Professional Documents
Culture Documents
car
MATEMATIKA 3
Radna verzija
http://www.fesb.hr/mat3
3 PLOSNI
INTEGRALI
Sadr
zaj
1 VEKTORSKA ANALIZA
1.1
1.2
1.3
1.4
1.5
. . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.6
1.7
Usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2 KRIVULJNI INTEGRALI
25
2.1
Glatka krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.2
2.3
Cirkulacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4
Potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.5
Greenova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1
43
3.1
Glatka ploha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
3.2
3.3
3.4
3.5
Stokesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3.7
Mobiusova vrpca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
3.8
3.9
Popis slika
2.1
2.2
2.3
2.4
Luk krivulje C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.5
Ravninske krivulje Ca i Cb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.6
2.7
2.8
2.9
Zatvoreni skup D . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Parametrizacija plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.2
3.3
3.4
3.5
3.6
Popis tablica
VEKTORSKA ANALIZA
1.
Za razliku od funkcija jedne ili vise varijabli koje smo razmatrali u kolegijima
Matematika 1 i Matematika 2, vektorske funkcije nemaju graf u klasicnom smislu
te rijeci. Umjesto toga definiramo hodograf ili trag vektorske funkcije w kao skup
svih tocaka koje opisuju vrhovi radijus-vektora w(t) kada t poprima vrijednosti
iz domene D.
VEKTORSKA ANALIZA
Sadr
zaj
1.1
1.2
1.3
1.4
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
7
10
12
14
1.5
Usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
22
x(t) = cos t,
y(t) = 2 sin t,
z(t) = 2t.
1.1
10
VEKTORSKA ANALIZA
1.2
tt0
|w(t) a| =
ax = lim wx (t),
tt0
ay = lim wy (t),
a = lim w(t)
tt0
tt0
az = lim wz (t).
tt0
tt0
tt0
tt0
ako taj limes postoji. Na ovaj nacin definirali smo novu funkciju w (t) koju
zovemo derivacija funkcije w. Funkcija w je derivabilna ako ima derivaciju u
svakoj tocki t D.
Za prikaz po komponentama vrijedi
w (t) = wx (t) i + wy (t) j + wz (t) k,
sto se vidi uvrstavanjem prikaza 1.1 u gornji limes. Drugim rijecima, funkcija
qvecw ima derivaciju u tocki t ako i samo ako sve njene komponente imaju derivaciju u tocki t.
Slicno kao i u [M1, 5.1], derivaciju takoder mozemo definirati pomocu izraza
w (t) = lim
tt0
tt0
tt0
t0
tt0
tt0
tt0
Nakon sto smo definirali limes, prirodno slijedi definicija neprekidnosti koja
je identicna onoj iz [M1, 4.4].
Definicija 1.3 Funkcija w : D V0 je neprekidna u tocki t0 D ako i samo
ako je
lim w(t) = w(t0 ).
w(t + t) w(t)
.
t
t 0,
jednazba gibanja materijalne tocke. Brzina v(t) i ubrzanje a(t) te tocke u trenutku t su dani s
v(t) = s (t) = sin t i + 2 cos t j + 2 k,
tt0
w(t) w(t0 )
,
t t0
Primijetimo da je k komponenta ubrzanja jednaka nuli, sto je logicno je je komponenta gibanja u smjeru k linerana pa nema promjene brzine.
Teorem 1.1 Neka su w, u : D V0 derivabilne vektorske funkcije i neka je
f : D R derivabilna (skalarna) funkcija. Vrijedi
(i) (w + u) = w + u ,
(ii)
(f w)
f w
f w ,
, R,
11
(iii)
w
f
f w f w
,
f2
uz f 6= 0,
(iv) (w u) = w u + w u ,
(v) (w u) = w u + w u .
Dokaz. Tvrdnje se dokazuju direktno pomocu definicije derivacije.
12
1.3
VEKTORSKA ANALIZA
(v) Vrijedi
(w u)(t + t) (w u)(t)
t
w(t + t) u(t + t) w(t) u(t)
= lim
t0
t
w(t) u(t + t) w(t) u(t + t)
+ lim
t0
t
(w(t + t) w(t)) u(t + t)
= lim
t0
t
w(t) (u(t + t) u(t))
.
+ lim
t0
t
(w u) (t) =
lim
t0
t D.
w(t) dt = i
Zb
wx (t) dt + j
Zb
wy (t) dt + k
Zb
wz (t) dt.
Zt
w(x) dx
(1.2)
t0
Diferencijal definiramo slicno kao kod funkcije jedne varijable [M1, 5.2]:
dw(t) = w (t)dt.
za neki t0 .
Teorem 1.3 (Svojstva integrala vektorske funkcije) Neka su funkcije w,
v i integrabilne na segmentu [a, b] D R. Tada vrijede
S1. svojstvo lineanosti,
Zb
Formulu za derivaciju slozene funkcije daje nam sljedeci teorem kojeg navodimo bez dokaza.
(w(t) + v(t)) dt =
Zb
w(t) dt +
Zb
v(t) dt,
w () (t).
dt
d dt
b
Z
Zb
w(t) dt |w(t)| dt,
a
13
Zb
Zb
a
1.4
(t)w(t) dt.
a(t) = 6 t c1 + 2 c2 ,
s(t) = t3 c1 + t2 .
v(t) =
VEKTORSKA ANALIZA
Zb
14
a(x) dx + v0 .
Dakle,
Zt
(6 x c1 + 2c2 ) dx + v0
t
2
x
c1 + 2 x c2 + v0
= 6
2
0
= 3 t2 c1 + 2 t c2 + v0 .
Iz pocetnog uvjeta slijedi v(0) = v0 = 0 pa je
v(t) = 3 t2 c1 + 2 t c2 .
Slicno, ze neki konstantan vektor s0 vrijedi
s(t) =
Zt
v(x) dx + s0 ,
odnosno
s(t) =
Zt
0
3
(3 x c1 + 2 x c2 ) dx + s0
= t c1 + t2 c2 + s0 .
15
b) Izrazom
U (x, y, z) =
x2
z
+ y2
Tada je g(T ) w(T ) vektorsko polje gravitacije koje privlaci u smjeru sredista
zemlje za iznos g(T ) (vrijedi |w(T )| = 1).
Definicija 1.8 Nivo-plohe ili ekvipotencijalne plohe skalarnog polja U su plohe
za koje je U (x, y, z) = konst. vektorske linije (silnice ili strujnice) su krivulje
sa svojstvom da tangenta kriulje u danoj tocki ima smjer vektorskog polja u toj
tocki.
16
1.5
VEKTORSKA ANALIZA
f
f
f
i+
j+
k.
x
y
z
wz
wx wy
+
+
.
x
y
z
i
j
k
rot w =
x
y
z
wx wy wz
wx wz
wy
wy
wx
wz
i+
j+
k.
=
y
z
z
x
x
y
Definicija 1.9 Polje koje ne ovisi o vremenu zove se stacionarno. Polje koje ne
ovisi o vremenu je nestacionarno.
Na primjer, nestacionarna polja dobit cemo ako u primjeru 1.4 a) i c) promatramo temperaturu odnosno strujanje zraka kroz neki vremenski interval.
Za razliku od divergencije i rotacije koje imaju smisla samo u slucaju vektorskih polja (tri varijable), gradijent je dobro definiran i za prostore proizvoljne
dimenzije n.
17
VEKTORSKA ANALIZA
+j
+k .
=i
x
y
z
18
2
2
2
+ 2 + 2.
2
x
y
z
div w = w
rot w = w
Iz svojstava mnozenja vektora skalarom i svojstava skalarnog i vektorskog produkta slijedi da je linearan operator, odnosno
(f + g) = f + g,
(w + u) = w + u,
(1.3)
(w + u) = w + u,
gdje su f , g, u i w diferencijabilna polja, a , R.
U sljedeca tri teorema dat cmo najvaznija svojstva gradijenta, divergencije i
rotacije.
Teorem 1.4 (Svojstva gradijenta) Neka su f i g diferencijabilna skalarna polja i , R. Tada vrijedi:
(i) grad c = 0,
c = const,
(vi) div(rot w) = 0.
Dokaz.
(i) Ocito.
(ii) Vidi drugu jednadzbu u relaciji (1.3).
(iii) Koristit cemo formalni racun pomocu operatora . Kako je diferencijalni
operator, na zadani izraz prvo primjenimo pravilo o derivaciji produkta. Pri
tome potcrtavamo polja na koja operator ne djeluje. Dakle,
div(w u) = (w u) = (w u) + (w u).
Sada izraze treba dozvoljenim transformacijama svesti na oblik iz kojeg
se jasno vidi kakvo je djelovanje operatora . U ovom slucaju se radi o
mjesovitim produktima pa cemo u prvom slucaju napraviti ciklicku, a u
drugom aciklicku zamjenum i protumaciti konacan rezultat:
d
grad f , gdje je : R R diferencijabilna funkcija.
df
= (f ) w + f ( w) = grad f w + f div w.
(v) Slijedi kada u (iv) zamijenimo w sa grad g i primjenimo definiciju Laplaceovog operatora 1.11.
19
20
VEKTORSKA ANALIZA
(iv) Vrijedi
rot(f w) = (f w) = (f w) + (f w)
= (f ) w + f ( w)
+ uy
+ uz
,
x
y
z
= (grad f ) w + f rot w.
1.5.1
Cilindri
cne i sferne koordinate
U mnogim aplikacijama korisno je imati direktan izraz za gradijent, divergenciju i rotaciju u cilindricnim ili sfernim koordinatama.
...
1.6
a solenoidalno ako je
div w = 0.
= w ( u) u ( w) + w ( u) u ( w)
= w div u u div w + (u ) w (w ) u.
21
1
Ako tocke rotira oko cvrste osi brzinom w, tada je rot w kutna brzina te
2
tocke. Stoga rot w 6= 0 znaci postojanje nekog vrtloznog gibanja. Na primjer,
gravitacijsko polje materijalne tocke M mase m definirano s
G=K
m
r0 ,
r
gdje je
r = x i + y j + z k,
r = |r|,
r
r0 = ,
r
22
VEKTORSKA ANALIZA
1.7
Usmjerene derivacije
T0 T = t a,
t 0.
Uz ovakvu deiniciju parametra t ocito vrijedi d(T0 , T ) = t.
m
.
r
w = grad f
rot w = 0.
(ii) Polje w je solenoidalno na kvadru K ako i samo ako postoji va puta diferencijabilno polje u : K V0 takvo da je w rotacija od u, odnosno
div w = 0
(u : K V0 )
w = rot u.
Dokaz. (i) Potencijalno polje je uvijek bezvrtlozno prema teoremu 1.6 (v). Obrat
se dokazuje ...
(ii) Dva puta diferencijabilno polje koje je nastalo kao rotacija nekog polja je
uvijek solenoidalno prema teoremu 1.5 (vi). Obrat se dokazuje ...
w(T )
= (a0 ) w(T ).
a
Dokaz. Dokazimo prvu tvrdnju teorema. Neka u sustavu (O, i, j, k) vrijedi
T = (x, y, z), T0 = (x0 , y0 , z0 ) i U (T ) = U (x, y, z). Tada jednakost
OT = OT0 + T0 T
zapisujemo kao
x i + y j + z k = x0 i + y0 j + z0 k + t a0
= (x0 + t a0 i) i + (y0 + t a0 j) j + (z0 + t a0 k) k.
23
y = y0 + t a0 j,
z = z0 + t a0 k.
24
VEKTORSKA ANALIZA
Stoga je limes iz definicije 1.13 u stvari jednak derivaciji funkcije jedne varijable
+
g(t) = f (x0 + t a0 i, y0 + t a0 j, z0 + t a0 k)
u tocki t = 0. Dakle,
dg
f x f y f z
U (T )
=
(T0 ) =
+
+
a
dt t=0
x t
y t
z t t=0
f
f
f
a0 i +
a0 j +
a0 k (T0 )
x
y
z
= a0
f
f
f
(T0 ) i +
(T0 ) j (T0 ) k
x
y
z
= a0 grad U (T0 ).
1
2
(y z i + z x j + x y k)
(y z i + z x j + x y k)
3 y
3 z
2
1
1
(z 2 y) i + (z x) j + (2 y x) k,
3
3
3
pa u tocki T imamo
w
a
2
1
1, , 2 = i + j.
2
3
1
2
4
2
i + j k (2 x i + 3 z j + 3 y k) = x + z 2 y,
3
3
3
3
pa u tocki T imamo
f
a
13
1
1, , 2 = .
2
3
Naime, jednadzba nivo-plohe u kojoj sve tocke imaju vrijednost funkcije jednaku
U (T0 ) je U (x, y, z) = U (T0 ). Neka je
r = x i + y j + z k,
dr = dx i + dy j + dz k.
U
U
U
dx +
dy +
dz = grad U (T0 ) dr.
x
y
z
No, posto smo se ogranicili na nivo-plohu, dr je infinitezimalni pomak po tangencijalnoj ravnini te plohe u tocki T0 . Prema prethodnoj jednakosti grad U (T0 ) je
okomit na dr pa je stoga kolinearan s vektorom normale, odnosno
grad U (T0 ) = n0 ,
R,
6= 0.
26
KRIVULJNI INTEGRALI
2.
Par ([a, b], r) je glatka parametrizacija krivulje C. Krivulja moze imati vise
parametrizacija.
Tocke A = r(a) i B = r(b) su rubovi (pocetak i kraj) krivulje C. Ako je B = A
tada je krivulja zatvorena.
KRIVULJNI INTEGRALI
Sadr
zaj
2.1
Glatka krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
25
2.2
27
31
2.3
2.3.1
Potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
36
2.5
Greenova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
39
z(t) = (t),
Cirkulacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4
y(t) = (t),
2.1
Glatka krivulja
C2
C4
C5
[a, b] R,
C6
za koju vrijedi
C = {r(t) : t [a, b]},
(ii) postoji neprekidna derivacija r i
r (t) 6= 0,
1
C3
t [a, b].
27
r(b)
r(b)
28
KRIVULJNI INTEGRALI
f (x, y, z) ds =
Zb
(f (, , ))(t) |r (t)| dt
Zb
r(a)
r(a)
a)
b)
Izraz
ds = |r (t)| dt =
C1
C2
Ck
(i) krivuljni integral skalarnog polja ne ovisi ni o parametrizaciji niti o orijentaciji krivulje,
(ii) krivuljni integral skalarnog polja je linearan, odnosno
Z
Z
Z
( f + g) ds = f ds + g ds.
C
2.2
x = 2 t,
t [a, b].
y = t2 ,
z=
1 3
t ,
3
0 t 1.
29
30
KRIVULJNI INTEGRALI
t [a, b],
tada je
0.3
0.2
0.1
0
f (x, y) ds =
Zb
f ((t), (t))
C
0
0
0.2
0.4
y
0.6
1.5
0.8
0.5
x
y = g(x),
x [a, b],
tada je
Z
f (x, y) ds =
Zb
f (x, g(x))
f ds =
Z1
p
1
22 + (2 t)2 + (t2 )2 dt
2 t + t3
3
1 + g2 (x) dx.
Z1
t2 (t2 + 6)2 1
1
=
2 t + t3 (2 + t2 ) dt =
3
18
0
0
49
.
18
z = h(x),
x [a, b],
f (x, y, z) ds =
Zb
y = g(t),
x [0, 1],
b) Cb . . . y = x2 + 1,
x [0, 1].
x+1
x**2+1
Cb
Ca
a) Ca . . . y = x + 1,
z = h(t),
t [a, b].
31
Za krivulju Ca imamo
Z
f (x, y) ds =
Z1
0
Ca
p
x (x + 1) 1 + (1)2 dx
Z
2
,
2 (x2 + x) dx =
6
0
f (x, y) ds =
Cb
2.3
Z1
p
25 5 11
x (x2 + 1) 1 + (2 x)2 dx = =
.
120
t [a, b].
Ako je funkcija w(, , )) r integrabilna na intervalu [a, b], tada odredeni integral
Zb
Zb
Z
w dr = w [r ]0 ds = w((t), (t), (t)) r (t) dt
32
KRIVULJNI INTEGRALI
po krivulji C zadanoj s
Ck
C2
C1
Zb
t [0, 2 ],
jednak je
Z
w dr =
Z2
[ (2 sin t 3 t)(2 sin t) + (3 t 2 cos t) 2 cos t
0
wy = Q,
wz = R,
P, Q, R : D R,
D R3 .
(2.1)
33
Uz ove oznake je
34
KRIVULJNI INTEGRALI
imamo
w = P i + Q j + R k.
w dr =
(t) dt = dx,
P dx + Q dy
(t) dt = dy,
(t) dt = dz,
pa mozemo pisati
Z
Z
w dr = P (x, y, z) dx + Q(x, y, z) dy + R(x, y, z) dz.
gdje je
P (x, y, z) = y + z,
(w) = wx dx + wy dy + wz dz = P dx + Q dy + R dz
oznacimo diferencijalnu formu pridruzenu polju w, tada zapisujemo
Z
Z
w dr = (w).
R(x, y, z) = x + y,
y = 2 x,
z = 3 x,
0 x 1,
pa je
I=
Z1
0
2.3.1
(2 x + 3 x) dx + (3 x + x) 2 dx + (x + 2 x) 3 dx = 11.
Cirkulacija
P dx + Q dy + R dz
Q(x, y, z) = z + x,
P dx + Q dy + R dz,
Ukoliko s
w = wx i + wy j = P dx + Q dy
a) sredisnjoj kruznici radijusa a priozvoljne orjentacije,
a x b,
35
36
KRIVULJNI INTEGRALI
1
C3
C2
C1
x = a cos t,
C ...
y = a sin t,
w dr =
t [0, 2 ]
pa vrijedi
I
w dr =
Z2
x dx + x y dy = (a cos t a ( sin t) + a2 cos t sin t a cos t) dt
=
2.4
C3
Z2
(x + x 0 0) dx +
Z1
Z0
1
w dr +
C2
= = 0.
C1
w dr +
w dr
(x + x (x + 2) (1)) dx
(x + x x 1) dx
1
.
3
Potencijal
x [0, 2],
C 1 . . . y = 0,
C 2 . . . y = x + 2,
x [2, 1] (u smislu pada parametra t),
C 3 . . . y = x,
x [1, 0] (u smislu pada parametra t).
Dokaz. Dokazimo jedan smjer teorema. Neka je w potencijalno polje s potencijalom U , w = grad U . Uz parametrizaciju krivulje
x(t) = (t),
y(t) = (t),
z(t) = (t),
t [a, b],
37
2.4 Potencijal
38
KRIVULJNI INTEGRALI
U (x, y, z) =
=
Za
Zb
a
U
U
U
(t) dt +
(t) dt +
(t) dt
x
Zx
x0
wx (t, y0 , z0 ) dt
Zy
y0
wy (x, u, z0 ) du
Zz
wy (x, y, v) dv + C.
z0
z0
x0
No, vrijedi i obrat koji nam daje jos jednu karakterizaciju potencijalnih polja
(pored one iz teorema 1.7): na konveksnom skupu D vrijedi
I
w = grad f rot w = 0
w dr = 0, C .
U
U
U
i
j
k
x
y
z
Z
U
U
U
dx +
dy +
dz
x
y
z
w dr gdje je
w = (3 x2 y z + y + 5) i + (x3 z + x z) j + (x3 y y 7) k,
i
b) C je kruznica x2 + y 2 = a2 , z = b.
39
40
KRIVULJNI INTEGRALI
y
wy
k
= 0.
x
wz
Zx
0
Zz
0
(3 t2 0 0 + 0 + 5) dt
Zy
0
(x3 0 + x 0) du
(x3 y y 7) dv
Slika 2.9: Zatvoreni skup D
= 5 x x y x3 y z + y z + 7 z
pa je
Greenov teorem vrijedi i u podrucju s rupama (slika 2.10), pri cemu sve
w dr = U (0, 0, 0) U (1, 1, 1) = 1.
2.5
w dr = 0 bez obzira
ZZ
D
Q P
x
y
dx dy =
P dx + Q dy +
P dx + Q dy.
i=1
Ci
Greenova formula
k I
X
C3
krivulje C i unurasnjeg podrucja kojeg ta krivulja omeduje (vidi sliku 2.9). Tada
je
ZZ
I
Q P
dx dy = P dx + Q dy.
x
y
D
C1
C2
41
gdje je C rub trokuta s vrhovima A = (1, 1), B = (2, 2) i C = (1, 3) (slika 2.11).
Q P
x
y
KRIVULJNI INTEGRALI
I=
42
dx dy =
Z2 x+4
Z
4
( 2 (x + y) 4 y) dy dx = .
3
1
Zadatak 2.1 Izracunajte cirkulaciju iz primjera 2.7 bez primjene Greenovog teorema.
Korolar 2.1 Ako su ispunjeni uvjeti Greenovog teorema, tada je povrsina podrucja D dana s
I
1
P (D) =
y dx + x dy.
2
PLOSNI
INTEGRALI
44
U
S
T0
3.
k
PLOSNI
INTEGRALI
U
O
Sadr
zaj
3.1
Glatka ploha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
43
3.2
Plo
sni integral skalarnog polja . . . . . . . . . . . . . .
49
3.3
Plo
sni integral vektorskog polja . . . . . . . . . . . . .
51
3.4
59
3.5
Stokesova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
62
Vazno je primjetiti da ne mora za svaku tocku na plohi biti zadan isti sustav.
Tako je, na primjer, na slici 3.2 za tocku T0 funkcija g zadana u sustavu (O, i, j, k),
dok je za tocku T1 funkcija g zadana u sustavu (O, k, i, j).
T1
3.1
T0
Glatka ploha
k
j
O
i
z = g(x, y),
U0
(x, y) U,
jednadzba skupa V S.
Ploha S je glatka u tocki T0 ako je funkcija g diferencijabilna u tocki (x0 , y0 ),
pri cemu je z0 = g(x0 , y0 ) i T0 = (x0 , y0 , z0 ).
Ploha S je glatka ploha ako je glatka u svakoj tocki.
(x, y) D,
45
Ploha S je ocito glatka, a normala tangencijalne ravnine u tocki T je dana vektorom grad G(T ) (vidi napomenu 1.4).
x2
y2
Na primjer, za D =
i G(x, y, z) =
+ +
implicitna jednadzba plasta jedinicne kugle. Ocito je
z2
1 je
x2
y2
z2
=1
grad G(T ) = 2 x i + 2 y j + 2 z k 6= 0
Plohu mozemo zadati i parametarski:
y = (u, v),
z = (u, v),
(u, v) D R .
torus zadajemo s
x = (1 0.2 cos v) cos u,
y = (1 0.2 cos v) sin u,
z = 0.2 sin v,
u, v [0, 2 ],
x = cos3 v cos3 u,
z = sin3 u,
u, v [0, 2 ],
(u, v) D R2 .
heksagon zadajemo s
y = sin3 v cos3 u,
cos v
x = u cos u 1 +
,
2
u
y = sin v,
2
cos v
.
z = u sin u 1 +
2
x = (u, v),
a skoljku zadajemo s
R3
PLOSNI
INTEGRALI
46
(x, y) D,
47
PLOSNI
INTEGRALI
48
S1
T1
S2
T4
T2
T3
S3
S
x0
dx
x
dy
(x0 + dx, y0 ),
(x0 , y0 + dy)
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
(x x0 ) +
(y x0 ).
x
y
Vrhovi paralelograma su
0
dy
k
g(x0 , y0 )
dx |
x
g(x0 , y0 )
dy
y
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
dx dy + j
dx dy + k ( dx dy)
= i
x
y
= dx dy
T1 = (x0 , y0 , g(x0 , y0 ) ),
g(x0 , y0 )
dx
T2 = x0 + dx, y0 , g(x0 , y0 ) +
x
g(x0 , y0 )
g(x0 , y0 )
dx +
dy
T3 = x0 + dx, y0 + dy, g(x0 , y0 ) +
x
y
g(x0 , y0 )
dy .
T4 = x0 , y0 + dy, g(x0 , y0 ) +
y
s
g(x0 , y0 )
x
2
g(x0 , y0 )
y
2
+ 1,
49
(i) plosni integral skalarnog polja ne ovisi ni o parametrizaciji plohe niti o njenoj
orijentaciji (vidi 3.3),
G
g
y
=
G
y
z
G
g
= x ,
G
x
z
PLOSNI
INTEGRALI
50
slijedi
P (S) =
ZZ
D
3.2
1
G
z
s
G
x
2
G
y
2
G
z
2
dx dy.
ZZ
(x + y + z) dS,
Plo
sni integral skalarnog polja
1
S
(x, y) D R2 ,
1
y
D
ZZ
f (x, y, z) dS =
ZZ
1+
g
x
2
g
y
2
Plosni integral skalarnog polja jos zovemo i integral po projekciji i plosni integral prve vrste.
Plosni integral skalarnog polja po po djelovima glatkoj plohi S sastavljenoj
od ploha S1 , . . . , Sk definiramo kao
ZZ
ZZ
ZZ
ZZ
f dS +
f dS + +
f dS.
f dS =
S
S1
S2
Sk
RR
f dS daje masu plohe. Ako
Ako je f povrsinska gustoca plohe S, tada
S
RR
stavimo f = 1, tada
dS daje povrsinu plohe kao sto smo vec vidjeli.
S
dx dy.
x
1 x2 , z =
D = {(x, y) | 0 x 1, 0 y
p
dok je g(x, y) = 1 x2 y 2 . Iz
slijedi
g
x
2
1 x2 y 2 }.
1 x2 },
g(x, y)
y
= p
y
1 x2 y 2
x
g(x, y)
,
= p
x
1 x2 y 2
1+
g
y
2
1
1 x2 y 2
51
PLOSNI
INTEGRALI
52
pa je
(5+u*cos(v/2))*cos(v), (5+u*cos(v/2))*sin(v), u*sin(v/2)
Z1 Z1x2
p
I=
(x + y + 1 x2 y 2 ) p
0
Z/2Z1
0
(r cos + r sin +
1
1 x2 y 2
dy dx
1 r2 )
r dr
d
1 r2
Z/2
Z1
Z/2 Z1
r2
=
(cos + sin ) d
dr +
d r dr =
1 r2
0
3
= .
4
3.3
Plo
sni integral vektorskog polja
Orijentaciju plohe u danoj tocki definiramo kao orijentaciju normale tangencijalne ravnine u toj tocki svaka tocka ima dvije moguce orijentacije. Zanimaju
nas samo dvostrane plohe, odnosno plohe koje imaju dvije neprekidne orijentacije
(vidi sliku 3.6).
y = (r + u cos(v/2)) sin v,
z = u sin(v/2).
(x, y) D R2 ,
(3.1)
53
PLOSNI
INTEGRALI
54
Plohu orijentiranu u smislu polja n0 oznacavamo s S . Druga neprekdina orijentacija plohe S je n0 , a plohu orijentiranu pomocu te orijentacije oznacavamo s
S.
Definicija 3.4 Neka je w : D V0 , D R3 , neprekidno vektorsko polje. Neka
je glatka ploha S D zadana funkcijom
z = g(x, y),
(x, y) D,
g
g
wy
+ wz dx dy.
wx
x
y
d S = n0 dS,
mozemo pisati
ZZ
wdS =
ZZ
w n0 dS.
(3.2)
Ovaj izraz nam ujedno daje i vezu plosnog integrala prve i druge vrste plosni
U fizici se
RR
wdS =
ZZ
S1
wdS +
ZZ
S2
wdS + +
ZZ
wdS .
Sk
55
(i) plosni integral vektorskog polja ne ovisi o parametrizaciji plohe, ali promjenom orijentacije mijenja predznak,
ZZ
ZZ
wdS =
wdS .
( w + u) d S =
wdS +
udS .
pa je
ZZ
1+
wz cos dS =
1
2
ZZ
g
y
2 ,
(y, z) D1 ,
tada je
g1
g1
j
k+i
y
z
s
n0 =
2
,
g1
g1 2
1+
+
y
z
pa je
ZZ
S
ZZ
wdS =
cos = s
ZZ
S
ZZ
wy dx dz
ZZ
wx dy dz + wy dx dz + wz dx dy.
Kod primjene ove formule jose treba ispravno odrediti predznak integrala:
RR
kod prvog integrala, S wx dy dz, predznak ce biti + ako je kut izmedu
trazene normale i vektora i manji ili jednak /2,
(n0 , i)
,
2
wx cos dS =
wy cos dS =
Kako smo u izvodu prethodne formule zadanu plohu projicirali na tri koordinatne ravnine, plosni integral vekorskog polja jos zovemo i integral po projekcijama. Uz oznake (2.1) iz prethodnih formula slijedi
ZZ
ZZ
P dy dz + Q dx dz + R dx dy =
(P cos + Q cos + R cos ) dS.
(x, z) D2 ,
wz dx dy.
x = g1 (y, z),
ZZ
g
x
tada je
y = g2 (x, z),
pa imamo
pri cemu su cos , cos i cos funkcije od x, y i z. Tada izraz (3.2) mozemo
zapisati kao
ZZ
ZZ
wdS =
(wx cos + wy cos + wz cos ) dS.
cos = s
PLOSNI
INTEGRALI
56
1+
g1
y
1
2
g1
z
2 ,
wx dy dz.
gdje je
S+
57
PLOSNI
INTEGRALI
58
Dakle,
I1 =
ZZ
ZZ
S1+
S1
(1)
0
(2)
0
(1)
n0
y
z
=p
,
y
a2 x2 y 2
x
y
i+ p
j+k
a2 x2 y 2
a2 x2 y 2
s
x2
y2
1+ 2
+
a x2 y 2 a2 x2 y 2
y
x
i+ j+
a
a
a2 x2 y 2
k.
a
a2 x2 y 2
+ y2 p
y
a2 x2 y 2
+ a x2 y 2
dx dy.
z
y
,
=p
y
a2 x2 y 2
p
a2 x2 y 2
x
y
(2)
n0 = i j +
k.
a
a
a
No, kako nam je potrebna vanjska normala plohe S2 , umjesto polja vanjskih
(2)
(2)
normala n0 uzet cemo polje n0 , sto daje
ZZ
wdS
I2 =
S2+
ZZ
D
Konacno,
x2 p
I = I1 + I2 = 2
x
a2 x2 y 2
ZZ
D
=2
Z
0
x
z
=p
,
x
a2 x2 y 2
z
x
,
=p
x
a2 x2 y 2
S2
x2 p
Za plohu S2 vrijedi
pa je
wdS
+ y2 p
x3 + y 3
p
a2 x2 y 2
(cos3 + sin3 ) d
Za
0
y
a2 x2 y 2
dx dy =
a + x2 + y 2
dx dy.
x = r cos , [0, ]
y = r sin , r [0, a]
a4
r3 r
dr = =
.
2
2
2
a r
D1
59
D1
PLOSNI
INTEGRALI
60
D3
D3
dx dy = P dx + Q dy
x
y
D
cirkulacije po orijentiranoj
krivulji koja omeduje plohu
D2
Z2 Za
0
r 2 r 4 a a4
(a2 r 2 ) r dr d = 2 a2
=
.
2
4 0
2
Zadatak 3.2 Rijesite integral iz primjera 3.1 svodenjem na plosni integral skalarnog polja ali tako da plohu ne treba rastavljati na dva dijela. Objasnite fizikalno
rjesenje primjera 3.1 na nacin b).
3.4
wdS .
cirkulacija po orijentiranoj
plohi koja omeduje volumen
Uz oznake
w = P i + Q j + R k,
61
w = x i + y j + z k,
div w = 3 x + 3 y + 3 z ,
ZZZ
y
=
r
sin
sin
,
[0,
]
I=
(3 x2 + 3 y 2 + 3 z 2 ) dx dy dz =
z = r cos
r [0, a]
V
J = r 2 sin
=3
Z2
sin d
Za
0
12
a5 .
r r dr =
5
2
PLOSNI
INTEGRALI
62
Teorem 3.2 (Teorem o gradijentu) Vrijedi
ZZ
ZZZ
grad f dV =
f n0 dS
V
V
ZZ
ZZ
ZZ
= i
f cos dS + j
f cos dS + k
f cos dS.
V
3.5
ZZ
I =
x dy dz + y dx dz + z dx dy,
Stokesova formula
ZZ
S
w dS = i
Z VZ
S
ZZ V
ZZ V
wx dS + j
wy dS + k
wz dS.
S
U iskazima sljedeca dva teorema V je podrucje omedeno s po dijelovima glatkom plohom V , a n0 je polje vanjskih normala.
63
rot w d S = w dr = w t0 ds.
R
P
z
x
I=
cos +
#
p
ZZ "
y
x
2 x2 y 2
(0 0) + (0 0) + (0 3 x2 y 2 )
dS.
2
2
2
S
pa je
cos +
y
z
PLOSNI
INTEGRALI
64
Q P
x
y
cos dS.
ZZ
2 x2 y 2
2
p
I=
(3 x2 y 2 )
dx dy
2
2 x2 y 2
D
ZZ
x = r cos , [0,
2 ]
= 3
x2 y 2 dx dy =
y = r sin , r [0, 2]
D
2 x2 y 2
n
S
11111111111111
00000000000000
D
00000000000000
11111111111111
2
00000000000000
11111111111111
00000000000000
11111111111111
k
x
Slika 3.13: Gornja polusfera i njen rub
Izracunajmo cos , cos i cos (odnosno n0 ) kako bi primijenili skalarni oblik
Stokesove formule. Vrijedi
p
2 x2 y 2
y
x
n0 = i + j +
k
2
2
2
= 3
Z2 Z
0
r 2 cos2 r 2 sin2 r dr d = = .