nalazi se na oko 85 svetlosnih godina od nas u junom
sazveu Reka (Eridanus) koje se prostire od zvezde Rigel iz sazvea Orion pa sve do
Junog polarnog kruga. Zvezda Altair, poznata i kao Alfa Aquilae, nalazi se u sazveu Orla
na oko 8o severno od ekliptike ravni u kojoj se nalaze Sunce, Zemlja i Mesec i druge planete
Sunevog sistema. Hadar, poznatija i kao Beta Kentaura predstavlja drugu prividno najsjajniju
zvezdu u junom sazveu Kentaura i nalazi se na 460 svetlosnih godina od nas. Altair se
nalazi na rastojanju od 16,5 svetlosnih godina od Zemlje i zajedno sa dvema bliskim, sjajnim
zvezdama Vegom i Denebom (19. prividno najsjajnijom zvezdom) ini letnji zvezdani
trougao, odnosno prve vidljive veernje zvezde u periodu izmeu juna i avgusta.
- ta su to zvezde padalice?
Sigurno ste barem jednom u ivotu videli zvezdu padalicu kako leti nebom i setili ste
se kako tada treba da poelite neto lepo to e vam se jednog dana ispuniti. Zvezde padalice
ipak nisu zvezde koja padaju sa visina, ve predstavljaju meteore, odnosno male svemirske
kamenie koji se prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu jako zagreju i poinju da emituju
svetlost sve dok u potpunosti ne izgore. Kada mali meteor ue u Zemljinu atmosferu, on
prelazi iz oblasti vakuuma u oblast vazduha. Putovanje kroz vakuum, odnosno prazan prostor
ne zahteva nikakav napor i telu ne oduzima nikakvu energiju. Meutim, ako ste ikada gurnuli
ruku kroz prozor automobila dok se vozite auto-putem onda sigurno znate da je kretanje kroz
vazduh mnogo napornije. Kada se telo kree kroz vazduh, ono mora da kri sebi put kroz
estice kiseonika, azota i drugih gasova atmosfere, pa kaemo da vazduh stvara trenje. Meteor
se kree kroz vakuum Svemira brzinom od oko 20 000 kilometara na as. Kada ue u
Zemljinu atmosferu, usled trenja izmeu estica vazduha i meteora dolazi do jakog zagrevanja
meteora, tako da se on zapali i poinje da svetli. Kada ovu pojavu vidimo sa Zemlje, onda
obino kaemo da smo videli zvezdu padalicu. Nakon nekoliko sekundi ceo meteor izgori i
njegovi ostaci najee samo u obliku praine padaju na Zemlju.
meteoriti koji ine 90 % svih meteorita i koji se opet dele u dve podgrupe, a to su: ahondriti i
hondriti. Hondriti predstavljaju ak 85 % od svih meteorita, a za razliku od ahondrita,
karakterie ih prisustvo hondrula, tj. malih sfera brzo ohlaenog silikatnog minerala (najee
olivina ili piroksina) veliina od 1-10 milimetara. Ako izuzmemo prisustvo isparljivih
hemijskih elemenata, tj. manje vodonika i helijuma u hondritima, a s druge strane viak
litijuma i bora, sastav hondrita je slian sastavu Sunca, to bi eventualno moglo ukazati na
njihovo poreklo u samom Sunevom sistemu. Najreprezentativniji uzorci meteorita su
pronaeni na Antarktiku, gde ih je ledeni omota veoma dobro ouvao, a njihov sastav je bio
veoma slian kamenju koji je posada Apollo-a donela sa Meseca.
- ta je to Mleni put?
Mleni put, koga su Maje nazivale Duginim Bratom, stari Kinezi Nebeskom Rekom,
stari Germani Putem Inja i Leda, a u naem narodu je poznat kao Kumova Slama ili Rimski
Put, predstavlja magliastu traku svetlosti koja se prua du nonog neba, a potie od svetlosti
mnotva zvezda iz nae Galaksije. Pojam Mleni put se koristi i kao sinonim za nau
galaksiju, koja je spiralnog oblika i sadri oko 200 milijardi zvezda. Usled rotacije Zemlje
oko svoje ose, poloaj Mlenog puta na nebu se menja tokom noi, usled oscilovanja
Zemljine ose rotacije, to za posledicu ima smenu godinjih doba, poloaj Mlenog puta se
menja tokom godine, a usled rotacije svih galaktikih zvezda oko centra Galaksije, Mleni put
se pomera i tokom niza godina. Galaktiki disk je dugaak oko 100 000 svetlosnih godina, a
nae Sunce se nalazi na oko dve treine rastojanja od centra Galaksije do njenog kraja,
odnosno na oko 30 000 svetlosnih godina od centra Galaksije. Centar Mlenog puta prenika
oko 15 000 svetlosnih godina, najsvetliji je i najgui zvezdama i predstavlja intenzivan izvor
radio talasa. Kada bismo se nalazili unutar sredinjeg parseka galaktikog jezgra (kruga oko
centra Mlenog puta iji je poluprenik jednak jednom parseku, tj. 3,26 svetlosnih godina),
milion bliskih zvezda obasipalo bi nas koliinom svetlosti jednakoj svetlosti od nekoliko
stotina punih Meseca. Naime, u blizini centra nae Galaksije, srednje rastojanje izmeu
zvezda iznosi oko jedne svetlosne nedelje. Razlog zato se milijarde zgusnutih zvezda iz
sredita Mlenog puta ne vide kao najsjajniji deo nae Galaksije je u tome to brojni oblaci
meuzvezdane materije (gasa i praine), koncentrisani u galaktikoj ravni, zaklanjaju deo
vidljive svetlosti zvezda. S druge strane, u krugu od jednog parseka od naeg Sunca, nema
nijedne druge zvezde osim Sunca.
gravitacioni i svetlosni uticaj zvezde kojoj dugujemo ivot na naoj planeti. Smatra se da se
heliopauza nalazi na oko 100 astronomskih jedinica od Sunca (tj. na oko 15 milijardi
kilometara ili oko 14 svetlosnih sati od Sunca), premda se smatra da postoje mnoge komete
koje odlaze na 50000 astronomskih jedinica od Sunca da bi se ipak periodino vraale da
naprave krug oko njega. U Sunevom sistemu postoje i mnogi neobino pravilni odnosi. Tako
se npr. Merkur tri puta obrne oko svoje ose (period pune rotacije, odnosno dan na Merkuru
traje 58,6 dana) za dve rotacije Sunca oko svoje ose, ne postoji nijedan asteroid sa
celobrojnim periodom rotacije u odnosu na Jupiter, a tri Galilejeva satelita (Io, Evropa i
Ganimeda) orbitiraju oko Jupitera u vremenskom odnosu 4:2:1, pri emu se odstupanje od
ovog odnosa ne opaa ak ni na devetoj decimali. Ako bismo eleli da napravimo umanjeni
model Sunevog sistema u kome bismo nau malu planetu prikazali lopticom prenika 1 cm,
tada bi se na daljini od 117 metara nalazilo Sunce, prenika 1,1 metra. Mesec bi bio loptica
prenika 3 mm udaljena od Zemlje 30 cm. Venera, nama najblia planeta, nalazila bi se u
proseku na oko 33 metra od Zemlje; Jupiter, najvea planeta Sunevog sistema, koja je vie
nego dvostruko masivnija od svih drugih planeta u Sunevom sistemu zajedno, bio bi
prikazan lopticom prenika 10 cm, na daljini od 608 metara od Sunca; Pluton, najudaljenija
planeta od Sunca, imao bi prenik od oko 4 mm i nalazio bi se 4,5 km daleko od Sunca, a
Suncu najblia zvezda, Proxima Centaura, nalazila bi se 30 000 km daleko od nas, odnosno
izvan granica nae sadanje atmosfere. Takoe, zamislimo li Sunce kao jednu fudbalsku loptu,
Zemlju kao jednu ribizlu ili borovnicu, a Pluton kao vrh iode, tada bi Zemlje orbitirala na
rastojanju do 22 metra od Sunca, dok bi mali Pluton orbitirao na oko 863 metra od Sunca, to
je za vie od 8 fudbalskih terena daleko od nas.
izlazi na istoku), Venera rotira u suprotnom pravcu, pa stoga, Sunce na Veneri izlazi na
zapadu, a zalazi na istoku. Meutim, oblaci njene atmosfere jure u pravcu istoka i to 60 puta
bre od brzine kretanja vrstog tela Venere. Velike vruine koje vladaju na Veneri (oko 500o
tokom dana) prouzrokovane su izrazito gustom atmosferom koju u najveoj meri (96 %) ini
ugljen dioksid, a drugi najzastupljeniji gas na njoj je azot (3,5 %). Venera i Merkur su jedine
planete Sunevog sistema koje nemaju svog prirodnog pratioca u vidu nekog meseca, a razlog
zato je Venera toplija od Merkura iako se nalazi na dvostruko veem rastojanju od Sunca
(108,2 miliona kilometara u proseku) nego Merkur (57,9 miliona kilometara u proseku) je
upravo u pojaanom efektu staklene bate kao posledice izrazito guste atmosfere, to dovodi
do velike apsorpcije elektromagnetnih talasa sa Sunca i do globalnog zagrevanja Venere.
Naime, vazduni pritisak na povrini Venere odgovara pritisku kome bismo bili izloeni kada
bismo zaronili u more na dubinu od 900 metara. Usled ovako gustih oblaka i atmosfere na
Veneri, Sunce se jedva vidi sa njene povrine, a u najboljem sluaju, nebo bi nam sa nje
izgledalo kao da se nalazimo u ai za ampanjac imali bismo samo pregled malog pareta
neba iznad nas, usled visokog koeficijenta refrakcije kao posledice veoma guste atmosfere.
Poto povrinu Venere nije mogue videti, za ispitivanje topografije ove planete se koriste
radio talasi koji prodiru kroz gustu zavesu Venerinih oblaka i odbijajui se od njene povrine,
stiu nazad do nas nosei sa sobom informacije o planetarnim planinama i dolinama. Kada bi
se i Zemlja nalazila toliko blisko Suncu kao Venera, dolo bi do poveanog isparavanja vode
iz okeana u atmosferu, to bi takoe povealo efekat staklene bate i prouzrokovalo vee
temperature na Zemlji.
neophodno za nekadanji ili budui razvoj ivota (ili naseljavanje) na ovoj crvenoj i
pustinjskoj planeti Sunevog sistema.
- ta su to asteroidi?
Asteroidi (ili planetoidi) predstavljaju mala, kamena nebeska tela koja orbitiraju oko
Sunca u prostoru izmeu orbita Marsa i Jupitera, to znai da se nalaze na rastojanjima
izmeu 2,1 i 3,2 astronomske jedinice od Sunca. Danas postoji vie od 20 000 poznatih
asteroida, a njihovo postojanje je otkrio uzepe Pjaci 1801. godine kada je pomou teleskopa
ugledao Ceres, najvei od svih poznatih asteroida, prenika 457 km. Asteroidi su asimetrinih
oblika, njihovi prenici se nalaze u rasponu izmeu jednog i nekoliko stotina kilometara, a
merenjem promena u njihovom sjaju (odnosno odsjaju), saznali smo da njihove godine
(periodi obilaska oko Sunca) traju izmeu 3 i 30 dana. Izuavanjem spektra svetlosti koju
reflektuju ova nebeska tela, doli smo do zakljuka da svaki asteroid pripada jednoj od
sledeih klasa: C (mrani, najverovatnije ugljenini asteroidi), S (dvostruko svetliji od C
asteroida, a najverovatnije su izgraeni od gvozdenih stena), M (slini gvozdenim
meteoritima), P i D (crvenkasti, niskog sjaja). Dnevne temperature na asteroidima iznose oko
100oC, dok nou temperatura opada na oko -150oC. Usled slabe gravitacije, kosmika brzina
sa povrina ovih tela iznosi svega nekoliko desetina kilometara na as, to znai da bismo i
samo uz pomo skoka moda mogli da se otisnemo sa povrine asteroida u meuplanetarni
prostor. Letelica NEAR je bila lansirana februara 1996. godine i predstavljala je prvi kosmiki
projekat orbitiranja oko jednog, malog nebeskog tela. Ova letelica je juna 1997. godine prola
na oko 1212 km iznad povrine asteroida Matilda, da bi februara 2000. godine ula u orbitu
asteroida Eros, koji predstavlja jedan od najveih asteroida u Sunevom sistemu, oblika je
ploda krompira dugakog 33 km, irokog i debelog po 13 km, a orbitira na oko 1,5
astronomskih jedinica od Sunca. Godina na njemu traje samo oko 5 sati i on je asteroid S tipa.
Letelica NEAR koja je bila opremljena sa magnetometrom (koji je merenjem magnetnog polja
ustanovio prisustvo gvoa u ovom asteroidu), X i Gama spektrometrom (koji je merio
visokoenergetsko zraenje emitovano sa povrine asteroida), infracrvenim spektrometrom
(koji je merio spektar Suneve svetlosti reflektovan sa asteroida kako bi se ustanovio njegov
mineralni sastav), laserskim ureajem za merenje topografije asteroida, multispektralnim
spektrometrom (koji je pomou vie razliitih talasnih duina svetlosti odreivao sastav
kamenja na asteroidu) i radio aparatom (koji je slao konstantan radio signal ka Zemlji pomou
koga se merilo gravitaciono privlaenje letelice ka Erosu, a iz ega se odredila masa i gustina
Erosa), uspela je da 12. februara 2001. godine sleti na povrinu asteroida Eros prilikom ega
je na Zemlju poslala mnogo slika sa visina izmeu 500 i 120 metara, a danas jo uvek alje
radio signale ka Zemlji.
Zemlje. Na osnovu ovih merenja, dolo se do zakljuka da su izmerene mase asteroida manje
od oekivanih i da oni poseduju penastiju strukturu nego to se to oekivalo.
putanje svih planeta osim Plutona. Ponekad se smatra da je Pluton najvei lan Kuiperovog
pojasa (do koga stie i Halejeva kometa, kao i mnoge druge komete sa periodom obilaska oko
Sunca manjim od 500 godina, nakon ega se vraaju ka Suncu) koji se protee izmeu orbita
Neptuna i Plutona i obuhvata milione malih kamenih i ledenih objekata koji orbitiraju oko
Sunca. Ipak, iako ga poloaj u Sunevom sistemu ini slinim u odnosu na druge objekte iz
Kuiperovog pojasa, postojanje atmosfere koja se najverovatnije sastoji iz metana, azota i
ugljen monoksida, ini Pluton geoloki i meteoroloki razliitim od svojih bliskih suseda. U
okviru Kuiperovog pojasa, postoji i jo jedna grupa tzv. trans-Neptunovih objekata (u koje
spada i Pluton) koji imaju tu osobinu da im je period rotacije oko Sunca stoji u odnosu 2:3 sa
periodom revolucije Neptuna, to znai da dok se Neptun dva puta okrene oko Sunca, ovi
objekti se okrenu tri puta. Persival Lovel je 1905. godine na osnovu male perturbacije u
kretanju Urana predvideo postojanje planete iza orbite Neptuna, to je bilo dokazano 1930.
godine kada je Pluton prvi put primeen, pa je tada dobio status devete planete Sunevog
sistema. Takoe, Pluton poseduje i jedan satelit kome su astronomi dali ime aron, i oni
zajedno orbitiraju oko Sunca sa periodom revolucije od 247,7 zemaljskih godina, a dan na
Plutonu, mase 1,3 1022 kg, traje 6,39 zemaljskih dana.
- ta su to komete?
Komete predstavljaju kosmike lutalice, odnosno male lanove zvezdanih sistema ije
su dimenzije najee reda veliine kilometra, a smatra se da se sastoje od: praine, leda
(tanije zaleene smee vode, amonijaka, metana i ugljen dioksida), nekih ugljeninih
(organskih) jedinjenja (tj. katrana) i kamenog sredita. Komete koje prolaze kroz na, Sunev
sistem poseduju veoma iroke orbite oko Sunca koje se nalaze u okviru: Ortovog oblaka
(sfere oko Sunca iji poluprenik iznosi oko 277 svetlosnih dana) ili Kuiperovog pojasa
(oblast u ravni Sunevog sistema, ali daleko iza orbite Plutona, najudaljenije planete koja
krui oko Sunca). Komete mogu imati kratke orbitalne periode (manje od 200 godina, kao na
primer Halejeva kometa iji period obilaska oko Sunca iznosi 76 godina) ili duge (preko 200
godina, kao na primer kometa Kohoutek koja je prola pored Sunca 1974. godine, a sledei
put e doi tek kroz 300 000 godina). Kada kometa prie Suncu (ili nekoj drugoj zvezdi) na
rastojanje manje od jednog svetlosnog sata, vrsti led u njoj poinje direktno da prelazi u
vodenu paru (sublimacija), to sa Zemlje opisujemo kao kometin rep. Kada se kometa
dovoljno priblii Suncu, moe se razlikovati nekoliko njenih razliitih delova: vrsto jezgro
(iji prenik najee iznosi izmeu 1 i 10 kilometara, premda moe biti i vei), koma (koja
zajedno sa jezgrom ini glavu kometa, najee je oko 1000 puta vea od jezgra, mada moe
biti velika koliko i Jupiter ili Saturn, a sastoji se isparljivih gasova i praine), vodonini
omota (koji nevidljivo oblae glavu komete i poveava se sa pribliavanjem komete Suncu),
prainasti rep (najee dugaak nekoliko miliona kilometara, uvek je usmeren suprotno od
Sunca, jer ga odbacuje pritisak Suneve svetlosti, a predstavlja jedini deo komete koji je
vidljiv sa Zemlje golim okom, jer dobro reflektuje svetlost) i jonski rep (koji se sastoji od
jonizovanih atoma i molekula koje, takoe, solarni vetar odbacuje od sebe). Prilikom prolaska
kometa kroz Sunev sistem, esto se desi da one pod dejstvom Jupiterove gravitacije budu
pocepana na delie.
suprotnoj strani svoje orbite oko Sunca. Ipak, zaobiavi oko Sunca, novembra 2061. godine,
Halejeva kometa e prii Zemlji na rastojanje od samo 0,61 astronomske jedinice i nalazie sa
praktino iznad glava pononim posmatraima neto severno od ekvatora. Poto zaokrene
svojom putanjom oko Sunca, kometa e sredinom aprila 2062. godine opet proi pored
Zemlje pri emu e nam prii na samo 0,426 astronomskih jedinica. Tada e najistiji pogled
ka njoj imati stanovnici june hemisfere i to rano ujutru. to se tie sjaja ove komete, to je kao
i u sluaju svih drugih kometa njena nepredvidljiva osobina, pa nam nije poznato da li e ona
svojom svetlou prevazii njen sjaj koji smo gledali sa Zemlje 1985. i 1986. godine. Inae,
svake godine, naa planeta po dva puta proe kroz putanju Halejeve komete. Tada se sa
Zemlje mogu posmatrati velike meteorske kie: Orionid meteorska kia u oktobru i Eta
Aquarids u maju.
koja padne na njih, a i to je oigledno svaki put kada Sunce zae iza oblaka), kada su tanki i
rasuti po nebu, oni najee nisu svetliji od Meseca. Ipak, kada su na nebu prisutni veliki beli
kumulusi (to su oni bljetavo beli penasti oblaci), tada lako moemo primetiti da su oni
stvarno desetak puta svetliji od dnevnog Meseca, kao to bismo i oekivali od odnosa njihovih
albedo koeficijenata. Razlog to je nou Mesec svetliji od oblaka je naravno, u tome to je
Mesec tada osvetljen Sunevom svetlou dok jedina svetlost koja pada na oblake potie od
reflektovane svetlosti sa Meseca, kao i sijalica i svetiljki sa Zemlje. Ukupan intenzitet
svetlosti koja sa Meseca i sa Zemlje nou dolazi do oblaka, znatno je manji od intenziteta
Suneve svetlosti, pa je stoga i Mesec nou svetliji od oblaka.
svetlosnog snopa, pa bi laserska svetlost na Mesecu stvorila krug svetlosti prenika oko
jednog kilometra. Ovakvu svetlost biste sigurno mogli da vidite na Mesecu. Sledea varijanta
bi bila da se povea veliina vaeg oka uz pomo teleskopa. Teleskop skuplja svetlost iz
velike oblasti prostora uz pomo soiva ili ogledala i zbog toga ga ljudi koriste za posmatranje
svetlosti sa dalekih zvezda. Iako su zvezde veoma svetlije u odnosu na jednu baterijsku
lampu, one su takoe i veoma daleko. Najvei broj zvezda su nekoliko svetlosnih godina
daleko od nas, a jedna svetlosna godina je jednaka rastojanju koje svetlost pree za godinu
dana, tj. oko 10 triliona (10 miliona miliona) kilometara. S obzirom da svetlost od zvezde do
Zemlje treba da pree toliki put, kada stigne na Zemlju, ta svetlost je veoma slaba. Najvei
teleskop na Zemlji je Hablov svemirski teleskop, za koga kau da moe videti ak i upaljenu
ibicu na planeti Plutonu.
Kao to se Suneva svetlost moe rasuti na kapima kie i tako stvoriti dugu u vazduhu,
isti efekat moe postii i Meseeva svetlost, koja kao to znamo predstavlja Sunevu svetlost
koju ka nama reflektuje ovaj, jedini prirodni satelit nae planete. Meutim, Meseevu dugu
smo veoma retko u prilici da vidimo, jer postoji nekoliko uslova koji se moraju ispuniti da bi
ona postala vidljiva. Naime, osim to je neophodno da pada kia u daljini, Mesec mora biti
pun i mora se nalaziti relativno blizu horizonta, jer ukoliko se nalazi iznad 42o, duga e se
nalaziti iza horizonta. Meseeve duge se esto vide oko sat vremena pre izlaska Sunce, jer je
tada nebo jo uvek tamno, a duga se nalazi na istoku, u pravcu izlazeeg Sunca. Ipak, za
razliku od Suneve, dnevne duge, Meseeva, nona duga ne poseduje ni priblino bogat
spektar boja u sebi, ve izgleda veoma sivo. Razlog toga je u tome to su nae oi u uslovima
slabe osvetljenosti (kada malo fotona dolazi u nae oi) i slabi detektori boja, pa nam mnoge
obojene stvari na meseini izgledaju sive. Tako nam i sve zvezde na nebu izgledaju istobojne
iako su svetlosti koje nam dolaze sa njih najrazliitijih boja od crvenih, narandastih, preko
utih (kao nae Sunce) pa do plavih i belih. Meutim, i Mesec je veoma tamno nebesko telo, s
obzirom da reflektuje samo 7 % od Suneve svetlosti koja padne na njega (sve ostalo se troi
na zagrevanje osvetljene Meseeve povrine), a s obzirom da je Mesec skoro u potpunosti
bran boje, spektar njegove reflektovane svetlosti je i prilino siromaan, a kao to znamo,
duga predstavlja svetlost, razloenu po talasnim duinama fotona koji je ine, pa e stoga i
boje u njoj biti manje izraene nego kod duge koja potie od prelamanja direktne Suneve
svetlosti. Kada bi na Zemlji mogla da se vidi duga od Zemljinog odsjaja na Mesecu (to je ona
slabo osvetljena strana Meseca dok je Mesec mlad, a koja potie od svetlosti sa Zemlje), tada
bi ova duga sigurno bila izuzetno lepa, jer je Zemlja prepuna raznovrsnih boja. A duga na
Mesecu ne postoji, jer naravno, na Mesecu ne postoji voda na ijim bi se kapljicama svetlost
prelamala i tako stvarala ovu ivopisnu pojavu. Pod Meseevom dugom se esto
podrazumeva pojava oreola oko Meseca ispod koga prolaze cirusi (tanki, paperjasti oblaci
sainjeni od kristalia leda), tako da se svetlost sa Meseca refraktuje na kristalima leda dajui
tako krug od oko 22o oko Meseca sa crvenom bojom u unutranjosti kruga, a sa plavom na
njegovoj spoljanjosti (za razliku od Suneve duge koja poseduje crvenu boju na spoljanjem
kraju, a plavu i ljubiastu u unutranjosti kruga). Ovaj oreol se moe pojaviti i oko Sunca, ali
zbog njegovog velikog sjaja nismo u stanju da ga vidimo. Svetle take na delovima
Meseevog oreola koji odgovaraju poloajima kazaljke asovnika u 3, 9 i 12 sati nazivaju se
Meseevim psima i potiu od preteno vertikalno orijentisanih kristala leda u atmosferi (koji
stvaraju horizontalno skretanje svetlosti, pa i svetle take na poloajima za 3 i 9), kao i
kristala leda koji su orijentisani horizontalno, tako da u vertikalnom smeru skreu Meseevu
svetlost, stvarajui tako svetlu taku na poloaju koji odgovara poloaju kazaljke na satu u
tano 12 sati.
druge strane Zemljine kugle, odnosno oko 12 sati nakon to je zauzimao mesto iznad naih
glava, tada e Mesec biti na rastojanju od oko 391 000 km od nas, odnosno bie za 13 000
kilometara dalji nego pre pola dana. Interesantno je da ovaj porast rastojanja do Meseca od 13
000 kilometara, znai da je naa Meseeva teina za 7 % manja kada se Mesec nalazi sa
suprotne strane Zemlje nego kada nam se nalazi iznad glava. Meutim, poto je Meseeva
masa mala i poto se srazmerno njoj, on nalazi na velikom rastojanju od nas, ovaj efekat u
varijaciji nae teine pod njegovom dejstvom koji iznosi svega nekoliko hiljaditih delova
Njutna, teko je primetiti na jednoj obinoj kunoj vagi. Ipak, Meseeva gravitacije je
dovoljno velika da bi privlaila Zemlju tako da se njih dvoje zajedno okreu oko Sunca.
- ta je to projekat LSP?
U poslednje vreme se u svetu nauke sve vie razmilja o korienju Meseca za
stvaranje elektrine energije na Zemlji. Naime, Dejvid Krisvel, fiziar iz Hjustona, smislio je
ideju o postavljanju solarnih elija na Meseevu povrinu koje bi pretvarale energiju Suneve
svetlosti u elektrinu energiju i zatim ih pomou snanih mikrotalasnih antena slali do
predajnika na Zemlji koji bi energiju prosleivali do potroaa, a otelotovorenje ove ideje
predstavlja projekat pod imenom LSP (Lunar Solar Power Meseeva solarna snaga), koji je
verovatno prvi put spomenut 1984. godine na simpozijumu NASA-e o Meseevim bazama i
svemirskim aktivnostima u 21. veku. Ljudska civilizacija sa oko 10 milijardi ljudskih bia
koji e iveti na njoj oko 2050. godine, zahtevae oko 20 TeraVati snage koja potie iz
elektrine energije. Mesec prima oko 13 000 TeraVati snage sa Sunca, a smatra se da bi
hvatanje samo 1 % od ove solarne energije i njeno slanje ka Zemlji, moglo u budunosti u
potpunosti da zameni rad zemaljskih elektrana koje stvaraju elektrinu energiju na raun
sagorevanja fosilnih goriva. itav sistem koji bi ka Zemlji slao energiju u obliku mikrotalasa,
mogao bi na Mesecu da se izgradi pomou materijala koji postoje na Mesecu, ime bi se
znatno smanjili trokovi povezani sa transportom materijala sa Zemlje na na jedini, prirodni
satelit. LSP sistem se sastoji od 20 - 40 Meseevih postrojenja koji bi bili locirani na istonoj i
zapadnoj ivici strane Meseca koja je vidljiva sa Zemlje. Svako od ovih postrojenja bi
posedovalo nizove solarnih elija koje bi prihvatale Sunevu svetlost i prevodile je u
elektrinu energiju koja bi se putem podzemnih kablova slala do mikrotalasnih generatora
koji bi pretvarali ovu elektrinu energiju u mikrotalase. Generator (odnosno, antena) bi zatim
slao mikrotalase do velikih ekrana koji bi reflektovali ove elektromagnetne talase ka Zemlji,
gde bi se oni primali putem niza antena strateki postavljenih du cele Zemljine sfere kako bi
se energija ravnomerno raspodeljivala potroaima. Antene na Zemlji prevode primljene
mikrotalase u elektrinu struju koju zatim alju ka lokalnoj elektrinoj mrei.
- ta je to interferometar?
Optiki interferometar je ureaj u kome se dva ili vie svetlosnih talasa kombinuju
stvarajui interferenciju. Ako dva teleskopa posmatraju istu zvezdu, a primljena svetlost sa
oba teleskopa se pomea, dolazi do pojave interferencije ova dva svetlosna talasa, a sjaj
zvezde e zavisiti od odnosa vremena dolaska oba talasa (ukoliko se njihovi bregovi preklope,
sjaj zvezde e se pojaati, a ukoliko se breg jednog talasa poklopi sa doljom drugog, njen sjaj
e nestati). Drugim reima, zvezda nestaje i ponovo se pojavljuje svaki put kada je razlika u
vremenu dolaska talasa na ova dva teleskopa jednaka celobrojnom umnoku talasnih duina
talasa, a ova pojava podsea na kretanje zvezde iza nekakve prugaste ograde. to je vei
razmak izmeu teleskopa, manji je raspon izmeu zaklanjajuih pruga, pa tako i merenja
postaju preciznija. Dva teleskopa na meusobnom rastojanju od samo nekoliko metara
stvaraju tamne prenike razmera dinovske zvezde Betelgez. U ovom sluaju, zvezda postaje
vea od duine tamne pruge i vie ne moe da se krije iza nje, a mi stalno vidimo njen sjaj.
Upravo su se ovom metodom koristili Albert Majkelson (Albert A. Michelson) i Fransis Piz
(Francis Pease) kada su 1920. godine izmerili prenik zvezde Betelgez, koja i pored toga to
je zvezda sa najveim razmerama na nebeskoj sferi, ne sija tako jako, jer je vrlo stara zvezda u
obliku crvenog dina. Veina drugih zvezda zahteva znatno vei razmak izmeu teleskopa
radi merenja njihovih razmera, to znai da se oni ne mogu kao u sluaju Betelgeza montirati
ba jedan pored drugog, a jo jedna tekoa u vezi sa ovakvim merenjima potie od
nehomogenosti vazduha, to uzrokuje neravnomeran indeks prelamanja, to dovodi do stalnih
nepredvidljivih promena u vremenu dolaska svetlosti do teleskopa, a kao rezultat toga, zvezda
se nasumino pomera iza tamnih pruga, to znatno oteava merenja. Stoga se danas za
interferometrijska merenja najee koriste radio teleskopi koji detektuju talase talasnih
duina reda veliine milimetra ili santimetra, a sama interferometrija se moe koristiti i za
precizna merenja rastojanja izmeu zvezda i njihovog kretanja, kao i za izraunavanja orbite
dvojnih zvezda. Korienjem dovoljnog broja razliito razmaknutih teleskopa usmerenih u
raznim pravcima na nebu, mogue je rekonstruisati slike zvezda sa veoma visokom ugaonom
rezolucijom, koja e u skoroj budunosti dostii veliinu od jednog mililunog sekunda po
mikronu (rezolucija od 1 lunog sekunda odgovara sposobnosti da se sa Zemlje prepozna
osoba koja stoji na Mesecu). Osim velike primene interferometara u radio i optikoj
astronomiji, oni se koriste i u spektroskopiji, u ispitivanju tankih filmova, isprobavanju
optikih ureaja i pri merenju indeksa prelamanja.
odlinu rezoluciju, dovoljno veliku da se mogu prepoznavati detalji na planetama ili dvojnim
zvezdama. Meutim, prilino je teko napraviti velike objektive (vee od 10 cm u preniku)
za refraktore, pa poto je veliina njihovog otvora ograniena, oni nisu ba podesni za
posmatranje drugih galaksija i maglina. Isak Njutn je 1680. godine napravio prvi reflektor
kako bi izbegao problem hromatske aberacije. Umesto soiva, on je upotrebio metalno
(primarno) ogledalo za prikupljanje svetlosti i njeno reflektovanje u iu. Kako se glava
posmatraa ne bi nalazila na putu upadne svetlosti, Njutn je izmeu primarnog ogledala i
njegove ie ubacio i znatno manje, sekundarno ogledalo koje je skretalo put svetlosti i
usmeravalo je ka okularu koje je uveliavalo lik predmeta. Wide-field reflektori predstavljaju
tipove reflektora sa kratkim inim odnosom (odnos ine daljine i prenika otvora teleskopa,
to definie jasnou lika), to im prua mogunost jasnog i panoraminog posmatranja kometa
i tzv. deep-field objekata kao to su galaksije, magline i zvezdana jata. Postoje i
katadioptrijski teleskopi koji predstavljaju meavinu refraktora i reflektora. Prvi teleskop
ovakvog tipa je napravio Bernard mit 1930. godine i ovakav teleskop osim primarnog
ogledala, poseduje i stakleni korektor radi spreavanja sferne aberacije (pojave da se svetlost
sa krajeva ogledala fokusira na malom rastojanju od take u kojoj se fokusira svetlost koja se
reflektuje sa centra ogledala), a umesto sekundarnog ogledala ili okulara, poseduje fotografski
film postavljen u ii primarnog ogledala. Najvei broj dananjih teleskopa, ukljuujui i
Hablov svemirski teleskop, predstavlja mit-Kasegrejnov (Schmidt-Cassegrain) tip koji je
napravljen 1960. godine, a kod njega, sekundarno ogledalo odbija svetlost do okulara kroz
rupu na primarnom ogledalu.
duine (tj. za dobijanje spektra zvezda), na osnovu ega se moe saznati temperatura tela, a na
osnovu Doplerovog pomaka svetlosti koja ini spektar moemo odrediti i kretanje izvora (ako
je spektar pomeren ka plavom kraju spektra, telo se kree ka nama, a ako je pomeren ka
crvenom kraju spektra, telo se udaljava od nas) u odnosu na teleskop, dok praenjem izgleda
spektra tokom vremena moemo odrediti i eventualne promene u brzini kretanja sjajnog tela u
odnosu na nas. FOC predstavlja visoko rezolucionu kameru pomou koje se moe posmatrati
i povrina zvezda koje se nalaze na rastojanjima manjim od nekoliko stotina svetlosnih godina
od nas. HST se napaja sa 2400 Vati elektrine struje pomou dve solarne ploe duina od po
12,2 metara. Kada je HST uz Zemljinoj senci, on nastavlja da se napaja preko nikl-vodoninih
baterija koje se pune kada se Sunce ponovo pojavi. Prikupljeni digitalni podaci se sa
kompjutera alju na specijalni sistem satelita koji usmerava podatke na stanicu na Zemlji, gde
se podaci dalje obrauju. Kako bi teleskop ostao usmeren ka svom cilju uprkos brzog
kretanja, on se koristi iroskopima koji poput kompasa oseaju kretanje teleskopa, alju
odgovarajui signal kompjuteru koji proraunava kretanje i signalizira reakcionim tokovima
(zamajcima) u kom pravcu i u kolikoj meri da se obru i da tako pomere teleskop. FGS je
osetljiv na najfinije pomeraje teleskopa i kada postavi zvezdu u svoje vidno polje, veoma
precizno signalizira kompjuteru i najmanje pomeraje u okviru svog vidnog polja. HST ne
moe prouavati Sunce (pa ni Veneru i Merkur), kao i neke posebno sjajne zvezde, jer
ukoliko bi se direktno usmerio na njih, velika toplota bi istopila sve osetljive instrumente.
- ta je to nebeska sfera?
Nebeska sfera predstavlja zamiljenu loptu iji je poluprenik beskonano velik, a u
ijem centru se nalazi posmatra na planeti Zemlji. Nebeska sfera predstavlja pozadinu na
kojoj astronomi ucrtavaju poloaje nebeskih tela onakvih kakve ih vidimo sa Zemlje. Slino
geografima koji mesta na Zemlji oznaavaju pomou koordinata kao to su geografska irina,
geografska duina i nadmorska visina na Zemljinoj sferi, tako i astronomi oznaavaju
poloaje zvezda i drugih nebeskih tela pomou odgovarajuih koordinata na nebeskoj sferi.
Poto se poloaji nebeskih tela ne nebu Zemlje menjaju iz trenutka u trenutak usled obrtanja
Zemlje oko svoje ose, a i iz dana u dan usled obrtanja Zemlje oko Sunca, nebeska sfera se crta
u posebno doba godine i to tano u trenutku prolene ravnodnevnice, odnosno u trenutku kada
Suneva svetlost kreui se ka severu pod pravim uglom padne na ekvator. Ona poseduje
nekoliko karakteristinih elemenata i to su: severni nebeski pol (taka na kojoj se severnjaa
polarna zvezda ne pomera sa okretanjem Zemlje oko svoje ose), juni nebeski pol (taka na
kojoj prava koja spaja severni nebeski pol i poloaj posmatraa na Zemlji preseca povrinu
nebeske sfere na njenoj junoj polulopti), svetska osa (prava koja povezuje severni i juni
nebeski pol i oko koje nebeska sfera rotira sa periodom rotacije od jednog zvezdanog dana,
odnosno dana koji se meri ne u odnosu na Sunce, ve u odnosu na zvezde, i koje je za oko 4
minuta krai od srednjeg sunanog dana), nebeski ekvator (krug nebeske sfere koji je
podjednako udaljen od oba nebeska pola), ekliptika (kruna projekcija putanje Sunca oko
Zemlje, koja se odigrava u suprotnom smeru od smera kazaljke na satu, posmatrano sa
severa), deklinacijski krug (svaki krug na nebeskoj sferi ija ravan prolazi kroz svetsku osu),
prva taka Ovna (Ovan je prvi zodijaki znak, a ova taka odgovara taki preseka nebeskog
ekvatora i ekliptike, kada se Sunce penje severno od ekvatora, to se deava na dan poetka
prolea, odnosno prolene ravnodnevnice), prva taka Vage (Vaga je sedmi zodijaki znak, a
ova taka odgovara dijametralno suprotnoj taki od prve take Ovna), nagib ekliptike (23,5o
severno i juno u odnosu na nebeski ekvator), zenit (taka projekcije centra nebeske sfere na
njenu beskonano udaljenu povrinu, odnosno taka u kojoj vertikala probija vidljivu nebesku
sferu iznad horizonta), nadir (dijametralno suprotna taka od zenita), horizont (veliki krug iji
su polovi take zenita i nadira), kao i krajnja severna i juna taka na horizontu. Ukoliko sada
ugledamo neku zvezdu ili planetu na nebeskoj sferi, njen poloaj u odnosu na osnovne
elemente nebeske sfere moemo da izrazimo preko: visine (ugla u vertikalnoj ravni od ravni
horizonta do vizure na nebesko telo, koji moe imati vrednosti izmeu 900 i 90o), azimuta
(ugao u horizontalnoj ravni koji se meri od june take horizonta do ravni vertikale koja
prolazi kroz uoeno nebesko telo, i moe imati vrednosti od 0o do 3600), deklinacije (nebeske
geografske irine - ugla u ravni deklinacijskog kruga izmeu ravni ekvatora i vizure na
nebesko telo, i moe imati vrednosti od 900 do 900) i rektascenzije (nebeske geografske
duine - ugla koji se meri u ekvatorskoj ravni u direktnom smeru od pravca ka prvoj taki
Ovna do ravni deklinacijskog kruga zvezde i moe imati razne vrednosti od 0h do 24h, a
interesantno je da je ovaj ugao stalan, jer deklinacijski krug prve take Ovna i deklinacijski
krug zvezde ne menjaju svoj meusobni poloaj tokom Zemljinog dnevnog obrtanja).
- ta su to sazvea?
ivimo u Galaksiji Mleni put, u kojoj osim naeg Sunca postoji jo oko 200 milijardi
drugih zvezda. Kada pogledamo nono nebo iznad nas, golim okom (iz nekog malo
osvetljenog mesta na Zemlji) moemo videti nekoliko hiljada zvezda. Kada dugo gledamo u
nebo, poinjemo da zapaamo najpre najsvetlije zvezde, a zatim i neke figure koje opisuju
grupe bliskih zvezda. Tako nas neki skup bliskih zvezda moe podseati na srce, neki na
oveka koji se raduje, neki na devojku koja dri perle u rukama, neki na kola, neki na irafu,
neki na ribu ili kamilu ili zapravo na bilo ta to nam padne na pamet. Tako su ljudi koji su
iveli na Zemlji pre nas radi lakeg opisivanja poloaja pojedinih zvezda na nebu, poeli da
zvezde grupiu po sazveima kojih danas ima 88. Tako se npr. zvezda Vega nalazi u
sazveu Lira, Sirijus u sazveu Velikog psa, Betelgez u sazveu Orion, Kapela u sazveu
Koijaa, Arktur u sazveu Volara, Altair u sazveu Orla, Algol u sazveu Perseja itd.
Zvezde koje formiraju neko sazvee uopte ne moraju biti stvarno bliske, ve one oblikuju
svoja sazvea samo za posmatraa na Zemlji. Posmatrani sa neke druge planete (van
Sunevog sistema), oblici sazvea bi bili drugaiji, pa stoga svako mesto u Kosmosu
poseduje sebi posebna sazvea. Najee samo najsjajnije zvezde formiraju sazvea, dok se
za slabije vidljive zvezde kae da se nalaze u tom i tom sazveu. Inae, razliite kulture su
istim sazveima davali razliita imena, dok smo mi danas uglavnom usvojili ova imena od
Vavilonaca, starih Grka, Rimljana i Egipana. Tako je sazvee veliki Medved, stare
Egipane podsealo na kravu, Kineze na razgovor izmeu porotnika i cara, a stanovnike
ostrva u Junom moru, sazvee korpije je podsealo na palmino drvo.
spreava poniranje svih zvezda ka centru Galaksije. Spiralne ruke Galaksije se ponaaju kao
nekakvi katalizatori koei orbitalno kretanje nekih zvezda (zvezda u unutranjim krajevima
kraka), a usled zakona o odranju ukupnog ugaonog impulsa u Galaksiji, ubrzavajui kretanje
drugih zvezda (zvezda na spoljanjim krajevima kraka). Kao posledica oduzimanja energije
zvezdama bliim sreditu, a poveanja energije zvezda udaljenijih od sredita Galaksije,
zvezde blie centru Galaksije postaju jo blie sreditu, dok se udaljenije zvezde,
poveavajui svoj orbitalni ugaoni impuls jo vie udaljavaju od centra Galaksije. Stoga se
spiralne putanje pojavljuju kao energetski povoljnija stanja koja spreavaju preterano
udaljavanje zvezda od centra Galaksije. Ipak, spiralne putanje Galaksije M51 se pripisuju
gravitacionom dejstvu ne same Galaksije, ve susednih Galaksija. Neke spiralne Galaksije
kao npr. M81 poseduju visoko simetrine krake, dok neke druge spiralne Galaksije kao npr.
M101 poseduju svega nekoliko kraka, kao i manju ukupnu simetriju.
sjaja posmatrane cefeide, to je njen stvarni sjaj vei. Posmatranjem vremena koje je potrebno
da cefeida promeni svoj prividni sjaj, mogue je izraunati njen stvarni, odnosno unutranji
sjaj. Poreenjem stvarnog i prividnog sjaja moe se izraunati koliko je ona daleko od nas.
1920. godine je Edvin Habl (Edwin Hubble) na osnovu veze izmeu sjaja i perioda
promenljivih zvezda izraunao rastojanja do njih i dokazao da one lee van Mlenog Puta,
odnosno u drugim galaksijama. Iz nastavka ovog rada, sledila je i formulacija uvenog
Hablovog zakona koji ustanovljava linearnu vezu izmeu udaljenosti Galaksija i njihovog
crvenog pomaka, odnosno brzine udaljavanja od nas. Drugim reima, to je neka Galaksija
dalja od nas, to se ona i bre pomera od nas. Ovaj zakon je doveo do potvrde Velikog praska
kao nastanka Kosmosa, a merenjem crvenog pomaka svetlosti koja dolazi sa udaljenih
Galaksija mogue je odrediti njihove brzine udaljavanja od nas, a samim tim i njihove
trenutne udaljenosti od nas.
ire slino poveanju povrine takica na balonu. Tako, npr. u sluaju rastojanja izmeu San
Franciska i Nju Jorka, ili u sluaju rastojanja izmeu atoma natrijuma i hlora u kristalu
kuhinjske soli, postoje stvarne, elektromagnetne i nuklearne sile, koje tee da ouvaju
najpovoljnija energetska stanja, pa se pod dejstvom ovih sila, ova, tzv. lokalna rastojanja ne
poveavaju sa ukupnim poveanjem zapremine Kosmosa. Moemo izraunati da bi se i u
odsustvu ovih dodatnih sila, rastojanje od Nju Jorka do San Franciska veoma sporo
poveavalo. Tako, ako se prisetimo da je brzina udaljavanja dva tela proporcionalna
meusobnom rastojanju izmeu ova dva tela, i ako pretpostavimo da je Hablova konstanta
jednaka 80 km/sMpc, dva grada na rastojanju od 4800 km bi se udaljavala jedan od drugog
brzinom od 12,5 pikometara u sekundi, pa bi stoga bilo potrebno oko milijardu sekundi ili oko
31,7 godina da se pod dejstvom irenja svemira bez prisustva privlanih sila izmeu atoma,
razdaljina od Nju Jorka do San Franciska povea za 1,25 cm.
- ta su to nove?
Nove su zvezde iji se sjaj iznenada poveava tako da zvezda odjedanput postane
otprilike desetostruko svetlija nego to je bila, nakon ega njen intenzivni sjaj polako opada
tokom nekoliko meseci. Nove predstavljaju sisteme dvojnih zvezda koje krue oko
zajednikog centra gravitacije, pri emu je jedna zvezda beli patuljak (zvezda koja je
gravitaciono kolapsirala dok se daljem saimanju nije suprotstavilo odbijanje elektrona usled
injenice da dva elektrona nikada ne mogu imati istu brzinu i energiju). Kada druga zvezda
tokom svoje evolucije poraste do razmera crvenog dina, tada njena zapremina u jednom
trenutku pree u oblast prostora u kojoj je gravitacionoo privlaenje belog patuljka vee od
gravitacionog privlaenja sopstvene zvezde. Tada spoljanji materijal ove druge velike
zvezde poinje da pada ka belom patuljku. Ova materija formira sloj na povrini belog
patuljka sve dok njegova temperatura i pritisak ne postanu toliko veliki da postane mogue
odigravanje tzv. ugljeninog ciklusa, odnosno glavnog izvora energije zvezda na
temperaturama od preko 16 miliona Kelvina prilikom koga se pomou male koliine
ugljenika vri pretvaranje vodonika u helijum. Energija koja se stvara u iniciranom
ugljeninom ciklusu nuklarnih reakcija na povrini belog patuljka nije u stanju da se oslobodi
u Kosmos jer stalno nova koliina materije pristie sa susedne zvezde. Tako, temperatura
povrine belog patuljka moe dostii temperature i od preko 100 miliona stepeni da bi se u
jednom trenutku desila dinovska eksplozija u kojoj se oslobaaju ogromne koliine energije
akumulirane na povrini belog patuljka. Smatra se da materija osloboena u eksploziji jedne
nove iznosi oko jedan deseto hiljaditi deo mase Sunca, dok je osloboena energija jednaka
samo jednom milionitom delu osloboene energije prilikom eksplozije jedna supernove. U
svakoj Galaksiji se pojavi nekoliko desetina nova godinje.
- ta su to supernove?
Tiho Brahe je u svojoj knjizi Progimnasmata opisao divan trenutak kada je 1572.
godine na nebu opazio supernovu, kojoj je sam i nadenuo ovo ime. Supernove su dinovske
zvezdane eksplozije koje se deavaju na kraju ivota zvezde (tj. kada ona potroi svoje
nuklearno gorivo) pri kojima se oslobaa toliko mnogo energija da zvezda za jedno kratko
vreme svojom svetlou zaseni i itavu (svoju) Galaksiju od stotinu milijardi zvezda. Osim
obilja svetlosti, deset puta vie energije se oslobodi u vidu kinetike energije estica
osloboenih u Kosmos, a stotinu puta veu energiju odnose sa sobom estice neutrina.
Tokom tri nedelje nakon poetka eksplozije, sjaj supernove se poveava, nakon ega
postepeno opada tokom estomesenog ili dueg perioda. Supernove nastaju od zvezda iji je
sastav izuzetno bogat. Naime, njihove unutranje temperature su bile dovoljno visoke da
osim pretvaranja vodonika u helijum, omogue i pretvaranje helijuma u ugljenik (to zahteva
temperature od preko 200 miliona oC), pretvaranje ugljenika u neon (na preko 600 miliona
o
C), transformaciju neona u kiseonik (preko 1,5 milijardi oC), kiseonika u silicijum (preko
2,5 milijardi oC) i na kraju silicijuma u gvoe (na temperaturama veim od 4 milijarde oC).
U zavisnosti od prisustva vodonika u spektrima supernova, one se dele na tip I (ne poseduju
vodonik) i tip II (poseduju vodonik). Supernove tipa I se zatim u zavisnosti od prisustva
silicijuma dele na tip Ia (intenzivne silicijumske linije) i Ib (slabe silicijumske linije). Smatra
se da su supernove tipa II zvezde ija je masa bila jednaka osam Sunevih masi, a ija je
struktura do trenutka pre eksplozije bila slojevita. Naime, kada u jezgru zvezde zapone
fuzija silicijuma dobija se gvoe koje je jedini element u prirodi koji ni u procesu fuzije, ni
u procesu fisije ne oslobaa energiju. Stoga, u sve veem nedostatku stvaranja energije,
pritisak koji se suprotstavlja tenji ka gravitacionom saimanju materije sve vie opada. U
trenutku gravitacionog kolapsa, jezgro se za deli sekunde same do gustine nuklearne
materije (oko gustine atomskog jezgra), nakon ega implodirani materijal odskae unazad
stvarajui snaan udarni talas pod ijim dejstvom se spoljanji slojevi zvezde odbacuju u
Kosmos brzinom od nekoliko hiljada kilometara u sekundi, a jezgro ostaje na svom mestu u
obliku neutronske zvezde. Supernove znatno obogauju raznovrsnost hemijskih elemenata (a
posebno gvoa) u meuzvezdanom prostoru. Tako se smatra da velika raznovrsnost
elemenata na naoj planeti potie od supernove koja je pre nastanka Sunevog sistema
eksplodirala u blizini. Inae, supernove su veoma retke pojave. Tako je samo 5 supernova
primeeno u naoj Galaksiji tokom prethodnog milenijuma, a oko pedesetak supernova se
svake godine primeti u drugim Galaksijama naeg Kosmosa.
- ta su to neutronske zvezde?
Neutronske zvezde imaju masu oko 1,4 puta veu od mase Sunca, a pri tome nisu vee
od prosenog gradia na Zemlji, jer imaju samo oko 15 kilometara u preniku. Jedna kaiica
materijala sa neutronske zvezde teila bi oko 10 miliona tona, pa moemo zakljuiti da je i
pored veoma male zapremine jedne ovakve zvezde, njeno gravitaciono polje i pored toga
veoma jako. Ovako kolabirana zvezda je toliko gusta da njeni elektroni i protoni ne postoje
odvojeno, ve su se spojili formirajui neutrone, koji formiraju gustu strukturu u kojoj nema
mesta za ogromne razmake kao to su oni izmeu nukleona (protona i neutrona koji ine
atomska jezgra) i elektrona u atomima. Spoljanji omotai zvezde stvaraju vrstu koru
okruenu atmosferom visoko energetskih elektrona i energetski pobuenih atoma. Neutronske
zvezde se ponaaju kao ogromni magneti, sa magnetskim polovima postavljenim pod
odreenim uglom u odnosu na osu rotacije zvezde. Kao i Zemlja, i neutronska zvezda je
okruena magnetosferom, koja predstavlja oblast u kojoj se elektroni i druge estice
ubrazavaju pod dejstvom magnetnog polja. Meutim, magnetno polje neutronske zvezde je
znatno jae nego magnetno polje Zemlje i elektroni se kreu brzinama bliskim brzini svetlosti
emitujui sinhotronu radijaciju (kontinualno elektromagnetno zraenje koje emituju elektroni
ubrzani do brzina bliskih brzini svetlosti) u uskim snopovima du magnetne ose. Ovi snopovi
svetlosti se na Zemlji registruju kao kratki pulsevi svetlosti koja usled velike udaljenosti
ovakvih zvezda (odnosno Doplerovog efekta kao posledice udaljavanja galaksija), lee u
radiofrekventnoj oblasti. Usled ovakvog naina registrovanja neutronskih zvezda, na Zemlji
su im naunici dali i drugo ime pulsari. Poto nuklearna fuzija na neutronskim zvezdama
nije mogua, ovakve zvezde nemaju nove izvore unutranje energije i njihova rotacija i
magnetno polje vremenom opadaju, sve dok jednog dana sa Zemlje ne postanu nevidljive.
- ta su to pulsari?
- ta su to kvazari?
ezdesetih godina dvadesetog veka astronomi su pronali nekoliko nebeskih izvora
intenzivnih radio signala koji nisu mogli da se identifikuju kao obine zvezde ili galaksije, pa
su stoga ovi neobini izvori svetlosti nazvani kvazari. Naime, kvazari se odlikuju veoma
brzim promenama sjaja (ponekad i svakog dana), a s obzirom da nijedan fiziki proces koji
uzrokuje menjanje sjaja ne moe da se prostire brzinom veom od brzine svetlosti, dimenzije
veine kvazara ne mogu biti vee od jedne svetlosne godine, to je nekoliko stotina hiljada
puta manje od nama poznatih Galaksija. Takoe, crveni pomaka spektara kvazara je toliko
veliki da se one udaljuju od nas brzinama od oko 50 000 km/s. Istraivanja pokazuju da
kvazari lee u srcima nekih dalekih Galaksija, a oblast kvazara koja stvara svetlost ima
prenik duine jednog sunevog sistema. Poto se ovi daleki objekti mogu videti sa Zemlje,
zakljueno je da emituju energiju koja je 1000 puta vea od ukupne energije svih zvezda u
Mlenom putu. Jo uvek nije zavrena potraga za mehanizmom koji je u stanju da proizvodi
toliko velike koliine energije, premda je najprihvatljivija teorija meu astronomima ta da su
kvazari zapravo super-masivne crne rupe, ija je masa jednaka masi od 100 miliona Sunaca,
pri emu ogromne koliine osloboene energije nastaju u procesu pri kome ove crne rupe
gutaju, tj. svojom velikom gravitacijom privlae u sebe zvezde iz okolnih Galaksija brzinom
od oko jedne Suneve mase godinje. Ako jednu takvu masu ubacimo u Ajntajnovu
jednainu E=mc2 dobiemo veoma velike vrednosti energije to odgovara tako velikom sjaju
kvazara. S obzirom da su kvazari udaljeni od nas oko nekoliko milijardi svetlosnih godina,
oni se u poslednje vreme u astronomiji koriste u funkciji kosmikih svetionika, tj. za
osvetljavanje puta do novih galaksija i za posmatranje vremena kada je Kosmos bio mlai
nego danas. Poto je njihov sjaj jednak sjaju triliona sunaca, to ih izmeu ostalog ini
idealnim orudjem za posmatranje objekata izmeu njih i Zemlje.
- ta je to tamna materija?
Tamna materija je svaka supstanca u Kosmosu koja ne emituje elektromagnetne talase
ili ih emituje, ali u toliko maloj meri da tu emisiju ne moemo detektovati. Smatra se da
tamna materija ini 90 % mase Kosmosa, dok svetlea materija (od koje su sainjene zvezde)
ini samo oko 5 % mase Svemira. Naime, da bi privlana sila gravitacija zaustavila sadanje
irenje Kosmosa i kroz nekoliko desetina milijardi godina (ili jo vie) skupila ohlaenu
kosmiku masu, neophodno je da u Kosmosu postoji odreena koliina materije, to je
mogue samo uz postojanje velike koliine materije koju nismo u stanju da registrujemo jer je
nevidljiva za nae teleskope i spektroskope. Do dokaza o postojanju ovoliko velike koliine
tamne materije, dolo se na osnovu posmatranja dejstva gravitacije nevidljivih tela, odnosno
tzv. ''gravitacione mase'', na kretanje vidljivih nebeskih objekata. U spiralnim galaksijama,
kao to je Mleni put, ''gravitaciona masa'' se odreuje posmatranjem kruenja zvezda i
oblaka praine oko centra galaksije. Kada se zvezda kree oko centra galaksije, njena
orbitalna brzina zavisi od raspodele ukupne mase u Galaksiji. Grafik brzine rotacije zvezde u
funkciji njenog rastojanja od centra galaksije naziva se krivom rotacije zvezde u Galaksiji, i u
sluaju uzimanja u obzir samo svetlee mase u naoj galaksiji, brzina zvezde bi trebalo da
opada sa njenim udaljavanjem od centra galaksije, tj. kriva rotacije bi trebalo da ima
negativan nagib. Meutim, u stvarnosti, rotaciona brzina zvezde ne opada, a u najveem broju
sluajeva se ak i poveava sa poveanjem rastojanja zvezde od centra Galaksije, to je u
suprotnosti sa rezultatima rauna koji uzimaju u obzir samo vidljivu masu. Iz ovoga se
zakljuilo da Galaksije u svom sastavu poseduju i velike koliine tamne materije koju ne
moemo videti putem teleskopa, a ija je kosmika zastupljenost oko 10 puta vea od
zastupljenosti tzv. luminozne ili svetlee materije. Ipak, najbolji primer gravitacionog efekta
tamne materije moe biti primeen posmatranjem ne rotacije zvezda, ve rotacije itavih
galaksija. Osim ovoga, smatra se da postoje i itave galaksije sastavljene samo od tamne
materije, a trenutno postoje dva kandidata za tamnu materiju. Jedni su tzv. masivni
astrofiziki kompaktni halo objekti, ije je kosmiko prisustvo i eksperimentalno provereno, a
ovakvi objekti su npr. crne rupe. Drugi aktuelni kandidati za tamnu materiju su tzv. slabo
interagujue masivne estice, tj. egzotine, masivne, elementarne estice koje skoro uopte ne
interaguju sa materijom, kao npr. neutrini (ukoliko se pokae da zaista poseduju dovoljno
veliku masu) ili supersimetrine estice koje su veoma masivne, ali slabo reaguju sa tipom
estica koji ini materiju oko nas. Tek kada se bude odredila ukupna masa u Univerzumu, tj.
suma ukupne svetlee i tamne materije, zakljuie se da li e se Univerzum stalno iriti, ili e
se ponovo skupiti u jednu taku beskrajne gustine.
pretvorila jednim delom u materiju i obrazovala materijalno gue i ree oblasti u svemiru. Da
je sva kosmika materija bila uniformno i homogeno rasporeena u prostoru, to bi rezultovalo
u podjednakoj raspodeli molekula vodonika i helijuma u svakoj taki Svemira, a takoe bi i
pozadinsko mikrotalasno zraenje bilo jednako u svakoj taki i u svim pravcima, pa
formiranje Galaksija, zvezda i planeta verovatno ne bi bilo mogue. Meutim, usled
neravnomerne raspodele materije u razliitim pravcima, odreeni delovi kosmosa su gui od
drugih, a i neki se ire bre od ostalih. Guste oblasti Kosmosa su poele da se gravitaciono
skupljaju obrazujui tako klastere Galaksija. Obrtanje nebeskih tela oko svoje ose opisuje se
fizikom veliinom ugaonog momenta, koji predstavlja umnoak mase tela, njegove brzine
rotiranja i poluprenika, tj. udaljenosti posmatrane pokretne take na povrini od ose rotacije.
Najvee grudve kosmike materije, imale su po svom nastanku odreenu poetnu vrednost
ugaonog momenta, a prilikom njihovog deljenja na manje grudve materije, tj. manje klastere
Galaksija, a zatim na galaktike grupe, pojedinane Galaksije, zvezdane sisteme i na kraju na
pojedinane zvezde i planete, dolazi do odranja ukupnog ugaonog momenta u okviru poetne
grudve materije, odnosno itavog naeg Kosmosa. Svaka podgrupa ovako nastale materije
sadri odreenu vrednost ugaonog momenta koje uestvuje u ukupnom ugaonom momentu
itave poetne grudve materije, ija vrednost ostaje konstantna u vremenu. Npr., u naem
Sunevom sistemu, sve planete zajedno sa Suncem okreu se u istom pravcu, jer su nastale iz
istog oblaka praine i gasa. Izuzetak je jedino planeta Uran, koja se okree u suprotnom
smeru, to je verovatno posledica nekog sudara u prolosti koji je doveo do promene smera
rotacije. Takoe, planete se kreu oko Sunca u istom smeru u kome se i Sunce okree oko
svoje ose, a isto tako i svi prirodni sateliti planeta orbitiraju u istom smeru u kome rotiraju i
planete.
- ta je to zakrivljenost prostor-vremena?
Ponekad kaemo da ivimo u etvorodimenzionalnom svetu. Sve te 4 dimenzije se
naravno odnose samo na materijalni svet, a dimenzije ne predstavljaju nita drugo do
koordinate za opisivanje nekog sistema. Naime, da bismo opisali poloaj bilo koje take u
prostoru u kome ivimo, potrebne su nam 3 kordinate: duina, irina i visina. Na lopti kao to
je Zemljina kugla, te tri koordinate mogu biti goegrafska irina, geografska duina i
nadmorska visina. Poto materijalne stvari ne stoje na svom mestu, ve se pomeraju du tri
prostorne koordinate tokom vremena, potrebna nam je i etvrta, tj. vremenska koordinata.
Nekada se smatralo da vreme predstavlja odvojenu dimenziju od prostora, ali je Ajntajn u
svojoj specijalnoj teoriji relativnosti uveo pojam prostor-vremena, etvorodimenzionalnog
kontinuuma u kome je vremenska koordinata potpuno ravnopravna sa ostale tri prostorne
koordinate. Stoga, umesto opisivanja poloaja neke take u prostoru pomou tri prostorne
koordinate, mi koristimo 4 koordinate za opisivanje dogaaja u prostor-vremenu. U
Ajntajnovoj optoj teoriji relativnosti, uvodi se pojam zakrivljenosti kosmikog prostorvremena kao posledice raspodele materije i energije u njemu. Zamislimo sada jednu
trodimenzionalnu loptu, ija povrina poseduje samo dve dimenzije jer na njoj imamo samo
dve koordinate kojima se moe opisivati kretanje po njoj: duina i irina. Kada bi na povrini
ove lopte iveli neka dvodimenzionalna bia (koja nemaju visinu), njima bi verovatno
izgledalo kao da ne ive na lopti, ve na velikoj ravnoj povrini. Meutim, kada bi paljivo
izmerili rastojanja na povrini lopte, primetili bi da dobru mapu svog sveta mogu da nacrtaju
samo na zakrivljenoj povri lopte, odnosno u trodimenzionalnom prostoru. Ideja
zakrivljenosti povrine ove lopte se moe primeniti i na itav Kosmos, to je i sutina
Ajntajnove opte teorije relativnosti, a interesantno je da se geometrija prostor-vremena
moe primeniti skoro iskljuivo na itav Kosmos (ceo prostor) i to u svim vremenskim
razdobljima (svo vreme). Zakrivljenost prostor-vremena zapravo predstavlja gravitaciju. to
je vea gravitacija u nekoj taki Kosmosa, to je jae gravitaciono u polje u toj taki, pa e u
njoj i zakrivljenost prostor-vremena biti vea. Drugim reima, sve kosmike estice se nalaze
u prostor-vremenu, a svojom energijom utiu na njegovu zakrivljenost. Iako nama u
trodimenzionalnom svetu izgleda kao da Zemlja krui oko Sunca, u zakrivljenom prostorvremenu ona zapravo stalno sledi pravu putanju. Zakrivljenost prostor-vremena moe biti
pozitivna (kao u sluaju zatvorenog Kosmosa koji se periodino iri i skuplja i poseduje oblik
4-dimenzionalne sfere), nulta (kao u sluaju ravnog Kosmosa koji se prostire beskrajno
daleko u svim pravcima) ili negativna (otvoren Kosmos oblika hiperboloida koji poseduje
beskrajnu zapreminu i beskrajno se prostire u vremenu).
- ta su to gravitacioni talasi?
Dok se gravitaciona interakcija izmeu dva tela sa masom odvija preko stalne razmene
virtuelnih gravitona, gravitacioni talasi nastaju kada maseno telo pone da se ubrzava. Kada
masivna estica miruje, ona je okruena statikim gravitacionim poljem, tj. statikom
zakrivljenou prostor-vremena, i tada nisu prisutni gravitacioni talasi. Ukoliko druga
masivna estica ue u gravitaciono polje prve estice, osetie privlanu silu i poee da se
ubrzava ka prvoj estici, a ova gravitaciona interakcija se u kvantnom smislu moe opisati kao
razmena virtuelnih gravitona izmeu dve estice. Ipak, kada masivna estica pone da se
ubrzava, njeno gravitaciono polje je prodrmano i poinje da proizvodi gravitacione talase
koji se ire po prostor-vremenu, a energija i impuls ovih gravitacionih talasa se prenose
pravim gravitonima. Takoe, mogue je postaviti analogiju ovoj pojavi sa nastankom
elektromagnetnih talasa. Kada je naelektrisana estica u stanju mirovanja, ona je okruena
statikim elektrinim poljem bez talasa. Kada druga naelektrisana estica ue u polje prve
estice, na nju e poeti da deluje sila privlaenja ili odbijanja u zavisnosti od toga da li su
estice istoimenog ili raznoimenog naelektrisanja. Premda se sa kvantne take gledita,
njihova interakcija opisuje kao stalna razmena virtuelnih fotona, elektrino polje ubrzane
estice je prodrmano i poinje da emituje elektromagnetne talase, a energija i impuls ovih
elektromagnetnih talasa se prenose stvarnim fotonima.
- ta su to Lagranove take?
Lagranove take (koje su dobile ime po francuskom matematiaru i astronomu
ozefu Luju Lagranu) predstavljaju take u prostoru koje se nalaze u orbitalnoj ravni
izmeu dva nebeska tela koja rotiraju oko zajednikog centra gravitacije (kao npr. Sunce i
bilo koja planeta Sunevog sistema) i za koje je karakteristino da bi telo u njima u
podjednakoj meri bilo privlaeno gravitacijom oba tela, pa bi tako stalno bilo u ravnotei,
odnosno u stanju mirovanja u odnosu na tela koja ga privlae. Izmeu dva bilo koja nebeska
tela koja rotiraju jedno oko drugog postoji tano 5 Lagranovih taaka, pri emu su 3 take
veoma nestabilne pri dejstvu najmanjih poremeaja, pa bi ak i telo zanemarljivo male mase
u njima teko opstalo, ve bi nakon odreenog vremena ipak bilo privueno ka jednom od
dva privlana tela. Ipak, ove druge dve, stabilne Lagranove take se nalaze pod uglom od
60o u odnosu na obe strane manje masivnog tela. Trojanovi asteroidi koji dele orbitu oko
Sunca sa Jupiterom predstavljaju primere tela koja su ostala uhvaena u dvema stabilnim
Lagranovim takama izmeu Sunca i Jupitera. Takoe, tri nestabilne od ukupno pet
Lagranovih taaka sistema Zemlja Mesec se nalaze na liniji koja spaja Zemlju sa
Mesecom pri emu se prva nalazi iza Meseca, druga je izmeu Meseca i Zemlje, dok se trea
labilna Lagranova taka nalazi iza Zemlje. Dve stabilne Lagranove take se nalaze na
Meseevoj orbiti oko Zemlje i u odnosu na pravac Zemlja Mesec zaklapaju ugao od 60
lunih stepeni. Stoga bi telo postavljeno u jednu od ove dve Lagranove take uvek imalo isti
geometrijski poloaj u odnosu na Zemlju i Mesec, pa bi sa istim periodom rotacije kao i
Mesec orbitiralo oko Zemlje.
- ta su to eksplozije gama-zraka?
Gama zraenje predstavlja najenergetskije elektromagnetne talase u prirodi, a
eksplozije gama zraka su najsnanije eksplozije u Kosmosu koje traju izmeu nekoliko
hiljaditih i nekoliko desetih delova sekunde, a u tok kratkom deliu vremena stvaraju vie
energije nego to stvori nae Sunce za itav svoj ivot. Istraivai Kosmosa jo uvek ne znaju
sa sigurnou ta predstavlja uzrok ovim eksplozijama, a za njihovo objanjenje postoje za
sada dve hipoteze. Po manje popularnoj hipotezi, eksplozije gama zraka se deavaju kao
posledica sudara dva izrazito gusta svemirska objekta, kao to su npr. crne rupe ili neutronske
zvezde. Po popularnijoj hipotezi, eksplozije supernova predstavljaju uzroke eksplozija gama-
zraka. U prilog ove hipoteze govore podaci o pronalasku izvesnih koliina gvoa u oblacima
eksplodiranih gama-zraka, a smatra se da ovo gvoe potie upravo iz jezgra eksplodirane
zvezde, jer kao to znamo zvezde stvaraju energiju u nizu reakcija nuklearne fuzije, gde je
prvi lan niza vodonik, drugi helijum a poslednje je gvoe.
- ta su to zvezdani zemljotresi?
Kada potroe svoje nuklearno gorivo, neke, srednje masivne zvezde doivljavaju
gravitacioni kolaps pri kome se protoni i elektroni iz njihovih atoma pretvaraju u neutrone.
Takve zvezde se zovu neutronske zvezde i u njima su neutroni veoma gusto spakovani tako da
formiraju jednu vrstu kristalne reetke. Magnetno polje neutronskih zvezda je izuzetno visoko
(oko milijardu Tesli) to ponekad uzrokuje udare o povrinu zvezde koji dovode ne do
nepovratnog pucanja reetke, ve do naglog pucanja, klizanja i ponovnog formiranja kristalne
neutronske reetke, a ceo ovaj proces se naziva zvezdanim zemljotresom. Ovi pomeraji
ureene reetke neutrona u neutronskim zvezdama se sa Zemlje primeuju kao emisije mekih
gama talasa (gama talasa relativno niskih frekvencija). Takoe, zvezdani zemljotresi dovode
do promene inercijalnog momenta rotirajue neutronske zvezde, to dovodi do nagle promene
perioda njene rotacije, a to se za Zemlje opaa kao nagla promena pulsnog perioda zvezde.
- ta su to kosmiki zraci?
Nekada su se kosmikim zracima nazivali najenergetskiji elektromagnetni talasi u
prirodi, ije su se frekvencije nalazile iznad opsega gama talasa, odnosno iznad frekvencija od
oko 1024 Herca ili ispod talasnih duina od oko 10-16 metara. Meutim, danas se gama
talasima nazivaju svi elektromagnetni talasi frekvencija veih od oko 1020 Herca, premda
granica izmeu rendgenske oblasti i gama oblasti u elektromagnetnom spektru nije precizno
definisana, a X (tj. rendgenski) i gama talasi su razliitog porekla, s obzirom da X talasi
karakteristinih talasnih duina nastaju u okviru elektronskih prelaza u atomima, dok gama
talasi nastaju kao posledica prelaza samog atomskog jezgra izmeu razliitih energetskih
stanja. Pod kosmikim zracima se danas nazivaju sve subatomske estice visokih energija
(kao posledica velikih brzina kojima se kreu kroz kosmika prostranstva) koje pristiu na
Zemlju i bivaju detektovane na njoj. Viktor Franc Hes je poetkom 20. veka pokazao kako se
jonizacija atmosfere poveava sa porastom nadmorske visine, a jonizacija visokih
atmosferskih slojeva je upravo posledica prolaska kosmikog zraenja (tzv. primarnog
kosmikog zraenja), koje svojom visokom energijom uspeva da jonizuje atome vazduha, kao
i da proizvede stvaranje drugih elementarnih estica poznatih i kao sekundarno kosmiko
zraenje (koji ine tzv. atmosferske pljuskove estica, sastavljene uglavnom od miona, piona,
neutrina, pozitrona, elektrona i gama fotona), te na ovaj nain, rasipajui energiju, ove
primarne kosmike estice se blago usporavaju pribliavajui se Zemljinom tlu, ili u nekim
sluajevima, potpuno nestaju, pretvarajui se u potpunosti u sekundarno kosmiko zraenje.
Poto je poznato da magnetno polje Zemlje deluje na kosmiko zraenje, ove estice su
najveim delom naelektrisane, jer u suprotnom sluaju, magnetno polje ne bi uspevalo da im
promeni putanju. Oko 87 % estica kosmikog zraenja ine protoni, 12 % ine alfa estice
(jezgra atoma helijuma koja se sastoje od po dva protona i dva neutrona), dok ostatak ine
neki tei elementi, kao npr. litijum, berilijum, bor (tzv. laki elementi kosmikog zraenja koji
ine oko 0,25 % estica zraenja), ugljenik, azot, kiseonik i fluor (srednje teki elementi u
okviru kosmikog zraenja) i neki jo tei elementi sve do atomskog broja 28, to odgovara
atomima ili jonima nikla. Kada predstavimo broj estica kosmikog zraenja u funkciji
njihove energije, vidimo da ova funkcija poseduje maksimum za vrednosti energije od oko 0,3
GigaelektronVolta (GeV), to znai da se najvei broj estica kosmikog zraenja kree
brzinama od oko 2/3 brzine svetlosti, a sa poveanjem energije estica, njihov broj opada,
premda postoje estice ija energije dostiu vrednosti i od oko 1011 GeV. Ipak, u proseku,
kosmiko zraenje poseduje srednju energiju od oko 1 eV u svakom kubnom santimetru u
naoj Galaksiji, pa se tako moe izraunati da naa Galaksija gubi oko 1034 Dula energije u
svakoj sekundi (to je ekvivalentno snazi od oko 1031 konjskih snaga) kao posledica toga to
ovi kosmiki zraci naputaju nau Galaksiju i odlaze u meugalaktika prostranstva. S druge
strane, intenzitet (odnosno, fluks) kosmikih zraka na nivou mora na naoj planeti je jednak
jednoj kosmikoj estici po kvadratnom santimetru povrine u minutu. ak i veoma slaba
magnetna polja su u stanju da utiu na putanje kosmikih zraka, pa je tako npr. magnetno
polje jaine svega 3 10-6 Gausa dovoljno da pokree proton energije 1 GeV du kruga
poluprenika 10-6 svetlosnih godina, dok bi se proton energije 1011 GeV u polju iste jaine
kretao po krugu poluprenika 105 svetlosnih godina, to otprilike odgovara dimenzijama nae
Galaksije. Stoga, osim magnetnog polja Zemlje, i meuzvezdana magnetna polja spreavaju
prodor velikih koliina kosmikog zraenja ka naoj planeti, a meuzvezdana magnetna polja
utiu i na to da kosmiko zraenje bude izotropno rasporeeno du Zemljine sfere. Na Zemlji
je poznat i tzv. efekat istok-zapad vezan za kosmike zrake, a na osnovu koga vie kosmikih
estica pristie na Zemljinu povrinu sa zapada, nego sa istoka, to nam ukazuje da kosmike
zrake u najveoj meri ine pozitivno nalelektrisane estice. Izvori kosmikih zraka jo uvek
nisu poznati, jer kada bi sve zvezde u proseku bile kao nae Sunce (koje proizvodi kosmike
zrake u vidu solarnog vetra, iji je najvei intenzitet u solarnim bljeskovima, dinovskim
eksplozijama vidljivim i na Sunevoj povrini), tada bi kosmikih zraka bilo oko nas mnogo
manje nego to je to stvarni sluaj. Stoga se smatra da bi supernove mogle da predstavljaju
kljune izvore ovih naelektrisanih kosmikih estica.
- Ako u Kosmosu postoji toliko mnogo zvezda, zato je onda nono nebo
tamno?
neutrona. Ako, sada, pomnoimo ukupan broj nukleona u Kosmosu sa odnosom broja atoma
i nukleona (100/142) dobiemo 8,45 1078, to predstavlja nau procenu ukupnog broja
atoma u naem Kosmosu.
- ta je to Veliki Prasak?
Veliki Prasak, poznat i pod imenom Big Beng predstavlja popularni naziv za trenutak
nastanka naeg Kosmosa koji se desio pre izmeu 12 i 16 milijardi godina. itav Kosmos
kakvim ga danas poznajemo, nalazio se pre trenutka Velikog Praska u stanju singulariteta (u
jednoj taki), to znai da je njegova gustina, kao i zakrivljenost prostor-vremena u njemu
bila beskrajno velika. Dokazi za ovakav nain postanka sveta se nalaze u trenutnom irenju
Kosmosa, odnosno stalnom meusobnom udaljavanju galaktikih jata, kao i u postojanju
pozadinskog mikrotalasnog zraenja, koje predstavlja zaostale elektromagnetne talase iz
doba nastanka Kosmosa. Neposredno nakon trenutka Big Benga, celokupna kosmika
materija se nalazila u obliku elektromagnetnih talasa, odnosno svetlosti da bi se tek nakon
odreenog vremena (nakon otprilike jedne sekunde), energija poela materijalizovati. Oko
100 sekundi nakon Big Benga, temperatura Kosmosa je postala dovoljno niska da bi protoni i
neutroni mogli da se spoje u atomska jezgra najlakih elemenata kao to su vodonik, helijum
i litijum. 10 000 godina nakon Velikog Praska, energetska gustina materije u Kosmosu je
postala vea od energetske gustine svetlosti (odnosno elektromagnetnih talasa), pa je Kosmos
tada postao providan za zraenje (jer su fotoni poeli da se vie rasipaju meu sobom, nego
sa materijom), fotoni su se termalizovali i poeli su da se ponaaju kao toplotno zraenje
crnog tela, a upravo ovo mikrotalasno pozadinsko zraenje predstavlja talase koji vode
poreklo iz ovog perioda nastanka Kosmosa. Oko 500 000 godina nakon trenutka Velikog
Praska, temperatura Kosmosa je postala dovoljno niska da bi i elektroni poeli da se vezuju
za atomska jezgra, pa su u ovo vreme nastali i prvi atomi vodonika, helijuma i litijuma (svi
elementi tei od ova tri, nastaju u zvezdama, a u prostor se razbacuju putem eksplozija
supernova). Tokom milion godina nakon trenutka Velikog Praska, sva kosmika materija je
uglavnom bila u obliku plazme (protoni su bili odvojeni od elektrona), sve dok temperatura
Kosmosa nije pala na oko 3000 K, kada je postalo mogue kombinovanje elektrona i protona
u znatno veoj meri, kao i stvaranje najbrojnijih atoma vodonika. Ovi atomi vodonika su se
tek oko milijardu godina kasnije poeli saimati pod dejstvom gravitacije i tada su nastale
prve Galaksije i zvezde. Pod dejstvom privlane sile gravitacije, Kosmos se najverovatnije
usporava da bi se nakon kratkotrajnog izjednaavanja sile koja tei irenju i privlane
gravitacione sile dolo do prevlaavanja sile gravitacije i do ponovnog saimanja Kosmosa u
jednu taku. Danas se smatra da se Kosmos nalazi u stanju beskonanog pulsiranja (irenja i
skupljanja), tako da nakon stvaranja sveta dolazi do njegovog unitenja i ponovnog stvaranja
i ponovnog unitenja i ponovnog stvaranja, kako ivot nikada ne bi prestao da postoji.
- ta je to pozadinsko zraenje?
Svako telo koje poseduje unutranju energiju, tj. ija je temperatura vea od apsolutne
nule, emituje energiju u obliku elektromagnetnih talasa, odnosno svetlosti. Plankov zakon
nam govori da emitovana talasna duina ove svetlosti zavisi od temperature tela. to je vea
temperatura tela, to je manja talasna duina zraenja, i obrnuto. Nezamislivo visoka
temperatura Velikog Praska u kome je nastao na Kosmos oslobodila je elektromagnetno
zraenje veoma male talasne duine. Meutim, zbog irenja Kosmosa oko take Velikog
Praska dolo je do hlaenja celog Univerzuma, pa i do poveavanja talasne duine tog tzv.
pozadinskog zraenja, iji se maksimum danas nalazi u mikrotalasnoj oblasti
elektromagnetnog spektra i prisutan je svuda oko nas, odnosno dolazi iz svih pravaca na nebu.
Ova pojava stalnog poveavanja talasne duine pozadinskog zraenja moe se objasniti i
Doplerovim efektom, tj. poveavanjem talasne duine svetlosti usled meusobnog udaljavanja
objekata, u ovom sluaju Galaksija. Poto mikrotalasi imaju veu talasnu duinu i od vidljive
svetlosti i od infracrvenog zraenja, ovo pozadinsko zraenje se opaa pomou radio
teleskopa i dolazi iz svih pravaca u Univerzumu. Maksimum talasne duine pozadinskog
zraenja koje se prostire du opsega od 0,6 mm do 60 cm, nalazi se na oko 8 milimetara, to
po Plankovom zakonu odgovara temperaturi od 2,73 Kelvina.
- ta je kosmika inflacija?
Kosmika inflacija predstavlja teoriju o nastanku Kosmosa po kojoj je Kosmos tokom
jednog delia sekunde nakon Velikog Praska rastao ogromnom brzinom da bi nakon toga
znatno usporio svoju brzinu irenja koja je jednaka dananjoj. Po ovoj teoriji je upravo
inflacija, odnosno ubrzano irenje Kosmosa u kratkom vremenskom intervalu izazvalo
nastanak fluktuacije energije, odnosno materije Kosmosa to kasnije nije dovelo do
formiranja uniformne mase estica ve odvojenih Galaksija. Takoe, po ovoj teoriji, inflacije
je odgovorna i za nastanak malih fluktuaciji u temperaturi pozadinskog kosmikog zraenja
(2,73 K) koje je detektovao jedan mikrotalasni teleskop koji je desetak dana tokom 1998.
godine u balonu na visini od 37 km leteo iznad Antarktika (BOOMERANG Baloon
Observations of Millimetric Extragalactic Radiation and Geophysics eksperiment). Po
inflatornom modelu Kosmosa, koji je nastao tokom 80-ih godina 20. veka, Univerzum je
proao kroz fazni prelaz 10-35 sekundi nakon trenutka Velikog Praska i zatim se irio
eksponencijalnim porastom brzine (kod koga je u svakom trenutku brzina porasta brzine
jednaka brzini), a ovaj model je izraen na osnovu pretpostavke da je gustina Kosmosa
kritina, tj. da se naalzi tano na graninoj vrednosti izmeu otvorenog Kosmosa (koji se
veno iri) i zatvorenog Kosmosa (koji se naizmenino iri i skuplja), pa se ovakav model
materijalnog Kosmosa naziva ravnim. U inflatornom modelu, Kosmos je neposredno nakon
trenutka Velikog Praska predstavljao etvorodimenzionalni mehur iste vakuumske energije,
bez imalo materije ili svetlosti. Nakon perioda brzog irenja (inflacije) i isto tako brzog
hlaenja, potencijalna energija vakuuma se pretvorila u kinetiku energiju materijalnih estica
i elektromagnetnih talasa, pa je Kosmos opet poeo da se greje. Kao posledica vakuumskog
pritiska tokom inflacije, svetlost je bila u stanju da prevazie gravitacionu silu kojom je
privlai materija i da se kree bre od nje, pa se smatra da je do kraja perioda inflacije,
svetlost obila ceo Kosmos, a u skladu sa ovom pretpostavkom, konana brzina svetlosti
prestaje da bude inkonzistentna sa izotropnou pozadinskog zraenja. Trenutno
najpopularniji nauni model koji se suprotstavlja modelu inflacije je model Ekpirotikog
Kosmosa koji poinje sa hladnim, statinim petodimenzionalnim prostor-vremenom koje je
skoro supersimetrino, a 4 prostorne dimenzije su povezane putem dva trodimenzionalna zida
(tzv. tri grane), pri emu jedan od ovih zidova ini prostor u kome ivimo, dok je drugi
skriven naoj ulnoj percepciji.
- ta su to magnetni monopoli?
Ukoliko uzmemo u ruke bilo koji magnet na Zemlji, na njemu emo primetiti dva
magnetna pola: severni i juni, a linije sila magnetnog polja e se pruati izmeu ova dva
pola. Kada bismo jedan ovakav, obIan magnet prepolovili na dva dela, ne bismo dobili jedan
magnet samo sa severnim i jedan magnet samo sa junim polom, ve dva magneta od kojih bi
svaki imao svoj severni i svoj juni pol. Magnetni monopoli predstavljaju hipotetike (to
znai da je njihovo postojanje pretpostavljeno, ali ne i potvreno) magnete koji poseduju
samo po jedan magnetni pol. Za razliku od naelektrisanih sistema koje je mogue razdvojiti
tako da u jednoj polovini sistema postavimo samo pozitivno, a u drugom delu samo negativno
naelektrisane estice, magnetni ekvivalenti ovih elektrinih monopola jo uvek nisu
primeeni i pored toga to bi se Maksvelove jednaine elektromagnetnog polja pokazale
potpuno simetrinim ukoliko bi se potvrdilo njihovo postojanje. Takoe, estine teorije kao
to je npr. Velika Ujedinjena Teorija koja pokuava da u jedan teorijski okvir ujedini sve 4
poznate prirodne sile (gravitacionu, slabu nuklearnu, jaku nuklearnu i elektromagnetnu), pa
ak i teorija superstruna, pretpostavljaju da magnetni monopoli postoje u naem Kosmosu, a
teorija relativnosti nam kae da je Veliki Prasak (odnosno fazni prelaz u okviru koga su se
razdvojile nekada, na velikim energijama ujedinjene 4 prirodne sile) mogao da stvori toliko
mnogo magnetnih monopola da bi njihova dananja gustina trebalo da bude oko sto milijardi
puta vea od gustine Kosmosa koju danas registrujemo sa Zemlje. Ipak, na Zemlji jo niko
nije pronaao nijedan magnetni monopol. Teorija o inflatornom Kosmosu smatra da postoji
samo jedan magnetni monopol po mehuru vakuumske energije, a poto je po ovoj teoriji ceo
na Kosmos nastao iz samo jednog mehura vakuumske energije, tada u itavom naem
Kosmosu postoji samo jedan magnetni monopol, pa je njegova ovakva retkost i razlog zato
ga jo uvek nismo primetili. Kada bi u naem Kosmosu bili otkriveni magnetni monopoli, oni
bi nam verovatno objasnili zato je naelektrisanje u naem svetu postojano samo u jedinicama
elementarnog naelektrisanja (odnosno, naelektrisanja koje nose jedan proton ili jedan
elektron), a smatra se da je jedinini magnetni naboj magnetnih monopola (to je
istovremeno minimalno magnetno polje koje oni mogu posedovati) jednak koliniku
elementarnog nelektrisanja (1,6 10-19 C) i dvostruke vrednosti konstante fine strukture
(1/137). Ipak, ukoliko postoje, smatra se da su magnetni monopoli ipak prilino masivni, s
obzirom da bi najmanji od njih trebalo da poseduju masu od oko 1000 protona, a da su pri
tome njihovi prenici hiljadu puta manji od dimenzija jednog protona.
- Ako svetlost nema masu, kako onda ne moe da napusti crnu rupu?
Svetlost se sastoji od malih kvanata ili talasno-estinih paketia pod imenom fotoni.
Svaki foton poseduje svoju frekvenciju kojom osciluje njegovo elektromagnetno polje u
prostor-vremenu. Fotoni se kreu brzinom svetlosti, a poznato nam je da se samo stvari koje
nemaju masu mogu kretati tano ovom brzinom. Ako bismo eleli da budemo jo precizniji,
onda bismo rekli da fotoni ne poseduju masu mirovanja, odnosno masu koju poseduje telo
kada se ne kree. Galileo Galilej je u svom uvenom eksperimentu ispustio sa krivog tornja u
Pizi dva predmeta razliitih masa i video da oni istovremeno padaju na Zemlju. Iz ovoga je
izveo uveni princip ekvivalencije, po kome gravitacija podjednako deluje na sva tela
nezavisno od njihove mase, jer se sa padanjem tela, gravitaciona masa koja odreuje intenzitet
gravitacione sile koja deluje na telo potire sa inercijalnom masom (koja je jednaka
gravitacionoj masi, to je i sutina principa ekvivalencije) koja odreuje silu reakcije tela na
silu gravitacije. Albert Ajntajn je zatim dopunio princip ekvivalencije time to je dejstvo
gravitacione sile izjednaio sa ubrzavanjem tela u odnosu na dati referentni sistem. Kada
zvezdana svetlost prolazi pored neke masivne zvezde, ona biva savijena ka njoj, jer je privlai
sila gravitacije. Isto tako i svetlost koja se penje sa Zemljine povrine gubi neto malo svoje
energije, jer Zemlja svojom gravitacijom pokuava da je vrati ka sebi. Ajntajnova Opta
teorija relativnosti nam prua potvrdu istinitosti principa ekvivalencije. Naime, po ovoj teoriji,
gravitacija predstavlja posledicu zakrivljenosti prostor-vremena. Prostor-vreme se zakrivljuje
u blizini velikih masa, pa iako tela privuena gravitacijom slede pravu putanju u
etvorodimenzionalnom zakrivljenom prostor-vremenu, nama u trodimenzionalnom prostoru
izgleda kao da se njihova putanja krivi i pada ka velikoj masi. Sva tela, teka, lagana ili ak i
ona koja ne poseduju masu kao npr. fotoni, prolaze kroz prostor-vreme sledei pri tome
najkrai put koji nama, s obzirom da sve to posmatramo iz manje-dimenzionalnog sveta,
izgleda teko zamislivo. Crne rupe predstavljaju podruja beskonane zakrivljenosti prostorvremena, pa stoga za sva tela koja u njih upadnu, vreme prestaje da tee, jer se sve estice u
njime ukljuujuu u svetlosne fotone mogu samo kretati po zatvorenoj zakrivljenoj prostornovremenskoj putanji.
- ta su to bele rupe?
Bele rupe predstavljaju hipotetika nebeska tela sa osobinama koje su matematiki
inverzne (suprotne) osobinama crnih rupa. Njihovo postojanje bi nam pruilo objanjenje o
tome ta se deava sa materijom koja upadne u crnu rupu. Prema dananjim shvatanjima,
materija koja dospe u crnu rupu, stapa se sa njenim singularitetom (takom beskrajne gustine)
enormno velike mase i gravitacije. S druge strane, prema teoriji o belim rupama, materija koja
bi upala u rotitajuu crnu rupu (tzv. Kerova rupa za razliku od nerotirajuih varcildovih
rupa), izala bi iz nje kroz belu rupu u nekom drugom prostor-vremenu, tj. u nekom drugom
delom Kosmosa. Transfer materije bi mogao da se izvri preko ogromnih udaljenosti veliine
i po nekoliko miliona ili milijardi svetlosnih godina, a u sasvim siunom vremenskom
intervalu. Naime, ukoliko postoje, bele rupe su povezane sa crnim rupama putem RozenAjntajnovih tunela (crvotoina) kroz koji materija prolazi trenutno, odnosno bre nego to se
prostire svetlost. Kada materija izae na drugom kraju Rozen-Ajntajnovog tunela, ona se
iznenada ponovo pretvara u obinu materiju i pri tome emituje mlazeve energetskih talasa, tj.
onu energiju koja je bila zarobljena u crnoj rupi. Tako, bele rupe predstavljaju prostornovremenske pandane crnim rupama, sa tom razlikom to ne gutaju okolnu materiju ve emituju
materiju koju je prethodno progutala neka crna rupa. Eventualno postojanje belih rupa bi
podrazumevalo i mogunost trenutnih putovanja u neke udaljene delove Kosmosa, kao i u
prolost ili budunost, naravno pod uslovom da su putnici u stanju da izdre tako veliku
gravitaciju kao onu koja vlada u blizini crne rupe. Ipak, danas se smatra da je zvezda koja
kolabira u rotirajuu crnu rupu zadrala oko seben prsten neutrona koji bi stvarao dovoljno
- ta je to SETI?
ispunjeni za neke od pikova, tada program obavetava o tome SETI Web sajt, koji dalje
nastavlja istraivanje.
- ta je to astrologija?
Astrologija predstavlja drevnu mudrost koja se bavi prouavanjem dejstva planeta i
zvezda na iva bia. Ljudima je danas poznato da je astrologija kao formirana nauka postojala
jo 5000 pre nove ere u civilizacijama Sumera i Akada, nakon ega je njeno postojanje
oigledno i u starim egipatskim, grkim i rimskim civilizacijama. Njeni ostaci se takoe,
nalaze okamenjeni u ruevinama Tiohuanaka, Teotihuanana, Maja i Asteka, gde je ona
dostigla svoj veliki uspon, nakon ega je u Evropi, njena popularnost polako ustupala mesto
Galilejevoj i Kopernikovoj postavci heliocentrinog sistema, pa je njen uticaj na naoj planeti
danas sveden uglavnom samo na horoskope u novinama. Po astrologiji, svaka planeta, slino
Suncu i Mesecu deluje svojim suptilnim gravitacionim poljem na nas, a uz to i sve planete
reflektuju sebi svojstven deo Sunevog spektra, pa tako sa svake planete i zvezde dolaze
posebni elektromagnetni talasi, koji svakako imaju uticaja na ivot na Zemlji. Nebeska sfera
se moe podeliti na 12 delova lunog raspona od po 30o. Svaki od ovih delova neba se naziva
zodijakom i u svakom od njih, svaka od planeta Sunevog sistema ima drugaiji intenzitet i
spektar zraenja u razliitim vremenskim periodima, a time i drugaiji uticaj. Po zakonima
astrologije, sve energije, koje su u trenutku naeg roenja ispunjavala vreme i prostor,
odraavaju se u nama. Mudri astrolozi nikada nisu bili obeshrabreni dekadencijom nauke o
astrologiji u modernoj civilizaciji, ve su uvek tvrdili da je od atoma do supergalaksija, sve
spojeno u Jednom i Jedan je deo svega. Sve neprekidno tee od Svega ka Jednom i od Jednog
ka Svemu. Iz Jednog se raa mnotvo, kako bi se opet pretvorilo u Jedno. I naravno, i ovek
je deo Jednog, deo Kosmosa, njegov sastavni deo i Kosmos je u njemu. Razumevi kosmiko
poreklo ljudskih tela, Hipokrat, osniva medicine, nauke o zdravlju, smatrao je da svi
saoseajni lekari moraju poznavati zakone astrologije, odnosno paralele izmeu Kosmosa u
zvezdama i Kosmosa u nama. Astrolozi se danas najvie bave prouavanjem kosmograma,
poloaja planeta i zvezda na nebu u datom trenutku i njihovim uticajem na mikrokosmiki
svet unutar ivih bia. Ova izraunavanja su intuitivne prirode, premda esto podrazumevaju i
upotrebu komplikovanih matematikih prorauna.
- ta je to kosmoloko naelo?
Kosmoloko naelo nam kae da je Kosmos kakvog ga vidimo izotropan i homogen.
Naime, ukoliko usmerimo na pogled ka bilo kom delu neba, u njemu e postojati isti broj (i
iste vrste) Galaksija kao i u bilo kom drugom, jednako velikom nebeskom deliu. Stoga,
kaemo da je Kosmos iz nae take posmatranje izotropan, odnosno da su Galaksije u njemu
ravnomerno rasporeene u svim pravcima. S obzirom da se najvei broj Galaksija udaljava od
nas (to znamo na osnovu crvenog pomaka njihovih svetlosti), lako bi moglo da nam padne na
pamet da se naa mala planeta nalazi u centru Kosmosa. Meutim, da bi se izbeglo
prekopernikovsko, geocentrino shvatanje po kome se Zemlja nalazi u centru sveta, moramo
pretpostaviti da je Kosmos izotropan i u svakoj drugoj taki posmatranja, odnosno u svakoj
taki Kosmosa. Stoga, kaemo da osim to je izotropan, Kosmos je i homogen. Oni koji
smatraju da je Kosmos statian, odnosno da se nikada ne menja, kosmoloko naelo proiruju
na tzv. savreno kosmoloko naelo po kome osim to je izotropan i homogen, Kosmos
izgleda isto i u svim vremenima.
izvesne anti-gravitacione sile koja bi delovala na Galaksije i na taj nain ih ubrzavala jedne
od drugih, u najveoj meri se smatra da zakljuci o ubrzanom irenju Kosmosa potiu iz
svetlosne iluzije prouzrokovane esticama aksionima koje su u stanju da naprave mira
(fatamorganu) od svetlosti tokom njenog putovanja kroz meuzvezdana prostranstva. Naime,
neki fotoni su moda u stanju da se na svom putu do Zemlje pretvore u aksione, hipotetike
estice ija je masa 1021 puta manja od mase elektrona, tako da bi iz tih razloga na Zemlji bio
detektovan manji broj fotona nego to se to oekuje. Smatra se da bi ukoliko postoje, aksioni
mogli da budu povezani sa nekim od asimetrija izmeu levorukih i desnorukih stvari u
Kosmos. Povremeno pretvaranje fotona u aksione bi pomalo podsealo na pretvaranje
neutrina jednih u neutrine drugih ukusa, na koji nain smo i saznali da neutrini poseduju
masu, jer barem jedna u procesu pretvaranja estica, odnosno talasa, mora posedovati masu.
Tako se smatra da premda fotoni nemaju masu, masa aksiona iznosi oko 10-16 eV.
- ta je to veliki zid?
Nekada se smatralo da je veliki kineski zid jedina vidljiva, ljudskom rukom izgraena
struktura koja se moe videti iz visina na kojima orbitiraju sateliti i space shuttle-ovi oko
Zemlje. Meutim, premda je ovaj zid zaista veoma dugaak, on nije dovoljno irok da bi
mogao i u jednom svom delu da se vidi iz Kosmosa ili ak sa Meseca kako se nekada mislilo.
Meutim, na zvezdanom nebu iznad nas, astronomi su nedavno u okviru posmatranja svetlosti
pomerene ka crvenom, odnosno infracrvenom delu spektra (to je posledica udaljavanja
svetlosnih izvora od nas, odnosno irenja Kosmosa) otkrili najveu kontinualnu nebesku
strukturu kojoj su dali ime "veliki zid". Naime, na nebu severne hemisfere, veliki zid,
odnosno ogromna koncentracija Galaksija koja se dijagonalno prostire na nebu pokriva
najmanje 85 Megaparseka u deklinaciji i 215 Megaparseka u rektascenziji. Poto ova
galaktika superstruktura jo uvek nije detaljno prouena, smatra se da je ona i vea nego to
izgleda, jer je na jednom kraju nae galaktike ravi pokrivena meuzvezdanom i
meugalaktikom prainom, dok sa druge strane Mlenog puta jo nije mapirana. A za razliku
od kineskog zida koji je dugaak oko 2400 kilometara, a na svom najirem delu (oko Pekinga)
je irok 9 metara, veliki nebeski zid je debeo oko 7 Megaparseka i dugaak preko 3 milijarde
svetlosnih godina (da vas podsetimo, starost naeg Kosmosa se procenjuje na oko 14 milijardi
godina). I na junoj hemisferi je otkrivena slina struktura koja je dobila naziv "juni veliki
zid", a poto ni severni ni juni veliki zid nisu u potpunosti mapirani na nebeskoj sferi, smatra
se da se oni na jednom delu neba povezuju i tako grade jedinstvenu nebesku strukturu.
piramida u Gizi (30o severne geografske irine), polarna zvezda zaklapa ugao od 300 u odnosu
na horizont, dok se posmatrau koji se nalazi na samom severnom polu (90o severne
geografske irine), polarna zvezda nalazi tano iznad glave. Zemaljski putnici, a pogotovo
mornari, u prolosti su se oslanjali na poloaj polarne zvezde na nebu kako bi odredili
geografsku irinu na kojoj se nalaze. Meutim, pomou polarne zvezde su samo mogli da
znaju geografsku irinu, ali ne i geografsku duinu na kojoj se nalaze, to je bio navigacioni
problem sve dok nisu poeli da se koriste satovi (oko 1740. godine) pomou kojih su putnici
mogli da odravaju precizno vreme u odnosu na geografsku duinu. Trenutno ne postoji
nijedna zvezda na junoj hemisferi koja bi se nalazila neposredno u blizini junog nebeskog
pola, a da bi pri tome bila vidljiva golim okom. Meutim, neophodno je znati da polarna
zvezda nije apsolutna referentna taka za merenje geografske irine na severnoj hemisferi.
Naime, osim dvadesetetvoroasovnog rotacionog ciklusa Zemlje, njena osa rotacije
precesuje po bonoj stranici zamiljene kupe. Stoga, projekcija Zemljine ose opisuje krug u
severnoj (a i u junoj) hemisferi sa periodom od 26 000 godina. Kao posledica toga, pravac
Zemljine ose rotacije se menja, a sa njom i poloaj polarne zvezde na nebu. Stoga, pre 5000
godina, Zemljina osa rotacije nije bila usmerena ka polarnoj zvezdi, ve ka sazveu Zmaja
(izmeu malog i velikog Medveda) i zvezda severnjaa (odnosno, zvezda koja se nalazi
direktno iznad severnog pola) je tada bila zvezda Tuban, dok e za 12 000 godina, zvezda
severnjaa postati zvezda Vega iz sazvea Lira.
imaju dovoljno energije da izbiju elektrone iz vodonikovih atoma i na taj nain nastaju zone
jonizovanog vodonika, poznate I kao H II oblasti. Jonizovani gas u ovim oblastima
fluorescentno svetli slino jednoj dinovskoj neonskoj lampi. Kada bi meuzvezdana materija
bila ravnomerno rasporeena, tada bi svaka zvezda oko sebe osvetljavala sfernu oblast
prostora, to nije sluaj. Naime, kao to Suneva svetlost zagrevajui Zemljinu povrinu
pokree atmosferu u kretanje, tako zvezdana svetlost pokree meuzvezdani gas.
Ultraljubiasta svetlost sa zvezda je veliki izvor toplote, a mlade zvezde esto emituju i jake
vetrove (naelektrisane estice visokih kinetikih energija), kao i mlazove materije. Kada
masivna zvezda potroi svoje nuklearno gorivo, ona eksplodira kao supernova, oslobaajui
ogromne koliine energije u Kosmos, a ovakvi procesi odreuju temperaturu i pritisak u
meuzvezdanim maglinama, a na taj nain i njihov oblik. Meuzvezdana materija se slino
zemaljskoj atmosferi nalazi u turbulentnom kretanju, premda su uslovi u kojima se nalazi
meuzvezdana materija prilino razliiti od uslova na Zemlji. Tako, na primer, kretanja
meuzvezdane materije su ponekad tako intenzivna da brzina materije u njima prevazilazi
brzinu zvuka, to dovodi do velikih sabijanja. Kao posledica toga, turbulentni tokovi u ove
dve sredine su veoma razliiti. Upak, uprkos ovome, geometrijski oblici oblaka na Zemlji i
meuzvezdanih oblaka su i dalje veoma slini.
- ta su to galaktika jata?
Grupacije Galaksija na najniem nivou se nazivaju jatima i najee obuhvataju oko
50 Galaksija, a prenik prosenih jata iznosi oko 2 Megaparseka. Zahvaljujui zakonu
odranja ugaonog momenta, slino kretanju planeta oko zvezda i zvezda oko centara
pojedinanih Galaksija, i Galaksije u svakom jatu se kreu oko centra datog jata. Ukupna
masa proseno velikih galaktikih jata iznosi oko 1013 Sunevih masa, a disperzija brzine
(odnosno, opseg brzina pojedinanih Galaksija u okviru njihovog galaktikog jata, to je mera
mase jata) iznosi u tipinom sluaju oko 150 km/s. Odnos mase galaktikih jata i njihove
osvetljenosti iznosi u jedinicama Sunevih masa prema sjaju Sunca oko 260, to nam sugerie
da najvei deo (preko 90 %, a moda i preko 99 %) mase Galaksija i galaktikih jata ini tzv.
tamna materija, odnosno materija koju ne moemo da vidimo sa Zemlje, jer ona ne zrai
svetlou. Mleni put, Galaksija u kojoj se nalazimo, predstavlja jednu od 30 Galaksija koje
pripadaju tzv. lokalnom galaktikom jatu. Najvee Galaksije u ovom jatu su Mleni put i
Galaksija Andromeda (koja se kree ka nama brzinom od oko 200 milja na sat, to ini njen
svetlosni spektar plavo pomerenim u odnosu na nas), a dve Galaksije koje su najblie
Mlenom putu su dva Magelanova oblaka (koji se golim okom mogu videti sa june
hemisfere, a pomou dvogleda moemo prepoznati ak i zvezde u njima), koje su toliko male
da zapravo predstavljaju satelitske Galaksije naeg Mlenog puta i nalaze sa na oko 200 000
svetlosnih godina od nas. Posle Magelanovih oblaka, Galaksija Andromeda koja se nalazi na
izmeu 2 i 3 miliona svetlosnih godina od nas i Galaksija Trougao su dve spiralne Galaksije
koje su nam najblie. Osim naeg galaktikog jata, postoji jo oko 20 manjih galaktikih jata
koje su nam blie od superjata Galaksija iz sazvea Device. Ovo superjato (ili superklaster,
jer se klasterima nazivaju jata Galaksija koja sadre od 50 do 1000 lanova, odnosno oko 1014
do 1015 Sunevih masa, a prenik im iznosi oko 8 Megaparseka) Galaksija se nalazi na oko 16
Megaparseka od nas i sastoji se od oko 250 velikih Galaksija i 2000 manjih Galaksija koje
zajedno obuhvataju prostor od oko 10 x 10 stepeni na naem nebu, to odgovara irini od oko
3 Megaparseka.
dolazi do nas sa najveeg broja Galaksija na nebu pomerena ka crvenom kraju spektra (to
znai da se ovi svetlosni izvori udaljavaju od nas), oekivalo se jo samo otkrie pozadinskog
zraenja (koje je detektovano 1965. godine u mikrotalasnom delu elektromagnetnog spektra i
odgovara temperaturskom ekvivalentu zraenja crnog tela od 2,73 Kelvina) da bi se
postulirala teorija o Velikom prasku i trenutnom irenju Kosmosa. U teoriji struna,
sputanjem u mikrosvet oko nas, primetili bismo da sve elementarne estice kao to su
elektroni, fotoni i kvarkovi poseduju unutranju strukturu koja zapravo predstavlja razliite
modove oscilovanja struna. Tako se itav na svet moe zamisliti kao dinovska harfa, a
mesta na kojima strune osciluju sa veim intenzitetom odgovaraju mestima najvee
verovatnoe nalaenja estica. U teoriji struna, na Kosmos poseduje najmanje 10 dimenzija
(osim 3 prostorne i 1 vremenske koje ulno opaamo). Tako, strune mogu postojati u 11
dimenzija pri emu jedna od ovih 11 dimenzija kolabira u minuskularnu liniju tako da se
dobija 11-dimenzionalno prostor-vreme, oivieno sa obe strane sa po jednom 10dimenzionalnom membranom (ili tzv. branom). Jedna od ovih brana poseduje fizike zakone
identine onima koji vladaju u naem svetu (pri emu su 6 od 10 dimenzija sakriveni od naih
ula), a sudar ove dve brane oznaava trenutak Velikog praska nakon koga se brane ire jedna
od druge da bi nakon nekoliko stotina milijardi godina, njihovo irenje bilo zaustavljeno i tada
poinje saimanje Kosmosa, odnosno ponovno pribliavanje ove dve brane. U trenutku sudara
se deava ponovni Veliki Prasak (na svakih 1012 godina, premda u singularitetu, odnosno u
trenutku kada su dve brane spojene vreme ne postoji) i tako se nastajanje i unitenje Kosmosa,
odnosno disanje materijalne manifestacije boanske inteligencije ije smo kreacije nastavlja
beskrajno dugo. Jedan se pretvara u mnotvo i zatim se opet vraa u Jedan, to i jeste put
ivota. Tako, Kosmos koji vidimo predstavlja samo jedan udisaj koji e trajati jo nekoliko
stotina milijardi godina i tokom koga ima toliko vremena da mala bia kao to smo mi
postavljaju pitanja o zvezdama i Kosmosu.
tela povea, posmatra u odnosu na koga se telo kree izmerio bi neto veu vrednost mase
tela od mase mirovanja i zakljuio bi da se masa tela poveala sa njegovom brzinom. S druge
strane, posmatra koji npr. stoji na ovom pokretnom telu ne bi izmerio nikakvu promenu mase
u odnosu na masu mirovanja jer se ovo telo ne kree u odnosu na njega. Masa mirovanja se
tako moe definisati kao inercijalna masa tela kada je ono u stanju mirovanja.
- ta je to besteinsko stanje?
Ako bismo eleli da definiemo besteinsko stanje, morali bismo prvo da definiemo
ta je to teina. Ako bismo probali da teinu definiemo kao gravitacionu silu koja deluje na
telo, onda ne bismo mogli tako lako da definiemo besteinsko stanje, jer ak i astronauti koji
praktino nemaju teinu dok lebde u kosmikim brodovima, poseduju silu gravitacije koja
stalno deluje na njihova tela. Meutim, ako iskoristimo specifiniju definiciju teine, kao
vrednost spoljanje sile potrebne da odrava telo u stanju mirovanja u njegovom referentnom
sistemu, tada emo doi do boljeg objanjenja pojma besteinskog stanja. Naime, u skladu sa
definicijom teine kao nagore usmerene sile koja se opire sili gravitacije, astronaut u
svemirskoj letelici ne mora da koristi nagore usmerenu silu da bi ostao u uspravnom poloaju,
pa se stoga i moe smatrati besteinskim telom. Slino tome, ako zaronimo u vodu, naa
teina e biti jednaka razlici izmeu gravitacione sile koja nas vue nadole i sile potiska koja
nas povlai navie. Stoga se telo u besteinskom stanju moe definisati kao telo u kome su
uravnoteene sve spoljanje sile koje deluju na njega.
sila. Kada npr. zavrtite kljui oko prsta, vaa ruka snabdeva kljui sa centripetalnom silom
te on krui oko prsta. Dok sedite u avionu koji skree, oseate centrifugalnu silu koja je
suprotno usmerena od centripetalne sile, tj. suprotno od centra krivine i koja tei da vas
odbaci u stranu. Centrifugalna sila se pojavljuje kao posledica inercije predmeta, tj. njegove
tenje da ostane u stanju kretanja po pravoj liniji konstantnom brzinom, i po intenzitetu je
uvek jednaka centripetalnoj sili.
- ta je to kosmika brzina?
Ako bacimo neko telo u vazduh, ono e leteti navie sve dok ga negativno ubrzanje
usled privlane sile gravitacije ne zaustavi i zatim ne vrati na Zemlju. Meutim, intenzitet sile
gravitacije opada sa udaljavanjem od centra Zemljine lopte. Stoga, ako bismo bacili, odnosno
lansirali u vazduh telo sa dovoljno velikom brzinom, sila gravitacije bi usporavala telo samo
do odreene granice, nakon ega bi telo, poto je izbeglo Zemljino gravitaciono polje,
nastavilo da se kree kontantnom brzinom kroz Kosmos ili bi eventualno nastavilo da se kree
u Zemljinoj orbiti. Najmanja poetna brzina koju treba da ima telo da bi savladalo Zemljino
gravitaciono polje i odletelo u Kosmos, naziva se kosmika brzina, a sa povrine Zemlje ova
brzina (ako zanemarimo usporavajue dejstvo trenja tela sa esticama vazduha) iznosi 11 100
m/s, odnosno 40 200 km/h. Kosmiku brzinu sa povrine bilo kog nebeskog tela moemo lako
da izraunamo. Dovoljno je da pomnoimo gravitacionu konstantu (6,673 * 10-11 Nm/kg2) sa
- ta je to teorija relativnosti?
Albert Ajntajn je poetkom 20. veka formulisao dve teorije relativnosti: specijalnu i
optu. Specijalna teorija relativnosti se esto opisuje na primeru astronauta koji posmatra dva
svemirska broda kako se mimoilaze ispred njega. Astronaut je najpre merio brzine ova dva
broda u odnosu na njega. Ukoliko se jedan brod kree brzinom od 100 km/h u odnosu na
astronauta, dok se drugi brod kree u suprotnom smeru brzinom od 75 km/h, tada e putnici
oba broda izmeriti brzinu kretanja susednog broda kao 175 km/h. Ukoliko bi se sada ova dva
broda ubrzali tako da brzina breg broda iznosi 240 000 km/s, dok brzina sporijeg broda
postane jednaka 200 000 km/s, i ukoliko bismo sada probali da izmerimo brzinu kretanja
jednog broda u odnosu na drugi, ne bismo dobili vrednost od 440 000 km/s, ve znatno manju
V a Vb
vrednost (uvek manju od brzine svetlosti, a jednaku Vab =
, gde su Va i Vb
1 (V aVb / c 2 )
brzine dva broda u odnosu na posmatraa pri emu u sluaju da se dva broda kreu u istim
smerovima u brojiocu ne figurie znak +, ve znak -, c je brzina svetlosti, a Vab je brzina
broda A koju meri posmatra koji putuje zajedno sa brodom B), to je posledica toga da je
brzina svetlosti (oko 300 000 km/s) jednaka za sve posmatrae nezavisno od njihovog
kretanja. Posledica konstantnosti brzine svetlosti je to da ne postoji apsolutno, ve samo
relativno vreme. Ukoliko sada zamislimo da u jednom brodu koji se kree u odnosu na
astronauta postoji sat koji meri vreme potrebno da se vertikalna svetlost iz lampe odbije od
ogledala i istim putem vrati nazad ka senzoru u lampi. Ukoliko se ogledalo nalazi na
rastojanju od 0,3 metra od ogledala, tada e svetlosti biti potrebno 2 nanosekunde da pree put
od lampe do ogledala i ponovo do lampe. Meutim, za astronauta koji posmatra ovaj svetlosni
sat, svetlost iz sata nee prelaziti vertikalan put kao za putnika u brodu, ve e se kretati
dijagonalno pa e tako prelaziti i dui put, pa e svetlosti biti potrebno vie vremena da pree
isti put u astronautovim oima, odnosno u astronautovom referentnom sistemu, pa e ovu
pojavu astronaut protumaiti kao sporije proticanje vremena u brodu, odnosno u telu koje se
kree velikom brzinom u odnosu na njega. Takoe, sa poveanjem brzine tela, i njegova masa
se poveava, a i duina u pravcu kretanja se smanjuje. Ipak, relativnost vremena je direktna
posledica apsolutnog vaenja fizikih zakona u svim inercijalnim sistemima (tj. u svakom
pojedinanom svemirskom brodu). Opta teorija relativnosti se bazira na ekvivalenciji izmeu
ubrzanja i sile gravitacije. Naime, ukoliko se nalazimo na Zemlji i ispustimo loptu ka njoj,
lopta e se ubrzavati brzinom od 9,81 m/s u svakoj sekundi puta. Ukoliko se sada nalazimo u
liftu koji pluta Kosmosom daleko od planeta i zvezda, i mi i lopta emo biti besteinski i
plutaemo u liftu. Meutim, ukoliko lift pone da se ubrzava brzinom od 9,81 m/s u svakoj
sekundu puta, mi emo opet postati teki kao na Zemlji, a lopta koju ispustimo ka podu lifta,
ubrzavae se istom brzinom kao na Zemlji. Ukoliko probamo da usmerimo snop svetlosti u
liftu koji se kree konstantnom brzinom (ili miruje), tada e svetlost slediti pravolinijski put.
Meutim, kada se lift ubrzava, snop svetlosti nee vie biti pravolinijski, ve e biti iskrivljen.
U skladu sa principom ekvivalencije, Ajntajn je 1915. godine pretpostavio da ako se putanja
svetlosti krivi u referentnom sistemu koji se ubrzava, ona e se kriviti i u gravitacionom polju.
Ova Ajntajnova pretpostavka je i potvrena tokom jednog pomraenja Sunca 1919. godine
tokom koga je primeeno da su se dve zvezde, jedna iznad, a druga ispod pomraenog Sunca
razmakle dok je Sunce prolazilo izmeu njih, da bi se sa prolaskom Sunca opet vratile na
poetne poloaje, to je bila oigledna posledica dejstva Suneve gravitacije na svetlost koja
dolazi sa ovih zvezda.
- ta su to crvotoine?
Crvotoine su reenja Ajntajnovih jednaina gravitacionog polja, a predstavljaju
tunele koji povezuju razliite take u prostor-vremenu, tako da bi za putovanje kroz njih bilo
potrebno znatno manje vremena nego u sluaju putovanja kroz obini prostor. Crvotoina se
sastoji iz dva ulaza povezana grlom, odnosno Ajntajn-Rozenovim mostom koji predstavlja
put koji je topoloki razliit od ostalih moguih puteva koji povezuju dve ulazne take.
Topoloki identini putevi predstavljaju razne puteve koje crv moe prei izmeu dve take
na jabucu puzei po povrini kore, dok bi topoloki razliit put u odnosu na povrinske puteve
predstavljao put kroz unutranjost jabuke. U naunoj fantastici, pojam crvotoina se najee
odnosi na preicu puta, dok se u teorijskoj fizici, ova preica moe ispostaviti ponekad i kao
dui put od konvencionalne rute. Crvotoine su se najpre pojavile kao reenja Ajntajnovih
jednaina za crne rupe, ali se one u ovom sluaju najverovatnije ne bi mogle koristiti za
putovanja jer bi usled svoje nepostojanosti kolabirale pre nego to bi neki svemirski brod ili
ak i zrak svetlosti mogao da proe kroz njih. Stoga bi crvotoine kroz koje bi moglo da se
putuje morale da budu dovoljno dugo otvorene kako bi signal mogao da proe kroz njih.
Ovakve otvorene, statine i u vremenu nepromenljive crvotoine morale bi da sadre tzv.
egzotinu materiju, odnosno materiju negativne gustine energije i velikog negativnog pritiska.
Neki naunici smatraju da na materijalni svet pri dimenzijama Plankove duine (10-35
metara) poseduje mnogo crvotoina koji bi mogli da nas povezuju sa drugim Kosmosima.
centrifugalne sile rotirajueg tela. Ova ideja je poznata kao Mahov princip i ona je inspirisala
Alberta Ajntajna da konstruie svoju uvenu optu teoriju relativnosti.
- Da li postoji anti-gravitacija?
Premda su pre nekoliko godina, naunici tvrdili da su proizveli anti-gravitacioni efekat
pomou rotirajueg superprovodnog diska, fiziki zakoni kakve dananja nauka poznaje kau
nam da nestajanje gravitacione interakcije pomou bilo kog sredstva nije mogue. Mogue je
dovesti telo u stanje lebdenja pomou neke suprotno usmerene, a po intenzitetu jednake sile
(npr. magnetnim ili elektrostatikim odbijanjem), ali u svetu materije samu gravitaciju nije
mogue eliminisati, jer se u skladu sa Ajntajnovom optom Teorijom relativnosti, gravitacija
ne definie kao jedna od 4 osnovne sile u prirodi, ve kao zakrivljenost, odnosno promena u
lokalnoj geometriji prostor-vremena u blizini neke mase ili nekog drugog oblika energije.
Ipak, i pored ovoga, teorija relativnosti dozvoljava postojanje odbojne sile odgovarajue
gravitaciji, to u samoj teoriji odgovara postuliranim beskonano debelim zidovima sa izrazito
velikim povrinskim naponom koji bi bili u stanju da odbijaju svako telo ubrzano ka njemu. I
sam Ajntajn je u svom modelu statine Vasione uveo pojam negativne gravitacije
(uvoenjem tzv. kosmoloke konstante), kako bi objasnio postulirani nepromenljivi Kosmos.
Iako se nakon otkria (odnosno postuliranja teorije) Velikog praska i irenja Kosmosa
smatralo da Ajntajnov model nije ispravan, najnovija istraivanja u kosmologiji pokuavaju
da preko anti-gravitacionog efekta na velikim udaljenostima objasne poreklo ubrzanog irenja
Vasione, koje je nedavno otkriveno.
broda. Upravljanje svemirskim brodom znai menjanje njegove trenutne orbite ili putanje, to
se najee izvodi korienjem malih kontrolnih raketa, kako bi se letelica prevela u smer
kojim elimo da se kreemo, kada se ponovo ukljuuje glavni raketni motor. Na taj nain se,
uz pomo malih kontrolnih raketa za obrtanje pravca, glavni raketni motor moe koristiti
istovremeno i kao retro-raketni motor.
najee gasa. Fen kojim suite kosu predstavlja jedan od primera strujajueg tipa grejanja, jer
ovaj aparat alje vazdune molekule visoke kinetike energije na vau kosu koji joj u
sudarima prenose toplotu i na taj nain dovode do isparavanja molekula vode sa njene
povrine. S druge strane, difuzija predstavlja prenos toplote kroz kontakt, kao na primer kada
stavimo prst na kocku leda, a radijativni prenos toplote se vri putem prenosa svetlosnih i
infracrvenih fotona. S obzirom da je materije u Kosmosu, a pogotovo u neposrednoj okolini
svemirskog broda veoma malo, svemirske letelice u svrhu regulisanja temperature koriste
radijacioni prenos toplote. Kada je potrebno otarasiti se vika toplote, dovoljno je okrenuti
termalne radijatore ka tamnoj strani neba, dok se u cilju grejanja broda, ovi radijatori mogu
okrenuti ka Suncu ili Zemlji. Takoe, i Sunce greje Zemlju iskljuivo putem radijacije.
privlaenje. Da bi poveao svoju brzinu, svemirski brod mora prii planeti otpozadi, a ako eli
da uspori svoje kretanje, mora prii planeti spreda. Poto se planeta kree, ona prenosi letelici
neto od svog ugaonog momenta, to znai da kada se brzina letelice poveava, brzina planete
se smanji. Naravno, ne u istoj meri, ve srazmerno svojoj masi, na osnovu zakona o odranju
impulsa, a poto je masa planete toliko vea od mase nekog svemirskog broda, onda je efekat
usporavanja planete zanemarljivo mali. Malo detaljnije objanjenje ovog efekta bi bilo
sledee: Kada se satelit ili letelica pribliava planeti, njegova brzina u odnosu na Sunce je
jednaka vektorskoj sumi brzine letelice u odnosu na planetu i brzine planete u odnosu na
Sunce. Brzina kretanja letelice u odnosu na planetu je ista prilikom njihovog pribliavanja i
njihovog razilaenja, ali je pravac brzine odlaska promenjen pod dejstvom gravitacije planete,
tj. putanja letelice e se malo saviti. Kada brod naputa planetu, njegova brzina u odnosu na
Sunce se promenila, jer se i vektorska suma brzine broda u odnosu na planetu i brzine planete
u odnosu na Sunce promenila. Poto je kinetika energija srazmerna kvadratu brzine, dolo je
do razmene energije izmeu satelita, planete i Sunca, ali je ukupna koliina energije, naravno
ostala ouvana.
- ta su to Suneve jedrilice?
S obzirom da 95 % teine dananjih svemirskih letelica ini gorivo, u poslednje vreme
se ine razni pokuaji konstrukcije svemirskih brodova koji bi umesto raketnog goriva
koristili neki laki i praktiniji izvor energije kretanja. Slino morskim jedrilicama koje
koriste pritisak vetra za kretanje u pogodnom pravcu i smeru, tako i dizajnirane solarne
jedrilice predstavljaju kosmike letelice budunosti koje e u svrhu pogona koristiti pritisak
svetlosnih fotona, a njeno kretanje bi zavisilo od meusobnog dejstva tri komponente: stalne
sile koju Suneva svetlost predaje brodu, posedovanje velikih i ultratankih ogledala, kao i
korienje odvojenog vozila za poletanje. Svetlost predstavlja elektromagnetne talase koji
deluju malom silom na objekte sa kojima dou u kontakt, a ovako delujua svetlost bi
predstavljala motor jedne Suneve jedrilice. Svetlost koja bi gurala brod dolazila bi ili sa
Sunca ili sa velikih lasera koji bi se izgradili na Zemlji ili na nekom vetakom satelitu.
Takoe, spregom gravitacione sile Sunca (ili drugih zvezda) i pritiska svetlosnih talasa bie
mogue upravljati kosmikom jedrilicom i menjati njenu brzinu i kurs, slino nainu na koji
su stari moreplovci plovili morima, s tom razlikom to more ne bi nikada bilo burno i
nepredvidljivo, ve uvek tiho i sunano. Jedra ovakve letelice bi morala biti ogromna kako bi
bila u stanju da sakupe dovoljnu koliinu svetlosne energije, a pri tome bi morala biti veoma
lagana (kvadratni metar jedra ne bi smeo da bude tei od 3 grama), kao i neisparljiva u
vakuumu i temperaturno veoma postojana (u opsegu od skoro apsolutne nule do 300oC).
Reflektujui materijal od koga bi bila napravljena jedra ne bi smeo biti deblji od jedne nae
vlasi kose, morao bi biti izuzetno lak, a i trebao bi da ne topei se, izdri veliku toplotu sa
Sunca. U ovu svrhu se u poslednje vreme koriste vlakna ugljenika debljine oko jednog
mikrometra. Neki prototipi Sunevih jedara napravljenih od poliestera, poliamida ili nekih
drugih organskih polimera, presvueni su sa jedne strane sa slojem aluminijuma koji
reflektuje Suneve svetlosne talase, dok su sa druge strane presvueni sa slojem silicijum
dioksida (SiO2) koji rasejava toplotu i tako titi jedro od preteranog zagrevanja. Suneve
jedrilice bi se lansirale u Kosmos pomou drugih letelica ili bi se u tu svrhu koristili jaki
snopovi mikrotalasnog ili laserskog zraenja. Smatra se da bi svemirske jedrilice mogle
dostizati brzine do 90 km/s, to je 10 puta vie od orbitalne brzine jednog space shuttle-a.
Takoe, naunici NASA-e smatraju da bi se ugraivanjem odailjaa laserskog ili magnetnog
snopa, mogla dostii brzina od oko 30 000 km/s, to ini jednu desetinu brzine svetlosti, a
tada bi mogunost meuzvezdanih putovanja zakoraila u stvarnost.
- ta su to svetlosne letelice?
Dananji svemirski brodovi nose sa sobom izvore energije kretanja u obliku goriva.
Cena svemirskih putovanja bi mogla biti drastino umanjena kada bi se umesto tenog goriva
i drugih tekih komponenti koristili izvori energije u obliku veoma intenzivne laserske
svetlosti ili mikrotalasa emitovanih sa Zemlje ili nekog vetakog planetarnog satelita u
Sunevom sistemu. Eksperimenti koje je proteklih godina finansirala amerika administracija
za nacionalnu aeronautiku i Svemir demonstrirali su svetlosnu letelicu koja bi se vozila na
pulsirajuem infracrvenom laserskom zraku emitovanom sa Zemlje. Reflektivne povrine na
letelici bi fokusirale laserski zrak u jedan prsten gde bi se grejao vazduh do temperature koja
5 puta prevazilazi temperaturu povrine Sunca. Zagrejani vazduh bi se eksplozivno irio to bi
prualo letelici energiju kretanja. Demonstrativne svetlosne letelice su napravljene od
aluminijuma ili silicijum karbida (SiC) i sastoje se od prednjeg vazdunog oklopa koji pokriva
prstenasti plat i zadnjeg dela u kome se nalaze optiki delovi, kao i irei otvor. Tokom
atmosferskog leta, prednji odeljak bi sabijao vazduh i usmeravao ga ka ulazu motora.
Prstenasti plat predstavlja teite vazdunog pritiska, a zadnja sekcija slui kao paraboliko
ogledalo koje koncentrie infracrvenu lasersku svetlost u iu prstena. Istovremeno, zadnja
sekcija prua dodatnu povrinu koja se odupire pritisku isputenog vrelog vazduha. U dizajn
svetlosnih brodova ukljueno je i automatsko upravljanje: ako letelica skrene sa pravca
svetlosnog snopa, pravac potiska vazduha se naginje i vraa letelicu na pravi put. Takoe,
mlaz kompresovanog vazduha se koristi da bi zarotirao letelicu do brzine od oko 10 000
obrtaja u minutu, to bi dodatno iroskopski stabilizovalo letelicu i dozvoljavalo joj da lake
see vazduh kroz koji prolazi.
- ta su to mikrotalasne letelice?
Osim laserskog snopa koji se koristi za pogon jedna vrste laganih (ili svetlosnih)
letelica (tzv. lightcrafts), u budunosti e biti mogua i upotreba mikrotalasa za predavanje
energije izuzetno lakim svemirskim letelicama. Mikrotalasi su jeftiniji od laserskog snopa, ali
e zato mikrotalasni brodovi morati da budu vei od svetlosnih letelica i po obliku e
podseati na letee tanjire. Mikrotalasni svemirski brodovi bi se oslanjali na energiju koju bi
ka njima usmeravale stanice koje bi orbitirale oko Sunca i prevodile Sunevu energiju u
mikrotalase. Za razliku od svetlosnih letelica koje bi laserski snop ubrzavao u smeru
emitovanog snopa, izvori mikrotalasa (tj. solarne stanice) bi privlaile mikrotalasne letelice ka
sebi. Izvori mikrotalasnog zraenja u vidu solarnih stanica bi morali da imaju oko 1 kilometar
u preniku i smatra se da bi mogle da stvaraju oko 20 GigaVata snage. Na orbiti od oko 500
kilometara od Zemlje, stanice bi usmeravale mikrotalase ka mikrotalasnim letelicima koje bi
bile u obliku diska od oko 20 metara u preniku, a u njih bi moglo da stane 12 ljudi. Milioni
malih antena sa povrine letelice bi prevodile mikrotalase u elektrinu energiju. Tokom samo
dve orbite, solarne stanice bi bile u stanju da sakupe 1800 GigaDula energije i poalju 4,3
GigaVata snage letelici za vonju u orbiti. Mikrotalasni svemirski brodovi bi bili opremljeni
sa po dva snana magneta i po tri motora za pogon. Solarne elije koje pokrivaju povrinu
broda, koristile bi se za stvaranje elektrine struje prilikom poletanja. Kada poleti, letelica bi
poela da koristi unutranje reflektore za zagrevanje vazduha i probijanje zvunog zida. Kada
se nae na dovoljno velikoj visini, nagnula bi se na stranu kako bi dostigla hipersonine
brzine. Polovina primljene mikrotalasne snage bi se zatim reflektovala ispred broda kako bi
zagrevala i proreivala vazduh ispred sebe i tako doputala letelici da dostigne brzinu koja je
25 puta vea od brzine zvuka i odleti u orbitu. Maksimalna brzina ovakve letelice bi iznosila
oko 50 brzina zvuka (brzina zvuka u vazduhu iznosi oko 330 m/s). Druga polovina primljene
mikrotalasne energije bi se preko antena prevodila u elektrinu struju i koristila za napajanje
dva elektromagnetna motora koji e ubrzavati klizni tok ili vazduh koji tee oko letelice.
Ubrzavanjem kliznog toka, letelica e biti u stanju da sprei svako probijanje zvunog zida i
tako postane potpuno neujna iako se kree supersoninim brzinama.
motora, to e shodno Njutnovom zakonu akcije i reakcije, suprotno usmerena reakciona sila
biti vea i letelica e se efikasnije pokretati. U letelicama na jonski pogon, jonski motor dobija
energiju za izvravanje elektrinih procesa iz solarnih elija sa povrine broda ili iz
nuklearnog reaktora u brodu. Poto veoma tedljivo rasipa materiju (jer se adekvatna sila
dobija izbacivanjem velike koliine goriva malom brzinom ili izbacivanjem manje koliine
goriva veom brzinom), motor na jonski pogon se uglavnom koristi u letelicama kojima je
potrebna viegodinja konstantna (ili priblino konstantna) propulzija. Tako, jednu letelicu na
jonski pogon moe uz efikasnu potronju goriva nekoliko godina pokretati samo mala boica
ive ili nekog drugog materijala.
za lem je zakaena i svetiljka tako da astronaut moe posmatrati i predele u senci. Radi
komunikacije, astronauti nose slualice i mikrofon koji su povezani sa radio prijemnikom i
predajnikom koji se nalaze ili u grudnom (chestpack) ili u lenom (backpack) pakovanju.
Ukoliko u Kosmosu gurnete neto, sami ete odleteti u suprotnom pravcu (jer Njutnov zakon
akcije i reakcije vai iako nema trenja oko vas), pa je stoga za odravanje poloaja ili
zarafljivanje obinog rafa u besteinskom stanju u vakuumu potrebna prava vetina.
Moderna svemirska odela poseduju i neki izvor energije kretanja (npr. raketni motor) pomou
koga se mogu kretati i bez obaveznog pridravanja za konstrukciju broda.
- ta je to EMU odelo?
EMU (Extravehicular Mobility Unit) predstavlja odelo koje astronauti trenutno koriste
tokom svemirskih etnji u okolini space shuttle-ova ili Meunarodne svemirske stanice. Ova
narandasta odela pod pritiskom sa ugraenim padobranom, astronauti nose i prilikom
poletanja svemirskih brodova, kao i prilikom ulaska u atmosferu, s obzirom da u njima mogu
skoiti iz broda u sluaju nekog kvara. Za razliku od ranijih svemirskih odela koja su u
potpunosti bila napravljena od meke tkanine, EMU je saiven od kombinacija meke i vrste
tkanine kako bi ispunio zahtev za nepropustljivou, pokretljivou i ugodnou. Samo odelo
se sastoji od 13 slojeva materijala, ukljuujui unutranji hladnjaki deo (dva sloja), odelo pod
pritiskom (dva sloja), toplotni deo koji titi astronauta od udara mikrometeorida (8 slojeva) i
spoljanji deo (1 sloj). Materijali koji se koriste za izradu EMU-a su: Najlonski triko,
Spandex, Najlon obloen uretanom, Dacron, Najlon obloen neoprenom, Mylar, Gortex,
Kevlar i Nomex. Svi slojevi tkanine su uiveni i meusobno zacementirani. Za razliku od
prethodnih vrsta svemirskih odela koja su bila ivena za svakog astronauta posebno, EMU
poseduje sve komponente odela u razliitim veliinama, tako da se oni mogu uklopiti tako da
pristaju astronautu. EMU je na Zemlji teak 127 kg, u njemu se odrava atmosfera od 0,29
atmosfera, odelo bez astronauta zauzima zapreminu izmeu 0,125 i 0,153 m3, a sadanja cena
mu iznosi oko 12 miliona dolara. EMU se sastoji od sledeih delova: MAG (Maximum
Absorption Garment) odnosno pelene, jer je astronautima potrebno isuvie mnogo vremena
da se prilagoavaju pritisku i sastavu atmosfere u space shuttle-u da bi mogli tokom
svemirske etnje da odu u toalet u brodu i da se ponovo vrate napolje; LCVG (Liquid
Cooling and Ventilation Garment) set od Najlonskog trikoa i spandeksa sa tankim
plastinim cevima kroz koje prolazi hladna voda koja se dovodi ili sa pupanog kabla koji je
povezan sa space shuttle-om ili sa lenog paketa odela, a koja hladi astronauta tokom
njegovog rada; EEH (EMU Electrical Harness) nizovi komunikacionih ica i
bioinstrumenata preko kojih se posmatraju vitalne funkcije astronauta iz broda; CCA
(Communications Carrier Assembly) kapa od tkanine na kojoj se nalaze mikrofoni i
zvunici koji se koriste tokom radio komunikacije bez upotrebe ruku; LTA (Lower Torso
Assembly) sadri donji deo EMU-a, ukljuujui pantalone, zglobove odela u predelu kolena
i stopala, izmi i struka to olakava kretanje, sadri i pertle za koje se moe privezati alat
tako da ne odleti, a sa gornjim delom odela je povezan pomou metalnog spojnog prstena;
HUT (Hard Upper Torso) tvrda ljuska od staklenih vlakana, oblika prsnika, sadri rukave,
donji torzo, kacigu, leno life-support pakovanje i kontrolni modul, a moe drati i pribor sa
alatom; rukavi; rukavice sa gumenim prstima kako bi se predmeti mogli lake drati, a
astronauti osim ovih spoljanjih, nose i finije unutranje rukavice neposredno uz ruke; kaciga
napravljena od providne polikarbonatne plastike otporne na udar, sadri i jastuie radi
ugodnosti i ventil za izbacivanje ugljen dioksida u sluaju korienja kiseonika iz lenog
pakovanja umesto iz pupane vrpce, a u kacigi, kiseonik se uvodi iza astronautove glave, ide
preko glave i zatim se sputa do lica, a u unutranjost kacige se ubrizgava antizamagljiva
koji spreava da se prozor lema zamagli usled vodene pare koju izdie astronaut; EVA
Da bi telo koje ima masu moglo da putuje unazad kroz vreme moralo bi da prekorai
brzinu svetlosti. Brzina svetlosti u vakuumu je jednaka brzini od oko 300 000 kilometara u
sekundi i predstavlja konstantnu veliinu to znai da se svetlosni talasi (odnosno
elektromagnetni talasi) mogu kretati samo tolikom brzinom. Na osnovu Ajntajnove teorije
relativnosti, sa porastom brzine kretanja tela, dolazi do usporavanja proticanja vremena u
odnosu na referentni koordinatni sistem (sistem u odnosu na koji se meri brzina tela), a
istovremeno dolazi i do porasta mase tela, kao i njegove duine merenih u referentnom
sistemu, a sa dostizanjem brzine svetlosti masa tela bi postala beskonano velika. Meutim,
da bi se masa tela pretvorila u beskonano veliku veliinu potrebna je i beskonano velika
koliina energija, to znai da bi se sva energija koja se koristi za ubrzavanje tela nakon
izvesne granice u sve veoj meri poela pretvarati u masu a sve manje u energiju kretanja. Iz
ovoga sledi da se samo tela koja nemaju masu, kao npr. svetlost, mogu kretati brzinama
jednakim ili veim od brzine svetlosti. Meutim, ukoliko u Ajntajnove jednaine u okviru
teorije relativnosti uvedemo tela ija je masa imaginarna, odnosno predstavlja umnoak
kvadratnog korena iz minus 1, dobiemo reenja koja nam kau da se ovakva ''imaginarna''
tela mogu kretati samo brzinama koje su vee od brzine svetlosti, a ovakva, hipotetika tela
imaginarne mase nazivaju se tahjonima. Takoe, uz pomo belih rupa, nebeskih tela koja
vraaju u Kosmos materiju koju je progutala neka udaljena crna rupa, moglo bi se dospeti u
neke udaljene kosmike predele mnogo pre nego to je i sama svetlost u stanju da tamo stigne,
a kao to je poznato brzina svetlosti zapravo i definie tok vremena. Rozen-Ajntajnovi tuneli
(tzv. crvotoine) koji su posledica zakrivljenosti prostor-vremena pod dejstvom gravitacije,
predstavljaju takoe, jo jedan nain putovanja u prolost ili budunost. Naime, mase koje
postoje u razliitim delovima Kosmosa bi se mogle pod dejstvom zakrivljenosti prostorvremena nai blizu jedna drugoj, posmatrano iz vie dimenzije. Stoga bi se put izmeu njih
mogao prei za znatno krae vreme od puta koji obuhvata kretanje kroz zakrivljeno prostorvreme. Naravno, putnici u avionima i space shuttle-ovima tokom svojih letova odu za moda
ak i itavu nano sekundu u budunost, to je posledica uvenog paradoksa blizanaca,
odnosno prie o blizancu koji je jo mlad, zatekao svog ostarelog brata, kada se vratio sa puta
kroz Kosmos, a to je posledica sporijeg proticanja vremena za tela koja se kreu bre u
odnosu na sporija tela. Uz sve ovo, postoje i hipotetike kosmike strune (koje je 1991.
godine pretpostavio Riard Got (Richard Gott) koje oblau itav Kosmos i koje se nalaze pod
ogromnim pritiscima (milioni na milioniti stepen tona po kvadratnom santimetru). Ove strune
su tanje od atoma, a enormnom gravitacionom silom privlae materijalna tela koja prolaze
pored njih. Objekti koji se zakae za kosmike strune bi putovali velikim brzinama (moda
ak i mnogo bre od brzine svetlosti), a poto ove niti svojom gravitacijom zakrivljuju
prostor-vreme, one bi se mogle koristiti za putovanja kroz vreme. Svemirski brodovi bi mogli
da se pretvore u vremenske maine (koje putuju kroz vreme) uz pomo gravitacije koju
stvaraju dve bliske kosmike strune ili jedna kosmika struna i jedna crna rupa, tako da se
prostor-vreme zakrivi toliko da formira zatvorene, dodatne putanje kroz prostor-vreme.
Brodovi bi mogli da putuju kroz vreme ukoliko bi se obmotali oko jedne ovakve kosmike
strune, meutim da bismo se vratili godinu dana u prolost, ova struna bi trebalo da sadri
masu koja bi bila priblino jednaka polovini mase nae Galaksije. Stoga, kada su u pitanju
putovanja u prolost, za sada se moramo zadovoljiti posmatranjem zvezda jer svaku zvezdu
na nebu vidimo onakvu kakva je ona izgledala pre tano onoliko vremena koliko je potrebno
svetlosti sa nje da stigne do naih oiju.
- ta su to tahjoni?
Tahjoni su teorijski postulirane estice koje putuju bre od svetlosti i imaju
imaginarne mase (a time i imaginarne energije), tj. mase jednake proizvodu nekog broja i
imaginarne jedinice (kvadratnog korena iz broja minus jedan), pa se stoga kreu putujui
unazad kroz vreme. Dok se u realnom svetu, energija nekog tela poveava sa njegovom
brzinom, kod tahjona je to obrnuto. Naime, njihova imaginarna energija opada sa poveanjem
brzine, da bi pri beskonanoj brzini postala jednaka nuli. Tahjon sa beskonano velikom
brzinom vie nema energiju, ve samo impuls. Iako postojanje tahjona u vidu estica koje se
prostiru kroz vakuum nije do sada eksperimentalno potvreno, oni se smatraju kvaziesticama
koje putuju kroz sredinu inverzne atomske naseljenosti, tj. sredinu u kojoj je vie atoma u
pobuenom nego u osnovnom stanju, to je npr. sluaj kod nastanka laserskih talasa. Postoje
dva razliita tipa efekta putovanja bre od svetlosti, pronaena u kvantnim optikim
eksperimentima, a postojanje kvaziestica tahjona predstavlja trei sluaj te vrste i pojavljuje
se kao posledica primene Maksvelovih jednaina elektromagnetnog polja na inverzno
naseljenu atomsku sredinu. Kao prvo, pronaeno je da fotoni koji tuneliraju kroz kvantnu
barijeru, mogu da putuju bre od svetlosti. Ova pojava je posledica principa neodreenosti, po
kome foton ima malu, ali realnu verovatnou da se pojavi sa druge strane barijere kroz
kvantni, tj. tunel efekat, koji je po zakonima klasine fizike nemogu. Kao drugo, pronaeno
je da se dva fotona emitovana iz istog izvora ponaaju na usaglaen nain prilikom njihovog
pristizanja na dva udaljena interferometra, a ovaj fenomen, koji je posledica uvenog EPR
misaonog eksperimenta, predstavlja jedan vid signala koji putuje bre od brzine svetlosti.
- ta su to svemirski liftovi?
Od 1961. godine kada je Juri Gagarin postao prvi ovek iz nae civilizacije koji je
leteo Kosmosom, samo je jo oko 1000 ljudi putovalo kroz Kosmos, dok je manje od 20 ljudi
hodalo na Mesecu. Glavni razlog zato Svemir jo uvek nije postao turistiko odredite (kao
npr. Meseevi hoteli ili zvezdana krstarenja) predstavljaju velike cene ovakvih putovanja. Pri
dananjem tehnolokom razvoju, cena lansiranja jednog kilograma materije u orbitu iznosi
oko $22000. Realizacija NASA-ine ideje izgradnje svemirskog lifta definitivno bi utedela
kvadrilione dolara u bliskoj budunosti i svemirska putovanja bi uinila znatno
pristupanijim. Osnovne komponente svemirskog lifta bi bile: ekstremno visoka bazna kula
na Zemlji, velika teina koja orbitira oko Zemlje, kabl koji povezuje toranj sa teinom i
svemirska letelica koja bi preko kabla odlazila u orbitu. Teina sa kraja kabla bi se okretala
brzinom jednakom brzini rotacije Zemlje oko svoje ose to je neophodan uslov da kabl koji
povezuje teinu sa tornjem stalno bude zategnut. Svemirske letelice bi se vozile po ovom
kablu slino kao to se vozovi kreu po inama. Kada bi se izgradio ovakav tip prevoznog
sredstva, cena lansiranja letelica u orbitu bi drastino opala. Trenutno su najvei trokovi
svemirskih putovanja povezani sa lansiranjem goriva (koje ini najvei deo mase svemirskih
letelica) u orbitu, ali i drugi trokovi koji potiu od izgradnje i odravanja letelice, kao i od
ugradnje potronih raketnih pobuivaa nisu zanemarljivi. Da bi uao u nisku orbitu oko
Zemlje, svemirski brod izgori oko 1,8 miliona kilograma goriva za samo osam minuta. S
druge strane, upotrebom svemirskih liftova, potronja goriva se potpuno eliminie, jer lift
preuzima energiju za lansiranje iz elektrane na Zemlji. Kako bi se letelica dalje kretala na
kablu, zahtevala bi sve manje elektrine energije, jer bi se u sve veoj meri oslanjala na
centrifugalnu silu koju stvara orbitirajua teina. Do trenutka kada dostigne kraj kabla,
svemirski brod bi mogao da dostigne brzinu od oko 11 km/s, to je dovoljno velika brzina
koja bi mu omoguila da se slobodno otisne u Kosmos, i da stigne npr. do planete Mars za
samo nekoliko dana ili nedelja umesto itavih nekoliko meseci koliko danas traje put do
njega. Meutim, izgradnja svemirskog lifta bi predstavljala najvei i najkomplikovaniji
graevinski projekat koji je ikada preduzet na naoj planeti. Bazni toranj na Zemlji bi morao
biti visine od oko 50 km, to je sto puta vee od trenutno najvie zgrade na planeti (CN kula u
Torontu). Takoe, kabl bi morao da se protee 144 000 km od ekvatora u Kosmos, to
predstavlja treinu rastojanja od nas do Meseca. Smatra se da bi se uz pomo specijalno
opremljenog satelita mogla vriti gradnja kabla direktno iz Kosmosa i to uz pomo
nanomaina koje bi ugraivale jedan po jedan molekul na kabl. Jaina ovog kabla bi morala
da bude vea od 62 GigaPaskala, pa se smatra da bi se on mogao napraviti od ugljeninih
nanotuba koje poseduju jainu na istezanje od 200 GigaPaskala (kvarc, grafit i aluminijum
imaju jainu na istezanje od oko 20 GigaPaskala). NASA predlae da bi se kao kontratea
kablu mogao postaviti neki asteroid koji bi se smestio u orbitu na nekoliko hiljada kilometara
od povrine Zemlje. Letelica bi se vozila i ubrzavala na kablu po principu elektromagnetne
propulzije koju koriste i maglev vozovi koji lebde na inama. Izgradnjom jednog ovakvog
transportnog sistema, let u Kosmos ne bio skuplji od leta avionom.
jednu laganu i vrstu nit dugaku svetlosnu godinu (rastojanje koje svetlost pree za godinu
dana, to je jednako oko 9 i po triliona kilometara), mi bismo zapravo delovali silom na atome
sa bone povrine ovog predmeta. Ovi atomi bi pod dejstvom nae sile uli u polje susednih
atoma, njihovi elektronski oblaci bi se preklopili to bi dovelo do elektrostatikog odbijanja
atoma, pa bi ovi drugi atomi bili odgurnuti ka narednim atomima i tako bi se stvorio talas koji
bi putovao brzinom koja je jednaka brzini zvuka kroz materijal od koga je napravljena nit.
Ova brzina zavisi od gustine materijala, kao i od njegove zategnutosti, odnosno krutosti.
Brzina zvuka je oko milion puta sporija od brzine svetlosti, pa bi stoga, u sluaju idealnog
prenosa energije sa atoma na atom (bez pretvaranja poetne sile u toplotu), bilo potrebno oko
milion godina da sa ovom niti prenesemo signal na njen susedni kraj. Kada bi nit bila dugaka
samo jednu svetlosnu sekundu (300 000 kilometara), tada bi mehaniki talas putovao sa
jednog na drugi kraj niti oko 4 dana.
- ta je to teraformiranje?
Teraformiranje (Terra Zemlja) predstavlja proces transformisanja planeta koje nisu
pogodne za ljudski ivot u naseljive ivotne sredine. Najpogodnijim nebeskim telima u
Sunevom sistemu na kojima bi ljudska civilizacija mogla u budunosti da se naseli se danas
smatraju Venera, Evropa (Jupiterov mesec), Titan (Saturnov mesec), na Mesec, neki
asteroidi i Mars (posle Venere, nama najblia planeta, koja je za oko 50 % dalja od Sunca
nego Zemlja). Meutim, dok je Venera isuvie blizu Sunca (prosena temperatura na njoj
iznosi 482,2 oC), Titan i Evropa su previe daleko od njega, pa se danas smatra bi se u
doglednoj budunosti proces teraformiranja mogao obavljati samo na Marsu. Naime, na
Marsu postoje svi elementi koji su neophodni za odravanje ivota, kao to su: voda (koja je
najverovatnije zaleena na polarnim kapama planete), ugljenik i kiseonik u obliku ugljen
dioksida (CO2) koji ini 95,3 % marsovske atmosfere i azot (2,7 % atmosfere). Ipak, da bi se
Mars pretvorio u ivotnu sredinu kao to je ova na Zemlji, neophodno je promeniti sadanju
klimu i atmosferu na njemu tako da se njegovi pustinjski i hladni pejzai pretvore u tople,
bujne, poumljene i morske predele u kojima bi mogli da ive ljudi, biljke i ivotinje. Do
danas je predloeno nekoliko naina teraformiranja ukljuujui: upotrebu orbitalnih ogledala
(prenika oko 250 km, a tekih oko 200 000 tona, koji bi stoga bili preteki da se lansiraju sa
Zemlje, ve bi se verovatno pravili u Kosmosu, npr. na Mesecu iji se najvei deo povrine
sastoji od stakla) koji bi reflektovali Sunevu svetlost ka Marsu (posebno ka njegovim
polarnim kapama kako bi se otapala voda) i tako grejali njegovu povrinu; stvaranje gasova
koji podstiu efekat zelene bate time to apsorbuju Sunevu svetlost i prevode je u toplotu; i
sudaranja asteroida bogatih amonijakom sa Marsom kako bi se poveao efekat staklene bate
u atmosferi planete. Na hladnim planetama bi mogla da se podignu postrojenja koja bi se
snabdevala Sunevom energijom, a koja bi stvarala gasove koji podstiu efekat staklene bate,
kao to su ugljen dioksid, metan, amonijak, voda ili hlorflourougljenici (CFC). Naime, naa
civilizacija je tokom poslednjeg veka oslobodila mnotvo ovakvih gasova putem raznih
fabrika, to je i odgovorno za globalno zagrevanje nae atmosfere, a isti efekat bi mogao da se
postigne ukoliko bismo ovakve fabrike podigli na hladnim planetama. Ove fabrike bi na
Marsu, koji je bogat ugljen dioksidom, mogle da imitiraju proces fotosinteze tako to bi
konzumirale ugljen dioksid, a proizvodile kiseonik. Dananji putnici na Mars bi morali sa
sobom da ponesu ogromne koliine kiseonika i azota, kao i odelo pod pritiskom, ali uz
upotrebu ovakvih postrojenja, ovakva pomona sredstva putnicima na Mars ne bi vie bila
potrebna. Bakterije koje obavljaju proces fotosinteze bi takoe mogle da se odnose na Mars
kako bi poveavale nivo kiseonika na njemu. Predloeno je takoe i zakainjanje raketnog
motora na neki asteroid koji bi mogao da pokree 10 milijardi tona teak asteroid brzinom od
oko 4 kilometra u sekundi u pravcu Marsa tokom desetak godina nakon ega bi se tokom
sudara oslobodila snaga od 130 miliona MegaVata, to je dovoljna kolIina energije koja bi
mogla da snabdeva Zemlju decenijama, a na Marsu bi podigla temperaturu za oko 3oC, to bi
otopilo trilione tona vode, a to bi bilo dovoljno da se stvori barem jedno jezero veliine
amerike drave Konektikat (oko 14,3 hiljade kvadratnih kilometara). Nekoliko ovakvih
sudara tokom 50 godina bi bilo dovoljno da 25 % povrine Marsa bude pokriveno vodom.
- ta su to robonauti?
Robotske sonde i roveri se ve dugo vremena koriste u svemirskim programima.
Naime, robot Mariner IV je 1965. godine poslao na Zemlju prve slike Marsa iz njegove
neposredne blizine, a 1997. godine, rover Pathfinder se proetao (odnosno provozao)
povrinom Marsa i proanalizirao nekoliko uzoraka sa povrine crvene planete i iz njene
atmosfere. Ipak, za razliku od ovih robotskih letelica i vozila, robonauti predstavljaju robotske
astronaute koji su ljudskog oblika, poseduju glavu, dva oka, kao i po 5 prstiju na svakoj ruci.
Meutim, struktura robonauta je svakako veoma razliita od strukture ljudskih tela. Naime,
glava robonauta se sastoji od dve male video kamere u boji montirane tako da pruaju stereo
vid astronautu koji upravlja robonautom. Stereolitografskom tehnikom je napravljen lem od
epoksi smole koji pokriva i titi glavu robonauta. Glava je povezana sa vratom koji joj
omoguava da se usmerava u svim pravcima. Grudni ko robonauta predstavlja centralnu
jedinicu njegovog tela, jer povezuje ekstremitete sa vratom i glavom, a predstavlja i kuite
kontrolnog kompjuterskog sistema. Za razliku od ljudi, dananji robonauti poseduju samo
jednu nogu koja im slui kao oslonac samo kada su im obe ruke zauzete. Ruke robonauta su
teke po 9,5 kg to im prua izvesnu jainu, imaju iri opseg kretanja od naih ruku, gusto su
spakovani mehanikim zglobovima, poseduju po vie od 150 senzora, kao i motore za
pokretanje aka, harmonske pogone, sigurnosne konice itd. ake i dlan robonauta
predstavljaju njegove najimpresivnije delove, s obzirom da im sposobnost baratanja sa alatom
nije nimalo slabija od ljudskih ruku u svemirskom odelu. Naime, glavna uloga robonauta je u
popravljanju kvarova na svemirskim brodovima. Kada se robonaut poalje u bezvazduni
prostor da bi uklonio kvar ili doterao sklop letelice, ljudski astronaut unutar broda bi upravljao
njegovim pokretima. Astronaut je opremljen sa kacigom na kojoj posmatra signale sa
robonautovih kamera, a pomou rukavica signalizira robonautu pokrete rukama. Ukoliko
astronaut pogleda gore i robonaut e saviti vrat da uini isto. Ovaj vid daljinskog upravljanja
se naziva tele-prisustvom, s obzirom da je astronaut u stanju da virtuelno popravlja brod
upravljajui pokretima robonauta. Prednost robonauta u ovakvim situacijama je to su u stanju
da izau u kosmiki vakuum za deli sekunde, to je mnogo bre od vremena koje je
neophodno da protekne dok se obave sve pripreme za slanje ljudskih astronauta u kosmiku
etnju. Robonauti bi takoe mogli da se koriste i na Zemlji na mestima gde ljudima nije
mogu pristup, kao npr. u vulkanima ili nuklearnim postrojenjima. Dananji robonauti su
opremljeni sa PowerPC procesorima koje pokree VxWorks real-time operativni sistem iji je
software napisan u C i C++ programskim jezicima, a koriste i ControlShell software kako bi
se postigao dodatni razvoj grafike.
- Ko su to temponauti?
Temponauti su astronauti koji jezde kroz Kosmos relativistikim brzinama, odnosno
brzinama bliskim brzini svetlosti (skoro 300 000 km/s), to znai oko 10 000 puta bre nego
to se Zemlja okree oko Sunca, oko milion puta bre od zvuka ili oko deset miliona puta bre
od brzih automobila na auto-putu. Dananja civilizacija na Zemlji jo uvek nije u stanju da
temponautima obezbedi odgovarajue svemirske brodove, ali ako primetimo da se tokom 20.
veka maksimalna brzina letelica napravljenih ljudskom rukom poveala za 400 000 %,
moemo oekivati da e se primenom nekih novih tehnologija propulzije (fuzija, spajanje
materije i antimaterije, fotonske, jonske ili laserske rakete) uskoro napraviti relativistike
letelice. Ukoliko bismo odluili da krenemo na put ka Proxima Centauri, najblioj zvezdi od
Sunca udaljenoj 4,3 svetlosne godine, pomou jedne dananje vasionske sonde npr. tipa
Voyager, put do tamo i natrag bi trajao itavih 100 000 godina. Ipak, Ajntajnova teorija
relativnosti nam kae da se pri 96 % brzine svetlosti, zemaljski sat smanjuje na 17 minuta; pri
97 % na 12, a pri 99 % od 60 zemaljskih minuta preostaje samo 6. Naravno, za tela koja se
kreu brzinom jednakoj brzini svetlosti, vreme bi potpuno prestalo da tee, ali kao to nam je
poznato, uz dilataciju vremena sa pribliavanjem brzini svetlosti, dolazi do skraivanja
svemirskog broda u pravcu kretanja, kao i do poveanja mase, pri emu bi na osnovu
Ajntajnovih jednaina, u trenutku dostizanja brzine svetlosti, masa svemirskog broda postala
beskonano velika za ta bi bila potrebna beskonano velika koliina energije, to je vie od
dostupne energije koja postoji u Kosmosu. Naravno, temponauti u svojim brodovima ne
oseaju vreme usporenim, jer se zajedno sa usporavanjem njihovih asovnika, usporavaju i
svi ivotni procesi (ritam otkucaja srca, disanje). Putovanje temponauta od preene jedne
svetlosne godine brzinom od 99,9 % brzine svetlosti bi za posmatraa sa Zemlje trajalo
godinu dana i 53 minuta. Meutim, temponautima bi isti ovaj put, usled dilatacije vremena,
trajao samo 5 dana i jedan sat. Drugim reima, kazaljke na satovima na svemirskom brodu (ili
oscilacije izmeu energetskih stanja atoma u atomskom satu) bi ile oko 73 puta sporije od
istih na Zemlji. Kao posledica skraenja duine broda u pravcu leta posmatranog sa Zemlje,
temponauti e imati utisak da se skrauje i njihov let u pravcu u kojem se kreu. Naime, za
temponaute ubrzanje ne predstavlja nikakvo poveanje brzine, ve pre smanjivanje preenog
rastojanja, usled sabijanja prostora kao posledice velikih brzina. Stoga, put temponauta
brzinom od 99 % brzine svetlosti do Galaksije Andromeda, udaljene oko 2 miliona svetlosnih
godina od Zemlje, ne bi trajao malo vie od 2 miliona godina, ve samo 28 000 godina
(naravno, ukoliko bi se prevaziao problem prevelike gravitacije na brodu kao posledice
velikih ubrzanja). Pri brzini od 99,999999 % brzine svetlosti, do Andromede bismo stigli za
283 godine, a ako jednoga dana uspemo da izgradimo raketu koja e moi da se kree
brzinom od 99,9999999999 % brzine svetlosti, put do Andromede bi trajao samo 2,8 godina.
Naravno, poto bi se temponauti vratili sa svog estogodinjeg putovanja do Galaksije
Andromeda, na Zemlji bi, ipak, prolo oko 4 miliona godina.
izduvavanja nekih nepoeljnih gasova. Stanini sistem grejanja kontrolie vlanost i vri
cirkulaciju atmosfere, a poseban analizator vri stalno merenje zastupljenosti gasova u
staninom vazduhu. Podsistem za recikliranje vode se sastoji iz niza hladnjaka, filtera i
preiivaa vode, a otpadna voda se skuplja iz lavaboa, tu kabina, urina, svemirskih odela,
sistema za grejanje i hlaenje, vazduha i gorivnih elija space shuttle-ova. Ovako preiena
voda se moe koristiti za pie i hlaenje elektrinih ureaja, a periodino se ista voda donosi
i sa Zemlje. Sistem za kontrolu temperature na ISS-u moe biti pasivan ili aktivan. Pasivan
sistem ukljuuje korienje izolatorskih materijala, presvlaka i boja koje smanjuju gubitak
toplote kroz zidove; elektrinih ica sa velikim otporom koje se greju prilikom prolaska struje
elektrona kroz njih; i toplotnih cevi u kojima protie teni amonijak koji prenosi toplotu sa
toplijih delova stanice na njene hladnije delove (amonijak isparava na toplom delu cevi, a
kondenzuje se na hladnom delu gde odaje toplotu, a zatim se u tenom obliku vraa u topliji
deo cevi). Aktivni sistem ukljuuje upotrebu metalnih ploa koje apsorbuju toplotu pri
direktnom kontaktu sa zagrejanom opremom; razmenjivaa toplote koji skupljaju toplotu sa
ureaja uz pomo nekog fluida (najee amonijaka); niza pumpi i ventila, kao i jedinica za
uklanjanje toplote koje slino solarnim ploama zrae apsorbovanu toplotu u Kosmos. Space
shuttle-ovi i Progres brodovi donose hranu sa Zemlje u nekoliko oblika (dehidratisana, nisko
vlana, toplotno-stabilisana, ozraena, prirodna i svea). Kuhinja ISS-a je opremljena sa
odeljcima sa skladitenje hrane, grejaima hrane, prostorom za pripremu hrane, stolom sa
vezama (trake i drai kako astronauti ne bi leteli dok ruaju), i posebnim metalnim
posluavnicima koji spreavaju da paketi sa namirnicama lete po kuhinji. Astronauti koriste
razne krpe (mokre, suve, deterdentne ili dezinfekcione), deterdente i usisivae za ienje
povrina, filtera i sebe samih. ubre se stavlja u kese i zajedno sa Progres brodovima vraa
na Zemlju radi deponovanja. vrsti otpad iz toaleta se kompaktuje, sui i smeta u kese u
kojima se takoe vraa na Zemlju. Sistem za detekciju i gaenje poara se sastoji iz: detektora
dima u svakom modulu kao i na svakom stalku elektrine opreme, alarma i poarnih lampica,
netoksinih portabl aparata za gaenje poara (amerikih na bazi ugljen dioksida i ruskih na
bazi azotovih jedinjenja), personalnog aparata za disanje (tj. maske i boce sa kiseonikom za
svakog lana posade). ISS poseduje 2 sistema za komunikaciju sa Zemljom, a to su S-band za
prenos glasa, komandi, telemetrijskih fajlova, kao i fajlova sa podacima; i Ku-band za prenos
dvosmernih poruka i video fajlova. Interni audio podsistem (IAS Internal Audio Subsystem)
obezbeuje meuraunarsku, telefonsku i alarmnu komunikaciju u okviru stanice, a pomou
ovog podsistema se omoguuje i komunikacija sa astronautima koji su van stanice, kao i sa
lanovima posade space shuttle-a koji pristie na stanicu. Kako bi znala gde se nalazi i koliko
brzo se kree, ISS koristi globalni pozicioni sistem (GPS), a kako bi znala u kom pravcu je
usmerena, ISS koristi nekoliko iroskopa. Takoe, ruski navigacioni sistem koristi i poloaje
zvezda, Sunca i Zemljinog horizonta radi odreivanja poloaja ISS-a. Elektrina energija se
dobija pomou 8 nizova solarnih elija. Svaki niz je dugaak 33 metra i obuhvata povrinu od
oko 2500 m2, a na svakom nizu se nalaze dva sloja solarnih elija. Solarna energija se koristi i
za napajanje tri nikl-vodonine baterijske stanice koje se koriste kao izvori energije kada se
stanica nalazi u Zemljinoj senci. Kada ISS bude bila u potpunosti kompletirana (oko 2008.) na
njoj e biti vie od 100 kompjutera koji e se koristiti za: rad ISS-a (odravanje, utovar,
sastajanje i pristajanje), komunikaciju izmeu lanova posade (IBM Thinkpad-ovi sa 80386
mikroprocesorima i instaliranim Windows operativnim sistemima), sigurnosne sisteme,
prikupljanje i obradu podataka iz eksperimenata. U svrhu spaavanja posade u sluaju neke
nezgode, NASA dizajnira i pravi 9 tona teku letelicu za povratak posade (CRV Crew
Returning Vehicle) pod nazivom X-38, koja e biti u stanju da prenese 7 ljudi do povrine
Zemlje. Nakon ukljuivanja u rad svog 43 tone tekog deorbitirajueg motora ove letelice, on
e biti odbaen kada se potroi svo gorivo. Isto kao kod space shuttle-ova, keramike ploice
- ta je to KEO?
Ukoliko tokom toplih letnjih noi sa poetka 21. veka pogledate kroz teleskop nebo
iznad nas i primetite neobian objekat koji lagano mae krilima, znajte da to nije ni ptica ni
avion, ve KEO inspirativna vremenska kapsula, odnosno svojevrsna kosmika poruka u
boci. Ideja o slanju poruka u boci ka dalekim kosmikim prostranstvima ipak nije nova.
Naime, 20. avgusta 1977. godine je lansirana letelica Voyager 2, a 5. septembra iste godine i
identina letelica Voyager 1. Obe letelice su izmeu ostalih aparata i senzora za posmatranje
udaljenih planeta Sunevog sistema, sa sobom ponele i po jednu identinu zlatno-bakarnu
gramofonsku plou na kojoj je snimljeno 115 slika (ukljuujui i opis dimenzija ljudskih bia
pri emu se kao jedinina duina koristila talasna duina iz radio opsega 21 cm koju
emituju molekuli vodonika), niz karakteristinih zvukova sa nae planete, kao i 55 pozdrava
upuenih stanovnicima nekih dalekih zvezdanih sistema. Letelica Voyager 1 je 12. novembra
prola pored Saturna da bi zatim skrenula na sever, izlazei tako iz ekliptike ravni (ravni u
kojoj se nalaze Sunce i sve planete koje krue oko Sunca osim Plutona) i upuujui se ka
drugim zvezdanim sistemima, dok je letelica Voyager 2 25. avgusta 1989. godine prola pored
Neptuna nakon ega se otisnula na jug, takoe naputajui ekliptiku i odlazeu ka
meuzvezdanim prostranstvima. Ipak, proi e oko 40 000 godina dok ove dve letelice ne
dou do nekog drugog zvezdanog ili planetarnog sistema. Takoe, i lenderi Viking i
Pathfinder koji danas stoje na Marsu, poseduju sa sobom niz mikrotakica koje predstavljaju
informacije o naoj planeti, a i letelica Cassini koja se trenutno nalazi na putu ka Saturnu nosi
sa sobom DVD na kome je snimljeno vie od 600 000 pozdrava sa nae planete. Za razliku od
dve letelice tipa Voyager, vremenska kapsula letelice Cassini e ostati u Sunevom sistemu
odakle e se jednoga dana na osnovu podataka koje ona nosi, moda rekonstruisati delovi
prolosti nae planete, bilo od nekih vanzemaljskih kosmikih putnika ili od buduih itelja
nae planete. Vremenska kapsula u vidu dva mikroipa na ijoj su povrini urezane fotografije
i pisma, a koja se nalazi u letelici Stardust, ipak e se vratiti na Zemlju 2006. godine nakon
to ova letelica 2004. godine presretne kometu Wild-2. Meutim, an-Mark Filip i Kerin
Dastin planiraju slanje kapsule koja e sadrati ogroman broj poruka, i koja e 50 000 godina
nakon lansiranja u orbitu oko Zemlje, sleteti na nju i doneti poruke biima koja e otprilike 52
002. godine iveti na Zemlji. Trenutno je svako bie na Zemlj pozvano da napie pismo na 4
stranice koje e se preneti na memoriju staklenih diskova koji e nai svoje mesto u ovoj
kapsuli. Uz ove necenzurisane eseje, na memoriji staklenih diskova e se nai i itava
savremena aleksandrijska biblioteka, a u ovoj boci e postojati i niz fotografija nae planete,
dijamant koji e sadrati vodu, vazduh, zemlju i ljudsku DNK, kao i niz astronomskih
podataka i koordinata koje e oznaavati taan trenutak lansiranja KEO letelice. Umesto da
izgleda kao konvencionalni satelit, letelica KEO e posedovati specijalne kupaste solarne
ploe povezane sa zglobovima nainjenim od jedne pametne legure koja je u stanju da pamti
svoj oblik. Promene u temperaturi izazvane ulaenjem i izlaenjem letelice KEO iz Zemljine
senke, inicirae rastezanje zglobova, to e nama sa Zemlje izgledati kao da letelica podie i
sputa svoja krila. Svega 10 metara dugaka letelica KEO e svoju orbitu oko Zemlje zapoeti
na visini od 1500 kilometara, tako da e za njeno posmatranje biti neophodan teleskop.
Tokom 50 000 godina, obim orbite KEO letelice e se postepeno smanjivati tako da e se ovaj
satelit spiralno sputati ka Zemlji. Nekoliko zatitnih slojeva e tititi letelicu od kosmikih
zraka, meteorita i atomskog kiseonika. Danas je niska orbita oko Zemlje prepuna otpadaka
kao to su odbaeni parii raketa i slIno, ali Filip smatra da e se budue generacije
oveanstva pobrinuti za ienje nae neposredne kosmike okoline, jer e u suprotnom
sluaju, KEO biti ometen estim sudarima na svom putu ka Zemlji. Kada pree u guste
slojeve atmosfere, KEO-ov toplotni tit e se zapaliti stvarajui tako vetaku auroru koja e
stanovnicima Zemlje staviti do znanja da se letelica KEO vratila. Jedna od najvanijih ideja
koja stoji u osnovi plana o slanju pisama buduim stanovncima Zemlje je ta da smo svi
pozvani da neto napiemo, tako da e se jedna do druge na staklenim diskovima ove
kosmike boce nai poruke poglavica indijanaca i afrikih plemena, dobitnika Nobelove
nagrade i malih deaka i devojica iz siromanih favela.
prevodi skrob (vrstu eera koja se stvara u biljkama) iz brana u maltozu, drugu vrstu eera,
koju kvasci vole da jedu, a iz koga stvaraju alkohol (etanol) i gasoviti ugljen dioksid koji
hlebu prua izrazitu vazduastost. Zbog prisustva proteina gluteina u peninom branu, koji
ima sposobnost stvaranja meusobnih lananih veza, meanjem brana sa vodom, dobija se
elastina smea koja hvata ugljen dioksid, osloboen od strane kvasca, u vidu malih mehuria.
Stoga je veoma vano to bolje umesiti hleb kako bi se formirale to snanije veze izmeu
susednih molekula gluteina. Kada bismo preskoili proces meenja, ugljen dioksid ne bi tako
efikasno bio uhvaen u hlebu, ve bi uspevao u vidu mehurova da izae na povrinu hleba, pa
hleb ne bi bio tako izdaan. Da li je hleb dobro umeen i da li su pojedinane komponente
zastupljene u pravom odnosu, znaemo tek nakon peenja. Naime, kada kora hleba poseduje
zlatnu boju i kada unutranjost hleba uplje odzvanja kada ga kucnemo, znaemo da je proces
pravljenja hleba uspeno izveden.
- ta je to praak za pecivo?
Za pravljenje ajnog peciva, biskvita, kolaa i torti, umesto kvasca (koji oslobaanjem
gasovitog ugljen dioksida uzrokuje narastanje hleba) se koristi praak za pecivo. Ovaj praak
se sastoji iz kiseline, baze i tzv. filera ili kamenog brana. Sva ova tri sastojka moraju biti
suva i prakasta kako bi se mogli homogeno pomeati. Tako, na primer, soda bikarbona (baza
natrijum bikarbonat NaHCO3), tartar (kiselina KHC4H4O6) i kukuruzni skrob (filer)
predstavljaju tri uobiajena sastojka praka za pecivo. Moda ste nekada izveli eksperiment
meanja sode (baze) i sireta (kiseline) i primetili pojavu burne i penuave reakcije kiseline i
baze u kojoj se dobija so. Slino tome, kada dodamo vodu u praak za pecivo, kiselina i baza
u rastvoru dolaze u kontakt i zapoinju reakciju stvaranja soli (u sluaju meanja sode
bikarbone i tartara dobija se KNaC4H4O6) uz oslobaanje izvesne koliine mehurova ugljen
dioksida. Praak za pecivo za jednokratnu namenu oslobaa svu koliinu ugljen dioksida kada
se pokvasi, dok praak za pecivo dvostruke namene oslobaa mehurove ugljen dioksida
ponovo kada se zagreje. Takoe, neki prakovi za pecivo umesto tartara sadre natrijum
aluminijum sulfat (NaAl(SO4)2) koji u reakciji sa natrijum bikarbonatom daje aluminijum
hidroksid (Al(OH)3), natrijum sulfat (Na2SO4) i ugljen dioksid (CO2). Mnogi recepti umesto
praka za pecivo zahtevaju korenje samo sode. Ovakvi recepti najee podrazumevaju
korienja i neke tene kiseline (npr. jogurta) koja e izreagovati sa sodom i tako stvoriti
neophodan ugljen dioksid. Za razliku od kvasca kome je potrebno nekoliko sati da bi stvorio
gasne mehurove, praak za pecivo predstavlja sredstvo za skoro trenutno narastanje testa.
svom hemijskom sastavu i hranljivim sastojcima savreno odgovara bebama iste vrste.
Ljudsko mleko sadri 8,5 % ugljenih hidrata (uglavnom u vidu laktoze, odnosno spoja dva
molekula glukoze), zatim 4,5 % masti (od kojih se dobija puter) u koje spadaju i esencijalne
masne kiseline, i 1,1 % proteina ukljuujui i pojedinane aminokiseline u tano odreenoj
proporciji. Ljudsko mleko sadri i antitela (u sluaju kada potie direktno od majke), kao i
druge komponente imunog sistema, sve vitamine i minerale (kalcijum, fosfor, gvoe, bakar,
mangan, magnezijum, natrijum, kalijum, hlor, kobalt, cink i dr.) koji ine 0,2 % mase mleka.
87,4 % ljudskog mleka je voda. Mleko razliitih vrsta sisara poseduje hranljive sastojke u
proporciji svojstvenoj svojoj vrsti. Tako, na primer, mleko delfina sadri 14 % masti i 10 %
proteina, dok mleko kitova (ije se bebe goje oko 90 kilograma dnevno) sadri i vie od 20 %
masti. Kravlje mleko je po svom sastavu najslinije ljudskom mleku, s tim to sadri neto
manje masti i eera, ali i 3 puta vie proteina nego mleko ljudi. Ipak, u mnogim delovima
nae planete, ljudi ne piju samo kravlje mleko, ve i mleko raznih drugih ivotinja. Tako se u
paniji i drugim junoevropskim zemljama mnogo mleka dobija od ovaca (ije mleko sadri
vie proteina nego masti) i koza, u Arabiji od kamila, a u Egiptu se upotrebljava i mleko
bivolica. Na Laplandu, ljudi piju mleko irvasa (koje sadri tri puta vie proteina od kravljeg
mleka), Mongoli piju mleko kobila, Peruanci mleko lama, a u Tibetu se pije mleko jaka.
- ta je to ele?
Bilo da ste u poslastiarnici naruili Jelly-o, u prodavnici kupili ele-bombone ili kod
kue zatalasali pihtije, sigurno ste se zapitali ta je to to svim ovim stvarima daje tako
elatinozan izgled i ponaanje. Dakle, ele se sastoji iz elatina, vode, eera, vetake
arome i boje, a elatin predstavlja denaturisani kolagen. Kolagen je najzastupljeniji protein
kod sisara, a ak treinu svih protein u naim telima ini kolagen. Istovremeno, etvrtina nae
teine potie od mase kolagena. Kolagen je meuelijski protein koji prua jainu i elastinost
koi, kostima i tetivama i poseduje slinu, vezivnu ulogu koju imaju molekuli celuloze u
biljnom svetu. Kolagen se sastoji od tri meusobno povezana spiralna polipeptidna lanca (tzv.
alfa heliks istog oblika kao molekulski lanci DNK i RNK) od kojih se svaki sastoji od po oko
1000 aminokiselinskih ostataka. Denaturacija proteina predstavlja proces raskidanja peptidnih
veza izmeu aminokiselinskih ostataka u molekulu proteina. U svrhu denaturacije kolagena,
tj. dobijanja elatina, proizvoai najpre uzimaju vezivno tkivo krava, svinja ili ajkula koje
izlau dejstvu jake kiseline ili baze kako bi se unitila elijska struktura i oslobodili proteini
kao to je kolagen. Nakon toga, rezultujua smea se kuva, tokom ega se pod dejstvom
poviene temperature, raskidaju veze unutar molekula kolagena, tj. deava se njihova
denaturacija, a krajnji proizvod ovog procesa se naziva elatin. elatin se veoma lako izdvaja
iz smee jer formira sloj na povrini prokuvane tenosti. Prilikom hlaenja, raskinuti
polipeptidni lanci poinju opet da se delimino povezuju, ali se ne formiraju potpuno pravilne
spiralne kolagenske strukture. Na nekim mestima postoje upljine u spirali, dok je negde
izrazitija umreenost susednih polipeptidnih lanaca. Voda se zadrava u ovim upljinama
izmeu lanaca, to prua karakteristino talasanje elatinoznog pudinga. Osim to se koristi
kao elatinozni agens (kao npr. u ele-bombonama), elatin se moe koristiti i kao otvriva,
emulgator ili stabilizator, a nalazi se u raznim vrstama hrane, od jogurta do vakaih guma,
preko gumenih bombona, krem sira, kolaa, supa, soseva, piletine i unke u konzervi, pa i
kobasica. elatin se koristi i za oblaganje pilula kako bi one mogle lake da se progutaju, a
koristi se i u kozmetici i to u pomadama.
prethodi topljenju, a pri kome na povienoj temperaturi dolazi do spajanja estica materijala
pri emu se smanjuje poroznost i ojaavaju veze izmeu estica, a ovako sinterovani Teflon
se jo na visokoj temperaturi vrsto pritiska na povrinu za koju elimo da ga zalepimo.
Meutim, kada se materijal ohladi, postoje velike anse da e Teflon otpasti sa njega. Stoga se
uz proces sinterovanja, vri i hemijska modifikacija one strane Teflona koja bi trebalo da se
zalepi za drugu povrinu. Ukoliko povrinu Teflona koju hoemo da uinimo lepljivom
bombardujemo sa jonima ili plazmom u visokom vakuumu i u elektrinom polju, odvojiemo
atome fluora sa povrine, a sa naknadnom zamenom odvojenih atoma fluora sa atomima
kiseonika dobiemo povrinu koja je veoma lepljiva.
- ta su to vetake arome?
Mnogo proizvedene hrane koju danas kupujemo sadre nalepnice na kojima su
vetake arome navedene kao jedan od glavnih sastojaka. Vetake arome su hemijska
jedinjenja ili smee koje oponaaju prirodne ukuse. Bilo koji prirodni miris je najee veoma
sloenog sastava sa po nekoliko stotina hemijskih jedinjenja koje delujui na nae receptore u
ustima i nosu, uestvuju u stvaranju mirisa ili ukusa. Ipak mnoge arome, a pre svega vone
arome imaju samo jednu ili nekoliko dominantnih komponenti koje odreuju miris, odnosno
ukus. Mnoga jedinjenja tog tipa se zovu estri. Tako je npr. estar po imenu oktal acetat glavno
jedinjenje u aromi pomorande, a estar koji se zove izoamil acetat daje specifian ukus
banani. Osim ovih, postoji jo stotinak jedinjenja sa karakteristinom aromom nekog voa. Na
taj nain se arome raznih voa mogu meati u najneobinijim odnosima, a primer za smee
vetakih aroma su razne bombone ili juicy fruit gume za vakanje.
izmeu jezika i pite. Stoga se ravnotea izmeu hladnijih usta i tople pite uspostavlja
postepeno na malim rastojanjima od usta, jer usled niske toplotne provodljivosti nisu mogui
brzi prenosi toplote ka ustima. S druge strane, toplotni kapacitet materijalne supstance
predstavlja neto slino gustini toplotne energije u njoj, s obzirom da se ova termodinamika
veliina definie kao koliina toplote koju je potrebno da predamo telu da bi se njegova
temperatura poveala za jedan stepen, pa stoga pomou nje moemo da odredimo koliinu
toplotne energije koju poseduje telo na odreenoj temperaturi. Tako, na primer, poto je
toplotni kapacitet aluminijuma vei od toplotnog kapaciteta bakra, odreena koliina
aluminijuma e na 100 oC imati vei toplotni sadraj od iste koline bakra na istoj
temperaturi. Ukoliko dve jednako velike kockice ova dva metala potopimo u dve odvojene
ae vode, ona sa kockicom aluminijuma u sebi e biti toplija jer e sa sniavanjem
temperature (a dva materijalna sistema u kontaktu e se nai u termodinamikoj ravnotei tek
kada im se temperature izjednae), aluminijum odavati vodi vie toplote od bakra. Poto
najvei deo sosa od jabuke ini voda koja poseduje veoma veliki toplotni kapacitet za razliku
od vazduaste kore, sos e i odavati vie toplote prilikom hlaenja do iste temperature kao i
kora. Kao posledica veeg toplotnog sadraja sosa od toplotnog sadraja kore, dotaknuvi
jezikom sos, on e nam predati veliku koliinu toplote, a pri tome e se malo ohladiti, dok kao
posledica veeg koeficijenta toplotne provodljivosti sosa od vrednosti iste veliine kod kore,
toplota e se bre predavati ustima od strane sosa, pa emo usled oba opisana efekta, za
kratko vreme provedeno u kontaktu sa njim primiti veliku koliinu toplote.
efektu, tj. pojavi da se na dva prstenasta spoja razliitih metala pojavljuje razlika u
temperaturama ukoliko elektrina struja protie kroz prsten. Vrui spoj na prstenu se stavlja
van friidera, a hladni spoj se dri u njegovoj unutranjosti. Postoje i neki tzv. instant hladni
paketi koje je dovoljno promukati da bi se stvari u njima skoro trenutno ohladile. Ovakvi
hladnjci imaju izgled plastine kese ispunjene tenou, koja u ovom sluaju predstavlja vodu
u kojoj su se nalaze jo manje kesice amonijum nitrata. Kada prodrmamo hladnjak, kesice sa
amonijum nitratom se razbijaju i meaju sa vodom to dovodi do izrazito endotermne reakcije
(reakcije za ije je odvijanje neophodno uloiti, odnosno utroiti toplotu, za razliku od
egzotermnih reakcija koje oslobaaju tolpotu) koja za svoje odvijanje apsorbuje toplotu iz
unutranjosti hladnjaka, Ime se hlade namirnice u njemu.
Ukoliko koristite elektrino grejanje onda je zima godinje doba kada e ovaj tip
grejanja dati najvei doprinos vaem raunu za struju. Adekvatno velika potronja se postie i
leti ukoliko koristite klima-ureaj (u proseku oko 15 000 Vati). Osim elektrinih grejaa, i
bilo koji nain grejanja vode, kao npr. u bojlerima ili u sunicama za ve, troi prilino veliku
koliinu elektrine energije (oko 4000 Vati). Proseni friider ima snagu od oko 1000 vati, to
ga ini 15 puta manjim potroaem struje od skoro bilo koje grejalice. Snaga pumpe za vodu
iznosi oko 3000 Vati, fena oko 1200 Vati, kuhinjske penice oko 1000 Vati, to i nisu
zanemarljivo male veliine. S druge strane, kompjuter i monitor zajedno imaju snagu od 400
Vati, a sijalice od 60 100 Vati, pa ih ovako mala snaga ini i relativno malim potroaima
elektrine energije.
zavisnosti od toga da li eli da alje jedinice ili nule, a brzina kojom je mogao da prelazi sa
jedne na drugu frekvenciju je odreivala njegovu brzinu. Da bi slala ID (indentifikacione)
informacije na kune (fiksne) telefone, telefonska centrala se koristi identinim FSK
sistemom u okviru koga alje ASCII znakovne podatke ka Caller ID aparatu. Modemska
poruka se alje izmeu prvog i drugog zvona. Stoga, ukoliko bismo se prikljuili na
telefonsku vezu, odmah nakon prvog zvona, uli bismo jedan bliiiip zvuni signal u trajanju
od oko pola sekunde. Ukoliko bismo deifrovali ovaj bliiiip, pronali bismo da sadri (u
sluaju jednostavnijeg Caller ID sistema): niz promenljivih jedinica i nula koji pomau Caller
ID-u da se sinhronizuje sa signalom (odnosno, da uskladi brzinu prijema podataka sa brzinom
prenosa), niz od 180 jedinica, jedan bajt (niz od 8 bitova u sluaju Caller ID-a) koji oznaava
tip poruke, jedan bajt koji opisuje duinu poruke, mesec, dan, as i minut predstavljeni sa po
parom bajtova, desetocifreni telefonski broj predstavljen sa 10 bajtova i bajt koji nosi proverni
zbir. Postoje, takoe, i mnogi napredniji Caller ID ureaji koji nam daju na uvid i ime
prijatelja koji nas zove, kao i razne druge podatke, ali je sam princip rada identian ovde
opisanom. Svako slovo ili broj se alju kao 8-bitni ASCII simbol kome prethodi 0 koja
oznaava poetni bit, a zavrava se sa 1 koji oznaava zavrni bit. Caller ID sadri modem
koji dekodira primljene podatke, malo elektrino kolo koje detektuje zvono i jednostavan
procesor koji pokree displej na kome se ispisuju poruke.
udara. Strujni utikai se najee sastoje od dve metalne elektrode i jedne rupice. Jedna od
elektroda se naziva neutralnom, jedna vruom, a rupica se naziva uzemljenjem.
Ukoliko, ureaj funkcionie ispravno, sva struja e prolaziti tei od toplog ka neutralnom
kraju. GFCI je dodatni ureaj u okviru utikaa koji stalno meri protok struje izmeu ova dva
kraja. im doe do protoka struje ka Zemlji, odnosno kroz nas kao korisnika elektrinog
aparata (npr. ukoliko se narui izolacija, a mi stojimo na vlanom, odnosno provodnom tlu),
dolazi do pada struje izmeu toplog i neutralnog kraja. Kada doe do promene jaine struje za
samo 4-5 miliampera, GFCI u 1/30 delu sekunde prekida tok struje kroz utika, a time i kroz
ureaj.
- ta je to bebi monitor?
Bebi monitor predstavlja mini radio predajnik koji prevodi elektrini signal dobijen sa
mikrofona u frekventno modulisani (FM) radio signal koji zatim emituje na jednoj frekvenciji
(49300, 49830, 49845, 49860, 49875 ili 49890 MHz) dokle god je ukljuen. Domet
predajnika je reda veliine razmera kue zajedno sa dvoritem, pa stoga pomou prijemnika
bebi monitora moete uti vau bebu kada se probudi iako se pri tome nalazite, npr. u
susednoj sobi ili u dvoritu. Bebi monitor se stoga sastoji iz jednog radio predajnika koji
postavljamo u blizini zvuka koji elimo da sluamo, i radio prijemnika sa malim zvunikom
koji moemo zakaiti za neki deo odee ili ga nositi sa sobom. Prenik prostiranja signala je
najee nekoliko desetina metara, a pomou ove naprave moete npr. sluati televizijsku
emisiju u drugoj sobi ili uti udaljeno zvonce ili telefon.
- ta su to belila?
Ukoliko propustimo elektrinu struju kroz slanu vodu (tj. vodeni rastvor kuhinjske soli
- NaCl), na jednoj elektrodi e se izdvajati gas hlor (Cl2), a na drugoj natrijum hidroksid
(NaOH). Meanjem ova dva proizvoda elektrohemijske reakcije dobija se natrijum hipohlorat
(NaOCl). Kada kupimo belilo u prodavnici, onda je to najee 5,25 %-tni rastvor ove
supstance. Drugim reima, ovom prilikom kupujemo slanu vodu koja je malo izmenjena
prolaskom struje kroz nju. Osim to se koristi za dezinfekciju bazena i pijae vode zbog svoje
sposobnosti da unitava bakterije i alge, hlor predstavlja odlino sredstvo za uklanjanje mrlja.
Sve prirodne boje, pa i mrlje na odei, poseduju u svom sastavu jedinjenja ili delove
hemijskih jedinjenja koje se nazivaju hromofore, a imaju sposobnost da apsorbuju svetlost
odreenih talasnih duina, usled ega imaju odreene boje. Kada hlor reaguje sa vodom
nastaju hlorovodonina kiselina i atomski kiseonik. Kiseonik lako reaguje sa hromoforama
eliminiui deo njihove atomske strukture koji je odgovoran za apsorpciju svetlosti i stvaranje
boje.
- Zato predmeti ostanu na stolu ako brzo pomerimo stolnjak ispod njih?
Ovaj trik predstavlja jedan od najeih kolskih primera Njutnovih zakona kretanja.
Naime, prvi Njutnov zakon nam kae da e predmeti na stolu ostati nepokretni sve dok na njih
ne pone da deluje neka spoljanja sila. Da bismo pokrenuli predmete sa stola, neophodno je
da na njih primenimo horizontalnu silu, to u sluaju pomeranja stolnjaka predstavlja sila
trenja izmeu stonih predmeta i stone mueme. Njutnov drugi zakon nam kae da je vrednost
sile koja je neophodna da ubrza predmete na stolu direktno proporcionalna ubrzanju
predmeta. Kada se stolnjak pomera polako, predmetima odgovara malo ubrzanje stolnjaka, pa
se i oni pokreu sa njom. Kada se stolnjak brzo izvue, predmetima je potrebno vee ubrzanje
da bi se pokrenuli zajedno sa njim, a sila koja uzrokuje izvlaenje stolnjaka je vea od
dostupne sile trenje, pa tada predmeti ostaju na svojim mestima.
veliine otvora cevi kroz koju se usisava vazduh (poto je brzina rada ventilatora konstantna,
broj estica vazduha koji u jedinici vremena proe kroz usisiva je takoe konstantan, pa
stoga, to je otvor ui, to e estice vazduha bre prolaziti kroz njega, pa se pomou ueg
otvora mogu skupljati estice ija je teina isuvie velika da bi se mogle skupiti pomou
nekog od irih otvora). Danas, osim runih usisivaa, postoje i centralni vakuumski sistemi
koji itavu kuu pretvaraju u usisiva. Naime, ventilator iz podruma ili iz dvorita usisava
prainu iz raznih delova kue putem cevi rasporeenih po zidovima kue. Postoje i tzv.
ciklonski usisivai koji ne poseduju nikakvo skladite praine, ve usisavanu vazdunu struju
ubrzavaju do visokih brzina kroz jedan ili vie cilindara du spiralne putanje. Pod dejstvom
snane centrifugalne sile, sve estice praine se odvajaju od vazdune struje i skupljaju na dnu
cilindra.
u svetlosti sijalice od tungstena. Soba u kojoj je upaljena fluoroscentna lampa, izgledae nam
spolja belo, jer fluoroscentni svetlosni izvori stvaraju svetlost iji je spektar najsliniji
dnevnoj Sunevoj svetlosti.
svetiljka povlai oko 45 milampera sa baterije koja proizvodi napon od oko 1,23 Volti (0,055
Vata), to je adekvatno svetlosti polovine svee. Potpuno napunjena nikl-kadmijumska
baterija moe odravati LED lampu upaljenom tokom 15 sati. Ipak, sa ovako slabom
svetlou, ove svetiljke se mogu videti nou, ali je njihova svetlost nedovoljna da bi se
osvetlila Zemlja ispod njih. Cena ovakvih svetiljki danas iznosi izmeu $15 i $20. Postoje i
solarne dvorine svetiljke koje osim LED lampi poseduju i halogene lampe. Naime, LED
lampe su stalno upaljene tokom noi, dok se jae halogene lampe pale samo na trenutke, npr.
kada senzor za kretanje u lampi detektuje bliskog prolaznika.
vreme okree, pa iako stojimo, mozak jo neko vreme dobija signal okretanja u prostoru.
Astronauti u orbiti esto oseaju vrtoglavicu jer bez prisustva Zemljine tee nemaju jasnu
orijentaciju u prostoru, jer je sila gravitacije neophodna za funkcionisanje ula za ravnoteu u
unutranjem uhu, pa im pojmovi kao to su ''gore'' i ''dole'' ne znae mnogo. Takoe, i ronioci
su (usled sile potiska koja pod vodom deluje tako da slabi privlanu, ka Zemlji usmerenu silu
gravitacije) pod vodom esto u stanju da izgube orijentaciju u prostoru. S druge strane,
poznato je da mievi imaju odlian sistem za odravanje ravnotee s obzirom da su u stanju
da naprave i po nekoliko hiljada obrtaja (tokom tzv. mijih igranki), a da pri tome ne izgube
orijentaciju u prostoru.
zemlju, ve svojom rotacijom u vazduhu samo doprinosi ukupnom ugaonom impulsu bicikla,
pa je tada i vonja pri malim brzinama lake izvodljiva. Meutim, ako bismo ovaj dodatni
toak zavrteli tokom vonje u suprotnom smeru od smera kretanja bicikla, verovatno bismo
primetili da je tada bicikl skoro nemogue voziti, jer ovakvo suprotno usmereno rotiranje
dodatnog toka dovodi do smanjenja ukupnog ugaonog impulsa bicikla, pa se stoga i
ravnotea tee odrava. Kada je bicikl nepokretan, tada je najtee odravati ravnoteu, jer on
tada ne poseduje svoj ugaoni momenat.
- Koji od ova tri sporta bi bilo najtee, a koji najlake igrati na Mesecu:
koarku, fudbal ili ragbi?
Prvo to nam je palo na pamet je to da bi igranje fudbala bilo najtee i ovaj sport bi
zahtevao najvea dodatna prilagoavanja igraa. Poto fudbaleri utiraju loptu nogama, imali
bi mnogo manju kontrolu nad loptom u odnosu na ragbiste ili koarkae. Na Mesecu, lopta bi
bila podvrgnuta mnogo nasuminijem kretanju i jedva da bi bila u kontaktu sa podlogom, jer
je gravitacija na Mesecu 6 puta slabija od gravitacije na Zemlji. U Meseevom ragbiju bi
postojali vrlo dugi pasovi, a i hitri ragbisti koji na Zemlji pokuavaju da preskoe kompletnu
protivniku odbrambenu liniju, na Mesecu bi verovatno probali da prave letee skokove.
Koarkai bi na Mesecu dobili najvea poboljanja u svojoj igri, pa bismo bili u prilici da
vidimo neka odlina zakucavanja. Videli bismo ak i zakucavanje za tri poena. Ustvari, mogli
bismo da skoimo sa pola terena i bez problema zakucamo loptu u ko. Zbog toga to je nain
izvoenja skok-uta isti i na Zemlji, kao i na Mesecu, igrai ne bi imali problema u
prilagoavanju za ut spolja, a i trebalo bi im mnogo manje snage za svaki potez. Pa zar
koarkai nisu ve zabrinuti to Zemlja ima toliku gravitaciju. Sve u svemu, koarku bi
verovatno bilo najlake igrati, poto je gravitacija sve to koarkae i dri na Zemlji, a fudbal
bi bio najtei sport jer je u tom sluaju gravitacija sve to dri loptu na Zemlji.
Golferi uvek nose sa sobom itavu torbu palica, pri emu svaka palica poseduje svoju
karakteristinu primenu. Tako su drvene palice najdue golf palice u torbi, a poseduju
lukoviaste udarne delove dizajnirane tako da mogu poslati lopticu na izuzetno velika
rastojanja i do nekoliko stotina metara, puteri slue samo za najfinije, zavrne udarce kada je
loptica blizu rupice, dok gvozdene palice postoje u raznovrsnim oblicima, a sa njima se
loptica moe poslati na veliko rastojanje, kao i u blizinu ali pod velikim lukom. Svaka palica
za golf se sastoji iz 3 dela: drke, osovine i vrha. Drka palice je zaobljena i izbrazdana kako
bi trenje sa rukom golfera bilo to izraenije, a izraena je od gume ili koe. Osovina palice,
takoe mora posedovati sferni popreni presek, a najee se pravi od elika ili kompozitnog
materijala na bazi ugljeninih vlakana i neke smole. Ugljenina vlakna imaju prednost u tome
to su znatno laka od elika, a golferi kau da postoji razlika izmeu udarca palicom sa
elinom i ugljeninom drkom to je posledica razliite elastinosti (tj. prenosa vibracija)
ova dva materijala. Veina proizvoaa rangira palice za golf po njihovoj krutosti, pa tako
postoje: Ladies, Seniors, Regular, Firm, ExtraFirm, Stiff. to golfer poseduje bolji zamah i
okret, to e mu vie odgovarati krui tip palice, jer se tada minimalna koliina energije koristi
za vibriranje osovine palice. Meutim, ukoliko vam zamah i nije toliko dobar, tada e vam
verovatno vie odgovarati neki manje kruti tip palice koji e apsorbovati jedan deo energije
udarca i otpustiti ga u pravom trenutku kako bi predao dodatnu energiju udarenoj loptici. Ako
ste nekada sluali prenos golf turnira, verovatno ste uli spikera kako osim imena igraa,
najavljuje i tip palice (drvena ili gvozdena/elina), kao i broj, koji zapravo predstavlja ugao
koji nalije vrha palice zaklapa sa vertikalom kada se palica dri u normalnom poloaju u
odnosu na lopticu. to je vei ovaj broj, odnosno nagib vrha nad vertikalom, to e i let loptice
biti vei i krai. Tako, puteri imaju ugao 0o, drajveri 10o, drveni 15 ili 20o, a gvozdeni do
56o. to je vrh palice za golf izbrazdaniji, to e loptica u letu vie rotirati (izmeu 3600 i 6000
obrtaja u minutu). Inae, loptica se u jednom udarcu, nalazi u kontaktu sa palicom samo
tokom 450 milionitih delova sekunde, to znai da jedan profesionalni igra golfa tokom cele
turnirske sezone provede oko desetinku sekunde u kontaktu sa lopticom za golf.
to je ovaj sloj bolje priljubljen uz povrinu loptice, to e ona bre leteti. Kod leta glatke
loptice bez udubljenja, granini vazduni sloj se najee odvoji od povrine loptice kada
vazduh pree pola puta od prednje do zadnje strane loptice. Streamlining efekti (dizajniranje
tela tako da u fluidu oko njega postoje samo linijski tokovi fluida, ali ne i turbulencije) na
loptici bi smanjivali efekte trenja i time bi omoguili znatno due opstajanje graninog sloja,
ali loptica za golf oblika krila Boeing-a 747 bi teko pruala toliko zadovoljstvo u igranju
golfa. Umesto toga, mala udubljenja na loptici pruaju donekle mogunost za opstankom
graninog sloja vazduha oko povrine loptice. Navier-toksove jednaine za ovaj sluaj jo
uvek nisu reene, pa stoga nije u potpunosti razjanjeno kako male lokalne turbulencije koje
stvaraju jamice na povrini lopte pomau graninom sloju da due ostane prionjen uz lopticu.
Ipak, postoji objanjenje po kome kada granini sloj odlino prione za povrinu loptice,
usporava se i odvaja brzo. Meutim, turbulencija prua kuplovanje sa spoljnom vazdunom
strujom i omoguava da granini sloj nastavlja da prima impuls od okolnog vazduha, pa due
ostaje na loptici, inei tako ukupnu vazdunu brazdu loptice sa ulegnuima uom, i tada
razlika u pritiscima izmeu prednje i zadnje strane loptice nije tako velika kao kod glatke
loptice.
padanja. Obrtanje jo-joa sadri izvesni ugaoni impuls (ili rotacionu kinetiku energiju)
dobijen iz potencijalne energije jo-joa u gravitacionom polju kroz koje je jo-jo pao. Najee
je kanap slabo obmotan oko ose jo-joa, pa jo-jo moe nastaviti da rotira kada padne na dno.
Poto je u tom trenutku razvezeno celo klupe niti, jo-jo ne moe da pada vie i kao posledica
toga, brzina rotiranja se ne moe vie poveavati. Ukoliko ostavimo jo-jo u ovom stanju, pod
dejstvom trenja, rasipae se energija rotacije i ugaoni impuls jo-joa, i nakon odreenog
vremena, jo-jo e prei u stanje mirovanja. Meutim, trenutno i hitro povlaenje niti uzrokuje
poveanje trenja izmeu niti i take spoja, tako da ova taka vie ne klizi niz nit. Kada taka
spoja prestane da klizi, ugaoni momenat jo-joa je dovoljan da uzrokuje namotavanje niti oko
spoja sa jo-joom, to dovodi do penjanja jo-joa uz nit. Kako se jo-jo penje uz nit, njegov
ugaoni impuls (ili rotaciona kinetika energija) se ponovo prevodi u potencijalnu energiju u
gravitacionom polju. Iz ovog razloga se i brzina rotacije smanjuje sa penjanjem jo-joa u
visinu. Kada ne bi bilo gubitaka energije usled trenja, jo-jo bi doao nazad do nae ruke tano
u trenutku kada bi mu brzina rotacije bila jednaka nuli. Meutim, usled trenja, jo-jo ne stie
do nae ruke pre nego to prestane da rotira. Proces sputanja i podizanja jo-joa se moe
ponavljati sa sve manjim vraanjem u visinu sa svakim sledeim ciklusom. Naravno, mogue
je dugo bacati jo-jo ukoliko mu kod svakog povratka u ruku predamo po jo malo dodatne
energije, kako bi kompenzovali gubitke usled trenja. Ovo guranje nadole kada je jo-jo na vrhu
moe se kombinovati sa povlaenjem navie kada je jo-jo na dnu, kako bi jo-jo lepo
oscilovao. Jo-jo moemo bacati i horizontalno, a tada e kinetika energija koja se pretvara u
energiju rotiranja nastati iz energije kojom ga bacimo, a ne iz potencijalne enegije u
gravitacionom polju, kao to je to sluaj kod vertikalnog isputanja jo-joa.
tokom igre. U amerikoj Nacionalnoj dvorani za kuglanje u gradu Renou u Nevadi, postoji
osim 78 staza za kuglanje i dinovski, trenutno najvei na planeti, IMAX video ekran koji se
prostire du vrha svih staza. Maine za postavljanje kegli izuzetno su sloene, i najee se
sastoje iz 4 osnovna dela: istaa, podizaa, raspodeljivaa i nosaa kegli. Ove maine rade sa
po ukupno 20 kegli, a zanimljivo je znati i da se nakon svake zarolane kugle, pokrene oko
4000 pojedinanih delova ove maine. ista predstavlja pravougaonu metalnu plou koja se
sputa ispred kegli nakon to senzor maine registruje da je kugla prola kroz trougao sa
keglama, kako bi zatitila preostale kegle od dodatnih (neregularnih) pokuaja pre nego to
maina uredi kegle. Maina zatim skuplja sve kegle, kako sruene, tako i one koje su ostale da
stoje, nakon ega se nosa kegli koji se sastoji do 10 rupa, dovoljno velikih da se u njih mogu
ubaciti kegle, sputa preko mesta naznaenog za postavljanje kegli. Moderne automatske
maine za postavljanje kegli rade zajedno sa CCD skener kamerom koja se nalazi ispod staze i
koja tano locira koje kegle su se oborile posle svakog pokuaja, a ovu informaciju dalje
prosleuje do maine. Neke starije maine koriste odeljak koji se sputa na trougao na kome
su stajale kegle kako bi dodirom osetio koliko ih je ostalo na svome mestu. Informacija o
broju oborenih kegli se alje do automatskog bodovnog software-a i mali jezici se pomou
elektrinog signala proputenog kroz odgovarajue solenoide, zatvaraju oko onolikog broja
kegli na nosau koliko je to potrebno. Oborene kegle se pomou pokretne trake uvlae nazad
u podiza kegli, nakon ega se koriste u sledeim ciklusima. Dva dela maine za postavljanje
kegli koje kugla ne vidi su ubrzava kugle i podiza kegli. Ubrzava lopte putem sistema
pokretnih traka vraa kugle na dohvat igraima. Nakon svakog pokuaja, kugla i oborene
kegle se nalaze iza staze u tzv. pitu ispod koga se nalazi transportna traka na kojoj se kugla i
kegle pomeraju ka podizau kegli. Meutim, pre nego to dospeju do podizaa, kugle i kegle
prolaze kroz specijalna vrata pri emu je samo kugla dovoljno teka da aktivira senzor
neophodan da se ova vrata otvore, a prolazei kroz njih, kugla se ubrzava i provodi kroz
sistem pokretnih traka ispod staze nazad do igraa. Kegle koje dou do podizaa bivaju
podignute do nivoa raspodeljivaa koji vri popunjavanje nosaa sa keglama.
bismo se pokrenuli ka obali jezera. Drugim reima, ovaj led je toliko gladak da je trenje sa
njim ravno nuli. Ukoliko probamo da napravimo korak po ovakvoj povrini, sva sila kojom
budemo delovali na podlogu e nam se vratiti (na osnovu treeg Njutnovog zakona kretanja
koji nam kae da svaka sila u prirodi proizvodi jednaku, ali suprotno usmerenu silu) i ni jedan
njen deo se nee pretvoriti u trenje, pa e tako naa brzina u odnosu na savreno ledenu
povrinu stalno biti jednaka nuli ukoliko se ne setimo jedne dosetke. Naime, ukoliko skinemo
jednu izmu i uzmemo je u ruke (ili neki vei predmet iz depa), a zatim bacimo na obalu
jezera, dejstvom sile na izmu pomou koje je bacamo na obalu proizvodimo i reakcionu silu
jednakog intenziteta, ali suprotnog smera i upravo nam ova sila predaje ubrzanje u suprotnom
smeru od onoga u kome smo bacilli izmu. Tako, delujui silom na izmu i ona e delovati
jednakom silom na nas, tako da emo poeti polako da klizimo ka obali. Kada stignemo na
nju, tada emo se proetati do suprotne obale jezera i obui malopre baenu izmu.
- ta je to silk screening?
Silk screening (svilena ekranizacija) predstavlja verovatno najee primenjivanu
metodu tampanja na majicama i drugim tkaninama. Za razliku od tampanja na papiru koje
se moe obavljati brzinom od 10 listova u minutu, tampanje na odei se vri toliko sporije da
je brzina tampanja od jedne majice za 5 minuta izuzetno velika, a uz to svaka od majici se
mora runo tampati. U tradicionalnoj silk screening metodi, polazi se od komada drveta ije
su razmere priblino jednake razmerama majice. Preko ove daske se zatim prevlai neka
tanka tkanina (u poetku je to bila svila, odakle i potie naziv ove metode, ali se danas
najee koristi poliester) koja predstavlja screen. Preko ove tanke tkanine se zatim stavlja
tanki sloj plastike na kome se pomou skalpela moe ucrtati ablon koji e se pojaviti na
majici. Mogue je kao ovaj plastini sloj koristiti i tenu plastinu prevlaku koja je osetljiva
na ultraljubiastu svetlost, pomou koje bismo iscrtavali putanje po njoj. Pre ili posle
ucrtavanja ablona, screen se pomou etkice premazuje sa slojem mastila eljene boje.
Majica se zatim pritiska preko itave konstrukcije tako da mastilo sa screen-a ostavlja trag na
majici. Za viebojni dizajn, itav proces se izvodi nekoliko puta, poev od nasvetlijih, pa do
najtamnijih boja. Alternativa silk screening-u je nanoenje ablona pomou pegle. U
turistikim prodavnicama za majice (pored plaa) se esto mogu kupiti ovakvi abloni, koje je
dovoljno da ispeglamo zajedno sa majicom, da bi oni ostavili trajni trag na njoj. Naime, na
poleini papirnatih ablona se nalazi tanki sloj termoplastinog mastila koji se pod dejstvom
pritiska i toplote pegle, topi i delimino prenosi na povrinu majice.
(ukoliko je ono dovoljno dugo) zavriti na samom vrhu smee. Problem brazilskih lenika je
posebno izraen kod vibracionih mealica, jer e tada doi do oiglednog razdvajanja estica
u smei po njihovim veliinama, pa e tako raane i ovsene pahuljice i semenke suncokreta u
vibraciono promeanoj kesi muslija biti ispod kukuruznih pahuljica, suvih ljiva i suvih kriki
banane, a slian problem se esto pojavljuje i u dakovima komposta.
Takoe, nemojte sa gumom za vakanje u depu krenuti u zemlju Singapur, jer je tamo
zakonom zabranjena proizvodnja, uvoz i prodaja ovih guma.
januaru. Prvoaprilski praznik ale se poklapa sa jo dva velika praznika. U starom Rimu,
postojao je praznik Hilari, koji je slavio vaskrsnue boginje Atis, a danas se ovaj praznik slavi
kao Rimski dan smeha, i naravno uvek se poklapa sa prvim aprilom. Takoe, U Indiji, 1.
aprila se deava sveanost Holi, tokom koje se slavi dolazak prolea, a kao deo festivala, ljudi
priaju jedni drugima ale i polivaju se bojama.
- ta je to paradoks roendana?
Paradoks roendana je popularni naziv za fenomen da kada ste u sobi sa 22 ljudska
bia, postoji 50 % anse da dvoje od njih imaju isti roendan. Ukoliko zaustavite nekoga na
ulici i pitate ga za roendan, verovatnoa da e se vai roendani poklopiti iznosi 0,27 %
(1/365), to je veoma malo. Takoe, ako pitate 20 ljudi za roendan, verovatnoa da ete
pronai nekoga ko je roen istog datuma je manja od 5 %, to je i dalje vrlo malo. Meutim,
uz mali raun iz teorije verovatnoe lako se moe pokazati da ako imate 23 ljudska bia u
sobi, verovatnoa da e se dvoma od njih poklopiti roendani iznosi tano 50 %. A ako je 42
oveka u sobi, verovatnoa je ak 90 %. I pored ovako velike verovatnoe ljudi e se uvek
iznenaditi i obradovati kad sretnu dvoje poznanika kojima je roendan istoga dana. Ukoliko
vam ovaj paradoks izgleda neverovatan probajte da zamislite kalendar na kome e svako ko
ulazi u sobu zaokruiti svoj roendan. Kada druga osoba ue u sobu, verovatnoa da se
njegov roendan nee poklopiti sa roendanom prve osobe iznosie 364/365. Kada trea
osoba ue u sobu, postojae 363 nezaokruena dana, pa e verovatnoa da se roendan tree
osobe nee poklopiti sa roendanima prve dve osobe iznositi 363/365. Stoga, za n ljudi,
verovatnoa da se roendani nikome nee poklopiti iznosie 364/365 363/365 (365 n
+ 1)/365. Verovatnoa da e se roendani barem dvojice uesnika roendana poklopiti bie
jednaka razlici broja jedan i gornjeg proizvoda. Ako uzmete da je broj n jednak broju
prijatelja koji e doi na va roendan, uz pomo gornjeg izraza lako moete izraunati kolika
e biti verovatnoa da e te na roendanu pronai barem dvoje prijatelja koji su se rodili istog
datuma u godini. Paradoks roendana, ali u svom optijem smislu nalazi primenu i u drugim
oblastima nauke, kao to su npr. kriptografija ili melanni algoritmi.
svee ostaje dovoljno topao da moe ponovo zapaliti parafin od koga je napravljena svea i to
na sledei nain. U goreem fitilju, magnezijum je okruen kiseonikom i hladi se u tenom
parafinu, ali kada se plamen ugasi, prah magnezijuma se upali toplotom ara. Ako tada
posmatrate ar videete male svetlee take magnezijuma kako se razleu. Jedna od njih e
preneti aru dovoljno toplote da ponovo zapali gas parafina i plamen e opet buknuti.
- ta su to prstenovi raspoloenja?
Prstenovi raspoloenja su se prvi put pojavili tokom kasnih sedamdesetih godina 20.
veka, a i danas se esto mogu primetiti. Ako stavite jedan ovakav prsten na ruku, on e vam
indicirati vae trenutno raspoloenje. Ako mu je boja crna, znai da ste neraspoloeni,
nervozni ili uurbani, ako mu je boja siva, znai da ste zabrinuti, zelena boja ukazuje na
proseno raspoloenje, dok svetlo plava i tamno plava boja ukazuju na smirenost, sreu,
romantino i radosno raspoloenje. Kameni unutar prstena predstavlja ili staklenu ljusku
napunjenu nekim termotropnim tenim kristalom ili bistri stakleni kamen koji sedi na vrhu
tankog sloja tenog kristala. Molekuli tenih kristala su veoma osetljivi i menjaju svoj poloaj
ili se uvru, prepliu i raspliu u zavisnosti od temperature. Promene u njihovoj molekulskoj
strukturi utiu na talasne duine svetlosti koje ovi molekuli apsorbuju i reflektuju, to
rezultuje u promeni boje kamena. Tako se, na primer, sa porastom temperature, molekuli
tenog kristala blago uvru u jednom pravcu, to uzrokuje da tenost u ovom stanju apsorbuje
vie crvenih i zelenih fotona, a reflektuje vie plavih fotona. Tako, boja kamena postaje
plavlja. Kada stavite prsten oko prsta, unutranja strana prstena provodi toplotu sa vaeg prsta
do tenih kristala u kamenu. Zelena boja kamena koja predstavlja uobiajeno raspoloenje,
kalibrisana je na tipinu temperature koe od 28oC. Ukoliko vaa povrinska temperatura
varira manje ili vie od normalne temperature, tada e doi do promena u strukturi tenih
kristala u kamenu i promenie se reflektovana boja svetlosti. Ukoliko skinete prsten sa ruke,
njegova boja e postati crna, osim ako okolna temperatura nije dovoljno visoka. Iako ovi tzv.
prstenovi raspoloenja ne moraju da ukazuju na prava i istinska oseanja u nama, oni
predstavljaju indikator nesvesne fizike reakcije naih tela na odreena raspoloenja. Kada se
nalazimo u ushienom raspoloenju, tada se kapilari pribliavaju povrini koe i oslobaaju
toplotu, to dovodi do blagog poveanja temperature nae koe.
Iako trljanje oiju nije naroito dobra stvar, jer unosimo prainu u oi, mnogi ljudi
kada su pospani, imaju prosto neodoljivo potrebu da protrljaju oi pre nego to utonu u san.
Trljanjem oka vrimo pritisak na oni mii, kao i na krvne sudove u onoj jabuici, to deluje
stimulativno na nerv vagus, usled njegove bliske veze sa nervima oiju. Vegetativni ili
parasimpatiki nervni sistem kontrolie nesvesne pokrete u telu, pa se time i objanjava
njegova uloga u naprezanju i oputanju onog miia. Stoga, dejstvom pritiska na oni mii,
dolazi i do stimulacije celokupnog parasimpatikog nervnog sistema, to se ogleda u
usporavanju brzine otkucaja srca, a to dovodi do potpunog telesnog oputanja, koje nas
uvodi u miran san.
- ta je to dunking ducky?
Dunking ducky znai u prevodu gnjurajue pae, to je popularan naziv za malu uplju
staklenu igraku oblika paeta koje se klati napred-nazad i uranja svoj kljun u au vode
ispred sebe. U staklenom paetu se nalazi tenost sa niskom temperaturom isparavanja. Kada
ovo pae samo sedi u sobi, temperatura u njegovoj glavi i telu je ista i nita neobino se ne
deava. Meutim, ako mu pokvasite kljun, voda sa povrine kljuna e koristiti toplotu paje
glave za isparavanje, to e dovesti do sniavanja temperature glave paeta i neto pare
tenosti iz unutranjosti paeta e se kondenzovati na unutranjim zidovima njegove glave.
Stoga, opadae i vazduni pritisak unutar glave, to znai da tada pritisak vazduha u telu
postaje vei od pritiska u glavi, to podstie izjednaavanje pritiska u glavi i telu, pa se pare
tenosti iz tela podiu ka glavi i deluju na nju tako da se ona povija unapred. Ako se ispred
paeta nalazi aa sa vodom, onda e se ceo ovaj proces njegovog klaenja ponavljati sve dok
kljun paeta bude dosezao vodenu povrinu u ai. Vazduni pritisak u telu paeta moete
podii i ako ga drite u ruci neko vreme. Toplota sa vaeg dlana dovodi do dodatnog
isparavanja tenosti to izaziva tok pare u paetovu glavu, a samim tim i inicira njegovo
klaenje.
- ta je to roller coaster?
Na prvi pogled, roller coaster (u prevodu talasasti brod uz obalu) podsea na obian
putniki voz. Sastoji se od niza povezanih kola koja se kreu po inama. Meutim, za razliku
od putnikog voza, roller coaster ne poseduje motor niti bilo kakav drugi sopstveni izvor
energije. Tokom najveeg dela vonje, roller coaster se kree samo pod dejstvom sila inercije
i gravitacije. Jedini utroak energije se vri tokom poetnog uspinjanja na prvi (najvei) breg,
to se najee vri pomou lanca (koji je povezan u petlju izmeu vrha i dna prvog brega, a
koji pokree motor sa dna brega) ili katapulta (linearni indukcioni motori koji pomou
elektromagneta stvaraju dva magnetna polja - jedno ispred, a jedno iza voza). Svrha ovog
podizanja je da se voziu preda odreena koliina potencijalne energije. Naime, to se roller
coaster popne u veu visinu, to je vee rastojanje du koga ga nadole moe povuu
gravitacija. Potencijalna energija roller coaster-a se pretvara u kinetiku energiju im voz
pone da se sputa niz breg i on se tada ubrzava. Na dnu prvog brega, sva potencijalna
energija steena podizanjem na prvo brdo se pretvorila u kinetiku energiju, koja se penjui se
uz sledee, manje brdo, ponovo delimino pretvara u potencijalnu energiju. Roller coaster je
specifian i po svojim tzv. loop-to-loop deonicama tokom kojih se voz okree naopake, pri
emu putnici pod dejstvom sopstvene inercije bivaju privueni navie (odnosno ka dnu voza
koje je tada okrenuto naopake), pa ne mogu da ispadnu. Naime, u trenutku ulaska u loop-toloop deonicu, voz poseduje vie kinetike nego potencijalne energije, pri emu se potencijalna
energija ponovo nagradi na vrhu ove uvrnute deonice, da bi se na izlasku iz nje, opet
preobrazila u kinetiku energiju. U skoro svim roller coasterim-a, svaki naredni breuljak
posle poetnog je sve manji i manji, jer se rezervoar potencijalne energije napunjen penjanjem
uz prvi breg polako rasipa pod dejstvom trenja (odnosno stvaranja toplote) izmeu vozia i
ina, kao i izmeu vozia i vazduha. U zavisnosti od strukture ina, postoje dva tipa roller
coaster-a: drveni (metalni tokovi se obru na metalnoj ipci koja je zabravljena za snane
ine napravljene od lameliranog drveta) i moderniji elini roller coaster-i (eline ine se
sastoje od para dugakih elinih cevi, a tokovi voza su napravljeni od poliuretana ili
najlona).
Gde god da se nalazimo na Zemlji, sila gravitacije nas uvek privlai ka njoj. Meutim,
shodno Njutnovom zakonu akcije i reakcije, sila koju zapravo oseamo (tj. teina) nije
povlaenje nadole, ve sila usmerena nagore koja potie od zemlje ispod nas koja nas
spreava da pod dejstvom Zemljine gravitacije propadnemo do centra planete. Ova sila gura
naa stopala koja guraju noge, koje guraju karlicu i tako sve do glave. Dok se klackamo na
klackalici, ljuljamo na ljuljaci ili vozimo na roller coaster-u, osim sile gravitacije, na nas
deluje i ubrzanje. Mi nismo u stanju da osetimo da se kreemo nekom brzinom, ve smo
osetljivi samo na promene brzine, tj. na ubrzavanje ili usporavanje. im se nae kretanje (u
odnosu na neki referentni sistem, npr. neku taku na naizgled nepokretnoj Zemlji ispod nas) u
roller coaster-u ubrza ili uspori oseamo da smo privueni ka seditu voza ili ka zatitnom
kaiu. Ovu silu privlaenja kao posledice ubrzanja oseamo zahvaljujui razlici u inerciji
izmeu nas i voza (ili izmeu nas i ljuljake). Njutnov prvi zakon kretanja nam kae da telo
nastavlja da se kree odreenom brzinom i u odreenom pravcu sve dok neka spoljanja sila
ne pone da deluje na njega i ne promeni mu pravac kretanja i brzinu. Kada se ubrzavamo u
vozu, sedite nas gura napred, ubrzavajui nae kretanje. Meutim, mi ne oseamo da nas
sedite gura unapred, ve da nas neto gura ka seditu. Drugim reima, isto kao u sluaju
gravitacije, silu koja nam predaje ubrzanje uvek oseamo u suprotnom smeru od onog u kome
nas sila ubrzava. Kada se kola usporavaju, naa tela imaju pod dejstvom inercije tenju da
nastave da se kreu unapred, pa nas zatitini pojas gura unazad, usporavajui nae kretanje.
Mi opet, ne oseamo da nas pojas gura unazad, ve kao da nas sila iza nas gura unapred. Kada
se brzo sputamo nadole, gravitacija nas privlai nadole, dok izgleda kao da nas sila koja nam
predaje ubrzanje, gura navie. Kada ubrzanje dostigne odreenu veliinu, ove dve sile se
izjednauju i mi postajemo besteinski (slino putnicima u liftu koji pada). Meutim, ukoliko
ubrzanje nadole postane jo vee, tada emo imati oseaj da smo privueni navie. Ukoliko se
ubrzavamo navie, sila koja nam predaje ubrzanje i sila gravitacije nas zajedno povlae
nadole i imamo oseaj da smo tei nego normalno. Kada bismo na sedite ljuljake (ili roller
coaster-a) postavili vagu, videli bismo kako nam se teina stalno menja tokom ljuljanja.
Upravo ova promena teine izaziva udna oseanja u stomaku, jer su nai unutranji organi
navikli da pritiskaju jedan drugog stalnim intenzitetom pod dejstvom sile gravitacije
intenziteta kao kada se kreemo zajedno sa Zemljom. Kada se ubrzavamo (ili usporavamo),
svaki od sastavnih delova naih tela se odvojeno ubrzava (ili usporava) shodno svojoj inerciji,
to dovodi do talasanja u stomaku. Kada rezultujua sila koja deluje na nas postane manja
(pod dejstvom ubrzanja nadole) od sile gravitacije tokom mirovanja na Zemlji, na stomak
postaje laki nego obino, to najee opisujemo kao jedinstveni oseaj propadanja u
stomaku.
- ta su to bazeni sa talasima?
Naa moderna civilizacija je prepuna imitacija prirode. Ljudi ukraavaju kue sa
vetakim boinim drveem, nose vetaku kosu, igraju igre na vetakoj travi, grade
zooloke vrtove od vetakog kamenja, pravimo vetaka srca, a postoje ak i vetake obale
mora, odnosno bazeni u kojima se na svakih nekoliko minuta pojavljuju talasi, kao kada na
moru proe brod. Sve to nam je potrebno da bismo napravili bazen sa talasima je naravno
bazen napunjen vodom i neto pomou ega bismo stvarali talase pritiska u vodi, kao npr.
jaka vazduna struja du povrine vode, rotirajue krilo (kao na parobrodima) ili oscilirajui
ronilac. U vodenom parku Emerald Pointe u gradu Grinsboro u Severnoj Karolini, postoji
bazen sa talasima koji koristi vazduh pod pritiskom radi stvaranja malih talasia. Naime, u
sobi koja je ispod nivoa bazena, nalazi se pumpa, kao i brzo rotirajui ventilator koji duva
vazduh u metalnu cev iji je izduvni otvor na dnu dela bazena odakle kreu talasi. Na sredini
pumpe se nalazi leptirasti ventil, iroki disk sa metalnom ipkom koja se obre du ose
rotacije diska. Kada se ipka okree na jednu stranu, disk zauzima normalan poloaj u odnosu
na zidove cevi, blokirajui tok vazduha. Meutim, kada se ipka okrene na drugu stranu, disk
se pomera paralelno sa zidovima suda tako da vazduh nastavlja put kroz cev ka dnu bazena.
Hidraulini klip okree ipku napred i nazad, omoguavajui tako kratkim naletima vazduha
pod pritiskom da prou kroz izlazni otvor cevi. Nagomilani vazduh u cevi naglo predaje
energiju vodi, slino kao kada bacimo kameni u vodu, i dolazi do stvaranja talasa. Na ovaj
nain se mogu stvarati mali talasii, ali da bismo pravili talase na kojima bismo mogli da
surfujemo, koristimo se drugaijom tehnikom. Umesto da guramo vodu pomou vazduha ili
vesla, talasni sistem u ovom sluaju isputa veliku zapreminu vode u dubokom kraju bazena,
a talas se iri sve do obale bazena, nakon ega se nivo vode ponovo uravnoteava. Ovakvi
bazeni sa talasima se sastoje od: sistema za pumpanje vode, rezervoara za vodu, niza
otpustnih ventila na dnu rezervoara, dinovskog bazena i povratnog kanala koji vodi od plae
bazena do sistema za pumpanje vode. Sistem pumpi povlai vodu iz povratnog kanala u
rezervoar, a kada nivo vode u njemu postane dovoljno veliki, sistem otvara otpustne ventile sa
dna rezervoara i voda se isputa u bazen stvarajui veliki talas koji ide sve do obale na kojoj
se preliva i odlazi kroz povratne cevi do rezervoara itd. Thunder Bay iz Emeralde Pointe
parka je jedan od bazena ovakvog tipa, u dubljem delu bazena je dubok 26 metara, dugaak je
126 metara, sadri 7,6 miliona vode, a pri stvaranju talasa se isputa 341 000 litara vode.
- ta su to vodena klizalita?
Za razliku od ledenih klizalita na kojima se pomou klizaljki (ili i bez njih) moemo
klizati ili igrati hokej, vodena klizalita predstavljaju viestruke tobogane koji poseduju iste
principe putovanja kao i roller coaster-i, samo to su mokri, nemaju sedita, a ni sigurnosne
pojaseve. Vozie na roller coaster-u pokree gravitacija. Kada se uspnemo na prvi breg,
poveavamo nau potencijalnu energiju u gravitacionom polju Zemlje, koja se sputanjem ka
Zemlji prevodi u kinetiku energiju, koja se zatim opet prevodi u potencijalnu tokom
uspinjanja na sledei breg itd. S druge strane, na vodenim klizalitima se ne uspinjemo na
breg, ve se penjemo uz stepenice kako bismo poveali nau potencijalnu energiju, koja se
zatim prevodi u energiju kretanja im skliznemo niz tobogan. Za razliku od vozia coaster-a
koja poseduju tokie kako bi se smanjilo trenje izmeu voza i ina (kako bi voz mogao da se
kree), kroz vodena klizalita se stalno proputa vodena struja koja tee od poetka do dna
klizalita, a koja ima za cilj da smanji trenje izmeu nas i klizalita, kako bismo mogli da
klizimo du staze. Mali tobogani koji se mogu videti u parkovima ili dvoritima napravljeni
su od glatkih staklenih vlakana koja su izlivena u obliku tobogana koji se odrava na
metalnom okviru. I veina vodenih klizalita iz vodenih parkova irom planete, napravljena je
od istog materijala, samo to je oblik ovih klizalita izuzetno raznovrstan. Slino delovima
dejih eleznica koje se uklapaju jedan u drugi, i posebno izliveni delovi ovih klizalita se
kae jedan za drugi kako bi se dobile dinovske konstrukcije kroz koje se vozimo na vodi i po
nekoliko minuta. Konstrukcija klizalita se oslanja na eline grede. Najvei broj vodenih
klizalita stvara konstantnu struju vode du klizalita uz pomo pumpe, koja se nalazi u zgradi
ispod nivoa klizalita. Motor pumpe okree osovinu koja je vezana za propeler. Rotirajua
krila propelera pokreu vodu unapred, na slian nain kao to avionski propeler pokree
estice vazduha. Pumpa povlai vodu iz dna bazena gde se sliva voda iz klizalita i gura je
nagore du uske cevi sve do vrha klizalita. Tokom svog recikliranja, voda prolazi i kroz filter
u vidu velikog suda ispunjenog peskom ispod koga se nalazi sloj ljunka. Naime, otre ivice
zrnaca peska zahvataju i vezuju na svojoj povrinu estice praine iz vode i na taj nain je
iste. Nou, uvari parka putaju vodu kroz filtere u suprotnom smeru. Na taj nain se filteri
iste, a ova nona voda odlazi u kanalizacionu cev. Poto svaki bazen stalno gubi vodu putem
filterovanja, isparavanja i odnoenja na telima i odei kupaa, koliina vode se i u ovom
sistemu stalno mora obnavljati putem dovoenja ili iz bunara ili iz gradske vodovodne mree.
Jedan od najnovijih tipova vodenih klizalita su i vodeni coaster-i u kojima sistem pumpi na
nekoliko mesta du staze stvara mlazova vode koji nas podiu u visinu do sledeeg brega
staze. Na ovaj nain se slino roller coaster-u omoguava vonja du nekoliko krugova oko
staze, bez potrebe da se na kraju staze usporimo i spljutimo u bazen.
12. U vazduhu
- Zato je nebo plavo?
Kada ne bi bilo Zemljine atmosfere izmeu nas i Sunca, nebo bi preko dana, kao i
preko noi bilo crno, a Sunce bi bilo samo jo jedan takasti izvor svetlosti zajedno sa svim
drugim zvezdama na nebu. Meutim, za razliku od ostalih planeta Sunevog sistema, na naoj
planeti postoji vazduh (tj. gasoviti sloj atmosfera sa 78 % azota, 21 % kiseonika i 0,9 %
argona to odgovara sastavu vazduha), a upravo je on taj koji nebu daje plavu boju. Naime,
postoji prirodna pojava koja se zove Rejlijevsko rasejanje svetlosti, a koja predstavlja
rasipanje svetlosti (njeno skretanje od prvobitnog pravca prostiranja i odbijanje na sve strane)
prilikom njenog prolaska kroz estice iji je prenik priblino jednak jednoj desetini talasne
duine upadne svetlosti. Suneva svetlost se sastoji iz svih boja, ali usled toga to elementi iz
atmosfere, a pre svega kiseonik i azot od svih boja iz spektra najbolje prelamaju svetlost
malih talasnih duina, to u vidljivom spektru odgovara plavim nijansama, mi onda i nebo
vidimo u plavoj boji.
Krila su avionu neophodna, jer se pomou njih energija koju proizvodi motor aviona
prevodi u njegovo podizanje u visinu. Avioni su pomou svojih krila u stanju da se penju u
visinu, kao i da ostaju na njoj pomou dva fizika efekta, a to su: Bernulijev efekat i prenos
impulsa u vazdunom toku. Da bi se izvelo podizanje pomou Bernulijevog efekta, popreni
presek avionskog krila se oblikuje do oblika suze, sa iskrivljenom gornjom, a ravnom donjom
povrinom, pa je tako rastojanje od prednjeg do zadnjeg kraja krila due iznad nego ispod
njega. Sa kretanjem aviona, vazduh prolazi kako iznad tako i ispod oba krila. Zbog veeg
rastojanja koje estice vazduha prelaze du gornje povrine krila, one se po njoj moraju kretati
bre, a to se bre kree vazduh, to je manji njegov tangencijalni pritisak, pa je stoga vazduni
pritisak manji iznad, nego ispod avionskog krila. Ova razlika u pritisku izmeu vrha i dna
avionskih krila, rezultuje u nagore usmerenoj sili, tj. u podizanju krila. Podizanje, takoe,
moe biti izvedeno i pomou dinamikog transfera impulsa sa vazdune struje, a u ovom
sluaju, nagib krila, tj. ugao izmeu njegove ravni i pravca kretanja aviona, dovodi do
skretanja estica vazduha koje udaraju u donju povrinu krila u letu, to dovodi do predavanja
nadole usmerenog impulsa esticama vazduha. U skladu sa Njutnovim zakonom akcije i
reakcije, pod dejstvom nadole usmerene sile, pojavljuje se i kompenzujua sila koja je
usmerena nagore i jednaka brzini promene impulsa. Ovaj isti princip stvara dovoljno jaku
nagore usmerenu silu kod skijaa na vodi. I Bernulijev efekat i efekat transfera impulsa zavise
od glatkoe laminarnog toka vazduha oko krila. Nasuprot nagore usmerene sile podizanja
aviona, postoji stalna nadole usmerena sila gravitacije, a isto tako, kretanju aviona se
suprotstavljaju estice vazduha, to stvara trenje, tj. silu koja je usmerena u suprotnom pravcu
od kretanja aviona. Takoe, razliiti faktori mogu dovesti do pojave turbulencije u vazduhu,
to smanjuje podizanje i poveava trenje, a to dovodi do smanjenja ukupne efikasnosti
avionskog leta.
perima, na isti nain vezana sa gornjim delom grudne kosti. Svako pero raspolae svojim
sopstvenim miiem (koja se sva nalaze u grudnom delu ptice), tako da ptica tokom leta moe
da upravlja svakim pojedinanim perom. Ptice postiu podizanje u visinu pomou
potiskivanja vazduha ispod krila nadole, to u skladu sa Njutnovim zakonom akcije i reakcije
izaziva reakcionu silu koja gura krila ptice, a time i samu pticu navie. Efektu podizanja
doprinosi i oblik krila koji je takav da je gornja povrina blago konveksna, dok je donja
povrina blago konkavna. Deo krila koji je blizu grudima ptice, pomera se gore dole, dok se
istovremeno vrh krila pomera po krunoj putanji ubrzavajui pticu unapred. Oblik ptijih krila
definie njen nain leta, pa tako ptice dugakih i usmerenih krila (kao npr. galebovi ili
albatrosi) mogu da klize (odnosno plutaju) kroz vazduh ili da lebde u njemu, dok male ptice
hitro mau krilima tokom leta. Skoro sve ptice imaju i pernati rep koji im znatno pomae
prilikom odravanja ili menjanja pravca leta, kao i prilikom sletanja kada se rep usmerava
nadole tako da se ponaa kao konice. Inae, ptice umeju veoma lepo da pevaju, a neke vrste
ptica pevaica, kao to je npr. umski kos, mogu istovremeno da otpevaju dva razliita tona, s
obzirom da za razliku od ljudi, mogu dve glasovne membrane u grlu da pokreu nezavisno
jednu od druge.
nebu, koriste se specijalnom radio opremom koja po programu proizvodi kratke pulseve para
ulja koji u vazduhu formiraju male bele loptice, tako da ovakav sistem podsea na iscrtavanje
pojedinanih piksela prilikom tampanja na papiru. Naime, 7 aviona lete uporedo, a centralni
avion poseduje radio opremu koja sinhronizuje rad ostalih 6 aviona, pa njihov zajedniki rad
zaista podsea na rad jednog dinovskog tampaa, s obzirom da avioni prebrisuju sve linije
na imaginarnom ekranu, a dati natpis se formira pomou kratkih uljnih pulseva, tako da se na
ovaj, moderniji nain i due poruke za krae vreme mogu smestiti na znatno manjem prostoru
nego to je to bio sluaj sa starim avionima, a i manja vetina prilikom upravljanja je potrebna
nego kod starog tipa crtanja.
manju brzinu od stvarne brzine, a na visini krstarenja, brzina aviona koju daje pokaziva e
biti dvostruko manja od stvarne brzine aviona. Stoga, ukoliko se penjemo u visinu sa istom
brzinom na pokazivau, mi emo zapravo ubrzavati nae kretanje u odnosu na Zemlju. Motori
komercijalnih aviona su dizajnirani tako da najefikasnije rade na visini krstarenja. Mlazni
motori postiu propulziju aviona putem zagrevanja okolnog vazduha, a poto je vazduh na
veim nadmorskim visinama hladniji, tada postoji vea temperaturska razlika izmeu okolnog
vazduha i mlaza, tako da se postie vea efikasnost motora. Takoe, letei na visinama od
preko 10 kilometara, avioni ostavljaju ispod sebe sloj troposfere u kome se deavaju oluje,
grmljavine, meanje vazdunih struja i turbulencije vazduha. Razlog zato se avion ne penje u
jo vee visine je u tome to bi u sluaju isuvie male gustine vazduha i pritisak iznad krila
bio nedovoljan da odrava avion u stabilnom poloaju. Takoe, iznad nadmorske visine od
oko 8 i po kilometara, stvarna brzina aviona postaje ograniena brzinom zvuka. Najvei broj
modernih komercijalnih aviona poseduje maksimalnu brzinu leta od 0,8 do 0,9 Maha (1 Mah
je jednak brzini zvuka u vazduhu), a u uobiajenom sluaju krstare brzinom od izmeu 0,78 i
0,85 Maha. Ukoliko avion prekorai brzinu od jednog Maha, tada vazduh oko njega poinje
da se kree veom brzinom od zvuka to moe dovesti do naglih podizanja aviona, to
oteava upravljanje njime. Brzina zvuka u vazduhu zavisi od njegove temperature, a poto se
sa porastom nadmorske visine, temperatura vazduha smanjuje, tako e i brzina zvuka opadati,
pa e stoga opadati i maksimalna brzina leta aviona.
- Ako kruimo avionom iznad neke oblasti na Zemlji, zato se kroz pola
dana ne nalazi ispod nas druga strana planete?
Ovo pitanje je slino pitanju zato se Zemlja ne pomeri ispod naih nogu kada
skoimo u vis. Ako se nalazimo u avionu koji krui iznad nekog mesta, ili u helikopteru koji
samo stoji u jednom mestu, u oba sluaja se naa letelica nalazi u vazduhu, koji se pomera
zajedno sa Zemljom ispod nas. Probajte da dok sedite u toj letelici, bacite npr. ping-pong
lopticu u vis, i naravno videete da nee biti odneena unazad, ve e u skladu sa zakonom o
odranju impulsa, pasti isto onako kao da se nalazite u nekom nepokretnom sistemu. I zaista,
loptica i vi u avionu ste u slinom inercijalnom sistemu, kao i avion i vazduh na Zemlji.
Drugim reima, Zemlja i njena vazduna atmosfera se zajedno vrte u krug oko Zemljine ose
rotacije. Prvi Njutnov zakon kae da tela u kretanju nastavljaju da se kreu sve dok ih neke
spoljne sile ne ubrzaju ili uspore. U sluaju naeg radoznalog skakaa, ping-pong loptice ili
aviona/helikoptera koji krui ili stoji u mestu, njihovo poetno horizontalno kretanje (tj.
ugaono kretanje zajedno sa celom Zemljom) traje ak i kada napuste Zemljinu povrinu i vinu
se u visine. Zemljin ekvator je dugaak oko 38 miliona metara, pa ako podelimo ovu duinu
sa 24 asa, dobiemo brzinu rotiranja Zemlje na ekvatoru koja iznosi oko 460 metara u
sekundi. Uragan dostie brzine od oko 70 metara u sekundi, pa samo zamislite kakav bi to bio
vetar kada se vazduh iznad Zemlje ne bi okretao istom brzinom kao i Zemlja ispod. Ovaj
efekat ouvanja impulsa, je i razlog zato se sateliti skoro uvek lansiraju u pravcu istoka i u
blizini ekvatora, jer tada im Zemljino kretanje prua najvie slobodnog impulsa i pre nego
to se raketa otisne u vazduh.
- Koliko brzo bismo trebali da letimo oko Zemlje da bi Sunce bilo uvek pod
istim uglom iznad nas?
Pretpostavimo da se nalazimo u avionu koji putuje u pravcu zapada, du ekvatora.
Vremenske zone se menjaju na svakih 1609 km, pa ako elimo da na svakih sat vremena
vraamo kazaljku na satu za po jedan sat unazad ili da slobodno zaustavimo kretanje kazaljke
na satu, brzina kojom bi se kretao na avion, a i mi u njemu, trebalo bi da bude jednaka brzini
od 1609 km/h. U ovome sluaju, naa brzina kretanja u odnosu na Zemlju bi bila jednaka
brzini rotacije Zemlje oko svoje ose, s tom razlikom to bi bila usmerena u suprotnom pravcu,
tako da se Sunce nalazi uvek na istom delu neba. Ako bi na avion ovako leteo nekoliko dana,
osim to bismo pomerali kazaljku za jedan sat unazad na svakih sat vremena, morali bismo
promeniti datum svaki put kada preletimo Meunarodnu datumsku liniju, koja predstavlja
meridijan (povezuju Zemljin severni i juni pol) koji prolazi kroz Tihi Okean, a nalazi se na
suprotnoj strani od Grinia. Jo je portugalski pomorac Ferdinand Magelan primetio da je
tokom trogodinje plovidbe oko nae planete kreui se od istoka ka zapadu propustio jedan
dan u svom brodskom dnevniku (suprotno od onoga to se desilo junaku il Vernove knjige
Put oko sveta za 80 dana). Naravno, neto kasnije je shvatio da je usled obilaska Zemlje u
pravcu zapada, video po jedan izlazak i zalazak Sunca manje od svojih prijatelja koji su to
vreme proveli u jednom mestu. Inae, kada bi dva aviona poletela u obilazak Zemlje jedan u
pravcu istoka, a drugi u pravcu zapada, asovnik koji se bude kretao u pravcu izlazeeg Sunca
e pokazivati manje vreme za itavih 207,4 nanosekunde, to je posledica relativistikog
uticaja Zemljine rotacije na tok vremena.
na as (u gradu jo sporije), dok Boeing 747 leti brzinom od oko 900 kilometara na as, pa
vidimo da je vremenska efikasnost znatno na strani aviona.
iva je jedna od hemijskih supstanci koje se nalaze na listi ''opasne robe'' sastavljenoj
od strane Meunarodne civilne avijatiarske organizacije (ICAO), koja je deo Ujedinjenih
Nacija. U skladu sa ovim propisom, nijedna od ovih ''opasnih'' supstanci, ukljuujui ak i
uljane boje (koje se usled pregrevanja mogu proliti i nagristi polimerne zaptivae i rafove) i
ivin termometar, ne sme se unositi u avion. iva je jedini metal koji je tean na sobnoj
temperaturi, a poznato je da su svi metali, pogotovo u tenom stanju, vrlo reaktivni. Avioni su
izgraeni od aluminijuma, koji reaguje sa kiseonikom iz vazduha stvarajui tanki i stabilni
zatitni sloj oksida na povrini. iva, usled svoje velike reaktivnosti, ima sposobnost da
probije ovaj zatitni oksidni sloj i rastvori aluminijum, stvarajui korozivni amalgam
(jedinjenje ive sa metalom), koji stvara upljine u aluminijumskoj strukturi. Amalgam se
veoma sporo iri pa bi se avion, u kome bi se prolila iva, morao radi bezbednosti staviti van
upotrebe, a avionska kompanija bi verovatno naplatila trokove od putnika koji je bio
neoprezan i nije potovao pravila. Inae, plombe koje nosimo na zubima sastoje se upravo do
amalgama koji se pravi meanjem prakaste legure srebra, kalaja i bakra sa ivom.
- ta su to glajderi?
Glajderi su svi avioni koji nemaju motor. Glajderi su veoma mali i lagani i u njima se
najee moe voziti najvie dva oveka. Pilotska kabina glajdera je takoe veoma mala, a
umesto da piloti u njima sede kao na stolici, oni zapravo sede na podu sa horizontalno
ispruenim nogama. I glajderi su, slino obinim avionima, izdizajnirani tako da im je
povrina to je mogue vie glatka kako bi to lake klizili kroz vazduh. Prvi tipovi glajdera
su se pravili od drveta obloenog platnom, dok su se kasniji tipovi izraivali od aluminijuma.
Ipak, moderni glajderi se prave od ugljeninih i staklenih vlakana, ime se omoguava izrada
povrine koja pravi znatno manje trenja sa vazduhom od aluminijuma. Ukoliko biste postavili
glajder i obian avion jedan pored drugog primetili biste oiglednu razliku u izgledu krila jer
su krila glajdera znatno ua i dua od krila obinog aviona. Naime, efikasnost krila se moe
poveati putem poveanja odnosa raspona krila i njihove irine. Inae, glajderi koriste iste
kontrolne povrine (pokretni delovi krila i repa) kao i obini avioni, a poseduju samo jedan
toak za sletanje koji je montiran direktno ispod kabine. Naravno, od odnosa teine aviona,
trenja sa vazduhom i podizanja zavisie visina i vremensko trajanje krstarenja glajdera.
Poletanje glajdera se izvodi putem aero-noenja, postupka u kome avion sa motorom odnosi
glajdera u visinu pomou dugakog kanapa. Pilot glajdera bira pogodnu nadmorsku visinu na
kojoj otputa kanap i samostalno nastavlja let. Drugi popularni metod poletanja glajdera
podrazumeva mehaniko vuenje pomou dugakih kablova. U trenutku kada glajder pone
da se podie, pilot otputa kanap i samostalno nastavlja let. Sa poveanjem brzine leta
glajdera, poveava se kako podizanje, tako i trenje. Poto glajder ne poseduje motor, on
dobija brzinu na sledei nain: savijanjem krila nadole i avion poinje da se sputa prilikom
ega se smanjuje njegova nadmorska visina, ali i poveava brzina, koja se zatim koristi za
podizanje aviona. Tako e tei avioni uz vie manevrisanja i bre leteti. Stoga, glajderi u
okviru svog tereta uvek nose oko 250 kg vode, pri emu se ona moe i isputati kroz ventile
ukoliko je neophodno trenutno podizanje. Performans glajdera se odreuje njegovim odnosom
klizanja (glajdinga). Moderni glajderi poseduju odnos klizanja od 60:1, to znai da e ovakav
glajder preleteti 60 kilometara ukoliko zapone let na nadmorskoj visini od jednog kilometra.
U poreenju sa glajderima, obini avioni poseduju odnos klizanja od samo 17:1. Slino
paraglajderima, i glajderi se koriste navie usmerenim vazdunim strujama (termalnim
strujama, koje postoje iznad delova Zemljine povrine koje odlino apsorbuju Sunevu
toplotu asfalt, tamne njive, kameni predeli, a i oblasti ispunjene pticama koje retko mau
krilima i oblaci u nastajanju ukazuju na eventulano postojanje struja toplih vazduha; strujama
odbijenim od breuljaka ili planina; i talasnim strujama koje nastaju na strani planine koja je u
zavetrini) za poveanje visine leta.
od 0,8 sekundi i svi majstori zakucavanja se u vazduhu zadravaju otprilike toliko. Dakle, 0,8
sekundi. Izgledalo je da Dordan due ostaje u vazduhu zato to je, pre nego to zakuca ili
utira, drao loptu due od bilo kog koarkaa, a putao ju je tek kad krene nazad ka zemlji.
Njegova navika da savije noge u kolenima pri skoku takoe je inila da izgleda da on ostaje u
vazduhu due nego ostali koarkai.
- ta su to sprajtovi?
Sprajtovi predstavljaju ogromne atmosferske trake crvene i plave svetlosti irine do
10, a visine do 30 kilometara koje se pojavljuju i nestaju toliko brzo da ih ljudsko oko tek
ponekad moe primetiti. Sprajtovi se pojavljuju u tankim i hladnim slojevima atmosfere na
nadmorskim visinama izmeu 40 i 90 kilometara, a iako njihovo stvarno poreklo do danas
nije u potpunosti razjanjeno, smatra se da su njihove pojave izazvane munjama u olujama
ispod njih. Premda najvei broj munja potie iz negativno naelektrisanih dna oblaka, ak
jedna od 5 munja potie iz pozitivno naelektrisanog dna oblaka, to ne rezultuje u sputanju
elektrona ka Zemlji, ve u njihovom uspinjanju sa Zemlje ka oblaku. Negativno naelektrisana
dna oblaka predstavljaju ono to fiziari nazivaju kvazi-elektrostatikim (QE) poljem
intenzivnim elektrinim poljem koje se prostire visoko u atmosferu. Vrednost kritinog
napona preko koga dolazi do elektrinog pranjenja, u velikoj meri zavisi od gustine
vazduha. Na veoma visokim nadmorskim visinama (iznad 75 kilometara) gde je gustina
vazduha mala, QE polje premauje vrednost kritinog napona za vazduh, to dovodi do
- ta je to terminalna brzina?
Ako posmatramo telo koje pada, primetiemo da na njega deluju dve sile: nadole
usmerena sila gravitacije i nagore usmerena sila trenja. Osim to uvek deluju suprotno pravcu
kretanja, sila trenja kao posledica sudaranja i prenoenja energije na okolne estice sredine
kroz koju prolazi telo u velikoj meri zavisi i od kvadrata brzine tela. Kada telo poinje da
pada, njegova brzina je mala, pa je stoga i sila trenja mala. Meutim, poto pod dejstvom
gravitacionog ubrzanja telo u svakoj sekundi dobija u brzini za dodatnih 9,81 m/s, njegova
brzina se poveava, a stoga se poveava i sila trenja. U jednom trenutku, sila trenja ipak
dostie dovoljno veliku vrednost da poniti delovanje sile gravitacije i dalje ubrzanje se ne
deava, ve telo nastavlja da pada konstantnom brzinom, koja se naziva terminalna brzina.
injenica da se sila trenja poveava sa brzinom tela, a sila gravitacije ne, ima za posledicu
postojanje terminalne brzine tela koje pada kroz neki fluid. Terminalna brzina je razliita za
razliita tela, a osim brzine tela, terminalna brzina zavisi i od gustine fluida kroz koji se telo
kree, od povrine dela tela koje se kree direktno kroz fluid, kao i od koeficijenta trenja
(bezdimenziona veliina koja zavisi i od oblika tela).
izvesnih oteenja na strukturi padobrana usled velikog napona (sile po jedinici povrine) koji
deluje na njega i izaziva znatna istezanja tkanine. Takoe, tokom padanja, gustina vazduha, a
time i pritisak kojim on deluje na strukturu padobrana se poveavaju, pa je ovaj vazduh
neophodno oslobaati iz zapremine koju obuhvata padobranska kupola. Nekada padobrani
nisu posedovali ovaj otvor tako da se vazduh mogao oslobaati iz zapremine koju obuhvata
tkanina padobrana samo du njenih ivica, pa je stoga bilo neophodno naginjati padobran na
jednu stranu kako bi vazduh mogao da napusti unutranjost padobrana. Ovo je izazivalo
naginjanje padobranca na jednu stranu, a kada bi se padobran vratio u uspravan poloaj, vie
vazduha bi poelo da cirkulie sa suprotne strane tako da bi se padobranac sada nagnuo na
drugu stranu, pa bi se tako uspostavilo pravilno oscilovanje njegovog poloaja, slino
oscilovanju klatna. Cirkulisanje vazduha kroz mali otvor na vrhu padobrana spreava ove
oscilacije i ini sletanje i prizemljivanje znatno bezbednijim i preciznijim.
- ta je to perpetuum mobile?
Perpetuum mobile predstavlja hipotetinu i nikad ostvarljivu mainu koja bi u jednom
izolovanom sistemu (u kome ne razmenjuje energiju sa okolinom) radila veno. Posle
vievekovnih pokuaja da se napravi ovakva vena maina, sa otkriem zakona
termodinamike koji upravljaju naim Kosmosom dolo se i do saznanja da bi postojanje
perpetuum mobile-a znailo naruavanje zakona termodinamike, pa se stoga iz sveopteg
vaenja ovih zakona u naem materijalnom svetu, zakljuilo da postojanje ovakve maine
nije mogue. Ipak, svako klatno koje osciluje ili toak koji se obre predstavljali bi perpetuum
mobile, ali samo kada ne bi postojalo trenje. Zavrtite jedan toak u kosmikom vakuumu i on
e se obrtati sve dok ga neka spoljanja sila (estice ili elektromagnetni talasi) ne zaustavi.
Ovakav toak bi se u jednom hipotetikom, izolovanom sistemu beskonano dugo obrtao.
Meutim, toak koji se okree na povrini Zemlje, okruen je molekulima vazduha koji se
sudaraju sa atomima toka, tokom ega se kinetika energija toka postepeno predaje
atomima vazduha, a ova pojava je poznata kao trenje, odnosno pretvaranje energije kretanja
toka u toplotu, odnosno zagrevanje okolnog vazduha. Stoga, ako bismo eleli da napravimo
mehanizam koji se nikada ne bi zaustavio, morali bismo da odstranimo svaki otpor kretanju,
kao to je trenje na osovini, otpor vazduha i sl. Meutim, neko bi rekao da je dovoljno
konstruisati ureaj koji bi pretvarao toplotu (nastalu pod dejstvom trenja) u mehaniku
energiju i vraao je toku. Na taj nain, zakon o odranju energije (koji kae da se energija ne
moe ni stvoriti ni unititi, ve samo moe menjati svoj oblik) bi bio ouvan, a perpetuum
mobile ostvarljiv. Prevesti toplotu u energiju kretanja ak i nije tako teko svaka parna
maina to radi. Meutim, dok i najsavrenija toplotna maina uspeva da prevede u rad samo
jedan deo toplote kojom raspolae, u sluaju perpetuum mobile-a, ona bi trebalo da prevede
svu nastalu toplotu, bez ikakvog ostatka. I to je mogue, ali kako nam kae termodinamika,
samo ako se toplotna maina nalazi na temperaturi apsolutne nule (0 K, tj. 273.16 oC), jer joj
se jedino tako moe oduzeti (i zatim pretvoriti u mehaniki rad) sva toplota kojom raspolae.
A apsolutnu nulu je, kako nam kae trei, poslednji zakon termodinamike, neizvodljivo
dostii u konanom broju koraka. Drugim reima, i za postizanje apsolutne nule bismo morali
da imamo 100 % efikasnu mainu, slinu onoj koju teimo da napravimo, pa se tako vraamo
u krug.
srednjim geografskim irinama Zemlje u vidu pretenih zapadnih vetrova koji dominiraju u
oblastima izmeu 40 i 60o geografske irine. Iznad polova, hladan i teak vazduh tone i kree
se ka niim geografskim irinama i skree ka zapadu pod dejstvom Koriolisovog efekta. Ovi
vetrovi se susreu sa pretenim zapadnim vetrovima negde oko polarnog pojasa formirajui
niz oblasti niskog pritiska koji se nazivaju cikloni i koji u velikoj meri utiu na vremenske
prilike u naim predelima. Uz ovaj planetarni sistem pretenih vetrova, postoje takoe i
lokalni vetrovi (kao to su uragani ili vetrovi koji prate oluje) koji znatno utiu na klimu
manjih oblasti. Mnogi lokalni vetrovi su takoe i sezonski, to znai da zavise od kretanja
vetrova u zavisnosti od godinjeg doba, a mnogi od njih zavise i od lokalnog rasporeda
zemljanih i vodenih masa. Tipian primer sezonskih vetrova su monsuni koji se pojavljuju
kao rezultat nejednako brzog zagrevanja i hlaenja zemljanih i morskih povrina, a posebno
su izraziti u Aziji, Indijskom Okeanu, kao i u zapadnom Pacifiku. Naime, centralna Azija se
leti zagreva i zimi hladi znatno bre od okolnih okeana. Tokom leta, topao vazduh se podie
sa kontinenta i vlaan vazduh sa Okeana donosi kiu Indiji i Jugoistonoj Aziji. S druge
strane, tokom zime, hladan vazduh iz Sibira se kree ka moru i na kopnu tada preovlauje
suva klima.
Jedan balon iz zabavnog parka moe imati oko tridesetak santimetara u preniku. Poluprenik
balona je dvostruko manji od njegovog prenika (tj. 15 cm), a ako podignemo vrednost
poluprenika u decimetrima na trei stepen, pomnoimo dobijeni broj sa 4/3 i sa brojem
(3,14) dobiemo zapreminu balona u litrima. Za balon poluprenika 15 santimetara,
izraunali smo da e imati zapreminu od oko 14 litara, pa e on uz pretpostavku da su mase
njegove opne i konia zanemarljivo male, moi da podigne teinu od 14 grama. Ako ste na
Zemlji teki 50 kilograma, tj. 50 000 grama, podelimo vau teinu sa 14 grama po balonu i
dobiemo broj od 3571,42 balona, potrebnih da biste se samo uz njihovu pomo podigli u
visinu. Ako elite da se podiete nekom pristojnom brzinom, morali biste da veete za sebe i
dodatnih oko 500 balona. Ako, ipak, uspete da nabavite specijalni balon prenika oko tri
metra, u njemu bi moglo da stane oko 1000 puta vie gasa nego u balonu iz zabavnog parka
pa bi tako za podizanje tereta od 50 kilograma bilo potrebno hiljadu puta manje ovakvih
balona, tj. oko etiri balona. Balon napunjen helijumom prenika oko 30 metara bi mogao da
ponese teret od oko 14 tona.
- ta su to teretni diriabli?
Sve do otkria aviona, diriabli su predstavljali jedinu alternativu brodskim
prekookeanskim putovanjima, a danas se oni uglavnom koriste kao letee reklame iznad nekih
veih sportskih takmienja ili velikih gradova. Meutim, teretni diriabli e uskoro moi da
zalaze u predele gde kamioni ili vozovi nisu u stanju da dou, a pri tome e moi da prenose
mnogo vei teret (do 160 tona) od dananjih aviona. CL 160, prvi planetarni model teretnog
diriabla, dugaak je 260 metara, a napunjen je sa 550 000 kubnih metara nezapaljivog gasa
helijuma. Glavni delovi CL 160 su: omota, koji predstavlja vieslojni film debljine 1,6 mm,
koji podsea na gumenu tkaninu; nosna kupa prenika 26 metara povezana je sa omotaem i u
sebi sadri male raketne motore (kojima se postie efikasno manevrisanje diriablom),
konopaste dizalice, kameru, kontrolne zupanike i komunikacioni sistem za kontakt sa
Zemljom; 250 metara dugaka kobilica koja oblae ceo pod diriabla i za koju se vezuje teret;
repna jedinica koja se sastoji od 4 kormilarska peraja (sa samim kormilom), ija je funkcija da
odravaju stabilnost i pravac krstarenja; i 16 turbinskih motora koji e dozvoljavati diriablu
da pree 10 000 kilometara brzinom od 90 km/h pre nego to dosipanje goriva bude
neophodno. Teretni okvir diriabla je zakaen za kobilicu, a tokom faze utovarivanja, diriabl
se odrava na oko 100 metara visine, dok se teretni okvir sputa ka zemlji pomou dizalica
instaliranih na kobilici. Da bi se diriabl odravao stabilnim tokom utovarivanja, 4 vodea
kabla se sputaju do zemlje i kae za pilone. Istovarivanje diriabla je neto komplikovaniji
proces, jer kada bi diriabl naglo ispustio svoj teret, naglo bi se i vinuo u nebo. Stoga, da bi
ostao stabilan, diriabl se na istovarnom doku povezuje sa sistemom koji upumpava u diriabl
vodu kako bi iskompenzovao gubitak teine usled istovarivanja i tako spreio odletanje
diriabla. Takoe, teret se ne sputa potpuno do zemlje, ve se pomou dizalica sputa do
visine od oko 40 metara. Kablovi sa teretne platforme se zakainju za zemlju kako bi
stabilizovali platformu, a teret se zatim pomou njih sputa do same zemlje. Inae, itav
proces istovarivanja e trajati oko dva sata.
proizvode stvara toplotu i gasove koji se ire, izlaze iz rakete i uzrokuju njeno pomeranje u
suprotnom smeru od smera u kome mlaz naputa raketu. Kiseonik koji je neophodan za
sagorevanje goriva, nosi se u samoj raketi ili u nekom posebnom sudu ili se uva u njoj u
obliku jedinjenja, tako da raketa ne mora da bude vezana za atmosferu. Postoje i neki drugi
propulzioni ureaji u okviru kojih se dodatne zalihe kiseonika dovode direktno iz vazduha.
Nakon oslobaanja toplote usled sagorevanja goriva, topli gasovi se ubrzavaju kroz motor,
tako da je njihova izlazna brzina vea od brzine vazdunog toka pri ulazu. Kako u raketama
koje sa sobom nose kiseonik, tako i u tzv. raketama koje diu vazduh, propulzija (mlazni
pogon) je srazmerna masi izbaenog materijala u jedinici vremena, kao i porastu brzine
izbaene mase. Stoga, podjednaka propulzija se moe postie ili putem izbacivanja velike
koliine materije niskom brzinom tokom odreenog vremenskog perioda (to se postie u
turbopropelerskim motorima) ili putem izbacivanja male mase materije velikom brzinom (to
se postie u turbomlaznim ili ramjet motorima). Dva izvora izbacujue mase su propelant, tj.
gorivo i oksidaciono sredstvo, tj. kiseonik ili vazduh. Tokom sagorevanja goriva, oslobaa se
velika koliina energije uskladitene u jakim kovalentnim vezama izmeu ugljenikovih atoma
u molekulima ugljovodonika, a jedan deo ove energije se prevodi u rad koji pokree vozilo
unapred. Drugi deo energije odnose vrui molekuli u mlazu i rasipaju je u atmosferu ili
nastavljaju da se kreu kroz bazvazduni prostor. Upravo, ovaj deo rasute energije u najveoj
meri minimiziraju veoma efikasni turbopropelerski motori koje koriste dananji putniki
avioni. U tu svrhu, oni blago poveavaju brzinu mlaza u poreenju sa velikom masom
vazduha koju provlae kroz motor u jedinici vremena. S druge strane, turbomlazni i ramjet
motori ispunjavaju zahteve za supersoninim brzinama, ali su zato, manje efikasni u odnosu
na turbopropelerske motore. U turbomlaznim motorima, uneeni vazduh prolazi kroz
kompresor koji ga sabija, te mu tako poveava pritisak, nakon ega vazduh odlazi u komoru
za sagorevanje, a zatim prolazi kroz turbinu pre nego to se ubrza kroz ispustnu cev. Ramjet
motor, s druge strane, ne poseduje pokretne delove, s obzirom da se u njemu stvara porast
pritiska putem usporavanja brze vazdune struje u samoj unosnoj cevi. Meutim, ramjet
motori mogu da funkcioniu samo pri supersoninim brzinama (brzinama veim od brzine
zvuka), pa stoga zahtevaju dodatni ureaj koji e ih lansirati i ubrzati do dovoljno velikih
brzina, a u tu svrhu se najee koriste dodatna raketa ili turbomlazni motor. Meutim, na
velikim nadmorskim visinama, gustina vazduha postaje isuvie mala, i mlazna propulzija je
tada mogua samo ukoliko raketni motor poseduje sopstveno oksidaciono sredstvo sa sobom.
Raketni motori koriste ili vrsta ili tena goriva. Rakete sa vrstim gorivom predstavljaju
najstarije tipove raketa i njihova tela sadre komoru za sagorevanje, kao i smeu vrstog
goriva i oksidacionog sredstva, a paljenjem goriva nastali proizvodi se ubrzavaju kroz usku
cev tako da izazivaju pokretanje vozila u istom pravcu, ali u suprotnom smeru, dok su kod
raketa sa tenim gorivom, gorivo i oksidaciono sredstvo razdvojeni i u kontrolisanim
koliinama se unose u komoru za sagorevanje.
Concord avione i space shuttle-ove) proizvodi dva buma, jedan koji potie sa nosa i jedan
koji potie sa repa aviona (premda i sve druge isturene strukture na avionu kao to su npr.
krila, stvaraju kupaste talase pritiska), ali koji su najee toliko bliski da ih ujemo kao jedan
glasan zvuk.
ameriki kontinent gde izaziva jake vetrove, tornade (vazdune virove koji povezuju olujne
oblake sa Zemljom), kie i talase. Ponekad, za vreme uragana, u levak naglo opalog
atmosferskog pritiska ulazi voda sa povrine mora i nastaje ciklon vodeni stub koji je spojen
sa donjim delom oblaka. Cikloni podiu u vazduh znatne koliine vode zajedno sa njihovim
stanovnicima ribama i koljkama, koje zatim esto padaju na kopno. Interesantno je da je
sam centar uragana, njegovo tzv. oko, relativno mirno u odnosu na oblasti atmosfere koje
ga okruuju. Naime, na visini oka od oko 15 km najvei deo vazduha se ubrzava van oka,
ime se poveava navie usmerena brzina vazduha. Meutim, neto vazduha nalazi put ka
oku stvarajui tako oblast bez oblaka. Uragani se najee kreu putanjama koje podseaju
na parabolu. Na severnoj hemisferi, oluja pod dejstvom pretenih vetrova najpre putuje u
pravcu severozapada i na veim geografskim irinama pod dejstvom mlaznih vetrova skree
ka severoistoku. Na junoj hemisferi, uragani se najpre kreu ka jugozapadu, a zatim skreu
ka jugoistoku.
poluprenik i pomnoimo dobijeni broj sa 4. Tako smo izraunali da Zemljina lopta ima
povrinu od oko 510 miliona kvadratnih kilometara, odnosno 510 1012 kvadratnih metara.
Pomnoimo sada 510 1012 sa 10 335 i dobiemo da je ukupna teina Zemljine atmosfere
jednaka 5,26 1018 kilograma, odnosno 5,26 kvadriliona tona.
prilikom leta u ptiijoj formaciji, najvie usled produenje vremena lebdenja u vazduhu kao
posledice letenja u viru drugih ptica.
prua oseaj hlaenja. Naime, dve treine toplote naih tela se prenosi na vazduh oko nas
putem elastinih sudara izmeu atoma i molekula pri emu se estice toplijeg tela (najee
nas) usporavaju, dok se estice hladnijeg tela ubrzavaju, dok se jedna treina nae toplote
odnosi sa nas putem isparavanja znoja sa nae koe. Po veoma toplim danima kada je
temperatura vazduha jednaka ili vea od nae telesne temperature, prenos toplote putem
elastinih sudara potpuno prestaje, pa naa tela emituju toplotu samo putem isparavanja znoja.
to su vea vazduna strujanja iznad nae koe, to e kapi znoja bre isparavati i tako nas
hladiti. Razlog zato nam se ini da je vazduh u celoj sobi postao hladniji kada ukljuimo
ventilator je u tome to intenzivnija vazduna strujanja podstaknuta okretanjem krila
ventilatora meaju vazdune slojeva u sobi. Naime, topli vazduh je rei od hladnog, pa se
stoga nalazi na vrhu sobe, dok hladniji vazduh pluta iznad poda. Iz istog razloga su ventilatori
koji se nalaze na plafonima visokih soba korisni ak i zimi, jer potiskuju topli vazduh sa vrha
sobe ka njenom dnu gde se on mea sa hladnijim vazduhom inei tako itavu sobu malo
toplijom.
zamenjuje senku nastaje kada avion sa Zemlje zaklapa blizak, ali neto manji ugao u vidnom
polju od Sunca i tada reflektovana svetlost sa aviona ostavlja tragove na Zemlji. Padobranci
esto vide kako senka na bliskom bregu pored koga lete biva zamenjena poljem svetlosti, a
ova pojava da je povezana sa vizuelnom iluzijom u okviru koje se na mestu preseka dveju
ortogonalnih tamnih pruga pojavljuje centralna svetlost. Nauka jo uvek nije objasnila ovu
pojavu, a premda se zna da ona nije povezana sa difrakcijom (rasipanjem svetlosti prilikom
prolaska kroz mali otvor), odnosno interferencijom svetlosti, smatra se da je povezana sa
mehanizmom pootravanja ivica predmeta u mrenjai oka.
normalne; heksagonalna, kod koje dve ose jednakih duina zaklapaju ugao od 1200, a
normalne su na treu osu; i kubina reetka, kod koje su sve ose jednakih duina i meusobno
su normalne). Ovih 7 kristalnih sistema, zajedno sa 32 takaste grupe simetrije daju nam 230
razliitih prostornih grupa simetrije. Pravilna rasporeenost atoma u prostoru kristala se
potvruje konstruktivnom interferencijom elektrona, neutrona, ili rendgenskih talasa
(neophodno je da talasna duina ovih talasa bude bliska rastojanju izmeu atoma kristala, to
je reda veliine angstrema 10-10 metara) difraktovanih na kristalnim ravnima, nakon
usmeravanja snopa talasa pod odreenim uglom (ili uglovima) ka kristalu. Interesantno je i da
su oscilacije izmeu atoma kristala anharmonine, to znai da srednje rastojanje tokom
oscilovanja estice ne odgovara njenom ravnotenom poloaju. Drugim reima, estice se
tokom svake oscilacije vie udaljavaju jedna od druge, nego to se pribliavaju, odnosno
amplituda svake oscilujue estice nije jednaka na obe strane oko ravnotenog poloaja. Ova
pojava je veoma znaajna za na svet, jer ona za posledicu proizvodi konanu toplotnu
provodljivost kristala, kao i pojavu toplotnog irenja (slino inama vozova koje se leti
proire). Naime, kada bi oscilacije izmeu atoma u kristalu bile harmonijske slino
oscilovanju ljuljake ili klatna, tada bi toplotna provodljivost kristalnih tela bila beskonana,
jer sa poveanjem temperature tela, odnosno sa poveanjem amplitude oscilovanja estica, ne
bi dolazilo do njihovog poklapanja i rasejavanja, ve bi one oscilovale nezavisno jedne od
drugih.
- ta su to teni kristali?
1888. godine je Fridrih Rejnicer (Friedrich Reinitzer) ispitujui supstancu holesterol
benzoat, primetio da ona poseduje dve razliite take topljenja. Sa zagrevanjem je prvo
prelazila u neprozirnu tenost, dok je sa daljim zagrevanjem prelazila u providnu tenost.
Neprozirna tena faza je okarakterisana kao teno kristalna faza ove supstance. Veina tenih
kristala poseduje nekoliko zajednikih odlika: njihovi molekuli su dugaki, imaju vrste
lanane produetke i veliki dipolni momenat (ili veliku polarizabilnost). Ovi, dugaki
molekuli se mogu usmeravati u pojedinim pravcima dajui tako izvesnu simetriju molekulima
tenosti, pa stoga ovakve tenosti smatraju polu-kristalima. Primeri tenih kristala mogu biti
nematina faza u kojoj su svi molekuli usmereni u istom pravcu, ali pri tome ne postoji
neka posebna simetrija u njihovoj strukturi, i smektina faza, u kojoj osim usmerenosti
molekuli, postoji i oigledan simetrini poredak molekula. Primer smektinog tenog kristala
bi mogle biti elijske membrane, koje se sastoje od dva sloja molekula masti, gde su njihove
nepolarne strane okrenute ka unutranjosti membrane, dok su polarni krajevi ugljovodoninog
lanca jednog sloja okrenuti ka spoljanjosti, a drugog ka unutranjosti elije. Slino strukturi
molekula lipida (masti), mnogi teni kristali predstavljaju polimere organskih jedinjenja, iji
su glavni atomski sastojci naravno atomi azota, ugljenika, kiseonika i vodonika. Tako npr. i
mehurovi od sapunice predstavljaju tene kristale sapuna, odnosno deterdenta (koji su po
strukturi slini dugakim molekulima masti, osim to umesto COOH atomske grupe na kraju
molekula poseduju neki metalni jon, kao to je npr. natrijumov), pomeane sa molekulima
vode. Teni kristali se zbog svojih optikih osobina sve vie koriste u optiko-elektronskim
tehnologijama, a koriste se npr. za izradu LCD displeja u kojima se izmeu dva sloja
polarizatora nalazi ureeni teni kristal, koji menja svoj orijentaciju, a time i transparentnost u
zavisnosti od primenjenog elektrinog polja.
vie ili manje za faktor deset. Prvi korak je, naravno, da procenimo koliko je veliko zrno soli.
Istresli smo nekoliko zrna soli na sto i izmerili da kada se tri zrna soli poreaju jedno pored
drugog, onda je njihova zajednika duina otprilike jednaka jednom milimetru. Stoga,
moemo pretpostaviti da je nae tipino zrno soli jedna slana kockica stranice duine 0,3
milimetra. Gustina natrijum hlorida je oko 2,156 g/cm3, a uz pretpostavljenu kubinost
kristala i izraunatu zapreminu od 0,027 mm3, mnoenjem gustine i zapremine dobijamo
masu kockice od 5,85 10-5 grama. Zrno kuhinjske soli se sastoji od atoma natrijuma i atoma
hlora. Atomska masa natrijuma iznosi 23 grama po molu, dok je atomska masa hlora jednaka
35,5 grama po molu, a prosena atomska masa kuhinjske soli e iznositi 29,25 grama po
molu. Jedan mol bilo koje supstance sadri 6,02 1023 atoma (ili molekula), pa emo broj
atoma u naem zrnu soli dobiti lako ako podelimo masu zrnca sa prosenom atomskom
masom i Avogadrovim brojem (6,02 1023). Ovako smo dobili broj od 1,2 1018 atoma u
samo jednom zrnu soli. Naravno, pola su atomi natrijuma, a pola atomi hlora.
nastajao na dubinama od 200-300 kilometara ispod povrine Zemlje gde vladaju izuzetno
visoki pritisci. 1985. godine je zagrevanjem grafita do visokih temperatura napravljena nova
alotropska modifikacija ugljenika koja je dobila ime po amerikom arhitekti Bakminster
Fuleru (Buckminster Fuller), arhitekti koji je konstruisao geodezijski svod koji predstavlja
loptu koja se sastoji ne od petouglova i estouglova, ve od trouglova. U
bakminsterfulerenima (ija je molekulska formula C60), atomi ugljenika formiraju kristalne
reetke oblika fudbalskih lopti. Kao to se fudbalska lopta sastoji od 20 pravilnih estouglova
i 12 pravilnih petouglova, istu takvu strukturu poseduje i jedan molekul fulerena. Svaki atom
ugljenika se nalazi na taki preseka petougaonika i estougaonika. Osim bakminsterfulerena
(C60), naunici su otkrili i druge vrste fulerena ukljuujui i nanotube (kristalne strukture u
okviru kojih atomi ugljenika formiraju male, uplje cilindre), C70, C20 i dr. Tek poto su
fulereni otkriveni u laboratoriji, molekuli oblika fudbalskih lopti su pronaeni u kamenju na
Novom Zelandu, kao i u nekim meteoritima. Fulereni predstavljaju odline provodnike
(postaju superprovodni na niskim temperaturama), a i predstavljaju izuzetno vrste materijale.
Tako se smatra da bi potpuno ist C60 bio dvostruko jai od dijamanta. Najpopularnija metoda
za dobijanje fulerena predstavlja metodu lunog pranjenja izmeu dve grafitne elektrode u
atmosferi helijuma. 1991. godine je otkriveno da plamena a nastala prilikom sagorevanja
ugljovodonika, kao to su benzol, toluol i acetilen, sadri male koliine C60, a najbolji
saopteni prinos koji je postignut nisko-temperaturnim sagorevanjem benzola u laminarnom
plamenu na 1800oC iznosi 20 %. Naunici smatraju da se fulereni nalaze i u Kosmosu i to
posebno u blizini crvenih dinova. Kada budu poeli da se proizvode u veim koliinama,
polje primene fulerena e biti izuzetno iroko, od fuleren-hidridnih baterija i jakih
elektromagneta i magnetnih superprovodnika, preko mikroskopski malih kuglinih leajeva,
odnosno maziva za superbrze rotore, pa sve do raketnih goriva, super akumulatora (sa
povezanim atomima litijuma i fluora unutar fudbalske lopte koji tite C60 od kiseonika iz
vazduha), memorija, nanomaina, materijala desetostruko veih zateznih jaina od elika
(nanotube cevaste fulerenske strukture ija je duina viestruko vea od prenika, a u okviru
kojih je svaki atom ugljenika u sloju vezan za tri susedna ugljenikova atoma preko sp2
hibridizovanih orbitala), ukljuujui i mnoge druge primene u nanotehnologijama budunosti.
- ta je to aerogel?
Aerogel predstavlja vrstu materiju na bazi silicijuma dioksida, ali koja je toliko
porozna da ak 99,8 % njene zapremine ini prazan prostor, odnosno vazduh. Aerogel je
providna, plava supstanca koja drei se u rukama izgleda kao kockica plave, zaleene magle.
Aerogel je 1000 puta rei od stakla (jo jednog materijala na bazi silicijuma dioksida, istog
jedinjenja od koga se sastoje zrna peska sa plae), otkriven je 1930. godine na Univerzitetu u
Stenfordu i danas predstavlja najlaku (najreu) vrstu materiju. Aerogel poseduje niz
razliitih primena zahvaljujui svojim neobinim osobinama u koje spada i sposobnost
izdravanja veoma visokih temperatura. Tako, NASA-ina laboratorija za mlazni pogon u gradu
Pasadeni u Kaliforniji je koristila aerogel za toplotno izolovanje elektronskih kutija u roveru
Pathfinder koji se 1997. godine proetao po povrini Marsa i tom prilikom je proanalizirao, a
istu funkciju e aerogel imati i prilikom izolacije baterija na roveru koji e istraivati Mars
2003. godine. Iako aerogel izgleda kao kockica plave magle, ukoliko na vrh ove kockice
postavimo ibice, a dno izloimo plamenu, ibice e biti u potpunosti izolovane od toplote
plamena i nee se zapaliti, to je posledica izuzetno niske toplotne provodljivosti aerogela, to
ga ini 39 puta boljim izolacionim sredstvom od staklenih vlakana. Takoe, letelica Stardust
koja se trenutno nalazi na putu ka kometi Wild-2 koristie aerogel za zahvatanje estica
praine sa ove komete, kao i zvezdane praine koju e doneti na Zemlju 2006. godine. Kada
letelica Stardust susretne kometu, estice praine koje su manje od zrnaca peska kretae se
brzinom od oko 3 km/s, a aerogel e ove estice postepeno usporavati tokom njihovog
prolaska kroz njegovu strukturu, tako da one nimalo ne promene njegov oblik ili hemijski
sastav. Kockice aerogela koje se nalaze u ovoj letelici su manje guste na povrini koja je
izloena udarcima estica, ali se gustina kockica poveava sa pomeranjem ka njihovom
sreditu, a upravo na ovaj nain se izaziva postepeno usporavanje i zaustavljanje kosmikih
estica u aerogelu. Kockice aerogela su u letelici Stardust poreane u ramu oblika jednog
teniskog reketa, pri emu e jedna strana reketa biti okrenuta kometi koju e presresti, dok e
druga strana reketa tokom ostatka sedmogodinjeg putovanja kroz Kosmos biti okrenuta u
pravcu leta letelice tako da prikuplja kosmike estice u prolazu. Kada estica ue u aerogel,
ona ostavi trag koji je oko 200 puta vei od dimenzija estice. Usled svojih jedinstvenih ne
samo toplotnih, ve i akustikih, optikih i elektronskih osobina, smatra se da e aerogel
nalaziti veliku primenu na Zemlji budunosti.
- ta su to pametni materijali?
Pamenje je jedna od osnovnih osobina ivog sveta. elije se smatraju najmanjim
inteligentnim jedinicama, ali kada priamo o pametnim materijalima, tada govorimo o
pamenju onog to ljudi esto nazivaju neivom prirodom kristalima. Jo pre 70 godina,
primeena je poveana rastvorljivost oksida u kiselinama koje odgovaraju solima iz kojih su
ovi oksidi dobijeni. Tako se npr. aluminijum oksid (Al2O3), dobijen arenjem aluminijum
sulfata, najbolje rastvara u sumpornoj, a slabije u hlorovodoninoj, azotnoj ili siretnoj
kiselini. Analogna pojava je ustanovljena i kod oksida dobijenih arenjem hlorida, nitrata i
acetata, a objanjena je injenicom da su u dobijenim oksidima sauvani delii polaznih soli
sposobni da se prisete svoje polazne strukture, to i olakava stvaranje tih soli delovanjem
odgovarajuih kiselina na okside. Efekat pamenja kod materijala moe biti raznovrstan.
Tako, neki materijali poseduju sposobnost pamenja oblika i ukoliko ih zagrejemo iznad neke
tano definisane temperature, oni e se transformisati u oblik koji mu je prethodno namenjen.
Ovakav efekat pamenja je prvi put primeen 1932. godine kod nekih zlato-kadmijum legura,
a 1938. godine i kod nekih bakar-cink mesinga. Meutim, 1962. godine je u amerikoj
mornarikoj laboratoriji otkriveno da i legura titana i nikla u odnosu pola-pola poseduje
potpuno povratan proces pamenja koji se moe ponavljati tokom hiljada ciklusa, bez imalo
tragova senilnosti. Pri tom prelazu dolazi do znaajnih naprezanja koja se neposredno mogu
prevesti u mehaniki rad, to je iskorieno u izradi toplotne maine na bazi nitinola (kako je
ova pametna legura nikla i titana dobila ime sa dodatkom inicijala amerike mornarike
laboratorije). Osim nitinola i mnoga druga intermetalna jedinjenja kod kojih dolazi do
martenzitnog prelaza (kristalna struktura u kojoj su susedni slojevi malo pomereni jedan u
odnosu na drugi) poseduju efekat pamenja. Naime, kada se pametno intermetalno jedinjenje
hladi, njegova kubna struktura se ne smie u jednu od dve istovetne (jednakoenergetske)
trodimenzionalne paralelogramske martenzitne strukture, ve se dobijaju jednake koliine dva
blizanca oblika tanke paralelopipedne ploice istegnute u jednom pravcu, sloene sa ploama
koje su njihova slika u ogledalu, jer su orijentisane u drugom pravcu (tzv. riblja kost). Pod
dejstvom naprezanja u nisko-temperaturnom stanju, sistem e prei samo u jednu od strukture
blizanaca. Sa zagrevanjem, materijal prelazi u svoj originalni, visoko-temperaturni oblik, pri
emu materijal pamti ovaj oblik koji mu je bio dat iznad oblasti faznog prelaza. Pametni
materijali danas nalaze razliite primene: kao zaptivai za spajanje cevi (koje se ohlaene
nametaju, a na sobnoj temperaturi se ire to omoguava dobro zaptiven spoj), kao
samoizvlaee antene na satelitima (koje su u poetnom stanju skupljene, da bi se u Kosmosu
ispravile zagrevanjem iznad kritine temperature), ploice na odei (koje se mogu prati u ve
maini da bi zatim povratile svoj prvobitni oblik), kao okviri naoara (kada se iskrive, stavimo
ih pod mlaz tople vode i one ponovo poprimaju svoj originalni oblik), u toplotnim mainama
(koje prevode toplotu u rad na bazi irenja i skupljanja nitinola ili nekog drugog pametnog
materijala oko kainika potopljenog u vruu i hladnu vodu), a u budunosti e se moda od
njih praviti i automobilske karoserije, koje e biti dovoljno da stavimo pod tu tople vode da
bi se ispeglale.
- ta su to biomaterijali?
U jednoj egipatskoj mumiji, staroj nekoliko hiljada godina, koja se danas paljivo
uva u londonskom British Museum-u, deo lobanje bio je zamenjen zlatnom ploicom.
Detaljna ispitivanja su pokazala da je zlatna ploica bila implantirana u ivo ljudsko telo, to
svedoi da je i medicina drevnih civilizacija tragala za biomaterijalima koji bi bili
kompatibilni sa telima ivih bia. Za razliku od biolokih materijala koji predstavljaju sve
materijale biolokog porekla, biomaterijali su svi oni materijali, bilo prirodnog ili vetakog
porekla, koji su predodreeni da stupe u fiziki kontakt sa unutranjim tkivima ivih tela.
Stoga se naoare ili sluni aparati najee ne smatraju biomaterijalima jer stupaju u kontakt
samo sa koom, dok kontaktna soiva, vetake kosti, zubi, sintetiki krvni sudovi, srani
zalistci i razna druga medicinska pomagala predstavljaju primere biomaterijala. Biomaterijali
mogu biti neresorbilni (u telu zadravaju svoj prvobitni oblik i strukturu) ili resorbilni (u telu
se rastvaraju na raun stvaranja novog tkiva), kao i bioaktivni (kada se formiraju veze
izmeu biomaterijala i tkiva) ili bioinertni, a obavezne osobine svih biomaterijala su:
biokompatibilnost (sklapanje prijateljstva sa telom domaina), visoka otpornost na koroziju
(u sluaju metalnih implanata), i odgovarajue mehanike osobine (zatezna jaina, otpornost
na zamor i habanje). Hidroksiapatit (Ca10(PO4)6(OH)2), kolagen (koji zajedno ine 89 %
kostiju) i mnogi polimeri (na primer poli-L-laktid, poliglikolid) nalaze danas primenu kao
komponente koje ulaze u sastav biomaterijala, a u sve veoj meri se u ljudska bia ugrauju i
ipovi (mikroelektronska kola) koji u zavisnosti od elektrinih osobina svoje okoline
iniciraju luenje korisnih lekova. Stoga, izgleda da kiborzi (spojevi maine i oveka) i
androidi (maine koje misle ili oseaju) vie nisu retki sluajevi iz SF pria, ve i deo sveta
dananjice.
- ta je to holografska memorija?
Ureaji koji koriste svetlost za uvanje i itanje podataka postoje na naoj planeti od
ranih osamdesetih godina 20. veka kada su se na tritu prvi put pojavili kompakt diskovi
(CD) koji omoguavaju uvanje 783 miliona bajtova na disku prenika oko 12 santimetara i
debljine oko 1,2 milimetra. 1997. godine se na tritu pojavila unapreena verzija CD-ova u
obliku DVD-ova (Digital Versatile Discs) na ijim povrinama se mogu uvati itavi
dugometrani filmovi. Naime, jedan dvoslojni i dvostrani DVD moe uvati 15,9 Gigabajta
podataka, to znai da na njemu moe biti snimljeno 8 sati filma. Meutim, CD-ovi, DVDovi, kao i magnetni zapisi skladite podatke na povrini ureaja, a naunici danas intenzivno
istrauju nove naine optikog skladitenja podataka, koji se nazivaju holografskom
memorijom, i koji e ukljuivati snimanje podataka po celoj zapremini ureaja, a ne samo na
njegovoj povrini. Ovakvo, trodimenzionalno skladitenje podataka e omoguiti uvanje
vee koliine informacija na manjem prostoru, kao i bri pristup uskladitenim podacima.
Holografska memorija nudi mogunost uvanja jednog Terabajta podataka (1000 Gigabajta ili
trilion bajtova) na telu veliine zrna soli. Poetkom sedamdesetih godina 20.veka, naunici iz
RCA laboratorije su prvi demonstrirali tehnologiju holografskog materijalnog pamenja
putem skladitenja 500 holograma u kristalu litijum-niobata, kao i 550 holograma u jednom
svetlosno osetljivom polimernom materijalu. Danas se u osnovne komponente holografskom
sistema za skladitenje podataka (Holographic Data Storage System) ubrajaju: plavo-zeleni
argonski laser, delilac laserskog snopa, ogledala koja usmeravaju laserske snopove, LCD
ploa (prostorni modulator svetlosti), soiva koja fokusiraju laserski snop i kristal litijumniobata ili neki fotopolimer, kao i CCD (Charge Coupled Device) fotokamera. Kada plavozeleni argonski laser ispali koherentni svetlosni snop, delilac deli snop na dva dela. Jedan
snop (tzv. signalni snop) se zatim odbija od jednog ogledala i putuje kroz prostorni modulator
svetlosti (LCD ploa) koji prikazuje stranice binarnih podataka kao naizmenine svetle i
tamne bljeskove. Informacija sa stranice binarnog koda se prenosi putem signalnog snopa do
svetlosno osetljivog kristala litijum-niobata (ili nekog fotopolimera). Drugi odvojeni snop
(tzv. referentni snop) se suprotnim putem dovodi do kristala. Kada se dva snopa sretnu,
nastala interferenciona putanja skladiti podatke doneene od strane signalnog snopa u
odreenu oblast kristala. Svaka stranica informacija se uva u odreenom delu kristala, u
zavisnosti od ugla pod kojim je referentni snop osvetljavao kristal. Da bismo proitali
zapisane podatke, dovoljno je da osvetlimo kristal referentnim snopom pod istim onim uglom
pod kojim je padao na kristal kada je zapisivao date podatke. Referentni snop se difraktuje od
kristala dozvoljavajui rekonstrukciju zapisane stranice, koja se zatim projektuje na CCD
kameru, koja interpretira i prosleuje digitalnu informaciju kompjuteru. Stoga, kljuna
komponenta svakog holografskog skladitenja podataka je ugao pod kojim sekundarni
referentni snop osvetljava stranicu prilikom zapisivanja (i itanja) podataka. Razlika od samo
jednog hiljaditog dela milimetra e rezultovati u meanju holograma i u neuspenom itanju
zapisanih podataka. Naunici iz IBM-a smatraju da e se prvi desktop kompjuteri sa
holografskom memorijom pojaviti u prodaji tokom 2003. godine, kada e imati kapacitet od
125 Gigabajta i brzinu prenosa podataka od 40 Megabajta u sekundi, a smatra se da e nedugo
zatim, njihov kapacitet dostii 1 Terabajt, dok e se brzina prenosa podataka poveati do
jednog Gigabajta u sekundi, to e biti dovoljno za prebacivanje itavog DVD filma za samo
30 sekundi.
Brazilu, Rusiji i nekim afrikim zemljama ukljuujui Junu Afriku i Zair. Dijamant je
najtvri poznati mineral i nekoliko desetina ili stotina puta moe biti tvri od korunda,
sledeeg najjaeg minerala na Zemlji. Prirodni kristali dijamanta se brue (seku) du
najslabije vezanih kristalografskih ravni, ime se dobijaju oblici i nalija koja imamo priliku
da sretnemo u draguljarnicama. 100 % isti dijamant je potpuno providan i bezbojan, premda
se u prirodnim dijamantima uvek nalaze i neke neistoe koje im mogu davati razne boje.
Inae, dijamanti nekada nisu bili nita cenjeniji od drugih dragih kamenia, ali je razlog
njihove dananje skupocenosti u tome to skoro svi dijamanti danas potiu iz samo jednog
kartela (De Beers Consolidated Mines) u Junoj Africi. De Beers kontroliu 2/3 itavog
planetarnog trita dijamanata i ograniavajui njihovu ponudu, odravaju cenu dijamanta
visokom. Inae, najvei nebrueni dijamant na svetu je bio tzv. Cullinan koji je bio teak
3106 karata (1 karat je teak 200 miligrama) i pronaen je 1905. godine u Transvalu u Junoj
Africi nakon ega je bio iseen na 9 delova, od kojih je jedan, poznatiji i kao zvezda Afrike
izloen u Londonskoj kuli.
- ta je to karat?
Karat je jedinica za teinu dijamanata i drugog dragog kamenja, a jedan karat je
jednak masi od 200 miligrama, tj. 0,2 grama ili 0,007 unci. Istovremeno, karat je i jedinica
kojom merimo istou zlatnih predmeta. Dvadesetetvorokaratno zlato je isto zlato, ali se
usled velike mekoe ovako istog zlata, zlatni nakit najee pravi meanjem zlata sa nekim
drugim metalom, npr. sa bakrom ili sa srebrom. Tako na primer osamnaestokaratni zlatni
predmet sadri tri etvrtine istog zlata, a jednu etvrtinu neke primese, dok u
dvanaestokaratnom zlatnom predmetu polovinu sadraja ini zlato, a polovinu neki drugi
metal.
estostrukom kvadratu duine ivice kocke. S druge strane, povrina polucilindra se sastoji od
povrine dva polukruga (proizvod kvadrata poluprenika osnove i broja ), povrine
pravougaonika (jednake proizvodu visine polucilindra i prenika osnove) i povrine
zakrivljenog pravougaonika (jednake proizvodu poluprenika osnove, visine cilindra i broja
). Povrina lopte je jednaka etvorostrukom proizvodu kvadrata poluprenika lopte i broja ,
a2
, gde je a jednako
4
duini ivice kvadrata osnove piramide (ukoliko je u osnovi pravougaonik, tada je njegova
povrina jednaka proizvodu duina dveju ivica razliitih duina), dok je h jednako visini
piramide, odnosno duini najkrae linije koja spaja osnovu piramide sa njenim vrhom. Ako je
teina sve 4 ledene figure jednaka po 12 grama, a gustina po 0,917 g/cm3, tada je zapremina
svih figura jednaka po 11 cm3. Ako izvedemo trei koren iz ove zapremine dobiemo duinu
stranice kocke, odnosno 2,22 cm, pa e povrina kocke tada biti jednaka estostrukom
kvadratu ove duine, odnosno 29,68 cm2. Ako pretpostavimo da je poluprenik osnove
polucilindra jednak 1 cm, tada e njegova visina morati da bude jednaka 7 cm (uzimajui
druge vrednosti za poluprenik polucilindra, u manjoj meri e se promeniti i njegova
povrina, to isto vai i za sluaj piramide, ali ne i za sluaj kocke ili lopte koje za jednu
vrednost zapremine poseduju samo jednu vrednost povrine), odakle lako moemo
proraunati da je povrina naeg poluvaljka jednaka 39,12 cm2. Iz zapremine lopte, moemo
da izraunamo i poluprenik lopte koji je jednak 1,38 cm, pa je povrina ove lopte zapremine
11 cm3, jednaka 23,9 cm2. to se tie piramide, ukoliko uzmemo da je duina ivice njene
osnove jednaka 2 cm, tada e visina piramide morati da bude visoka 8,25 cm, a povrina
ovakva piramide je jednaka 37,24 cm2. Stoga, poto je povrina poluvaljka vea od povrine
piramide, koja je vea od povrine kocke, dok je i ona vea od povrine lopte, ove ledene
figure e se istim ovim redosledom i topiti prilikom ravnomernog predavanja toplote figurama
u svim njenim takama. Kada bismo iste ove figure grejali samo sa jedne strane (kao npr. na
ringli kada telo zagrevamo samo odozdo), tada bi brzina topljenja zavisila najvie od povrine
tela koja je izloena prijemu toplote.
dok je povrina jedne etvorostrane piramide jednaka a2 + 2a h 2
hlaenjem se nastavlja. Jezgro ovakvog ledenog bloka je zamagljeno, ali je ostatak bloka
proziran.
- ta je to suvi led?
Suvi led je vrsti, odnosno kristalni ugljen dioksid (CO2). Blok suvog leda poseduje
povrinsku temperaturu od 78,5 oC, a prilikom zagrevanja na atmosferskom pritisku,
sublimuje se, odnosno prelazi direktno u gasoviti ugljen dioksid, ne ostavljajui za sobom
tenost. CO2 se moe pretvoriti u tenost samo pri veoma visokim pritiscima. Super hladna
temperatura suvog leda, kao i sposobnost sublimacije ine ga idealnim sredstvom za hlaenje.
Tako, na primer, ako biste hteli da poaljete neki zaleeni predmet prijatelju u Africi ili u
nekoj drugoj dalekoj zemlji, mogli biste poiljku upakovati u suvi led. Tako biste izbegli svu
onu otopljenu tenost koja ostaje za obinim ledom. Suvi led se esto koristi i u aparatima za
pravljenje dima koje ste sigurno videli na nekim pop-koncertima ili u diskotekama. Vano je
znati da se suvi led zbog svoje veoma niske temperature sme drati samo pomou specijalnih
rukavica.
- ta je to aktivni ugalj?
Aktivni ugalj predstavlja obian ugalj koji je prethodno reagovao sa kiseonikom pod
ijim dejstvom su se otvorili milioni malih pora izmeu kristalia ugljenika. Na taj nain se
dobija visoko porozni ugljenik, tj. tzv. aktivni ugalj koji poseduje povrinu od 300 2000
kvadratnih metara po gramu. Ovaj, aktivirani ili aktivni ugalj se zbog svoje velike slobodne
povrine koristi u filterima kao adsorbens miriljavih ili obojenih supstanci iz gasova i
tenosti. Kada materijal neto adsorbuje, to znai da na svojoj povrini vezuje neke strane
estice. Velika povrina aktivnog uglja prua ovoj supstanci veoma mnogo mesta na kojima
se mogu adsorbovati neke druge materije, pa otuda i potie njegova izuzetna sposobnost
adsorpcije. Aktivni ugalj je dobar za vezivanje raznih neistoa na bazi ugljenika (organskih
hemikalija), kao i halogenih elemenata. S druge strane, neke hemikalije, kao npr. nitrati ili
natrijum slobodno prolaze preko povrine aktivnog uglja ne zadravajui se na njoj. Ovo
znai da su filteri na bazi aktivnog uglja visoko selektivni, tj. neke supstance adsorbuju na
raun drugih koje proputaju. Takoe, kada se sva vezivna mesta na povrini filtera popune,
tada se filter mora zameniti.
ruda, koriste se u postrojenjima za izradu papira i tekstila, kao i u proizvodnji boja, lepkova i
trajno ispeglane tkanine.
- ta je to silikatni gel?
Silikatni ili silika gel se koristi kao sredstvo za suenje u raznim vrstama elektronskih
ureaja, kao i u nizu drugih proizvoda preko boca sa vitaminima do zapakovanog povra.
Visokoporozni silikatni gel ima tu osobinu da odlino apsorbuje vodenu paru i zadrava je u
svojim porama. U pakovanjima povra, apsorbovanje vika vlage od strane silikatnog gela
poveava trajnost proizvoda i spreava njegovo kvarenje. U elektronskim ureajima, silikatni
gel spreava kondenzaciju vodene pare koja bi mogla da pokvari aparat. Takoe, ako boca sa
vitaminima sadri neto malo vlage i ako se brzo ohladi, kondenzovana vodena para e
upropastiti pilule. Stoga se male kesice silikatnog gela esto nalaze u svim onim proizvodima
kojima prekoraenje odreenog nivoa vlanosti moe nakoditi. Po sastavu, silikatni gel
predstavlja silicijum dioksid (SiO2), a to je isto hemijsko jedinjenje od koga se sastoji kvarc.
Drugim reima, silikatni gel predstavlja visokoporozni pesak sa plae. Silikatni gel moe
apsorbovati vlagu u iznosu do 40 % svoje teine, a stoga moe za oko 40 %. sniziti relativnu
vlanost u zatvorenoj posudu u kojoj se nalazi. Kada se silikatni gel zasiti, tj. kada se sve
njegove pore ispune molekulima vode, on se moe ponovo osposobiti za upotrebu putem
zagrevanja do temperature od preko 150oC kada e apsorbovana voda ispariti.
vodom (naravno ne do vrha) i vidite koliko e se poveati zapremina vode u cevi. Deljenjem
mase ae sa njenom zapreminom dobiemo njenu gustinu. Gustina oksidnih stakala koja se
koriste za izradu aa, prozora, vitrina, stolova itd. nalazi se u opsegu od 2,4 do 2,7 g/cm3,
dok je plastika koja nalazi slinu svakodnevnu primenu znatno rea s obzirom da njena
gustina iznosi izmeu 0,9 i 1,2 g/cm3. Plastine providne ae se danas uglavnom prave od
polikarbonatne plastike koja je znatno otpornija na udarce, grebanje i savijanje, a i
fleksibilnija je od stakala koja se koriste za pravljenje aa. Stoga, ukoliko uspemo da malo
savijemo nepoznati predmet, znaemo da je napravljen od plastike, s obzirom da se staklo
usled svoje krtosti brzo lomi pri savijanju. Takoe, toplotna provodljivost plastike je nia od
toplotne provodljivosti stakla. Poto je toplotna provodljivost obrnuto srazmerna vremenu
koje protekne dok telo ne izjednai svoju temperaturu sa temperaturom okoline, ostavite neko
vreme ovu misterioznu au u friideru zajedno sa aom za koju ste sigurni da je staklena.
Kada nakon odreenog vremena otvorite vrata friidera i dodirnete ae, ukoliko je staklena
aa primetno hladnija od druge ae, onda ete znati da je ova, druga aa plastina. Mnoge
plastike takoe plutaju na vodi, dok neke veoma polako tonu u njoj. S druge strane, staklo
veoma brzo tone kroz vodu usled vee gustine u odnosu na konvencionalne plastike. Moemo
i zagrejati vrh igle do usijanja i pritisnuti ga na au. Ukoliko je aa plastina, igla e proeti
da prolazi kroz materijal, dok se slina stvar nee desiti u sluaju stakla. Takoe, ako malo
zagrebemo au, u zavisnosti od zvuka koji nastaje, moi emo da razlikujemo staklo od
plastike. Naime, dok plastike proizvode dubok, reei ton, stakla prave piskav i
visokofrekventni zvuk. Moemo probati i da postavimo nepoznati predmet izmeu dva
polarizaciona filtera, kao to su npr. par 3D naoara, fotografski polarizatori ili prozori LCD
displeja. Poto staklo nije kristalno, ve amorfno, ono nee pokazivati polarizacione efekte,
tako da ukoliko postavimo staklo izmeu dva polarizaciona filtera i zatim jedan od njih
zarotiramo za 90o u odnosu na drugi, eliminisaemo svu svetlost koja bi eventualno prola
kroz oba filtera. S druge strane, mnoge plastike proputaju specifine boje kada se postave
izmeu polarizacionih filtera, pa stvaraju lepe svetlosne efekte rotiranjem filtera.
- ta su to elektroliti?
Elektrolit je nauni naziv za soli, a posebno za jone. Svaki elektrolit se sastoji od jona
koji su naelektrisani i oni mogu biti pozitivno naelektrisani katjoni i negativno naelektrisani
anjoni. Telesni fluidi, kao npr. krv, plazma ili meuelijski fluid po svom sastavu podseaju
na morsku vodu jer sadre velike koliine elektrolita koji se zove kuhinjska so, tj. natrijum
hlorid (NaCl). Ovaj elektrolit se sastoji od pozitivno naelektrisanih atoma natrijuma i
negativno naelektrisanih atoma hlora. U telesnom fluidu se osim kuhinjske soli u velikoj
koncentraciji nalaze jo i katjoni kalijuma, kalcijuma, magnezijuma, kao i bikarbonatni,
sulfatni i fosfatni anjoni. Elektroliti su neophodni u ishrani jer uestvuju u stvaranju razlike u
elektrinom potencijalu spoljne i unutranje membrane elija, to ima ulogu u prenoenju
nervnih impulsa i kontrakciji miia. Prilikom fizikog vebanja, naa tela gube elektrolite
kroz znoj, pa se koliina elektrolita kod sportista obino nadoknauje kroz spotrska pia koja
u odnosu na obina osveavajua pia sadre vee koliine elektrolita, a pre svega kuhinjske
soli i kalcijum hlorida.
- ta je to ra?
Ra je popularno ime za hemijsko jedinjenje gvoe oksid. Interesantno je da se na
apsolutno istom gvou nikada ne pojavljuje ra, jer je ona posledica postojanja izvesne
koliine neistoa (tj. stranih elemenata) u gvozdenom predmetu. isto gvoe se vrlo retko
nalazi u prirodi, a ranje gvoa ili elika predstavlja primer korozije, elektrohemijskog
procesa koji zahteva postojanje katode (negativno naelektrisane elektrode), anode (pozitivno
naelektrisane elektrode) i elektrolita. Kada pare metala korodira, elektrolit snabdeva anodu
sa kiseonikom. Vezivanjem kiseonika za metal oslobaaju se elektroni koji kroz elektrolit
teku do katode. Kao rezultat procesa korozije, metal anode nestaje stvarajui jedinjenje sa
kiseonikom, tj. ru u sluaju nastajanja gvoe oksida. Da bi iz gvoa nastalo gvoe oksid
potrebne su tri stvari: gvoe, voda i kiseonik. Kada kap vode padne na gvozdenu ipku, dve
stvari se odmah dogode. Voda, koja je dobar elektrolit vezuje se sa ugljen dioksidom iz
vazduha i stvara ugljenu kiselinu koja je jo bolji elektrolit. Kako se stvara kiselina i rastvara
gvoe, voda poinje da se razlae na svoje sastavne komponente vodonik i kiseonik.
Slobodni kiseonik i rastvoreno gvoe se vezuju stvarajui gvoe oksid, tj. ru. Hemijska
jedinjenja koja se nalaze u tenostima kao to su kisele kie, morska voda ili slani sprejevi
predstavljaju jo bolje elektrolite nego to je to voda, pa stoga dodatno ubrzavaju proces
korozije, tj. ranja.
eliji koja se sastoji od dva kristala dijamanta razdvojena tankim metalnim filmom sa rupom
prenika 60 mikrometara u sredini. U ovu rupu je postavljen prah osmijuma zajedno sa
argonom kako bi se pritisak to ravnomernije raspodelio, a zatim je metalno sredite nakovne
elije zajedno sa osmijumom u njegovom centru izloeno pritisku od 600 000 atmosfera (oko
60 GigaPaskala). Merenjem rastojanja izmeu atoma osmijuma u njegovoj kristalnoj reetki
pomou difrakcije X-talasa na elektronskim oblacima atoma kristala osmijuma odreen je
modul elastinosti od 462 GPa, to je za 19 GPa vee od vrednosti iste veliine kod
dijamanta. Rezultati ovog eksperimenta su veoma neobini jer se osmijum u mnogo emu
razlikuje od drugih materijala visokog modula elastinosti. Dijamant i neki metalni dioksidi
koji su takoe jaki i nekompresibilni, najee se oporavljaju (ne deformiu se trajno) nakon
izlaganja visokim temperaturama i pritisku. Dijamant je takoe lagan materijal iji su atomi
kovalentno vezani i poreani u prostoru tako da formiraju kubinu kristalnu strukturu, dok je
osmijum teak (redni broj 76, a maseni 190,2 za razliku od ugljenika iji je redni broj 6, a
maseni 12), metalan (to znai da njegovi atomi plivaju u moru najslabije vezanih elektrona) i
poseduje heksagonalnu kristalnu strukturu. Osmijum bi mogao da poslui kao jedna od
komponenti za pravljenje super-tvrdih materijala budunosti i to npr. u kombinaciji sa
ugljenikom, borom, azotom ili kiseonikom koji su svi uobiajeni atomski sastojci materijala
visoke jaine.
- ta je to negativna krutost?
Kada na odreeni materijal u prirodi delujemo silom, on e se deformisati upravo u
pravcu dejstva sile. Kada bismo na y-osi dvodimenzionalnog grafika ucrtali napon (odnosno,
silu po jedinici povrine) kojim delujemo na telo, a na x-osu istegnue materijala (ili njegovo
sabijanje u sluaju kompresionog napona) tada bismo dobili pravolinijsku ili krivolinijsku
zavisnost iji bi koeficijent pravca (odnosn tangens ugla koji kriva zaklapa sa x-osom) bio
pozitivan. Nagib ove krive upravo predstavlja koeficijent elastinost za dati materijal koji
definie krutost materijala i vrednost ovog koeficijenta je za sluaj najveeg broja materijala
pozitivna. Meutim, kada se deformacija materijala vri u suprotnom smeru od smera dejstva
sile, tada materijal poseduje negativnu elastinost, odnosno negativnu krutost (krutost se moe
definisati kao mera kojom se kristal opire sabijanju). Negativnu krutost ne bi trebalo da
meamo sa negativnim Poazonovim koeficijentom koji se odnosi na pojavu irenja kristalne
reetke u normalnom pravcu u odnosu na pravac istezanja materijala. Negativna elastinost se
pojavljuje kod onih materijala koji imaju izvesnu koliinu uskladitene energije (ili im se
kontinualno dovodi energija). Meutim, ova osobina je veoma nestabilna, premda se
teorijskim putem pokazalo da inkluzije (mali paketii, odnosno mehurii) negativne
elastinosti mogu biti stabilizovane u okviru matrice napravljene od materijala pozitivne
elastinosti. Istraivai sa Univerziteta u Viskonsinu u gradu Medisonu su nedavno
eksperimentalnim putem izveli opisani postupak tako to su u matricu od istog kalaja
ugradili negativno elastine inkluzije feroelastinog vanadijum dioksida. Rezultujui
kompozitni materijal je pokazao odlino rasipanje energije sile koja deluje na njega. Mali
paketii negativne elastinosti su spremno apsorbovali mehaniku energiju, ali nisu mogli da
kolabiraju jer ih je na mestu odravala pozitivno elastina matrica. Takoe, pokazalo se da
inkluzije nainjene od materijala negativne elastinosti doprinose krutosti rezultujueg
kompozitnog materijala u veoj meri nego da su inkluzije napravljene od dijamanta
(najkrueg materijala posle osmijuma). Ovakav kompozitni materijal ak 15 puta efikasnije
priguuje vibracije od tipinih kompozitnih materijala, a smatra se da e nai primenu u
mnogim oblastim industrije od automobilskih karoserija, preko kuita motora do ramova
svemirskih teleskopa.
- ta su to nanoklasteri?
Tokom osamdesetih godina 20. veka otkriveno je da se gasoviti metalni atomi
sjedinjuju u male globule (grupice), odnosno klastere od po nekoliko atoma pri emu je broj
atoma u svakom klasteru isti i esto se naziva maginim brojem datog metala. Nedavno je
otkriveno da se i prilikom naparavanja metalnih atoma na nekoj kristalnoj povrini deava
slina pojava, pri emu se klasteri sa tano odreenim brojem atoma postavljaju na tano
odreenom razmaku jedni od drugih. Tako se oko 1011 klastera formira na povrini od
nekoiko mm2, pri emu je poeljno da se proces naparavanja odigrava pri povienoj
temperaturi (najee izmeu 100 i 200 oC) kako bi atomi gasa posedovali dovoljno toplotno
kretanje da bi na povrini supstrata zauzeli najstabilniju energetsku konfiguraciju (onu sa
najmanjom slobodnom energijom). Ukoliko je kristalna povrina na koju se naparavaju
metalni atomi isuvie hladna i ukoliko atomi gasa isuvie brzo pristiu na povrinu, tada
nanoklasteri nee biti tako pravilno rasporeeni jedni od drugih, jer e neki od atoma biti
uhvaeni na pogrenim mestima, a nee posedovati dovoljnu toplotnu energiju da se jo kreu
po povrini i na njoj pronau najstabilnije energetsko stanje koje oigledno odgovara
stvaranju klastera od po nekoliko atoma i to na tano odreenim mestima na kristalnoj reetki
supstrata. Poto poseduju samo po nekoliko atoma, ovi klasteri imaju duinu od svega
nekoliko nanometara, pa se stoga i nazivaju nanoklasterima. U februaru 2002. godine,
istraivai Kineske akademije nauka u Pekingu su naparavanjem atoma indijuma na
silicijumskoj povrini dobili trouglaste klastere od po 6 atoma indijuma, pri emu osim to su
svi bili istog trouglastog oblika i na identinim rastojanjima jedni od drugih, svi su se nalazili
na istoj polovini jedinine elije (najmanjeg dela kristalne reetke koji se periodino ponavlja
u prostoru, a poseduje istu simetriju kao i cela kristalna reetka) silicijuma. Ovakvi
nanoklasterni materijali e se koristiti u naprednim optikim i elektronskim aparatima
budunosti, jer elektroni zatvoreni u ovakvim prostorima imaju mogunost da stvaraju fotone
korisnih talasnih duina. Ukoliko klasteri imaju mogunost da se namagnetiu, oni e onda
moi da se koriste kao ultra-gusti memorijski ureaji, a nalazie primenu i u spintronicima,
kao i sloenim katalizatorima hemijskih reakcija.
mogu da osciluju gore-dole, neki bono, a neki u raznim dijagonalnim pravcima. Pravci
oscilovanja mogu ravnomerno da budu razmeteni u krug, pri emu nijedna ravan oscilovanja
svetlosnih talasa ne dolazi do veeg izraaja od ostalih. Suneva svetlost, kao i svetlost koja
dolazi sa elektrine lampe, obino su ovako ustrojene i za njih kaemo da nepolarizovane.
Zamislimo, meutim, da se svetlost (ili neki drugi vid elektromagnetnih talasa) kree kroz
neki providni kristal. Kristal se satoji od atoma ili grupa atoma rasporeenih u pravilne nizove
ili listove. Jedan svetlosni talas lako bi proao kroz kristal ukoliko bi se dogodilo da osciluje u
ravni koja bi stajala izmeu dva lista atoma. Ako bi, meutim, svetlost oscilovala u ravni koja
bi se nalazila pod nekim uglom u odnosu na atomske ravni, ona bi udarala u atome i najvei
deo njene energije bi bio utroen na izazivanje vibriranja atoma, a takva svetlost bi bila
delimino ili potpuno apsorbovana. Analognu pojavu moete izvesti ukoliko veete jedan kraj
kanapa za drvo, a drugi kraj drite u ruci, a negde na otprilike pola duine, kanap prolazi kroz
otvor izmeu dve daske na ogradi. Ukoliko zatalasate kanap gore-dole, talasi e prolaziti kroz
ogradu i putovati od vas prema drvetu. Ako, meutim, zatalasate kanap ne gore-dole ve
bono, tada e talasi kanapa udarati u daske ograde i nee prolaziti do drveta. Na taj nain
neki kristali dele celokupnu energiju svetlosnih talasa u dva posebna snopa. U jednom snopu,
svi talasi osciluju u jednoj ravni, a u drugom u ravni koja je pod pravim uglom u odnosu na
ravan oscilovanja talasa iz prvog snopa. Kada svetlosni talasi osciluju samo u jednoj posebnoj
ravni, za takvu svetlost kaemo da je ravanski polarizovana ili samo polarizovana. Kada je
1808. godine, francuski naunik E. L. Malis prvi put uoio ovu pojavu, on ju je nazvao
polarizacijom rukovodei se tadanjim pogrenim smatranjem da se svetlost sastoji od estica
sa polovima slinim onima kod magneta. Ako je talas horizontalno polarizovan, vektor
elektrinog polja osciluje u horizontalnoj ravni. U tom sluaju, vektor magnetskog polja koji
je uvek normalan na vektor elektrinog polja, osciluje u horizontalnoj ravni. Pravac vektora
elektrinog polja isti je kao smer naizmenine struje u vodu emisione antene. Ako je vod
horizontalno postavljen, emitovani elektromagnetni talasi e biti horizontalno polarizovani i
obrnuto. U Evropi i Americi se koristi horizontalna polarizacija televizijskih i ultrakratkih
talasa, dok se u Velikoj Britaniji koristi vertikalna polarizacija, pa je to razlog zato su TV
antene na krovovima kua u Engleskoj postavljene uspravno.
kompjuter i modem koji svake noi alje informacije u centralni kompjuter televizijske
kompanije. Na taj nain, kompanija moe dobiti procentualnu vrednost koliko ljudi posmatra
pojedine TV emisije, a taj procentualni odnos se zatim uoptava na celokupnu televizijsku
populaciju. Takoe, ovi podaci se esto uporeuju sa usmenim anketama kako bi se dodatno
poveala pouzdanost podataka.
Takoe, osim viestrukih slika pokretnog predmeta koje se pojavljuju ispred displeja,
moemo primetiti i da pokretni predmet izgleda kao da se malo savio. Razlog ovom savijanju
je u tome to monitor ne osvetljava istovremeno itav ekran, ve ga zapravo skenira liniju po
liniju, poevi od vrha ekrana i sputajui se nadole. Monitor izvri skeniranje svakog piksela
tokom pojedinanog osveavanja veoma brzo, meutim i ovo tzv. rastersko skeniranje
poseduje izvesnu frekvenciju. Uz pomo ve opisanih formula, moemo da odredimo i
rastojanje izmeu obrisa predmeta u zavisnosti od ove rasterske frekvencije. Poto se slika
osveava odozgo nadole, primetiemo savijanje naeg prsta ili olovke na vrhu u suprotnom
pravcu od kretanja. Kada bismo sada i talasali prstom gore-dole, videli bismo da on postaje
neto deblji. Ovakva stroboskopska svetla nalaze niz primena u svetu oko nas. Tako, npr.
fiziari uz pomo stroboskopskih svetala mere brzine ili ubrzavanja tela ili estica, fotografiu
veoma brze objekte, a u automehaniarskim radnjama se esto brzina rada motora odreuje uz
pomo jednog ovakvog svetla. Naime, ucrtavanjem takice na osovini i usmeravanjem
treperavog svetla na nju, lako moemo da odredimo kojom brzinom se ona okree.
vremena mi vidimo stabilnu sliku. Meutim, senzorima video kamere ne izgleda da fosforne
takice svetle toliko dugo kao nama. Najvei broj video kamera snima brzinom od 60 do 100
slika u sekundi, dok se TV ekran najee osveava (mlaz elektrona ponovo prebrie sve
piksele na ekranu) oko 30 puta u sekundi. iroka crna trafta koju vidimo na ekranu umesto
TV slike pokazuje niz piksela koji su prestali da svetle dok je kamera pokuala da ih uslika, a
trafta se pomera jer kamera i monitor nisu tano sinhronizovani. TV stanice poseduju
specijalne monitore i kamere koji se mogu meusobno sinhronizovati, tako da se skeniranje
kamere izvodi uporedo sa skeniranjem monitora. Neki kamkorderi snimaju 30 slika u sekundi
i pomou ovih kamera je bez problema mogue snimati sliku monitora koja se osveava 60
puta u sekundi. Drugim reima, bitno je uskladiti to je mogue niu ali prihvatljivu brzinu
snimanja kamere sa to je mogue veom brzinom osveavanja ekrana, kako bi se izbeglo
pojavljivanje crne trafte na ekranu.
1988. godine u svom programu Tale of the Tape. Naime, kompjutersko raunanje poinje sa
iscrtavanjem velike arhitektonske mape stadiona na kojoj su obeleena meusobna rastojanja i
visine svih tela koja bi mogla predstavljati prepreku loptici. Rastojanje koje se ispisuje na
ekranu predstavlja put koji bi loptica prela u sluaju da nije udarila o prepreku. Kompjuter
najpre obeleava na virtuelnoj mapi mesto na koje je pala loptica poto se odbila od prepreke i
izraunava njen stvarni preeni put. Nakon toga, mapa se pretvara u projekciju iznad take u
koju je udarila loptica, pri emu se na mapi vidi i mesto sa koga je loptica poletela. Zatim, na
osnovu poznatog izgleda poetne putanje loptice, kompjuter joj pripisuje jedan od tri tipa
programiranog leta: linijski let, normalan let ili visoki let. Svaki od ova tri tipa leta poseduje
svoju kotangensnu vrednost, i to: linijski let 1,2; normalan let 0,8 i visoki let 0,6.
Kotangensna vrednost, u ovom sluaju aproksimira koliko bi metara dodatne putanje prela
loptica za svaki metar visine take o koju se odbila. Tako, mnoenjem visine na kojoj se
prepreka ispreila kretanju loptice i kotangensne vrednosti dobijamo dodatni put koji bi
loptica prela da nije udarila o prepreku. Kompjuter, zatim, sabira prethodno izraunati stvarni
put koji je prela loptica sa ovim dodatnim putem i dobijenu vrednost ispisuje na ekranu. Ipak,
iako se koristi dosta razvijenim matematikom metodom, sistem Tale of the Tape i dalje
predstavlja samo procenu puta koji bi loptica prela. S druge strane, kompanija SportVision je
izumela slian postupak (tzv. True Track) za odreivanje puta loptica. Ovaj sistem koristi dve
specijalne kamere koje prate let loptice kroz vazduh. Poto su prethodno bile kalibrisane za
date razmere terena, kamere su u stanju da konstruiu trodimenzionalnu mreu, kao i da
proraunaju poloaj loptice u odnosu na nju. Preeni put zamiljenog leta loptice se tada
izraunava preko koordinata loptice na 3D virtuelnoj mrei terena.
veoma reaktivno i male koliine olova mogu dovesti do trovanja. Stoga se olovo ne sme
deponovati na ubrina zemljita, kao i na otpadne gomile koje se spaljuju. U nekim
zemljama je uveden program recikliranja olovnih proizvoda, koji ukljuuje recikliranje
automobilske baterije, kao i televizijskih ekrana.
- ta je to projekciona televizija?
Maksimalna veliina ekrana televizora sa katodnom cevi iznosi 101 cm u dijagonali,
pa stoga svi ekrani veih dimenzija zahtevaju neku vrstu projekcione TV tehnologije. Osim
ekrana (npr. filmskog platna ili belog zida), kontrolne ploe (sa ulaznim VCR, DVD; i
izlaznim ureajima audio, video, S-video) i zvunog sistema koji mogu biti unutar ili izvan
televizora, svi projekcioni TV ureaji poseduju u sebi projektor u kome se formira slika koja
se prenosi na vei ekran putem reflektovanja svetlosti sa nje (refleksiona projekcija) ili
proputanja svetlosti kroz nju (transmisiona projekcija). Soivo prikuplja reflektovanu ili
proputenu svetlost, uveava sliku i fokusira je na uveani ekran postavljen npr. na zidu ili
plafonu sobe. U transmisionim projektorima se umanjena slika formira ili na fluoroscentnom
ekranu katodne cevi (koja moe biti obina sa crvenim, plavim i zelenim fosfornim takicama
na svakom pikselu, crno-bela sa brzo rotirajuim filterskim tokiima u boji postavljenim
izmeu katodne cevi i projekcionog soiva, ili tri katodne cevi sa crvenim, plavim i zelenim
fluoroscentnim ekranima i sa tri soiva, postavljenim tako da daju jedinstvenu sliku) ili na
LCD-u (koji je otpozadi osvetljen sa veoma svetlom halogenom lampom). S druge strane, u
refleksionim projektorima, slika se formira na malom, reflektivnom ipu. Kada svetlost
obaspe ovaj ip, slika se reflektuje sa njega i kroz projekciono soivo prenosi na uveani
ekran. Refleksioni projektori mogu biti razliitih tipova. Tako, mikroelektromehaniki sistemi
poseduju pokretnu i deformabilnu povrinu ipa koji stvara napon kao odgovor na digitalnu
informaciju. Ovaj napon menja oblik reflektivne povrine i na taj nain stvara sliku.
Projektovana svetlost se odbija od ove reflektivne povrine, skuplja na projekcionom soivu i
usmerava ka uveanom ekranu. S druge strane, digitalni mikroogledalski projektori
predstavljaju ipove sa izmeu 800 i milion malih ogledalaca (povrine od po 16 kvadratnih
mikrometara) povezanih sa po jednom elektrodom. Svako ogledalce se sastoji od tri fizika i
dva vazduna sloja koji omoguavaju naginjanje ogledala za 10o (on ili off signal, tj. svetao
ili taman piksel) pod dejstvom dovedenog napona na elektrodu datog ogledala. Svaka slika
filma se deli na crvenu, plavu i zelenu komponentu i digitalizuje u 1 310 000 semplova u
sekundi, a svako ogledalo kontrolie po jedan od ovih semplova. Pomou filtera za boje
izmeu upadne svetlosti i povrine ipa, kao i variranjem vremena tokom koga su pojedini
pikseli upaljeni (odnosno ogledalca nagnuta pod uglom od +10o), digitalna slika u boji se
projektuje na uveani ekran. Neki refleksioni projektori koriste reetkasti svetlosni ventil,
odnosno ip koji se sastoji od mnogo malih traka duine jednog femtometra, a irine oko 100
nanometara, koje se pod dejstvom primenjenog napona ispod njih, pomeraju ka ipu
(moguom brzinom od 20 milijardi puta u sekundi) u zavisnosti od talasne duine upadne
svetlosti formirajui tako difrakcionu reetku koju skeniraju svetlosti sa tri lasera (crvenog,
plavog i zelenog). Takoe, postoje i refleksioni projektori sa ipovima obloenim tenim
kristalima. Digitalni signal uzrokuje pojavu naponske konfiguracije na ipu, svetlost (crvena,
plava i zelena) sa lampe prolazi kroz polarizator, odbija se od povrine ipa, prolazi kroz
drugi polarizator i zatim kroz soivo koje uveava sliku i fokusira je na uveani ekran.
- ta je to VisionStation?
Za razliku od kompjuterskih procesora ija se brzina za poslednjih 20 godina poveala
1000 puta, kompjuterski monitori u istom vremenskom periodu nisu doiveli praktino
- ta je to tele-imerzija?
Tele-imerzija predstavlja komunikaciono sredstvo budunosti pomou koga e ljudi
moi realno da komuniciraju sa velikih geografskih udaljenosti. Uz pomo digitalne
tehnologije, tele-imerzija e aproksimirati iluziju da se udaljena osoba nalazi u istom
trodimenzionalnom fizikom prostoru kao i ostali, iako ona moe stvarno biti i hiljadama
kilometara daleko od njih. Tele-imerzija e postizati ovakve efekte putem kombinovanja
displeja i interakcionih tehnika virtuelne stvarnosti sa novom kompjutersko vizijskom
tehnologijom (spojem kamera i Internet telefonije). U prvim pokuajima izvoenja teleimerzije, prenoena osoba ili prostor su bili snimani sa 60 kamera, a snimci su se slali do
kompjutera gde su prolazili kroz proces detaljne obrade, nakon ega su se slali na mesto
prenosa. Holografski efekat tele-imerzije e se postizati pomou kompjutera ija je brzina
procesovanja podataka oko hiljadu puta bra od brzine dananjih PC kompjutera, kako ne bi
bilo primetnog kanjenja slika. Tele-imerzija i virtuelna stvarnost se razlikuju po tome to
nam virtuelna stvarnost doputa da se virtuelno kreemo kroz 3-D kompjutersku grafiku, dok
tele-imerzija stvara 3-D okolinu u naem stvarnom prostoru. Sledei korak u napredku teleimerzije e biti mogunost ne samo posmatranja, ve i delovanja na holografsku scenu koju
vidimo. Raniji prototipovi tele-imerzije su podrazumevali da posmatrai nose kacige koje su
pratile pokrete glave, kao i specijalne naoare, na kojima se na svakom staklu prikazivala
polarizovana slika sa kamera koje su snimale sliku koja se prikazuje kao 3-D hologram.
Naunici smatraju da bi se prenos podataka preko Interneta morao uiniti mnogo brim kako
bi se brzina osveavanja slike na naoarima posmatraa poveala sa sadanjih 3 (to ini sliku
prilino sporo pokretnom), na minimum 10 puta u sekundi.
- ta su to 3D naoare?
Kada bismo posmatrali neki udaljeni predmet pomou samo jednog oka, ne bismo bili
u stanju da mu odredimo udaljenost ni priblino precizno kao to to inimo gledajui sa oba
oka. Filmovi koji se snimaju pomou jedne kamere ne koriste pogodnosti naeg binokularnog
vida, ali postoje filmovi koji se umesto sa jednom, snimaju sa dve kamere uvek udaljene
nekoliko santimetara, to je adekvatno rastojanju izmeu naih oiju. Ovakvi filmovi se radi
specijalnih efekata mogu posmatrati pomou trodimenzionalnih naoara. Ekran ovakvih
filmova stvara dva tipa pokretnih slika, a naoare slue kako bi proputale jedan tip slika u
jedno oko, a drugi tip slika u drugo oko. Da bi se izveo ovaj efekat najee se koristi jedan
od dva sistema. U filmovima koje prave Disney World i Universal Studio koristi se metod
polarizacije. Dva sinhronizovana projektora projektuju slike razliite polarizacije na ekran, a
levo i desno staklo naoara su razliito polarizovani tako da proputaju razliite slike
(odnosno razliito polarizovane slike) kroz njih. Na taj nain, kroz naoare vidimo realniju
sliku jer svako oko dobija posebne, odvojene slike, isto kao u stvarnosti. Na obinom
- ta je to IMAX?
Kada biste zakoraili u jedan IMAX bioskop, sigurno biste primetili da je filmsko
platno mnogo vee od uobiajenog bioskopskog platna. Naime, u standardnim IMAX
bioskopima, platno je iroko 22, a visoko izmeu 16 i 30 metara, to je po veliini otprilike
jednako jednoj poloenoj osmospratnoj zgradi, dok je u IMAX dvoranama, platno
polukrunog oblika sa prenikom od oko tridesetak metara. Takoe, trake na kojima se
snimaju IMAX filmovi su drugaije od standardnih filmskih traka. Naime, najvei broj
filmova se danas, snima na 35-mm trakama, to znai da se svaki kadar zauzima priblino
kvadratasti deli trake duine 35 mm. Ipak, filmska platna u obinim bioskopima nisu
kvadratastog, ve pravougaonog oblika sa duom irinom od visine, to znai da se
projektovana slika iri sa strane. Neki filmovi se snimaju na 70-mm traci, ime se
udvostruava rezolucija slike, a i u ovom sluaju se razmere nasnimljenih kadrova najee
poklapaju sa razmerama filmskog platna. Meutim, IMAX filmovi se snimaju na 15/70
filmskom formatu, to znai da je svaki kadar visok 70 mm, a u duini obuhvata 15
perforacija, to znai da je 10 puta vei od standardne 35-mm filmske trake. Poto su IMAX
filmovi isuvie teki da bi klupe moglo da ih pokree, i projektori IMAX filmova se potpuno
razlikuju od obinih filmskih projektora. Naime, film se kree ne vertikalno, ve horizontalno,
vakuumski sistem lepi svaku sliku za stakleno soivo, blenda je otvorena tokom dueg
perioda vremena kako bi propustila vie svetlosti na film, a sijalica projektora predstavlja
ksenonsku lampu jaine 15000 Vati. Cela ova aparatura ini IMAX projektor tekim oko 2
tone, to je jednako teini jednog prosenog automobila. IMAX se koristi polarizujuim
staklima i tehnologijom LCD zastora (blende) za stvaranje 3D efekta, filmovi se snimaju
brzinom od 48 kadrova u sekundi, a IMAX bioskopi poseduju 6-kanalni zvuni sistem uz dva
dodatna kanala koji se putem slualica putaju svakom pojedinanom posmatrau. Ipak,
IMAX poseduje i neke male nedostatke. Naime, IMAX kamera je izuzetno buna dok radi, a i
teka je 90 kg, to je 6 puta vee od teine obine filmske kamere, pa je stoga neophodna
specijalna oprema za njeno pomeranje. Kamera je u stanju da dri samo trominutni film, dok
sama zamena filma traje oko 20 minuta, a poto je rezolucija IMAX filmova veoma velika,
mora se obratiti posebna panja prilikom snimanja i kompjuterske obrade svake scene, jer i
najfiniji detalji tokom projekcija filma postaju jasno vidljivi.
- ta su to animatronici?
Animatronici su mehanizirane lutke koje se mogu reprogramirati ili daljinski
pokretati. Ako se seate nenog E.T.-a ili dinosaurusa iz parka iz doba Jure, znajte da su to
samo neki od primera animatronika u dosadanjim filmovima. Spinosaurus (najvei otkriveni
dinosaurus mesoder) iz treeg dela parka iz doba Jure predstavlja dinovski hidraulini
animatronik koji je velik i teak kao jedan autobus, a koji se pokree pomou 42 hidraulina
cilindra i 671 metra hidraulinih creva. Ovaj animatronik se kree na 43 metra dugakim
inama, a njegovim pokretima se rukovodi preko 8 daljinskih upravljaa (odvojeno se
pokreu glava, jezik, oi, ruke, telo napred-nazad, disanje, rep i podizanje-sputanje). Prva
kompjuterskim putem. Skeniranje se vri sliku po sliku (bioskopski filmovi poseduju 24 slike
u svakoj sekundi filma), a zatim se sve slike kadra kome e se dodati specijalni efekti
skladite u memoriji kompjutera kao pojedinane full-color slike sa rezolucijom od po 4096 x
3112 ili eventualno 2048 x 1556 piksela koje zauzimaju po 10 Megabajta prostora na
memoriji hard diska kompjutera, to znai da sve slike proseno dugakog filma zauzimaju
oko 1,6 Terabajta memorije. Da bi se odgovarajui trodimenzionalni CG (ComputerGenerated) elementi intergrisali u filmsku scenu, mora se najpre na osnovu filmske scene
napraviti 3-D model kretanja i zumiranja kamere dok je snimala datu scenu Ovaj model se
najee stvara uz pomo enkodera u samoj kameri. Jedan od prvih koraka u dodavanju
specijalnih efekata sceni je tzv. rotoskopiranje u okviru koga se pomou odgovarajueg
kompjuterskog programa u svakom kadru oiviava deo slike koji e se koristiti u finalnoj
verziji. U okviru procesa bojanje vri se stvaranje imaginarnog dela scene, a ovaj proces
ukljuuje i tzv. vazduno etkanje, odnosno dodavanje ili oduzimanje grafikih elemenata
scene. Na kraju, u okviru procesa kombinovanja, odgovarajui elementi razliitog porekla se
dodaju svakoj finalnoj sceni. U procesu stvaranja virtuelnog lika koji se dodaje sceni, vri se
najpre 3-D modelovanje, odnosno prikupljanje i konstruisanje niza oblika (sfera, cilindara,
piramida i drugih figura) odnosno figura koje e uklopljene u celinu formirati izgled
virtuelnog lika ili slike. U okviru procesa 3-D podeavanja, virtuelnom telu se dodaje kostur
tako da se razliite figure u modelu kreu skladno jedne u odnosu na druge. Ponekada se
podaci za kretanje virtuelnog lika prikupljaju snimanjem glumca, obuenog u odelo koje
poseduje reflektivne oznake ili svetla na svakom zglobu. Glumac se pokree na specijalnoj
bini dok 3-D kamere snimaju glumca iz niza razliitih uglova. Kompjuterski software je zatim
u stanju da prati ove svetlosne oznake i da ih uz pomo tehnikog osoblja povee u jednu
virtuelnu figuru koja verno imitira pokrete glumca i tako animira naknadno docrtanu figuru.
traku i svetlost kroz traku prolazi do fotodetektora koji na pojaiva alje elektrinu struju
srazmernu intenzitetu svetlosti koji pada na njega. to je ira bela linija na datom mestu, to e
intenzitet svetlosti koja pada na fotodetektor, kao i elektrina struja koju on emituje biti
manja, jer bela boja reflektuje svu svetlost. S druge strane, tamnije nijanse sa filmske trake
bolje proputaju svetlost, pa je i elektini signal koji njima odgovara vei od struje sa svetlijih
nijansi. Struja sa pojaivaa pokree zvunike i tako se stvara zvuk. Na taj nain se
promenljiva irina bele linije (u nekim sistemima promenljiva transparencija bele linije
konstantne irine, premda u ovom sluaju zrnasta struktura filma dovodi do dosta uma) na
filmskoj traci prevodi u vibracije zvuka. Prilikom snimanja zvuka na filmsku traku, proces je
obrnut: vibracije zvuka se prevode u beli talasasti zapis na filmskoj traci. Ovakav optiki
sistem se koristio u prvim zvunim filmovima (premda ne ba u prvim zvunim filmovima
kao to je npr. Jazz Singer u kome se zvuk snimao naknadno na gramofonsku plou), da bi
pedesetih godina optiki soundtrack bio zamenjen magnetnim zapisom, kao kod obinih
kaseta sa magnetnom trakom. Magnetno snimanje zvuka je poboljalo kvalitet zvuka i
omoguilo stereo reprodukciju, ali se zauzvrat smanjilo vreme trajanja zvunog zapisa,
snimanje zvuka je postalo skuplje, a i zvuk je morao da se dodaje filmu naknadno, slino kao
u prvim danima filma. Park iz doba Jure predstavlja prvi komercijalni film u kome je
uveden digitalni zvuk i to u okviru tzv. DTS-a (Digital Theater System). DTS ukljuuje
specijalni optiki vremenski kod kao deo svakog filma. Vremenski kod predstavlja niz takica
i crtica izmeu slike i optikog (analognog) zvuka. Specijalni optiki ita se montira na
projektoru, a filmska traka se provodi upravo kroz ovaj ita pre nego to ue u projektor.
Slino itanju analognih zvunih zapisa, DTS ita koristi LED lampicu koja fokusira svetlost
na soivo, kroz film i na fotoeliju. Na ovaj nain se stvara strujni puls koji ita dekodira u
vremenski kod i kroz serijski kabl alje informacije kompjuteru koji kontrtolie zvuni sistem
sa 3 CD plejera. Filmski zvuk se sastoji od 6 kanala (desni, levi, centralni, levi-surround,
desni-surround i subwoofer, odnosno kanal nisko-frekventnih efekata, a svaki kanal se
prilikom prikazivanja filma dovodi na poseban zvunik) kompresovanih na jednom ili dva
CD-a, to zavisi od duine filma. I film i zvuni zapis poseduju identifikujui kod, a
kompjuter osigurava da se isti kodovi emituju istovremeno, a poto zvuni zapis nije u ovom
sluaju zapisan na samom filmu, tada se ni ne uje ono pop, kao kod analognih snimaka.
Popularan digitalni zvuni format u filmovima je i Dolby Digital u okviru koga se za
enkodiranje informacije koristi prostor na filmskoj traci izmeu rupica. Dolby Digital ita se
montira na vrhu projektora i skenira filmsku traku u prolazu. Svetlost sa LED lampe prolazi
kroz traku i pada na CCD. Slika koja se sastoji od malih pegica koje predstavljaju jedinice i
praznih prostora koji predstavljaju nule, preko itaa se dovodi do Dolby Digital procesora
koji binarne podatke prevodi u zvuk. Najnoviji digitalni zvuni sistem je Sonys Dynamic
Digital Sound (SDDS) koji koristi spoljanju ivicu filmske trake za zapisivanje digitalnih
zvunih informacija. Za razliku od svih drugih formata, SDDS sistem sprovodi i korekcije na
greke pomou identine redundantne trake na spoljanjoj ivici trake, a i za razliku od DTS-a
i DDS-a, poseduje 8 zvunih kanala (osim standardnih 6, jo i levi centralni i desni centralni
kanal). SDDS ita koristi lasersku svetlost koja prolazi kroz filmsku traku i kroz soivo pri
emu uveliava lik i zatim pada na niz fotoelija. Svaka fotoelija koja primi svetlost
proizvee i izvesnu elektrinu struju, a SDDS ita interpretira fotoelije koje stvore struju
kao jedinice, a fotoelije koje ne emituju struju kao nule. Prolaskom filmske trake kroz ita
formira se binarni tok informacija koji se prevodi u zvuk.
mogue je da ak i obina ringla, radijator, pe, toster ili fen za kosu izazovu treperenje
kunih svetiljki.
senzor koji je osetljiv na temperaturu ljudskih bia. Poto temperatura ljudske koe iznosi oko
34 oC, maksimalni intenzitet infracrvenog spektra koji emituju ljudi e se nalaziti na talasnim
duinama izmedju 9 i 10 mikrometara. Stoga e uobiajeni pasivni senzori biti osetljivi na
elektromagnetne talase talasnih duina izmedju 8 i 12 mikrometara. Infracrveni talasi izbijaju
elektrone iz supstrata u ureaju, a ovi izbaeni elektroni se pojaavaju do male struje koja se
detektuje. Verovatno ste primetili da se ovakva senzorska svetla upale kada neko proe pored
njih, ali ne i ako stojimo mirno u njihovoj neposrednoj blizini. Razlog ove pojave je u tome
to je senzor podeen tako da reaguje samo na nagle promene u prijemu infracrvenih talasa.
Ovakve senzorske svetiljke poseduju veoma irok vidokrug zbog niza soiva koja pokrivaju
senzor. Infracrveni talasi su niskoenergetski oblik svetlosti, pa ih stoga moemo fokusirati i
savijati sa plastinim soivima. Ako u samoj kui imate ovakav alarm protiv provalnika,
moda ste primetili da vas ovaj alarm nee detektovati ako spolja virite kroz prozor kue.
Razlog ovome je u tome to staklo ne proputa infracrvene talase, to je i sutina efekta zelene
bate. Naime, svetlost prolazi kroz staklo i greje unutranjost bate, ali infracrveni talasi koje
emituju topla tela ne mogu da prou kroz staklo i izau iz bate, pa se cela bata zagreva.
- ta su to LED svetiljke?
Na naoj planeti se umesto tungstenovih sijalica i halogenih ili fluoroscentnih lampi
sve vie koriste LED (Light Emitting Diode) sijalice. Za razliku od obinih sijalica, LED
lampe nemaju metalna vlakna koja se prekidaju nakon odreenog vremena svetljenja, i
stvaraju veoma malo toplote, pa se stoga esto nalaze u kompjuterima, automobilima,
telefonima, igrakama i skoro svim drugim baterijskim aparatima. LED-i predstavljaju jednu
vrstu obinih dioda (spoj dva razliita tipa poluprovodnih materijala), ija je karakteristika da
proputaju elektrinu struju u samo jednom smeru. Meutim, LED-i poseduju i osobinu
emitovanja svetlosti prilikom prolaska struje kroz njih. Jedan poluprovodnik LED-a je n-tipa i
poseduje viak elektrona, a drugi je p-tipa i poseduje viak upljina (praznih mesta u
elektronskoj strukturi na ijim bi mestima elektroni mogli da zauzmu najstabilnije energetsko
stanje). Prilikom prolaska elektrona od n-poluprovodnika do p-poluprovodnika, dolazi do
anuliranja elektrona i upljina uz oslobaanje kinetike energije elektrona u vidu svetlosnih
fotona. Boja fotona (tj. njihova talasna duina) zavisi od niza faktora, a pre svega od vrste
korienih materijala, odnosno od veliine energetske barijere koju mora prevazii elektron da
bi sa poluprovodnika n-tipa stigao do poluprovodnika p-tipa. Male energetske barijere
zahtevaju od elektrona i male energije, pa e tako emitovani fotoni biti niskoenergetski i
pripadae infracrvenoj ili crvenoj boji. S druge strane, velike energetske barijere e prelaziti
samo elektroni sa velikim energijama, ijim e se oslobaanjem dobijati fotoni veih energija
ija e boja biti vie plava. Nekada su se bele LED lampe pravile pomou etiri razliita LED-
a (crvenog, uto-zelenog i para svetlo plavih silicijum karbidnih dioda), dok se danas beli
LED-i izrauju od jednog plavog LED-a presvuenog fosforom koji svetli u ukasto-beloj
boji kada se izloi plavoj ili ljubiastoj svetlosti, a kao rezultat se dobija svetiljka na bazi
LED-a koja svetli u plavo-beloj ili isto beloj svetlosti. U mnogim gradovima se intenzivno
zamenjuju halogene lampe sa LED lampama, a za to postoji nekoliko razloga. Pre svega, LED
lampe su svetlije od halogenih lampi i jednakim intenzitetom ispunjavaju svaki deo povrine
sijalice. Takoe, LED lampe mogu trajati godinama za razliku od halogenih lampi iji radni
vek iznosi samo nekoliko meseci, a uz sve to LED lampe troe znatno manje koliine
energije, s obzirom da im je snaga pri istoj osvetljenosti 5-6 puta manja od snage halogenih
svetiljki.
- ta je to halogena lampa?
Obina kuna sijalica se sastoji od vlakna tungstena okruenog gasom argona i/ili
azota i obloenog tankim staklom. Elektrina struja zagreva nit tungstena do oko 2500 oC, a
svako zagrejano telo do visoke temperature kao to je ova, emituje izvesnu dozu vidljive
svetlosti. Meutim, ovakva sijalica nije naroito efikasna jer emituje mnogo vie toplote (tj.
infracrvenih talasa) od vidljive svetlosti, a i rok trajanja joj nije naroito veliki (od 750 do
1000 sati upotrebe u proseku). Ovakve sijalice ne traju dugo, jer tungsten iz sijajueg vlakna
isparava i taloi se na unutranjoj strani stakla. Postepeno tanjenje vlakna tungstena kao
posledice njegovog isparavanja dovodi do prekida niti, tj. do pregorevanja sijalice. Halogena
lampa, takoe, koristi vlakno tungstena, ali unutar znatno manje kvarcne ampule. Poto je
ampula izuzetno blizu usijanom vlaknu, ona bi definitivno prsla da je napravljena od stakla.
Gas unutar ampule je takoe razliit u odnosu na obine sijalice jer se sastoji od halogenih
gasova, tj. gasova iz sedme grupe periodnog sistema elemenata. Halogeni gasovi imaju
jedinstvenu osobinu da se jedine sa parama tungstena. Ovako nastali halogenidi tungstena se
ne taloe na unutranjoj strani ampule, ve se vraaju na tungstensku nit, pa je stoga i njen
vek trajanja znatno dui. Uz to, kod ovakvih sijalica je zbog prisustva toplotno otpornije
kvarcne ampule, mogue zagrevanje tungstena do jo vee temperature, pa se tako moe
dobiti jo vie vidljive svetlosti, usled ega je svetlost halogene lampe znatno belja od
ukaste svetlosti obine sijalice.
Fluorescentne lampe su najee dugake prave cevi koje stvaraju belu svetlost.
Ovakve svetiljke se najee nalaze u kancelarijama, uionicama, prodavnicama ili nonim
tramvajima. U tipinoj fluorescentnoj lampi nalazi se para ive pod niskim pritiskom.
Dovoenjem napona na elektrode na krajevima cevi dolazi do provoenja elektrine struje
kroz paru ive, a u sudarima elektrona sa atomima, dolazi do jonizacije atoma ive, koji u
ovako jonizovanom stanju emituju ultraljubiastu svetlost. Ljudske oi nisu osetljive na
ultraljubiastu svetlost, pa je stoga ni ne vide. Meutim, unutranjost lampe je presvuena sa
fosforom koji prima energiju ultraljubiastih fotona, a zauzvrat emituje vidljive fotone (ovaj
process se naziva fluorescencijom), tj. vidljivu svetlost. U nekim vrstama fluorescentnih
lampi se koristi i starter, tj. supstanca koja spreava pojavu kratkog spoja i dozvoljava tok
elektrona izmeu dva usijana vlakna sa oba kraja lampe. Bez prisustva startera, odnosno
jednog tipa prekidaa, fluorosecentne lampe esto mirkaju, to je posledica neuspostavljanja
neprekidnog toka naelektrisanja kroz paru atoma ive.
elektrine energije (na bazi sagorevanja uglja i drugih fosilnih goriva) od 500 MegaVati,
proizvede oko 3,5 milijardi kiloVat-asova godinje, to je dovoljno energije da odrava
neprekidno svetljenje 4 miliona sijalica tokom jedne godine. Da bi se proizvela ovolika
koliina energije, postrojenje sagori oko 1,5 miliona tona uglja godinje, a osim elektrine
energije stvori i oko 3,7 miliona tona ugljen dioksida - gasa ije prekomerno oslobaanje u
atmosferu poveava efekat staklene bate i dovodi do globalnog zagrevanja, i po 10 000 tona
sumpor dioksida i azotovih oksida, koji predstavljaju glavne uzronike smoga i kiselih kia.
- ta je to elektrini luk?
Izolatori, tj. dielektrici predstavljaju supstance koje ne provode elektrinu struju, ve
se polarizuju pod dejstvom elektrinog polja. Polarizacija predstavlja pojavu razdvajanja
naelektrisanja u okviru jednog neutralnog tela, tako da se pozitivno naelektrisanje koncentrie
na jednom, a negativno naelektrisanje na drugom kraju tela. Stoga se kae da izolatorske
supstance poseduju osobinu stvaranja kapacitivnosti (kao kod kondenzatora kod koga se dve
paralelne ploe suprotno naelektriu), koja se karakterie pomou vrednosti elektrine
propustljivosti (permitivnosti) koja nam kae koliko je puta elektrino polje u datoj supstanci
slabije nego u vakuumu. Elektrini luk predstavlja pojavu iznenadnog stvaranje elektrine
struje kroz neki izolator (npr. vazduh ili vodu) kada razlika potencijala na elektrodama
izmeu kojih je postavljen izolator dostigne vrednost tzv. probojnog napona. Pri ovakvim
uslovima, unutar izolatora koji je do tada spreavao prolazak struje, dolazi do naglog
pranjenja i on poinje da provodi struju. Elektrini luk, osim pranjenja naelektrisanja,
dovodi u najveem broju sluajeva i do prateeg pranjenja toplote i svetlosti. Osobine
elektrinog luka ponajvie zavise od materijala kroz koji se luk provodi. Tako, npr. neonske
lampe stvaraju svetlost uz pomo kontrolisanog elektrinog luka kroz molekule neona.
Takoe, munja predstavlja elektrini luk koji se kree izmeu dva suprotno naelektrisana dela
oblaka ili izmeu negativno naelektrisanog oblaka i pozitivno naelektrisane Zemlje, a pti tome
prolazi kroz vazduh koji je izolator. Munja, tj. elektrini luk, a sa njom i pratea buka, svetlost
i toplota nastaju kada razlika potencijala (tj. napon) izmeu dva kraja munje prevazie
vrednost probojnog napona u vazduhu.
- ta je to Teslin kalem?
Teslin kalem (koji je dobio ime po svom pronalazau Nikoli Tesli) se esto moe
primetiti u filmovima kao izvor dugakih i svetleih iskrica, a u sutini, on predstavlja visokofrekventni transformator koji radi pri visokom naponu. Kao i veina transformatora, Teslin
kalem poseduje dva odvojena kola primarno i sekundarno. Primarno kolo se sastoji iz
kondenzatora (dve provodne ploe izmeu kojih se nalazi neki izolator) i induktora,
povezanih tako da formiraju tzv. rezervoarno kolo. Naime, kondenzator skladiti energiju u
svom elektrinom polju, dok induktor skladiti energiju u svom magnetnom polju. Kada se
kondenzator i induktor poveu paralelno, njihova kombinovana energija se kree naprednazad od kondenzatora do induktora. Povezivanjem primarnog Teslinog kalema sa izvorom
naelektrisanja dobija se sistem isporuivanja naelektrisanja ija se energija u rezervoarnom
kolu kree napred-nazad. Sekundarno kolo se sastoji od namotaja ice i nekoliko elektroda.
Ovi namotaji se nalaze u istom delu prostora koji zauzima induktor primarnog kola.
Promenljivo magnetno polje stvara elektrino polje koje potiskuje naelektrisanje du
sekundarnog kalema, a kada naelektrisanje izae iz sekundarnog kalema, ono poseduje veoma
veliku energiju, to predstavlja visokonaponsko naelektrisanje, koje se akumulira u brojnim
elektrodama sekundarnog kalema i meusobno se potiskujui stvara brojne iskrice. Za razliku
od veine kola koja moraju da formiraju zatvorene petlje, Teslin kalem sekundarnog kola to
ne mora, poto je Teslin kalem u svom originalnom obliku proizvodio napon od 10-12
miliona Volti, to je dovoljno da izazove elektrino pranjenje u vazduhu (munju) du
etrdesetak metara. Naime, njegove krajnje elektrode odbacuju naelektrisanje u okolni
prostor, a mnoge varnice e nai svoj put kroz vazduh ka drugim elektrodama. Poto se
pravac struje elektrona kroz sekundarni kalem stalno menja napred-nazad, Teslin kalem
predstavlja visoko-frekventni ureaj ije se naelektrisanje elektroda menja od pozitivnog ka
negativnom i obrnuto i po nekoliko miliona puta u sekundi. Ova brza promena naelektrisanja,
kao i promenljivo elektrino i magnetno polje ine Teslin kalem, izmeu ostalog i veoma
snanim emiterom elektromagnetnih talasa.
- ta je to magneto?
Mnogim malim mainama za ianje trave, testerama i drugim benzinskim motorima
ponekad nije potrebna baterija za paljenje motora, jer oni u svrhu stvaranja elektrine energije
za rad sveica koriste magneto. Magneto se takoe, koristi i u mnogim malim avionima
(umesto elektrinog startnog motora) jer je veoma pouzdan. Zadatak svakog sistema za
paljenje motora je da stvori ekstremno veliki napon (reda veliine 20 000 Volti) u pravom
trenutku. Visoki napon na sveicama uzrokuje skok varnice koja pali gorivo u motoru.
Magneto je u osnovi, elektrini generator, ali koji ne slui u svrhu stvaranja kontinualne struje
elektrona, ve periodinog visokonaponskog pulsa. Magneto predstavlja obratni (inverzni)
elektromagnet. U elektromagnetu postoje namotaji ice oko gvozdene ploe (tzv. armature).
Kada preko baterije provodimo struju elektrona kroz namotaje ice, kalem stvara magnetno
polje u armaturi. U generatoru, ovaj proces je obrnut. Magnet se pomera pored armature to
dovodi do stvaranja elektrine struje u kalemu. Magneto se sastoji iz pet delova: armature
(najee oblika slova U iji su krajevi usmereni ka zamajcu motora), primarnog kalema od
oko 200 namotaja debele ice oko jednog kraja armature, sekundarnog kalema od oko 20 000
namotaja veoma tanke ice oko primarnog kalema, jednostavne elektronske kontrolne jedinice
pod imenom elektronsko paljenje i para jakih stalnih magneta ugraenih u zamajac motora.
Kada ovi jaki magneti prolete pored armature, oni u njoj indukuju magnetno polje, koje dalje
indukuje malu koliinu struje u primarnom i sekundarnom kalemu. Meutim, iz ovako male
struje je neophodno dobiti ekstremno veliki napon. Stoga, kada magnetno polje u armaturi
dostigne svoj maksimum, elektronska kontrolna jedinica se otvara, to prekida tok struje kroz
primarni kalem i uzrokuje nagli skok napona (do oko 200 Volti). Sekundarni kalem, koji
poseduje sto puta vie namotaja od primarnog kalema, pojaava ovaj napon do oko 20 000
Volti, a ovaj napon se dovodi na sveicu koja stvara varnicu pomou koje se pali gorivo u
motoru.
- ta su to kuglaste munje?
U skladu sa statistikim ispitivanjem iz 1960. godine, oko 5 % ljudske populacije sa
Zemlje je barem jednom u ivotu videlo loptastu munju. Premda jo uvek nije utvreno da li
se loptaste munje, slino obinim munjama sastoje od plazme ili predstavljaju neku
hemiluminiscentnu pojavu, one imaju oblik svetlee sfere veliine otprilike jedne fudbalske
lopte. One se najee pojavljuju tokom oluja sa grmljavinom, mogu se pojaviti zajedno sa
obinom munjom, ali i bez nje. Vreme trajanja ove svetlosne lopte na nebu je izmeu
nekoliko sekundi i nekoliko minuta, premda je njeno proseno trajanje oko 25 sekundi. Vreme
zadravanja lopte na nebu zavisi od njenog sjaja, kao i od veliine. to je loptasta munja vea
i manje sjajna, ona due traje. Loptaste munje mogu biti razliitih boja, a narandaste i plave
posebno dugo traju. Loptaste munje se najee kreu paralelno sa Zemljom (oko metar iznad
njene povrine), brzinom od oko 3 metra u sekundi i sa povremenim vertikalnim skokovima.
Ponekad ispadnu iz oblaka, a ponekad se materijalizuju na otvorenom prostoru ili u kui, a
ponekad uu u kuu kroz vrata, otvoren ili zatvoren prozor, tanki nemetalni zid ili dimnjak.
Loptaste munje se esto definiu kao bezelektrodno pranjenje (kod obine munje, elektrode
su oblaci, ili je jedna od elektroda Zemlja) izazvano stojeim UHF (visokofrekventnim radio)
talasima nepoznatog porekla. Po jednoj drugoj teoriji, loptaste munje su uzrokovane
atmosferskim maserom mikrotalasnim laserom koji ima znatno manju energiju, a ija je
zapremina nekoliko kubnih kilometara. Po ovoj teoriji, maser nastaje kada rotacioni
energetski nivoi molekula vode postanu inverzno naseljeni (tj. kada je vie rotaciono
pobuenih molekula nego to je molekula u osnovnom rotacionom stanju) pod dejstvom
kratkotalasnih elektromagnetnih pulseva pod dejstvom olujnog pranjenja. Kroz inverzno
naseljenu oblast vazduha, fotoni teko mogu da prolaze, jer dolazi do MASER (Microwave
Amplification by Stimulated Emission of Radiation) efekta. Ukoliko zapremina inverzno
naseljenog vazduha nije isuvie velika ili zatvorena (kao u sluaju aviona ili podmornica u
kojima se ponekad pojavi ovakva munja), sudari izmeu molekula e dovesti do opadanja
inverzne naseljenosti. Meutim, kada je zapremina inverzno naseljenog vazduha dovoljno
velika, maser moe stvoriti lokalizovano elektrino polja ili tzv. soliton, poznatiji kao loptasta
munja. Za razliku od loptastih munja koje se pojave u kui, gde ne prave nikakvu tetu
ukoliko je kua dobro uzemljena, loptaste munje na otvorenom prostoru se gase ili neujno ili
veoma eksplozivno, pri emu od sebe odbacuju uglavnom provodne materijale, ali ne i
dielektrike.
- ta su to gorivne elije?
Gorivne elije su elektrohemijski ureaji koji pretvaraju energiju hemijske reakcije u
elektrinu struju, vodu i toplotu. Za razliku od elektrinih elija ili baterija, gorivne elije ne
mogu da pregore i ne zahtevaju ponovno punjenje, ve funkcioniu sve dok se gorivo i
oksidaciono sredstvo kontinuirano dovode u eliju. Gorivna elija se sastoji iz anode, na koju
se dovodi gorivo (najee vodonik, ali sve ee i amonijak, hidrazin, fosforna kiselina, neki
ugljeni hidrat ili baza, vrsti oksid ili metanol) koje joj predaje elektrone; i katode, na koju se
dovodi oksidaciono sredstvo (najee vazduh ili kiseonik) koje preuzima elektrone,
prethodno osloboene na anodi i provedene kroz spoljanje kolo. Izdvajanjem elektrona na
anodi stvaraju se protoni koje privlai katoda, gde dolazi do njihovog rekombinovanja sa
redukovanim atomima kiseonika i formiranja molekula vodene pare, jedinog nus-proizvoda
gorivnih elija. Dve elektrode su odvojene jonskim provodnim elektrolitom, a struja elektrona
koja protie kroz spoljanje kolo izmeu anode i katode koristi se za napajanje nekog
elektrinog aparata ili za rad automobila ili nekog drugog vozila. Iako gorivne elije
predstavljaju jedan od najistijih izvora energije jer ne koriste sagorevanje, osloboena
energija iz ovakvih sistema je jo uvek dosta manja od izvora energije u vidu motora sa
unutranjim sagorevanjem. Nekoliko planetarnih kompanija intenzivno radi na razvijanju
gorivnih vodoninih elija koje bi trebalo da u budunosti u potpunosti zamene motore sa
unutranjim sagorevanjem koje koriste dananji automobili. U skladu sa procenama trita,
smatra se da e 2010. godine, oko 8 % automobila koristiti izvor energije u vidu gorivnih
elija, a takoe, smatra se da e njihova ira upotreba znaajno smanjiti zagaenje vazduha i
potronju nafte.
stalno menja svoj polaritet dok se rotor okree. Tako, dok se rotor trudi da to je mogue vie
priblii raznoimene magnetne polove, polovi se menjaju tako da se rotor konstantno okree
pokuavajui da pronae optimalni poloaj polova koji naravno, odgovara minimalnom
energetskom stanju itavog sistema, odnosno motora. Jednostavan elektrini motor moemo
napraviti ukoliko oko rotirajueg dela naeg motora obmotamo elektrinu icu kroz koju
emo propuitati struju i zatim ovaj rotor postavimo izmeu dva magneta, tako da su
raznoimeni magnetni polovi ova dva magneta okrenuti blie rotoru (iznad rotora je severni, a
ispod njega juni magnetni pol ili obrnuto). Proputajui elektrinu struju kroz namotaje ice
na rotoru, formirae se magnetno polje oko njega, jer kao to znamo, svako naelektrisanje u
pokretu proizvodi oko sebe magnetno polje. Meutim, tano kada magnetno polje rotora bude
okrenulo konstrukciju rotora tako da njegov juni magnetni pol priblii severnom, a severni
junom polu susednih magneta, promeniemo smer elektrine struje u namotajima ice oko
rotora, tako da e se tako i severni pol njegovog magnetnog polja pretvori u juni, a juni u
severni, pa e tako rotor teiti da se okrene za jo 180o kako bi opet postavio svoje polove u
optimalan poloaj, ali emo mi neposredno pre nego to on bude to izveo opet obrnuti smer
elektrine struje kroz namotaje ice oko njega i tako emo ga stalno vrteti u krug. Ukoliko za
rotor motora zakaimo neki ureaj, kao npr. sistem traka i tokia, moi emo da energiju
rotacije motora prevedemo u mehaniku energiju kojom emo obavljati razne poslove.
- ta je to statiki elektricitet?
Jedan od najpopularnijih kolskih naunih eksperimenata je onaj kada proeljamo
kosu, a zatim sa eljem privuemo listie papira sa stola. Uzrok ovom privlaenju papira ka
elju je upravo statiki elektricitet. Slino tome, kada protrljamo stakleni tapi sa svilenom
tkaninom ili pare ilibara sa vunom, stvorie se statiki elektricitet koji e biti u stanju da
privue male parie plastike ili papira (re elektron zapravo i potie od grke rei za ilibar).
Takoe, tokom hladnih zimskih dana nam se moda desilo da se statiki elektricitet nagradi u
naem telu i da zatim u vidu iskre skoi na neko drugo telo ili pare metala kada dodirnemo
npr. kvaku na vratima. Naime, sva materija oko nas je sainjena od atoma, koji se priblino
mogu zamisliti kao pozitivno naelektrisana jezgra (koja se sastoje od pozitivno naelektrisanih
protona i neutralnih neutrona) oko kojih krue elektroni. Materija je najee neutralna, to
znai da sadri podjednak broj protona i elektrona. Meutim, neki atomi znatno jae vezuju za
sebe elektrone od nekih drugih materija. Koliko je najslabije vezani elektron u atomu stabilan
definie jonizacioni potencijal atoma koji predstavlja koliinu energiju koju je potrebno
predati atomu da bi iz njega izleteo najslabije vezani elektron. Kada protrljamo dva razliita
materijala, pod dejstvom trenja dolazi do blsikih susreta izmeu atoma sa povrine dva
predmeta prilikom kojih neki od atoma imaju dovoljno energije da prevaziu energetsku
vrednost jonizacionog potencijala i da izbiju poneki elektron iz ponekog atoma. Osloboeni
elektroni se zatim privlae ka jednom od materijala gde poveavaju njegovo ukupno
negativno naelektrisanje koje je zatim u stanju da privlai suprotno naelektrisane predmete
(npr. listie papira). U zavisnosti od svog jonizacionog potencijala, svi atomi nalaze svoje
mesto na odreenom delu triboelektrine krive. Ukoliko materijal lako oslobaa svoje
elektrone u kontaktu sa drugim materijalom, onda je on pozitivniji na ovoj krivoj i obrnuto.
Ukoliko bismo poreali neke od svakodnevnih materijala od pozitivnom ka negativnom kraju
triboelektrine krive, dobili bismo jedan ovakav niz: ljudske ruke (veoma pozitivne), zeje
krzno, staklo, ljudska kosa, najlon, vuna, krzno, olovo, svila, aluminijum, papir, pamuk, elik
(neutralan), drvo, ilibar, tvrda guma, nikl, bakar, mesing, srebro, zlato, platina, poliester,
stiren (stiropor), saran traka, poliuretan, polietilen (kao selotejp), polipropilen, vinil (PVC),
silicijum, Teflon (veoma negativan). Relativan poloaj dve supstance u triboelektrinom nizu
nam kae kako e se one ponaati kada dou u kontakt. Staklo protrljano sa svilom uzrokuje
razdvajanje naelektrisanja, jer se oni nalaze neto udaljeni u nizu, a isto vai i za ilibar i
vunu. to je vee rastojanje u nizu, to e se vie naelektrisanja osloboditi u kontaktu dva
materijala. Materijal koji primi osloboeno naelektrisanje putem kontakta postaje negativno
naelektrisan, dok drugi materijal postaje pozitivno naelektrisan. Upravo ova neravnotea
naelektrisanja se naziva statikim elektricitetom. to je vea dodirna povrina izmeu
materijala u kontaktu i to je manja vlanost, to e vei napon (razlika elektrinih potencijala)
izmeu materijala moi da se uspostavi, a ovaj napon je u stanju da dostigne vrednosti i od
nekoliko desetina hiljada Volti.
tome stvara i veoma male struje (male brzine toka naelektrisanja) pa se stoga slobodno moe
dodirivati.
- ta je to piezoelektricitet?
Piezoefekat predstavlja pojavu polarizacije (razdvajanja naelektrisanja u elektrino
neutralnim esticama tako da se pojavljuje dipolni elektrini momenat) estica nekog
materijala pod dejstvom mehanikog naprezanja. Drugim reima, kada delujemo pritiskom na
neke posebne supstance (feroelektrini materijali, kvarc, kao i neke keramike) doi e do
razdvajanja naelektrisanja, pa i do stvaranja raznoimeno naelektrisanih oblasti u materijalu, pa
stoga i do pojave napona du kristala koji u nekim sluajevima moe biti prilino visok.
Piezoelektrine supstance se koriste kao: upaljai (na dugme) rotilja ili kamina, biperi (u
digitalnim satovima, stereo zvunicima i mnogim drugim elektronskim ureajima sa kojih se
uje bip), izvori zvuka u eho sonarima, delovi aparata za lociranje riba i ultrazvunih
ureaja, fonografske igle (na gramofonima), vremenske baze u vidu kvarcnih kristala
digitalnih satova, koriste se u kristalnim mikrofonima za prevoenje zvunog signala u
elektrini signal itd. Tako, npr. u upaljaima za kamin ili rotilj, kada pritisnemo dugme, eki
udara piezoelektrini kristalni materijal i proizvodi napon od nekoliko hiljada Volti du
povrine kristala. Ovako visoki napon dovodi do pojave varnice koja pali okolni gas.
Piezoelektrini materijali mogu raditi i u suprotnom smeru primenite napon du kristala i
njegov oblik e se promeniti. Ova promena dimenzija kristala je najee veoma mala, ali je
dovoljna da bi npr. mogla da pokree male zvunike.
- ta je to Halov efekat?
Kada u metalu postoji elektrino polje, ono dovodi do pojave slobodnog naelektrisanja
u njemu. Elektrino polje deluje silom na naelektrisane estice koje ine struju kreui se
izmeu dva kraja provodnog metala. Ukoliko sada postavimo jednu metalnu ipku kroz koju
protie struja sa leva na desno u magnetno polje iji je pravac normalan na ipku, magnetna
sila e gurati pozitivno naelektrisane estice ka vrhu ipke, a elektrone ka dnu u sluaju da se
struja prenosi upljinama, ili e gurati elektrone ka vrhu ipke, a pozitivno naelektrisane
estice ka dnu ipke ako se struja prenosi elektronima. U oba sluaja se uspostavlja merljivo
elektrino polje izmeu gornje i donje povrine ipke, koje se naziva Halov potencijal, i koje
u velikoj meri zavisi od jaine primenjenog magnetnog polja. Ovu pojavu uspostavljanja
merljivog napona izmeu suprotnih povrina nekih materijala postavljenih u magnetno polje
otkrio je Edvin Hal (Edwin Hall) 1879. godine. Znak razlike potencijala (+ ili -) izmeu
gornje i donje povrine ipke odreuje da li su nosioci naelektrisanja upljine ili elektroni.
Kod poluprovodnika, Halov efekat se najvie koristi za procenu dopingovanja i polariteta
poluprovodnikih materijala. Elektrini pretvarai na bazi Halovog efekta se koriste u
mnogim ureajima dananjice u svrhu merenja magnetnog polja i prevoenja ovog merenja u
napon, a u stanju su da detektuju fluktuacije magnetnog polja reda veliine jednog stotog dela
Gausa. Takoe, mnogi drugi moderni elektronski ureaji koriste Halov efekat. Tako, npr.
kompjuterska tastatura koristi Halov efekat u svrhu snimanja kada je odreeni taster pritisnut,
a antilock konice koriste pretvarae na bazi Halovog efekta radi detektovanja promene
ugaone brzine automobila, to se zatim koristi za izraunavanje pogodnog koionog pritiska
na svakom toku.
- ta je to superprovodljivost?
Superprovodljivost je osobina nekoliko metalnih i keramikih materijala (posebno
keramika na bazi bakar oksida) da prilikom hlaenja do temperatura izmeu apsolutne nule (273oC) i oko 100oC (koliko danas iznosi rekordno visoka temperatura na kojoj je neko
jedinjenje superprovodno), dolazi do nestanka njihovog elektrinog otpora. Prilikom kretanja
elektrona kroz obian metal, oni se sudaraju sa vibrirajuim esticama materijala i gube
energiju u vidu osloboene toplote. Meutim, u jednom superprovodniku, elektroni putuju u
parovima i brzo se kreu izmeu atoma, bez ikakvog gubitka energije. Naime, kada se
elektroni nalaze u sredini krunog oblika i to u obliku elektronskih parova, njihov kvantni
talas (sve estice su istovremeno i talasi) koji prolee prstenom, u stanju je konstantne
energije koju dejstvo obinog otpora ne moe da poremeti. Takvi superprovodni elektroni
ponaaju se tada podjednako stabilno kao i elektroni koji krue oko jezgra, pa se stoga moe
rei da su superprovodnici neto poput dinovskih, makroskopskih atoma. Niske temperature
omoguavaju formiranje ovakvih parova elektrona, a kritina temperatura superprovodnosti
predstavlja temperaturu ispod koje elektrini otpor supstance postaje jednak nuli. Naravno,
svaki materijal poseduje uvek izvesnu dozu neistoa, pa stoga u stvarnosti superprovodna
otpornost nikada nije jednaka nuli, ali u svakom sluaju, provodljivost jedne superprovodne
ice je nekoliko redova veliine vea od provodljivosti najkvalitetnije trenutno dostupne
konvencionalne provodne ice. Kritina temperatura superprovodljivosti, tj. temperatura na
kojoj otpor postaje jednak nuli je razliita za razliite supstance, pa npr. za ivu iznosi 4,15 K,
za kalaj 3,72 K, za aluminijum 1,19 K, za magnezijum diborid (MgB2) 39 K, a za neke
keramike materijale je vea od 50 K, te u sluaju nekih keramika dostie i temperature i od
preko 220 K. Razne osobine superprovodnih materijala nalazie bogatu primenu u industriji
budunosti. Tako je npr. Mejsnerov (Meissner) efekat osobina superprovodnih materijala da
su neprobojni za sile magnetnog polja a ovaj efekat ve nalazi primenu u pravljenju super
brzih, magnetno lebdeih vozova. Takoe, kada se dva superprovodnika spoje tankim slojem
izolatora, dolazi do nesmetanog protoka (tuneliranja) parova elektrona sa jednog na drugi
superprovodnik (Dozefsonov efekat), a ovaj efekat nalazi primenu u pravljenju super brzih
elektronskih prekidaa, koje koriste minijaturni kompjuteri visokih brzina procesovanja
podataka. Najdinaminija istraivanja u oblasti superprovodnih materijala odnose se na razvoj
materijala koji bi bili superprovodni na sobnoj temperaturi, a i koji bi pri tome mogli lako da
se sintetiu. Smatra se da bi ovakvo otkrie unelo revoluciju na polju elektronike i prenosa
elektrine energije.
- ta su to superprovodni magneti?
Premda se i obini permanentni magneti i elektromagneti mogu koristiti za magnetno
lebdenje, veina maglev vozova (vozovi koji lebde na inama) koristi superprovodne
elektromagnete. Ovi specijalni elektromagneti su lagani, relativno jeftini i mogu da stvaraju
jaka magnetna polja koja su potrebna za odravanje vozova iznad ina. Superprovodni
materijali se zasnivaju na egzotinim materijalima poznatim i kao superprovodnici koji mogu
da provode elektrinu struju bez ikakvih toplotnih, odnosno energetskih gubitaka. Dok su
elektrine struje u obinim provodnim metalima podlone sudaranju sa atomima kristalne
reetke i rasipanju energije, elektroni u okviru elektrine struje u superprovodnim
materijalima putuju u parovima (odnosno u specifinom kvantnom stanju, tako da jedan
elektron sledi drugog, dok parovi slede putanje elektronskih parova ispred sebe) ne rasipajui
nimalo energije. Poto ne postoji nita to bi zaustavilo kretanje elektrona u superprovodnom
materijalu, jednom putena struja kroz ovakav materijal e tei dokle god postoji materijal, a
poto se prolaskom elektrine struje kroz provodnik stvara i magnetno polje (jer svaka
naelektrisana estica u kretanju stvara magnetno polje, dok ubrzana naelektrisana estica
stvara elektromagnetne talase), tako e i supeprovodnik kroz koji protie elektrina struja
stvarati magnetno polje dokle god struja protie kroz njega. Tako, dok je obinom
elektromagnetu stalno potreban dovod elektrine energije za odravanje magnetnog polja, sve
to treba da uradimo u elektromagnetu sa superprovodnim icama je da pustimo struju kroz
ove ice, spojimo dva otvorena kraja ice (tako da se formira petlja) i struja e kroz ice tei
godinama. Premda ovu struju ne moemo da vidimo, magnetno polje koje je njena posledica
lako moemo da detektujemo. Superprovodni magneti su idealni za elektrodinamiko
levitiranje maglev vozova. Naime, elektrina struja se dovodi na superprovodne magnete voza
jo u fazi njegove izgradnje, a kada se superprovodne ice zatvore u petlju, magnetima nije
potreban dodatni izvor elektrine energije, naravno, sve dok se ovi magneti dre u dovoljno
hladnoj sredini (u tu svrhu se koriste rashlaivake jedinice u vozu), jer superprovodni
materijali poseduju superprovodna svojstva samo na niskim temperaturama (na
temperaturama niim od 100oC, to je trenutno maksimalna temperatura ispod koje je jedan
materijal superprovodan, premda ova temperatura zavisi od sastava i strukture materijala).
- ta su to none naoare?
None naoare pojaava slabu svetlost u nonim uslovima, a zasnivaju se na
fotoelektrinom efektu, tj. pojavi da su svetlosni fotoni u stanju da izbijaju elektrone sa nekih
metala. U optem sluaju, kada se uglaani tanjir izloi dejstvu elektromagnetnih talasa, on
moe emitovati elektrone. Veliina emitovane struje elektrona zavisi od intenziteta i
frekvencije svetlosti koja pada na predmet. Ovi, tzv. fotoelektroni e se emitovati samo
ukoliko frekvencija svetlosti prelazi odreeni prag (kada energija fotona koje je jednaka
proizvodu Plankove konstante i frekvencije fotona postane vea od maksimalne energije
elektrona u materijalu), a vrednost ovog praga zavisi od same vrste materijala, pri emu
metali poseduju najslabije vezane elektrone pa e najmanje energije biti potrebno da se oni
udalje iz metala. U naoarima za nono posmatranje, fotoelektrini efekat se koristi za
pojaavanje prisustva individualnih fotona. Naime, sistem soiva alje prikupljenu svetlost na
staklenu plou obloenu sa fotoelektrinim materijalom. Izbijeni fotoelektroni se ubrzavaju
kroz potencijalnu razliku od nekoliko stotina Volti nakon ega padaju na kanalnu plou
koja se sastoji od malih rupica prenika od po nekoliko mikrona. Ove rupice poseduju
provodnu povrinu i dodatnu potencijalsku razliku izmeu dve strane ploe. Kada
fotoelektron udari u ovu mreastu plou, on jonizuje atome u taki sudara, to dovodi do
stvaranja dodatnih nekoliko elektrona koji nastavljaju da se ubrzavaju du rupe i u daljim
sudarima opet izbijaju po nekoliko elektrona. Ovaj deo ureaja se naziva fotomultiplikatorom
i ima za cilj da povea broj elektrona u struji. Tako od jednog elektrona koji udari u rupu,
nastane oko desetak hiljada elektrona koji napuste rupu. Ovi elektroni se dalje ubrzavaju do
fluorescentnog ekrana gde ostavljaju trag koji nae oi mogu videti. Fotoni koji padaju na
fotoelektrinu povrinu su diskretni i njihov broj varira sa vremenom. to je manja brzina
pristizanja fotona, vee su fluktuacije bilo kog piksela, a ova pojava se manifestuje kao
fluktuirajua osvetljenost ekrana ili tzv. fotonski um, koji spreava da ovaj ureaj bude
beskonano osetljiv. Da bi se ublaio ovaj problem, dolazei fotoni se integriu za due
vremenske periode uz pomo fluorescentnog ekrana ija se osvetljenost polako poveava i
smanjuje. Meutim, postoje granice ovog integracionog vremena. Naime, predugo
integraciono vreme e dovesti do razmazivanja slike po ekranu.
- ta je to laserska svetlost?
Laseri (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation) predstavljaju ureaje
koji emituju koherentnu i monohromatsku svetlost, to znai da se ova svetlost sastoji od
jednakoenergetskih fotona (istih talasnih duina i frekvencija) koji se kreu u fazi (bregovi i
dolje svih talasa se poklapaju). Za razliku od svetlosti obine lampe, koja se emituje u svim
pravcima, laserska svetlost je usmerena, to znai da se moe fokusirati du veoma uskog
snopa, pa zbog toga i poseduje niz primena. U laserima, atomi odreene supstance (na primer,
rubina koji emituje fotone talasnih duina od 694 nm) se pomou snopova obine svetlosti ili
elektrinog pranjenja prevode u pobueno stanje, u kojima neki elektroni prelaze u
visokoenergetskije atomske orbitale. Intenzivnim pobuivanjem atoma postavljenih izmeu
dva ogledala, nakon odreenog vremena se postie inverzna naseljenost materije, odnosno
stanje supstance u kome postoji vei broj pobuenih atoma od broja atoma u osnovnom
stanju. Prelaskom elektrona iz vie-energetske u nie-energetsku orbitalu dolazi do
emitovanja jednog fotona ija je frekvencija jednaka koliniku razlike u energijama izmeu ta
dva stanja i Plankove konstante, a talasna duina fotona je jednaka koliniku brzine svetlosti i
frekvencije fotona. Supstanca se nalazi u prostoriji sa parom paralelnih ogledala, razmaknutih
na rastojanje jednako celobrojnom umnoku talasnih duina emitovanih fotona, kako bi se
mogla formirati koherentna svetlost. Emitovani fotoni se odbijaju od ogledala i ponovo
vraaju ka supstanci izazivajui pobuivanje jo veeg broja atoma, a na taj nain i za laser
karakteristino stanje inverzne naseljenosti. Jedno od dva ogledala je posrebreno, to znai da
se deo svetlosti koja padne na njega odbija od njegove povrine, dok se jedan deo proputa.
Upravo ovaj proputeni deo svetlosti ini izlazni laserski snop svetlosti. U zavisnosti od tipa
supstance koja emituje koherentnu svetlost, laseri se esto dele na: vrste (kao to su na
primer, rubinski i neodimijumski laseri koji emituje infracrvenu svetlost na 1064 nm), gasni
(helijumski i helijum-neonski laseri koji emituju crvenu svetlost ili ugljen dioksidni laseri koji
emituju infracrvenu svetlost i esto se koriste za seenje ak i elinih predmeta), eksimerski
(re koja je nastala od kombinacije rei pobuen (excited) i dimer predstavljaju smee
nekog reaktivnog gasa kao npr. hlora ili fluora i nekog inertnog gasa kao npr. argona, kriptona
ili ksenona, a smee u ovakvim laserima se tokom pobuivanja pretvaraju u dimere nakon
ega emituju ultraljubiastu svetlost), poluprovodniki (tzv. diodni laseri koji emituju crvenu
svetlost i veoma su male snage, pa se stoga koriste u svakidanjim elektronskim ureajima,
kao to su CD plejeri ili laserski tampai), i laseri sa bojama (koji sadre rastvor neke
organske boje, kao npr. rodamina, i mogu se podeavati tako da emituju lasersku svetlost
raznih talasnih duina). Laseri danas na naoj planeti nalaze niz primena od merenja
rastojanja od Zemlje do Meseca sa preciznou od manje od jednog milimetra, preko praenja
brzine pomeranja kontinenata i oblaka, predvianja zemljotresa, oitavanja i snimanja
kompakt diskova, pravljenja i oivljavanja holografskih zapisa, bruenja dijamanata, seenja
metala, prenosa informacija du optikih vlakana, pa sve do pisanja po TV ekranima i
oblacima.
talase u okolinu. Ovi radio talasi lako mogu da stupe u interferenciju sa signalima koje
primaju okolni televizor, radio-aparat ili mobilni telefon. Kablovi takoe, mogu da prime
radio signal nekog bliskog ureaja i da ga prenesu do kompjuterske komponente, gde e ovi
neeljeni signali biti neoekivano primljeni. Stoga, feritne ogrlice oko kablova imaju osobinu
eliminisanja nastalih radio signala du kabla. Na delu kabla na kome se nalaze, feritne ogrlice
priguuju nastalu interferenciju izmeu radio talasa, pa se stoga one najee stavljaju na
samim krajevima kablova. Umesto da nastave da putuju du kabla, radio signali se u feritnim
ogrlicama prevode u toplotu.
elektromagneta zatim pokree neki zvuni ureaj koji stvara zujei ili zvonki zvuk. Naime,
jedan kraj ice elektromagneta je povezan sa strujom, dok je za drugi kraj preko jedne ploice
zakaen gvozdeni teg. Kada struja poinje da prolazi kroz icu, stvara se magnetno polje koje
privlai gvozdeni teg, a njegovo pomeranje ka elektromagnetu biva praeno pomeranjem
ploice i prekidanjem toka struje. Usled nestanka magnetnog polja, ploica zajedno sa tegom
pada nadole to opet uspostavlja tok struje kroz elektromagnet i ponovno privlaenje tega i
prekidanje toka struje itd. Udaranje ploice o elektromagnet brzinom od nekoliko desetina
puta u sekundi biva praeno zujeim zvukom. Zvonasti sistemi radi na potpuno istom
principu, osim to je za pokretnu ploicu zakaena druga dugaka ploica (klatno zvona) koja
sa pokretanjem prve ploice udara u pravo zvonce. Meutim, ding-dong zvonca koriste
specijalnu vrstu elektromagneta, koja se zove solenoid i kod koje je metalna ica obmotana
oko metalnog klipa koji se sastoji od pokretnog gvozdenog jezgra montiranog za nemagnetnu
metalnu ipku. Kada pritisnemo zvonce, stvara se magnetno polje oko solenoida to povlai
gvozdeno jezgro ka jednom kraju klipa gde ono udara o metalnu ipku koja pod dejstvom
udarca poinje da vibrara u tonu ding. Kada pustimo dugmence, magnetno polje nestaje i
gvozdeni deo klipa se vraa na drugi kraj gde udara drugu ipku koja stvara zvuk dong.
Postavljanjem vie solenoida i zvunih ipki, mogue je praviti itave melodije na zvoncetu.
U modernim vremenima, sve je vie kua koja imaju instalirana elektronska zvonca koja ne
rade na principu elektromagneta, ve poseduju integrisana kola koja registruju da je neko
pozvonio na vratima, nakon ega aktiviraju umemorisanu pesmu ili melodiju.
- ta je to decibel?
Decibel je logaritamska jedinica za merenje jaine, odnosno glasnoe zvuka. Decibel
skala je vrlo iroka zato to su i ljudske ui izuzetno osetljive. Nae ui mogu uti praktino
sve zvune talase ija se jaina nalazi u rasponu od tananog klizenja prstiju preko koe pa do
glasnog motora mlaznog aviona, koji je 1000 milijardi puta buniji od najmanjeg ujnog
zvuka. Na skali decibela, najmanji ujni zvuk, odnosno praktino totalna tiina za nae ui
poseduje glasnou od 0 dB. 10 puta glasniji zvuk ima snagu od 10 dB, dok 100 i 1000 puta
glasniji zvuci imaju jaine od 20 i 30 dB, respektivno. Tako, na primer, apat ima jainu
zvuka od oko 15 dB, normalan razgovor oko 60 dB, automobilska sirena 110 dB, a rok
koncert ili motor mlaznog aviona su glasni oko 120 dB. Svaki zvuk od preko 85 dB moe
izazvati smanjenu osetljivost naeg slunog instrumenta to zavisi kako od jaine zvuka, tako
i od vremena izlaganja. 8 asova sluanja zvuka jaine 90 dB, moe dovesti do oteenja
sluha, dok makar i trenutno izlaganje zvuku od 140 dB izaziva trenutno oteenje. Osim ove,
apsolutne skale za merenje glasnoe zvuka, postoje i relativne skale, kao to su foni i soni, a
koji zavise od subjektivne procene nivoa glasnosti. Ukoliko elite da prevedete jainu zvuka u
decibelima u zvuni pritisak, dovoljno je da podelite broj decibela sa 20, logaritmujete
dobijeni broj, a zatim ovu vrednost pomnoite sa referentnim zvunim pritiskom praga
ujnosti koji iznosi 2 10-4 mikrobara. Tako se moe izraunati da jaini zvuka od npr. 110
dB odgovara zvuni pritisak od 63,2 mikrobara.
- ta je to beli um?
Beli um (ili bela buka) predstavlja zvuk koji se dobija istovremenim kombinovanjem
svih moguih zvunih frekvencija. Tako, ako istovremeno emitujemo sve tonove koje
pripadaju naem ujnom opsegu, dobiemo belu buku. Ovaj um se naziva belim po analogiji
sa belom bojom u prirodi. Naime, bela boja predstavlja zapravo kombinaciju svih boja, u ta
se moemo i uveriti ukoliko propustimo belu boju kroz prizmu, prilikom ega e se boje iz
bele svetlosti razdvojiti. Slino tome, kada bismo podelili beli um na zvuke razliitih
frekvencija, dobili bismo da je intenzitet zvuka na svim frekvencijama podjednak. Poto beli
um sadri u sebi sve frekvencije, on se esto koristi za maskiranje drugih zvukova. Tako, ako
elite da maskirate zvuk sa televizije, moete da ukljuite ventilator, fen ili mainu za ve, jer
veina elektrinih ureaja sasvim solidno aproksimira beli um radom svojih sastavnih
delova. Pojam uma se esto koristi i ne vezano za zvuk. Naime, fiziari definiu um kao
nepredvidljive promene neke veliine u vremenu (ili u prostoru). Meutim, osim belog uma
kod koga je srednja vrednost amplitude tonova na svim frekvencijama jednaka, postoje i 1/f i
1/f2 (tzv. Braunovo kretanje koje se zapaa kada spustimo esticu praine na povrinu mirne
vode) umovi iji su nazivi povezani sa funkcionalnom zavisnou srednje amplitude sa
frekvencijom. Naime, kod 1/f i 1/f2 umova, intenzitet zvuka opada sa njegovom
frekvencijom, pri emu je brzina opadanja vea kod uma 1/f2 nego kod uma 1/f. Poto beli
um predstavlja najneprirodniji i najsluajniji od svih vrsta umova, on se moe proizvesti
pomou generatora pseudo-sluajnih brojeva (na primer kompjutera), pri emu ne postoji
nikakva korelacija od take do take. S druge strane, 1/f um predstavlja najprirodniji um, jer
se najee sree u prirodi. Ovaj um se sree u mnogim sistemima: u skoro svim
elektronskim komponentama poev od jednostavnih ugljenih otpornika pa do vakuumskih
cevi i svih poluprovodnikih ureaja; kod svih ureaja za merenje vremena, od najtanijih
atomskih satova i kvarcnih oscilatora do starih peanih satova; u strujanju mora i okeana i
godinjem kolebanju nivoa Nila; u malim naponima na membranama nervnih elija kao
rezultata toka natrijumovih i kalijumovih jona, pa ak i u protoku automobila na autoputu. 1/f
um se takoe javlja i u muzici. Jedno od najuzbudljivijih otkria bilo je da skoro sve muzike
melodije lie na 1/f um. A poto tenja muzike i jeste jedinstvo sa prirodom, ona poseduje
isti odnos predvidljivog i neoekivanog kao 1/f um.
- ta je to sonoluminiscencija?
Sonoluminiscencija predstavlja zvukom izazvanu emisiju svetlosti od strane mehuria
u tenosti. Naziv ove pojave potie od rei sono to znai zvuk i rei luminiscencija koja se
odnosi na sve vrste svetljenja. Ova pojava je otkrivena 1934. godine prilikom jednog
eksperimenta na Univerzitetu u Kelnu, a do danas jo uvek u potpunosti nije razjanjen uzrok
ove pomalo neobine pojave. Danas se mogu napraviti veoma stabilni mehurovi (prenika od
po oko 1 mikrometra) koji zahvaeni stojeim akustikim talasom emituju svetlost tokom
svakog zvunog pulsa. Ipak, da bi jedan niskoenergetski zvuni puls mogao da izazove
emisiju svetlosti na jednoj tako maloj zapremini kao to je mehur, on bi morao da se trilion
puta koncentrie u delu prostora da bi njegova energija bila dovoljna da izazove prebacivanje
elektrona u atomima na pobueno stanje, a zatim i emisiju svetlosnih fotona sa njihovim
povratkom na osnovna energetska stanja u atomima. Uz ovo, spektar emitovane svetlosti se u
najveem delu sastoji od fotona veoma niskih talasnih duina koji uglavnom pripadaju
ultraljubiastoj svetlosti. to je manja talasna duina fotona, to je njihova energija vea, a
dobijeni spektar sonoluminiscencije mehurova ukazuje da bi temperatura u njima morala
premaivati 10 000 oC, a najverovatnije bi bila jednaka oko milion oC, to bi je uinilo veoma
interesantnom za npr. aktiviranje reakcija fuzije (za koje su potrebne ovako velike
temperature kao to su u zvezdama). Svetlosni bljeskovi koje emituju mehurovi su veoma
kratki, s obzirom da traju manje od 12 pikosekundi (pikosekunda je jedan trilioniti deo
sekunde). Takoe, frekvencija svetlosnih bljeskova je veoma stabilna, ak je stabilnija i od
oscilatora koji stvara pobuujue zvune talase. Uz sve ovo, a takoe iz jo uvek nepoznatih
razloga, dodatak male koliine nekog plemenitog gasa (npr. helijuma, argona, ksenona ili
neona) u gas u mehurovima, izaziva veliko poveanje intenziteta emitovane svetlosti.
- ta je to rezonancija?
Svako oscilatorno telo u prirodi poseduje svoju prirodnu (ili rezonantnu) frekvenciju,
odnosno frekvenciju kojom bi oscilovao kada na njega ne bi delovala nikakva spoljanja sila.
Tako, npr. klatno duine jednog metra, poseduje prirodnu frekvenciju od pola Herca, to znai
da napravi jednu puno oscilaciju na svake 2 sekunde. Stoga, ako kucnemo klatno na svake dve
sekunde, njegova amplituda e nakon odreenog vremena postati veoma velika (vie e se
zanositi u stranu, ali e mu frekvencija ostati nepromenjena). Slino tome, svaki materijal u
prirodi poseduje jednu ili nekoliko karakteristinih (prirodnih ili rezonantnih) frekvencija pri
kojima vibriraju (vibracije su kvantne oscilacije) njegove elementarne estice, odnosno atomi
du atomskih veza. Pod pojmom rezonancije se moe smatrati i prisiljena vibracija atoma u
okviru nekog tela. Ukoliko supstanci predajemo energiju na jednoj od njegovih rezonantnih
frekvencija, doi e do sve intenzivnijeg vibriranja estica, to u jednom trenutku moe
dovesti i do razdvajanja estica koje moe izazvati lom predmeta. Uzmite au vina,
protrljajte njene krajeve sa vlanim prstom i zauete blagu kripu i to ba na rezonantnoj
frekvenciji te ae (koja zavisi od oblika ae, kao i koliine vode u njoj). Mehaniki talas
pritiska pod dejstvom trenja predaje energiju molekulima stakla ae i uzrokuje njihovu
rezonanciju, a vibrirajue staklo prenosi talas na okolne molekule vazduha, to ujemo kao
zvuk. Ako predate staklu dovoljnu koliinu energije na njegovoj rezonantnoj frekvenciji, doi
e do njegovog lomljenja. Neki pevai su u stanju da otpevaju ton ija je frekvencija jednaka
rezonantnoj frekvenciji predmeta i tako ga slome. Rezonanca je takoe, bila uzrok kolapsa
mnogih mostova. Naime, nekoliko puta se desilo da se frekvencije vetrova poklope sa
rezonantnom frekvencijom mosta i da ga na taj nain prelome. Takoe, ako se vozite u kolima
koja se tresu, onda se rezonantna frekvencija automobila verovatno poklopila sa frekvencijom
rada motora.
elastinosti kao i aluminijum, pa oboje proizvode karakteristian zvonasti zvuk koji moemo
uti ukoliko kucnemo au za vino (frekvencija e u ovome sluaju zavisiti i od nivoa vode u
ai usled formiranja stojeeg talasa koji se odbija od vode i zidova ae). Duina odzvanjanja
materijala je povezana sa mehanizmom i brzinom rasipanja energije koju smo preneli telu
ime smo izazvali pojaano oscilovanje atoma. Metali veoma sporo rasipaju ovu energiju, pa
stoga i zvuk njihovog odzvanjanja traje prilino dugo. Naravno, sva vrsta tela u prirodi
zavibriraju kada se kucnu, ali ujni zvuk proizvode samo ona tela ija je frekvencija
oscilovanja u naem ujnom opsegu (od 20 do 20 000 Hz). Takoe, to je materijal savreniji
kristal (tj. to sadri manje odvojenih zrna, pukotina, upljina itd.), to e zvuk koji on stvara
biti istiji. Metali se mogu zamisliti kao pozitivni joni koji su potopljeni u moru valentnih
elektrona (elektrona koji mogu slobodno da prelaze sa atoma na atom, to metale ini
elektroprovodnim), to im prua izvesnu homogenost, koja je neophodna kako bi materijal bio
zvuan. Ipak, ukoliko se upljine u materijalu prave namerno, tada se mogu postii odlini
zvuni efekti, slino bronzanim (bronza je legura kalaja i bakra) zvonima (koja se izlivaju
odozgo to stvara naglo slivanje metala nadole i formiranje nesavrene kristalne strukture sa
mnogo defekata), od kojih je najvei broj prepun pukotina (kao npr. Big Ben u Londonu ili
Veliko zvono u Moskvi), ali to im ne smeta da pruaju aroban i sjajan zvuk.
daske najee veoma porozne, to znai da imaju mnogo praznina ispunjenih vazduhom u
sebi, pa stoga, pare drveta najee pluta na vodi, jer ga prisustvo laganog vazduha u svojim
upljinama ini znatno reim od vode. Iako je voda gua od pareta drveta, brzina zvuka u
drvetu je vie od 3 puta vea od brzine zvuka u vodi. Drvo nije homogeno i sastoji se u
najveoj meri od vlakana celuloze iji su atomi veoma vrsto i stabilno povezani, za razliku
od pokretljivih i fluidnih molekula vode koji su u stalnom pokretu. S obzirom da je zvuk talas
pritiska koji se prenosi sa atoma na atom, oigledno je da e se poruke bolje prenositi kroz
drvenu sredinu u kojoj su atomi fiksirani i vrsto povezani, nego kroz promenljivu (fluidnu),
vodenu sredinu. Ipak, treba znati da ne utie samo gustina, tj. bliskost estica, na brzinu
zvuka. Tako je, npr. olovo 3-4 puta gue od aluminijuma, ali se zvuk prostire 4 puta bre u
aluminijumu, nego u olovu. Drugi faktori koji utiu na brzinu zvuka su veliine atoma,
privlane i odbojne sile meu njima, kao i celokupna mikrostruktura (dimenzije kristalnih
zrna, poroznost itd.).
Peane dine stvaraju dva razliita muziki skladna zvuka prilikom smicanja peska u
procesu odronjavanja, a ovi zvuci se u zavisnosti od svoje frekvencije dele na tipove
zviduueg i treskajueg peska. Visokofrekventni zvidui zvuci opsega od 500 do 2500 Hz
pojavljuju se u pustinjskim dinama, kao i u pesku na plai, ee u vlanom nego u suvom
pesku, a traju najee krae od sekunde. Ovaj zvuk se moe uti kada proemo rukom ili
olovkom kroz malo peska, a jedan od preduslova za ovakvo zvuanje peska su obla i sferina
zrna peska. Frekvencija zvunog talasa je povezana sa srednjom veliinom zrna, a oblik
povrine zrna odreuje veliinu amplitude talasa, odnosno glasnou zvuka. Zvuk
treskajueg peska odgovara opsegu niih frekvencija od 50 do 264 Hz i traje due nego
zvuk zvidanja, a esta je pustinjska pojava, pa se ponegde naziva i pesmom peska. Kada se
suvi pesak akumulira do take kada moe da se obrui, pod dejstvom vetra brzine nekoliko
metara u sekundi dolazi do smicanja slojeva peska, to dovodi do interakcije izmeu zrna
peska i stvaranja kako akustike (koja putuje kroz vazduh), tako i seizmike (koja putuje kroz
Zemlju) komponente zvunog talasa. Da bi peane dine stvarale ovakve tutnjee zvuke,
potrebno je da zrna peska budu veoma uglaana i obla.
njegove estice dobijaju velike energije kretanja i eksplozivno se ire u svim pravcima.
Naime, vazduh oko munje dostie temperaturu od oko 10 000 oC, pa se ovi vrui molekuli
vazduha brzo, eksplozivno odbacuju u stranu ka hladnijem okolnom vazduhu. Ova eksplozija
stvara skoro vakuumsku cev du putanje najmanjeg otpora koja prati munju kroz vazduh.
Vazduh se u ovoj virtuelnoj cevi brzo iri i skuplja (tokom samo jednog milionitog dela
sekunde) stvarajui tako talase pritiska, odnosno zvune talase, ije odjeke i refleksije od
Zemljinog vrstog ili vodenog tla, objekata sa Zemljine povrine ili oblaka ujemo kao zvuk
groma. Poto pravac du koga se prostire munja nije pravolinijski i skoro uvek zaklapa
odreeni ugao sa vertikalom na Zemljinu povrinu, gromoglasni zvuci nastali u vazduhu oko
iste munje, irei se u svim pravcima, stizae u razliito vreme do sluaoca, to je osim
refleksije zvuka jo jedan razlog zato je zvuk groma razliven u vremenu i zvui tutnjee.
Inae, gromove moemo uti i sa veoma velikih razdaljina, esto i do oko 24 km, i pored toga
to je svetlosti munje prepreen put do nas.
slobodan protok vazduha, onda neemo uti zvuk bukanja, jer e vazduh ulaziti u flau
znatno kontinualnije, tie i mirnije.
povrinu trake, a zatim se traka oblae sa suvim podmazivaem kako bi se spreilo odvajanje
estica feri oksida sa povrine trake (a time i izlizavanja magnetne glave koja zapisuje
podatke na traku). Fero oksid (gvoe(II)oksid - FeO poznatiji kao ra) je crveno jedinjenje
koje se sastoji od dvovalentnog jona gvoa (Fe2+), dok se feri oksid (Fe2O3), poznat i pod
imenom magemit ili gama feri oksid, sastoji od trovalentnog jona gvoa (Fe3+). Feri oksid je
feromagnetni materijal to znai da se u magnetnom polju, magnetni momenti ovih estica
(zapravo atoma koji ine estice) orijentiu u smeru polja i zadravaju tu orijentaciju ak i
nakon uklanjanja polja. Upravo ova osobina magnetnih traka, prua im osobinu pamenja
zapisanih informacija, kao i njihovog brisanja i zapisivanja novih. Kasete su patentirane 1964.
godine i od tada su na tritu potisnule 8-kanalne magnetne trake i postale dominantan format
magnetnog zapisa u audio industriji. Ukoliko otvorimo jednu kasetu (ili ukoliko je njen
plastini omot providan, dovoljno je da pogledamo kroz nju) videemo da se ona sastoji od
dva kotura i namotaja trake oko njih, dva mala valjka (jedan sa donje leve, a drugi sa donje
desne strane, a njihova uloga je da odravaju horizontalno kretanje trake u kasetofonu, gde se
ona kree standardnom brzinom od 4,76 santimetara u sekundi), kao i dve polovine plastinog
omota sa nekoliko rupa i rafova koji slue da dre ove dve polovine spojenim. U jednoj
kaseti ije trajanje iznosi oko 90 minuta, duina trake je jednaka 135 metara. Tokom snimanja
informacija na traku, glava kasetofona, koja zapravo predstavlja jedan elektromagnet, stvara
magnetno polje u zavisnosti od audio elektrinog signala koji se provodi kroz namotaje ice
ovog elektromagneta. Magnetno polje izaziva trajnu magnetizaciju estica feri oksida na traci,
a time i skladitenje eljenih informacija na njoj. Tokom emitovanja muzike sa trake,
magnetni zapis prolaskom pored glave indukuje strujni signal u namotajima ice, a ovaj signal
se preko pojaivaa dovodi do zvunika, ije membrane vibriraju u zavisnosti od strujnog
signala i tako u vazduhu stvaraju odgovarajue talase pritiska koje opisujemo kao muziku. U
uobiajenim kasetofonima, magnetna glava za itanje i snimanje informacija je podeljena na
dva elektromagneta koji su zajedno iroki kao polovina irine trake. Svaki od ova dva
elektromagneta snima i ita po jedan od dva stereo kanala koji se snimaju na traci i koji se
posebno odvode jedan na levi, a drugi na desni zvunik kasetofona. Kada okrenemo stranu
kasetu, tada dva elektromagneta na glavi dolaze u kontakt sa drugom polovinom trake na
kojoj se mogu snimati drugi podaci. Takoe, osim glave za snimanje, kasetofoni obavezno
poseduju i jednu glavu koja slui samo za brisanje trake. Naime prilikom presnimavanja trake,
ona najpre prolazi pored razmagnetiue glave koja brie signal sa trake, a tek onda traka
prolazi pored glave koja na nju zapisuje nove podatke. Danas postoje u upotrebi 4 tipa kaseta
koje su poreane po rastuem kvalitetu snimka, a to su: tip 0 (originalna feri oksidna traka
koja se retko gde jo moe videti), tip 1 (standardna feri oksidna traka, poznata i pod imenom
normal bias, a bias je signal frekvencije 100 kHz koji se dodaje audio signalu tokom snimanja
kako bi se snimljeni signal uklopio u linearni deo magnetizacione krive trake i na taj nain se
vernije snimio zvuk), tip 2 (hromna CrO2 traka, u kojoj su estice feri oksida pomeane sa
esticama hrom dioksida) i tip 4 (metalna traka u kojoj se umesto metal oksidnih estica
koriste metalne estice).
obine devetovoltne baterije ispred ukljuenog radio prijemnika, na ijim zvunicima ete
uti iste taktove kuckanja. Svi dananji radiji koriste kontinualne sinusoidne talase za prenos
informacija, a razliiti radio signali se razlikuju na osnovu razliite frekvencije (broja
oscilacija u sekundi) ovih sinusnih talasa. Svaki radio aparat poseduje dva dela: predajnik i
prijemnik. Predajnik uzima neku vrstu poruke (glas spikera, TV slika, podaci za modem),
deifruje ih u sinusoidalne talase i alje u Svemir u obliku radio talasa. Prijemnik prima radio
talase i deifruje poruku na osnovu primljenih sinusoidnih talasa. Jednostavno kolo koje se
sastoji iz paralelno vezanih kondenzatora i induktora moe stvarati sinusoidni
elektromagnetni talas koji se pojaava prolaskom kroz nekoliko tranzistora i alje na antenu
odakle odlazi u svim pravcima. Meutim, sam sinusoidni talas ne sadri nikakvu informaciju,
ve je u svrhu odailjanja informacije putem njega, neophodno izvriti njegovu modulaciju na
jedan od tri naina. U pulsnoj modulaciji (PM), sinusoidni talas se jednostavno ukljuuje i
iskljuuje. Ova modulacija je veoma retka ali se ovako npr. moduliu signali kojima se alju
informacije svim radio satovima na planeti. Samo jedan pulsno modulisani predajnik je
dovoljan da pokrije svojim signalom itav kontinent. U amplitudnoj modulaciji (AM), vri se
menjanje amplitude sinusoidalnih talasa. Tako se npr. sinusoidni talasi neijeg glasa mogu
prevui preko noseeg sinusoidnog talasa, to kao rezultat daje menjanje amplitude noseeg
talasa. U frekventnoj modulaciji (FM) koju koristi mnotvo radio stanica i beinih
tehnologija, vri se blago variranje frekvencije noseeg talasa u zavisnosti od talasastog
signala informacije. Kod prenosa muzike preko radija, radio stanica vri amplitudno ili
frekventno moduliranje nosee frekvencije sa signalom muzike, a ovako modulisani elektrini
signal se pre odailjanja preko antene pojaava do snage od oko 50 000 Vati. S druge strane,
na radio prijemnik kod kue poseduje antenu koja skuplja signal na podeenoj frekvenciji
naeg radija. Okretanjem potenciometra tjunera se menja rezonantna frekvencija na kojoj
osciluje rezonator (kolo koje se sastoji od kondenzatora i induktora) koji e dalje kroz kolo
proputati samo ovu rezonantnu frekvenciju. Ovako proputeni signal zatim prolazi kroz
detektor, tj. demodulator, koji se kod AM prijemnika sastoji od diode koja proputa struju
samo u jednom smeru, pa stoga odseca jednu stranu talasa, dok kod FM prijemnika,
detektor prevodi promene u frekvenciji signala u zvune talase. Proputeni demodulisani
signal se dalje pojaava prolaskom kroz nekoliko tranzistora i alje na zvunike, odakle
ujemo muziku.
napajanje baterija. Ovakav jedan sistem predstavlja izvor elektromagnetne energije, a time i
elektromagnetnih talasa, koji su u stanju da interferiraju sa elektromagnetnim signalom koji
prima automobilski radio. Za izolovanje automobilskog radio aparata od ovakvih izvora
interferentnih talasa, moete obii neki auto servis ili prodavnicu elektronskih ili
automobilskih delova, gde moete nabaviti interferentni filter. S druge strane, privremenu
interferenciju radio prijemnika u kolima izazivaju neki spoljanji izvori elektromagnetnih
talasa, kao to su strujovodi, transformatori, generatori i drugi radio-komunikacioni
predajnici.
- Zato se neke radio stanice bolje uju nou nego preko dana?
Radio talasi se kreu pravolinijski, pa bi bilo prirodno oekivati da usled zakrivljenosti
Zemljine povrine, nijedna radio stanica nije u stanju da odailje svoje talase na rastojanja
vea od 100 kilometara. Kratki radio talasi su ipak ponekad u stanju da obiu celu zemljinu
kuglu, a AM radio stanice nou mogu emitovati talase i stotinama kilometara oko sebe.
Objanjenje ove pojave bi trebalo potraiti u sloju atmosfere koji se zove jonosfera. Atomi iz
ovog sloja atmosfere u sudaru sa fotonima Suneve svetlosti gube elektrone, postaju
jonizovani i u tom stanju imaju sposobnost da reflektuju radio talase odreene frekvencije. Na
taj nain, neki radio talasi obilaze celu Zemljinu kuglu odbijajui se naizmenino od Zemlje i
jonosfere. Sastav jonosfere je razliit tokom dana i tokom noi, a po svemu sudei, izgleda da
jonosfera u nedostatku Suneve svetlosti bolje reflektuje radio talase, pa se stoga neke radio
stanice bolje uju nou nego danju. Takoe, tokom noi oko nas postoji znatno manje
razliitih radio talasa, jer najvei broj radio i televizijskih stanica emituje svoje programe
uglavnom preko dana, dok nou prave radne pauze. Stoga, tokom noi, radio signali manje
interferiraju sa drugim talasima, pa je i njihov prijem na radio prijemnicima znatno jasniji.
- ta je to mikrofonija?
Mikrofonija predstavlja jedan tip povratne sprege (feedback), koja u optem sluaju
predstavlja proces vraanja dela izlazne energija nazad ka ulazu ureaja koji vri konverziju
energije. Da biste postigli efekat mikrofonije, morate imati mikrofon, pojaalo i barem jedan
zvunik. Ukoliko dovoljno pribliite mikrofon zvuniku i zatim kucnete u mikrofon, zvuk e
otii preko mikrofona kroz pojaalo u zvunik. Zvunik emituje zvuk vaeg kuckanja koje
opet dolazi do mikrofona. Mikrofon isti zvuk alje do pojaala koje dodatno pojaava zvuk,
alje ga opet na zvunik i tako mnogo puta sve dok ne ujete da se zvuk beskrajno pojaava
usled mnogostrukog prolaska kroz pojaiva. Usled previe pojaanog mikrofona ili isuvie
malog rastojanja izmeu zvunika i mikrofona nakon odreenog vremena se uje glasan
pitei zvuk koji predstavlja posledicu efekta povratne sprege, a u sluaju pojaala kao u
ovom primeru kada se stvara glasan zvuk, naziva se mikrofonijom. Frekvencija zvuka
mikrofonije je najee vrlo visoka a zavisi od rastojanja izmeu zvunika i pojaala jer ovo
rastojanje odreuje koliko e brzo zvuk napraviti jedan krug u zatvorenom sistemu. Da biste
izbegli efekat mikrofonije, bitno je postaviti mikrofon iza zvunika, jer ukoliko zvunici
gledaju u mikrofon, do mikrofonije e skoro sigurno doi.
- ta su to neutralizatori buke?
Oscilacije zvunih talasa se ire kroz elastinu sredinu (za nae ulo sluha, ova sredina
je najee vazduh) slino talasima formiranim posle bacanja kamenia u vodu. Kada ovi
talasi dou do naih uiju, oni izazivaju oseaj zvuka. Opseg zvunih frekvencija koje
moemo uti se kree od 20 Hz (20 treptaja izvora u sekundi) do 20 000 Hz, a osetljivost
naeg uha je najvea za frekvencije izmeu 2000 i 3000 Hz. Osnovna osobina talasa
mogunost njihovog sabiranja (tj. interferencije) od presudnog je znaaja za metod
neutralisanja buke. Naime, dva talasa koja se susretnu u prostor-vremenu, preklapaju se,
sabiraju i daju trei, rezultujui talas. Ukoliko se, meutim, sabiraju dva talasa koji se jedan
prema drugom odnose kao predmet i lik u ogledalu, rezultujueg zvuka nee biti, jer e se ova
dva talasa meusobno ponititi. Neutralizatori buke predstavljaju ureaje koji primaju
spoljanje zvuke i sa to manjim zakanjenjem emituju ponitavajue talase, tako da u sobi sa
instaliranim neutralizatorom buke preostaje samo tiina. Moderni neutralizatori buke poseduju
osobinu podeavanja radnog opsega frekvencija, pa se najee eliminiu samo izuzetno
duboki zvuci (300 - 2000 Hz), kao npr. kada elimo da utiamo pneumatsku builicu koja bui
asfalt u susednoj ulici, ventilator, mainu za pranje vea ili elisu helikoptera. U sastav jednog
neutralizatora buke ulaze: senzor (osetljivi mikrofon koji prima zvuke iz okoline), kompjuter
(koji prima signal iz mikrofona putem kabla ili radio veze i zatim, formira signal koji
odgovara primljenom zvunom talasu, ali sa suprotnom fazom, koji zatim alje do zvunika) i
zvunik (koji emituje kompjuterski obraene zvuke). Ceo sistem je najee potpomognut
povratnom spregom. Naime, dodatni mikrofoni ugraeni u zvunike registruju ostatak zvuka i
alju signal kompjuteru, u kome se podaci selektiraju: na pojavu signala koji odgovaraju
onima koje prima senzor, procesor izvrava korekcije sekundarnog zvunog talasa, dok
pojavljivanje drugih zvunih signala ne uzrokuje promene. Korekcije se vre sve dok se u
mikrofonu registruje zvuk izvora. Neutralizatori buke se nalaze ugraeni u naslone sedita
nekih putnikih i klipnih aviona, helikoptera, kamiona i drugih vozila, mogu se instalirati u
bilo kojoj sobi ili ak i dvoritu, a koristi ih i nekoliko kompanija za proizvodnju papira radi
poboljanja kvaliteta hartije. Naime, neutralisanjem vibracija koje potiu od pumpi i
kompresora, dobija se mnogo ravniji papir.
digitalnog snimanja na CD, svaka sekunda analognog signala deli se na 44 100 delova i
svakom delu se pridaje odreena brojna vrednost. Poto je CD 16-bitni zapis, to znai da
postoji 65 536 razliitih brojeva kojima se vrednuju zvuci odgovarajuih odlomaka. Iz ovoga
moemo zakljuiti da digitalno snimanje ne obuhvata itav zvuni talas, ve ga aproksimira
nizom koraka. Pojedini zvuci koji imaju veoma brze prelaze, kao npr. udarac bubnja ili ton
trube bie blago izoblieni (premda najee nismo u stanju da ujemo razliku) jer se menjaju
isuvie brzo za brzinu semplovanja. Kada elite da ujete muziku sa CD-a, onda CD plejer
prevodi digitalni zapis u analogni signal koji se pojaava u pojaivau. Pojaalo zatim
poveava napon signala do nivoa dovoljnog da bi izazvao vibriranje membrane zvunike.
Vinilni zapis ima urezane brazde u kojima se ogleda oblik originalnog zvunog talasa. Poto
je ovakav zapis analogan, on se moe bez prevoenja (digitalno u analogno) slati na pojaalo,
pa na zvunike. Iz ovoga sledi da je oblik signala sa ploe mnogo precizniji, to se i moe uti
u bogatstvu zvuka. Sa druge strane, estice praine ili mala oteenja ploe mogu izazvati
umove i pucketanja, dok digitalni zapisi ne propadaju sa vremenom. Glavni nain
poboljanja kvaliteta digitalnog snimka je poveanje brzine i preciznosti semplovanja. DVD
(digitalni video diskovi) predstavljaju novi tip digitalnog zapisa koji je znatno unapredio
kvalitet zvunog snimka. DVD diskovi pri snimanju koriste 24-bitne semplove i brzinu
semplovanja od 192 kiloherca to je vie od 4 puta bre od obinih CD-ova. Tako se na jedan
DVD disk moe snimiti 74 minuta zasad najkvalitetnijeg digitalnog zvuka ili ak 7 sati
muzike iji kvalitet odgovara standardnom CD-u (ili oko 70 sati muzike MP3 formata).
Meutim, ploe imaju tu prednost to na njih moe stati praktino beskonano duga pesma.
Dovoljno je samo da se poslednja brazda na ploi vrti u krug i ploa e se okretati sve dok je
mi ne prekinemo.
- ta je to surround zvuk?
Za razliku od mono zvunih snimaka koji se snimaju na samo jednom kanalu (tj. u
obliku jedne spiralne putanje na ploi ili ili samo jedne od najee 2 magnetske linije na
traci) i stereo snimaka (standardni format TV-a, radija i savremenih muzikih ureaja) koji se
snimaju na dva kanala (pa se emituju i preko dva zvunika), surround zvuni zapisi se
snimaju na vie od dva, a najee na etiri kanala. Fantazija Volta Diznija iz 1941. godine
predstavlja jedan od najranijih filmova iji je zvuk bio sniman u vidu surround zapisa.
Razliiti delovi orkestra su snimani na 4 odvojene trake koje su prilikom emitovanja filma u
bioskopu pokretale membrane 4 odvojena zvunika uz panning efekat, tj. stiavanje kanala na
jednom, a pojaavanje na drugom zvuniku, tako da se stie oseaj etanja muzike (ili
orkestra) kroz prostoriju. Dolby Stereo predstavlja najpopularniji analogni sistem surround
zvuka, a da bi smestili 4 zvuna kanala na filmsku traku, Dolby sistem koristi 4-2-4 sistem
procesovanja koji se jo od sedamdesetih godina 20. veka koristi u kvadrofoninim kunim
stereo ureajima. U okviru ovog sistema, 4 toka informacija (tok A, tok B, informacija koja je
ista u tokovima A i B i informacija koja je razliita izmeu ova dva toka) se izvode iz dva
razliita zvuna toka (koja odgovaraju stereo zapisu, snimanom pomou dva odvojena
mikrofona). Audio signal izaziva fluktuacije elekrine struje koje se mogu predstaviti kao
oscilatorni talas kome amplituda odreuje veliinu pomeraja membrane zvunika, a
frekvencije odreuju visine (odnosno, frekvencije) tonova koje u vazduhu stvara zvunik.
Signal A se dovodi na levi, a signal B na desni zvunik. Dekoder surround sistema izabira
identine signale u zvunim tokovima A i B u zavisnosti od njihove putanje i amplitude, i
rezultujui signal dovodi na centralni (3.) zvunik. Jedna od osobina surround sistema je ta da
su identini signali na tokovima A i B koji se dovode na levi i desni zvunik, meusobno
pomereni u fazi, tako da jedan drugog ponitavaju i bivaju neujni na rastojanju koje nam
sugerie surround sistem. Stoga, dekoder surround sistema pomera tokove A i B tako da
njihovi identini signali postanu ponovo jednaki u fazi, a ovaj rezultujui signal se dovodi na
surround (4.) zvunik. S druge strane u znatno modernijem, digitalnom surround zvunom
sistemu (koji se prvi put koristio prilikom snimanja Parka iz doba Jure 1993. godine), 6
odvojenih audio kanala se snimaju na jedan ili dva CD-a. Prilikom projekcije filma, dekoder
deli ove kanale i puta ih na razliitim zvunicima rasporeenim po dvorani. CD je
sinhronizovan sa filmskim slikama putem specijalnog koda u vidu niza crtica i takica du
strane svake slike. Optiki ita montiran na projektoru alje putem LED lampe svetlost na
film. Svetlost u prolasku kroz film pada na malu fotoeliju koja alje odgovarajue strujne
impulse procesoru. Putanja crtica i takica na CD-u je ista kao i na filmu, a procesor se trudi
da uskladi ove putanje tako da se one istovremeno emituju. Takoe, umesto na CD-u, digitalni
zvuk se moe snimati i u obliku fine putanje na filmu izmeu rupica na filmskoj traci, tako da
se ove informacije mogu itati putem prolaska svetlosti kroz film. S druge strane filma,
svetlost pada na CCD (isti ureaj koji koriste digitalne kamere za hvatanje slike) koja zapis sa
filma prevodi u niz jedinica i nula koje odgovaraju audio zapisu.
- ta je to MP3?
MPEG (Moving Picture Experts Group) je razvila kompresioni sistem video podataka.
Tako, na primer, DVD filmovi, HDTV i DSS sateliti koriste MPEG kompresiju kako bi
uklopili video i filmske podatke u manji prostor i na taj nain ubrzali prenos podataka, a i
omoguili efikasnije skladitenje filmskih podataka. MPEG kompresioni sistem ukljuuje i
podsistem za kompresiju zvuka koji se zove MPEG Audio Layer-3, a poznatiji je po svojoj
skraenici kao MP3. MP3 format omoguava da se redukuje broj bitova koji zauzima pesma,
a da se pri tome ne utie bitno na kvalitet njenog zvuka. Pomou MP3-a, pesma od 32 MB sa
CD-a se kompresuje na samo 3 MB, to znai da se efikasnost MP3 kompresije kree izmeu
faktora 10 i 14. Da bi se napravio dobar kompresioni algoritam za zvuk koristi se metoda
poznata kao perceptualno oblikovanje uma, to znai da se MP3 kompresija koristi
odreenim karakteristikama ljudskog uha kako bi efikasno kompresovala podatke. Na primer,
neke zvuke ne moemo uti, neke ujemo bolje od ostalih, a u sazvuju dva tona, mnogo bolje
ujemo glasniji ton. Stoga, MP3 format neke pesme zvui veoma slino originalnoj verziji,
premda ne i identino. Popularizacija MP3 muzikih fajlova dovodi i do velike popularizacije
same muzike jer je danas preko Interneta mogue nai praktino bilo koju vrstu muzike, pri
emu je za download-ovanje jedne etvorominutne pesme potrebno oko 10-15 minuta na
proseno brzoj vezi. Sve to nam je potrebno za download-ovanje i sluanje MP3 fajlova su
kompjuter, zvuna kartica, zvunici, veza sa Internetom i MP3 plejer u vidu programa (npr.
Winamp) instaliranog na kompjuteru. Takoe, ukoliko posedujemo writable CD drajv, uz
pomo nekog programa za MP3 kompresiju (npr. Audio Catalyst) moemo najpre
kompresovati pesme na MP3 format, a zatim ih i nasnimiti na CD.
- ta je to MusicTeller?
Kompanija ETC Music je nedavno napravila mainu koja po svom izgledu i mestu
nalaenja podsea na obian ulini bankomat, ali umesto novca, korisnicima nudi pesme u
MP3, WMA (Windows Media) i AAC (Advanced Audio Coding) formatima. Prvih nekoliko
godina nakon pojave MP3 muzikih fajlova, njihovo korienje je bilo ogranieno na
kompjutersku opremu. Meutim, danas postoji sve vei broj MP3 plejera, pomou kojih se
mogu download-ovati pesme sa MusicTeller automata. Nakon to su se probne maine
MusicTeller-a pojavile u gradu Bostonu, danas ih je sve vie na aerodromima, maloprodajnim
trnicama, benzinskim pumpama i drugim mestima. ETC skladiti muzike fajlove na
privatnoj, veoma brzoj kompjuterskoj mrei koja je odvojena od Interneta, a za povezivanje
MP3 plejera na jednu od MusicTeller maina nije potreban nikakav poseban kabl ili adapter.
Korisnici putem tehnologije dodirnog ekrana biraju pesme koje se zatim prenose na portabl
ureaj brzinom od oko 6 pesama po minutu, a cena download-ovanja pojedinih pesama se
kree od besplatnih do nekoliko dolara, to verovatno zavisi od popularnosti pesama. Plaanje
se za sada vri ili putem kreditne kartice ili putem MusicTeller lanske kartice.
Zvuk koji ostavljaju naa stopala dok koraamo po nekoj peanoj plai zavisi u
mnogome od vrste peska koji dodirujemo. Naime, to je pesak vlaniji to e u nastalom zvuku
biti prisutan intenzivniji spektar viih frekvencija to e initi zvuk kripeim. S druge strane,
hodanje po suvom pesku esto ostavlja oko nas blage, mekane i nene peane tonove. Slino
kao kada piui kredom po tabli, kreda pone da kripi jer usled trenja sa tablom njeni atomi
poinju da vibriraju, a ove vibracije se prenose na vazduh to ujemo kao kripu, tako isto pod
dejstvom mehanikog pritiska naih stopala, dolazi do trenja izmeu susednih zrna peska pod
ijim dejstvom dolazi do vibriranja silicijuma i kiseonika u zrnima peska, a ove vibracije se
prenose na estice vode i vazduha oko njih, to opet ujemo kao zvuk. Kada je pesak vlaan
tada su zrna peska znatno bolje vezana meu sobom nego to je sluaj kod suvog peska.
Naime, polarni molekuli vode koji okruuju zrna peska, meusobno se privlae to blago
slepljuje zrna peska. Iz ovog razloga, naa stopala znatno vie tonu prilikom hodanja po
suvljem pesku ija su zrna okruena vazduhom pa su i slabije slepljena. Zvuk izazvan
dejstvom trenja izmeu susednih zrna peska u najveoj meri zavisi od efikasnosti prenosa
mehanike energije trenja u pobuivanje vibracija atoma, a ovaj prenos e biti tim efikasniji
to je povrina zrna peska glaa i manje pranjava. Voda koja se nalazi izmeu zrna u
mnogome ispira njihovu povrinu, pa se trenjem izmeu dve glatke povrine lake pobuuje
visokofrekventni zvuk. Zvuk hodanja po pesku u mnogome zavisi i od razmera malih
kvarcnih kamenia koji ine pesak. Naime, to su ove estice manje, to e zvuk biti bogatiji.
Tako, hodanje po bilo suvom ili vlanom ljunku koji se sastoji od prilino velikih kamenia
ostavlja siromaan zvuni spektar za nama, dok je hodanje po sitnom pesku sa plae lep i
bogat zvuni doivljaj.
zraenje, mi posmatramo Kosmos iz vremena Velikog Praska) prepun zvunih talasa koji
sabijaju i razreuju materiju i svetlost Kosmosa, slino kao to zemaljska muzika
naizmenino sabija i razreuje (formirajui talase pritiska, odnosno zvuk) vazduh u flauti ili
trubi. Osim to se smatra da idu u prilog inflatornom modelu Velikog Praska, harmonini
zvuci iz ranog Kosmosa nam saoptavaju i da je Kosmos sainjen od energije koju nikada
nismo naunim instrumentima izmerili na Zemlji.
17. O kompjuterima
- ta je to ip?
ip i Dejl su veverice iz Volt Diznijevog crtanog filma, a u nauci o kompjuterima, ip
predstavlja malo parence poluprovodnikog materijala koje sadri elektrino kolo
sastavljeno od 100, 1000 ili ak i milion meusobno povezanih tranzistora i drugih
mikroelektronskih komponenti, kao to su otpornici i kondenzatori. ipovi, poznati jo i kao
integrisana kola ili mikroipovi, predstavljaju osnovne gradivne jedinice kompjutera, a
razmere im dostiu oko 5 santimetara na svakoj strani. Dva najvanija tipa ipova koje koriste
dananji kompjuteri su: centralna procesorska jedinica (CPU), koja predstavlja osnovu svih
digitalnih elektronskih ureaja, a slui za obradu informacija; i memorijski ipovi, koji
skladite informacije i mogu biti razliitih kapaciteta. Pravljenje kompjuterskih ipova
zapoinje seenjem ultra istih kristala silicijuma na tanke ploice, koje se zatim oblau
svetlosno-osetljivom prevlakom. Ploice poluprovodnog silicijuma zatim podleu dejstvu
intenzivne ultraljubiaste svetlosti kako bi se iscrtale putanje komponenti kola koje e biti
ugraene na njemu. Na osnovu iscrtanih putanji, ip se izlae dejstvu mlazova elektrona,
gasova i jona kako bi se na njegovoj povrini formirali tranzistori. U narednom procesu
obrade, tranzistori se povezuju pomou tankih iica metala i izolatora. Usled stalnih
poboljanja u procesu proizvodnje ipova, broj tranzistora na ipu, kao i brzina prenosa
signala kroz elektronske komponente mikrokola, u stalnom su porastu, dok je cena
proizvodnje bilo kog tipa ipa u stalnom padu. Ipak, uprkos Murovom zakonu koji nam kae
da se kao posledica ugraivanja sve manjih tranzistora u ipove, brzina procesovanja
podataka od strane ipova udvostruuje na svakih 18 meseci, dimenzije tranzistora ipak ne
mogu biti manje od nekoliko atoma, pa se smatra da e brzina procesovanja poluprovodnikih
ipova pri savremenim dostupnim tehnolokim mogunostima dostii uskoro (do 2020.
godine) svoju maksimalnu vrednost. Naime, jedan procesor brzine 1 GHz izvri milijardu
ciklusa u sekundi, odnosno za jedan ciklus mu je potrebna jedna nanosekunda. Svetlost za
jednu nanosekundu pree put od oko 30 cm, pa stoga dimenzije ovako brzog ipa moraju biti
manje od 30 cm, a najoptimalnije je da budu oko 3 cm. Meutim, ukoliko zamislimo ip ija
bi frekvenciju procesovanja iznosila oko 100 GHz, tada bi jedan procesorski ciklus trajao 0,01
nanosekundu, svetlost za to vreme pree 3 mm, a pravljenje ipa koji bi posedovao dimenzije
reda veliina oko 0,3 mm je isuvie mali prostor da bi se na njemu upakovali sve njegove
elektronske komponente. Najmanje elektronske komponente koje se nalaze u dananjim
ipovima su dimenzija od po oko 150 nanometara, a smatra se da e tranzistori uskoro dostii
veliine od samo 50 nanometara (to e odgovarati brzini procesovanja od oko 20 GHz),
nakon ega e u cilju daljeg poveavanja brzine procesovanja, tranzistori morati da se grade
atom po atom.
- ta su to tranzistori?
Tranzistori predstavljaju osnovne komponente svih ljudskom rukom napravljenih
elektronskih kola koji se nalaze oko nas. Nakon izuma tranzistora etrdesetih godina 20. veka,
kompjuteri su poeli da umesto zauzimanja itavog sprata zgrade, nalaze svoje mesto na
prostorima dimenzija stranice jedne knjige, a da pri tome mogu da izvode stotine miliona
raunskih operacija u sekundi. Tranzistori se u elektronskim ureajima koriste kao pojaivai
struje ili kao prekidai. Oni to postiu korienjem manje struje koja kontrolie tok vee
struje, slino kontrolisanjem protoka vode pomou ventila. Junction tranzistori predstavljaju
tzv. pnp ili npn sendvie, pri emu p predstavlja oznaku za neki poluprovodniki materijal ptipa (npr. element 4. grupe periodnog sistema dopiran sa elementom tree grupe tako da u
materijalu postoje slobodni elektroni), dok n oznaava poluprovodniki materijal n-tipa (npr.
element 4. grupe periodnog sistema dopiran sa elementom pete grupe tako da u materijalu
postoje slobodne upljine). Spoljanji slojevi sendvia se nazivaju emiterom i kolektorom,
dok se usendvieni sloj naziva bazom. Slanjem struje na bazu (ne preko emitera, ve sa
posebnog ulaza) moe se kontrolisati jaina struje koja protie od emitera ka kolektoru. Za
funkcionisanje tranzistora kao pojaivaa struje, neophodno je da napon baze bude vei od
napona emitera, a da napon kolektora bude vei od napona baze. Emiter je prikljuen na
bateriju koja je izvor struje, a ovi elektroni (ili upljine u sluaju pnp spoja) se ubrzavaju ka
pozitivno naelektrisanoj bazi u kojoj dominiraju upljine. Male promene napona baze dovode
i do promena u jaini struje koja tee kroz tranzistor. Ovaj proces se koristi i za stvaranje
binarnog koda u digitalnim procesorima, pri emu na bazi postoji naponski prag od oko 5
Volti koji je neophodno probiti da bi struja nala svoj put od emitera ka kolektoru. Tako se
tranzistori esto koriste i kao prekidai: ukoliko je napon manji od 5 Volti off (0), a kada je
napon vei od 5 Volti on (1). Tranzistori se mogu sastojati i od samo dva sloja
poluprovodnikih materijala i oni se tada nazivaju field-effect tranzistorima. Struja tada
protie kroz jedan od slojeva (tzv. kanal), dok napon koji se dovodi na drugi sloj (tzv. kapiju)
interferira sa strujom iz kanala i utie na njenu jainu. Ovakvi tranzistori su i metal oksidni
field-effect tranzistori (MOSFET) koji se danas nalaze u skoro svim kompjuterima.
- ta je to logika kapija?
Na jednoj farmi ili u gradu, kapija moe sluiti za kontrolu prometa prolaznika kroz
nju, ali u ipovima kompjutera, logika kapija kontrolie tok elektrine struje kroz kolo.
Kapija se sastoji od tranzistora, a njih bira dizajner ipa izmeu dva osnovna tipa: PMOS i
NMOS tranzistori (Metal Oxide Semiconductors). Struja koja protie kroz kapiju ustanovljava
napon na odreenim takama u kolu, a ovaj napon predstavlja jedan bit informacije, to znai
da moe biti ili visok (1) ili nizak (0). Da bi se ustanovio 1 na kolu, struja se kontrolisano
usmerava do kola, putem paljenja PMOS tranzistora izmeu kola i pozitivnog izvora
napajanja, iji napon najee ima standardne vrednosti izmedju 3,5 i 5 Volti. Veoma mali
interval vremena, reda veliine nanosekunde je potreban da se ukljui logika kapija, tj. da
struja proe od izvora napajanja kroz PMOS transistor do kola. Tok struje koji prebacuje
napon kola na 0, odvodi se iz kola kroz razliit tip tranzistora (NMOS), vezanog izmeu kola
i negativnog izvora napajanja, tj. zemlje. Tok struje opet menja napon u kolu, to ovoga puta
predstavlja nulu, tj. novi bit informacije. Tako, kada logika kapija kontrolie tok struje, ona
time kontrolie i tok informacija. Izlaz bilo koje logike kapije je napon, koji se opet moe
koristiti za kontrolu neke druge logike kapije, a kompjuterski ipovi se stoga dizajniraju
kako bi donosili sloene odluke u vezi sa informacijama koje prolaze kroz njih.
- ta je to Bulova logika?
Bulova logika (ili Bulova algebra iskaza kako se ponekad naziva) koju je razvio
emgleski matematiar Dord Bul (George Boole) sredinom 19. veka, danas koristi
kompjuterima u svrhu donoenja reenja svih problema i zadataka. Kompjuteri koji rade na
principu Bulove logike koriste se kombinacijom 7 kapija (na kojima se moe promeniti
vrednost binarnog signala koji prolazi kroz nju) u svrhu razvijanja logikog digitalnog
kompjuterskog rasuivanja. Tako, osnovne tri kapije u Bulovoj logici su kapija NOT (koja je
poznata i kao logika operacija negacije) koja za datu ulaznu vrednost (0 ili 1) kao izlaznu
vrednost formira suprotnu binarnu vrednost (1 ili 0); kapija AND (koja je poznata i kao
logika operacija konjukcije - ) koja barata sa dve ulazne vrednosti, pri emu je izlazna
vrednost jednaka 1 samo ako su obe ulazne vrednosti jednake 1, dok je u sva tri suprotna
sluaja jednaka 0; i kapija OR (koja je poznata i kao logika operacija disjunkcije - ) koja
takoe funkcionie sa dve ulazne vrednosti i koja je jednaka 0 samo ukoliko su obe ulazne
vrednosti jednake 0, dok je u sva tri suprotna sluaja jednaka 1. Sledee dve kapije su NAND
i NOR koje su zapravo kombinacije kapija AND i OR sa kapijom NOT, tako da su iskazi ovih
kapija suprotni od iskaza kapija AND i OR, respektivno. Poslednje dve kapije su XOR i
XNOR, gde X oznaava ekskluzivnost ovih operacija. Izlazna vrednost XOR kapije je
jednaka 1 samo ukoliko su vrednosti dve ulazne vrednosti razliite, dok ukoliko su njihove
vrednosti jednake, izlazna vrednost je jednaka 0. S druge strane, izlazna vrednost kapije
XNOR (ekvivalencije) je jednaka 1 samo ukoliko su obe ulazne vrednosti jednake, dok je u
suprotnim sluajevima jednaka 0. Uz pomo Bulove logike se mogu napraviti jednostavne
raunske maine (koje e za unete ulazne vrednosti izbacivati izraunati rezultat), kao i
memorija, s obzirom da e odreeni raspored kapija moi da zapamti sve ulazne vrednosti, to
se koristi kao osnova kod izrade RAM-a, kao i mnogih drugih elektronskih kola.
Kompjuterska memorija se, zapravo, zasniva na principu povratne sprege. Drugim reima, u
memoriji se izlazna vrednost prenosi unazad do ulaza kapije. Prva fizika implementacija
Bulove logike, odnosno prvo njeno otelotvorenje u stvarnom svetu se zasnivalo na relejima,
dok se danas umesto njih koriste sub-mikroskopski tranzistori ugraeni na silicijumskim
ploicama.
- ta su to bitovi i bajtovi?
Za razliku od dekadnih brojeva koji poseduju 10 moguih cifara (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7,
8, 9) i heksadecimalnih brojeva koji poseduju 16 moguih cifara (uz 10 dekadnih brojeva, jo
A, B, C, D, E i F), binarni brojevi se sastoje samo od dve mogue cifre: nule i jedinice. Svaki
binarni (ili digitalni) broj predstavlja jedan bajt (drugim reima, bajtovi su binarni brojevi), a
bitovi (skraenica od Binary digIT) predstavljaju cifre bajtova, odnosno binarnih brojeva. U
dekadnom brojevnom sistemu kojim se svakodnevno koristimo, prva cifra sa desne strane u
bilo kom broju predstavlja umnoak broja 1 (tj. 100), druga cifra sa desne strane predstavlja
umnoak broja 10 (tj. 101), trea cifra predstavlja umnoak broja 100 (tj. 102), etvrta cifra sa
desne strane dekadnog broja predstavlja umnoak broja 1000 (103) itd. Iz ovoga vidimo da je
osnova svakog dekadnog broja desetka, to je i razlog zato se taj brojevni sistem naziva
dekadnim (deka deset). Ipak, da smo se kao Diznijevi junaci rodili sa 8 prstiju na rukama,
tada bi na brojevni sistem bio verovatno 8-cifren. Savremeni kompjuteri se koriste binarnim
brojevima, jer se oni odlino uklapaju sa njihovim nainom razmiljanja u okviru koga su sve
stvari ili tane ili netane (drugim reima, struja ili prolazi ili ne prolazi kroz kolo, treeg
reenja nema). Svaki binarni broj se moe predstaviti kao umnoak broja 2. Naime, prva cifra
(bit) sa desne strane binarnog broja (bajta) predstavlja umnoak broja 20 (tj. 1), druga cifra
(bit) sa desne strane binarnog broja (bajta) predstavlja umnoak broja 21 (tj. 2), trea cifra sa
desne strane binarnog broja predstavlja umnoak broja 22 (tj. 4) itd. Jedan bajt se sastoji od 8
bitova, pa stoga, bajt moe posedovati 256 razliitih vrednosti (od 0 do 255). Prilikom
semplovanja (odnosno pretvaranja analognog zvuka u digitalni zapis), CD koristi 2 bajta (16
bitova), pa se stoga svakom semplu pridaje jedna od 65535 moguih vrednosti. Bajtovi se
najee koriste sa uvanje pojedinanih slova u tekstualnim dokumentima (jednom slovu
odgovara jedan bajt). Tako, u ASCII skupu znakova, svakoj binarnoj vrednosti izmeu 0 i 127
se pridaje odreeni znak, a veina kompjutera i ostalim 128 vrednostima bajtova pridaje neka
slova iz stranih jezika. Pomou ASCII kodova, kompjuter skladiti dokumente u digitalnoj
formi u svojoj memoriji ili na hard disku. Prve 32 vrednosti (od 0 do 31) ASCII koda
oznaavaju simbole kao to su pomak kursora i novi red, space je 32, iza ega slede !, , #, $,
Naime, stalni elektrini pulsevi sata kompjutera odravaju sve njegove logike elemente u
taktu. Na poetku svakog pulsa sata, poinje novi proces raunanja. Sa sledeim pulsom, svi
prorauni iz prethodnog takta su zavreni i poinje izvravanje sledeih operacija. Sa treim
otkucajem sata, obe grupe prorauna iz prethodna dva takta su zavrene i otpoinje trea
grupa logikih operacija. Sat kompjutera mora kucati u dovoljno sporom tempu kako bi bilo
sigurno da su svi procesi u stanju da se zavre tokom razmaka izmeu dva udarca takta. Ipak,
poto su neki zadaci isuvie sloeni da bi mogli da stignu da se obave za samo jedan takt,
njima moe biti doputeno nekoliko taktova za izvravanje. Raunska operacija deljenja je
upravo jedna od ovakvih sloenih operacija. Naime, kad god se aktivira element za deljenje,
ostali logiki elementi kompjutera u optem sluaju ekaju da se zavri proces deljenja.
Kompjuter koji je specifikovan da radi pri brzini od 100 MHz poseduje sat koji otkucava 100
miliona puta u sekundi, to znai da postoji 10 milijarditih delova sekunde izmeu otkucaja
sata, kao i da sva logika kola u kompjuteru moraju da obave svoje zadatke za ovo vreme.
Satovi u modernim kompjuterima otkucavaju na svakih 2 do 20 milijarditih delova sekunde, a
to kompjuteri postaju manjih dimenzija, to se tempo otkucaja njihovih satova poveava.
postizali brzinu prenosa podataka od 800 Hz; Credit Card Memory koja se moe ubaciti u
specijalne otvore nekih kompjutera; PCMCIA memorijska kartica; FlashRAM mala
koliina memorije koju koriste televizori, video rekorderi i automobilski radio prijemnici, a
posledica njihovog korienja u skoro svim kunim elektronskim aparatima je to to video
rekorder kada se iskljui iz struje i ponovo ukljui u nju, svetli 12:00 ili 00:00; i VideoRAM,
poznat i pod imenom MPD (Multiport Dynamic) RAM, jer osim RAM-a poseduje i SAM, a
koristi se u video adapterima, 3D akceleratorima i drugim ureajima za uvanje raznih
grafikih informacija, kao to su 3D geometrijske figure ili teksturne mape, a koliina ove
memorije direktno odreuje rezoluciju i dubinu boja na displeju.
isuvie dugo izloen dejstvu UV talasa koji briu njegovu memoriju, on moe postati preobrisan, to znai da su se plutajue kapije naelektrisale do te mere da nisu vie u stanju da
zadravaju elektrone. Takoe, EPROM ipovi se ne mogu reprogramirati na nekim svojim
delovima, jer nije mogue obrisati samo neke njihove delove, ve jedini nain brisanja
podrazumeva totalno brisanje memorije ipa. Meutim, EEPROM ipovi se mogu brisati i
reprogramirati na bilo kojem svom delu. Umesto dejstva UV svetlosti, elektroni iz elija
EEPROM ipa se vraaju u normalno stanje (1) pomou lokalizovanog delovanja elektrinog
polja na svaku pojedinanu eliju.
- ta je to operativni sistem?
Za razliku od hardware komponenti kompjutera koje predstavljaju same materijalne
strukture kompjuterskih delova, software komponente kompjutera predstavljaju instrukcije,
odnosno programe po kojima funkcioniu komponente hardware-a. Operativni sistem
predstavlja software koji prvi vidimo kada upalimo kompjuter i poslednji vidimo kada ga
ugasimo, s obzirom da upravo on otvara sve druge tipova software-a uskladitene u memoriji
kompjutera. Meutim, nemaju svi kompjuteri operativne sisteme. Tako, na primer,
kompjuteru u mikrotalasnoj penici, kao i svim drugim kompjuterima koji pokreu stalno
jedan isti program nije potreban ovakav software. S druge strane, svi desktop kompjuteri
poseduju barem po jedan operativni sistem. Osim popularnih operativnih sistema kao to su
Windows, DOS, UNIX ili Macintosh, postoje i stotine drugih operativnih sistema opredeljenih
za specijalne primene, kao npr. za mejnfremove, robotiku, manufakturu, real-time kontrolne
sisteme itd. U zavisnosti od tipa kompjutera koji kontroliu i vrste programa koje podravaju,
svi operativni sistemi pripadaju jednoj od 4 grupe, a to su: real-time operativni sistemi (koji
kontroliu mainske pogone, nauno-istraivake instrumente i industrijske sisteme, a njihov
cilj je obezbeivanje izvoenja procesa u tano odreenom vremenskom intervalu); singleuser, single task operativni sistemi (koji su dizajnirani tako da jedan korisnik obavlja jednu po
jednu stvar na njemu, a takvi su npr. Palm operativni sistemi na Palm runim kompjuterima);
single-user, multi-tasking operativni sistemi (koji se koriste na najveem broju desktop i
laptop kompjutera dananjice, s obzirom da omoguavaju jednom korisniku da obavlja
nekoliko poslova istovremeno, a primeri ovakvih operativnih sistema su Windows ili MacOS)
i multi-user operativni sistemi (koji omoguavaju veem broju korisnika da istovremeno
izvode raunske operacije na kompjuteru, a primeri ovakvih sistema su UNIX, VMS i
mejnfrejm operativni sistemi, kao npr. MVS). Operativni sistem ima 6 osnovnih zadataka:
upravljanje procesorom (obezbeivanje dovoljno vremena tokom kojeg e se procesor
posvetiti svakom pojedinanom zadatku, kao i korienje to je mogue veeg broja ciklusa
procesora), upravljanje memorijom (tako da svaki proces dobije dovoljno memorije za svoje
obavljanje, a da pri tome ne zakorai u memorijsku oblast koja je dodeljena nekom drugom
procesu), upravljanje ureajima (to se izvodi putem upravljanja drajverima, programima koji
predstavljaju prevodioce izmeu elektrinih signala hardware podsistema i programskih
jezika operativnog sistema i drugih programskih aplikacija), aplikacioni interfejs (slino
drajverima koji pruaju korienje hardware podsistema bez poznavanja svakog detalja u
radu hardware-a, tako i aplikacioni interfejs programi API dozvoljavaju aplikacionim
programerima da koriste funkcije kompjutera i operativnog sistema bez direktnog poznavanja
svakog detalja u radu centralne procesorske jedinice) i korisniki interfejs (slino API koji
prua konzistentan nain da aplikacije koriste resurse kompjuterskog sistema, korisniki
interfejs predstavlja strukturu koja prua interakciju izmeu korisnika i kompjutera, a tokom
poslednje decenije, skoro svi razvoji korisnikog interfejsa, kao programa ili niza programa
koji sede iznad samog operativnog sistema, su bili u oblasti grafikog korisnikog interfejsa
sa dva najpopularnija modela, Apple-ovim Macintosh-em i Microsoft-ovim Windows-om).
- ta je to fle memorija?
Fle memorija se koristi za lako i brzo skladitenje informacija u ureajima kao to su
digitalne kamere ili konzole video igara. Fle memorija predstavlja jedan vid EEPROM
ipova, koji poseduju mreu redova (wordline) i kolona (bitline) na ijim se presecima nalazi
po jedna elija sastavljena iz dva tranzistora izmeu kojih se nalazi tanki oksidni sloj. Jedan
od tranzistora se naziva plutajuom, a drugi kontrolnom kapijom. Svaka plutajua kapija se
povezana sa redom preko svoje kontrolne kapije. Prazan fle memorijski ip poseduje sve
kapije potpuno otvorene, pa je tako vrednost svake elije u njemu jednaka jedinici. Da bi se
vrednost elije pretvorila u 0, neophodno je sprovesti naelektrisanje (od 10-13 Volti) sa
kolone kroz kontolnu i plutajuu kapiju elije do zemlje. Sa vremenom prolaska struje,
poveava se broj zahvaenih elektrona u oksidnom sloju izmeu dva tranzistora, koji sve vie
predstavljaju barijeru daljem prolasku elektrona. Specijalni ureaj (elijski senzor) stalno meri
nivo naelektrisanja koji prolazi kroz plutajuu kapiju. Ako je tok elektrona kroz plutajuu
kapiju vei od 50 % primenjenog naelektrisanja, tada e elija imati vrednost 1. Kada udeo
elektrona koji prou plutajuu kapiju padne ispod 50 %, elija dobija vrednost 0. Primenom
elektrinog polja veeg napona, elektroni u eliji se mogu vratiti u normalu (1). Fle memorija
radi znatno bre od tradicionalnih EEPROM ipova, jer umesto brisanja jednog po jednog
bajta, ona brie ceo ip u jednom trenutku (pomou in-circuit sistema ica primenjuje
elektrino polje na ceo ip) ili ga brie po blokovima (grupe od 512 bajtova). U fle memorije
spadaju: kompjuterski BIOS ip, CompactFlash, SmartMedia i MemoryStick (u digitalnim
kamerama), kao i memorijske kartice sistema video igara kao to su Nintendo, Segas
Dreamcast, Sonys PlayStation Prednosti fle memorije u odnosu na hard disk su:
beumnost, bri pristup podacima, manji oblik, manja teina, kao i nedostatak pokretnih
delova. Meutim, fle memorije su znatno skuplje od hard diskova, a i njihov kapacitet je
manji.
- ta je to BIOS?
Jedna od najeih primena fle memorije kompjutera je za skladitenje osnovnog
ulazno/izlaznog sistema (Basic Input/Output System), poznatijeg i kao BIOS (izgovara se kao
bye-ose). Na skoro svakom kompjuteru na naoj planeti, BIOS proverava da li svi drugi
ipovi, hard drajvovi, portovi i procesor pod imenom centralna procesorska jedinica (CPU),
funkcioniu usklaeno. Osim operativnog sistema i programskih aplikacija, BIOS predstavlja
jo jedan tip software-a koji ima niz funkcija, a pre svega da uita, odnosno podigne
operativni sistem. Kada ukljuimo kompjuter, mikroprocesor eli da izvri svoju prvu
raunsku operaciju, a instrukcije za nju dolaze upravo iz BIOS-a. Naime, i sam operativni
sistem (pomou koga se zatim podiu svi programi) je lociran negde na hard disku, pa
mikroprocesor ne moe da doe do njega bez odreenih instrukcija koje mu stoga prua
BIOS. Osim ovoga, BIOS izvodi jo neke zadatke ukljuujui: POST (Power On Self Test) na
raznim komponentama hardware-a kako bi se proverilo njihovo ispravno funkcionisanje,
aktiviranje drugih BIOS ipova na raznim karticama instaliranim na kompjuteru (npr. SCSI i
grafika kartica, koji najee imaju svoj BIOS), izvoenje niza rutina pomou kojih se prua
interfejs izmeu operativnog sistema i raznih komponenti hardware-a (kao npr. tastature,
monitora, serijskih i paralelnih portova itd., a pre svega tokom podizanja sistema) i
upravljanje nizom postavki na hard disku, satu itd. BIOS se najee nalazi u okviru fle
memorije, premda ponekad predstavlja poseban tip ROM-a. Svaki put kada upalimo
kompjuter, BIOS izvodi nekoliko uobiajenih radnji, a to su: provera informacija koje se
uvaju na 64 bajta RAM-a u okviru CMOS ipa (CMOS Setup); uitavanje upravljaa
prekida, odnosno malih paketia software-a koji predstavljaju prevodioce izmeu datih
komponenti hardware-a i operativnog sistema (npr. svaki put kada pritisnemo neku dirku na
tastaturi, signal se alje do upravljaa prekida koji operativnom sistemu prevodi ta je
pritisnuto, a poto se BIOS stalno koristi za razmenu signala izmeu hardware-a i
operativnog sistema, on se najee kopira, tj. seni na RAM-u kako bi kompjuter radio bre);
u sluaju hladnog podizanja sistema (npr. kada smo nepravilno iskljuili kompjuter), BIOS
izvodi test itanja i zapisivanja na svakoj memorijskoj adresi RAM-a, kao i proveru PS/2
portova i USB portova za tastaturu i mia, trai PCI bus i ukoliko ga pronae, proverava sve
PCI kartice; i na ekranu ispisuje detalje o sistemu, ukljuujui informacije o procesoru, flopi i
hard drajvu, memoriji, monitoru, BIOS reviziji i datumu.
- ta je to virtuelna memorija?
Virtuelna memorija predstavlja uobiajeni deo veine operativnih sistema i kunih
kompjutera. Najvei broj kompjutera dananjice koristi oko 64 ili 128 Megabajta RAM-a
(Random Access Memory) koja je dostupna centralnoj procesorskoj jedinici (CPU Central
Processing Unit) za korienje. Meutim, esto se deava da samo RAM nije dovoljan za
istovremeno pokretanje vie programa. Na primer, ukoliko istovremeno uitate u RAM
Windows operativni sistem, e-mail program, Web pretraiva i neki tekstualni procesor, 64
Megabajta RAM-a nije dovoljno memorije da u nju stanu sve ove aplikacije. Kada ne bi
postojala virtuelna memorija, kompjuter bi vam tada rekao da ne moe da radi istovremeno sa
tolikim brojem programa i vi biste bili primorani da zatvorite neki od njih. Meutim, kada
kompjuter poseduje virtuelnu memoriju, on moe pronai delove RAM-a koji se trenutno ne
koriste i privremeno ih presnimiti na hard disk. Na taj nain, kompjuter oslobaa prostor na
RAM-u koji se zatim koristi za uitavanje novih programa. Poto je prostor na hard disku
znatno jeftiniji od prostora na RAM-u, virtuelna memortije prua i finansijske olakice
kompjuterskim korisnicima. Oblast hard diska na koju kompjuter privremeno kopira podatke
naziva se page file, a operativni sistem skoro stalno prebacuje podatke napred-nazad izmeu
page fajla i RAM-a (ovaj proces se naziva thrashing). Naravno, brzina kojom se zapisuju
podaci na hard disk je znatno manja od brzine zapisivanja podataka na RAM-u i stoga ukoliko
se va operativni sistem isuvie oslanja na virtuelnu memoriju (odnosno kada koristite mnogo
programa istovremeno) primetiete oigledno usporavanje i opadanje performansi
kompjutera.
- ta je to tajna memorija?
Tajno memorisanje (caching) predstavlja tehnologiju zasnovanu na memorijskim
podsistemima kompjutera koja dozvoljava znatno bre reavanje zadataka koji se daju
kompjuteru. Princip rada tajne memorije moemo opisati na principu rada biblioteke sa i bez
radne memorije. Ukoliko uemo u biblioteku u kojoj nema tajne memorije, i zatraimo
Malog Princa, bibliotekar e otii u riznicu knjiga, pronai Malog Princa i doneti nam
ga. Meutim, ukoliko nedugo za nama naie neko drugi ko e traiti istu knjigu, bibliotekar
e opet morati da pree isti put do riznice i natrag kako bi pronaao i doneo eljenu knjigu.
Meutim, u biblioteci koja poseduje tajnu memoriju, na stolu bibliotekara postoji malo
pakovanje u koje moe da stane nekoliko najtraenijih knjiga, pa e na taj nain biti izbegnut
dug put bibliotekara do riznice sa knjigama i natrag, pa e i cela biblioteka bre raditi. Jedini
nedostatak tajne memorije je taj to ukoliko traena knjiga nije u specijalnom pakovanju,
bibliotekar e izgubiti malo vremena svaki put kada pogleda u nju i ne pronae traenu
knjigu, pa tek onda zapone put do riznice. Ipak, u svakom sluaju, ovo vreme pretrage tajne
memorije je znatno manje od vremena koje se utedi na osnovu pronalaenja knjiga u njoj.
Isto tako, tajne memorije kompjutera predstavljaju male i brzo pretraljive delove memorije
ija je osnovna svrha da ubrzaju rad vee i sporije pretraljive memorije. Takoe, mogue je
postojanje nekoliko slojeva tajne memorije (L1 cache poseduje jednu, a L2 cache dve
odvojene tajne memorije), to bi u biblioteci odgovaralo nekolicini pakovanja sa razliitim
knjigama. Poto u kompjuteru postoji mnogo podsistema, mogue je radi ubrzavanja rada,
postaviti tajnu memoriju izmeu bilo kog od njih. Hard diskovi se najee koriste kao tajne
memorije najsporijeg podsistema u kompjuteru veze sa Internetom. Tako, program za
surfovanje Internetom koristi memoriju hard diska da bi u njoj uvao proitane Web stranice
kako bi eventualni, povratni put do njih manje trajao. Takoe, mnogi moderni hard diskovi
poseduju tajnu memoriju od oko 512 kilobajta. Najee L1 i L2 tajne memorije memoriu
delove glavne memorije koja zatim tajno memorie razne periferne podsisteme kompjutera.
Naravno, razlog zato se svi delovi kompjutera ne prave tako da rade brzinom tajne memorije
je u tome to bi takav pristup proizvodnji bio isuvie skup.
- ta su to grafike kartice?
Ako se paljivo zagledate u monitor PC-a, videete da se sve slike na njemu zapravo
sastoje od velikog broja pojedinanih takica, poznatih kao pikseli. Nekada su pikseli mogli
imati samo jednu od dve mogue boje: crnu ili belu (kao npr. u originalnim Macintosh
kompjuterima), dok danas neki pikseli kompjutera imaju na raspolaganju 256 moguih boja,
dok u true-color ekranima, postoji ak 16,8 miliona raznih osenavanja, to je vie nego
dovoljno za stvaranje realnih slika, posebno ako uzmemo u obzir da nae oi mogu da
razlikuju oko 10 miliona razliitih boja. Grafike kartice predstavljaju kompjuterske
komponente koje prevode digitalnu informaciju u niz signala za osvetljavanje piksela na
monitoru. Na veini kompjutera, grafika kartica prevodi digitalne informaciju u analogne
informacije, mada u laptop kompjuterima, grafika kartica barata samo sa digitalnim
informacijama, jer je displej laptop kompjutera digitalan. Moderne grafike kartice su
elektronska kola sa memorijom i procesorom, posebno dizajniranim za rukovanje grafikim
informacijama. U memoriji grafike kartice su uskladitene sve mogue boje koje se mogu
davati pikselima. Povezivanjem grafike kartice za matinu plou preko busa (najee AGP
Accelerated Graphics Port koji dozvoljava direktan pristup kartice sistemskoj memoriji),
kompjuter moe kartici slati signale pomou kojih e menjati njenu memoriju. Takoe,
kartica mora stvarati signale koji se alju na elektronski top katodne cevi monitora, kao i
horizontalne i vertikalne sinhronizacione signale (koji kau elektronskom topu kada da pree
na novi red piksela, kao i kada da pone iscrtavanje nove slike). U svrhu breg rada kartice,
na nju se dodaje i njena sopstvena centralna procesorska jedinica (CPU), koja u zavisnosti od
tipa kartice moe biti grafiki koprocesor (koji radi simultano sa CPU-om kartice) ili grafiki
akcelerator (koji izvrava zadatke po instrukcijama sa CPU-a kartice). Takoe, svaka
grafika kartica poseduje na sebi i mali ROM ip koji sadri osnovne informacije o nainu
meusobnog funkcionisanja sastavnih komponenti kartice. Digitalno-analogni konverter
(DAC) poznat pod imenom RAMDAC uzima podatke iz RAM-a kartice, prevodi ih u
analogni signal i alje na video interfejs, odakle se ovi signali alju na katodnu cev monitora.
Najstarija grafika karticu koju je napravio IBM (avgusta 1981. godine) bila je 2-bojni
Monochrome Display Adapter (MDA), a displeji koji su koristili ovu karticu, mogli su samo
da iscrtavaju zelena ili bela slova na crnoj pozadini. Kasnije su se pojavili 4-bojna Hercules
grafika kartica (HGC), pa 8-bojni Color Graphics Adapter (CGA), pa 16-bojni Enhanced
Graphics Adapter (EGA), 266-bojna Video Graphics Array (VGA) kartica (1987.), da bi
zatim nastala Super Video Graphics Array (SVGA) kojoj su razni proizvoai na razliite
naine dodavali rezoluciju i paletu boja. Nakon toga, Video Electronics Standards
Association (VESA) se sloila na standardnom primenjivanju SVGA kartica sa paletom od
16,8 miliona boja i rezolucijom od 1280 x 1024 piksela. Danas, veina grafikih kartica
podrava Ultra Extended Graphics Array (UXGA) koji osim 16,8 miliona razliitih boja
poseduje rezoluciju od 1600 x 1200 piksela.
- ta su to zvune kartice?
Pre nego to su kao jednu od svojih sastavnih komponenti, kompjuteri poeli da
koriste zvune kartice, svi zvuci koji su dolazili sa kompjutera bili su ogranieni na bi-bip
zvuke koje su pravili mali zvunici montirani direktno na matinoj ploi. Meutim, 1989.
godine je kompanija Creative Labs napravila prvu SoundBlaster karticu, nakon ega su i
mnoge druge kompanije lansirale izume svojih muzikih kartica na trite. Tipina zvuna
kartica poseduje: digitalni signalni procesor (DSP) koji barata sa najveim brojem
informacija; digitalno-analogni konverter (DAC) iz koga zvuk izlazi iz kompjutera; analognodigitalni konverter (ADC) radi prevoenja spoljanjeg zvuka u kompjuter; ROM ili Fle
memoriju radi uvanja podataka; MIDI (Musical Instrument Digital Interface) za povezivanje
sa spoljnom muzikom opremom, iji bi se zvuk prevodio u digitalnu informaciju; dekove za
povezivanje sa zvunicima i mikrofonom, kao i line-in (preko koga se mogu povezati sa
radijom, kasetofonom, CD plejerom, DAT-om ili CD-ROM drajvom) i line-out (preko koga
se zvuk moe izvoziti na kasetofon, DAT, CD-ROM drajv ili druge zvunike); i port za
povezivanje sa dojstikom ili gamepad-om. Zvune kartice se najee ubacuju u PCI
(Peripheral Component Interconnect) prorez, dok neke starije kartice koriste ISA (Industry
Standard Architecture) bus. Takoe, mnogi dananji kompjuteri poseduju ugraenu zvunu
karticu direktno na matinoj ploi, ime se drugi otvori ostavljaju slobodnim za neke druge
periferne ureaje. Pomou zvune kartice moemo: putati prethodno snimljenu muziku (sa
CD-ova ili audio fajlova kao na primer WAV, MP3 ili VQF fajlova), kao i igre i DVD
filmove; snimati zvuke sa razliitih izvora (preko mikrofona, kasetofona ili bilo kog
elektrinog instrumenta prikljuenog na line-in ulaz); sintetizovati razliite zvuke; i
procesovati postojee zvuke. Poto se DSP kartice orijentie na procesovanje zvuka, glavni
kompjuterski procesor obavlja sve ostale zadatke. Nekadanje zvune kartice su se koristile
FM sintezom radi stvaranja zvuka, u okviru koje se uzimaju tonovi razliitih frekvencija i
kombinuju kako bi se dobila aproksimacija odreenog zvuka, kao to je na primer zvuk trube
ili odjek harfe. Iako je FM sinteza napredovala do te mere da proizvedeni zvuci zvue prilino
realno, kvalitet zvuka ipak ne moe da se poredi sa sistemom wavetable sinteze pri kome se
snima mali sempl nekog instrumenta pomou koga se zatim stvaraju svi mogui tonove koje
taj instrument moe da proizvede.
- ta su to teno-kristalni displeji?
Teno-kristalni displeji (LCD Liquid Crystal Display) se nalaze svuda oko nas u
portabl kompjuterima, digitalnim satovima, mikrotalasnim penicama, CD plejerima i
mnogim drugim elektronskim ureajima. etiri fizike injenice se koriste za izradu LCD-a, a
to su: 1.) svetlost se moe polarizovati (tj. mogue je menjati ravan du koje se prostiru
svetlosni talasi); 2.) teni kristali mogu prenositi i menjati pravac polarizovane svetlosti; 3.)
struktura tenih kristala se moe menjati pod dejstvom elektrine struje i 4.) postoje providne
supstance koje provode elektrinu struju. Da biste napravili jedan LCD, uzmite dva pareta
polarizovanog stakla. Specijalni polimer koji stvara mikroskopske brazde na povrini, utrljava
se na strani stakla koja na svojoj povrini ne poseduje polarizujui film. Brazde moraju biti
usmerene isto kao i polarizujui film. Dodajte sloj nematinog tenog kristala (tzv. uvrueg
nematika koji se pod dejstvom elektrine struje rasplie do odreenog stepena koji zavisi od
primenjenog napona) na jedan od filtera. Brazde e dovesti do toga da se prvi sloj molekula
usmeri isto kao i orijentacija filtera. Drugi sloj stakla se postavlja tako da je njegov
polarizujui film pod pravim uglom u odnosu na prvo pare. Svaki sledei sloj molekula
uvrueg nematika e postepeno da se uvre sve dok najvii sloj ne bude bio postavljen pod
uglom od 90o u odnosu na najnii sloj, poklapajui se sa polarizujuim staklenim filterom.
Kada svetlost pogodi prvi filter, ona se polarizuje, a svetlost zatim prolazi kroz slojeve tenog
kristala, pri emu molekuli, takoe, menjaju ravan oscilovanja svetlosti u zavisnosti od svog
poloaja. Kada svetlost doe do najnieg sloja teno kristalne supstance, ona e oscilovati pod
istim uglom kao i poslednji sloj molekula. Ukoliko se orijentacija ovog, poslednjeg
molekulskog sloja poklapa sa drugim polarizujuim staklenim filterom, svetlost e proi kroz
filter. Meutim, kada primenimo elektrino polje na teni kristal, njegovi molekuli e se
rasplitati, pri emu e menjati ugao pod kojim svetlost prolazi kroz njih pa se ovaj ugao vie
nee poklapati sa uglom gornjeg polarizujueg filtera i svetlost nee moi da proe kroz tu
oblast LCD-a, to e initi tu njegovu oblast tamnijom od okolnih (kroz koje nije proputena
struja elektrona). Osim dva staklena polarizujua sloja, kao i jednog sloja tenog kristala,
LCD poseduje i sloj ogledala ispod donjeg sloja stakla, kao i dve elektrode, koje se nalaze
izmeu slojeva stakla i sloja tenog kristala. Tako, kada nema struje kroz teni kristal, svetlost
se odbija od ogledala i vraa nazad, a dovoenje napona na elektrode dovodi do rasplitanja
molekulskih lanaca tenog kristala to kao rezultat dovodi do zatamnjivanja te oblasti na
ekranu. Naravno, jednom ovakvom LCD-u je za funkcionisanje potreban jo i izvor svetlosti.
Pogledajte jedan LCD sat i primetiete da se brojevi pojavljuju tamo gde male elektrode
napajaju teni kristal i izazivaju rasplitanje njegovih molekula tako da oni u tom stanju na
proputaju svetlost kroz polarizujui film do reflektivne povrine. Ovakvi LCD-i koriste
spoljanji izvor svetlosti. S druge strane, veina kompjuterskih teno-kristalnih displeja
poseduje ugraene fluorescentne cevi iznad, pored, a ponekad i iza LCD-a, a bela difuziona
ploa iz LCD-a preusmerava i rasipa svetlost kako bi se osigurala njena ravnomerna
raspodela. LCD u boji poseduju na mestu svakog piksela po tri podpiksela u crvenim, zelenim
i plavim filterima. Kombinovanjem intenziteta svakog podpiksela (koji poseduje 256 nivoa
osvetljenosti) mogue je dobiti paletu od 16,8 miliona boja. Tipian laptop kompjuter
poseduje rezoluciju od 1024 x 768, a ako pomnoimo 1024 kolone sa 768 redova i sa 3 (broj
podpiksela u svakom pikselu) dobiemo 2 359 296, to predstavlja broj tranzistora koji je
zakaen za jedan ovakav LCD.
da osvetljava samo pojedinane piksele. Kada se primeni napon za osvetljavanje samo jednog
piksela, najee se pobude i okolni pikseli, to se odraava u malo zamagljenijoj slici i
nedovoljno dobrom kontrastu. Aktivno matrini LCD-i koriste za rad male film tranzistore,
koji zapravo predstavljaju matrini niz tranzistora i kondenzatora. Da bi se osvetlio odreeni
piksel na displeju, ukljuuje se odgovarajui red, a zatim se alje struja na odgovarajuu
kolonu. Poto su svi drugi redovi koje preseca data kolona iskljueni, samo kondenzator datog
piksela prima naelektrisanje. Kondenzator ima tu osobinu da uva naelektrisanje sve do
sledeeg ciklusa osveavanja. Ukoliko se paljivo kontrolie koliina napona koja se dovodi
na kristal, mogue je rasplitati molekule u minimalnoj meri neophodnoj da propuste svetlost.
Na ovaj nain, veina dananjih displeja poseduje 256 nivoa osvetljenosti po pikselu.
- ta je to UPS?
Ono to jedan kompjuter oekuje da e dobiti od elektrine mree predstavlja
naizmeninu elektrinu struju od 240 Volti (120 Volti u Americi) koja osciluje frekvencijom
od 50 Herca (60 Herca u Americi), to znai da struja promeni smer kretanja 100 puta u
sekundi (120 puta u Americi). Kompjuter je najee u stanju da tolerie blage promene u
naponu u frekvenciji struje, ali e vee promene uzrokovati pad kompjuterskog sistema. UPS
(Uninterruptible Power Supply) predstavlja ureaj koji titi kompjuter od veeg ili manjeg
napona od optimalnog radnog napona, od menjanja frekvencije struje, kao i od naglog
nestanka struje. Danas se koristi jedan od dva uobiajena UPS sistema: standby UPS ili
kontinualni UPS. Standby UPS koristi struju iz elektrine mree za rad kompjutera sve dok ne
detektuje neku promenu u naponu ili frekvenciji struje. Tada, u veoma kratkom vremenskom
intervalu (oko 5 milisekundi) UPS pokree invertor energije (koji prevodi jednosmernu struju
iz baterije u dvosmernu struju koju zahteva kompjuter) pomou koga poinje da napaja
kompjuter pomou sopstvenih baterija. S druge strane, kontinualni UPS stalno napaja
kompjuter pomou svojih baterija koje se kontinualno pune preko elektrine mree. I sami
veoma lako moete da napravite jedan kontinualni UPS pomou veeg punjaa baterija,
baterije i invertora. Punja baterija stalno proizvodi jednosmernu struju, koju invertor prevodi
u dvosmernu struju od 120 Volti. Kada nestane struja, baterija e nastaviti da snabdeva
energijom invertor, preko koga e se elektrina energija dovoditi kompjuteru. Standby UPS
sistemi se najee koriste kod kunih kompjutera, jer su dvostruko jeftiniji od kontinualnih
UPS sistema koji napajaju ureaje sa veoma stabilnom snagom, pa se stoga koriste pri
napajanju servera i vanih kompjutera velikih kompanija.
- ta su to modemi?
Modemi se koriste za slanje i primanje digitalnih podataka preko telefonske linije, a
re modem potie od kombinacije rei modulator (jer modem modulira digitalni signal kako
bi ga uinio kompatibilnim sa telefonskom linijom) i demodulator (jer se primljeni signal
demodulira kako bi se preveo u digitalni format, razumljiv kompjuteru). Osim uobiajenih
modema koji se kae za telefonsku liniju, postoje i beini modemi koji digitalne signale
prevode u radio formu i obrnuto. Modemi su prvi put poeli da se koriste ezdesetih godina
20.veka radi povezivanja terminala (najee samo tastature i monitora) sa kompjuterskom
bazom. Kada bi korisnik otkucao neko slovo na terminalu, ASCII kod tog slova bi se preko
modema prenosio do kompjutera, odakle bi se slovo vraalo terminalo i ispisivalo na
njegovom ekranu. Modemi su tada radili pri brzini od 300 bita u sekundi (300 bps) to
odgovara prenosu od oko 30 slova u sekundi, a to je mnogo bre nego to smo u stanju da
kucamo. Ipak. kada su kompjuteri preko svojih modema poeli da se povezuju na zajednike
bulletin ploe, mogli su se prenositi programi i mnogo vee informacije preko kompjutera, pa
je brzina modema poela polako da se poveava i to od 1200 bps sredinom osamdesetih,
preko 9600 bps poetkom devedestih godina, pa sve do dananjih 56 Kbps u sluaju
standardnih modema ili ak 10 Mbps kod ADSL modema. Modem od 300 bps predstavlja
ureaj koji koristi FSK (Frequency Key Shifting sistem u kome se razliiti bitovi predstavljaju
razliitim tonovima, odnosno razliitim zvunim frekvencijama) za prenos digitalnih
informacija preko telefonske ice. Tako, u sluaju veze izmeu terminala i kompjutera,
terminal predstavlja bit 0 frekvencijom od 1070 Hz, dok se bit 1 predstavlja sa 1270 Hz. S
druge strane, kompjuter koji alje informaciju terminalu predstavlja 0 kao 2025 Hz, a 1 kao
2225 Hz, a poto dva modema koji komuniciraju alju signale na razliitim frekvencijama, oni
mogu istovremeno slati i primati podatke. Kako bi poveali brzinu modema, njihovi dizajneri
se umesto FSK-om koriste PSK-om (Phase Key Shifting) ili QAM-om (Quadrature
Amplitude Modulation), ime je mogue ubaciti ogroman broj informacija na obinu
telefonsku liniju opsega frekvencija od samo 3 kHz. Naravno, danas se umesto terminala i
terminalskih emulatora koriste ISP-evi (Internet Service Provider) za povezivanje
kompjutera. Umesto slanja pojedinanih slova, modem prenosi TCP/IP pakete izmeu
kompjutera i njegovog ISP-a, a za slanje ovih paketa, modemi se koriste metodom poznatom i
kao PPP (Point-to Point Protocol) kompjuter pravi TCP/IP datagrame i daje ih modemu
radi prenosa, a ISP prima svaki datagram i alje ih na eljeno mesto na Internetu.
- ta je to Internet?
Internet predstavlja planetarnu mreu kompjutera koja podjednako pripada svim
biima - stanovnicima nae planete. Kompjuteri mogu pristupiti Internetu, tako to bi se
preko modema povezali sa lokalnim Internet Servis Provajderom (ISP) koji je stalno povezan
sa jo veom mreom kompjutera. ISP u svakom veem gradu poseduje po jedan POP (Point
of Presence), odnosno mesto na kome lokalni korisnici pristupaju ISP-u, a time i Internetu.
Pomou optikih vlakana, POP-ovi istog ISP-a iz razliitih gradova su meusobno povezani.
Razliiti ISP-evi se meusobno povezuju kroz Network Access Points (NAP), kako bi bio
mogu protok informacija izmeu korisnika razliitih ISP-eva. Najinteresantniji podatak u
vezi sa Internetom je taj da kada poaljemo neki podatak sa jednog kompjutera, ta
informacija moe obii pola planete kroz razne sisteme mrea i stii do nekog udaljenog
kompjutera za manje od delia sekunde. Ruteri predstavljaju specijalizovane umreene
kompjutere koji povezuju razliite mree i imaju zadatak da usmeravaju informacije na svoja
tana odredita. Svaki kompjuter na Internetu poseduje svoj identifikacioni broj u vidu IP
(Internet Protocol) adrese koja se sastoji od 4 decimalna broja (tzv. okteta, jer se svaki
decimalni broj sastoji od 8 cifara) razdvojenih takama. Poto svaka od 8 cifara u jednom
oktetu moe biti 0 ili 1, ukupan broj moguih kombinacija po oktetu je 28 = 256 (od 0 do
255). Kombinacijom 4 okteta dobija se 232 = 4 294 967 296 kombinacija, to predstavlja
priblian broj kompjutera koji se mogu prikljuiti na mreu. Od ovih 4,3 milijardi
kombinacija, neke adrese su rezervisane za posebne namene, kao npr. 0.0.0.0. za default
mreu ili 255.255.255.255. za broadcasting. Okteti se dele u dve grupe: Net i Host. Prvi broj
u IP adresi (Net oktet) je zajedniki za sve kompjtere koji pripadaju istoj ISP mrei, dok je
poslednji oktet (Host oktet) svojstven pojedinanom kompjuteru sa mree. Domain Name
System (DNS) serveri predstavljaju sisteme koji prevode tekstualna imena sajtova (poznatija
kao URL Uniform Resource Locator) i e-mail adrese u njihove IP adrese i obrnuto. Tako,
kada u nekom Internet browser-u (programu za surfovanje Internetom, kao to su na primer
Internet Explorer ili Netscape Navigator) otkucamo ime sajta koji elimo da virtuelno
posetimo, browser kontaktira DNS server da bi pronaao IP adresu traenog sajta. DNS
server vri pretragu po raznim root DNS serverima od kojih je svaki specifikovan za
pronalaenje odreenih tipova adresa (com, net, org). Svi kompjuteri na Internetu se mogu
podeliti na servere (koji stoje na raspolaganju drugim kompjuterima i na kojima su
uskladitene stranice sajtova) i klijente (kompjuteri koji se koriste za uspostavljanje veze sa
serverima). Serveri poseduju statine IP adrese, dok kuni kompjuteri kod svakog novog
prikljuivanja na Internet od svog ISP-a dobijaju razliitu IP adresu. Svi serveri nude svoje
usluge preko nekoliko razliitih portova, pri emu svakom portu odgovara poseban protokol
(FTP File Transfer Protocol ili HTTP Hypertext Transfer Protocol), koji najee
predstavlja tekstualan opis naina komuniciranja izmeu kompjutera.
putem najdostupnije elektronske putanje, tj. putanje kojom su krenuli svi ostali paketi poruke
ili nijedan od njih. Na ovaj nain se postie poveanje efikasnosti Interneta. Najvei broj
paketa se deli na tri dela: header (zaglavlje ili naslov), payload (tj. telo poruke) i footer (tekst
na dnu). Header sadri instrukcije u vezi sa podacima koji se prenose, a ukljuuju: duinu
paketa, sinhronizaciju (paketa sa mreom), broj paketa (njegov poloaj u nizu poslatih
paketa), protokol (definie tip informacije koja se prenosi e-mail, Web stranica, video
zapis), IP adresu odredita i IP adresu porekla informacije. Payload paketa sadri sve
podatke koji se prenose u njemu, a ako su paketi fiksirane duine, tada je payload dopunjen
praznom informacijom kako bi se prilagodila (odnono korigovala) njegova veliina. Footer,
koji se ponekad naziva i trailer, najee sadri nekoliko bitova koji kau prijemnom ureaju
da je to kraj paketa. Footer esto sadri i neki vid provere greaka, kao to je npr. CRC
(Cyclic Redundancy Check), koji sumira sve jedinice u payload-u paketa i rezultat uva u
obliku heksadecimalnog broja u footer-u paketa. Prijemni ureaj takoe sabira sve jedinice u
payload-u paketa i rezultat poredi sa uskladitenom vrednou iz footer-a. Ukoliko se dve
vrednosti ove sume ne poklapaju, prijemni kompjuter alje zahtev kompjuteru-poiljaocu da
ponovi slanje datog paketa.
- ta je to ludo A ()?
Malo, smeno slovo ''a'' sa repom koji ga okruuje predstavlja jedan od najee
korienih znakova dananjice, iako njegovo zvanino i univerzalno ime jo uvek nije
formulisano. Iako postoji mnotvo razliitih imena koji se pridaju ovom slovu, najei pojam
kojim se opisuje je ''at'' ( engleski prilog koji se u zavisnosti od smisla moe prevesti kao: u,
na, po, kod, pri, pored, ka, oko, kroz, prema, za...). Na mnogim jezicima, ovom simbolu je
pridodato ime neke ivotinje: kod nas se esto naziva majmunom, u Holandiji majmunovim
repom, u Danskoj slonovom surlom, u Finskoj majim repom, u Nemakoj majmunom koji
visi, u Maarskoj crvom, u Koreji puem, u Norvekoj praseom repom, a u Rusiji malom
kucom. Pre nego to je poeo da se koristi u nazivima adresa elektronske pote, ovaj simbol
se koristio za oznaavanje cene ili teine neega. Tako, npr. ako ste kupili 5 pomorandi po
ceni od po dolar, mogli ste napisati kako ste kupili 5 pomorandi1$. Pravo poreklo ovog
simbola jo uvek je nepoznato. Koristili su ga kalueri prilikom prepisivanja knjiga na
engleskom pre 1537. godine, u vreme kada jo nije bila izumljena tehnika tampanja. Tako se
umesto sa tri pokreta perom, re ''at'' pisala samo sa jednim pokretom kao ''''. Nakon toga, u
16. veku, u Italiji je uvedena oznaka kao skraenica za re amforu, koja je u to vreme
predstavljala jedinicu koliine prilikom trgovine voem, zainima i vinom.
fizika duina paketa biti manja. Tako, ako koristimo kablovski modem sa brzinom prenosa
od 1,5 Megabajta u sekundi, tada e vreme prenosa iznositi samo oko 0,001 sekundu, pa e
paket biti dugaak samo oko 100 kilometara.
- ta je to satelitski Internet?
Satelitski Internet ne koristi telefonsku liniju ili kablovski modem za povezivanje
kompjutera u raunarsku mreu, ve u tu svrhu koristi satelitski tanjir sa dvosmernom
komunikacijom podataka (upload i download). Brzina odailjanja podataka iznosi samo jednu
desetinu od brzine primanja podataka koja je jednaka 500 kilobita u sekundi. Stoga, kablovski
i DSL Internet poseduju vee download brzine (brzine uzimanja podataka sa Interneta od
strane kompjutera), ali je satelitski Internet ipak 10 puta bri od obinog modema. Sve to
vam je potrebno da biste prikljuili va kompjuter na Internet preko satelita su: satelitska
antena sa tanjirom, dva modema (uplink i downlink) i koaksijalni kablovi koji spajaju tanjir i
modem. Poto se sateliti nalaze iznad oblasti ekvatora, neophodan vam je jasan pogled ka
jugu (ukoliko se nalazite na severnoj hemisferi, a ukoliko ste na junoj hemisferi, tada vam je
potreban jasan pogled ka severu), a kie, drvee i satelitska televizija mogu lako ometati vau
vezu sa Internetom. Dvosmerni satelitski Internet koristi Internet protokol (IP) multikasting
tehnologiju, to znai da vie od 5000 kanala komunikacije mogu istovremeno funkcionisati
preko jednog satelita. IP multikasting istovremeno alje kompresovane podatke (kompresijom
se smanjuje veliina podataka i frekventni opseg) u mnogo taaka na Zemlji. Naime,
uobiajeni Zemljani sistemi poseduju ogranien frekventni opseg, to spreava multikasting
na nivou satelitske veze. Ako ivite u nekom seoskom naselju, satelitski Internet je moda
prava stvar za vas, s obzirom da je telefonska veza skuplja, a kablovsko povezivanje praktino
neizvodljivo.
- ta je to HALO Network?
Nekoliko kompanija na planeti planira da uvede veoma brzo, beino povezivanje na
Internet putem postavljanja aviona u fiksirane putanje iznad Zemlje. HALO (High Altitude
Long Operation) bi se koristio laganim avionima koji bi kruili iznad naih glava i snabdevali
kompjutere sa podacima znatno bre od T1 poslovnih linija. Smatra se da bi se u ovu svrhu
mogli koristiti solarni avioni bez ljudske posade ili ak i male vazdune lae za izvianje
morske obale. Naime, zemljani prenos podataka je ogranien samim tim to je prenik
optikog kabla ili telefonske linije isuvie mali. HALO Internet e funkcionisati slino
satelitskom Internetu, jer e oba sistema posedovati jednaku irinu opsega, premda e u
sluaju HALO Interneta, signali putovati znatno krae vreme do aviona (koji e leteti na oko
20 kilometara iznad Zemlje) i natrag, nego to je vremena potrebno signalu da ode do satelita
(koji se nalazi na nekoliko stotina kilometara iznad povrine Zemlje) i da se vrati natrag na
Zemlju, pa e, stoga i kanjenje HALO sistema biti zanemarljivo malo u odnosu na satelitski
Internet. Naravno, pristup Internetu preko HALO sistema nee biti potpuno beian. Naime,
neophodno je instaliranje antene na kui kako bi se primali signali sa aviona. Takoe, mree
razliitih provajdera e se i dalje povezivati pomou optikih kablova. Smatra se da e se prvi
HALO sistemi uvesti u 10 gradova tokom 2006. godine. Avioni, dizajnirani u svrhu slanja
HALO signala e posedovati dugaka krila, kao i nisko optereenje krila, to je neophodno za
let na velikim nadmorskim visinama. Avioni e leteti na visinama izmeu 15 i 18 kilometara,
a svojim signalom e pokrivati krunu oblast prenika 120 kilometara. U srcu ovih aviona e
se nalaziti tzv. airborne-network utika, pomou koga e avioni slati signale do stanica na
Zemlji i do kunih kompjutera. Niz antena na avionu e deliti Zemljane predele ispod sebe na
stotine virtuelnih elija kako bi bilo mogue snabdevanje nekoliko hiljada korisnika Interneta
pomou jednog aviona. Tanjir prenika 6 metara, montiran sa donje strane aviona e se
koristiti za reflektovanje signala sa Zemlje i usmeravanje ka kompjuterima korisnika. Svaki
veliki grad e posedovati tri HALO aviona, pri emu e svaki provoditi po 8 sati u letu iznad
grada. Takoe, mogue je postojanje solarnih i izuzetno laganih aviona, koji bi snabdevajui
se Sunevom energijom mogli da lete iznad grada bez prestanka i po 6 meseci.
- ta je to DSL?
Ako elite da poveete kompjuter sa Internetom, moete to uraditi pomou obinog
modema, local area network-a u kancelariji, kablovskog modema, satelitske veze ili DSL
(Digital Subscriber Line) veze. Korienjem DSL-a moete imati vezu sa Internetom, a
istovremeno koristiti telefonsku liniju (za koju je zakaen DSL) za glasovne razgovore.
Takoe, dananja brzina prenosa podataka DSL-a (1,5 Megabita u sekundi) je znatno vea od
brzine obinog modema (56 kilobita u sekundi), premda se smatra da korienjem dananje
tehnologije, maksimalna teorijska brzina prenosa podataka putem DSL-a iznosi oko 7
Megabita u sekundi, dok e se primenom nekih jo modernijih tehnologija, ova brzina
dodatno uveati u budunosti. Par bakarnih ica koje su skopane za va telefon mogu
prenositi znatno vei opseg frekvencija od onog koji stvaraju nai glasovi. DSL upravo
koristi ovaj dodatni kapacitet telefonske linije za prenoenje informacija, a da pri tome ne
remeti sposobnost linije da istovremeno prenosi razgovor. Ljudski glas moe stvarati zvune
frekvencije izmeu 0 i 3400 Herca (broja oscilacija u sekundi), zvunici mogu stvarati
frekvencije izmeu 20 i 20 000 Herca, dok je jedna obina telefonska linija u stanju da
prenosi frekvencije i do nekoliko miliona Herca. Jedna od najpopularnijih DSL veza koju
koristi veina kunih i kancelarijskih kompjutera predstavlja asimetrina DSL (ADSL) linija
ija je podela dostupnih frekvencija omoguena injenicom da veina kompjutera znatno vie
informacija prenosi na svoj kompjuter nego to ih alje drugima. Ipak, ADSL se najee
moe koristiti samo na rastojanjima do 5,46 kilometara izmeu kompjutera i telefonske
centrale. Razlog ovome je u tome to telefonske centrale za pojaanje zvunog signala
koriste male pojaivae (tzv. uitavajue kaleme) koji su nekompatibilni sa ADSL signalom.
- ta je to Ethernet?
Tehnologije kompjuterskog umreavanja se mogu podeliti u zavisnosti od toga da li
povezuju ureaje na manjim udaljenostima, najee u okviru jedne zgrade (LAN Local
Area Network) ili se povezuju ureaji koji mogu biti razdvojeni po nekoliko kilometara
(WAN Wide Area Network). Upotreba optikih kablova omoguuje povezivanje i po
desetak kilometara razdvojenih kompjutera putem LAN tehnologije, a istovremeno
omoguava drastino poveanje brzine prenosa podataka (do 1000 Megabita u sekundi), kao
i pouzdanosti u okviru WAN sistema. Ethernet je LAN tehnologija koja predstavlja
najpopularniju i najrasprostranjeniju tehnologiju umreavanja na planeti. Najvaniji pojmovi
u Ethernet terminologiji su: medijum za koji se kae svi Ethernet ureaji (koaksijalni
bakarni kabl ili uvrnuti par optikih kablova); segment pojedinani zajedniki medijum;
taka gramanja ili stanica ureaj koji se kai za segment; i frejm paketi informacija koje
razmenjuju stanice. Ethernet protokol specificira niz pravila koji se primenjuju prilikom
konstrukcije frejmova. Tako, na primer, postoji maksimalna i minimalna duina frejma, a i
svaki frejm mora posedovati odredinu i izvornu adresu, pomou kojih se identifikuju
poiljalac i primalac poruke. Osobina Etherneta je da njegovi frejmovi mogu umesto obine
odredine adrese posedovati tzv. broadcasting adresu, ime je dati frejm namenjen svim
kompjuterima (stanicama) u mrei. Takoe, samo jedan zajedniki kabl moe sluiti kao
osnova za stvaranje kompletne Ethernet mree. Meutim, poto elektrini signali slabe
tokom putovanja kroz icu, kao i usled interferencije sa signalima iz drugih ureaja, duina
Ethernet kabla je ograniena, a time i rastojanje izmeu stanica mree. Takoe, sa
poveanjem veliine Ethernet mree pojavljuje se problem zaguenja informacionog
saobraaja, jer nije mogue istovremeno slanje frejmova sa vie od jedne stanice. Stoga se
esto u okviru Ethernet mree prave mostovi koji povezuju dva ili vie segmenata,
poveavajui prenik mree i reguliui saobraaj. Jedno od najmodernijih unapreenja
Ethernet tehnologije umreavanja je tzv. Full-Duplex Ethernet kod koja je za razliku od
originalnog Ethernet-a, mogue istovremeno slanje podataka sa razliitih kompjutera.
- ta su to digitalni potpisi?
Digitalni potpis predstavlja nain za osiguravanje autentinosti elektronskog
dokumenta (e-mail-a, tablinog prorauna, tekstualnog fajla). Autentinost dokumenta
znai da je poznat njegov stvaralac, kao i da dokument nije u meuvremenu izmenjen od
strane nekog drugog. Digitalni potpisi se zasnivaju na nekoliko tipova ifrovanja kako bi se
osigurala autentinost poruke. ifrovanje predstavlja proces uzimanja podataka koje jedan
kompjuetr alje drugom i prevoenja u formu koju e razumeti, tj. moi da deifruje samo
ovaj drugi kompjuter. Postoji nekoliko naina da se potvrdi autentinost osobe ili informacije
na kompjuteru. Korienje korisnikog imena i ifre predstavlja najuobiajeniju formu
autorizovanja, odnosno overavanja. U ovom sluaju, ukucavamo korisniko ime i ifru kada
drugi kompjuter to od vas zatrai. Ovaj par podataka se zatim proverava u odnosu na
sigurnosni fajl, a ukoliko se ime ili ifra ne poklapaju, nije nam dozvoljen dalji pristup.
Proverni zbir predstavlja jedan od najstarijih naina za osiguravanja ispravnosti podataka, a uz
to predstavlja i oblik autorizovanja jer nevaei zbir ukazuje na to da su se podaci na neki
nain izmenili. Proverni zbir se odreuje na jedan od dva naina. Ukoliko proverni zbir
predstavlja memorijski paket duine jednog bajta, onda je njegova maksimalna vrednost 255.
Ukoliko je suma drugih bajtova u paketu manja ili jednaka 255, onda proverni zbir poseduje
tanu vrednost. Meutim, ako je suma drugih bajtova vea od 255, tada proverni zbir
predstavlja ostatak ukupne vrednosti poto se ona podeli sa 256. Ciklina provera
redundancije (CRC - Cyclic Redundancy Check) je slina konceptu provernog zbira osim to
koristi polinomsko deljenje za odreivanje vrednosti CRC-a ija duina obino iznosi izmeu
16 i 32 bita. CRC metod je veoma precizan. Ukoliko samo jedan bit nije ispravan, nee doi
do poklapanja CRC vrednosti. I proverni zbir i CRC predstavljaju dobar metod za spreavanje
sluajnih greaka prilikom prenosa podataka, ali pruaju slabu zatitu prilikom meunarodnih
napada na zatiene podatke. Tehnike ifrovanja na bazi privatnog i javnog kljua su znatno
bezbednije i pouzdanije. Privatni klju predstavlja tajni kod (ifru) koji koristi svaki
kompjuter za ifrovanje paketa informacija pre nego to ih poalje na drugi kompjuter preko
elektronske mree. Kako bi meusobno komunicirali, dva kompjutera moraju imati instalirane
svoje privatne kljueve. ifrovanje na bazi privatnog kljua predstavlja neto slino tajnoj
ifri koju moraju poznavati oba kompjutera kako bi deifrovala informacije. Za razliku od
privatnog kljua koji je poznat samo vaem kompjuteru, javni klju se alje svim drugim
kompjuterima sa kojima va kompjuter eli bezbedno da komunicira. Da bi deifrovao
ifrovanu poruku, kompjuter mora koristiti svoj privatni klju, kao i javni klju koji mu je dao
drugi kompjuter. Kljuevi se zasnivaju na melannoj vrednosti, tj. vrednosti koja se rauna iz
osnovnog unosnog broja uz pomo melannog algoritma. Vana stvar je ta da je skoro
nemogue izvesti originalni unosni broj bez poznavanja podataka koji su korieni za
stvaranje melanne vrednosti. Za stvaranje javnih kljueva najee se koriste sloeni
algoritmi i veoma velike vrednosti melannih vrednosti od oko 40 do 128-bitnih brojeva.
Jedan 128-bitni digitalni broj poseduje 2128 razliitih kombinacija, a to je otprilike isto onoliko
brojeva koliko ima molekula vode u olimpijskom bazenu. Za primenu ifrovanja javnih
kljueva na velikim elektronskim mreama, kao prilikom pristupa javnom Web serveru,
zahteva se neto drugaiji pristup, tj. uvoenje digitalnog potpisa. Digitalni potpis, u sutini
predstavlja bit informacije koji Web serveru kae da je poveren nezavisnom izvoru, poznatom
kao ovlaeni autoritet, koji se ponaa kao posrednik kome se poveravaju oba kompjutera.
Ovlaeni autoritet potvruje identitet oba kompjutera i razmenjuje javne kljueve izmeu
ova dva kompjutera. Standard digitalnih potpisa (DSS Digital Signature Standard) je
odobren od strane amerike vlade i zasniva se na metodi ifrovanja javnih kljueva koja
koristi Algoritme digitalnih potpisa (DSA Digital Signature Algorithms), koji se sastoje od
privatnog kljua koji poznaje samo vlasnik dokumenta i javnog kljua koji se sastoji iz etiri
dela.
- ta su to firewall programi?
Firewall je bilo koji program (kao npr. ZoneAlarm) ili deli hardware-a (npr. Linksys
Cable/DSL router) koji filtrira informacije koje prolaze kroz Internet vezu i stiu do vae
kompjuterske mree ili vaeg kompjutera. Ukoliko dolazei paket informacija biva
zaustavljen na filteru, njemu se ne doputa dalji prolaz. Slino pravi vatrenim zidovima koji
spreavaju irenje vatre sa druge strane zida, isto tako i kompjuterski vatreni zidovi
spreavaju pristup naim fajlovima i programima sa nekih udaljenih kompjutera. Firewall
programi se koriste jednim ili vie od tri mogua naina za kontrolu saobraaja kroz
kompjuter, a to su: filterovanje paketa (paketii podataka se analiziraju pomou niza filtera),
proxy servis (informacije sa Interneta se primaju od strane firewall programa i zatim alju do
odredinog sistema i obrnuto) ili provera stanja (u okviru koje se ne ispituje sadraj svakog
paketa, ve se odreeni kljuni delovi paketa porede sa bazom podataka koja sadri
informacije od poverenja). Firewall programi se mogu podeavati, to znai da im se mogu
dodavati ili oduzimati filteri u zavisnosti od nekoliko uslova kao to su: IP adrese (firewall
program moe npr. blokirati sav protok informacija ka kompjuteru kome odgovara data IP
adresa), imena Web sajtova (pa firewall program moe dozvoliti ili blokirati pristup
kompjutera odreenom broju definisanih sajtova), protokoli (kompjuteru se moe dozvoliti
korienje samo odreenih tipova protokola, od mnogo moguih kao to su Internet Protocol,
Transport Control Protocol, Hyper Text Transfer Protocol, File Transfer Protocol, User
Datagram Protocol, Internet Control Message Protocol, Simple Mail Transport Protocol,
Simple Network Management Protocol, Telnet), portovi (onemoguavanje dostupnosti
pojedinih portova na kompjuteru) i specifine rei ili fraze (firewall program moe blokirati
sve pakete koji sadre odreeni unapred definisani zabranjeni tekst).
- ta je to Carnivore?
Carnivore predstavlja treu generaciju (posle Etherpeek-a i Omnivore-a) detektivskog
Internet software-a (kompjuterskog programa) koji od 1999. koristi FBI za nadgledanje
sumnjivih informacija koje se prenose kroz Internet. Administratori kompjuterskih mrea ve
godinama koriste programe pod imenom njuai paketa za nadgledanje mree, izvoenje
dijagnostikih testova i oktlanjanje smetnji, a Carnivore predstavlja jedan tip programa
njuaa paketa. U normalnom sluaju, kompjuter posmatra samo pakete koji su adresirani na
njega i ignorie ostatak saobraaja na Internetu. Meutim, kada je njua paketa instaliran na
kompjuteru, njuaev mreni interfejs je postavljen na promiskuitetni mod, to znai da
posmatra sve to prolazi kroz njega. Naravno, koliina saobraaja u mnogome zavisi od
poloaja kompjutera na mrei. Dok obini, kuni kompjuteri predstavljaju samo izolovanu
granu kompjuterske mree, jer ne prolazi mnogo informacija kroz njih, kompjuterski serveri
predstavljaju prava raskra u razmeni informacija, pa se instalacijom njuaa paketa na
jedan ovakav kompjuter moe videti mnogo podataka. Paketi koji sadre odreene podatke
se kopiraju u memoriju ili na hard drajv u zavisnosti od konfiguracije programa. Ove kopije
se zatim analiziraju radi zapaanja specifinih informacija ili putanji. Takoe, poznajui
Internet Servis Provajdera (ISP) neijeg kompjutera, njua paketa instaliran na kompjuteru
Internet provajdera je u stanju da posmatra sve aktivnosti datog korisnika, ukljuujui i: koji
Web sajt je posetio, ta je download-ovao i posmatrao na sajtu, kao i itave e-mail poruke
koje je poslao ili primio. Uz pomo ovog programa se, takoe, moe tano znati koji
kompjuteri su obilazili sajt. FBI esto postavlja Carnivore kompjutere na lokalne ISP-e kako
bi imala pristup informacijama koje se prenose kroz dati ISP. Carnivore kompjuter se sastoji
od: Pentium III Windows NT/2000 operativnog sistema sa 120 Megabajta RAM-a,
komercijalnog komunikacionog software-a, C++ program koji omoguava njuenje i
filterovanje paketa, tip fizikog blokadnog sistema koji spreava neovlaene osobe da se
koriste kompjuterom, mreni izolacioni ureaj koji ini Carnivore sistema nevidljivim za
kompjutere sa mree, kao i 2 Gigabajta memorije za skladitenje podataka. Naravno, dekret o
privatnosti u elektronskoj komunikaciji (ECPA - Electronic Communications Privacy Act)
prua zakonsku zatitu privatnosti svih vidova elektronske komunikacije, pa je za
pijuniranje neijeg ISP-a neophodno posedovanje injenica koje ukazuju na prenos
nemoralnih i opasnih informacija putem datog ISP-a.
- ta su to Web kamere?
Jednostavna Web kamera se sastoji od digitalne kamere zakaene za va kompjuter
preko USB porta (nekada su se kamere kaile preko posebne kartice ili preko paralelnog
porta). Deli software-a se vezuje za kameru i s vremena na vreme preuzima od nje poneku
sliku, prevodi je u JPG fajl i alje do vaeg Web servera. Ove slike se mogu postaviti na neku
Web stranicu odakle ih mogu posmatrati posetioci irom Interneta. Dakle, sve to vam je
potrebno da biste napravili jednu Web kameru su: digitalna kamera, software koji preuzima
slike sa kamere, Web server (postoje i neke kompanije koje nude slobodna mesta za
postavljanje pokretnih slika na Internetu), sposobnost prenosa slika sa vaeg kompjutera na
Web server (npr. putem File Transfer Protocol-a), kao i relativno postojana veza izmeu
vaeg kompjutera i Interneta (npr. putem telefonske linije ili kablovskog modema). Trenutno
se na Internetu mogu nai snimci sa raznih Web kamera postavljenih irom planete. Neke od
njih posmatraju poletalita space shuttle-ova, displeje meteorolokih stanica i njihove
vetrokaze, ulice, zgrade, semafore, pa ak i itave gradove.
daljinski (slanjem attachment-a u e-mail poruci koju pijunirani korisnik sam aktivira). Hakeri
se esto koriste ovakvim programima radi prepoznavanja raznih personalnih informacija (ifre
i korisnika imena ili brojevi kreditnih kartica) na osnovu ukucanih slova. Mnoge kompanije
koriste ove programe radi pijuniranja kompjuterskih aktivnosti zaposlenih. Desktop
replikativni software ovih programa im omoguuje da hvataju slike sa monitora kompjutera
putem presretanja signala koji se alje do grafike kartice, a ove slike se zatim preko mree
alju do kompjutera sa koga se vri pijuniranje. Meutim, najee nije potrebno instaliranje
posebnog software-a da bi se videlo ta se odigrava na kompjuteru. Naime, svi kompjuteri su
prepuni log fajlova koji pruaju dokaz o tome ta se nedavno deavalo u njemu. Log fajlovi se
mogu nai u operativnom sistemu, Web browser-u (u vidu cache-a), programima (u vidu
back-up-a) ili u e-mail porukama. Ukoliko je pijunski kompjuter povezan sa hard diskom
pijuniranog kompjutera, tada se na osnovu daljinskog pregledanja log fajlova lako moe
videti koje Web sajtove je obilazio i kakve je e-mail poruke slao pijunirani. Naravno, kada je
u pitanju prislukivanje glasa, mikroodailjai predstavljaju najstarije sredstvo elektronske
pijunae. Dovoljno je postaviti aparat (veliine zrna pirina) u blizini osobe koju je potrebno
prislukivati: mikrofon transformie zvuke u elektrine impulse pa ih kao elektromagnetne
talase emituje preko odailjaa, a ove emisije se hvataju prijemnicima koji su podeeni na istu
frekvenciju. Mogue je takoe, usmeravati infracrvenu lasersku svetlost na neki predmet u
sobi koji vibira pod dejstvom zvunih talasa (na primer zavesa ili abaur lampe), a pri tom je
zatien od spoljnih umova. Najpoznatiji pijunski sistem podrazumeva diskretno instaliranje
mikrofona i pojaivaa u telefonski aparat ili negde na telefonskom vodu. Ova pijunska linija
se moe otvoriti jednostavnim okretanjem odgovarajueg broja sa drugog telefona, i
naknadnim slanjem signala (uz pomo generatora frekvencija) koji blokira zvono i ukljuuje
instalirani sistem, nakon ega se razgovor u sobi moe sluati ili snimati. Meutim, ovaj
sistem funkcionie samo kada prislukivana osoba ne telefonira, dok se za sluanje samih
telefonskih razgovora na telefonsku icu prikopa magnetofon pomou koga se telefonski
razgovori mogu direktno snimati.
- ta je to IP telefonija?
IP (Internet Protocol) telefonija, poznata u telefonskoj industriji kao Voice-over IP
(VoIP), predstavlja prenos telefonskih razgovora preko neke od mrea za prenos podataka,
slinih onima od kojih je sainjen Internet. U jednom obinom telefonskom razgovoru koji se
u svakom pravcu prenosi brzinom od oko 64 kilobita u sekundi (ili eventualno 1024 bita u
sekundi), najvei deo prenesenih podataka je beskoristan. Na primer, dok vi priate a va
prijatelj vas slua, polovina veze se koristi za prenos tiine ili uma. Tako se dvostrukim
redukovanjem ovog beskorisnog prenosa, ukupan 10-minutni prenos od oko 9,4 Megabajta
moe svesti na oko 4,7 Megabajta. Takoe, tokom dosta dugog vremena, oba sagovornika
ute pa bi se redukovanjem i ovog uteeg vremena dodatno mogla smanjiti koliina ukupno
preneenih podataka. Za razliku od obinih telefonskih linija, linije za prenos podataka se ne
koriste sistemom sa prekidaima elektrinih kola kod koga je veza stalno otvorena, ve
metodom slanja paketa kojim se minimizira trajanje otvorene veze izmeu dva sistema, ime
se, izmeu ostalog, smanjuje i optereenje mree. Drugim reima, veza se otvara tek toliko
da bi kroz nju bio poslat segment informacija poznat pod imenom paket. Metod slanja paketa
je pogodan i zbog toga to doputa istovremenu komunikaciju izmeu veeg broja sistema.
IP telefonija se upravo koristi sistemom slanja paketa informacija, ime se trostruko redukuje
ukupan prenos podataka po razgovoru. Naravno, da bi telefoni mogli da preko linije za
prenos podataka komuniciraju izmeu sebe kao i sa drugim ureajima (npr. kompjuterima),
neophodno je da se sporazumevaju na istom jeziku, poznatijem po imenu protokol. Postoje
dva protokola koje koristi IP telefonija H.323 i SIP (Session Initiation Protocol). Osim to
oba protokola definiu nain na koji se ureaji povezuju izmeu sebe, oni ukljuuju i
specifikaciju poznatu kao kodeks (od Coder-DECoder), koja radi prenosa prevodi zvune
signale u digitalni oblik, a radi emitovanja primljenih informacija, primljene digitalne pakete
prevodi u audio signal. Postoje 4 naina za voenje telefonskih razgovora putem IP
telefonije: kompjuter kompjuter (za ovakvu, besplatnu telefoniju, potreban nam je samo
specifikovan software kao na primer MSN Explorer, mikrofon, zvunici, zvuna kartica i
veza sa Internetom), kompjuter-telefon (slino prethodnom nainu, potreban je samo poseban
software kao na primer Net2Phone, a cena je razliita u zavisnosti od tarifa u dravi iz koje
zovemo), telefon kompjuter (uz pomo specijalnih kartica, sa obinog telefona moemo
zvati kompjuter na kome je instalirana IP telefonija) i telefon telefon (u ovom sluaju je
neophodno najpre instalirati Private Branch Exchange PBX, ureaj koji prevodi standardni
telefonski signal u digitalne podatke koji se dalje mogu u malim paketiima slati kroz
Internet mreu ka drugom telefonu)
- ta je to e-tampanje?
E-tampanje predstavlja proces tampanja vizit-kartica, razglednica ili zaglavlja
pisama putem Interneta, a osim znatno bogatijih mogunosti prilikom dizajniranja ablona, etampanje je znatno jeftinije od obinog tampanja na malo. VistaPrint.com predstavlja jedan
od Web sajtova na kome se mogu dizajnirati eljeni abloni koji se zatim naruuju po veoma
jeftinoj ceni. Naime, 250 vizit-karti u boji kota samo $5 (putni trokovi) pod uslovom da na
poleini bude napisano VistaPrint.com. U funkcije dizajniranja ablona spadaju
repozicioniranje ve postojeih grafikih i tekstualnih elemenata, podeavanje osvetljenosti i
kontrasta pojedinih delova teksta, standardne Windows funkcije (boje fontova, nagnuta, deblja
slova itd.), brzina odgovora koja odgovara jednom desktop programu, niz pozadina,
mogunost postavljanja slika, logoa i druge grafike, kao i nekoliko stotina ve postojeih
dizajna, razmetaja slova i slika. VistaPrint.com koristi Heidelberg Quickmaster DI 46-6
tampae koji kotaju po $400000, a u stanju su da odtampaju 10000 listova za sat vremena
putem standardnog offset tampanja, u okviru koga se mastilo sa metalne ili papirne ploe
prenosi na glatki gumeni cilindar koji prenosi mastilo na papir. U ovakvim tampaima
postoji 4 para ploa/cilindar gde svaki postavlja 4 osnovne boje: cian, magentu, utu i crnu.
Kombinovanjem ovih boja u razliitim odnosima, praktino sve druge boje i nijanse se mogu
izvesti. Slino kao i kod laserskih tampaa, 16 infracrvenih laserskih dioda greju vosak na
svakom od 4 tampae jedinice tampaa, uzrokujui tako lepljenje osnovnog materijala na
bazi poliestera radi formiranja dela slike koji koristi datu od 4 boje. Kompjuter visokih
performansi, zasnovan na Intel Pentium III procesoru (733 MHz) pokree ceo sistem. Po
tampanju svakog lista, oni prolaze kroz automatski sistem koji papiru skrauje veliinu do
dizajniranog okvira. Takoe, neki listovi, kao to su broure, moraju biti savijeni to radi
drugi automatski sistem. Putem velikog broja porudbina, VistaPrint.com je u stanju da
efikasno amortizuje trokove skupe opreme, pa je stoga i u stanju da ponudi veoma jeftine
cene tampanja. Takoe, VistaPrint.com je razvila i inovativni sistem po imenu VistaBridge u
okviru koga se kombinuju sline porudbine od razliitih muterija. Tako, na primer, ako
naruimo odreeni broj razglednica, VistaBridge e na posao odtampati zajedno sa jo oko
150 drugih porudbina slinog tipa, to jo vie smanjuje trokove tampanja, a time i njegovu
cenu.
- ta je to VIOS?
Internet na naoj planeti postoji vie od 30 godina. Tokom prve dve decenije
postojanja, Internet je bio uglavnom tekstualan, a od surfera je zahtevao izvesno poznavanje
- ta su to Internet kolaii?
Cookie (kolai) je kratki tekstualni zapis koji Web server moe stavljati na hard disk
klijenata (kompjutera koji se preko datog servera povezuju na Internet), a koji omoguava
Web serveru da uva odreene informacije na kompjuteru korisnika i da ih kasnije ponovo
preuzme. Tako, na primer, Web server moe da napravi jedinstveni ID (identifikacioni) broj
za svakog pojedinanog posetioca sajta i da te brojeve skladiti na kompjuterima korisnika u
obliku cookie fajlova. Cookie fajlovi se najee nalaze u Windows direktorijumu i svaki od
cookie tekstualnih fajlova sadri jedan ili nekoliko parova ime-vrednost (ime moe bit
UserID, a vrednost neki jedinstveni identifikacioni broj), a uz to, najee i ime sajta koji je
poslao cookie fajl na na kompjuter. Premda postoje neki loi Web sajtovi koji na kompjutere
klijenata alju cookie fajlove koji omoguavaju tzv. backdoor, tj. tajni pristup naim fajlovima
sa nekog udaljenog kompjutera, Web sajtovi najee nemaju nameru da preuzmu sa
kompjutera korisnika nita osim sopstvenog cookie fajla, koji zapravo sam kompjuter
korisnika alje na dati sajt u trenutku kontaktiranja sajta preko Web browser-a. Pomou
cookie fajlova, Web sajtovi mogu da izraunaju koliko kompjutera poseuje njihov sajt, u
kojoj meri se poveava broj novih posetilaca, kao i razne druge statistike u vezi sa
popularnou sajta. Cookie fajlovi doputaju prilagoavanje Web stranica (menjanje boje
pozadine ili slova itd. to kompjuter uva u cookie fajlu), kao i brzu proveru prilikom Internet
kupovine. Postoje neki moderni infrastrukturni provajderi (npr. DoubleClick) koji su u stanju
da naprave cookie fajlove koji su vidljivi na viestrukim sajtovima, a koji se uitavaju na
kompjuter korisnika prolaskom kursora kroz GIF fajl veliine 1 x 1 piksel, nakon ega je
mogue praenje kretanja korisnika kroz niz sajtova, kao i posmatranje ukucanog teksta u
search poljima.
- ta su to Internet arome?
Naunici iz DigiScience Inc. iz Ouklenda u Kaliforniji su napravili prvi digitalni
ureaj za stvaranje mirisa pod nazivom ISmell. Personalni sintisajzer mirisa ISmell se
povezuje za kompjuter preko serijskog ili UBS porta, a sa druge strane se ukljuuje u obian
zidni utika. U ISmell ureaju se nalazi nekoliko hiljada uskladitenih mirisa koji se pomou
kompjutera mogu kodirati i prevesti u digitalni fajl i zatim zakaiti za Web stranicu ili za email poruku. Korisnici sa druge strane mree koji za svoj kompjuter, takoe imaju instaliran
ureaj za stvaranje mirisa, u stanju su da primljeni digitalni fajl prevedu u miris. ISmell
ureaji poseduju kartride sa po 128 osnovnih mirisa, ijom se kombinacijom moe napraviti
oko hiljadu raznovrsnih mirisa. Slino toneru tampaa, i kartridi sa mirisima se moraju s
vremena na vreme obnavljati kako bi se osveila kolekcija mirisa. S druge strane, kompanija
TriSenx iz Savane, najstarijeg grada u Dordiji je izumela metodu tampanja downloadovanih aroma sa Interneta, koji se mogu okusiti. Ova, SENX (Sensory Enhanced Net
eXperience) maina sa dimenzijama od samo 14 x 20 x 6,4 cm, predstavlja ureaj slian
kompjuterskom tampau koji je u stanju da na vlaknastom papiru tampa odreene arome na
osnovu podataka programiranih u Web stranici. Dva kartrida SENX-a poseduju po dvadeset
komora ispunjenih aromama, a kombinacijom aroma iz ovih komora se moe napraviti na
hiljade razliitih ukusa. SENX ureaj se prikljuuje za otvoreni spoljni COM port kompjutera,
a snabdeva se elektrinom energijom pomou baterije od 6 Volti. Uz pomo ova dva ureaja,
uskoro e biti mogue i posmatranje DVD filma zajedno sa mirisanjem okeana ili cvea iz
filmske scene, a i mnoge video igre e biti obogaene mirisima virtuelnih scena. Uskoro e i
mnoge reklame sa Interneta posedovati i mirisne fajlove, pa e biti dovoljno da preemo
kursorom preko reklame pa da sa naeg digitalnog sintisajzera aroma osetimo miris parfema,
soka, nekog slatkia ili cvea.
novu sekundu dodaju 32-bitnom celom broju (slino UNIX vremenu). Ipak, i ovaj broj e doi
do svoje kranje granice tokom 2116. godine. Takoe, Windows NT operativni sistem koristi
64-bitni ceo broj za merenje vremena, pri emu svakih 100 nanosekundi (nanosekunda je
milijarditi deo sekunde) poveava vrednost ovog broja za 1. Za njega je vreme poelo 1.
januara 1601. godine, pa on stoga poseduje problem 2184. godine. S druge strane, Macintosh
kompjuteri kompanije Apple su u pogledu na probleme sa merenjem vremena potpuno
pouzdani sve do 29 940. godine.
- ta je to PDA?
Mnogi ljudi danas umesto sveica i agendi u kojima se zapisuju vremena zakazanih
sastanaka ili lepe misli, u istu svrhu koriste male kompjutere koji mogu stati u aku, a
nazivaju se Personalnim digitalnim asistentima (Personal Digital Assistants - PDA) i za
razliku od obinih sveica mogu sami raunati, planirati, obavetavati nas na vreme
sastanaka (putem sata ili alarma), procesovati rei, svirati muziku, putati MPEG filmove ili
video igre i download-ovati e-mail. 1984. godine se pojavio prvi PDA pod imenom Psion 1
koji je mogao da pamti adrese i telefonske brojeve, a uz to je posedovao i kalendar, sat i
digitron. Svi PDA-i se mogu podeliti na one koji se mogu drati u ruci i one koji se mogu
drati na dlanu. Ipak, svim PDA-ima je zajedniko posedovanje: mikroprocesora, operativnog
sistema, memorije, baterija, LCD displeja, ulaznog ureaja dugmii u kombinaciji sa
dodirnim ekranom ili tastaturom, ulazno/izlaznih portova, kao i desktop PC software-a.
Mikroprocesor je mozak PDA, i on koordinira svim njegovim funkcijama u skladu sa
- ta je to Majestic?
Kompanija Electronic Arts je nedavno napravila kompjutersku interaktivnu igru koja
se ne odigrava samo na kompjuterskim ekranima, ve se seli i u stvarni svet. Majestic stavlja
svoje igrae u sred spletke u vezi sa kompanijom za pravljenje kompjuterskih igara iji
poslednji proizvod sadri agendu sa misterioznim, top-secret politikim organizacijama
tokom ijeg razotkrivanja igra dolazi u interakciju sa drugim igraima putem uobiajenih
sredstava svakodnevne komunikacije, kao to su mobilni telefoni, faks maine, ICQ itd. Ime
ove igre potie iz Majestic dokumenta koji je opisivao rad tajne amerike organizacije koju je
1947. godine osnovao tadanji ameriki predsednik Hari Truman (Harry. S. Truman) radi
istraivanje pojava NLO-a (Neidentifikovanih Leteih Objekata) i vanzemaljskih bia i koja
se zvala Majestic-12. Igrai Majestica interaguju sa izmiljenim likovima, razotkrivajui
dokaze i traei odgovore koji bi reili misteriju zavere. Igra se prilagoava svakom igrau
tokom njegovog napredovanja u reavanju misterije, a u stanju je i da primeti kada igrau ne
polazi za rukom da prevazie odreenu prepreku, pa tada igra pomae igrau da rei igru i
tako pree na sledei nivo. Igra se prikazuje po epizodama tokom sezona (jedna epizoda
meseno), a prvi set od 9 epizoda je bio lansiran jula 2001. godine. Tokom igranja Majestica,
likovi iz igre vam mogu slati poruke preko e-mail-a, telefona, faksa, AOL Instant Messengera (AIM) i svih drugih komunikacionih sredstava, a sami igrai provode vreme igranja etajui
se po jednom od stotinak specijalizovanih Web sajtova gde trae neophodne dokaze. Sve to
vam je potrebno za igranje Majestic-a su: kompjuter sa Windows operativnim sistemom,
Pentium procesor od 166 MHz, 32 MB RAM-a, 3 MB slobodne memorije na hard disku,
video kartica sa memorijom od 4 MB, modem sa minimalnom brzinom od 56 Kbps, Flash 4,
RealPlayer 8, AOL Instant Messenger 3 ili 5, Internet browser, e-mail i program Majestic
Alliance koji se download-uje sa jednog od dva Netscape enterprise Web servera koji rade na
Sun Solaris operativnim sistemima. Osim ova dva servera, platformu igre Majestic ini jo
Oracle Enterprise server sa bazom podataka u kome se nalaze svi podaci u vezi sa igrom, kao
i sedam BEA WebLogic aplikacionih servera.
- ta je to kompjuterizovana odea?
Za nekoliko godina emo moda biti u prilici da nosimo pametne majice koje e
itati brzinu otkucaja naeg srca ili pratiti ritam naeg disanja, muzike jakne koje e u
tkanini imati ugraen itav muziki studio ili odeu sa ugraenim LED monitorima na
kojima emo moi da gledamo TV ili neki film po izboru. Svi ovi primeri kompjuterizovane
odee e uskoro postati prvi korak ka pravljenju portabl kompjutera i elektronskih ureaja
koje neemo morati da vezujemo za naa tela ili nosimo u depovima da bismo ih uinili
pokretnim. Ipak, pamuk, poliester ili vetaka svila nisu dovoljno dobri prenosnici elektrine
energije, to je neophodan uslov da bi se odea digitalizovala. Meutim, metalna prediva se
ve dugo koriste u industriji odee. U svrhu pravljenja digitalne odee, istraivai iz MIT
Media laboratorije se koriste svilenom organzom, vrstom tkanine koja se itav vek koristi u
Indiji za pravljenje raznih vrsta odee. Svilena organza je skoro idealna za proizvodnju
kompjuterizovane odee, jer se pravi iz dve niti koje su elektroprovodne. Prvo vlakno
predstavlja najobiniju svilu, dok se drugo vlakno, koje je postavljeno normalno na niti prvog
vlakna, sastoji od svilenih niti obmotanih sa tankom bakarnom folijom. Upravo ovaj bakarni
dodatak prua svilenoj organzi sposobnost provoenja elektrine struje. Zapravo, metalna
vlakna se prave slino telefonskim icama. Isecite jedan telefonski kabl i primetiete tanku
bakarnu icu obmotanu oko niti najlona ili poliestera. Poto metalna prediva mogu izdrati
prilino visoke temperature, ona se mogu iti ili vesti pomou industrijskih strojeva, to
omoguava masovnu proizvodnju kompjuterizovane odee. Kada se tkanina saije do
eljenog oblika, u nju se moraju uiti dodatne komponente kao to su otpornici, kondenzatori
i kalemi. Sve druge komponente kao to su LED lampice ili monitori, kristali, piezo
pretvarai, kao i sve druge povrinske komponente e morati da se leme direktno za metalno
predivo za ta naunici kau da nije teko izvodljiv proces. Svi dodatni elektronski ureaju bi
se mogli zakaiti za odeu pomou specijalnih zihernadli kako bi se lako mogli skinuti pre
pranja odee. Levi-eva muzika jakna je napravljena od svilene organze i kontrolie se
pomou tkaninske kapacitivne tastature. Natampana kola omoguavaju da kada pritisnemo
neku dirku sa tastature, dolazi do poveanja kapacitivnosti elektrode koju dodirujemo.
Tastatura je povezana sa MIDI sintisajzerom koji svira tonove pritisnutih dugmia. Energija
za snabdevanje kola bi mogla da potie iz Sunca, vetra, promene u temperaturi ili mehanikoj
energiji pod dejstvom okretanja navoja ili samo hodanja, a u budunosti se oekuje i razvoj
piezoelektrine tkanine koja bi mogla da stvara elektrinu energiju pod dejstvom savijanja.
Prva pametna majica je napravljena na Georgia Tech-u, a u njoj su osim redova optikih i
elektrinih vlakana, uiveni i specijalni senzori koji prate i daju informacije o tempu kucanja
srca, telesnoj temperaturi, pulsu, krvnom pritisku, kao i brzini disanja.
- ta su to tampai kompjuteri?
tampai kompjuteri predstavljaju proizvode spajanja konvencionalne tehnologije
tampanja sa pravljenjem kompjuterskih ipova, a sve u svrhu dobijanja jeftinijih i
fleksibilnijih kompjuterskih komponenti. Jedno proseno postrojenje za proizvodnju
mikroprocesora kota oko 2 milijarde dolara i potrebno mu je pune dve nedelje za izradu
jednog jedinog mikroprocesora na bazi silicijuma. Meutim, danas se vre intenzivna
- ta su to DNK kompjuteri?
DNK molekuli spiralnog oblika nalaze su u srcima svih naih ivih elija odakle
upravljaju fukcionisanjem elija. Njihov memorijski kapacitet je toliko veliki da se procenjuje
da se na jednom milionitom delu kubnog milimetra moe uskladititi oko milijardu bitova.
Stoga, kada bismo uspeli da napravimo memoriju sa takvom gustinom podataka, tada bi sve
knjige koje su ljudi napisali do danas mogle da stanu u zapreminu od 100 cm3, to je
zapremina koja otprilike odgovara jednoj fudbalskoj lopti. Umesto silicijumskih ipova i
elektrine struje koje koriste konvencionalni kompjuteri dananjice, DNK kompjuteri upravo
koriste nukleotide (adenin-A, guanin-G, citozin-C i timin-T koji spojeni izmeu sebe preko po
jednog ciklinog molekula eera dezoksiriboze i fosfatne grupe PO4 formiraju dva
meusobno obmotana spiralna lanca u okviru molekula DNK) kao memorijske jedinice, dok
rekombinujue DNK tehnike predstavljaju osnovne raunske operacije. Ulazne i izlazne
informacije su niti DNK, iji redosled nukleinskih kiselina predstavlja odreenu informaciju.
Tipian program u DNK kompjuteru se izvrava nizom biohemijskih operacija, koje utiu na
sintezu, izdvajanje, modifikaciju ili kloniranje DNK lanaca. Glavna razlika izmeu
elektronskih i DNK kompjutera je kapacitet memorijskih jedinica. Naime, dok elektronski
kompjuteri imaju dve razliite mogue pozicije (0 i 1), DNK kompjuteri imaju 4 dozvoljena
poloaja (A, G, C ili T), pa je stoga njihov memorijski kapacitet znatno vei. Uz to, svaki
molekul DNK moe sadrati istu koliinu informacija kao i itav elektronski ip, a da pri
tome zauzima 10 000 milijardi manje prostora od jednog silicijumskog ipa. Meutim,
raunarske biohemijske operacije su jo uvek veoma spore, a i ee su podlone grekama,
pa se ovakvi kompjuteri jo uvek nalaze u fazi razvoja i verovatno jo uvek daleko od realne
primene.
- ta je to elektronski nos?
Ljudski nos koristi sloeni sistem meusobno povezanih receptora i neurona (nervnih
elija), koji reaguju na molekule iz pare mirisa i zatim provode adekvatan signal mozgu radi
interpretacije. Kod elektronskog nosa, niz hemijskih senzora se koristi za imitiranje
proteinskih receptora u ljudskom nosu. Svaki od ovih senzora odgovara specifinim signalom
na odreeni miris, a senzori su elektronskim putem povezani sa mikroprocesorom ili
kompjuterom, gde se vri prepoznavanje mirisa uz pomo specijalno programiranog softwarea. Tehnologija elektronskog nosa, koju su izumeli naunici sa Kalifornijskog Instituta za
tehnologiju koristi niz senzora, pri emu je svaki sensor sastavljen od polimera ispunjenog
provodnim esticama. Kada senzori dou u kontakt sa parom arome, dolazi do irenja
polimera, to dovodi do promene otpora ovog kompozitnog materijala. Elektrini signal
srazmeran promeni otpora prenosi se na kompjuter, gde se na osnovu signala sa itavog niza
senzora, odreuje tip, koliina i sastav registrovanog mirisa. Kao i u sluaju prirodnog nosa,
proces uenja, odnosno navikavanja na odreene mirise i njihovog prepoznavanja, je
neophodan.
- ta je to magnetski RAM?
Za razliku od televizora, koji nam prui sliku skoro istog trenutka kada ga upalimo,
nakon paljenja kompjutera neophodno je priekati nekoliko desetina sekundi ili nekoliko
minuta da kompjuter podigne sistem, tj. da u svoj RAM uita sve informacije, neophodne
za funkcionisanje operativnog sistema. Meutim, magnetski RAM poseduje mogunost
skladitenja vee koliine podataka, kao i breg pristupa podacima uz manju potronju
energije, a i itav proces podizanja sistema e se primenom magnetskog RAM-a izvriti za
deli sekunde. Ukoliko bi se masovnom proizvodnjom MRAM ipova uskoro ovladalo, oni bi
mogli da se pojave u kompjuterima, mobilnim telefonima i elektronskim igrama ve oko
2004. godine, gde e zameniti znatno skuplji i manje efikasan dinamiki RAM, kao i fle
memoriju. Naime, svaki kompjuter poseduje BIOS (Basic Input/Output System), tip softwarea koji izvodi niz operacija tokom procesa podizanja sistema. Osim uitavanja operativnog
sistema u memoriju kompjutera, BIOS izvodi proces zapisivanja i brisanja podataka na svakoj
memorijskoj adresi, a prva stvar koju radi je provera informacija zapisanih na malom delu
RAM-a (64 bajta) pod imenom CMOS (Complimentary Metal Oxide Semiconductor) ip.
Meutim, za razliku od dinamikog RAM-a, MRAM e radi skladitenja bitova podataka
umesto elektriciteta, koristiti magnetizam. U MRAM ipu se samo mala koliina
naelektrisanja koristi za skladitenja podataka i to za menjanje polariteta svake memorijske
elije na ipu. Slino fle memoriji, a za razliku od DRAM-a, MRAM predstavlja oblik trajne
memorije, to izmeu ostalog znai da e njegova primena dovesti i do dueg trajanja baterija
koje napajaju ip.
- ta su to dijamantski ipovi?
Postoji realna mogunost da bi se mikroelektronski ipovi u budunosti mogli moda
praviti od dijamanta, pre nego od silicijuma. Nemaki naunici sa Instituta u Ausburgu su
- ta su to genetiki algoritmi?
Algoritmi u matematici predstavljaju naine reavanja problema (tj. zadataka) putem
korienja jednostavnijeg kompjuterskog metoda, tj. jednostavnijih naredbi. Algoritmi se
danas koriste prilikom reavanja raznih tipova problema kao jasno definisana uputstva koja
vode reenju zadatka po redosledu koraka koje oni prikazuju. Prvi korak u pravljenju nekog
kompjuterskog programa koji e reavati neki zadatak predstavlja pisanje algoritma, ija se
struktura zatim prevodi na odreeni kompjuterski jezik, koji zatim sam kompjuter prevodi u
digitalne informacije. Logiko rasuivanje kompjutera se nalazi na nivou algoritama, to
znai da njegovi postupci uvek slede tano definisan put koji je definisan algoritmom, pa na
taj nain za razliku od ljudskog rasuivanja, kompjuteri ne poznaju intuiciju i procene.
Meutim, genetiki algoritmi su kompjuterski programi iju su globalnu strukturu dizajnirali
matematiari, odnosno programeri, ali ije fine detalje odreuje sam kompjuter. Naime,
izvesnim linijama u programu je dozvoljeno da mutiraju i evoluiraju slino pojedinanim
genima lanca DNK. Tako, od originalno programa-majke, kompjuter moe generisati na
hiljade programa-kerki koji se svi po neemu razlikuju usled sluajnih mutacija generisanih
od strane kompjutera. Programe-kerke kompjuter zatim koristi za reavanje odreenih
zadataka. Mnogi od programa-potomaka budu neuspeni u reavanju problema, ali onaj koji
ode najdalje u reavanju problema, moe se dalje reprodukovati i kreirati novu generaciju
mutiranih programa-kerki. Borba za opstanak se interpretira u svetlu toga koji program prie
najblie reenju problema. Ponavljanjem ovog procesa, matematiari se nadaju da e bez
spoljanje intervencije, genetiki algoritmi biti u stanju da evoluiraju i ree razne tipove
problema, a u mnogim sluajevima je ovaj pristup ve postigao veliki uspeh. Ipak, kada su u
pitanju razni matematiki dokazi koje na ovaj nain reavaju kompjuteri, potrebno je uzeti u
obzir da dobijanje odgovora od strane kompjutera doprinosi znanju, ali esto ne doprinosi i
razumevanju, koje je zapravo istovremeno i sutina i cilj znanja.
- ta je to fuzzy logika?
Standardna logika koju primenjuju digitalni kompjuteri dananjice koristi samo tri
operacije (i, ili i ne), a primenjuje se na pojmove koji su ili potpuno istiniti, tj. imaju stepen
istine jednak jedinici, ili su potpuno lani, tj. imaju stepen istine jednak nuli. Tzv. nejasna ili
fuzzy logika predstavlja uoptavanje principa standardne kompjuterske logike po kome bilo
koji pojam ili tvrdnja moe posedovati stepen istine jednak bilo kom broju izmeu nule i
jedinice, a smatra se da e se u budunosti koristiti za kompjutersko rezonovanje u vezi
sutinski nejasnih tvrdnji, koje se ne mogu precizno opisati putem matematikih modela, a
takve osobine bi mogle biti npr. visina, lepota, mudrost, razboritost, znanje, mataIako ovaj
tip logike ve nalazi primenu u jeziki kontrolisanim ureajima, kao i u svim kompjuterskim
sistemima koji poseduju, odnosno toleriu izvestan stepen nesigurnosti ili suprotnosti, smatra
se da ovaj tip logike nee nai vrhunac svoje primene u vetakoj inteligenciji visokog nivoa,
ve u kontrolnim mainama niskog nivoa, a posebno u potroakim proizvodima. U Japanu se
jo od 1980. godine zapoelo sa integrisanjem malih analognih fuzzy sistema u obinim
digitalnim kunim aparatima, kao to su usisivai, mikrotalasne penice, vozovi, liftovi ili
video kamere, a ovakvi aparati imaju sposobnost automatskog adaptiranja na razliite uslove.
Tako, bi npr. usisiva sam po sebi jae usisavao prainu na prljavijim mestima na tepihu.
- ta je to teksturno mapiranje?
Najvei broj trodimenzionalnih objekata koji se dizajniraju za potrebe kompjuterskih
igara, sastoje se od mnotva poligona. Da biste nacrtali jedan poligon, neophodno je da
nacrtate barem tri neparalelne linije, a zatvoreni oblik koji e ove linije oiviavati
predstavljae jedan poligon. Stranice poligona povezuju niz koordinata u trodimenzionalnom
prostoru koji kreira kompjuter, a svaka ivica poseduje po jednu X (definie relativno
rastojanje na desno ili na levo u virtuelnom prostoru), Y (definie relativno rastojanje na gore
ili na dole u virtuelnom prostoru), i Z (definie relativno rastojanje ka napred ili ka nazad u
virtuelnom prostoru) koordinatu. Kada se definie oblik svakog poligona, neophodno je i
obojiti ga u eljenom maniru, to se moe uraditi na jedan od etiri naina. Ravno senenje
pridaje samo po jednu boju svakom poligonu, to predstavlja veoma brz nain bojenja, ali e
obojeni objekti izgledati pomalo vetaki. Guroovo (Gouraud) senenje se znatno ee
koristi eljene boje se nanose na svaku od ivica pojedinanih poligona i zatim se meaju du
povrine poligona. Poto je ivica svakog poligona povezana sa najmanje tri druga poligona,
ovaj nain bojenja ini kompjuterske objekte znatno prirodnijim. Jo sloeniji tip senenja
predstavlja Fong (Phong) bojenje koje se retko koristi u igrama. Naime, tamo gde se pomou
Guroovog senenja interpoliraju boje putem usrednjavanja intenziteta boja ivica, Phong
senenje usrednjava boju svakog piksela na bazi boje susednih piksela. Jo jedna uobiajena
tehnika za definisanje izgleda poligona predstavlja tzv. teksturno mapiranje koje moete lako
zamisliti kao umotavanje poklona u ukrasni papir. Poklon koji zavijamo je ustvari bezbojni
poligon, a ukrasni papir je eljeni dizajn i izgled naeg poligona. Teksturno mapiranje zahteva
korienje druge slike koja se presvlai preko objekta. Veina konzola za video igre i adaptera
kompjuterske grafike sadri posebnu memoriju u kojoj se uvaju slike koje se koriste za
teksturno mapiranje i specijalan ip pomou koga se slike primenjuju na svaki poligon u
pokretu. Ovakav nain bojenja pokretnih i pozadinskih kompjuterskih objekata prua izuzetno
realnu i detaljnu trodimenzionalnu animacionu virtuelnu grafiku.
metala ili plastike. Slino naim kostima, i pojedinani pokretni delovi tela robota su povezani
zglobovima. Roboti okreu svoje tokove i upravljaju povezanim pokretnim segmentima uz
pomo neke vrste pokretaa koja moe biti elektrini motor uz solenoide, hidraulini sistem,
pneumatiki sistem (kod koga se sistem pokree dejstvom kompresovanih gasova), a veina
robota koristi nekoliko pokretaa istovremeno. Robotu je pokretan i izvor energije za
napajanje pokretaa, pa stoga u sluaju da se robot snabdeva elektrinom energijom, on mora
posedovati ili baterije ili se mora ukljuiti u zidni utika. Hidraulinim robotima je takoe
potrebna i pumpa za sabijanje hidraulinog fluida, dok je pneumatskim robotima potreban
vazduni kompresor ili rezervoari sabijenog vazduha. Svi pokretai su povezani za elektrino
kolo putem koga se motor i solenoidi snabdevaju elektrinom energijom, a putem koga se
istovremeno i aktivira hidraulini sistem i to pomou elektrinih ventila. Naime, ventili
odreuju putanju fluida pod pritiskom kroz mainu. Tako, na primer, ako eli da pomeri
hidraulinu ruku, kompjuter robota bi otvorio ventil koji vodi od fluidne pumpe do klipnog
cilindra zakaenog za ruku. Fluid pod pritiskom bi proirio klip, tako da se ruka isprui
unapred. Najee, da bi pomerali svoje ruke ili noge u oba smera, roboti poseduju klipove
koji se mogu pomerati u oba smera. Kompjuter robota kontrolie sve to je povezano sa
elektrinim kolima u njemu. Da bi se pokrenuo robot, kompjuter pomou prekidaa aktivira
sve neophodne motore i ventile. Takoe, veina robota je reprogramirajua da bismo
promenili njegovo ponaanje, dovoljno je da napiemo novi program njegovom kompjuteru.
Nemaju svi roboti senzorske sisteme, premda neki od njih mogu da vide, uju i miriu.
Najee ulo robota je povezano sa njegovom sposobnou da posmatra sopstveno kretanje.
Standardni dizajn ukljuuje tokie sa prorezima na svakom zglobu. LED svetiljka sa jedne
strane svakog tokia sija svetlou koja kroz rupice pada na svetlosni senzor sa druge strane
toka. Kada robot pokrene odreeni zglob, odgovarajui toak sa rupicama se obrne, a rupice
na toku prekidaju kontinuitet snopa svetlosti dok se toak okree. Svetlosni senzor ita ovu
informaciju koju nosi promenljiv intenzitet svetlosti i prenosi je do kompjutera koji stoga na
osnovu ove putanje svetlosti tano zna koliko se pomerio zglob. Inae, isti ovaj sistem se
koristi i u kompjuterskim mievima. Naziv robota potie od ruske rei robota to znai rad
(premda je eki pisac Karel apek prvi uveo pojam robota u drami R.U.R. iz 1920. godine), a
to solidno opisuje i potencijalnu primenu robota, s obzirom da je najvei broj njih
predodreen da obavlja teke i ponavljajue proizvodne poslove. Najei industrijski robot je
upravo robotska ruka koja se u tipinom sluaju sastoji od sedam metalnih delova povezanih
sa est zglobova. Kompjuter kontrolie robota putem rotiranja pojedinanih stepeniastih
motora (koji se za razliku od obinih motora pokreu u tanim razmacima, to omoguava
preciznu koordinaciju pokreta) povezanih sa svakim zglobom (neke vee robotske ruke
koriste i hidrauliku ili pneumatiku). Kada robotske ruke slue za premetanje predmeta (na
svojim vrhovima, one mogu imati i svetiljke, burgije, rafcigere, sprej boje i sl.), one esto
poseduju ugraene i senzore na pritisak koji kau njegovom kompjuteru koliko snano je ruka
zgrabila odreeni objekat, ime se spreava isputanje noenog tereta. Da bi nauio robota
kako da obavlja svoj posao, programer vodi njegovu ruku kroz tanu sekvencu pokreta koju bi
robot trebalo da izvrava i to uz pomo runog kontrolera. Ovaj niz pokreta robot skladiti u
svojoj memoriji i primenjuje ga dokle god predmati kao npr. puter od kikirikija silaze niz
pokretnu traku ka njemu. Meutim, robotske ruke koje se kreu u ogranienom opsegu
prostora je relativno lako napraviti u odnosu na robote koji bi trebalo da se slobodno etaju.
Tada se kao npr. u sluaju robotskih rovera koji su se pre nekoliko godina proetali Marsom,
tokovi ili pokretne trake pokazuju kao najpogodnija opcija (kao npr. NASA-in robot FIDO).
Mnogi roboti sa nogama poseduju i siatem za uravnoteavanje koji se sastoji od niza
iroskopa koji alju kompjuteru signale za uravnoteavanje poloaja. Kretanjem mnogih
robota se upravlja pomou daljinskih upravljaa (tzv. lutkasti roboti), npr. radio signala (i
radio prijemnika ugraenom u robotu) ili snopova infracrvene svetlosti. Ovakvi roboti su
veoma korisni prilikom isptivanja morskih predela, unutranjosti vulkana ili drugih planeta.
Neki roboti zahtevaju samo delimino daljinsko upravljanje u okviru koga samo moemo
locirati mesto na koje robot treba da stigne i on e sam tamo stii bez naeg vostva. Kada
robot naie na prepreku, udarac sa njom aktivira senzor na udarce na osnovu ijeg signala
robot skree u stranu, zaobilazi prepreku i nastavlja svoj put. Meutim, neki roboti koriste i
infracrvene ili ultrazvune senzore (slino radarskim ili sonarskim ureajima za lociranje)
pomou kojih ne moraju da se sudare sa preprekom da bi je zaobili. Mnogi moderni roboti
poseduju dve kamere koje im pruaju stereo vid pomou koga imaju dubinsko vidno polje, na
osnovu koga mogu da iscrtavaju mape svoje okoline) a esto poseduju i mikrofone, kao i
razne senzore za miris pomou kojih analiziraju svoju sredinu.
- ta je to vetaka inteligencija?
Pod vetakom inteligencijom se podrazumeva osobina nekog predmeta da obavlja
funkcije koje su na naoj planeti samo ljudska bia u stanju da urade. Uporedo sa napretkom
moderne nauke, mnogi naunici posveuju svoje vreme istraivanju vetake inteligencije i to
najee se koristei jednim od dva ucrtana pravca: fiziolokim - koji se bavi prouavanjem
tokova misli u ljudskoj svesti, i tehnolokim - koji radi na razvoju kompjutera. Pojam
vetake inteligencije se esto odnosi na kompjuterske sisteme i programe koji su u stanju da
obavljaju neke sloenije zadatke od samog itanja i primene programskih naredbi. Iako su
ovakvi, vetako inteligentni programi i dalje beskrajno daleko od toka ljudskih misli,
primetan je napredak u rezonovanju kompjutera. Tako danas postoje kompjuteri koji su u
stanju da prepoznaju pisane ili izgovorene informacije, kao i da formiraju zakljuke (ili
skraene opise) iz odreenih informacija, daju odgovore na specifina pitanja, ili da
preraspodeljuju informacije meu korisnicima zainteresovanim samo za posebne oblasti date
informacije. Vanom osobinom ovih programa se smatra njihova osobina stvaranja gramatiki
pravilnih reenica, kao i uspostavljanje veza izmeu ideja, rei, kao i asocijacija sa drugim
idejama. Kompjuter sa vetakom inteligencijom bi mogao da ui, rezonuje, koristi jezik i
eventualno formulie originalne ideje (odnosno, da donosi ideje koje se nadovezuju na
posojei napredak u datom polju nauke). Ipak, svakom kompjuteru je potreban ovek koji e
uneti u njega ulazne informacije, a njegov sistem rada se zasniva na brzom pronalaenju
posledica svakog dejstva i zatim predvianja koja e informacija ostaviti najpogodnije
posledice, to se esto ilustruje na principu programa za igranje aha. Neki roboti danas
poseduju sposobnost uenja, odnosno mogunost skladitenja informacija koje su nastale
njegovim iskustvom, odnosno interakcijom sa okolinom putem senzora. Meutim, jo uvek se
ne zna da li e ovakav razvoj inteligencije zaista dovesti do toga da e kompjuteri jednoga
dana samo na bazi gomilanja znanja posedovati inteligenciju slinu naoj. Uostalom, danas ne
postoji nijedan poznati nain da se od kompjutera naprave androidi (kompjuteri sa
emocijama), koji bi i itavom njihovom znanju pruili smisao postojanja, kao to je sluaj sa
ljudskim biima.
skoiti. Nakon to beli odigra svoj prvi potez, crni takoe ima na raspolaganju 20 moguih
poteza, nakon ega se broj moguih poteza belog neto poveava i tokom cele partije,
prosean broj moguih poteza za svakog igraa iznosi oko 38 po potezu. Kompjuter posmatra
ahovsku partiju kao jedno drvo, ije grane su mogui potezi. Ukupan broj moguih poteza u
jednoj ahovskoj partiji iznosi oko 10128, to je veoma veliki broj, pogotovo ako uzmemo u
obzir da je na Kosmos star oko 1017 sekundi, a da ukupan broj atoma u Kosmosu iznosi oko
1075. Stoga, verovatno nikada nee biti napravljen kompjuter koji e biti u stanju da izgradi
celo drvo moguih poteza i da nam da odgovor na kljuno ahovsko pitanje: ukoliko bi i beli
i crni vukli najbolje mogue poteze, da li bi partiju dobio beli ili bi se ona zavrila remijem.
Nekada se smatralo da e ah prestati da se igra kada se bude naao odgovor na ovo pitanje i
kada bi se pronali potezi te savrene partije, ali kada se uzme u obzir broj od 10128 ahovskih
kombinacija, najverovatnije je da e se ah ipak jo dugo igrati. Ono to kompjuter rauna
igrajui partiju je zapravo drvo moguih poteza za 5 do 20 poteza unapred. Poto je prosean
broj moguih pozicija po potezu jednak 38, kompjuter koji rauna 5 poteza unapred imae
posao da prorauna 385 = oko 80 miliona ahovskih pozicija, dok e jedan kompjuter koji
rauna 10 poteza unapred, pamtiti 6,27 triliona pozicija. Najbri ahovski kompjuteri
dananjice izraunavaju oko milion pozicija u sekundi. Nakon to napravi drvo moguih
poteza, kompjuter mora da proceni svaku od pozicija, oidnosno da odredi koliko je u svakoj
poziciji povoljan poloaj njegovih figura u odnosu na figure protivnika. Kompjuter ovo vri
reavanjem izuzetno komplikovane funkcije procene koja za svaku proraunatu poziciju daje
kao reenje jedan broj. to je ovaj broj vei, to je pozicija povoljnija za kompjuter i
kompjuter e povui potez ija pozicija odgovara maksimumu funkcije procene. Kada
protivnik odigra svoj potez, kompjuter ponovo stvara drvo moguih poteza, rauna vrednost
funkcije procene za svaku moguu poziciju i povlai nov potez. Savremeni ahovski
kompjuteri poseduju mogunost usavravanja funkcije procene sa svakom novom partijom,
tako da kompjuter zahvaljujui ovoj tehnici uenja, sa svakim novim danom igra ah sve
bolje i bolje.
- ta su to cvetni kompjuteri?
Najvanije komponente kompjutera budunosti se moda nalaze u laticama cvea,
liu drvea i stabljikama svih drugih biljaka. Naime, molekuli hlorofila - biljni pigmenti koji
apsorbuju odreene talasne duine koje uglavnom odgovaraju plavoj i narandastoj boji, te
stoga biljkama daju zelenu boju, imaju sposobnost da razdvoje naelektrisanje, odnosno da
stvore razliku elektrinog potencijala koja se naziva naponom, a upravo se ovaj napon koristi
za "napajanje", odnosno predavanje energije hemijskim reakcijama u okviru kojih se od vode
i ugljen dioksida u procesu fotosinteze stvaraju molekuli ugljenih hidrata, odnosno hranljive
materije. Biofiziari iz amerike Nacionalne laboratorije u gradu Ouk Ridu u Tenesiju
smatraju da bi molekuli hlorofila zahvaljujui sposobnosti razdvajanja naelektrisanja mogli da
imaju funkciju dioda, osnovnih komponenti elektronskih kola koje proputaju elektrinu
struju samo u jednom smeru te stoga imaju vanu ulogu u okviru implementacije tzv. Bulove
logike kod svih digitalnih kompjutera. Ovi molekuli koji imaju sposobnost razdvajanja
naelektrisanja su dugaki samo oko 5 nanometara (odnosno 5 milijarditih delova metra), pa bi
stoga mogli da ine delove mikroipova koji bi bili 1000 puta manji od dananjih
poluprovodnikih ipova. Istraivai iz laboratorije u Ouk Ridu su ve izolovali pojedinane
molekule hlorofila iz biljnog sveta i ugradili ih u platinom presvuene ploice - baze tzv.
cvetnih ipova budunosti. Merenjem napona koji su stvarali pojedinani molekuli hlorofila
dolo se do vrednosti od jednog Volta po molekulu, to je vie nego dovoljan napon za
funkcionisanje hlorofilnih dioda u buduim ipovima koji e se graditi na molekularnom
nivou, a prvi primerci ovih zelenih ipova e se verovatno ve tokom prve decenije 21. veka
pojaviti oko nas.
- ta su to kvantni kompjuteri?
Kompjuteri dananjice rade na principu manipulisanja bitovima, tj. binarnim
brojevima koji se sastoje samo od jedinica i nula. Pokazalo se da prenoenje informacija
putem bitovi dosta dobro odgovara nainu na koji klasina fizika vidi svet. Tako, npr.
elektrini prekidai mogu biti otvoreni ili zatvoreni (0 ili 1), elektrina struja moe proticati ili
ne proticati (1 ili 0), objekti mogu biti na nekom mestu ili ne (1 ili 0) itd. S druge strane,
kvantni kompjuteri nisu ogranieni binarnom prirodom tvrenja u klasinom fizikom svetu,
ve se zasnivaju na posmatranju stanja kvantnih bitova (tzv. qubita) koji osim to mogu da
predstavljaju nulu i jedinicu, mogu predstavljati kombinaciju nule ili jedinice, kao i broj koji
se nalazi negde izmeu nule i jedinice. Po zakonima kvantne fizike, ne moemo sa potpunom
preciznou rei da li subatomska estica postoji ona, zapravo, poseduje izvesnu statistiku
verovatnou postojanja na nekom odreenom mestu u odreenom trenutku vremena, ali ne
postoji nain da saznamo da li je ona stvarno tamo sve dok je ne osmotrimo (tj. dok ne
izvrimo merenje), a poto inom merenja utiemo na nau esticu, tako emo joj od nekoliko
stanja koje ona moe zauzeti pridati samo jedno (kae se da je talasna funkcija estice iz
superponiranih stanja vie funkcija kolabirala samo u jednu). Drugim reima, estica se
istovremeno nalazi na svim mestima u Univerzumu sve dok ne izvrimo merenje njenog
poloaja i ne pridamo joj izmerenu vrednost. Naunici iz IBM-a su napravili prve kvantne
kompjutere uz pomo korienja nuklearne magnetne rezonance (NMR), tj. metode za
merenje i menjanje spinova jezgara individualnih atoma. Elektromagnetni talasi iz radiofrekventnog opsega menjaju energetske nivoe atoma putem dejstva na spinove njihovih
jezgara, a ovi atomi dalje reaguju sa drugim atomima na kontrolisan nain tako da se izmeu
individualnih atoma uspostavlja tok informacija kojim se mogu dobiti podjednako ispravni
odgovori i prorauni kao i uz pomo obinih, mikroprocesorskih kompjutera. Postoji itav niz
prednosti koje e posedovati kvantni kompjuteri budunosti u odnosu na dananje
kompjutere. Naime, atomi menjaju svoja energetska stanja veoma brzo, pa e informacije u
kvantnim kompjuterima moi da se prenose znatno bre nego u najbrim mikroprocesorima
dananjice. Takoe, za odreeni tip prorauna, jedan qubit e moi da zameni itav procesor,
tj. 1000 jona nekog elementa e zauzeti mesto 1000 kompjuterskih procesora. Naalost,
trenutno se smatra da veliki kvantni kompjuteri nee u skorije vreme nai primenu za
procesovanje tekstova ili prenos e-mail poruka, ve e se uglavnom koristiti za kriptografiju,
modelovanje, kao i indeksiranje velikih baza podataka. Najvei problem sa kojim se
suoavaju graditelji kvantnih kompjutera je kako odravati jedan atom na istom mestu dok
stalno utiemo na njega menjajui mu energetske nivoe i pravac spina. Trenutno se, u ovu
svrhu, radi hlaenja pojedinanih jona do skoro apsolutne nule, kao i njihovog izdvajanja iz
grupe atoma, koriste laserski snopovi. Takoe, postoji i problem posmatranja stanja atoma i
kolabiranja njegove verovatnoe stanja u pojedinano stanje, to naruava sva meustanja
(izmeu 0 i 1) koja su tako vana za prenos i skladitenje informacija. NMR tehnika koja se
koristi u IBM-u predstavlja jedan od naina da se indirektno odreuje energetsko stanje jona
(to znai da ne dolazi do kolabiranja verovatnoe) putem posmatranja efekata energetskog
stanja jona.
18. Automobili
- Kako motor pokree automobil?
Skoro svi automobili dananjice koriste tzv. etvorotaktne cikluse sagorevanja radi
prevoenja slobodne hemijske energije goriva u energiju kretanja vozila. Ova etiri zamaha
(takta) klipa se nazivaju: usisavajui (tj. dovodni), kompresioni (tj. sabijajui), sagorevajui i
ispustni zamah. Na poetku rada motora, klip (koji je povezan sa obtnom osovinom motora)
se nalazi na vrhu cilindra, dovodni ventil se otvara i klip pada nadole doputajui motoru da
preuzme cilindar napunjen vazduhom i gorivom. Klip se zatim pomera nazad nagore kako bi
sabio smeu goriva i vazduha. Kada se klip nae na najvioj taki zamaha, sveica emituje
varnicu koja pali gorivo. Gorivo u cilindru eksplodira, pomerajui klip nadole. Kada klip
dosegne svoju najniu taku zamaha, otvara se ispustni ventil i izduvni gasovi odlaze iz
cilindra kroz izlaznu cev i auspuh (priguiva) u okolinu. Klip se ponovo penje na svoju
najviu taku u cilindru, dovodni ventil se opet otvara i ceo etvorotaktni ciklus se nastavlja
tokom rada motora. Poto se klip tokom ciklusa sagorevanja stalno kree gore-dole, tako se i
menja veliina zatvorene komore u kojoj se deava sagorevanje. Razlika izmeu maksimalne i
minimalne zapremine komore naziva se pomerajem motora i meri se u kubnim santimetrima,
tj. kubicima. Tako, npr. ukoliko motor poseduje 4 cilindra, od kojih svaki ima pomeraj od po
pola litre, tada je pomeraj celog motora jednak 2 litra, a od veliine pomeraja zavisi i snaga
motora. Linearno kretanje klipa se pretvara u rotaciono kretanje pomou osovine, a njeno
rotaciono kretanje se prevodi u rotaciju tokova. Vazduh ulazi u cilindar preko vazdunog
filtera, a mnogi moderni automobili poseduju turbo i super punjae koji kompresuju vazduh,
kako bi vea koliina vazduha mogla da stane u cilindar. Turbo punja koristi malu turbinu
koja je zakaena za izlaznu cev i koja pokree kompresujuu turbinu u dovodnoj vazdunoj
cevi, a super punjai su direktno zakaeni za motor, pod ijim dejstvom okreu kompresor.
Gorivo se iz rezervoara dovodi u cilindar putem: karburatora (ureaja koji mea gas i vazduh)
ili putem ubrizgavanja goriva, koje se moe vriti direktno u cilindar ili iznad dovodnog
ventila. Automobili dananjice koriste motore sa unutranjim sagorevanjem, jer su oni:
relativno efikasni (u poreenju sa motorima sa spoljanjim sagorevanjem, kod kojih se
sagorevanjem nekog spoljanjeg izvora energije - drveta, uglja, ulja- proizvodi npr. para
koja pokree motor), relativno jeftini (u odnosu na gasnu turbinu) i relativno ih je lako iznova
puniti gorivom (za razliku od elektrinih automobila).
pritisak kojim kola deluju na put nije veliki na prednjim i zadnjim ivicama dodirne povrine.
U takama u kojima gume jedva da dodiruju Zemlju, skoro da se uopte ne podrava teina, a
kako se pomeramo ka centru dodirne povrine, sve vie i vie teine se podrava. (Drugim
reima, teina koju nose gume je precizno izbalansirana). Ukoliko smanjimo pritisak u
gumama za jednu etvrtinu, primetiemo da se dodirna povrina nije poveala etiri puta, to
je posledica krutosti bonih zidova ara sa povrine guma. U sluaju ovako snienog pritiska,
struktura gume poinje da nosi jedan deo teine automobila. Gume sportskih automobila
poseduju kratke i krute bone zidove gumenih ara, pa se stoga ovakve gume manje savijaju
od velikih guma na tokovima putnikih automobila i kamiona. Postoje i neke gume (tzv.
ravne gume) koje su toliko krute da mogu podravati teinu vozila bez pritiska vazduha u
njima.
unazad. Kod automobila sa automatskom transmisijom, jedan ili vie fluidnih kuplunga
zamenjuje kvailo, a prenosna kutija je dizajnirana tako da kola mogu automatski menjati
stepene prenosa torzije. U ovom sluaju, torzija se prenosi sa motora na tokove pomou
fluida koji cirkulie izmeu dva krilasta impelera. Motor pokree prvi impeler, koji gura
prenosni fluid ka drugom impeleru, a pokretni fluid pokree drugi impeler koji pokree
tokove. Ovakvo indirektno kuplovanje motora i tokova je korisno jer ne troi snagu ak i
kada se dva impelera okreu razliitim brzinama. Kada se drugi impeler zaustavi kada
zaustavimo kola na semaforu, prenosni fluid ne moe da izvri nikakav rad nad njim. Kada
pokrenemo kola, drugi impeler poinje da se okree i postepeno poveava brzinu obrtanja sve
dok se njegova ugaona brzina ne izjednai sa prvim impelerom. Tokom ovog procesa
izjednaavanja brzina, snaga tee od prvog ka drugom impeleru i kola se lagano ubrzavaju
unapred. Ovakav sistem rada je i razlog zato se kola sa automatskim prenosom brzina manje
trzaju prilikom promene stepena prenosa brzina nego kola sa runim prenosom. Prenosnik
brzina u ovom sistemu radi hidrauliki. Naime, hidraulini fluid gura ploe da se dodiruju
tako da zaustavlja razliite delove prenosnika da se okreu. Sloeni niz zupanika se koristi
tako da zaustavljanje jednih zupanika prenosi torziju na druge zupanike. Mehanizmi u
kolima su osetljivi na brzinu i biraju koji e parovi ploa biti razdvojeni, a koji slepljeni. Ovi
tanjirii odreuju relativnu brzinu rotacije izmeu osovine koja prenosi torziju ka
automatskom prenosniku i osovine koja odnosi torziju sa nje. Postoje takoe i neki automatski
prenosnici brzina koji kombinuju funkcije fluidnog kuplunga i delove prenosne kutije i
predstavljaju mehanizam poznat kao konvertor torzije. Konvertor torzije je fluidni kuplung
koji se sastoji od dva impelera (krila koja pokreu druge delove automobila) razliitog oblika.
Prvi impeler se okree brzo, jednakom brzinom kao i motor, dok se drugi impeler okree
sporije premda prenosi vie torzije tokovima.
- Ako su dizel motori efikasniji i koriste jeftinije gorivo, zato onda svi
automobili ne rade na dizel?
Iako su dizel motori efikasniji od benzinskih motora, postoji nekoliko problema usled
kojih oni nikada nisu postali toliko zastupljeni i korieni na naoj planeti kao benzinski
motori. Osim to su skuplji od benzinskih motora, motori koji rade na dizel imaju i znatno
vei odnos kompresije (20:1 za tipini dizel motor u poreenju sa 8:1 za tipini benzinski
motor), pa su zato i tei od ekvivalentnih benzinskih motora. Usled vee teine i odnosa
kompresije, dizel motori imaju nii maksimalni broj obrtaja osovine motora od brzine obrtaja
benzinskih motora. Ovo doprinosi poveanoj torziji dizel motora u odnosu na konjsku snagu,
pa se automobili sa dizel motorima sporije ubrzavaju. Takoe, u dizel motore se gorivo mora
utrcavati, a ovakav tip unosa goriva je skuplji i nije toliko pouzdan. Dizel motori tee da
stvaraju vie dima i udnih mirisa. Dizel motore je izmeu svega ostalog i tee upaliti zimi,
a i ukoliko sadre svetlee sveice, neophodno je saekati neko vreme pre nego to se pokrene
motor kako bi se svetlee sveice zagrejale. Uz sve ovo, dizel motori su znatno buniji i vie
vibriraju od benzinskih motora, a dizel gorivo je u optem sluaju, manje dostupno od
benzina. Ipak, tri stvari koje idu u korist dizel motorima su korienje jeftinijeg goriva, bolja
efikasnost, kao i dui radni vek motora. Takoe, najnoviji dizel motori koriste naprednu
kompjutersku tehnologiju kako bi redukovali neke nepovoljnosti kao to su prisustvo dima,
buke i vibracija, a i njihova cena se nalazi u padu, pa emo u budunosti moda biti u prilici
da vidimo vie dizel automobila na putevima.
iz kuhinjskog ulja u estar, pri emu se mora izbei dobijanje monoacilglicerida (ija
koncentracija mora biti ispod 0,05 %) koji e se u sluaju prisustva u vidu taloga izdvajati iz
dobijenog goriva na niskim temperaturama. U Austriji, Novom Zelandu i jo nekim drugim
zemljama postoje specijalna postrojenja u kojima se biljna ulja prevode u dizel gorivo.
Najei katalizatori (supstance koje iniciraju izvoenje reakcije u vie stupnjeva ime se
energetska barijera reakcija lake prevazilazi) koji se koriste za transesterifikaciju triglicerida
su natrijum hidroksid (NaOH) koji je jeftiniji od ostalih, ali esto moe dovesti do stvaranja
sapuna u reakcionoj smei, natrijum metoksid ili kalijum karbonat (K2CO3). Pomeajte 22
grama metanola (CH3OH) koji sadri 0,6 grama natrijum hidroksida (katalizatora) sa 100
grama zagrejane masti ili ulja. Nakon hlaenja ove smee, izdvojite sloj glicerola i ostatku
smee dodajte jo 0,2 grama natrijum hidroksida, nakon ega je potrebno dobro meati smeu
oko 5 minuta (po mogustvu u mealici). Dolazi do ponovnog razdvajanja faze glicerola i faze
estra koja se zatim ispira sa vodom kako bi se odstranili ostaci katalizatora, glicerola i
metanola.
bi smanjili otpor vazduha. Takoe, vei vazduni filteri i redukovano usisavanje mogu
poveati dovod vazduha. Takoe, to se lake isputaju izduvni gasovi iz motora, to je
njegova snaga vea. Ukoliko otpor vazduha ili povratni pritisak (nastaje ukoliko je ispustna
cev isuvie mala ili uska ili kada priguiva, odnosno auspuh poseduje veliki otpor vazduha)
oteavaju ispust izduvnih gasova, smanjuje se snaga motora. Veina motora poseduje po
jedan unosni i ispustni ventil. Montiranje glave koja se sastoji od etiri ventila po cilindru,
drastino e poveati tok vazduha u motor i iz njega, to e doprineti poveanju njegove
snage. Zamenom paleva tokova moe se poboljati performans motora. Naravno, ukoliko
biste mogli da nabijete vie vazduha (a time i goriva) u cilindar date veliine, mogli biste da
dobijete vie snage iz cilindra. Tako, turbo i super punjai potiskuju i sabijaju unosni vazduh
u cilindar, to doprinosi veoj snazi motora. Meutim, kompresovanje (sabijanje) vazduha
poveava njegovu temperaturu, a to je vazduh u motoru topliji, to e se on i manje iriti
prilikom sagorevanja goriva. Stoga, mnogi turbo i super punjai poseduju interkuler, tj.
specijalni radijator kroz koji prolazi vazduh i u njemu se hladi pre nego to ue u cilindar.
Laganiji automobilski delovi doprinose boljem performansu motora i vozila. Svaki put kada
klip promeni svoj pravac kretanja, potrebno je uloiti energiju da se njegovo kretanje zaustavi
i ubrza u suprotnom pravcu. Stoga, na osnovu Njutnovog zakona inercije, to je laganiji klip,
manje e se energije troiti prilikom menjanja njegovog pravca kretanja. Takoe, laki delovi
motora doputaju bre rotiranje njegove osovine, pa e tada i konjska snaga motora biti vea.
Takoe, do odreene take, vei odnos kompresije stvara vie snage. Meutim, to vie
sabijate smeu vazduha i goriva vea je verovatnoa da e se smea spontano zapaliti (pre
nego to je sveica zapali). Visoko-oktanski benzini spreavaju ovakvu vrstu ranog
sagorevanja, pa je to i razlog zato svi motori visokih performansi koriste ba ovaj tip goriva.
Uz sve ovo, ukoliko poveate cilindre, poveaete i pomeraj (razlika izmeu maksimalne i
minimalne vrednosti zapremine komore za sagorevanje goriva), to znai da e se i sama
snaga motora poveati, jer e vea koliina goriva moi da sagori prilikom svakog obrtaja
motora.
koristiti samo neto malo vie goriva nego kada stoji, jer je snaga potrebna za guranje kola pri
ovoj brzini veoma mala. Ova promena predstavlja drastinu promenu miljarine, jer uz samo
malo veu potronju goriva nego kada mirujemo, mi prelazimo prilino rastojanje. Ako sada
ubrzamo kola do brzine od dva kilometra na sat, snaga guranja se nee mnogo poveati, a mi
emo se kretati dvostruko bre, pa e se naa miljarina dodatno poveati. Ipak, kada
prekoraimo brzinu od oko 60 kilometara na sat, svako dalje ubrzavanje za po jedan kilometar
na sat zahteva dodatno ulaganje mnogo vee snage nego pri malim brzinama, to znai da e
sa daljim poveanjem brzine opadati miljarina. Stoga se kod najveeg broja automobila,
maksimalna efikasnost potronje goriva postie u rasponu brzina od 60-90 kilomatara na sat,
to naravno zavisi od odnosa snage potrebne da gura automobil (tj. od konstanti a, b i c) i
efikasnosti samog motora. U optem sluaju, manji, laganiji i aerodinaminiji automobili
postiu najbolju miljarinu pri veim brzinama, dok vei, tei i manje aerodinamini
automobili postiu najbolju miljarinu pri manjim brzinama.
vonje od 800 km. Kompjuter u vozilu konstantno meri 200 razliitih parametara (kao to su
na primer brzina, temperatura motora i broj obrtaja u minuti, brzina vetra, temperatura goriva
i razliitih delova izduvnog sistema, pritisak u gumama, visina vozila iznad staze u 4 take,
poloaj formule na stazi...) i izmerene podatke skladiti u svojoj memoriji, a istovremeno
poseduje 72 kanala preko kojih moe slati podatke lanovima tima koji su u pitstopu. Formula
poseduje tri pneumatika deka integrisana u asiji koji omoguavaju da se povezivanjem sa
izvorom azota pod pritiskom, gume napumpaju u pitstopu za deli sekunde. Motor formule
poseduje 2-3 puta veu konjsku snagu (oko 900 konjskih snaga) od motora automobila
visokih performansi, radi pri brzini od oko 15000 obrtaja u minuti, a poseduje 6 stepena
prenosa brzina, kao i dugake i lagane klipove sa kratkim zamahom.
vezi sa satelitima. Ipak, dananja cena SkyCar-a iznosi oko milion dolara, premda e sa
poetkom masovne proizvodnje, njegova cena pasti na $60000.
izlazi iz motora je azot, a poto ovaj gas ve ini 78 % vazduha, onda on, naravno, nimalo ne
remeti sastav nae atmosfere. Meutim, slino e.Volution automobilu, i LN2000 mora
posedovati izvor elektrine energije kako bi sabijao vazduh, a ova elektrina energija se
najlake dobija opet sagorevanjem nekog fosilnog goriva. Naunici iz Vaingtona su napravili
prvi prototip ovog automobila uz pomo prerade Grumman-Olson Kubyan potanskog
kamiona iz 1984. godine. Ovaj kamion poseduje radijalni petocilindrini motor koji radei na
teni azot poseduje snagu ekvivalentnu 15 konjskih snaga. Uz to, poseduje i runi menja sa 5
brzina, a ovo vozilo je danas u stanju da se kree maksimalnom brzinom od samo 35,4 km/h,
ali poto e obini automobili pokretani tenim azotom biti laki od ovog kamiona, smatra se
da e rezervoar od 227 litara dati mogunost ovakvom automobilu da odjednom (bez
dodatnog punjenja rezervoara) pree put od 321,8 km.
sputaju vodu sa vetrobrana nadole. Najvei broj automobila poseduje po dva brisaa, premda
npr. Mercedesovi automobili poseduju samo jedan brisa. Veina brisaa se moe podesiti da
brie prozor sporo ili brzo, ali neki automobili poseduju i vie od 10 razliitih brzina rada
brisaa. Naime, kada je brzina prespora u odnosu na kiu, na vetrobranu e biti previe kinih
kapi, a kada je brzina brisanja prebrza, tada e brisai prolaziti preko jo suvog vetrobrana, pa
e kripati. Naravno, i brzina automobila je vaan faktor, jer e sa poveanjem njegove
brzine, vie kinih kapi padati na vetrobran, to ne vai i za krov automobila.
- ta su to katalitiki konverteri?
Izduvni gasovi automobilskih motora sadre nekoliko gasova koji zagauju ivotnu
sredinu, kao to su: ugljen monoksid koji nastaje usled nepotpunog sagorevanja goriva (tj.
usled neispunjavanja zahteva za brzom i dovoljno dostupnom koliinom kiseonika koja bi
izreagovala sa svim ugljenikom iz goriva); oksidi azota koji nastaju u uslovima visokog
pritiska i temperature unutar cilindra; nesagoreli ugljovodonici; i oksidi sumpora (sumpor se
nalazi u gorivu kao neistoa). Tokom toplih letnjih dana ovi gasovi se mogu primetiti u
obliku smoga ili ozona blizu nivoa Zemljinog tla. Naime, azotovi oksidi i ugljovodonici se
meaju sa vazduhom stvarajui smog, a pod dejstvom ultraljubiastog zraenja sa Sunca,
oksidi azota otputaju jedan atom kiseonika koji reaguje sa molekularnim dvoatomskim
kiseonikom iz vazduha stvarajui ozon (O3) na niskim nadmorskim visinama. Katalitiki
konverter predstavlja ureaj koji koristi odreeni katalizator radi ubrzavanja procesa reakcije
kiseonika sa gorivom te tako dovodi do efikasnijeg prevoenja tetnih gasova u nekodljive
supstance. Katalizator (tj. najee platina ili paladijum, premda se pokazuju kao perspektivni
i katalizatori na bazi kobalta) se oblae oko keramikog saa ili ploica i ovakva pakovanja se
kae za izduvnu cev izmeu motora i auspuha (priguivaa). Katalizator poveava efikasnost
procesa prevoenja ugljen monoksida u ugljen dioksid, prevodi nesagorele ugljovodonike u
ugljen dioksid i vodu, kao i azotove okside u azot i kiseonik, pa na ovaj nain doprinosi
zdravijoj ivotnoj sredini.
Automobili sa farovima koji emituju plavu ili zelenu svetlost jo uvek nisu esta
pojava iako ovakvi farovi stvaraju mnogo jau svetlost od obinih farova, a da pri tome
koriste znatno manju koliinu energije. Najvei broj automobila dananjice poseduje farove u
vidu halogenih ili nekih drugih gasnih lampi. U ovim farovima se nalazi para nekog
plemenitog gasa, iji se atomi pobuuju na emitovanje svetlosti putem toplote. Ipak, plaviasti
farovi koriste tehniku visokoenergetskog pranjenja pare natrijuma ili ive pod visokim
pritiskom, a ovakve lampe se ve ponegde koriste kao ulina ili stadionska osvetljenja. Iako
lampe na bazi pranjenja para ive ili natrijuma stvaraju vidljivu svetlost na slian nain kao i
fluorescentne lampe (osim to je rastojanje izmeu elektroda znatno krae i svetlost se
proizvodi direktno tako da nema potrebe za fosfornom oblogom), njihova efikasnost je
dvostruko vea od efikasnosti uobiajenih fluorescentnih lampi. Pored halogenih i gasnih
farova koji su za sada najzastupljeniji na tritu automobila, postoje i druge tehnologije koje
koriste razliite vrste elektrine struje ili svetlosti za pobuivanje atoma u unutranjosti fara.
Za sada postoji samo jedna mana plavih farova, a to je neto due vreme potrebno za paljenje
(tzv. start-up vreme kao kod fluorescentnih lampi koje se ne upale istog trenutka kada
dovedemo napon na njene elektrode). Ipak, mala koliina gasa ksenona u funkciji specijalnog
regulatora lako reava ovaj problem.
povrina ogledala postaje usmerena ka tamnijem krovu automobila, tako da ne vidimo odraz
slike. Ipak, ono to vidimo predstavlja sliku koja je reflektovana sa prednje povrine ogledala,
a ova slika je znatno manje svetla od potpuno reflektovane slike, pa nam po veoma sunanom
vremenu nee zaslepiti oi svojim bljeskom. Da biste dokazali mehanizam ovog procesa,
probajte jedne noi da sedei u kolima, usmerite svetlost iz baterijske lampe ka krovu
automobila (ponekad je mogue i ka podu) i potpuno reflektovana slika e prekriti refleksiju
sa prednje povrine tako da ete moi da vidite krov na ogledalu.
helijumski balon se pomera unapred kako bi ostavio vie mesta za vazduh koji struji unazad.
Takoe, nastali poveani pritisak vazduha u zadnjem delu automobila dodatno potiskuje balon
ka prednjem delu automobila. Kada kola prestanu da se ubrzavaju i kada dostignu odreenu
stalnu brzinu kretanja, vazduni pritisak u prednjem i zadnjem delu automobila se
izjednaava, a kao posledica toga, balon prestaje da se potiskuje unapred, pa se stoga vraa u
svoj normalni poloaj. Prilikom usporavanja automobila, balon se naravno pomera unazad, jer
opet kao posledica inercije, vazduh se pomera unapred, to stvara sada povieni pritisak u
prednjem delu automobila, a to uzrokuje pomeranje balona unazad. Takoe, kada biste
probali da ubrzavate au piva, primetili biste isti efekat - laganiji mehurii pene bi se
pomerali unapred tokom ubrzavanja, a unazad tokom usporavanja ae, a sve to kao to smo
ve rekli, kao posledica zavisnosti inercije tela od njegove mase.
Semaforski senzor koristi indukcioni kalem ugraen u put na isti ovaj nain. Konstantno
proverava induktivnost kalema i kada registruje njen porast, zna da su kola u blizini.
talasnih duina koje postoje kod etanola, a proputena infracrvena svetlost pada na fotoeliju
odakle se pretvara u elektrini puls. Elektrini puls se odvodi do mikroprocesora koji
izraunava nivo alkohola u krvi vozaa u zavisnosti od apsorpcije emitovanog infracrvenog
zraenja. Naime, ukoliko postoji alkohol u komori, on e apsorbovati jedan deo emitovanog
zraenja i stoga e elektrini puls biti manji nego u sluaju kada nita ne stoji na putu
svetlosti. Alkosenzori poseduju dve platinske elektrode izmeu kojih se nalazi porozni
elektrolitiki materijal. Kada alkohol doe do gorivne elije, platina oksiduje alkohol iz
vazduha stvarajui siretnu kiselinu, fotone i elektrone. Osloboeni elektroni se kreu kroz
provodnu icu za koju je vezana platinska elektroda do ampermetra koji meri broj elektrona
koji u jedinici vremena proe kroz njega, tj. jainu elektrine struje. to je vie alkohola
prisutno u vazduhu, to e se se vea koliina alkohola i oksidovati, pa e i registrovana jaina
struje biti vea. Mikroprocesor do koga stie elektrini impuls poredi jainu registrovane
struje sa jainom struje u vazduhu bez alkohola i na osnovu toga odreuje nivo alkohola u
vazduhu.
- ta je to E-ZPass?
E-ZPass predstavlja elektronski sistem prikupljanja putarine ijom primenom se
znatno ubrzava funkcionisanje saobraaja. U svrhu detektovanja i elektronskog procesovanja
putarine, E-ZPass sistem koristi pretvara koji je montiran na vozilu i koji se aktivira u
blizini antene (tj. elektronskog itaa) postavljene na konstrukciji rampe. U pretvarau koji je
veliine pila karata i koji se montira iza ogledala u kolima, uvaju se identifikacioni broj ili
informacije o raunu vlasnika vozila, koje antena ita i zatim skida novanu vrednost
putarine sa vaeg rauna. Pretvara predstavlja dvosmerni radio sa mikroprocesorom koji
radi na frekvenciji od 900 MegaHerca, a detekciona zona antene je duga i iroka po 2-3
metra. Neki elektronski sistemi prikupljanja putarine koriste tzv. papuice i svetlosne zavese.
Svetlosna zavesa predstavlja snop svetlosti koji se usmerava du rampe, a kada kola preseku
put ove svetlosti, sistem zna da su kola tu. S druge strane, papuice predstavljaju senzorske
trake koje su ugraene u put i koje prepoznaju da li je vozilo dvo-osovinsko ili tro-osovinsko,
kako bi se vrednost putarine prilagodila veliini vozila. Ukoliko je raun automobila validan,
vozau se signalizira zeleno svetlo da moe da nastavi put, a neki sistemi poseduju i displeje
na kojima se uz razne tekstualne poruke ispisuje i vrednost rauna automobila koji upravo
prolazi kroz rampu. Brzina kojom se prolazi kroz rampu zavisi od sistema do sistema. Tako,
neki sistemi dozvoljavaju da kola prolaze kroz njih brzinom do 86 km/h, dok neki sistemi
zahtevaju usporavanje do oko 5 km/h. Takoe, video kamera snima kola koja prou kroz
rampu bez pretvaraa na njima, zbog ega kasnije dobijaju novanu kaznu.
putem kapilarnog dejstva (pojava podizanja nivoa tenosti u tankoj cevi kada su molekulske
sile izmeu tenosti i zidova cevi adhezione sile vee od meumolekulskih sila u samoj
tenosti kohezionih sila). Meutim, nedostaci nekadanjih tipova penkala su u tome to se
mastilo neravnomerno troi, veoma sporo se sui (mastilo je izloeno vazduhu dok prolazi
kroz kapilarnu cev, pa stoga ne moe da se brzo sui, jer bi u tom sluaju zaepilo penkalo), a
kada ovrsne u penkalu, neophodno je pedantno ienje itavog penkala. Takoe, naliv-pera
imaju esto obiaj da iscure dok se sa njima vozimo u avionu. Stoga, kuglica u hemijskim
olovkama se ponaa kao neka vsrta kape, s obzirom da spreava prodor vazduha ka mastilu u
penkalu, to bi izazvalo njegovo suenje i ovravanje, a uz to ona predstavlja i mehanizam
pomou koga se mastilo izvozi iz patrona olovke na papir. Naime, kada ponemo da piemo
hemijskom olovkom po nekoj podlozi, kuglica olovke poinje da se okree, a sila gravitacije
sputa mastlo iz patrona ka kuglici, koja ga razmazuje po papiru. Upravo je to taj udesni
mehanizam koji dozvoljava mastilu da se pomou loptice prenosi na papir, dok je
istovremeno rezervoar sa mastilom u olovci zatien od vazduha, tako da mastilo ne moe da
se sui. Interesantno je da i stick dezodoransi, poseduju isti mehanizam kao i hemijske olovke,
samo sa mnogo veom kuglicom, a s obzirom da oni takoe tee da nimalo vazduha ne ue u
rezervoar sa parfemom.
braon papir koji koriste prodavnice za voe imaju u sebi vie lignina pa su zato krutiji i vri
od obinog belog papira. S druge strane, kvalitetniji beli papiri sadre to je mogue manje
lignina, dok se dnevne novine najee, radi ekonominosti, tampaju na papiru koji sadri
prilino velike koliine lignina (ali ipak manje od kartonskih kesa za voe). Kada postanu
izloeni kiseoniku iz vazduha, molekuli lignina poinju da se oksiduju, apsorbujui vie
svetlosti i tako postaju tamniji. Kada bi se novine mogle drati u prostoru bez kiseonika i
Suneve svetlosti, one bi ostale bele. Meutim, nakon samo nekoliko sati na vazduhu i Suncu,
novine ve poinju da menjaju boju.
grafita koje su koristili stolari i zanatlije kako bi obeleavali radni materijal. Zatim su se
parii grafita poeli obmotavati najpre sa kozjim krznom, zatim sa nitima konopca, a
italijanskim pronalazaima se pripisuje ideja pravljenja prvih drvenih olovaka. Oni su
ubacivali grafit u prethodno napravljene rupe na drvetu kedra, a zatim su isecali gotove
grafitne olovke. Danas se veina drvenih olovaka proizvodi iz greda kedrovog drveta, na
kojima maina napravi nekoliko brazdi oblika poluvaljka. U ove brazde se stavlja grafit,
nakon ega se na sve to lepi duplikat donje brazde. Poto se lepak osui, maina za seenje
iseca gredu kako bi iz nje izdvojila olovke. Na Zemlji se svake godine napravi vie od 14
milijardi olovki, ija bi ukupna duina mogla da obuhvati Zemljinu loptu 62 puta. Olovke se
razlikuju po tamnoi slova, a broj odtampan na olovci odreuje vrstou srca od grafita. to
je vei ovaj broj, to je tvri grafit, a poto vrsto srce ostavlja manje grafitno glinene smee
na papiru, to e slova koja ispisuje vrst grafit biti manje vidljiva od mekog.
- ta je to iverica?
per-ploa ili iverica je jedno od esto korienih drvenih graevinskih materijala.
Neke od prednosti iverice nad obinim daskama su: standardna veliina, niska cena, jaina,
kao i stabilnost (savijanje i lom se deavaju samo pri neuobiajeno velikim optereenjima).
Kada per-ploe standardne veliine ne bi postojale, verovatno bi graevinski radnici
testerisali daske do drvenih komada jednake veliine to bi predstavljalo dodatni veliki posao
prilikom izgradnje kue. Da bi se napravila iverica, drvena klada se najpre omekava u pari, a
zatim se montira na strug. Dugaki no secka montirano deblo na tanke furnirne listove koji
nakon suenja postaju veoma jaki u jednom pravcu (du ose zrna), a veoma slabi u drugom
pravcu (kroz osu zrna). Nekoliko ovakvih tankih slojeva (najee od 5 do 7) naleu jedan na
drugi, tako da se usmerenost drvenih zrna menja od sloja do sloja. Izmeu slojeva se stavlja i
lepak, i niz tankih slojeva se zatim zagreva i presuje kako bi se dobila kruta ploa. Poto su
drvena zrna u razliitim slojevima razliito usmerena, per-ploa je veoma jaka u svim
pravcima.
monomera, a neke reakcije polimerizacije dovode do povezivanja svih monomera, dok se kod
nekih reakcija javlja i nus-proizvod. Jedan od postupaka dobijanja linearnog polietilena (CH2-CH2-CH2-CH2-), najprisutnijeg vetakog polimera na planeti, podrazumeva tri
stupnja: inicijaciju, propagaciju i terminaciju. Na poetku procesa se odreenoj koliini
etilena dodaje katalizator, koji je najee benzoil peroksid, koji ima osobinu da se prilikom
zagrevanja deli na dva dela, od kojih je svaki slobodan radikal, to znai da poseduje po jedan
nesparen electron, pa je stoga veoma reaktivan. Ovi takozvani inicijacioni molekularni
fragmenti sa nesparenim elektronima napadaju veze izmeu dva ugljenikova atoma u
molekulu polietilena, uzimaju elektron iz njega i na taj nain se vezuju za po jedan od
monomernih ugljenikovih atoma. Poetni katalizatorski radikali se tada nalaze u energetski
stabilnijem stanju, ali novoformirani slobodni radikali iz molekula etilena usled svoje
reaktivnosti poinju da se povezuju u lance, stvarajui nove radikale i produavajui
polimerni lanac. Ovaj stupanj se naziva propagacija, a u okviru njega moe doi i do
povezivanja razliitih linearnih polimernih molekula u itavu razgranatu mreu polimera.
Polimerizacija slobodnih radikala se prekida u okviru stupnja terminacije, kada ugljenini
radikal umesto uzimanja elektrona iz dvostruko vezanog ugljenika ili iz bliskog
propagirajueg lanca, vee za sebe itav atom vodonika sa kraja drugog lanca. Kraj polimera
bez svog vodonikovog atoma, lako se vezuje za susedni atom ugljenika i polimerizacija se
zaustavlja.
maini. Podeavanjem ove tri promenljive, mogue je dobiti kuglice raznih veliina. Nakon
zavrenog procesa glaanja, kuglice se izlau dejstvu toplote kako bi dodatno ovrsle.
Meutim, tokom zagrevanja, loptice pomalo promene svoj oblik, a poto moraju biti savreno
glatke do jednog milionitog dela ina (1 in je jednak 2,54 cm), one tada ponovo podleu
procesu mrvljenja izmeu metalnih ploa, ali se ovoga puta umesto vode, za hlaenje koristi
nagrizajua supstanca. Na kraju, loptice prolaze kroz proces bruenja za ta se koristi ista
maina kao i za prethodna glaanja, ali su ovoga puta ploe napravljene od mekeg metala i
maina koristi nii pritisak za gnjeenje loptica, a umesto vode ili nagrizajue supstance
koristi se polirajua (glaajua) pasta. U ovom finalnom procesu se sa povrine loptica
uklanja sav suvian metal, i one postaju savreno glatke i sjajne. Ipak, poslednji korak u
procesu proizvodnje loptica za kugline leajeve je provera. Naime, u skladu sa standardom
koji je postavilo Udruenje za proizvodnju leajeva protiv trenja (AFBMA Anti-Friction
Bearings Manufacturing Association), kuglica treeg stepena mora biti sferina u okviru 3
milionita dela ina, a prenik joj mora biti taan u 30 milionitih delova ina, to znai da bi
trostepena loptica od etvrt ina morala da poseduje prenik izmeu 0,24997 i 0,25003 ina, a
najmanji izmereni prenik lopte ne bi smeo da bude za vie od 3 milionita dela manji od
najveeg izmerenog prenika.
- ta je to kaljeno staklo?
Kaljeno staklo je oko etiri puta jae od obinog, brzo ohlaenog (kako supstanca ne
bi stigla da kristalie, ve ostaje u amorfnom stanju) i zatim odgrevanog (kako bi staklo prelo
iz neravnotenog u metastabilno stanje, ime se poboljavaju njegove mehanike osobine)
stakla i za razliku od obinog stakla koje se prilikom lomljenja pretvara u prilino velike i
nazubljene komade, kaljeno staklo se prilikom loma rasprava u relativno male i nekodljive
komadie. Stoga se kaljeno staklo koristi za izradu prozora putnikih vozila, ulaznih vrata u
zgradama, tu kabina, teniskih terena, kunog nametaja, mikrotalasnih penica i staklenih
krovova. Da bi staklo podleglo procesu kaljenja, ono se najpre mora izoblikovati. Oblikovano
staklo se zatim pregleda radi eventualnog pronalaenja veih strukturnih nepravilnosti koje bi
lako mogle da uzrokuju njegovo lomljenje prilikom procesa kaljenja. Nagrizajue sredstvo,
kao npr. mirgl-papir, koristi se u svrhu skidanja otrih ivica sa povrine stakla. Nakon toga,
zapoinje proces zagrevanja u kome staklo putuje kroz pe za kaljenje. Pe zagreva staklo do
temperature od preko 600oC (industrijski standard je 620oC), nakon ega se staklo hladi pod
dejstvom visokog pritiska. Tokom hlaenja koje traje svega nekoliko sekundi, vazdune struje
visokog pritiska se kroz niz cevica u blizini stakla dovode do njegove povrine. Kaljenjem
(to u optem sluaju podrazumeva naizmenino zagrevanje i hlaenje, a u ovom sluaju
oznaava proces brzog hlaenja nakon zagrevanja do odreene temperature) se spoljanja
povrina stakla hladi znatno bre nego unutranji delovi stakla. Kako se sredite stakla hladi,
ono tei da se odmakne od spoljanje povrine. Kao rezultat, centralni delovi stakla ostaju u
stanju napetosti, dok se spoljanja povrina kompresuje to kaljenom staklu daje izuzetnu
jainu. Staklo se pri naprezanju lomi pet puta lake nego pri sabijanju. Obino staklo se lomi
pri pritisku od 420 kg/cm2, dok se kaljeno staklo lomi pri pritisku od oko 1700 kg/cm2. Drugi
pristup kaljenju stakla predstavlja tzv. hemijsko kaljenje i podrazumeva upotrebu raznih
supstanci koje razmenjuju jone sa povrinom stakla u cilju stvaranja kompresije.
- ta je to stereolitografija?
Tehnika stereolitografije, poznata i kao 3-D oslojavanje ili 3-D tampanje, prua
mogunost stvaranja stvarnih tela iz kompjuterskih crtea. Nekada je bilo potrebno nekoliko
meseci da bi se napravio stvarni prototip nekog kompjuterski konstruisanog tela, dok je
pomou stereolitografije danas potrebno svega nekoliko sati da bi se otelotvorio crte nacrtan
u CAD programu. Stereolitografska maina poseduje 4 osnovna dela: rezervoar napunjen sa
desetak litara tenog fotopolimera; izreckana platforma koja je potopljena u tenost i koja se
tokom procesa tampanja moe pomerati gore-dole; ultraljubiasti laser; i kompjuter koji
pokree laser i platformu. Fotopolimer predstavlja jednu prozirnu i plastinu tenost koja pod
dejstvom ultraljubiaste svetlosti sa lasera ovrava. Nakon to napravimo 3-D model tela u
CAD programu, software deli na CAD model u slojeve debljine od jedne petine do jedne
desetine milimetra. Na osnovu ovih odlomaka modela, laser stereolitografske maine iscrtava
svaki sloj putem izlaganja fotopolimerne tenosti ultraljubiastim snopovima koherentne
svetlosti. Nakon iscrtavanja svakog sloja, platforma se sputa tano za debljinu iscrtanog
sloja, nakon ega laser poinje da iscrtava sledei sloj. Tako, laser iscrtava itav model, sloj
po sloj. Laseru je potrebno oko minut do dva za iscrtavanje svakog sloja. Fotopolimer koji se
najee koristi u stereolitografiji poseduje fabriko ime CibaTool SL5170 i prodaje se po
ceni od oko $220 po litru, to uz cenu stereolitografske maine od oko $220000 ograniava
upotrebu ove tehnike iskljuivo na velike kompanije.
- ta je to dinamit?
Dinamit je jedna vrsta hemijskog eksploziva, a eksploziv je bilo koja supstanca koja
kada se zapali, veoma brzo izgori stvarajui veliku koliinu toplog gasa koji se iri i stvara
talase pritiska u vazduhu ili bilo koj drugoj okolnoj materiji. Dinamit predstavlja neki
upijajui materijal, npr. piljevinu utopljenu u nitroglicerin (C3H5(ONO2)3). Kada se ova smea
zapali dolazi do burne reakcije kiseonika iz vazduha sa ugljenikom i vodonikom iz
ugljovodoninih lanaca nitroglicerina pri emu se oslabaaju gas ugljen dioksida i pare vode
(slino kao kod sagorevanja benzina ili bilo kog ugljenog hidrata), zajedno sa veoma velikom
koliinom toplote, koja se oslobaa u vidu visokih kinetikih energija estica, proizvoda
eksplozivnog sagorevanja. Topli gasovi se ire stvarajui talase pritiska koji su ponekad u
stanju da raznosi stvari oko sebe, to se esto primenjuje kod iskopavanja rudnika ili
razbijanja leda na rekama. Osim nitroglicerina, tj. dinamita, esti eksplozivi su trinitrotoluol
(TNT), benzin, amonijum nitrat itd.
minutu, a potrebno im je 20 minuta da pokriju, odnosno otkriju ceo stadion. Osim ovog
stadiona sa pokretnim krovom, u protekloj deceniji izgraeni su mnogi stadioni ovakvog tipa,
kao npr. Bank one ballpark u Feniksu (izgraen 1998. godine, na njemu igra bejzbol tim
Diamondbacks, a koristi sistem pokretnog mosta, gde par motora od 200 konjskih snaga
pokree krovne ploe preko 7 kilometara kablova, pri emu je samo 4 minuta potrebno da se
krov zatvori ili otvori), Safeco field u Sijetlu (na kome igra bejzbol tim Mariners, a izgraen
je 1999. godine), Enron field (izgraen 2000. godine, a sastoji se od tri ploe koje se potpuno
uklanjaju sa vrha stadiona dozvoljavajui da bejzbol loptica tima Astros moe da odleti van
stadiona prilikom homerun-a) i Reliant stadium u Hjustonu (izgraen 2002. godine, na njemu
igra ragbi tim Texans, a njegov krov se sastoji od dve ploe napravljene od staklenih vlakana
presvuenih providnim Teflonom) i mnogi drugi.
trave nakon koenja e doprineti da kontrast izmeu razliito reflektujuih traka ili kockica
bude jo oigledniji.
Eskimi u Severnoj Americi i na Severnom polu ive zimi u zasvoenim kolibama koje
se nazivaju igloi (to na eskimskom znai kua), a koje su u potpunosti izgraene od vode.
Proces graenja jednog igloa poinje oblikovanjem vrstog snega u pravilne kockice ili
kvadre, odnosno cigle. Prve cigle se zatim reaju tako da oblikuju jednu uplju poluloptu (sa
malim ulazom) iznad snegom pokrivene zemlje. Pukotine izmeu zakrivljenih cigli se, zatim,
popunjavaju mekim snegom. Kada je izgradnja igloa zavrena, u njoj se naloi pe (koja
najee sagoreva kitovo ili fokino ulje), a vrata se zatvore blokovima snega. Unutranji
vodeni zidovi poinju da se tope pod dejstvom toplote plamena, ali je iglo oblikovan
(zasvoen) tako da voda ne curi na njegov pod, ve se vraa u graevne blokove. Kada zidovi
postanu raskvaeni pod dejstvom topljenja, vrata se otvore i u unutranjost igloa se puta
hladan vazduh. Cela graevina igloa se time zamrzava u vrst led koji je dovoljno vrst da ak
i polarni medved moe prei preko njega.
- Ko su to nobelovci?
Nobelovci su dobitnici nobelove nagrade, a svake godine, poev od 1901. dodeljuje se
po jedna nobelova nagrada u oblastima hemije, fizike, medicine, knjievnosti, ekonomije, kao
i nagrada za mir. Nagrada je dobila ime po veaninu Alfredu Nobelu, pronalazau dinamita,
koji je veliki deo svoje imovine poklonio u fond za dodelu ove nagrade, a eleo je da se
nagrada da onima koji daruju oveanstvo sa najveom dobrobiti i koji su napravili
najznaajnija otkria ili izume u oblasti fizike. Nobelove nagrade daje Nobelova fondacija u
jesen svake godine nakon detaljnih procesa selekcije. U dobitnike Nobelove nagrade za fiziku
spadaju Albert Ajntajn (za otkrie fotoelektrinog efekta), Nils Bor (za istraivanje strukture
atoma i emisije svetlosti iz njih), Robert Miliken (za radove o elementarnom naelektrisanju),
Luj De Brolj (za otkrie talasne prirode elektrona), Verner Hajzenberg (za ostvarenja na
podruju kvantne mehanike), Volfgang Pauli (za otkrie principa iskljuivosti), Maks Born
(za statiku interpretaciju talasne funkcije), Marija i Pjer Kiri (za zajedniki rad na
istraivanje pojave radioaktivnosti), Maks Plank (za otkrie kvanta energije), Vilijam Brag (za
istraivanje strukture kristala pomou x-zraka), andrasekar Venkata Raman (za istraivake
radove na disperziji svetla), Ervin redinger (za otkrie novih puteva u atomskoj teoriji,
odnosno za formulisanje talasne funkcije), Hideki Jukava (za dokaz o nunosti postojanja
mezona), Lev Landau (za radove o superfluidnosti) i druga poznata imena, a novana nagrada
danas iznosi tano milion dolara.
- ta su to pametne zgrade?
Destruktivna i pustoea snaga zemljotresa je u stanju da srui itave gradove u samo
jednoj sekundi, ostavljajui iza sebe ruevine i tugu. Iz ovoga razloga, naunici pokuavaju da
naprave nove tehnologije koje e smanjiti razarajua dejstva zemljotresa. Istraivai iz
laboratorije korporacije Lord u saradnji sa Univerzitetom Notr Dam izneli su na svetlo dana
novi proizvod koji bi mogao da smanji tetu uzrokovanu zemljotresom. Kompanija Lord je
naime jedan od najveih proizvoaa supstance koja se zove magnetoreoloki fluid. Ovaj tzv.
MR fluid ima jedinstvenu karakteristiku da pod dejstvom magnetne sile prelazi u vrsto
stanje, a po prestanku dejstva magnetnog polja opet se vraa u teno, fluidno stanje. U
budunosti, visoke zgrade bi se mogle praviti tako to bi se du visine zgrade montirao niz
velikih priguivaa ispunjenih ovim fluidom. Tokom zemljotresa, MR fluid u ovim
amortizerima bi spontano pod dejstvom magnetnog polja indukovanog potresom Zemlje
prelazio iz vrstog u teno stanje i na taj nain dozvoljavao znatno elastinije i fleksibilnije
talasanje zgrade prilikom potresa.
Stari Egipani su jo pre 5000 godina poznavali recepte za pravljenje 3 razliite vrste
piva, dok su Vavilonci 4000. godine pre nove ere pravili ak 16 razliitih vrsta piva (glinene
ploice stare vie od 8000 godina opisuju proces pravljenja piva), Kinezi su 2300. godine pre
nove ere pravili pie slino pivu koje se zvalo kljun, a ovo pie se spominje i u epu o
Gilgameu, jednoj od najstarijih knjiga na naoj planeti. Za pravljenje piva, potrebna su nam 4
osnovna sastojka: jeam (seme itarice koja podsea na penicu), voda, hmelj i kvasac. U
prvom delu procesa, semenke jema moraju proklijati to se postie dranjem jema u vodi
nekoliko dana, a zatim ceenjem i suenjem ove smee na oko 15,5 oC tokom 5 dana. Na ovaj
nain, ljuska semenki se otvara, i semena klica poinje da klija, a proklijali jeam se naziva
sladom. Tokom procesa klijanja, oslobaaju se enzimi koji prevode hranljive sastojke iz
jema (uglavnom skrob, koji predstavlja umreene lance molekula glukoze) u jednostavnije
eere kojim se hrani biljka u rastu. Kljuna stvar u sladnom procesu je da se klijanje zaustavi
u trenutku kada se ovi enzimi pojave, ali kada najvei deo skroba koji oni razlau ostane jo
uvek itav. Slad se zatim sui putem postepenog podizanja njegove tempereture, a jaina
ukusa i boja slada u najveoj meri zavise od maksimalne temperature prilikom ovog suenja.
Zatim se svo korenje nastalo u procesu klijanja mora ukloniti, nakon ega je slad spreman za
proces varenja. Mnoge pivare tek odavde poinju proces pravljenja piva, s obzirom da se
snabdevaju ne klicama jema, ve sladom. Sladni jeam se zatim, najpre razbija na sitne
komadie (to se ova zrna razbiju na sitnije komadie, to e vie eera moi da se izdvoji),
nakon ega se izvodi njihovo potapanje u toplu vodu precizno podeene temperature. U
sladnom jemu se nalaze dve vrste enzima: alfa amilaze koje razlau linearne veze izmeu
molekula glukoze u skrobu i koje su najaktivnije na temperaturama izmeu 65 i 67 oC, kao i
beta amilaze koje razlau unakrsne veze izmeu molekula glukoze u skrobu, a najaktivniji su
na temperaturama izmeu 52 i 62 oC. Ova vrsto-tena smea se zatim sipa u velike sudove u
kojima se zagreva do kljuanja, nakon ega se u sudove dodaje hmelj. Hmelj koji se dodaju
pivu predstavlja zapravo cvetove hmelja, koji je lan biljne familije konoplje (Cannabaceae),
a sadri kiseline koje pivu daju gorinu, kao i ulja koja doprinose njegovom ukusu. Smea
kljua tokom 90 minuta, pri emu se hmelj dodaje opet nekoliko minuta pre zavretka
kljuanja, s obzirom da je aroma rano dodatog hmelja davno isparila. Smea se zatim
ispumpava iz suda i kroz tanak otvor u vidu mlaza ponovo vraa u njega tako da se u sudu
formira vir. Ako ste nekada meali aj sa kaiicom sigirno znate da se svi vrsti, nerastvoreni
sastojci tokom intenzivnog meanja skupljaju u blizini centra olje. Ista stvar se deava i u
sudu sa provrelim pivom, tako da se svi vrsti sastojci kondenzuju u sreditu dna suda, pa se
tenost lako moe ocediti. Ova tenost se zatim provodi du cevi iji se zidovi hlade vodom,
tako da se pivo brzo hladi, nakon ega se u pivo dodaju kvasci. Kvasci predstavljaju
jednoelijske gljive koje se hrane eerima koje su iz skroba oslobodili enzimi iz proklijalog
jema, pri emu se ovi eerni molekuli u glikolizi, biohemijskom procesu od 10 stupnjeva,
razlau do 2 eera (sa po 3 ugljenikova atoma), koji se nazivaju piruvatima i neto ATP-a
(adenozin trifosfata koji predstavlja glavni izvor energije svih ivih elija), nakon ega se dva
piruvata prevode u ugljen dioksid i etanol (CH3CH2OH - alkohol iz svih alkoholnih pia, pa i
piva). Ovaj proces pretvaranja glukoze u etanol i ugljen dioksid se naziva fermentacijom, a u
sluaju piva, ona traje nekoliko, a najmanje dve nedelje. Merenjem gustine piva odreuje se
procenat alkohola u njemu, pa se tako i proces fermentacije zavrava kada gustina tenosti
dostigne unapred odreenu vrednost. Sud u kome se odigrava fermentacija, zatvoren je i
poseduje samo jednu usku cev sa ventilom kroz koju moe izlaziti iz suda gas ugljen diokida.
Sa postizanjem eljene gustine, ovaj ventil se zatvara i svi molekuli ugljen dioksida koji dalje
stvaraju kvasci, ne izbacuju se iz suda, ve se rastvaraju u pivu, ime doprinose njegovoj
gaziranosti i penuavosti. Kada se proces fermentacije priblii kraju, kvasci se skupljaju na
dnu suda koji je najee kupastog oblika, pa se sa njegovog dna lako izdvajaju i zatim koriste
u sledeem ciklusu varenja (sve dok ne mutiraju i ne ponu da stvaraju pivo razliitog ukusa).
Pivo se zatim hladi do oko 0oC, nakon ega se pretae u sledei rezervoar gde se kroz porozni
kamen ubacuje jo CO2 sve dok se ne postigne eljena gaziranost, a nakon toga pivo odlazi ili
u krigle ili u rezervoare sa pivom ili u flae na koje se zatim lepi odreena etiketa.
- ta je to hidraulini eki?
Mnoge seoske kue ispod ijeg nadmorskog nivoa se nalazi prirodni izvor vode,
koriste hidraulini eki za pumpanje vode ka kuama. Hidraulini ekii (ili hidrauline
pumpe) su posebni po tome to im nije potreban nikakav spoljanji izvor energije, jer ih
napaja sila pokretne vode, a i poseduju samo dva pokretna dela. Princip rada hidraulinog
ekia je veoma jednostavan: pumpa koristi kinetiku energiju dovoljno velike koliine
vodenog toka da bi jednu manju koliinu vode pumpala navie. Da bismo koristili hidraulini
eki, moramo imati izvor vode koji se nalazi ispod ekia. Na primer, ukoliko imamo jezerce
na breuljku, moemo sprovesti cev od jezera do pumpe u podnoju brega. Pumpa poseduje
ventil pomou koga se dozvoljava vodi da tee kroz cev i da povea svoju brzinu sputajui se
nadole. Kada voda dostigne svoju maksimalnu brzinu, ventil se zatvara, to stvara visok
pritisak u pumpi usled njene inercije. Poveanje pritiska izaziva otvaranje drugog ventila kroz
koji prolazi voda pod visokim pritiskom i ulazi u cev kroz koju se voda isporuuje
korisnicima. Pre ove cevi se najee nalazi i vazduna komora koja dozvoljava da se to je
mogue vie vode pod visokim pritiskom prikupi tokom jednog mlaznog ciklusa. Nakon
prolaska vode kroz drugi ventil, pritisak u pumpi opada, to izaziva zatvaranje drugog,
ponovno otvaranje prvog ventila, proputanje vode nadole kako bi joj se poveala energija
kretanja i itav ciklus se nastavlja. Otpustna cev (cev kroz koju se voda iz jezera ili potoka
isporuuje korisnicima) se moe pruati u veu visinu od samog izvora vode. Tako, na primer,
ako se hidraulina pumpa nalazi 3 metra ispod nivoa izvora, otpustna cev se moe popeti na
oko 30 metara iznad visine izvora. Meutim, jedan od nedostataka hidraulinog ekia je taj
da samo oko 10 % vode nae svoj put do esmi korisnika. Ostatak vode istekne iz pumpe
tokom sputanja, odnosno poveanja energije vodenog toka. Dizajn hidrauline pumpe sa vie
pokretnih delova bi mogao da se sastoji i u sledeem: voda padajui nadole pokree mlinski
toak za koji je povezana neka osovinska pumpa (npr. reciprona, centrifugalna), koja
pokree vodu navie.
otpora vetru, reetkasti mostovi se sastoje od niza trouglova koji slue radi prenoenja napona
od sredinjeg svoda do krajeva strukture. Geodezijski svod, takoe predstavlja loptu
napravljenu od trouglova povezanih preko svojih uglova, a ova konstrukcija je posebna po
tome to poseduje najvei odnos unutranje zapremine sa spoljanjom povrinom
konstrukcije. Tornjevi sa vetrovskim turbinama predstavljaju piramide napravljene od po tri
ili etiri poluge. Meutim, prostor unutar piramide nije ba toliko efikasan za ivljenje kao
kvadar, pa se stoga sobe izuzev potkrovlja retko kada grade u obliku piramide ili kupe.
235 to se i koristi u tzv. brzim fisionim reaktorima), jer U-238 znatno bolje zahvata bre
neutrone od U-235, pretvarajui se ponekad pri tome (ukoliko su zahvaeni neutroni dovoljno
brzi da se u zahvaenom jezgru U-238 pretvore u po jedan proton i elektron) u plutonijum239, jedan od uvek prisutnih nus-produkata reakcije fisije koji je takoe sklon fisiji. Jezgro
tipinog nuklearnog reaktora se sastoji od niza naizmenino poreanih poluga uranijum
dioksida (UO2) i moderatora, pri emu na svakih nekoliko poluga dolazi prazno mesto na
kome se moe ubaciti kontrolna ploa. U najveem broju reaktora, veoma brze vodene struje
se proputaju kroz cevi koje prolaze kroz jezgro reaktora. Voda koja se greje pod dejstvom
toplote osloboene fisijom, pod pritiskom se odvodi iz jezgra reaktora u posebnu komoru u
kojoj kljua (kod nekih reaktora voda kljua u samom jezgru, a ova voda tada esto
predstavlja i sam moderator) tako da njena para pokree turbinu elektrinog generatora koja
stvara elektrinu energiju koja se vodi direktno kod potroaa.
- ta je to plavo tampanje?
Ako ste ikada posmatrali ili uestvovali u graenju kue, sigurno ste primetili da se
standardni metod komunikacije izmeu arhitekata i graditelja odvija preko listova papira koji
se nazivaju plavim otiscima ili plavom tampom. Plavo tampanje predstavlja standardni
nain za kopiranje velikih arhitektonskih i konstrukcionih nacrta, a plavo tampane skice se
sastoje od belih linija na plavoj pozadini, ili eventualno u skorije vreme od plavih linija na
beloj pozadini. U metodi plavog tampanja koja je izmiljena 1842. godine, nacrt koji je
ispisan na providnom papiru, stavlja se preko papira koji sadri smeu gvoe amonijum
citrata i kalijum ferocijanida i izlae svetlosti. Tamo gde oblasti osetljivog papira nisu
zaklonjene linijama gornjeg crtea, svetlost dovodi do reagovanja dve hemijske supstance i do
stvaranja plave boje. Eksponirani papir se zatim pere u vodi i na ovaj nain se dobija negativ
crtea tamne linije na originalnom crteu pretvaraju se u bele linije na kopiji, dok se
providna kopija originala pretvara u plavu pozadinu na kopiji. U diazotipnom metodu, tj.
jednoj vrsti plavog tampanja koja se tek odnedavno koristi, papir se ini osetljivim na
svetlost uz pomo dodavanja smee diazonijumovih soli (koje se koriste u proizvodnji boja),
reagensa i kiseline koja spreava reagovanje dizonijumovih soli i reagensa. Poluprovidni
originalni nacrt se stavlja preko osetljivog papira i izlae svetlosti. Svetlost dovodi do
unitavanja dizonijumovih soli, a osloboeni gas ili rastvor amonijaka se koristi kao razvija
nakon izlaganja svetlosti. Naime, amonijak neutralizuje kiselinu i dozvoljava da se ouvana
dizonijumova so kombinuje sa reagensom pri emu se stvara plava boja i to samo na mestima
koja nisu bila izloena Sunevoj svetlosti. Stoga se diazotipnim metodom plavog tampanja
dobijaju kopije plavih linija na beloj pozadini. Razlog zato se plavo tampanje jo uvek
koristi lei u njegovoj eleganciji, kao i jeftinoi. Naime, plavo tampanje je znatno jeftinije od
kopiranja na fotokopir maini.
jainu, a ovakvim mostovima nisu potrebni dodatni podupirai ili kablovi, a neki luni
mostovi (kao i akvadukti) iz starog Rima su jo uvek postojani, to nam govori o njihovoj
prirodnoj jaini koja se zasniva upravo na obliku. Visei mostovi su oni mostovi kod kojih su
kablovi (ili kanapi ili lanci) razvueni du reke (ili neke druge prepreke za put), a platforma
mosta visi vezana za ove kablove. Moderni visei mostovi poseduju i dva visoka tornja kroz
koje se provlae kablovi, pa tada upravo ovi tornjevi nose teinu itavog mosta. Kompresiona
sila gura nadole platformu mosta, ali poto je put visei, kablovi prenose kompresiju
tornjevima koji predaju ovu energiju zemlji u kojoj su vrsto utemeljeni. Potporni kablovi koji
se kreu izmeu uporita sa kraja mosta, primaju zateznu silu i pri tome je prenose ovim
uporitima koja su uzemljena slino tornjevima, pa ovu primljenu energiju prenose zemlji.
Takoe, skoro svi visei mostovi, osim kablova poseduju i sistem reetki koji ukruuje
platformu i spreava tenju mosta da se ljulja i zanosi u stranu. Za razliku od ravnih mostova
u okviru kojih postoji mnogo posebnih tipova i lunih mostova kod kojih postoji samo jedan
jedini tip, visei mostovi mogu biti oblika slova M ili mogu biti manje uobiajeni mostovi
oblika slova A kada ne poseduju dva tornja i etiri uporita, ve umesto toga, kablovi idu
ispod puta gde su vezani za jedan jedini toranj koji odrava itav most.
- ta je to nanotehnologija?
Nanotehnologija se bavi nanostrukturama koje se mogu definisati kao atomski i
molekulski sistemi dimenzija reda veliine nanometra, odnosno jednog milijarditog dela
metra. Da vas podsetimo, jedan nanometar se prema jednom metru odnosi kao zrno groa
prema Zemljinoj kugli, a istovremeno, jedan nanometar je duina koja je 80 000 puta tanja od
prenika vlasi ljudske kose. Smatra se da emo tokom narednih 50 godina (ili manje, a
najverovatnije kroz izmeu 5 i 15 godina), poeti da koristimo nanomaine koje e biti toliko
male (ne vee od nekoliko nanometara) da e na hiljade njih moi da stane u prostor izmeu
ove dve rei. Ove nanomaine e moi da prave razne ureaje tako to e graditi atom po
atom (ili molekul po molekul), a naunici smatraju da e nanotehnologije preko
minijaturizacije elektronskih (i drugih) ureaja, izvriti na nau civilizaciju slian uticaj kao
to su tokom prolog veka izvrili pronalasci aviona, televizije ili kompjutera. Istraivai iz
IBM-a su 1990. godine prvi uspeli da putem atomic force mikroskopa pozicioniraju logo
IBM tako to su reali atom po atom ksenona na povrini kristala nikla. Sledei korak je
razvoj nanoskopskih maina (tzv. asemblera) koji mogu biti programirani da manipuliu
pojedinanim atomima i molekulima. Poto bi jednom asembleru bilo potrebno hiljade godina
da sam izgradi jedan proseno veliki elektronski ureaj, ovaj posao bi zajedno obavljalo
nekoliko milijardi asemblera kako bi se eljeni proizvod napravio u doglednom vremenu.
Posao stvaranja asemblera bi obavljale posebne nanomaine pod imenom replikatori.
Milijarde asemblera i replikatora e moi da stane na zapreminu od jednog kubnog milimetra,
a da pri tome neemo biti u stanju da ih (kao skupinu) prepoznamo golim okom. Nanomaine
e biti u stanju da repliciraju bilo ta, ukljuujui vodu, dijamante i hranu. Pomou njih e se
napraviti i prvi molekularni kompjuteri koji e sve knjige ikada napisane na naoj planeti
moi da uskladite na prostoru veliine kocke eera. Nanoroboti e sami moi da izvode
sloene hirurke operacije, da uklanjaju masti iz krvotoka, naftne mrlje i otpadne materije iz
mora ili da u vazduhu izgrauju ozonski omota nad naom planetom, a zavisnost nae
civilizacije od neobnovljivih sredstava (npr. drvea i fosilnih goriva) bi nestala sa razvojem
nanotehnologije, jer bi nanomaine mogle da sintetizuju bilo koju supstancu.
kroz prozor, jer on za razliku od aktivnog sistema, vidi samo predmet iza prozora, a ne samo
prozorsko staklo. Pasivni sistem najbolje reaguje na vertikalne detalje. Stoga e on malo tee
fokusirati brod na horizontu, ali e se lako snai sa fokusiranjem motke za zastavu. Ukoliko
ne znate koji tip fokusiranja koristi autofokusirajui foto-aparat, usmerite fokusnu oblast
(izmeu dve pravougle zagrade) ka nebu na kome nema oblaka. Pritisnite zatim kapak aparata
do pola puta nadole. Ukoliko dobijemo indikaciju koja kae fokus OK, onda znamo da
aparat poseduje aktivni sistem, dok u sluaju indikacije fokus nije OK znamo da aparat
poseduje pasivni autofokusirajui sistem, s obzirom da CCD nije u stanju da pronae kontrast,
odnosno razliku u intenzitetima piksela na ravnomerno plavoj povrini kao to je nebeska
sfera bez oblaka.
- ta je to maglev voz?
Smatra se da e isto onako kako su avioni uneli revoluciju u transportu ljudi tokom 20.
veka, maglev vozovi predstavljati revolucionarno prevozno sredtsvo za 21. vek. Do sada su u
nekoliko zemalja (Nemaka, Japan) uz pomo snanih elektromagneta napravljeni maglev
(od MAGnetna LEVitacija) vozovi koji kako im samo ime kae, plutaju u vazduhu,
odnosno lebde iznad magnetnih ina. U sistemu maglev vozova postoje tri osnovne
komponente: veliki izvor elektrine energije, metalni kalemi koji oblau kolosek, i veliki
magneti-vodii zakaeni za dno voza. Najvea razlika izmeu maglev vozova i vozova
dananjice je u tome to maglev vozovi ne poseduju motor. Umesto korienja fosilnih goriva,
kombinacijom magnetnog polja koje nastaje u naelektrisanim namotajima ice sa donje strane
voza i koloseka, pokretae se voz. Naime, namagnetisani kalem koji je postavljen du
koloseka (koji se naziva vodini put - guideway) e odbijati magnete voza dozvoljavajui tako
vozu da lebdi (tj. levitira) na 1 do 10 santimetara iznad (vodinog) puta. Kada voz pone da
lebdi, elektrina energija se dovodi na kaleme koloseka stvarajui tako jedinstveni sistem
magnetnih polja koji e vui voz u pravcu njegovog kretanja. Elektrina struja koja se dovodi
na kaleme koloseka stalno menja svoj pravac prostiranja kako bi menjala polaritet
indukovanog magnetnog polja. Ove promene polariteta (sever-jug) su podeene tako da
magnetno polje ispred voza privlai voz ka sebi, dok magnetno polje ispod i iza voza odbija
voz od sebe. Maglev vozovi plutaju na sloju vazduha, pa se na taj nain eliminie trenje sa
inama koje ograniava brzinu kretanja vozova, a i smanjuje efikasnost potronje goriva.
Stoga, maglev vozovi dostiu brzine od oko 500 km/h, to je za samo 289 km/h manje od
brzine leta Boeing-a 777. Tako biste uz pomo jednog ovakvog voza mogli da preemo
rastojanje od Pariza do Rima za samo dva sata. Iako je ideja o Maglev transportu prvi put
predloena pre vie od jednog veka, javni debut Maglev voza se ne oekuje pre 2005. godine.
Nemaki naunici grade maglev vozove na principu sistema elektromagnetne suspenzije,
poznate pod imenom Transrapid, dok japanski naunici prave maglev vozove na principu
sistema elektrodinamike suspenzije. Kljuna razlika izmeu japanskih i nemakih maglev
vozova je u tome to se japanski konstruktori slue super-ohlaenim superprovodnim
elektromagnetima, dok nemaki naunici koriste standardne elektromagnete. Takoe, za
razliku od nemakih maglev vozova koji mogu da levitiraju i u stanju mirovanja, japanski
maglev vozovi se moraju ubrzati do odreene brzine kako bi mogli da ponu da lebde, pa
stoga poseduju i gumene tokove, za razliku od nemakih vozova ije je dno obmotano oko
koloseka.
eskalatora predstavlja par lanaca obmotanih oko dva para zupanika. Elektrini motor od oko
100 konjskih snaga na vrhu konstrukcije pokree gornji par zupanika koji zauzvrat pokree
lananu petlju. Motor i lanani sistem su ugraeni u krovitu, metalnoj strukturi koja se
prostire izmeu dva sprata. Umesto pomeranja ravne povrine kao kod pokretnih traka, u
ovom sluaju lanci pokreu niz stepenika. Svaki stepenik eskalatora poseduje dva seta
tokia, gde se svaki set vozi na po jednoj traci (lancu). Set tokia koji je blii vrhu stepenika
je povezan za rotirajue lance i na taj nain se povlai pod dejstvom zupanika sa vrha
stepenica. Drugi set tokia jednostavno klizi na svojoj traci, pratei prvi set. Svaki stepenik
poseduje izbrazdanu povrinu, kako bi se uklopio sa stepenikom ispred i iza sebe prilikom
poravnavanja na dnu i na vrhu eskalatora. Osim to pokree glavne lance eskalatora, motor
pokree i traku za pridravanje, koja zapravo predstavlja ravnu pokretnu traku obmotanu oko
niza tokova. Brzina kretanja ovog pojasa je precizno konfigurisana tako da se poklapa sa
brzinom kretanja stepenica koja je najee izmeu 27 i 55 metara u minutu. Naime, eskalator
koji se kree brzinom od 44 metara u minuti je u stanju da preveze 10000 ljudi sa sprata na
sprat za jedan sat to je mnogo vie od kapaciteta bilo kog lifta. Meutim, sistem eskalatora
nije toliko efikasan koliko liftovi kada je u pitanju prevoenje ljudi na rastojanja od vie
spratova.
- ta su to pokretne kartice?
Pokretne kartice poseduju na svojoj povrini nekoliko razliitih slika koje vidimo ili
ne vidimo u zavisnosti od ugla posmatranja. Nekada su se pravile kartice koje su imale
kombinacije dve ili tri slike, npr. slike automobila i ime firme, ali se danas prave kartice koje
poseduju vie od 20 vidljivih slika, tj. praktino itav jedan kratki video zapis. Ovakve kartice
koriste specijalnu tehnologiju koja se zove lentikularno tampanje. U ovom procesu se uzima
nekoliko razliitih slika koje se tampaju u naizmeninim trakama na poleini providnog
plastinog lista. Plastini list poseduje niz iskrivljenih brazdi irokih oko 0,3 milimetra, koje
se nazivaju lentikulama, a koje moemo osetiti na dodir. Poto svetlost proe kroz plastini
list, dolazi do njenog reflektovanja sa glatkog belog papira koje nalazi ispod sloja plastike.
Odbijena svetlost prolazi kroz trake slika odtampane na plastinoj ploici, a zatim kroz
lentikulu. Svaka lentikula je napravljena tako da prelama odbijenu svetlost pod odreenim
uglom i na taj nain uveava svaku sliku u odreenom ugaonom intervalu. Sve trake slika su
poreane tako da se svaka slika prelama u istoj meri, ali pod razliitim uglom. Na taj nain,
menjanjem ugla pod kojim posmatramo karticu, u nae oi e postupno stizati svetlost
reflektovana sa razliitih slika odtampanih na kartici.
- ta su to pametne kartice?
Pametne kartice po svojoj veliini i obliku podseaju na kreditne kartice, samo to za
razliku od kreditnih kartica koje za skladitenje podataka koriste magnetnu traku, pametne
kartice u svojoj unutranjosti neposredno ispod malog zlatnog kontaktnog jastuia vidljivog
na povrini kartice, sadre ugraen 8-bitni mikroprocesor. Pametne kartice najee poseduju
do 1 kilobajt RAM-a, 16 kilobajta PROM-a, 24 kilobajta ROM-a, a njihov 8-bitni procesor
radi pri brzini od 5 MegaHerca. Pametne kartice poseduju serijski interfejs, a napajaju se
elektrinom energijom sa automata - itaa kartice. Kada se ubace u odgovarajui kompjuter
ili automat, pametne kartice pruaju kompjuteru na uvid podatke zapisane u njihovoj
memoriji. Magnetni zapis na obinim kreditnim karticama se moe lako prepravljati ili brisati
uz pomo odgovarajue opreme, pa su stoga neke evropske zemlje nedavno uvele znatno
pouzdanije i sigurnije pametne kartice koje nalaze primenu kao elektronski novac,
identifikacione kartice, kreditne kartice, a primenjuju se i u kompjuterskim sistemima
- ta su to pametne etikete?
Danas se smatra da e dugaki redovi za kasama u prodavnicama ieznuti do 2005.
godine, jer se do tada najavljuje uvoenje pametnih etiketa koje e zameniti dananje UPC bar
kodove na prodajnim proizvodima. Ove pametne etikete predstavljaju zapravo radiofrekventne identifikacione (RFID) nalepnice koje su u stanju da komuniciraju sa mrenim
sistemom koji prati kretanje svakog proizvoda od stajanja na polici, preko ubacivanja u korpu
i izlaska iz prodavnice, pa sve do korienja i bacanja, odnosno recikliranja njegovog omota.
Umesto da radnik za kasom kompjuterski oitava svaki bar kod, elektronski sistem e nakon
naeg izlaska iz prodavnice sa odreenim proizvodima koji poseduju RFID etiketu, cenu
kupovine automatski skinuti sa naeg bankovnog rauna. Danas postoje dva osnovna tipa
RFID etiketa, a to su: induktivno skopane RFID etikete (koje osim silicijumskog
mikroprocesora poseduju i namotaje bakarne ili aluminijumske ice koji se ponaaju kao
antena etikete, s obzirom da alju signal ka itau, a kalem i ip su obmotani staklenim ili
polimernim materijalom) i kapacitivno skopane RFID etikete (koje osim silicijumskog
mikroprocesora koji moe da skladiti 96 bitova informacija u koje spadaju ime
proizvoaa, ime proizvoda i 40-bitni serijski broj - to je dovoljno da se jedinstveni kodovi
pridaju trilionima razliitih proizvoda, poseduju i provodno ugljenino mastilo koje je zajedno
sa ipom zalepljeno za papirni supstrat). Za razliku od induktivno skopanih RFID etiketa
koje napaja magnetno polje, kapacitivno skopane RFID etikete napaja elektrino polje koje
stvara ita, a iako su kapacitivno skopane RFID etikete dvostruko jeftinije od induktivno
skopanih RFID etiketa, njihov domet za sada iznosi samo oko 1 santimetar, a da bi se
napravio globalni sistem triliona komunicirajuih etiketa, potrebno je da njihov pojedinani
domet iznosi barem jedan ili vie metara.
- ta su to pametni prozori?
U jednu od tehnologija ijom bi se implementacijom smanjile energetske kune
potrebe spadaju i pametni prozori koji su u stanju da po potrebi blokiraju ili proputaju prolaz
Suneve svetlosti ka unutranjosti kue i na taj nain smanje elektrine trokove za
osvetljenje, kao i za grejanje tokom zime i hlaenje kue tokom leta. Do danas su se samo
zavese i venecijaneri koristili za zatamnjenje sobi, ali Research Frontiers je trenutno jedina
kompanija koja radi na novoj vrsti prozora koji sadre mikroskopski male estice koje su u
stanju da apsorbuju ili proputaju svetlost u zavisnosti od toga da li postoji tok struje kroz
njih. Ureaji na bazi ovih estica se esto nazivaju svetlosnim ventilima ili SPD-ima
(Suspended Particle Device). Jedan pametni prozor na bazi SPD-a se sastoji od dve providne
staklene ili plastine ploe provodnog materijala (koji oblae ove dve ploe), SPD-a (miliona
tamnih estica rasporeenih izmeu dve ploe), tene suspenzije ili filma (koji dozvoljava
esticama da slobodno plutaju izmeu dve ploe), kao i od kontrolnog ureaja. Kada se
dovede struja na provodni materijal kojim su obloene dve granine ploe prozora,
uspostavlja se tok struje kroz estice rastvorene izmeu dve ploe. Ova struja izaziva reanje
estica du pravih linija i na taj nain, svetlost prolzi kroz prozor. Kada se iskljui dovod
struje ka prozoru, estice u njegovom sreditu gube jednostranu orijentaciju i prestaju da
proputaju svetlost. Napon na prozoru se moe podeavati pomou potenciometra tako da se
intenzitet svetlosti koji proputa prozor moe podeavati. Fotoelije ili neki drugi senzori se
mogu koristiti radi automatskog podeavanja nivoa proputene svetlosti. Osim kunih
prozora, ovakvi pametni prozori se mogu koristiti i na sunanim krovovima, sunanim
vizirima, retrovizorima, naoarima za skijanje i ploastim displejima kompjutera. Osim
tehnologije SPD-a, i teni kristali se mogu koristiti u pametnim prozorima. Teni kristali se
takoe ispravljaju i reaju paralelno pod dejstvom struje (pa tada proputaju svetlost), dok se
sluajno rasporeuju po prostoru bez prisustva elektrinog polja (tada blokiraju prolaz
svetlosti), ali kod njih ne postoji mogunost podeavanja intenziteta proputene svetlosti. Oni
ili proputaju svu svetlost ili blokiraju prolaz svim fotonima. Ipak, za razliku od estine
suspenzije i tenih kristala koji zahtevaju elektrinu energiju da bi proputali svetlost,
elektrohromatski pametni prozori su providni bez prisustva struje, a zatamnjuju se tek kada
provodimo struju kroz njih. Elektrohromatski prozori se prave putem usendviavanja nekoliko
slojeva materijala izmeu dve staklene ploe, a presek jednog ovakvog prozora bi izgledao
ovako: staklena ili plastina ploa, provodni oksid, elektrohromatska supstanca kao npr.
tungsten oksid, jonski provodnik, odnosno elektrolit, sloj materijala koji skladiti jone, drugi
sloj provodnog oksida i drugi stakleni ili plastini sloj. Kada se uspostavi tok struje izmeu
dve oksidne provodne ploe, joni se kreu od sloja koji skladiti jone kroz sloj elektrolita ka
elektrohromatskom sloju, a ovaj proces ini prozor neprozirnim. Kada prekinemo struju kroz
prozor, joni poinju da se kreu od elektrohromatskog sloja ka sloju koji skladiti jone, to
polako vraa prozoru njegovu providnost.
- ta je to Power Paper?
U bliskoj budunosti e postojati knjige iji e listovi biti digitalni papiri na kojima e
moi da se ispisuju tekstovi bilo koje knjige na svetu koju elimo da itamo. Ove knjige, koje
e se tampati sa elektronskim mastilom, moi e pritiskom na dugme da menjaju ispisani
tekst, a u njima e postojati i mikroprocesori, kao i druga elektronska kola koja e obavljati
razliite funkcije. Uz sve to, u ovom mastilu e biti ugraene male i kao papir tanke baterije
koje se zovu Power Paper. Power Paper elija poseduje debljinu od samo pola milimetra i
mogunost stvaranja napona od 1,5 Volti, to je otprilike jednako naponu koji stvaraju baterije
u satovima ili digitronima.
Takoe, vie Power Paper baterija je mogue povezati u niz
kako bi se dobila vea izlazna snaga. Katoda Power Paper baterije je napravljena od cinka, a
anoda od mangan dioksida (MnO2). Standardne silkscreen tamparske prese se koriste za
tampanje baterija na papir ili na neke druge supstrate, pa se na taj nain, Power Paper
baterije integriu u same elektronske ureaje. S obzirom da se Power Paper baterije tampaju
direktno na papir, one su mnogo fleksibilnije od bilo kojih drugih baterija. Poto se elektrode
baterije prave od mastila koje se brzo sui, one mogu biti raznovrsnih oblika, a i za razliku od
obinih baterija, ne moraju da poseduju metalne omotae, koje obine baterije mogu uiniti
kodljivim. Poto u svrhu proizvodnje ne zahtevaju specijalnu opremu, cena pravljenja Power
Paper baterija e iznositi manje od jednog centa po kvadratnom inu (1 in je jednak 2,54
cm). Power Paper baterije se trenutno koriste u pametnim karticama, interaktivnim etiketama
i specijalnim pozivnicama, nekim senzorskim medicinskim ureajima, kao i raznim
elektronskim igrama.
- ta je to elektronsko mastilo?
Na prvi pogled, boca sa elektronskim mastilom bi mogla da izgleda potpuno isto kao i
boca obinog mastila, premda bi paljivije ispitivanje ipak pokazalo da je elektronsko mastilo
sasvim razliito od obinog, pigmentnog mastila. Premda razliite kompanije (E ink iz
Kembrida, MA i Xerox iz Palo Altoa, nedaleko od San Franciska u Kaliforniji) prave razliite
vrste elektronskog mastila, sve ove vrste ipak poseduju neke zajednike osobine koje im
omoguavaju da se preureuju po naredbi, a to su: milioni malih mikrokapsula, mastilo ili
neka uljana supstanca koja ispunjava ove kapsule i pigmentisani ipovi ili loptice sa
negativnim naelektrisanjem koje pluta u njihovoj unutranjosti. Elektronsko mastilo se moe
nanositi na iste materijale na kojima se tampa i obino mastilo, a u sluaju digitalnih knjiga,
stranice su napravljene od ultra-tanke plastike, a elektronsko mastilo pokriva celu povrinu
stranica, pri emu je svaka stranica podeljena na male elije koje su malim icama povezane
sa mikroelektronikom koja je ugraena u plastini list. Ova mikroelektronika primenjuju na
svaku eliju posebnu struju kako bi se na listu knjige pojavio eljeni tekst ili slika. U
elektronskom mastilu kompanije E ink, milioni mikrokapsula se porede sa mnotvom
providnih loptica za plau. U svakoj od ovih loptica za plau se nalazi po nekoliko stotina jo
manjih ping-pong loptica, a umesto vazduhom, lopte za plau su napunjene plavom bojom.
Kada biste ovakvu jednu lopticu za plau pogledali odozgo, videli biste ping-pong loptice
kako plutaju u tenosti, a cela loptica za plau bi bila bela. Meutim, ukoliko biste istu lopticu
pogledali odozdo, njena boja bi bila plava. Kada biste poreali loptice za plau na jednu
poljanu ili prostranu peanu plau, menjanjem njihove orijentacije biste mogli da ispisujemo
tekst na plai. U sluaju stvarnog elektronskog mastila, mikrokapsule su iroke oko 100
mikrometara, a oko 100 000 mikrokapsula moe stati na jedna kvadratni in papira (1 in je
jednak 2,54 cm). U svakoj od ovih mikrokapsula se nalazi oko stotinak malih pigmentisanih
ipova. Kada se primeni elektrino polje na kapsulu, u zavisnosti od znaka polja, ipovi e
prei na gornju ili na donju stranu kapsule. U prvom sluaju, kapsula e imati belu, a u
drugom sluaju, plavu boju. S druge strane, kompanija Xerox radi na tzv. elektronskom papiru
na kome su poreane loptice sa jednom tamnom i jednom svetlom polovinom, a pod dejstvom
elektrinog polja, ove loptice rotiraju i posmatrau se pokazuju u eljenoj boji. U Xerox-ovim
digitalnim knjigama, ove mikroskopske loptice su umoene u uljani sloj koji je povezan sa
gumenim listom knjige. Digitalne knjige ispisane elektronskim mastilom e moi da na
svojim listovima ispisuju tekstove bilo koje knjige na svetu. Jedna od velikih prednosti
elektronskog mastila je da troe veoma malo struje, jer za razliku od kompjuterskih i TV
displeja koji kontinualno obnavljaju sliku, struja se primenjuje na elektronsko mastilo samo
kada je potrebno okrenuti stranu knjige (to zahteva oko 0,1 Vat), nakon ega napajanje
radi odravanja ispisanog teksta nije potrebno. Takoe, prve stranice digitalnih knjiga
poseduju rezoluciju od 200 taaka po inu (200 dpi), to je dvostruko vee od rezolucije LCD
displeja, a to ini digitalne knjige znatno prijemivijim za itanje.
- ta su to elektronski kljuevi?
- ta su to elektronski kompasi?
Elektronski kompasi u vidu irokompasa se koriste na naoj planeti ve 60 godina, to
je znatno due od vremena od oko 7 godina tokom koga se koriste GPS prijemnici koji su
takoe jedna vrsta elektronskog kompasa, ali kojima su sateliti neophodni za rad. Stoga se
pod pojmom elektronskih kompasa danas podrazumevaju senzori magnetnog polja na bazi
magnetootpornikog (MR) efekta. Ovakvi kompasi se mogu nai u okviru jeftinih pakovanja
(od po nekoliko desetina dolara), a neke od njihovih povoljnih strana su te da lako stupaju u
meuvezu sa mikroprocesorom ili drugim tipom navigacione opreme, a i njihov rad ne moe
biti ometen visokim zgradama ili krovom iznad nas, kao to je sluaj sa GPS prijemnicima.
Magnetootporniki (MR) efekat kojim se koriste ovi kompasi podrazumeva menjanje
elektrine otpornosti nekog materijala sa promenom magnetnog polja u kome se on nalazi.
Kao magnetootporniki materijal se u elektronskim kompasima koristi permalegura (legura sa
visokom vrednou magnetne permeabilnosti odnosa magnetne indukcije i jaine
magnetnog polja, pri maloj magnetnoj indukciji i pri malim histerezisnim gubicima) koja se
sastoji od 19 % gvoa i 81 % nikla. Sastavni delovi jednog elektronskog kompasa su:
dvodimenzionalni MR senzor (koji registruje promene u jaini struje kroz MR leguru),
signalna jedinica stanja, jedinica za odreivanja pravca i displej. Na tankom filmu MR legure,
postavljena su 4 MR senzora tako da formiraju kvadrat. Ovakvo kolo se u elektronici naziva
mostom i predstavlja jedan od najpreciznijih naina za merenje promena u otpornosti. Poto je
svaki od 4 MR senzora postavljen pod uglom od 90o u odnosu na susedne senzore, par
senzora koji je usmeren du pravca sever-jug pruae maksimalan, dok e drugi par senzora
pruati minimnalan signal. Kada kompas menja svoju orijentaciju, signalna jedinica stanja e
pojaavati slabu MR struju, kompenzovati temperaturske efekte i slati signal do jedinice za
odreivanje pravca koja e iz primljenih informacija izvoditi ugao pod kojim je kompas
orijentisan u odnosu na spoljanje, Zemljino magnetno polje i ove informacije e slati na
displej. Najjednostavniji tip displeja elektronskih kompasa se sastoji od 8 LED lampica
poreanih tako da pokazuju 4 strane sveta, zajedno sa 4 pravca izmeu svakog od njih
(severoistok, severozapad, jugoistok i jugozapad). U sluaju neto sloenijih displeja, na
ekranu se ispisuje taan ugao (sa preciznou od jednog stepena) pod kojim se nalazimo u
odnosu na linije sila magnetnog polja Zemlje koje se pruaju izmeu njenog severnog i
junog magnetnog pola.
- ta je to elektronski mikroskop?
- ta je to SET?
Uz pomo ugljeninih nanotuba, holandski naunici sa Univerziteta za tehnologiju u
Delftu su nedavno napravili prvi jednoelektronski tranzistor (SET Single-Electron
Transistor) koji funkcionie na sobnoj temperaturi. Ovakav tranzistor e moi da u digitalnim
kompjuterima budunosti zauzme on ili off stanje u zavisnosti od protoka samo jednog
elektrona, a primena ovakvih tranzistora e smanjiti proizvode celokupne dananje
kompjuterske tranzistorske tehnologije do svojih potencijalno minimalnih dimenzija. Obini
tranzistori dananjih kompjutera se zasnivaju na protoku miliona elektrona, a kada se mnogo
tranzistora spoji zajedno, onda se kao rezultat ovakvog kretanja proizvodi i velika koliina
toplote. Upravo usled pojave zagrevanja raunarske konfiguracije sa zbliavanjem tranzistora,
naunici misle da nije mogue smanjenje dimenzija postojeih kompjuterskih komponenti do
jo manjih razmera. Ipak, jednoelektronski prekidai e biti u stanju da premoste ovu barijeru.
Ovakvi ureaji se sastoje od metalnih ostrva odvojenih od dveju elektroda putem okruujueg
mora materijala. Napon koji se dovodi na kapije ostrva omoguava elektronima da
tuneliraju kroz more i da skau na ostrvo tako da formiraju on signale, kao i da skau sa
ostrva nazad u more formirajui off signale. Meutim, i toplota je u stanju da preda
elektronima dovoljno energije za skok na ostrvo, to je i razlog zato su svi dosadanji
jednoelektronski tranzistori funkcionisali samo na veoma niskim temperaturama. Meutim,
grupa holandskih naunika je prevazila ovaj problem time to je napravila veoma mali SET
koji je jedan nanometar irok i 20 nanometara dugaak, tako da se dejstvo toplote pokazalo
zanemarljivim. Korienjem vrha atomic force mikroskopa, oni su napravili male krivine u
jednoj ugljeninoj nanotubi, a upravo su ove krivine u nanotubi imale ulogu mora materijala u
preanjim ureajima, reguliui broj elektrona koji prolazi kroz SET.
- ta su to magnetski friideri?
Za razliku od uobiajenih hladnjaka i klima-ureaja koji se koriste freonima
(hlorofluorougljenicima) ili fosilnim gorivima (ijim sagorevanjem se u atmosferu oslobaaju
gasovi koji dovode do pojaanog efekta staklene bae, a time utiu na globalno zagrevanje),
magnetni hladnjaci koriste vrste magnetne materijale kao rashlaivake agense, a vodu (ili
antifriz) ili gasoviti helijum kao prenosnika toplote. Kao to u obinim friiderima, pod
dejstvom kompresije dolazi do zagrevanja, a pod dejstvom irenja do hlaenja freona, tako se
u magnetnim friiderima, posebni magnetni materijal zagreva pod dejstvom magnetnog polja
(kada se magnetni momenti usmeravaju u pravcu polja), dok se hladi u njegovom odsustvu (tj.
kada magnetni momenti u materijalu postanu nasumino orijentisani). Kao magnetni materijal
se koristi gadolinijum, hemijski element iz porodice retkih zemalja, ije se magnetno ureenje
(tj. prelaz u feromagnetno stanje) deava na temperaturi od 21oC. Jedna ploa gadolinijuma se
nalazi u magnetnom polju, pod ijim dejstvom se zagreva, dok se druga ploa nalazi izvan
polja. Voda ili neki drugi fluid se koristi kao razmenjiva toplote izmeu ove dve ploe. Voda
preuzima toplotu dok prolazi preko (ili kroz) magnetizirane ploe gadolinijuma, a rasipa
toplotu (tj. hladi se) prolaskom kroz topli razmenjiva toplote. Ova emitovana toplota se
skuplja od strane vode iz hladnog razmenjivaa toplote i zatim se ponovo rasipa tokom
prolaska kroz demagnetizirani (hladni) sloj gadolinijuma. Ovakav, kompletan ciklus se izvri
za oko 2 sekunde, nakon ega, gadolinijumske ploe zamenjuju mesta. Ona koja se nalazila u
magnetnom polju, izlazi iz njega, dok se druga, razmagnetisana ploa prebacuje u magnetno
polje. Snaga hlaenja magnetskih friidera iznosi izmeu 200 i 600 Vati u zavisnosti od jaine
primenjenog magnetnog polja i drugih radnih parametara. Poto zapremina dve ploe iznosi
ukupno oko 600 ml, specifina snaga hlaenja iznosi oko 1 Vat/ml.
- ta su to isparavaki hladnjaci?
Isparavaki hladnjaci su ureaji koji za snienje temperature okoline, tj. redukovanje
njene toplotne energije koriste isparavanje neke tenosti, a najee vode. Sistem koji se
sastoji od molekula vode moe postojati u tri razliite faze (vrsta, tj. led, tena, tj. voda i
gasovita, tj. vodena para). Molekuli vode imaju vee energije kretanja u gasovitoj, nego u
tenoj fazi, a prelaz izmeu ova dva fazna stanja vode se postie oduzimanjem toplotne
energije iz okoline, tj. iz vazduha i iz stvari koje se nalaze u jednom ovakvom hladnjaku.
Meutim, da bi se postiglo isparavanje vode i na niim temperaturama od 100oC, to je
temperatura kljuanja vode pri normalnom atmosferskom pritisku, aparatura stvara nizak
pritisak u vazduhu iznad povrine tenosti, pa molekuli vode u znatno veoj meri isparavaju i
na temperaturama bliskim sobnoj. Voda je veoma efikasna supstanca za ovakve tipove
rashlaivakih ureaja, jer poseduje veliku toplotu isparavanja od oko 42 kiloDula po molu.
Takoe, isparavaki hladnjaci zahtevaju da okolni vazduh bude niske relativne vlanosti, jer
je brzina isparavanja obrnuto proporcionalna relativnoj vlanosti. Tako, npr. pri stopostotnoj
relativnoj vlanosti vazduha, nimalo vode ne bi isparavalo i hladnjak ne bi uopte hladio
okolinu.
odrava hranljive sastojke, pre svega vitamine i eere; usporava taloenje sekundarnih
metabolikih produkata, kao to je amonijak; i usporava degradaciju elijskih membrana. S
druge strane, jedan od najmodernijih naina za ouvanje voa i povra se sastoji u njihovom
oblaganju sa tankim slojem smee soja proteina, stearinske kiseline (jedne vrste masnih
kiselina) i pululana (lepljivog eera koji stvaraju peurke).
UPC bar kodu predstavlja proverni broj, pomou koga skener sa kase proverava da li je
skenirani broj ispravan ili nije. Ova, 12. cifra se moe odrediti na sledei nain: saberimo
najpre sve cifre na neparnim poloajima u kodu (1., 3., 5., 7., 9. i 11. cifra), pomnoimo zatim
dobijenu sumu sa 3, a dobijenom broju zatim dodajmo sumu svih cifara na parnim poloajima
u kodu (2., 4., 6., 8. i 10. cifru). Da bi kod bio ispravan, kada se poslednja cifra doda
dobijenom broju u prethodnom proraunu, mora dati broj deljiv sa 10. Svaki put kada se
skenira artikal, proraunava se ispravnost ove poslednje cifre, a kada ona, dodata sumi iz
prethodnog rauna ne daje broj deljiv sa 10, onda skener signalizira da neto nije u redu sa bar
kodom. U okviru prvih 6 cifara koji oznaavaju proizvoaa, najvie ima nula, te se stoga,
one esto eliminiu iz koda, pa se dobija npr. 8-cifreni kod (kao npr. na dvolitarskim flaama
Koka Kole ili Sprajta). Prvi broj u 6-cifrenom identifikacionom broju proizvoaa, takoe,
moe oznaavati neto. Naime, 0, 6 i 7 su standardni UPC brojevi, a prva cifra mora biti nula
kako bi ovaj deo koda mogao da se skrati putem oduzimanja nula; 1, 8 i 9 su rezervisani
brojevi; 2 oznaava raznovrsne proizvode (najee hranu); 3 oznaava farmaceutske
prioizvode; 4 koriste prodavnice kada su samo one u stanju da prepoznaju kod, a 5 odgovara
kuponima. Ipak, ako elite da deifrujete pruge na bar kodovima, uoite najpre najtanju prugu
i uzmite da je njena debljina jedinina. Sve ostale pruge deblje od nje, poseduju
proporcionalno veu irinu, koja moe biti dvostruko, trostruko ili etvorostruko deblja u
odnosu na jedinino debelu prugu, a isti odnos debljina vai i za praznine izmeu pruga. Na
poetku svakog koda se nalaze 1-1-1, to se oznaava kao crna pruga iroka jednu jedinicu,
praena belom prugom irokom jednu jedinicu, praena crnom prugom irokom jednu
jedinicu. Nakon poetnog dela, sve cifre iz 12-cifrenog broja ispod pruga se oznaavaju kao:
0 = 3-2-1-1, 1 = 2-2-2-1, 2 = 2-1-2-2, 3 = 1-4-1-1, 4 = 1-1-3-2, 5 = 1-2-3-1, 6 = 1-1-1-4, 7 =
1-3-1-2, 8 = 1-2-1-3, 9 = 3-1-1-2 (interesantno je da je suma uvek jednaka 7), pri emu se
svaka od cifara obeleava pomou pruge, praznine, pruge i praznine odgovarajuih debljina, a
izmeu 6. i 7. cifre se nalazi standardni kod 1-1-1-1-1 koji se naravno, sastoji od prugepraznine-pruge-praznine-pruge jedininih debljina.
- ta su to detektori lai?
Poligrafi, poznatiji pod imenom detektori lai, predstavljaju instrumente koji snimaju
fizioloke reakcije bia tokom iniciranja odreenih misli u njima. Poligrafi, zapravo,
predstavljaju kombinaciju nekoliko razliitih medicinskih ureaja koji se koriste za
nadgledanje promena koje se deavaju u odreenim delovima tela, kao to su npr. ritam
otkucaja srca, krvni pritisak, brzina disanja, elektrostatiki naboj koe ili njena oznojenost.
Premda poligrafi nikada ne mogu biti u stanju da sa apsolutnom sigurnou nagovetavaju
istinitost ili neistinitost iskaza ispitivane osobe, oni su ipak esto korisni kada su u pitanju
snimanja nevoljnih fizikih reakcija na spominjanje odreene teme ili pitanja u razgovoru.
Prilikom poligrafskog eksperimenta, na ispitanika se postavlja nekoliko cevi i iica koje
snimaju njegove spontane telesne reakcije. Dva pneumografa (gumene cevi ispunjene
vazduhom) se stavljaju na grudi i stomak ispitanika. Kada se grudi ili trbuni miii proire,
dolazi do premetanja vazduha u cevi, to je u nekadanjim analognim poligrafima delovalo
na mehove ureaj slian harmonici koji se skuplja kada se vazduh u tubi sabije. Ovi
mehovi su bili zakaeni za mehaniku polugu koja je pomou penkala iscrtavala promene u
disanju na pokretnom papiru. U dananjim, digitalnim poligrafima, mehovi su zamenjeni
pretvaraima koji promene u energije nastale pod dejstvom pomeraja vazduha u tubi prevode
u elektrine signale. Takoe, maneta za merenje krvnog pritiska se stavlja oko gornjeg dela
ruke ispitanika. Kako krv prolazi kroz krvne sudove u ruci, stvara se jedva ujan zvuk, a
zvune promene pritiska pod dejstvom ovog zvuka se prenose na vazduh u cevi privrenoj
za manetu, to se opet pomou mehova ili pretvaraa prevodi u grafik na papiru ili u
fluktuacije elektrine struje. Uz ova dva aparata, i dva galvanometra (ureaja za merenje
jaine elektrine struje) se stavljaju na dva prsta ispitanika, ime se meri provodljivost koe.
Kada je koa oznojena, ona provodi struju mnogo bolje nego kada je suva, pa se merenjem
provodljivosti koe moe znati nivo njene oznojenosti.
pomeraj metala sa veom otpornou biti manji, pa se stoga merenjem ovog pomeraja
pomou para elektrinih kola (fazni demodulatori) moe identifikovati tip detektovanog
metala. Pulsno-indukovani detektori metala alju oko 100 strujnih pulseva kroz kalem, pri
emu svaki puls stvara kratkotrajna magnetna polja koja sa zavretkom pulsa menjaju
polaritet i nestaju pri emu nastaje otri nekoliko mikrosekundi dugaak elektrini pik koji
zatim generie oko 30 mikrosekundi dugaak reflektovani puls itd. Ukoliko se metalni
predmet nalazi u magnetnom polju detektora, pulsevi e stvarati suprotno usmereno magnetno
polje u metalu, koje e dovesti do dueg trajanja reflektovanog pulsa, to e inicirati pitanje
detektora. Tonsko-frekventni oscilirajui detektori, takoe poseduju dva kalema povezana sa
oscilatorom koji stvara hiljade pulseva u sekundi, pri emu je frekvencija oscilovanja struje
razliita u dva kalema. Proputanjem naizmenine struje kroz kalem stvaraju se radio signali
koji se skupljaju na malom prijemniku na kontrolnoj kutiji koji ih prevodi u razliite tonove u
zavisnosti od razlike u frekvencijama izmeu kalema. Indukovano magnetno polje u
metalnom telu interferira sa frekvencijom emitovanih radio talasa to dovodi do promene
visine tonova.
- ta sadre vatrospremi?
Aparati za gaenje poara sadre razliite hemijske supstance u zavisnosti od njihove
primene. Runi vatrospremi sadre smeu azota i ugljen dioksida pod visokim pritiskom, dok
aktivni materijal moe biti prah kalijum bikarbonata (KHCO3), tena voda ili isparljivi
fluorougljenik, od kojih se najefikasnijm smatra bromhlordifluormetan (CF2ClBr), poznat i
pod nazivom halon 1211. Brom i fluor su izrazito efikasni u gaenju poara jer neverovatno
brzo vezuju atome vodonika, koji su glavni element u lancu reakcija sagorevanja. Atomi
broma i fluora se oslobaaju u atmosferu prilikom razgradnje halona pod dejstvom toplote
plamena, stvarajui tako katalitiki ciklus koji ukljuuje molekule HBr i HCl, a ovaj ciklus
pretvara aktivne atome vodonika u stabilne dvoatomske molekule vodonika, prekidajui tako
lananu reakciju gorenja. Ipak, 1994. godine je otkriveno da haloni oslobadjaju atome fluora i
bora koji odlaze u visoke slojeve atmosfere, gde smanjuju koncentraciju molekula ozona u
jednom katalitikom ciklusu. I pored intenzivnih istraivanja, jo uvek se nije pronalo tako
efikasno sredstvo za gaenje poara kao to su haloni, a da su pri tome nekodljivi za ivotnu
sredinu. Trenutno se vre istraivanja na hidrofluorougljenicima koji slino azotu i ugljen
dioksidu, deluju tako to apsorbuju toplotu i redukuju kiseonik iz okoline, a da pri tome ne
unitavaju ozonski omota, ali im ipak nedostatak atoma broma i fluora ne dozvoljava da
prekinu lananu reakciju sagorevanja i ugase vatru tako brzo kao haloni.
- ta su to sigurnosne ibice?
ibice koje se danas uglavnom koriste nazivaju se sigurnosnim ibicama, s obzirom da
se mogu upaliti samo ako sa njima delujemo trenjem na tano odreenu povrinu. Tako se
uobiajene sigurnosne ibice sastoje od drvenog tapia na ijem vrhu se nalazi antimon
sulfid, oksidaciono sredstvo, najee u vidu kalijum hlorata, sumpor (koji se lako oksiduje
to izaziva sagorevanje ibice), neki lepak kao vezivno sredstvo sastavnih komponenti
palidrvca i boja. esto se sloj drveta neposredno ispod vrha ibice oblae sa parafinom koji
znatno lake (a i na niim temperaturama) poinje da gori nego drvo. Sama ova smea nije u
stanju da zapone reakciju sagorevanja, ve joj u tu svrhu moramo predati energiju. Ipak,
trljanjem o bilo kakvu povrinu emo teko uspeti da joj predamo dovoljno energije za
iniciranje reakcije sagorevanja, ve na vrh ibice moramo delovati trenjem pomou specijalne
naborane povrine koja je prevuena fosforom, kao i staklastim prahom i lepkom koji dri
ovaj prah i fosfor u mestu. Kada se ibica kresne, toplota trenja izaziva prelazak crvenog
fosfora u beli fosfor, to dovodi do paljenja itavog vrha ibice, a plamen sa nje se zatim
prenosi i na drvenu drku. Za razliku od njih, prvim drvenim ibicama koje su se dobijale
umakanjem drvenih tapia u neku sumpornu (ili fosfornu) rastopljenu masu, za paljenje nije
bila potrebna tano odgovarajua povrina, ve su se one mogle trenjem upaliti o bilo ta kao
npr. o kremen, mirgl-papir, trotoar, farmerke ili ak i izmu kao u kaubojskim filmovima.
Postoje takoe i tzv. hemijske ibice koje se prave presvlaenjem vrha drvenog tapia sa
sumporom i smeom kalijum hromata i nekog eera, a one se pale potapanjem njihovog vrha
u sumpornu kiselinu.
- ta je to kamena hartija?
Pre nego to su stari Kinezi 105. godine nove ere izumeli proces dobijanja hartije iz
drvea (vodena smea celuloznih vlakana kore duda se prostirala preko kalupa od bambusovih
trski, gde se nakon suenja smee nalazila meka papirna prostirka), Sumerci su pisali na
glinenim ploicama, Egipani na papirusu, Grci na pergamentu, Rimljani na bronzi i olovu,
Indijci na koljkama, Inke na palminom liu, srednjevekovni Evropljani na daicama
obloenim voskom, Rusi na brestovoj koriTokom 3. veka, skupi pergament je poela da
potiskuje jeftinija hartija koja se tada dobijala iz starih krpa, konopaca i ribarskih mrea, a
neto kasnije iz materija bogatih celulozom (vezivnim elijskim tkivom kod biljaka u okviru
koga se nalazi najvei deo ugljenika sa nae planete), kao to su drvea. Tek u 19. veku,
hartija je prestala da se izliva u pojedinanim listovim, jer se izumeo proces kontinualne
proizvodnje traka hartije koje su se namotavale na valjke. Naime, drvene daske su se
pritiskale uz kameno tocilo, a tako dobijena kaa se kuvala u vodi i izlivala u trake. Ipak, za
dobijanje hartije se naalost, jo uvek koriste iva drvea, koja se esto nazivaju pluima
planete, jer bez njihov ivot ljudskih bia na Zemlji ne bi bio mogu. Meutim, postoji
razvijena, premda i malo koriena tehnologija dobijanja hartije iz kamenja, tanije iz bazalta,
tufa (vulkanski kamen) ili peska. Naime, iz maine u kojoj se rastapa bazalt, izvlae se
snopovi tankih neprekidnih niti brzinom od dva kilometra u minutu. Izravnati sloj vlakana se
impregnira (ojaava) sa jeftinim formaldehidnim smolama ime se dobija tanka traka hartije
slina indigo-papiru, ali mrke boje. Na ovu, mrku hartiju se zatim nanosi kaolinski prah ime
se dobija hartija sneno bele boje, pet puta tanja, ali i mnogo vra od obinog papira.
Kamena hartija, usled svoje velike otpornosti na kidanje omoguava da se brzina rada
tamparskih rotacionih maina povea nekoliko puta, slike na njoj su mnogo otrije, a boje su
podjednako kvalitetne kao i na obinom papiru. Kamena hartija je na dodir svilasta i meka,
tako da se teko moe poverovati da je dobijana iz kamena. Osim toga, kamena hartija moe
da izdri nekoliko hiljada puta vie previjanja od obine hartije, otpornija je na vatru, dejstvo
vode i bakterija. Zastupnici tehnologije kamene hartije smatraju da bi se uvoenjem ove
tehnologije mogli spasti desetine miliona hektara uma, a i reke bi postale mnogo istije, jer
se pri proizvodnji kamene hartije ne stvaraju otpadne materije. Ova nova vrsta hartija e
moda jednog dana nai iroku primenu u svetu oko nas i to kao: dugoveni papirni
dokumenti, tanke antikorozivne cevi, tapeti koji se mogu prati, odea, termoizolacione
graevinske konstrukcije itd.
- ta su to miriljave razglednice?
Ukoliko ste nekada u potanskom sanduetu pronali razglednicu na kojoj je izmeu
ostalog postojao i obojeni kvadrati na kome je pisalo zagrebi i pomirii onda ste se ve
susreli sa tehnologijom mikroenkapsulacije. Naime, u okviru ove tehnologije, aromatina
hemijska supstanca se pakuje u male elatinozne ili plastine loptice prenika nekoliko
mikrona (hiljaditih delova milimetra). Svaki put kada zagrebemo datu povrinu, mi zapravo
lomimo nekoliko ovih miriljavih loptica (od nekoliko miliona loptica) iz kojih se oslobaa
isparljiva supstanca koja dolazi do naeg nosa i izaziva mirisni doivljaj. S obzirom da
prilikom svakog grebanja otvorimo svega nekoliko kapsula sa mirisom od oko nekoliko
miliona prisutnih kapsula, ovakvi proizvodi su u stanju da desetinama godina stvaraju mirise
nesmanjene sveine. Mikroenkapsulaciona tehnologija se prvi put koristila za pravljenje
indigo papira, odnosno neugljeninog papira za kopiranje. Naime, gornji sloj indigo papira je
obloen sa mikrokapsulama koje sadre bezbojno mastilo. Kada piemo po papiru, lomimo
odreeni broj ovih kapsula iz kojih se oslobaa mastilo koje se zatim mea sa razvijaem
(specijalnom hemijskom supstancom) sa sledeeg sloja papira prilikom ega se stvara tamna
boja koja ostavlja trag na donjem sloju papira. Tehnologija mikroenkapsulacije se danas
koristi i u mnogim miriljavim slikovnicama ili knjigama, kartonskim bocama parfema, a
nalaze i niz drugih primena u elektronici, hemijskoj industriji, industriji tekstila, deterdenata,
hrane itd.
pritiskanja dugmia sa vrha boce, pritisak tenog propelanta se smanjuje, i propelant poinje
da kljua, pa estice poinju da formiraju gasoviti sloj na vrhu unutranjosti boce. Ovaj
gasoviti sloj pod pritiskom poinje da potiskuje tenost ispod sebe kroz cevicu ka otvoru
boce. Neke sprej-boce, kao npr. one sa bojama, sadre u sebi kugline leajeve koji pomau
da se tokom meanja propelant i proizvod dobro pomeaju tako da se proizvod izbacuje u
vidu fine magle. Kako tenost poinje da naputa bocu, u sve veoj meri se poveava
gasoviti sloj na vrhu unutranjosti boce, to kod nekih boca dovodi do pojave jo finijeg
aerosola, dok kod nekih izaziva pojavu pene na izlazu boce. Sve do osamdesetih godina 20.
veka, u svrhu propelanta su se koristili hlorofluorougljenici (CFC), ali kada je otkriven
njihov uticaj na razaranje ozonskog omotaa Zemlje, kao propelant je u najveoj meri poeo
da se koristi kondenzovani gas petroleuma.
- ta su to svetlei tapii?
Svetlei tapii predstavljaju male duguljaste tapie koji poinju da emituju svetlost
kada se malo saviju, a njihova esencijalna osobina lei u tome da se uopte ne zagrevaju
tokom svetljenja, pa se stoga mogu slobodno drati u ruci. Za emitovanje svetlosti, svetlei
tapii koriste energiju dobijenu iz hemijske reakcije, koja se odvija u nekoliko koraka.
Tipini komercijalni svetlei tapii sadri u sebi rastvor vodonik peroksida (H2O2), rastvor
koji sadri fenil oksalat estar, kao i fluoroscentnu boju. Na poetku hemijsku reakcije,
vodonik peroksid oksiduje fenil oksalat estar, a kao rezultat se dobijaju fenol i nestabilni
estar peroksidne kiseline, koji se veoma brzo razlae na dodatni fenol i ciklino peroksidno
jedinjenje, koje se zatim razlae na ugljen dioksid pri emu se oslobaa odreena koliina
energije koja se predaje fluorescentnoj boji. Pod dejstvom primljene energije, elektroni iz
atoma fluoroscentne boje skau na vie energetske nivoe, a prilikom povratka na osnovna
energetska stanja emituju po jedan foton. Mnogo ovako emitovanih fotona daje svetlost
odreene boje. Pre nego to aktiviramo lampu, dva rastvora se dre u odvojenim komorama.
Fenil oksalat estar i boja ispunjavaju najvei deo plastinog tapia, a rastvor vodonik
peroksida koji se naziva aktivatorom se nalazi u maloj, lomljivoj staklenoj ampuli na sredini
tapia. Kada savijemo plastini tapi, staklena ampula se prelama i dva rastvora poinju da
se meaju, to kao rezultat daje svetlost. U zavisnosti od jedinjenja koje se koriste u
hemijskoj reakciji, ona moe trajati nekoliko minuta ili nekoliko asova. Ukoliko elimo da
ve aktivirani svetlei tapi sauvamo za sledei dan, onda je najbolje da ga stavimo u
friider, jer e sniena temperatura usporiti odigravanje hemijske reakcije, pa e tapi due
svetleti. Isto tako, tapi e u toplijoj sobi svetleti znatno svetlije, jer e se reakcija na
povienoj temperaturi bre odigravati.
- ta su to mezonske vage?
Kada biste imali zadatak da izmerimo masu neke velike graevine, sasvim sigurno ne
biste ni pomislili na mogunost njenog razmontiranja i stavljanja pojedinanih potpornih
stubova, betonskih armatura i slinih delova konstrukcije na vagu. Naunici moskovskog
Instituta za geoloka istraivanja su pronali nain merenja masa raznih graevina uz pomo
tzv. kosmike ili mezonske vage koja u sebi ne poseduje nikakve mehanike dosetke. Naime,
umesto mehanikih delova, ova vaga koristi energetske atomske estice koje stiu na Zemlju
iz dalekih kosmikih prostranstava, odnosno tzv. kosmiko zraenje. Visokoenergetsko
primarno kosmiko zraenje u sudarima sa esticama iz visokih slojeva atmosfere proizvodi
niz novih, sekundranih estica ukljuujui i mi-mezone, veoma prodorne estice koje se
sastoje od po jednog kvarka i jednog antikvarka i koje mogu da prodru i do nekoliko stotina
metara ispod Zemljinog tla. Naravno, to prepreka na njihovom putu raspolae veom masom,
to e njihov intenzitet (odnosno ukupan broj mezona koji pristignu na detktor u jedinici
vremena) po izlasku iz prepreke biti manji. Stoga, odreujui stepen slabljenja snopa mimezona koji su proli kroz neku graevinu, brdo ili rudnik, moemo da zakljuimo koliko
materije sadri prepreka na njihovom putu. Da biste to uinili, moramo da upotrebimo
osetljive nuklearne detektore brojae mi-mezona od kojih jedan postavljamo ispod temelja
graevine, pod brdo ili u okno rudnika iju masu elimo da odredimo, dok se drugi nalazi u
vazduhu po mogustvu neposredno iznad graevine. Primenjujui ovakvu metodu merenja,
ruski naunici su izraunali da hotel Moskva u Moskvi ima masu od 45 000 tona, a istom
tehnikom merenja, odreen je i sadraj pojedinih minerala na nekim mestima na Zemlji, kao i
koliina vode u snenim pokrivaima itd.
- ta su to pijunske muve?
pijunske muve za razliku od drugih tipova mikro letelica, lete imitirajui pokrete
insekata. Ovi robotski insekti su veliki izmeu 10 i 25 milimetara, a mahanjem krila stvaraju
vazdune virove koji im omoguavaju da se odravaju u vazduhu. Na kraju svakog zamaha,
krilo se rotira unazad stvarajui tako backspin koji omoguava podizanje tela, slino teniskoj
loptici koja se podie u vazduhu pod dejstvom backspin-a. Danas postoje dva tipa pijunskih
muva, a to su: mikromehaniki insekti koji se prouavaju na Univerzitetu u Berkliju u
Kaliforniji i tzv. entomopteri koje prave istraivai sa Instituta za tehnologiju u Dordiji.
Entomopter je u stanju da se kree kroz holove, ventilacione sisteme, kao i da prolazi ispod
vrata, a osnovni delovi od kojih se sastoji su: trup (kuite motora i primarnog rezervoara za
gorivo), dva krila (prednje i zadnje krilo napravljeno od tankih filmova, a koji su povezani za
trup u X konfiguraciji), dodatni motor bez unutranjeg sagorevanja (koji je zakaen za krila i
izaziva njihovo mahanje), senzori (za posmatranje napred, nadole i sa strane), kamere
(osetljive na mirise), povrinski mehanizmi kormilarenja (koji pruaju pomo navigaciji kada
se letelica nalazi na zemlji), radio antena, ruke i noge (koji se zajedno nazivaju povrinskim
lokomotorima koji se suprotstavljaju inerciji i predstavljaju dodatno skladite goriva).
Entomopter se snabdeva energijom iz hemijske reakcije. Naime, monopropelant se ubacuje u
telo letelice gde izaziva hemijsku reakciju pri kojoj se oslobaa gas, iji pritisak pokree
klipove u telu, koji su povezani sa krilima i izazivaju njihovo mahanje. Neto gasa se isputa
kroz ventile u krilu, pa se na ovaj nain izvodi okretanje ili podizanje letelice u prostoru. S
druge strane, Robofly (jedan tip mikromehanike letelice), napravljen je od Plexiglass-a, a
modelovan po izgledu vone muice sa krilima umoenim u mineralno ulje. 6 motora (po 3 na
svakom krilu) pokreu krila napred, nazad, gore i dole. Naredni tip Robofly-a e biti
napravljen od nerajueg elika, imae masu od 43 miligrama, raspon krila od 10 do 25
milimetara, krila napravljena od Mylar filma, a bie napajan Sunevom energijom pomou
piezoelektrinog pobuivaa koji e pokretati krila. Smatra se da e nam mikroletelice uskoro
davati mnogo bre i detaljnije informacije o nebeskim telima (npr. planetama, satelitima i
asteroidima) od savremenih, velikih kosmikih letelica. One e takoe imati pristup mnogim
mestima u koje ljudi i velike maine nisu u stanju da kroe (npr. u blizini erupcije vulkana,
zemljotresa, tornada itd.), a koristie se i za nadgledanje saobraaja, raznih zemaljskih
predela, ispitivanje strujovoda, pravljenje fotografija iz prirode i dr.
- ta je to Peningova klopka?
Peningova zamka predstavlja ureaj koji koristi elektrina i magnetna polja za
hvatanje i uvanje naelektrisanih estica, tj. jona, a najvaniju primenu u poslednje vreme
nalazi kao aparatura za uvanje antimaterije u vremenu od po nekoliko dana. Poznato je da se
antimaterija i materija prilikom susreta anihilaraju, tj. pretvaraju u iste elektromagnetne
talase, pa je stoga uvanje antimaterije i spreavanje njenog kontakta sa materijom pravi
problem i izazov za naunike. U Peningovoj klopci, dve baterije na krajevima proizvode
elektrino polje, dok magnetno polje putuje normalno na linije sila elektrinog polja. Ovakvo
uzajamno dejstvo elektrinog i magnetnog polja omoguava ravnoteu sila u sreditu
aparature i stoga dugotrajno uvanje naelektrisanih estica, npr. antiprotona, u praznom
prostoru izmeu dve baterije. U novijim eksperimentima uvedeno je i dodatno elektrino polje
koje rotira oko linija sila magnetnog polja, a ovaj izum omoguava neodreeno dugo uvanje
jona, a osim toga, u mnogim eksperimentima ukljuen je i plavi laser koji hladi jone do vrlo
niskih temperatura i tako usprava njihovo kretanje, pa im na taj nain i smanjuje verovatnou
bekstva iz klopke.
- ta je to Dozefsonov spoj?
Dozefsonov spoj predstavlja ime sendvia napravljenog od dva sloja superprovodnih
materijala izmeu kojih je umetnut tanak sloj nekog provodnog materijala koji nije
superprovodnik elektrine struje. Ovaj spoj je dobio ime po Brajanu Dozefsonu (Brian
Josephson) koji je 1962. godine predvideo da bi superprovodni elektroni mogli da tuneliraju
kroz sredinji sloj, kreui se tako slobodno izmeu dva superprovodna kraja, a za ovo otkrie
mu je 1973. godine pripala i Nobelova nagrada za fiziku. Ispod kritine temperature svakog
superprovodnika, sila izmeu dva elektrona prestaje da bude odbojna i postaje blago privlana
kao rezultat specifine nisko-temperaturske interakcije elektrona sa jonskom reetkom metala.
Ovo blago privlaenje im dozvoljava da se spuste u nie energetsko stanje, stvarajui tako
energetsku prazninu, to doputa struji elektrona da se kree bez sudaranja sa jonima reetke,
pa je stoga elektrini otpor ovakvih materijala jednak nuli. U jednom Dozefsonovom spoju,
sve dok se ne postigne odreena kritina vrednost struje, parovi elektrona nesmetano prolaze
kroz sredinji sloj pri emu zbog odsustva magnetnog polja ne nailaze ni na kakav otpor, a
kao rezultat toga pad napona u spoju je jednak nuli. Meutim, kada jaina struje premai
kritinu vrednost (ili ako se stvori magnetsko polje), dolazi do pojave drugog, vremenski
zavisnog napona du spoja i do naruavanja superprovodnosti barijere, a upravo prelaz
izmeu ova dva stanja Dozefsonovog spoja (superprovodno stanje - 1 i otporno stanje - 0) i
njegova detekcija lee u sri mnogih dizajniranih elektronskih ureaja budunosti.
- ta je to SQUID?
SQUID (Superconducting QUantum Interference Device) je akronim za
superprovodni kvantni interferirajui ureaj, koji predstavlja veoma osetljivo elektrino
kolo sastavljeno od dva Dozefsonova spoja koji prekidaju strujnu petlju. Ovaj ureaj
predstavlja osnovu komponentu raznih tipova magnetometara i voltmetara koji su u stanju da
izmere napon i od samo nekoliko pikovolti (i struju jaine od 10-15A), to ih ini 1000 puta
osetljivijim od drugih dostupnih vrsta voltmetara. Rad SQUID-a se bazira na veoma velikoj
osetljivosti na ukupnu koliinu magnetnog polja koje prolazi kroz petlju, a mereni napon je
blisko povezan sa vrednou ovog magnetnog polja. Zahvaljujui svojoj izuzetno velikoj
osetljivosti, SQUID je u stanju da vri merenja magnetskih pojava ak do nivoa kvanta
magnetne energije (tzv. Borov magneton). SQUID se koristi u najrazliitijim vrstama
istraivanja. Tako, npr. poto mozak funkcionie elektrino, mogue je praenjem magnetnih
polja nastalih pod dejstvom neurolokih struja, posmatrati aktivnost mozga ili srca. U
geolokim istraivanjima, SQUID magnetometar je u stanju da detektuje ostatke iz istorijskih
geofizikih promena u Zemljinom magnetnom polju u kamenju. Takoe, i podmornice u
prolazu deluju na promenu ambijentalnog magnetnog polja, pa se SQUID moe koristiti za
detekciju poloaja raznih vrsta podmornica, brodova i drugih vozila, a napravljen je i SQUID
skenirajui mikroskop, kod koga se SQUID eta po povrini uzorka, a na osnovu promena u
magnetizmu uzorka stvara se njegova slika.
- ta su to spintronici?
Spintronici su elektronski uredjaji budunosti koji e za svoje funkcionisanje koristiti
osim naelektrisanja elektrona i njegov spin. Spin je fundamentalna karakteristika svih
elementarnih estica i predstavlja ugaoni momenat estice, to po klasinoj predstavi
odgovara rotaciji estice oko svoje ose. Meutim, na osnovu kvantne mehanike, smatra se da
estice nemaju neku odreenu osu. Ono to nam spin govori je ustvari, kako estica izgleda
posmatrana iz razliitih pravaca. Tako, estice sa spinom 0 (fotoni) odgovaraju takama, jer
izgledaju iste iz svih pravaca; estice sa spinom 1 (gluoni i virtuelni fotoni) odgovaraju
strelama, jer izgledaju iste samo ako se okrenu za ceo krug (360o); estice sa spinom 2
(graviton) odgovaraju obliku dvostrane strele, jer izgledaju isto ako se okrenu za pola kruga
(180o); dok estice sa spinom jednakim jednoj polovini (protoni, neutroni, elektroni) se sa
stanovita spina teko mogu zamisliti jer izgledaju isto tek kada se okrenu za dva puna kruga
(720o) S obzirom na to, spin protona, neutrona i elektrona moe imati samo dve vrednosti:
+1/2 i 1/2, odnosno moe biti usmeren na ''gore'' i na ''dole''. Iako jo uvek nije u potpunosti
prevazien problem odravanja elektrona u odreenom spinskom stanju, napravljeni su prvi
elektronski ureaji koji koriste spin polarizovane struje, odnosno struje elektrona iji su
spinovi orijentisani u istom smeru. Ovakva spin polarizovana struje elektrona se dobija
proputanjem kruno polarizovane svetlosti kroz odreeni nanostrukturni materijal.
- ta su to optika vlakna?
U poslednjih dvadeset godina, u telefonskoj industriji i u Internet saobraaju, optika
vlakna intenzivno zamenjuju bakarne ice, ime se znatno smanjuju trokovi prenosa
informacija. Da biste razumeli kako rade optika vlakna, probajte da zamislite jednu iroku
cev dugaku nekoliko kilometara ija je cela unutranjost obloena ogledalima. Ako bi va
drugar sa baterijskom lampom bacio snop svetlosti u cev, vi biste na drugom kraju cevi
sigurno videli tu svetlost. Za obostranu komunikaciju pomou baterijskih lampi verovatno
biste morali da koristite Morzeovu azbuku, ali biste sasvim sigurno bili u stanju da se
sporazumevate. Pravljenje ovakvih cevi male veliine bi bilo veoma teko, pa se stoga optika
vlakna prave od izuzetno istog stakla (najee 90 % SiO2 i 10 % GeO2). Ovo staklo je toliko
isto da kada biste od njega napravili prozor debeo nekoliko kilometara i dalje biste mogli da
gledamo kroz njega. Od dugake staklene niti se formira kabl debljine ljudske kose, koji se
zatim oblae sa dva sloja plastike. Oblaganjem staklenog vlakna sa plastikom dobijamo
ekvivalent ogledala oko vlakna, jer se i pomou plastinog omota postie totalna unutranja
refleksija. Probajte da usmerite svetlost iz lampe na prozor pod pravim uglom i videete da e
najvei deo svetlosti proi kroz prozor. Meutim, usmerite svetlost iz lampe pod malim uglom
(skoro paralelno sa povrinom prozora) i videete da e se najvei deo svetlosti odbiti od
prozora i pasti na zid sobe. Slina stvar se deava i dok svetlosni signali putuju kroz optiko
vlakno. Svetlost se odbija pod malim uglovima i stalno ostaje u vlaknu. Da biste poslali
telefonski signal kroz kabl sa optikim vlaknom, analogni zvuni signal se prevodi u digitalni
signal. Laser se na jednom kraju vlakna pali i gasi kako bi slao jedinice i nule, tj. bitove
informacije. Moderni sistemi vlakana sa jednim laserom mogu prenositi i do nekoliko
milijardi bitova u sekundi, jer se laser moe ukljuivati i iskljuivati nekoliko milijardi puta u
sekundi. Najnoviji sistemi koriste viestruke lasere sa razliitim bojama kako bi uklopili
razliite signale u isto vlakno. Moderni kablovi sa optikim vlaknom mogu prenositi signal na
rastojanje od oko 100 km. Za prenos informacija na vea rastojanja, koristi se dodatna oprema
koja na svakih 100 km prima signal i ponovo ga alje na cilj.
omotaa vlakna (ako se ova razlika postepeno menja tada je priguenje manje nego kada
postoji otar prelaz), krivljenje vlakna (to je optiki kabl savijeniji, to su vei gubici, premda
je ovakvo priguenje najee zanemarljivo malo, ali kada se kabl zakrivi vie od tzv.
specifinog poluprenika krivine, tada dolazi do prekida optike niti i do njenog znatno
slabijeg funkcionisanja), kao i eventualne popravke na njemu. Tako, plastino multimodno
optiko vlakno poseduje priguenje od oko 15 dB/km, stakleno multimodno optiko vlakno
oko 5 dB/km, a stakleno jednomodno optiko vlakno oko 0,5 dB/km, premda se ove vrednosti
stalno smanjuju usled svakodnevnog poboljanja kvaliteta ovih vlakana.
- ta je to DVD?
DVD (Digitalni Video Disk) predstavlja trenutno najpouzdanije sredstvo za uvanje
podataka, od tekstova do zvuka, a pogotovo visoko kvalitetnih video zapisa. Iako je memorija
DVD-a velika, nekompresovani dugometrani film ipak ne bi mogao da stane na jedan DVD.
U ovu svrhu, grupa koja se zove Moving Picture Experts Group (MPEG) ustanovila je
standarde za kompresovanje pokretnih slika. Kada se filmovi snimaju na DVD, oni se
deifruju u MPEG-2 format i skladite na disk. Tokom kompresije, MPEG enkoder analizira
svaku od 26 slika u sekundi filma i odluuje kako e je deifrovati, pri emu se slui
standardnim tehnikama eliminacije redundacije i irelevantnih podataka, a koristi se i delovima
prethodnih slika u sluajevima kada se scenografija ili pejza ponavljaju na vie slika (npr.
vesti kod kojih se pozadina ne menja). Svaka slika se moe enkodirati na jedan od tri naina:
kao intraslika (koja sadri podatke celokupne slike), kao predviena slika (koja sadri podatke
koji plejeru kau koliko se slika promenila u odnosu na neku od prethodnih) ili kao
bidirekciona slika (u sluaju koje, plejer interpolacijom podataka sa dve okolne slike
projektuje boju svakog piksela). DVD plejer sadri MPEG-2 dekoder, koji je u stanju da
dekompresuje ove podatke dovoljno brzo da bi se film mogao gledati. Za ovo dekodiranje je
potrebna velika procesorska snaga, pa stoga neki kompjuteri sa ugraenim DVD plejerima
nisu u stanju da putaju DVD filmove, jer im je brzina procesovanja nedovoljno velika. Svaki
minut filma u sluaju MPEG-2 kompresije zauzima 30 Megabajta memorijskog prostora
diska. Lako se moe izraunati da jedan dvoasovni film zahteva u sluaju ovakve kompresije
3600 Megabajta memorije, to je znatno vee od maksimalnog skladinog kapaciteta CD-a od
750 Megabajta. Razlog velike razlike u memorijskom kapacitetu izmeu CD-a i DVD-a je u
tome to DVD poseduje na svojoj povrini rupice (koje je izgoreo laser prilikom snimanja) na
rastojanjima od 0,4 mikrometra, dok ovaj razmak kod CD-a iznosi 0,83 mikrometara. Razmak
i razlika u osvetljenju ovih spiralno ugraviranih rupica predstavljaju informacije koje ita
DVD plejer kao jedinice i nule i prevodi ih u razumljivu informaciju. Dok disk rotira u
unutranjosti DVD plejera, optika glava lasera alje svetlosne snopove na povrinu diska, a
ova svetlost se reflektuje do detektora kada pogodi razmak izmeu rupica, a kada pogodi
rupicu rasipa se unaokolo i ne stie do detektora. Na taj nain, razmak izmeu rupica
odgovara jedinici u digitalnom zapisu, dok sama rupica predstavlja nulu. U lokalnim video
klubovima su najzastupljeniji DVD-5 diskovi, to znai da imaju memoriju od 5 Gigabajta.
Osim njih postoje i DVD-8 koji se sastoji od dva preklopljena diska, tako da laser koji ita
informacije najpre interpretira podatke sa gornjeg diska, a zatim menja ugao osvetljavanja i
prevodi podatke sa donjeg diska. DVD-18 se sastoji od dva preklopljena diska, gde je svaki
nasnimljen sa obe strane.
- ta su to mini diskovi?
Mini diskovi veoma podseaju na flopi diskete dimenzija 3,5 ina, premda su neto
manji od njih, jer imaju po 7 santimetara (2,75 ina) u duini i irini. Meutim, na jednom
mini disku se moe smestiti 100 puta vie podataka nego na jednoj flopi disketi. Naime,
memorija mini diska iznosi oko 140 Megabajta u modu za podatke, a 160 Megabajta u
zvunom modu, dok memorija flopi diskete iznosi 1,44 Megabajta. Premda se svi podaci
zapisani na mini diskovima mogu menjati, mini diskovi se mogu nai u dva oblika: kao
prethodno nasnimljeni ili kao prazni. Prethodno nasnimljeni mini diskovi predstavljaju
umanjenu verziju kompakt diskova, Iako se na jednom CD-u moe smestiti 650 Megabajta
podataka u modu za podatke, a 740 Megabajta u zvunom modu, CD-ovi i mini diskovi mogu
uskladititi podjednaku duinu muzike (oko 75 minuta). Ovako efikasnije skladitenje muzike
na mini diskovima u odnosu na CD-ove omogueno je primenom kompresione tehnike koja
se zove ATRAC (Adaptive TRansform Acoustic Coding) koja petostruko smanjuje memoriju
muzikih fajlova i predstavlja lossy kompjuterski algoritam, to znai da veoma malo menja
zvuk prilikom kompresije. Mini diskovi koji se mogu presnimavati i koji se kupuju kao prazni
predstavljaju magnetno-optike ureaje na kojima moe stati 140 Megabajta informacija.
Muzika na njima moe biti rasuta svuda po povrini, a mini disk plejer e pravilno povezivati
ove odvojene delove prilikom putanja muzike. To znai da za razliku od snimanja CD-ova
kod koga se svaki put mora presnimavati cela povrina, sa mini diska se pojedinane pesme
mogu brisati i neke nove nasnimavati.
skladiti energija, oscilujue mase kao vremenske baze, kazaljki, kruga sa obeleenim satima,
kao i zupanika koji usporavaju brzinu otkucaja oscilujue mase i povezuju masu i oprugu sa
kazaljkama. Tokom ezdesetih godina 20. veka, prvi put su napravljeni satovi sa
tranzistorskim oscilatorom koji odrava zvunu (rezonantnu) viljuku, koja bruji pri
frekvenciji od nekoliko stotina Herca (broj oscilacija u sekundi), ali su zupanici i dalje
prevodili ovo mehaniko brujanje u kretanje kazaljki. Ipak, balansni toki i opruga su tada
po prvi put bili zamenjeni zvunom viljukom i baterijom. Sledei korak je bio pronalazk
tehnologije koja e davati jo preciznije vreme od zvune viljuke, a upravo to je bilo
uvoenje oko hiljadu puta preciznijih kvarcnih kristala. Kvarcni kristali (silicijum dioksid
SiO2 koji ini najvei deo peska) se veoma dugo koriste za davanje preciznih frekvencija u
svim radio predajnicima, prijemnicima i kompjuterima, nerastvorljivi su i ostaju kristalni do
temperatura od nekoliko stotina Celzijusovih stepeni. Meutim, osobina zbog koje se koriste
u satovima je ta da kada se kompresuju ili saviju, dolazi do stvaranja slobodnog naelektrisanja
(tj. napona du kristala) na njihovim povrinama, to predstavlja pojavu poznatu kao
piezoelektrini efekat. Slino tome, ukoliko primenimo napon na kristal, doi e do promene
njegovog oblika. Ukoliko oblikujemo zvono od kristala kvarca (posebno kada je ono
oblikovano du glavne kristalne ose), ono e zvoniti nekoliko minuta nakon to ga kucnemo.
Na povrini zvona e se pojaviti naelektrisanje, a povezivanjem zvona sa elektrodama moi
emo da registrujemo napon, pojaamo ga putem tranzistora ili integrisanog kola i ponovo
primenimo na zvono kako bi ono nastavilo da zvoni. Ipak, kvarcno zvono nije najpovoljniji
oblik, jer se velika koliina oscilujue energije rasipa u vazduh, pa je stoga najzgodnije
oblikovati kristal kvarca u ravnu ipku ili disk. Kvarcna ipka u kvarcnim satovima najee
osciluje pri relativno niskoj frekvenciji od 32 kHz, to je povoljno ne samo zbog oblika
kristala (odnos duine i irine ipke mora ostati isti kako se ne bi promenila frekvencija), ve i
zbog toga to je elektronskom kolu (koje deli ovu frekvenciju oscilovanja na svega nekoliko
pulseva u sekundi radi ispisivanja na displeju ili jednog pulsa u sekundi radi pokretanja malog
elektrinog motora povezanog sa standardnim zupanicima koji pomeraju kazaljke) potrebno
mnogo vie snage za procesovanje viih frekvencija. Osnovni uslovi za postizanje dobre
preciznosti kvarcnih satova su to preciznije poznavanje poetne frekvencije oscilovanja, kao
i to preciznije poznavanje ugla pod kojim se seku kvarcni listovi u odnosu na kristalografske
ose, a i primese u kristalu mogu uzrokovati nepreciznost asovnika.
- ta su to radio satovi?
Radio satovi su vrste satova koji na osnovu radio signala pokazuju tano vreme. Ovi
satovi su najee povezani sa vremenom nekog atomskog asovnika u svetu, kao to je npr.
atomski sat u amerikom nacionalnom Institutu za standarde i tehnologiju u Fort Kolinsu u
Koloradu, u SAD-u. Ovaj atomski sat poseduje radio stanicu (WWVB stanica koja alje
vremenske kodove) snage od 50 000 Vati i niske frekvencije od samo 60 000 Herca (radi
poreenja tipina AM radio stanica alje signale na frekvenciji od oko 1 MHz, dok su FM
radio stanice locirane na frekvencijama od oko 100 MHz) pomou koje alje vreme radio
satovima u Severnoj i Centralnoj Americi. U svrhu radio odailjanja vremenskih kodova,
WWVB radio stanica koristi jedan od najjednostavnijih poznatih sistema, a i radi pri veoma
niskoj brzini slanja podataka od samo jednog bita u sekundi (radi poreenja, tipini modemi
prenose desetine hiljada bitova u sekundi, a jedna Web stranica bi se brzinom prenosa WWVBa uitavala vie od 10 dana). Signal frekvencije 60000 Hz se stalno emituje, ali se njegova
snaga periodino menja, tako da signal slabije snage u trajanju od 0,2 sekunde oznaava
binarnu nulu, u trajanju od 0,5 sekundi oznaava binarnu jedinicu, a u trajanju od 0,8 sekundi
predstavlja razmak (kao STOP u telegrafskim porukama, to oznaava kraj prethodne i
poetak nove reenice). Emitovani vremenski kod sadri informacije o minutu, asu, danu u
godini, kao i o samoj godini, ukljuujui i informacije o viku vremena u njoj (s obzirom da
godina traje priblino 365,24 dana), kao i o prestupnim godinama. Tano vreme se prenosi
pomou 53 bita i 7 razmaka, pa mu je stoga potreban tano jedan minut da prenese signal
asovnicima. Za razliku od obinih satova, radio satovi sadre malu antenu i radio prijemnik
pomou koga primaju i deifruju vremenski signal i podeavaju precizno vreme. Da biste
namestili na radio satu tano vreme, sve to je potrebno da uradite je da izaberete vremensku
zonu u kojoj se nalazite i sat e automatski pokazati tano vreme na svom displeju. Jedini
nain da dobijete jo tanije vreme je da pronaete asovnik koji bi radio signalima bio
povezan sa atomskim satom na jednom od Zemljinih satelita, a takvi satovi se nalaze npr. u
okviru GPS prijemnika.
svog petnaestogodinjeg orbitiranja oko Zemlje, pre nego to je pala u Tihi Okean,
komunicirala sa Zemljom u opsegu izmeu 145 i 437 MHz, mobilni telefoni koriste
frekvencije izmeu 824 i 849 MHz, radari za kontrolu vazdunog saobraaja izmeu 960 i
1215 MHz, GPS sistem izmeu 1,227 i 1,575 GHz, a komunikacije sa svemirskim letelicama
namenjenim za put kroz daleki Kosmos se obavljaju na frekvencijama od 2,29 do 2,3 GHz.
- ta je to satelitski radio?
Za razliku od zemaljskih radio stanica iji signali mogu da putuju na rastojanja od
samo oko 50-70 kilometara od mesta izvora (pre nego to bivaju apsorbovani u atmosferi ili
otputeni u Kosmos), satelitski radio alje svoje signale sa visine od 35 000 kilometara
(geostacionarna orbita na kojoj sateliti stalno stoje iznad istog mesta na Zemlji), a muzika sa
njega poseduje kristalno ist zvuk i nije u stanju da upadne u interferenciju sa bilo kojim
drugim signalom (kao kada se u kolima ili kada zazvoni mobilni telefon, prekida muzika sa
radija usled preklapanja radio talasa razliitog porekla). Takoe, sluaoci satelitskog (koji se
esto naziva i digitalnim) radija nee morati da trae muziku sa lokalnih radio stanica, ve
imaju pristup stotinama svetskih radio stanica sa najrazliitijim tipovima muzike, radio drama,
vesti, pria, a bez reklama. Proizvoai automobila su u modelima kola za 2001. i 2002.
godinu ugradili prijemnike satelitskih radio talasa, a elektronske kompanije su nedavno
lansirale na trite nekoliko modela portabl prijemnika satelitskog radija. Danas, na naoj
planeti postoje tri satelitska radija: Sirius, XM (koji su dostupni u SAD-u) i WorldSpace (koji
je trenutno dostupan u Africi, Aziji i Junoj Americi). Komponente svakog od ova tri
satelitska radio sistema su: sateliti, zemaljski ponavljai signala (ripiteri) i radio prijemnici.
XM radio koristi dva Boeing HS 702 satelita (Rock i Roll) postavljena u geostacionarnoj orbiti,
jedan na 85, a drugi na 115 stepeni zapadne geografske duine. Zemaljska stanica XM radija
alje signale satelitima koji ih dalje odbijaju do radio prijemnika irom Zemlje. Radio
prijemnici su programirani tako da deifruju (unscramble-uju) digitalne signale koji sadre
oko 100 digitalnih audio kanala, a uz enkodiran zvuk, signal sadri i dodatne informacije, kao
to su ime pesme, izvoaa, vremenska prognoza itd. koje se emituju na displeju radio
prijemnika. U gradovima, gde zgrade lako mogu blokirati satelitske signale, XM radio-difuzni
sistem je obogaen sa dodatnim zemaljskim predajnicima. Sirius je po svom sistemu slanja
digitalnih enkodiranih sugnala slian XM radiju, osim to za razliku od XM-a, Sirius ne koristi
satelite u geostacionarnoj orbiti, ve tri SS/L-1300 satelita formiraju nagnutu eliptiku
satelitsku konstelaciju, tako da svaki satelit dnevno provede oko 16 sati iznad severnog dela
amerikog kontinenta. Takoe, Sirius nudi i adapter pomou kojih je obian radio prijemnik
mogue preobraziti u prijemnik digitalnih signala sa satelita. WorldSpace predstavlja
najstariju satelitsku radio industriju koja je svoj satelit AfriStar lansirala u geostacionarnu
orbitu jo 1998. godine, AsiaStar satelit je bio lansiran 2000., a AmeriStar 2001. godine.
Svaki od ovih satelita alje po tri snopa radio talasa, gde svaki od snopova prenosi oko 50
kanala audio i multimedijalnih programa na segmentu radio spektra od 1467-1492 MHz, koji
je posveen digitalnom audio brodkastingu.
izuzetno skup. Umesto bakarnih ica, uvode se linije optikih vlakana koje prenose
digitalizovanu verziju naeg glasa. Na glas se prevodi u tok bajtova, tj. niz signala sastavljen
od jedinica i nula koje se kree kroz optiko vlakno izmeu centrala, a razlika u
isplativosti izgradnje para ica kojim se moe prenositi samo jedan razgovor i jednog
optikog vlakna kojim se moe istovremeno prenositi oko hiljadu razgovora je neverovatno
velika. Kada danas poelimo razgovor sa prijateljem iz nekog drugog grada, prekida u
lokalnoj centrali pristupa bazi podataka koja sadri zapise o svim telefonskim brojevima
povezanim na taj prikljuak. Baza podataka sadri ono to se zove PIC (Primary Interchange
Carrier) kod koji ukazuje na to koja je meugradska ili meudravna centrala pozvana.
Drugim reima, kada okrenete brojeve koji ukazuju na zemlju (381, 311) ili mesto (011,
021) PIC kod se menja. Prekida zatim trai PIC kod za va traeni broj telefona i povezuje
vas sa meugradskim prekidaem, koji vas povezuje sa lokalnim prekidaem telefona vaeg
prijatelja. Ceo ovaj proces se uz pomo kompjutera, prekidaa, ica i optikih vlaka obavlja u
treptaju oka.
Volti za pobuivanje. Mobilni telefoni, takoe, emituju radiofrekventne talase od oko 5 Vati,
to moe izazvati pojavu elektrine struje u nekom okolnom metalu. Eventualna varnica iz
elektrinog kola telefona bi takoe mogla da uzrokuje eksploziju goriva, a i podzemni tankovi
goriva bi mogli da stupe u rezonanciju sa signalom mobilnog telefona. Iako statiki
elektricitet na spoljanjosti automobila poseduje za nekoliko redova veliine veu
verovatnou za uzrokovanje poara, mnoge benzinske pumpe na Zemlji zabranjuju korienje
mobilnih telefona u okolini benzinske pumpe. Pre tri godine, u gradu Adelejdu, u Junoj
Australiji, eksplodirala je benzinska pumpa, sreom bez ljudskih rtava, a za uzrok poara
proglaen je mobilni telefon.
- ta su to pejderi?
Pejderi su mali radio aparati koji sve vreme sluaju samo jednu radio stanicu. Radio
predajnik prenosi signale na specifinoj frekvenciji, a svi pejderi sa mree datog predajnika
imaju ugraene prijemnike koji primaju ove signale. Svaki pejder poseduje specifinu
identifikacionu sekvencu koja se naziva Channel Access Protocol (CAP) kodom. Kada uje
ovaj kod, pejder obavetava korisnika i uz to eventualno, prua neku dodatnu informaciju.
Postoji 5 osnovnih tipova pejdera: biperi prvi i najjednostavniji oblici pejdiranja koji
obuhvataju samo razliite zvune, svetlosne ili vibrirajue signale; glasovni/tonski koji
omoguavaju sluanje snimljene glasovne poruke nakon njenog primanja; numeriki imaju
mogunost slanja samo telefonskih brojeva i brojevnih poruka, gde svaki broj predstavlja
neku tekstualnu poruku u skladu sa uputstvom za korienje; alfanumeriki koji osim
brojeva mogu slati i tekstualne poruke; i dvosmerni koji osim primanja, imaju mogunost i
slanja poruka. Regionalne i dravne pejding mree postavljaju tornjeve, sline onima koje
koriste mree mobilne telefonije, kako bi svojim signalom pokrile odreene predele. S druge
strane, on-site pejding sistemi koriste male, desktop predajnike, jer su predodreeni da
signalom pokrivaju znatno manju oblast. Ako ste nekada doli u restoran u kome vam je
konobarica odmah pruila u ruke jednu napravu radi alarmiranja u sluaju pojave slobodnog
mesta, onda moete znati da je ova naprava ustvari jedan on-site pejder ijom primenom se
spreava guva u samom restoranu, ve se moemo etati negde po okolnim ulicama, dok nas
pejder ne obavesti o slobodnom mestu. Tipian pejder se sastoji iz: baterija, zvunika,
LED-a, motora, radio antene i mikroprocesora. Jednostavna radio antena, napravljena od
namotaja ice oko metalnog jezgra, prikuplja signal koji alje predajnik. Ovaj signal se zatim
alje do mikroprocesora, koji ga poredi sa CAP kodom. Ukoliko se primljeni signal poklopi sa
CAP kodom, pejder se koristi zvukom, LED svetiljkom ili vibriranjem da bi obavestio
korisnika o pristigloj poruci. Zvuni signal se stvara posredstvom malih piezoelektrinih
zvunika, montiranih direktno na ploi sa elektronskim kolima. U svrhu vibriranja, pejderi,
slino mobilnim telefonima, koriste mali jednosmerni motor za koga je zakaen mali teg.
Kada se motor zavrti, teg se odvaja od centra i poinje da udara o zidove komore u kojoj je
postavljen motor, a s obzirom da se teg obre sa brzinama izmeu 100 i 150 obrtaja u sekundi,
ovakvo kretanje izaziva snanu vibraciju celog pejdera.
- ta je to univerzalni prevodilac?
Na naoj planeti danas postoji vie od 6000 razliitih jezika, a ovolika raznovrsnost
lako moe predstavljati potekou u sporazumevanju sa nekim ko ne govori nijedan od jezika
koje mi poznajemo. Ideju o univerzalnom prevodicu smo videli u Zvezdanim stazama, a
ViA, kompanija koja proizvodi kompjutere kao delove odee, razvila je Zemljanog
univerzalnog prevodioca. Univerzalni prevodilac ViA je veliine dva pila karata (24,77 cm x
7,95 cm x 3,18 cm), podeljen je u dve polovine koje su povezane pokretljivim zglobom, a
teak je 0,63 kg i lako se moe zakaiti za kai ili staviti u dep od jakne. Univerzalni
prevodilac je opremljen sa mikroprocesorom od 600 MHz koji pokree Windows 2000
operativni sistem, a kompatibilan je sa tastaturom ili software-om za prepoznavanje glasa.
Osnovni delovi ViA univerzalnog prevodioca su: mikrofon (koji se dri u rukama ili stavlja
oko glave), zvunik (ugraen u prednjem delu ureaja), hard disk drajv (2,5-inni IBM hard
drajv sa oko 6,2 Gigabajta memorije), kontrole (na gornjem desnom delu ureaja), prikljuak
za baterije (koji pokree litijum-jonske baterije na punjenje), dva ulaza za dve PC kartice tipa
II ili jednu PC karticu tipa III, USB port (preko koga se neki periferni ureaj moe povezati sa
ViA ureajem), AC/DC dek (preko koga se ureaj moe napajati u kolima putem
automobilskih baterija ili u kui putem struje iz elektrine mree), integrisani ulazno/izlazni
dekovi (za prikljuivanje za digitalni displej) i magnezijumova legura koja prolazi du
ureaja kako bi rasipala toplotu iz sistemskog procesora. Kada korisnik pria (na engleskom),
njegov glas detektuje software za prepoznavanje glasa koji zatim prepoznaje ta je korisnik
rekao i prevodi to na jezik za koji je ureaj podeen. 5 sekundi nakon govora korisnika,
prevedene rei se projektuju na zvunik ureaja odakle se uje prevod. Odgovor osobe sa
kojom priamo e zatim biti preveden na engleski jezik, to znai da univerzalni prevodilac
poseduje mogunost dvosmernog prevoda, pri emu je jedan od jezika uvek engleski.
Dananja verzija univerzalnog prevodioca moe prevoditi na desetine jezika ukljuujui
italijanski, francuski, panski, portugalski, srpski, nemaki, korejski, arapski, tai, kineski i
mnoge druge jezike. Univerzalni prevodilac ViA ipak, najee ne prevodi re po re, ve
pokuava da izrazi sutinu onoga to je korisnik rekao. Istovremeno je u stanju da razlikuje
akcente engleskog koji se govoru u Hjustonu i engleskog koji se pria u Bostonu, a poseduje i
stonu funkciju u reniku, omoguavajui tako dodavanje argona i slenga u standardne
renike instalirane na ureaju.
poseduju jednoslojnu prevlaku, dok filmovi u boji poseduju tri ovakva sloja gornji sloj, koji
je osetljiv na plavu svetlost; srednji sloj, osetljiv na zelenu i donji sloj, osetljiv na crvenu
svetlost. Kada kljocnemo dugme na foto-aparatu, blenda kamere se otvara, film se izlae
dejstvu svetlosti i osetljiva zrna u svakom sloju reaguju na svetlost odreene boje,
ostavljajuu trajan zapis od slici. Fotoni reagujui sa jedinjenjem srebra iz filma uzrokuju
njegovu disocijaciju na pozitivne jone srebra i anjone drugog elementa (npr. broma). Da biste
preveli ovakav zapis u sliku, neophodno je razviti film. Razvija predstavlja hemikaliju koja
prevodi disosovane jone srebra u neutralne srebrne atome. Film se dalje izlae dejstvu tri
razliita razvijaa boja koji sadre tzv. kuplere boja. Tri boje su cian (kombinacija zelene i
plave svetlosti), magenta (kombinacija crvene i plave svetlosti) i uta (kao kombinacija zelene
i crvene svetlosti). Svaka od ova tri tipa kuplera boja reaguje sa po jednim slojem filma. U
obinom filmu, kupleri boja se kae za eksponirane estice, dok se u diapozitivnom filmu,
kupleri boja kae za ne-eksponirane oblasti na filmu. Obian razvijeni film u boji poseduje
negativnu sliku boje na njoj su obrnute od boja u originalnoj slici, dok se u razvijenom
diapozitivnom filmu, dve boje kae za ne-eksponirane oblasti na filmu formirajui odreenu
stvarnu boju na svakom sloju. Tako, na primer, ako je zeleni sloj eksponiran, uta i cian boja
e se zakaiti na obe strane zelenog sloja, ali se magenta nee zakaiti za zeleni sloj. uta i
cian e se kombinovati formirajui zelenu boju. Kamere i foto-aparati koji su u stanju da sami
razvijaju slike (tzv. instant kamere), koriste boje na isti nain kao i diapozitvni film. Meutim,
osim istih svetlosno osetljivih slojeva kao u diapozitivnom filmu, filmovi instant kamera
poseduju i nekoliko dodatnih slojeva koji sadre sve neophodne hemikalije koje uestvuju u
procesu razvijanja. Svi ovi slojevi stoje na crnom osnovnom sloju i poreeni su po sledeem
redosledu: osnovni crni sloj, razvija cian boje, sloj osetljiv na crvenu svetlost, sloj razmaka,
razvija magenta boje, sloj osetljiv na zelenu svetlost, sloj razmaka, razvija ute boje, sloj
osetljiv na plavu svetlost, sloj reagensa, sloj slike, timing sloj, kiseli sloj i sloj iste plastike.
Reagens (smea neprovidne supstance, baze, belog pigmenta i drugih elemenata) predstavlja
kljunu komponentu u procesu razvijanja. Pre slikanja, materijal reagensa je udaljen od
svetlosno osetljivog materijala i sakupljen u grudvici na granici plastinog sloja, to titi film
od razvijanja pre eksponiranja. Nakon to kljocnemo kamerom, rolna filma prolazi izvan
kamere kroz par valjkova koji ravnomerno razmau reagens kroz celi film. Kada se reagens
rairi izmeu sloja slike i drugih svetlosno osetljivih slojeva, on reaguje se drugim hemijskim
slojevima u filmu. Neprovidni materijal spreava prodiranje svetlosti u slojeve ispod, tako da
film nije potpuno eksponiran pre nego to se razvije. Reagens se kree nadole kroz sve slojeve
prevodei eksponirane estice u svakom sloju u metalno srebro. Hemikalije zatim rastvaraju
razvijake boje tako da one poinju da difunduju nagore ka sloju slike. Oblasti neutralnog
srebra u svakom sloju (zrna koja su bila eksponirana svetlosti) zahvataju boje i spreavaju
njihovo dalje kretanje. Samo boje iz neeksponiranih slojeva e se kretati do sloja slike. Tako,
na primer, ukoliko je zelena boja bila eksponirana, magenta nee nai put do sloja slika, ali
uta i cian hoe. Ove boje e se kombinovati dajui poluprovidan zeleni film na povrini
slike. Svetlost koja se reflektuje sa belog pigmenta u reagensu svetlee kroz ove slojeve boja
isto onako kao to sijalica svetli kroz diapozitiv. U isto vreme, dok se hemikalije reagensa
kreu nadole kroz svetlosno osetljive slojeve, druge hemikalije reagensa sa probijaju nagore
kroz gornje slojeve filma. Kiseli sloj filma reaguje sa bazom i neprozirnom supstancom iz
reagensa inei tako da ova neprovidna supstanca postane providna, to nam omoguava da
vidimo sliku ispod. Timing sloj usporava reagens na svom putu do kiselog sloja to daje filmu
dovoljno vremena da se razvije pre nego to se izloi svetlosti. Kada posmatramo postepeno
pojavljivanje slike na aparatu, mi zapravo posmatramo ovu zavrnu hemijsku reakciju (slika
je tada ve razvijena u donjim slojevima) u kojoj kiseli sloj razbistrava neprozirnu supstancu
tako da slika postaje vidljiva.
- ta je to Segway?
Segway, koji je pre nego to je bio javno otkriven, bio poznat i pod imenom IT (ili
Ginger), predstavlja prvo samo-balansirajue prevozno sredstvo koje po svom spoljanjem
izgledu pomalo podsea na skuter ili trotinet. Za razliku od automobila, Segway poseduje dva
toka, a kada elite da se na njemu pomerate napred ili nazad, dovoljno je samo da se nagnete
na eljenu stranu, dok za skretanje levo ili desno morate povui desnu ruku napred ili nazad.
A to je najvanije, ta god da na njemu uradite, Segway se nee prevrnuti. Interesantno je da
je pronalazaev model za konstrukciju Segway-a bilo upravo ljudsko bie. Naime, ukoliko se
stojei nagnemo unapred tako da izaemo iz ravnotee, fluid u unutranjim uima e
signalizirati mozgu na poloaj, pa emo znati kako da reagujemo (odnosno da ispruimo
nogu unapred) da biste povratili ravnoteu. Segway ini praktino istu stvar, samo pomou
tokova umesto nogu, motora umesto miia, skupa mikroprocesora umesto mozga i niza
pri emu se slino obinoj fotografiji, na svakoj od njih osim uveliavajueg stakla vidi i
uveliana njegova pozadina. Stoga, ovakvo uveliavajue staklo zapravo ne uveliava
stvarno, ve posmatrajui kroz njega, mi samo posmatramo trodimenzionalnu sliku kako
soiva tako i predela koji je ono uvealo. Meutim, postoje dva sluaja kada hologramsko (tj.
virtuelno) soivo moe uveliavati stvarne predmete oko nas. Ukoliko napravite hologramsko
soivo, a zatim mranu sobu osvetlite sa laserskom svetlou, tada je mogue pronai poloaj
ovog virtuelnog soiva u kome e ono isto kao i stvarno soivo savijati putanju laserske
svetlosti. Ono e istovremeno uveavati i umanjivati posmatrani objekat. Ovo je posledica
toga to su svi hologrami zapravo soiva. Svaki put kada se pravi hologram, pravi se ustvari
veoma komplikovano soivo koje alje upadnu svetlost ka trodimenzionalnom liku, a poto
svi hologrami predstavljaju istovremeno i pozitivna i negativna soiva (s obzirom da
istovremeno uveavaju i umanjuju predmete), oni stvaraju dva lika: jedan je virtuelni lik
fotografisanog predmeta, a drugi je izvrnuti lik koji se esto naziva i pseudoskopskom slikom.
Drugi sluaj uveliavanja predmeta iz stvarnog sveta materije je tzv. refleksioni hologram
neke zakrivljene i uglaane povrine kao to je npr. oko. U sluaju posmatranja ovakvog
holograma moemo da vidimo minijaturne slike reflektovane sa hologramske povrine.
Refleksioni hologrami veoma plitkih tela se mogu ponaati kao soiva ak i za nekoherentnu
(u kojoj za razliku od laserske, koherentne svetlost, svi fotoni nemaju iste frekvencije ili se ne
kreu u fazi) belu svetlost kao to je Suneva.
- ta su to DNK i geni?
Naa tela se sastoje od oko 1012 elija ije se razmere kreu od jedne desetina prenika
dlake kose do jednog prenika kose. U srcu svake elije nalazi se dugaki i neprekidni spiralni
molekulski lanac koji se zove dezoksiribonukleinska kiselina (DNA ili DNK). I pored toga to
razliite elije obavljaju razliite funkcije, sve elije jednog organizma poseduju identine
lance DNA u kojima su uskladitene informacije o nainu funkcionisanja datih elija. Lanac
DNA koji kod oveka poseduju duinu od oko jednog metra, sastoji se od dva jedan oko
drugog uvijena spiralna lanca, a svaki od lanaca se sastoji od oko 3,8 milijardi nukleotida pri
emu se svaki nukleotid sastoji iz purinske ili pirimidinske (cikline azotne) baze (tzv.
nukleotidna baza, od ije molekulske strukture zavisi kako emo nazivati dati nukleotid, s
obzirom da su svi ostali delovi nukleotida identini) za koju su vezani dezoksiriboza (vrsta
eera) i fosfatna grupa (-PO4), preko koje se povezuju susedni nukleotidi. Nukleotidne baze
koje ulaze u sastav nukleotida, gradivnih jedinica DNA, predstavljaju petougaone prstenove, a
kada biste posmatrali jedan lanac DNA du njegove ose, videli biste deset petougaonika
poreanih u krug. Tako se na svakih deset nukleotida, struktura lanca DNA (ali ne i redosled
nukleotida) ponavlja. U sastav DNA ulazi samo 4 tipa nukleotida: Adenin, Guanin, Timin i
Citozin, pri emu se putem dvostrukih (A=T) ili trostrukih (GC) vodoninih veza uvek
povezuju Adenin i Timin iz suprotnih lanaca, kao i Guanin i Citozin. Zbog ovakvog
karakteristinog naina sparivanja nukleotida, poznavanjem njihovog redosleda u jednom
spiralnom lancu, mogue je automatski znati i redosled baza u komplementarnom lancu istog
molekula DNA. Upravo ovaj redosled nukleotida u DNA nosi genetsku, odnosno naslednu
informaciju. Naime, itav lanac DNA je neprekidan, premda se moe podeliti na 46
podoblasti koje se nazivaju hromozomima, pri emu smo 23 hromozoma nasledili od oca, a
23 od majke. Niz od 100 000 nukeotidnih parova ini jednu reenicu, tj. jedan gen, a du
celog lanca DNA kod oveka postoji oko 38 000 gena, pri emu 31 000 gena preslikava svoju
strukturu na lanac RNK (slian DNA, osim to je jednostruk, i umesto Timina poseduje
Uracil) koji dalje predstavlja model za sintezu proteina u eliji (odreeni tripleti nukleotidnih
baza znae odreenu aminokiselinu u polipeptidnoj sekvenci proteina), dok 740 gena
preslikava svoju nukleotidnu sekvencu na RNK koja zatim ne uestvuje u sintezi proteina, ve
daje tzv. housekeeping instrukcije.
- ta je to genetski inenjering?
U sreditu svake elije naih tela, nalazi se dugaka spirala (DNK) sastavljena od 2
meusobno obavijena molekulska lanca, povezana vodoninim vezama. U svakom od ova 2
spiralna lanca ljudske DNK se nalazi oko 3,2 milijarde nukleotida (Adenozin, Guanin,
Citozin, Timin), sparenih tako da svaki ovek ima svoj posebni redosled. Ukoliko poznajemo
redosled nukleotida u jednom lancu, mi automatski moemo znati i redosled nukleotida u
drugom lancu, jer se A iz jednog lanca uvek sparuje sa T iz drugog, a G iz jednog sa C iz
drugog. Pojedine sekvence ovog dugakog ivotnog lanca (poznatog i kao genom) su poznati
kao geni, a njihova osnovna funkcija je pruanje ablona za sintezu enzima u eliji. Pod
genetskim inenjeringom se smatra modifikacija redosleda nukleotidnih parova u pojedinim
genima kako bi se uticalo na proizvodnju enzima u datoj eliji. Jedan od prvih poduhvata
genetskog inenjeringa je bilo modifikovanje (tj. dodavanje gena koji inicira sintezu dodatnog
enzima) lanca DNK bakterije Escherichia Coli tako da ona uz svoje enzime pone da
proizvodi lekovite supstance kao to su na primer ljudski hormon rasta, insulin ili interferon.
Mnoge druge bakterije se danas genetski modifikuju kako bi se dobile razne korisne i lekovite
supstance i enzimi (enzimi su katalizatori biohemijskih reakcija, koje najmanje milion puta
ubrzavaju specifine hemijske reakcije u telu). Takoe, genetskom modifikacijom biljaka,
mogue je povoljno uticati na njihovu osetljivost na razne prirodne pojave, napade stranih tela
ili pesticide, pa tako i poveati prinos osetljivih biljnih vrsta. Tako, na primer, paradajz
postaje potpuno otporan na gljive ukoliko se njegovom genomu doda sekvenca koja inicira
stvaranja enzima itinaza u eliji. Ovaj enzim razlae itin, supstancu od koga su izgraene
elijske membrane gljiva i na taj nain ih unitava. Takoe, pesticid Roundup unitava sve
biljke, ali se genetskom modifikacijom biljaka, one lako mogu uiniti otpornim na njega.
- ta je to somatska rekombinacija?
Somatska rekombinacija predstavlja naziv za proces koji se deava u elijama imunog
sistema (mree molekula i elija iji je cilj da razlikuju nae elije od elija stranih tela,
odnosno tzv. antigena), a koji je odgovoran za stvaranje beskrajne ranolikosti antitela. U
biohemiji se antitelima (tj. imunoglobulinima) nazivaju proteini koje lue plazmene elije
koje stvaraju bela krvna zrnca (tj. limfociti). Antitela se sastoje od 4 proteinska lanca, 2 duga i
2 kratka, pri emu itav molekul antitela poseduje oblik dvostrukog slova Y u kome su
susedni lanci povezani disulfidnim mostovima (-S-S-). Za razliku od dva paralelna, vertikalna
lanca koja su skoro jednakog sastava kod svih tipova antitela, dva gornja kraja antitela mogu
posedovati raznovrstan redosled aminokiselina, to se specifikuje za svaki posebni antigen ili
hapten (strani molekuli, npr. enzimi antigena). Interakcija izmeu antitela i haptena ili
antigena podsea na reakciju enzima i supstrata koja funkcionie po principu klju-brava.
Naime, gornji krajevi antitela poseduju karakteristina mesta za koja se posredstvom
vodoninih veza, van der Valsovih interakcija (interakcije izmeu dipola), slabog
elektrostatikog privlaenja i hidrofobnih interakcija, vezuju hapteni i antigeni, nakon ega
bivaju razloeni i onesposobljeni za dalje funkcionisanje. Imunologe i genetiare je dugo
muilo pitanje kako je mogue da iva bia sa svojom ogranienom zalihom gena (oko 38 000
kod nas) proizvode neogranien broj raznih antitela. Naime, ne postoji takav uljez, bilo
prirodnog ili laboratorijskog porekla, kome se organizam nee suprotstaviti odgovarajuim
antitelom. Suzumu Tonegava je 1976. godine primetio da se raspored gena (koji kodiraju
proteine od kojih su sastavljeni neki delovi antitela) u elijama embriona razlikuje od
rasporeda istih gena u elijama odraslih tela (kada elije poinju da proizvode antitela).
Tonegava je otkrio somatsku rekombinaciju, kako se struno naziva proces meanja gena
(slino meanju pila od karata kako bi se promenio redosled karata, odnosno nukleotidnih
parova u genu) koji omoguuje beskrajnu raznovrsnost u proizvodnji antitela. Na ovaj nain
je takoe dokazano i da spiralni lanac DNK nije statiko skladite informacija, ve se neki
njegovi delovi stalno menjaju omoguavajui stvaranje antitela protiv svakog antigena. Danas
se smatra da ovaj princip meanja gena postoji i u drugim sluajevima kada dolazi do velike
raznovrsnosti, kao npr. kod nervnog sistema. Zahvaljajui ovom svom otkriu, Suzumu
Tonegava je 1987. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
100 i 10 000 baznih parova) koji sadre poznate VNTR oblasti, nakon ega se ovi fragmenti
sortiraju po veliini, da bi se zatim uporeivali DNK fragmenti iz razliitih uzoraka. Radi
razdvajanja, fragmenti DNK se umau u elatinoznu agarozu i postavljaju na traku za
elektroforezu. Na krajevima ove trake se nalaze dve elektrode, a stvaranjem razlike
potencijala izmeu njih, formira se elektrino polje du trake, koje pozitivno naelektrisane
molekule iz smee privlai ka negativno naelektrisanoj elektrodi, dok e se negativno
naelektrisani molekuli kretati polako ka pozitivno naelektrisanoj elektrodi. Meutim, brzina
kretanja molekula iz smee nee zavisiti samo od njihovog naelektrisanja, ve i od njihove
mase, odnosno pokretljivosti. Tako e se laki molekuli kretati bre od teih molekula i pored
toga to su jednako naelektrisani. Molekuli DNK su negativno naelektrisani, pa se stoga oni u
elektrinom polju kreu ka pozitivnoj elektrodi, a poto su razliiti fragmenti razliitih
veliina, vei i masivniji fragmenti e se sporije probijati kroz agarozu ka pozitivnoj elektrodi.
Na taj nain e se fragmenti DNK razliitih veliina postepeno razdvajati na traci i formirati
pravougaona polja zastupljenosti. Fragmetni DNK bi na ovoj traci poeli da se razlau nakon
dan-dva, pa se stoga oni trajno fiksiraju za najlonsku membranu. Naime, dvostruki spiralni
lanac DNK se najpre odvaja na dva komplementarna lanca, a zatim se pozitivno naelektrisana
najlonska membrana pritiska na vrh gel trake, tako da se za nju lepe negativno naelektrisani
fragmenti DNK. Da bi se sada locirale specifine VNTR sekvence na jednostrukom DNK
fragmentu, moramo najpre napraviti komplementaran lanac DNK onoj iz VNTR dela (jer se
uvek T sa jednog lanca vezuje za A iz drugog, a G iz jednog se vezuje za C iz drugog i
obrnuto, pa znajui redosled baza u jednom lancu, moemo konstruisati redosled baza u
drugom lancu), zatim ovaj komplementarni lanac VNTR dela obeleavamo sa odreenim
radioaktivnim jedinjenjem, a zatim je putamo da se zakai za odgovarajuu sekvencu DNK
sa membrane. Da biste sada odredili mesto na kome se komplementarni lanac VNTR dela
DNK zakaio za odgovarajui fragment DNK sa membrane, vrimo fotografisanje membrane
sa specijalnim filmom osetljivim na X-zrake. U ovu svrhu nam nije potreban nikakav fotoaparat, ve je dovoljno da prilepimo najlonsku membranu za specijalni film osetljiv na X
zrake. Ono to vidimo na ovom filmu nakon dovoljno dugog dranja uz membranu sa DNK
fragmentima su tamne trake koje nam indiciraju mesta na membrani na kojima se
komplementarni lanac VNTR dela zakaio za DNK, to nam indicira tano mesto na kome se
nalazi traeni VNTR deo. DNK istog ljudskog bia e uvek ostaviti obojeni trag na istom
mesti na membrani, a ova injenica i predstavlja osnovu na kojoj se bazira cela prethodno
opisana analiza. Meutim, rezultati na samo jednom VNTR delu podseaju na odreivanje
samo prve cifre u broju line karte, pa je stoga u svrhu precizne identifikacije, neophodno
izvriti istu analizu na nekoliko fragmenata DNK iz razliitih hromozoma. Uz pomou 4
ovakve analize (premda FBI vri 13 analiza), dobijamo 8 delia informacije o individualnom
biu, poto svako od nas poseduje po dve odvojene kopije svake VNTR oblasti (jednu
nasleujemo od majke, a drugu od oca). Takoe, svaki od ovih VNTR odlomaka najee
sadri oko 30 razliitih varijanata duine (tzv. alele), a verovatnoa da e dva oveka pokazati
iste rezultate na ovakvoj analizi iznosi 1: 5 miliona
- ta su to Jetpack letelice?
Jetpack letelice predstavljaju ureaje koje je dovoljno da zakaimo za naa tela da bi
pomou njih mogli da letimo kroz vazduh. U jednom filmu o Dejmsu Bondu (Thunderball iz
1965. godine), kao i na otvaranju olimpijskih igara u Los Anelesu 1984. godine, imali smo
priliku da vidimo ljude-rakete koji su koristili Bell raketne pojaseve, jedan vid personalne
jetpack tehnologije koji nikada nije naao svoj put ka komercijalnom tritu. Naime, pomou
Bell raketnog pojasa ne biste mogli da letimo, ve samo da pravimo dvadesetosekundne
skokove. Ipak, dananja verzija Bell raketnih pojaseva (RB 2000 Rocket Belt) nam omoguava
da pravimo poluminutne letove, a raketna pakovanja sadre tri supstance koje zajedno
uestvuju u hemijskoj reakciji u kojoj nastaje energija koja se zatim koristi za let, a to su:
vodonik peroksid (H2O2 - propelant u koliini od 23 litre rasporeene u dva bona pakovanja),
gas azota pod visokim pritiskom i srebro obloeno samarijum nitratom (katalizator).
Oslobaanjem azota, potiskuje se vodonik peroksid ka komori sa katalizatorom, gde reaguje
sa srebrnim materijalom, pri emu se teni vodonik peroksid prevodi u pregrejanu paru
temperature 743 oC. Ova para se izbacuje kroz dve savijene cevi koje idu od vrha rezervoara
do ispod vozaevih ruki. Ove cevi su obmotane izolatorom, tako da se toplota skoro uopte
ne gubi, a usled ovako velike toplote pare, voza mora da nosi specijalno odelo koje je u
stanju da podnosi veliku toplotu. S druge strane, kompanija Millennium Jet je razvila
SoloTrek Exo-Skeletor letee vozilo (XFV eXo-skeletor Flying Vehicle) koje za razliku od
mlaznog pogona, poseduje propelere pomou kojih se postie podizanje vozaa i vozila u
vazduh. Kada biste uli u (odnosno privezali se za) jedno ovakvo personalno vozilo, koje se
ponekad naziva i vazdunim skuterom, etvorocilindrini motor jaine 130 konjskih snaga bi
poeo da obre propelere do brzine od izmeu 3500 i 4000 obrtaja u minutu, kako bi se izvelo
podizanje letelice visoke 2,3 metra i teke izmeu 52 i 125 kilograma. Kada se podignemo u
visinu, XFV biste mogli da vozimo maksimalnom brzinom od 129 kilometara na as tokom
241 kilometra, nakon ega biste morali ponovo da napunimo benzinski rezervoar od 40 litara.
Poto XFV moe da dostigne visine od preko 3 kilometra, on moe deliti visinu sa drugim
manjim avionima, pri emu biste za razliku od aviona, sa XFV-om mogli da sletimo na
prostor veliine jednog kuhinjskog stola. XFV-om se upravlja pomou dve ruke, kao i putem
pomeranja teita (radi skretanja ulevo i udesno), slino kao kod upravljanja paraglajderom ili
segway-om. Uvrtanjem leve ruke, poveavamo brzinu rotiranja propelera, a time i brzinu
vozila, a desna ruka nam omoguava podeavanja nagiba propelera radi kretanja napred ili
nazad, kao i rotiranja vozila du vertikalne ose. Slino helikopteru, XFV moe lebdeti u mestu
do tri sata, a vozilo je snabdeveno padobranom koji se automatski aktivira u sluaju kvara na
letelici.
- ta je to GPS?
- ta je to augmentirana stvarnost?
Poznato je da istraivai planiraju da tokom naredne decenije izvuku grafiku sa TV
ekrana i kompjuterskih monitora, i da je integriu sa stvarnom okolinom. Na liniji izmeu
virtuelne stvarnosti (koja kompjuterski imitira stvarni, materijalni svet) i materijalnog sveta
oko nas, augmentirana stvarnost se nalazi blie stvarnom svetu. Ona zapravo, dodaje grafiku,
zvuk, dodir i miris naim ulima. Uz pomo displeja augmentirane stvarnosti u obliku obinih
naoara, moi emo da se etamo, a da nam pri tome, informativna grafika uplivava u vidno
polje i stapa se sa okolinom. Takoe, ova grafika e se menjati tako da se prilagodi kretanju
oiju i glave korisnika, kako bi grafika uvek bila uklopljena u perspektivu. Postoje tri osnovne
komponente ovih sistema koje mnogi nazivaju Walkman-ima za 21. vek, a to su: displej
montiran na glavi, sistem praenja i mobilni kompjuter, a cilj istraivaa koji rade na razvoju
augmentirane stvarnosti je da se ove tri komponente uklope u sistem koji e moi da se zakai
za kai, a iji e displej to vie podseati na obine naoare. Danas postoje dva osnovna tipa
displeja augmentirane stvarnosti: video providan (koji blokira pogled na stvarni svet, tako to
pomou kamera sa spoljanje strane naoara snima sliku sveta koja se istovremeno, zajedno
sa dodatnom grafikom, puta na displeju) i optiki providan (postoji mnogo prototipova
ovakvih sistema, a jedan od njih koristi svetlost koja putem brzog pokretanja izvora svetlosti
iscrtava slike po mreanjai oiju). Najvei trenutni izazov razvoju augmentirane stvarnosti je
razvoj sistema koji bi stalno znao gde se korisnik nalazi u odnosu na njegovu okolinu, a pri
tome i pratio njegove pokrete oiju i glave. Da bi augmentirana stvarnost mogla svuda da se
koristi, ona mora biti funkcionalna kako pod otvorenim nebom, tako i u kuama. GPS
predstavlja trenutno najprecizniju tehniku lociranja na otvorenom prostoru (GPR prijemnici se
ne mogu se koristiti u kuama). Meutim, preciznost odreivanja poloaja pomou satelita (tj.
GPS sistema) iznosi oko 10 do 30 metara, a za potrebe augmentirane stvarnosti, neophodna je
preciznost manja od milimetra, jer naravno ne biste imali mnogo koristi ako bi nam
projektovana grafika bila prikazivana kao da se nalazi na udaljenosti od 10 metara, a u stvari
nam se nalazi ispred nosa. Ipak, pomou tehnike poznate kao diferencijalni GPS, pri kojoj
GPS prijemnik sa antenom iji je poloaj precizno poznat (npr. putem viestrukih merenja)
prati poloaj korisnikovog GPS prijemnika, mogue je odrediti poloaj korisnika sa manjom
grekom od jednog metra. Takoe, dananji kompjuteri koji se uklapaju u delove odee su jo
uvek isuvie spori da bi mogli da procesuju izuzetno zahtevnu stereo 3-D grafiku. Kompanija
Toshiba je nedavno dodala NVidia GPU (Graphics Processing Unit) na svoj kompjuter
notnu sveicu, koji je sada u stanju da procesuje vie od 17 miliona trouglova u sekundi i 286
miliona piksela u sekndi, to znai da se na njemu mogu igrati 3-D igre. S druge strane,
NVidia je za Microsoft-ovu Xbox konzolu razvila 3-D grafiki procesor koji je u stanju da
procesuje 150 miliona poligona u sekundi, a poto ovako preciznu grafiku koriste ogromne
konzole za igranje igara, pre 2005. godine se ne oekuje razvoj slinih ili jo kvalitetnijih
sistema koji e moi da budu mobilni. Augmentirana stvarnost e nai niz primena u
stvarnom svetu, poev od odravanja i konstruisanja, igranja i turizma.
- ta je to Bluetooth tehnologija?
Bluetooth predstavlja moderni standard beine radio komunikacije izmeu bilo koja
dva elektronska ureaja. Ime ovog standarda potie od danskog kralja Haralda Blututa sa
kraja prolog milenijuma, a osim Bluetooth-a, danas postoji nekoliko drugih standarda
beinog prenosa informacija izmeu razliitih komponenata (od kompjutera, moblinih
telefona do klavijatura i slualica) jednog sistema elektronskih ureaja, ukljuujui prenos
informacija na infracrvenoj svetlosti (nedostaci ovog sistema su jednosmernost i prostorna
ogranienost kao kada morate daljinski upravlja da usmerite direktno ka televizoru da biste
promenili kanal) i sinhronizovanje kablova. Bluetooth komunicira na frekvenciji od 2,45
GigaHerca, na kojoj komuniciraju i mnogi bebi monitori, otvarai garae, pa i neki tipovi
beinih telefona. Meutim, interferencija Bluetooth signala sa drugim sistemima je
onemoguena jer Bluetooth ureaji emituju signal ija je snaga samo 1 miliVat. U poreenju
sa njima, mobilni telefoni emituju signal snage 3 Vata, a radio stanice signale snage nekoliko
desetina hiljada Vati. Ipak, ovako mala snaga emitovanog signala, ograniava komuniciranje
izmeu Bluetooth komponenti na samo desetak metara u preniku. Sa nekoliko Bluetooth
ureaja u istoj sobi, interferencija meu njima je spreena primenom tehnike poznate kao
skakanje du irokog spektra frekvencija. U ovom sistemu, ureaj koristi 79 sluajno
odabranih frekvencija u odreenom opsegu, a Bluetooth predajnik menja frekvenciju emisije
1600 puta u sekundi, to dozvoljava mnotvu ureaja da istovremeno koristi isto parence
radio spektra za komunikaciju bez pojave interferencije. Primenom ove tehnike se minimizira
i interferencija sa drugim kunim aparatima koji rade na istoj frekvenciji, jer e eventualna
interferencija meu njima trajati samo 625 mikrosekundi. Takoe, kada razliiti Bluetooth
ureaji dou blizu jedan drugom, doi e do automatske elektronske konverzacije i
odreivanja da li oni mogu da razmenjuju podatke ili su predodreeni tako da jedan ureaj
kontrolie drugi. im se dogodi konverzacija, ureaji, bilo da su deo kompjuterskog,
televizijskog ili stereo sistema, formiraju komunikacionu mreu.
- ta je to digitalni nakit?
- ta je to LASIK?
Kada svetlost doe do naih oiju, ona prolazi kroz ronjau i zenicu, a zatim se
prelama na onom soivu, koje uz pomo ronjae svetlost fokusira u mrenjau. Meutim, u
sluaju kratkovidosti se kao posledica prevelike fokusirajue snage soiva i isuvie izduene
one jabuice, svetlost fokusira ispred, a u sluaju dalekovidosti, kao posledice premale one
jabuice ili preslabe fokusirajue snage soiva, iza mrenjae. U sluaju astigmatizma, oblik
ronjae ili soiva je iskrivljen tako da svetlost pada u dve ie u mrenjai, a u sluaju tzv.
starake dalekovidosti, ronjaa i soivo postaju manje savitljivi, pa se svetlost sa bliskih
predmeta teko fokusira u mrenjau. LASIK (Laser-ASsisted In-situ Keratomileusis)
predstavlja najpopularniji hirurki nain za eliminisanje dioptrije (dalekovidosti ili
kratkovidosti) putem preoblikovanja ronjae. Laserska hirurgija oka se vri pod dejstvom
pulsirajueg fino-fokusiranog snopa laserske svetlost usmerenog na povrinu oka. Prilikom
kontakta laserske svetlost sa delom ronjae, dolazi do isparavanja njenog mikroskopskog
dela. Kontrolisanjem dimenzija, poloaja i broja laserskih pulseva, ronjaa se moe
problikovati. Kratkovidost se najlake lei pomou laserske hirurgije, jer je tada ronjaa
isuvie iskrivljena, a uklanjanjem njenog malog dela, popravlja se vid. S druge strane,
korekcija dalekovidosti zahteva zaokrugljivanje, tj. preoblikovanje, a ne samo uklanjanje dela
ronjae, pa stoga predstavlja neto komplikovaniju operaciju. Kao laseri se koriste Excimer
laseri koji su hladni, to znai da ne zagrevaju okolni vazduh ili neku drugu povrinu i koji se
mogu fokusirati du prenika od 0,25 mikrometara, to je 200 puta manji prenik od prenika
ljudske kose. Oni emituju veoma fini snop ultraljubiaste svetlosti koji dovodi do raskidanja
veza u okviru i izmeu organskih molekula sa povrine. Toplota koja nastaje u ovom procesu
se rasporeuje samo du povrinskog sloja debljine jednog nanometra.
- ta je to lasetron?
Ukoliko ste nekada videli fotografije kapi vode kako pada sa krova snimljene pomou
stroboskopske svetlosti, tada vam je sigurno poznato kako fiziari snimaju fotografije najbrih
meuatomskih procesa. Naime, dovoljno kratak svetlosni ili elektronski puls moe uhvatiti
deli putanje kretanja molekula ili ak i atoma. Meutim, jo uvek nije predloen nain na
koji bi se mogli snimati i atomski procesi koji su odgovorni za procese kao to su fuzija, fisija,
emisija gama talasa i slino. Meutim, pomou lasetrona, ureaja koji e se koristiti jednim
od najmonijih lasera koji se trenutno prave na naoj planeti, moi e da snimi dogaaje koji
traju reda veliine zeptosekunde (10-21 sekundu). Najkrai pulsevi lasera na Zemlji dananjice
se nalaze u opsegu od oko 10-15 sekundi, to je dovoljno kratak vremenski interval da bi se
mogle posmatrati atomske vibracije u molekulima. Poetkom devedesetih godina 20. veka,
naunici su teorijskim putem doli do zakljuka da bi linearno polarizovani laserski snopovi
fokusirani na inertnom gasu mogli da podele elektromagnetne talase na jo manje delie.
Elektroni u atomima zahvaenim laserskom svetlou bi oscilovali emitujui aptosekundne
(10-16 sekundi) ili jo krae bljeskove svetlosti. Meutim, naunici iz amerikog dravnog
Njujorkog Univerziteta iz grada Stouni Bruka izraunali su da bi kruno polarizovana
svetlost iz petaVatnih (1015 Vati) lasera koji se trenutno prave na naoj planeti, mogla da
stvori izuzetno kratke pulseve sinhotrone radijacije, a aparate koji e stvarati ovako kratke
svetlosne pulseve po predloenom mehanizmu, naunici su nazvali lasetronima. Elektroni
zahvaeni u snopu kruno polarizovane laserske svetlosti visokog intenziteta bi poeli da brzo
okreu zajedno sa rotirajuim elektrinim poljem laserske svetlosti, to bi ih nateralo da
emituju uske radijacione kupe. Posmatrano sa ivice, oni bi izgledali kao da zasvetle u periodu
od jedne zeptosekunde i to poput minijaturnih svetionika tako da nas zaslepe svetlou svaki
put kada nas ova kupa obasja. Kada bi se elektroni nalazili na tankoj ici, ureaj bi se ponaao
kao antena emitujui zeptosekundne svetlosne bljeskove po dva puta tokom svakog krunog
ciklusa laserske svetlosti i to svaki put pod pravim uglom u odnosu na poloaj ice i pravac
laserskog snopa. U skladu sa Hajzenbergovim principom neodreenosti, ovi ultrakratki
pulsevi bi imali veoma irok energetski spektar pri emu bi neki fotoni pripadali i gama
opsegu elektromagnetnog spektra sa energijama od po preko 1 MeV. Jedan od problema e se
naravno ticati detekcije (odnosno merenja trajanja) ovako kratkih pulseva. Ipak, elektroni u
pokretu e tokom perioda od nekoliko femtosekundi emitovati snano magnetno polje reda
veliine milion Tesli, to je otprilike jednako magnetnom polju koje okruuje bele patuljke.
Ovo polje bi u velikoj meri rasejavalo snop neutrona to bi predstavljalo nain za
detektovanje kratkih svetlosnih pulseva.
- ta su to plazmeni displeji?
Tokom poslednjih 75 godina, najvei broj televizora koristi istu tehnologiju u okviru
koje elektronski top katodne cevi emituje elektrone koje par horizontalnih i par vertikalnih
elektroda (na jedan par elektroda se dovodi tzv. testerasta, a na drugi tzv. stepeniasta
zavisnost napona od vremena) katodne cevi eta po ekranu koji se sastoji od niza fosfornih
takica koje svetle u odreenoj boji kada ih pogodi mlaz elektrona. Jedan od nedostataka TV
prijemnika sa katodnom cevi je taj to su oni veoma veliki. Naime, da biste poveali irinu
ekrana, moramo mu poveati i duinu katodne cevi (kako biste elektronskom topu dali
dovoljno mesta da moe da osvetli svaku taku ekrana). Kao posledica toga, ukoliko elimo
da na osnovu ove tehnologije napravimo TV koji e biti velik kao zid sobe, tada e on morati
da bude teak barem tonu, a uz to e i zauzeti veliki deo sobe. Meutim, ukoliko vidite tanak i
ravan televizor, onda je on verovatno napravljen na bazi tehnologije tenih kristala (LCD
Liquid Crystal Display, premda za razliku od plazmenih displeja, LCD imaju relativno sporu
brzinu osveavanja ekrana tako da i nisu ba najzgodniji za gledanje TV-a) ili predstavlja
upravo plazmeni displej koji najee nije deblji od desetak santimetara. Meutim, veina
plazmenih displeja zapravo nisu televizori, jer ne poseduju TV tjuner, odnosno ureaj koji
prevodi televizijske signale i interpretira ih radi stvaranja video slike. Slino LCD
monitorima, i plazmeni displeji su samo monitori koji emituju standardni video signal. Da
biste posmatrali TV program na jednom plazmenom displeju, morali biste da ga prikljuimo
na posebni aparat (npr. video-rekorder) koji poseduje svoj sopstveni TV tjuner. Svaki piksel
plazmenog displeja poseduje tri fluorescentna svetla crvenu, zelenu i plavu svetlost. Slino
kao i u sluaju TV aparata sa katodnom cevi, i plazmeni displeji variraju intenzitet
pojedinaih boja kako bi formirali eljenu sliku. Plazma predstavlja stanje materije koje
postoji na veoma visokim temperaturama kada se atomi toliko esto i intenzivno sudaraju da
stalno izbijaju elektrone iz atomskih polja tako da supstanca postoji u stanju odvojenih
elektrona i jona. Meutim, prilikom susretanja elektrona i jona (koji se privlae jer su
raznoimeno naelektrisani) dolazi i do estih prelaza elektrona izmeu energetskih stanja u
atomima, pri emu se emituju fotoni. U plazmenim televizorima se koristi plazma gasova
ksenona i neona koji su postavljeni u stotinama hiljada malih elija poreanih izmeu dve
staklene ploe. Dugake elektrode su takoe usendviene izmeu staklenih ploa sa obe
strane elija. Adresne elektrode su postavljene iza elija du zadnje staklene ploe.
Transparentne displejne elektrode, koje su okruene sa izolacionim dielektrinim materijalom
i obloene sa magnezijum oksidnim zatitnim slojem, postavljene su iza elija du prednje
staklene ploe. Oba niza elektroda se proteu du itavog ekrana, pri emu su displejne
elektrode poreane u horizontalnim redovima, dok su adresne elektrode postavljene po
vertikalnim kolonama tako da zajedno formiraju mreu. Da bi se jonizovao gas u odreenoj
eliji, kompjuter plazmenog displeja napaja elektrode koje se presecaju na mestu date elije,
ime se formira tok struje kroz gas u datoj eliji, a energija struje se koristi za pobuivanje i
relaksiranje atoma u eliji koji pri tome emituju ultraljubiaste fotone koji reaguju sa
fosforom kojim su obloene sve elije sa svoje spoljanje strane koja je okrenuta posmatrau
u sobi. Fosfor prima energiju ultraljubiastih fotona iz zauzvrat emituje vidljive fotone. Svaki
piksel je podeljen na tri podpiksela koji emituju crveu, zelenu i plavu boju, respektivno.
Variranjem strujnih pulseva kroz svaku eliju (odnosno svaki podpiksel) televizora formiraju
se pokretne slike.
- ta su to toplotni ispravljai?
U skladu sa drugim zakonom termodinamike, toplota se uvek kree od toplijeg ka
hladnijem telu, nezavisno od orijentacije tela. S druge strane, elektrina struja moe biti
ograniena na protok u samo jednom smeru, to se i odigrava u ispravljaima i
poluprovodnikim diodama. Meutim, danas na naoj planeti postoje ideje i o izgradnji prvih
toplotnih ispravljaa koji bi doputali protok toplote samo u jednom smeru, a smatra se da e
biti izgraeni od niti DNK ili od nekog nanomaterijala. Kada biste zapalili vatru iznad erpe
sa pagetima oni se veoma dugo ne bi skuvali, dok ukoliko postavimo istu vatru ispod erpe,
oni e se brzo skuvati. Meutim, ovom jednosmernom protoku toplote doprinosi gravitacija,
jer se topliji i laki vazduh podie navie pri emu predaje toplotu erpi ukoliko se ona nalazi
iznad vatre. Ipak, u toplotnim ispravljaima ili ak i toplotnim tranzistorima budunosti,
toplota bi i bez pomoi gravitacije mogla da uvek tee u istom smeru, a ovakvi ureaji bi nali
izuzetno primenu u elektronici i biotehnologiji. Prenos toplote se vri rasipanjem
meuatomskih vibracijama meu sobom. Naime, ukoliko zagrevamo jedan kraj nekog tela,
estice na toplijem kraju e poeti da znatno intenzivnije vibriraju oko svojih ravnotenih
poloaja, dok se amplitude atomskih vibracija na hladnom kraju ipke nee poveavati. Kada
bi ove oscilacije bile harmonine, u sluaju kojih bi srednji poloaj svake oscilujue estice
odgovarao ravnotenom poloaju estice (poloaju kome odgovara minimum potencijalne
energije u elektrinom polju susednih atoma), tada bi se sa predavanjem toplote, poveavale i
amplitude oscilacija, a ove amplitude bi se u talasima prenosile do drugih atoma i ovakvo telo
bi posedovalo beskonanu toplotnu provodljivost, a i ne bi se nimalo irilo sa zagrevanjem.
Meutim, oscilacije atoma kristalnih tela u naem svetu nisu harmonine, ve anharmonine,
to znai da se estice vie udaljavaju jedne od drugih tokom svake oscilacije nego to se
pribliavaju. Ovo je posledica toga to odbojne sile izmeu atoma (kao posledice preklapanja
njihovih elektronskih oblaka) rastu sa smanjivanjem rastojanja izmeu atoma mnogo bre
nego to rastu privlane meuatomske sile sa udaljavanjem atoma. Kao posledica toga, i
srednji poloaj oscilujue estice u sluaju anharmoninih oscilacija ne odgovara
ravnotenom poloaju i oscilacije kristalnog tela se rasejavaju jedne na drugima, odnosno
meusobno interaguju i stoga se toplotna energija prenosi manje efikasno. Tim naunika iz
Univerziteta u Komu u Italiji i iz Ecole Normale Superieur iz Liona u Francuskoj su u svrhu
pravljenja toplotnog ispravljaa teorijski razmatrali sendvi napravljen od dva harmonina
poklopca (jedan zategnutiji koji vibrira pri viim frekvencijama i jedan oputeniji) izmeu
kojih se nalazi lanac anharmoninih oscilatora (svaki oscilator predstavlja par oscilujuih
atoma). Prilikom velikih amplituda vibracije (to odgovara visokim temperaturama), atomi u
sreditu sendvia su se talasali (odnosno ljuljali gore-dole) sporije i bili su usaglaeni sa
oputenijim oscilatornim poklopcem. Meutim, pri niim temperaturama, oscilujui atomi
sredinjeg sloja su se bolje slagali sa atomima iz zategnutijeg i krueg poklopca. Tako, ako se
na fleksibilnijem kraju sendvia izazove intenzivnije oscilovanje (npr. putem zagrevanja ovog
kraja sendvia), ove oscilacije e se preneti kroz sredinju liniju postajui pri tome krae ali
bre, i prenee se na krui kraj sendvia, premda sa ne ba savrenom efikasnou. S druge
strane, zagrevanjem krueg poklopca, izazivamo vibriranje (inae, vibracije su samo
kvantovane oscilacije, pa se stoga sve meuatomske i meumolekulske oscilacije nazivaju
vibracijama) anharmoninog lanca sa veim amplitudama i pri viim frekvencijama, to ovaj
lanac nije u stanju da prenosi pa se tako prekida prenos toplote u ovom smeru. Naunici
smatraju da bi njihov jednodimenzionalni model (jer je sredinji sloj ispravljakog sendvia
jednodimenzionalan) trebalo da bude podjednako primenljiv i na trodimenzionalni, realni
sluaj. Ovakvi toplotni ispravljai bi u kompjuterima budunosti bili u stanju da
preusmeravaju prenos toplote kroz ip, a niz toplotnih tranzistora bi bio u stanju da pokree
mikrolaboratoriju na ipu, pri emu bi temperatura kontrolisala razne biohemijske reakcije.
toplote. S obzirom da se ovim postupkom boja praktino uliva u papir, na ovaj nain dobijene
slike su manje podlone bleenju i deformaciji pod dejstvom vremena.
- ta su to lava lampe?
Lava lampe predstavljaju svetiljke koje u sebi poseduju pokretne tenosti koje se
prelivaju jedne preko drugih dok je sijalica upaljena, stvarajui tako lep vizuelni doivljaj. U
tipinoj lava lampi se obino nalaze dve raznobojne tenosti, ija je gustina veoma bliska i
koje se meusobno ne rastvaraju. Ulje i voda se ne mogu pomeati, ali im je gustina veoma
razliita pa se ova smea ne bi mogla koristiti u lava lampama. Meutim, smea mineralnog
ulja (eventualno sa malo parafinskog voska) i vodenog rastvora nekog alkohola (ili glicerol,
premda se najee koristi propilen glikol) ije bi gustine bile vrlo bliske, mogla bi se lako
koristiti u lava lampama. Kada upalimo lava lampu, uareno vlakno njene sijalice stvara
odreenu koliinu toplote koja se provodi do dna smee dve nemeljive tenosti. Tea tenost
(tj. ona koja je na dnu) apsorbuje toplotu i iri se, pa se stoga njena gustina smanjuje. Poto
dve tenosti poseduju veoma sline gustine, pod dejstvom naglog irenja, donja tenost e
iznenada postati rea od gornje i teie da se popenje na vrh smee. Tokom podizanja, tenost
e se hladiti, njena gustina e se poveavati i ona e opet padati na dno. Apsorpcija i rasipanje
toplote su prilino spori procesi, a kao posledica toga dolazi do laganog presipanja dve
raznobojne tenosti u sudu lava lampe.
pokazuje slina viskooelastina svojstva, slino nekim bojama, lepkovima itd. Slina pojava
(poznata i kao Vajsenbergov efekat) se primeuje prilikom rotiranja ipkastog tela u
viskoelastinom fluidu. Naime, slino rotiranju viljuke u iniji sa pagetima, i u ovom
sluaju se pojedinani polimerni lanci meusobno povlae, to dovodi do porasta lokalnog
pritiska koji izaziva penjanje fluida du rotirajueg tela ka njegovoj slobodnoj povrini.
Rastvori poliakrilamida ili polietilen oksida u smei glikola i vode pruaju mogunost
slikovitog opisivanja niza interesantnih viskoelastinih svojstava polimera. Naravno,
karakteristika svih viskoelastinih tenosti je njihova osobina da se nakon deformacije vrate u
poetni poloaj (tj. elastinost). Jedan od naina da odredimo da li je fluid elastian je da ga
promukamo i da se zatim zagledamo u oblik mehuria rastvorenih gasova u njemu. Naime,
ukoliko ovi mehurii nisu oblika sfera ili elipsoidnih figura, ve su oblika suze, tada je fluid
elastian.
- ta je to MagnaDoodle?
MagnaDoodle je popularna deija igraka za crtanje koja poseduje beli zastor po
kome se moe crtati uz pomo specijalne pisaljke, a zatim se samo pomeranjem klizaa sa dna
zastora mogu obrisati nacrtani detalji. Deca vole ovu igraku jer nije potrebno izvriti veliki
pritisak sa pisaljkom da bi se iscrtale veoma jasne linije, a i roditelji je vole jer pisaljka ne
poseduje ni mastilo ni boje, ve predstavlja obino pare metala sa kojim se nigde drugde ne
moe pisati. Ekran MagnaDoodle-a se sastoji iz dva sloja plastike, postavljenih jedan preko
drugog, pri emu je gornji sloj providan i predstavlja povrinu po kojoj se kree pisaljka.
Izmeu ova dva sloja nalazi se upljikava mreica koja odrava dva plastina sloja na
odreenom meusobnom rastojanju i istovremeno deli prostor izmeu dva sloja na jednake
elementarne elije u kojima se nalazi bela neprozirna tenost (slina mleku) u koju su
umoene veoma fine tamne magnetne estice gvoe oksida. Kada delujemo malim
magnetom, tj. pisaljkom na povrinu ekrana, pisaljka privlai tamne estica gvoe oksida ka
povrini tenosti i one postaju vidljive. Nakon to iscrtamo liniju, magnetne estice se ne
vraaju ponovo u dubinu tenosti, usled paljivo podeene debljine tenog sloja, kao i zbog
jednake gustine estica gvoe oksida i tenosti. Ako elimo da obriemo ekran, dovoljno je
da povuemo specijalni brisa (tj. dugaki magnet) preko njegove zadnje strane, i on e
povui magnetne estice unazad i opet ih uroniti u belu tenost, pa e ekran opet dobiti belu
boju.
predstavlja zapravo jedan mali kompjuter, s obzirom da poseduje skoro sve glavne
komponente kao i obian desktop kompjuter, premda je svaka od ovih komponenti znatno
jednostavnija (nego u sluaju desktop kompojutera) jer je digitalni ram za slike, za razliku od
desktop kompjutera predodreen za obavljanje samo jednog posla. U osnovne komponente
digitalnog rama za slike kompanije Cevia spadaju: centralna procesorska jedinica (koje je
slina kao kod malih, elektronskih video igara), memorija (i to ROM memorija u kojoj se
uva operativni sistem, kao i neto malo fle memorije u kojoj se nalaze slike, postavke i
odreeni delovi operativnog software-a), modem (sa brzinom prenosa podataka od 33,6
kilobita u sekundi), displej (pasivno-matrini LCD rezolucije 640 x 480 piksela i dimenzija 13
x 18 cm sa 12-bitnim spektrom boja to znai da se na displeju moe pojaviti 4100 razliitih
boja, pri emu displej zajedno sa ramom nije nita deblji od obinog rama za slike), kontrole
(jedina dva kontrolna dugmeta su jedno za podeavanje osvetljenosti slike, a drugo za paljenje
displeja ili za prikljuivanje na Internet) i operativni sistem (tzv. PSOS koji je dizajniran za
upotrebu u ureajima kao to su PDA-ovi, oprema za elektronsko testiranje i sl.). Digitalni
ramovi za slike naredne generacije e biti u stanju da odtampaju slike po izboru (ili na
specijalnom lokalnom tampau ili na tampau Web sajta kompanije proizvoaa digitalnog
rama odakle e nam slike biti poslate potom), da putaju snimljenu muziku zajedno sa
svakom slikom, posedovae CompactFlash memorijski otvor u svrhu prikazivanja slika
direktno sa digitalnog foto-aparata, kao i daljinski upravlja za podeavanje rama.
- ta su to polimerne perle?
Slino perlama koje se niu na ogrlici, i mikroskopske polimerne loptice se mogu
povezivati tako da formiraju dugake malecne ogrlice koje e nalaziti izuzetne primenu u
materijalima budunosti, a pre svega u optoelektronskim i magnetnim ureajima.
Poluprovodniki i drugi neorganski kristali (kao to je npr. silicijum) predstavljaju osnovu
elektronskih i drugih tehnologija, ali izuzimajui male promene koje se deavaju sa
dodavanjem stranih atoma u njihovu kristalnu strukturu, njihove hemijske osobine su u sutini
fiksirane. S druge strane, modifikovanjem monomernih jedinica u polimernim molekulima na
bazi ugljenika mogu se neogranieno menjati osobine materijala, a time i nalaziti nova polja
njihove primene. Naunici iz amerike Nacionalne laboratorije u Ouk Ridu u Tenesiju
pronali su nain za meanje rastvora dva polimera koji se inae ne privlae. Naime, oni su
izazvali toliko brzo isparavanje vode tako da polimerni molekuli nisu bili u stanju da se
odvoje i umesto toga su se zajedno grupisali u mikroskopske sfere. Naunici su takoe otkrili
i da se ove polimerne sfere u procesu mogu nanizati jedne na druge tako da formiraju prave
mikroskopske ogrlice. Smatra se da sa isparavanjem vode, krajevi molekulskih lanaca koji
vire iz sfera mogu da se povezuju gradei tako strukturu ogrlice. Ove molekulske sfere su
dovoljno glatke i lagane da se svetlost moe odbijati u njima. Na taj nain se one ponaaju
kao minijaturne laserske upljine. Naime, svetlost prave talasne duine moe napraviti oko
stotinak krunih puteva oko svake mikrosfere. Poto su mikrosfere povezane, ove optike
rezonancije mogu prolaziti izmeu njih i kretati se du ove lanane strukture. Ovaj efekat bi
bio veoma koristan u optikim icama senzora i drugih svetlosnih ureaja koji mogu biti
- ta su to hologrami?
Hologrami predstavljaju fotografije snimljene pomou laserske svetlosti, u kojima se
uvaju informacije o kompletnoj trodimenzionalnoj slici snimljenog tela. Na film na ijoj
povrini se snima izgled predmeta, direktno se usmerava jedan laserski snop, dok se drugi
snop (najee bez soiva) usmerava na film tek nakon reflektovanja od posmatranog
predmeta. Dva snopa laserske svetlosti se prilikom pristizanja na film razlikuju u fazama (jer
su se kretali razliitim putem) i stoga interferiraju (preklapaju se) i na filmu, tj. hologramu
ostavljaju rezultujue tragove - rezultate njihove interferencije. Celokupna informacija takvog
trodimenzionalnog snimka nalazi se u svakoj taki povrine, odnosno u samom
interferencionom obrascu. Drugim reima, na fotoploi (hologramu) se ne vide konture
predmeta, ve figure interferencije dva svetlosna polja izvornog koherentnog (laserskog)
polja i rasprenog polja koje potie od snimanog predmeta. Svetle i tamne linije
interferencionog obrasca sadre sve informacije o smeru, intenzitetu i fazi svetla sa
snimljenog objekta. Na hologramu je sauvana i perspektivnost predmeta, pa se iz jednog
holograma mogu dobiti razliite fotografije predmeta u zavisnosti od eljenog ugla
posmatranja. Da bi se rekonstruisala snimljena slika, dovoljno je da hologram osvetlimo
koherentnom svetlou koja e se difraktovati (pojava rasipanja svetlosnih ili nekih drugih
talasa u svim pravcima prilikom prolaska kroz uzan otvor) od strane interferencionog obrasca
holograma, nakon ega emo dobiti sliku snimljenog predmeta u trodimenzionalnom
prostoru. Jedno od kljunih osobina holograma je to da on u svakom svom delu sadri
kompletnu informaciju o celom predmetu. Naime, ukoliko osvetlimo bilo koji deo holograma,
bie rekonstruisana celokupna slika, premda e ona pokazivati manje detalja nego slika
dobijena sa celog holograma. Prema shvatanju mnogih naunika i filosofa, stvarni svet je
ustrojen prema istim hologramskim principima tako da je Celina skrivena u svakom od
svojih delova, kao na primer Kosmos u zrnu peska ili umu mora.
su prueni u ovoj knjizi, a koji naravno predstavljaju samo jedne od mnogih, predstavlja jednu
takvu beskrajnu potragu.
Najlepi odgovori nikada ne poseduju pretenzije finalnosti koja bi zatvorila polja
naeg radoznalog istraivanja Prirode, ve su oni upravo usmereni ka irenju naeg uenja,
ka buenju novih susreta i interesovanja, ka postavljanju starih pitanja u nove, sve vee i sve
dublje saznajne okvire. Najlepi odgovori nas podstiu ne da otkrivajui ih postajemo mnogo
vani, ve da se sve jae i sve radosnije divimo udesima sveta svuda oko nas. I jo neto.
Najlepi odgovori nikada ne otkrivaju za nas ono to eznemo da saznamo, ve predstavljaju
samo blage zvezde vodilje, puteve koji vode do naih samostalnih otkria.
Dragi itaoe, doao si tako do samog kraja ove knjiga, ali to ustvari i nije kraj. Ovo je
poetak jedne druge knjige, vee nego ova knjiga, vee nego sve druge knjige na svetu, knjige
koja se nalazi u Tvome srcu. itanje ove knjige napisane boanskim jezikom, bilo u sebi tiho,
neujno ili ponekad i na sav glas nazivamo ljubavlju. Tamo gde se spajaju svet duha svet
naih toplih unutranjih tenji ispunjenih brinou prema svetu, njegovom ulepavanju i
prosvetljenju, i svet materije naeg znanja i mudrog razmiljanja, raa se ljubav zbog koje i
usled koje i postoji itav ovaj veliki svet. Negujmo ljubav kao jedan cvet svetlosti u naim
srcima i dajmo vie nego to imamo i itav svet e tada biti na. Jer stvari zaista imaju onakav
izgled kakav im dadne naa dua.