1

1. UVOD U METODOLOGIJU
ZNANOST, ZNANSTVENO ISTRAIVANJE, METODOLOGIJA
Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. ovjek spoznaje svijet zahvaljujui svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i
intuitivno-imaginacijskim sposobnostima. Iako sve one djeluju funkcionalno udrueno, ovisno od toga na koje moi se preteito
oslanja i koja naela primjenjuje, ovjekova spoznaja svijeta moe poprimiti religijski, umjetniki, filozofijski ili znanstveni oblik.
Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika i njeni produkti slue ovjeku da izgradi sustav injeninih i vrijednosnih
stavova kojima se orijentira u prirodnom i drutvenom okruenju i upravlja svojim djelatnostima.
U svijesti svakog pojedinca kao i u kolektivnoj svijesti postoji odreen broj stavova koji su utemeljeni na neupitnim
istinama. Vjerujemo da je ovjek vrhunac evolucije ili da postoji jedan stvoritelj, da je toan zakon o neunitivosti energije ili da je
sudbina zapisana. Za mnotvo takvih stavova drimo da ih nije potrebno propitivati. Mislimo da su razumljive sam od sebe. Za
neke od takvih stavova mislimo da su nam jednostavno dani, da su zdravo-razumski, intuitivni, prediskustveni i stoga ih nije
potrebno provjeravati. Ponekad se u pokuaju dokazivanja istinitosti i odravanju stabilnosti svojih stavova sluimo pozivanjem na
snagu autoriteta istaknutih pojedinaca ili institucija. Meutim, usprkos tenji za stabilnosti, ovjek je stalno u situaciji da mora
prihvaati promjene i za te potrebe u svakom obliku spoznaje postoje stanoviti modaliteti. Katkad na to prisili masa kontradikcija
ili nestanak autoriteta. Ipak, jedino u znanstvenu spoznaju sustavno i svjesno ugraeni su mehanizmi koji spoznaju nastoje
osloboditi subjektivnosti, konanosti, neupitnosti po bilo kojoj osnovi pa i autoritetu. Promatrajui ukupnost ljudskog znanja i
posljedice koje za ovjeka ima, znanstvena spoznaja svakako ima neusporedivo najvei znaaj.
Moderna civilizacija je stvorena i funkcionira na znanstvenim spoznajama. Drugo je pitanje raspodjele moi nad znanjem.

Odlike neznanstveno i znanstveno utemeljene spoznaje:

Svojstva

Neznanstvena spoznaja

Znanstvena spoz.

Opi pristup

intuitivan zdravo-razumski

empirijski

Definicije pojmova

nejasne, dvosmislene

jasne, operacionalne

Pretpostavke

neprovjerljive

provjerljive

Opaanje

prigodno, nesustavno

sustavno

Mjerenje

nevaljano, nepouzdano

valjano, pouzdano

Instrumenti

netoni, neprecizni

toni, precizni

Izvjetavanje

subjektivno

objektivno

Zakljuci

subjektivni, impresije

utemeljeni na injenicama

Stav

nekritian

kritian

to je znanost?
Ne postoji jednostavna i opeprihvaena definicija znanosti. Nerijetko se znanost poistovjeuje s mnotvom spoznatih injenica,
zakonitosti i teorija kojima razumijemo i tumaimo sveopu stvarnost. Katkad se naglasak stavlja na nain na koji se vri spoznaja
stvarnosti, stav prema svijetu to nas okruuje ili se pod pojmom znanost razumije ovjekova i drutvena djelatnost i njeni
produkti. Zapravo je rije o jaem ili slabijem isticanju pojedinih dijelova sadraja pojma znanost.
Znanost je ovjekova spoznajna i drutvena djelatnost kojom dolazi do spoznaja o svemu to postoji, kojom razumijeva,
objanjava i mijenja stvarnost.
Spoznajna zato to njome putem znanstvenog istraivanja razumijeva priroda pojavne stvarnosti, a drutvena to
uz pomo produkta - znanja- donosi odluke o svim djelatnostima.
Za nau raspravu vana je konstatacija da se do znanstvene spoznaje dolazi se putem znanstvenih istraivanja.

2. DJELOKRUG I FUNKCIJE METODOLOGIJE ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA

Metodologija istraivanja je okosnica znanosti i predstavlja sustav filozofsko-spoznajnih pretpostavki, pravila i uputa kako se
provode znanstvena istraivanja.
Dakle, metodologija standardizira sve procedure, metode, postupke i pomae da se shvate ne samo rezultati spoznaje nego i nain
kako se do njih dolo. Nekada su metodoloka razmatranja bila ograniena samo na tehniku primjene posebnih metoda i postupaka
koji se primjenjuju u istraivanju. Danas je, meutim proirena svijest o tome da je takav pristup preuzak .
Ako je istraivanje nain razumijevanja svijeta onda je vano prije razjasniti kako ovjek vidi svijet, jer od toga ovisi i to se misli
pod njegovim razumijevanjem i u koju svrhu se to ini.
Dakle, polazi se od ontolokog pitanja to postoji i kako, a od odgovora na ta pitanja ovise epistemoloke pretpostavke o tome kako
se, ono to postoji, moe spoznati- istraiti (metode, postupci, instrumenti).
Metodologija, nakon odgovora na ontoloko- epistemoloka pitanja, u drugom dijelu sadraja, standardizira procedure, metode,
postupke i pomae da se shvate ne samo rezultati spoznaje nego i nain kako se do njih dolo.
U treem dijelu, metodologija se bavi strategijom razvoja znanosti.
Konstitutivni dijelovi metodologije istraivanja:
Ontoloko-epistemoloki sadraj metodologije znanstv. istra.
Ontoloke pretpostavke o prirodi drutvene stvarnosti
Definiranje opeg znanstvenog pristupa, uvjeta spoznaje ireg predmetnog podruja date znanosti (znanstvene
paradigme);
Odnos izmeu teorije i empirijskih istraivanja (struktura teorije, odnos izmeu injenica znanstvenih konstrukta,
znanstvenih zakona i hipoteza;
Tehniko-organizacijski dio sadraja metodologije
Obrazloenje i standardizacija procesa i procedura istraivakih postupaka;
Analiza i standardizacija nacrta istraivanja;
Obrazloenje i standardizacija istraivakih metoda, postupaka i instrumenata prikupljanja empirijskih podataka;
Analiza postupaka i metoda sreivanja empirijske evidencije, izvoenja i provjere znanstvenih nalaza
Standardizacija naina pisanja i objavljivanja izvjea o provedenim istraivanjima
Strategijski dio sadraja metodologije
Kritiko ispitivanje i evaluacija rezultata istraivanja
Usustavljivanje rezultata u ire teorijske sklopove
Usmjeravanje recentne istraivake prakse na krucijalne probleme u znanstvenom polju

3. TEMELJNI METODOLOKI POJMOVI

Pojam istraivanje, odnosi se na onaj dio znanstvene djelatnosti koji je neposredno usmjeren na otkrivanje, opisivanje,
objanjavanje, predvianje fenomena, tj. na dolaenje do novih znanstvenih spoznaja. Pri tome se primjenjuju ope znanstvene
metode i posebne istraivakih metoda.
Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemolokih naela, logikih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost
primjenjuje u znanstveno-istraivakoj praksi .
Istraivake metode su konkretizacija znanstvene metode, put ili nain kombiniranja vie specifinih postupaka ovisno o predmetu
(sadraju), ciljevima i nacrtu istraivanja kojima se dolazi do novih spoznaja.
Pojam ispitivanje, ui je od pojma istraivanje i odnosi se na posebne postupke (metode) kojima se opaaju, prikupljaju i
evidentiraju injenice o fenomenima (pojavama i procesima) objektivne stvarnosti i pretvaraju u podatke koji se sreuju i obrauju
takoer posebnim postupcima (metodama).
Valja razlikovati pojmove:
- fenomen (pojava ili proces) je dio objektivne stvarnosti ;
- znanstvena injenica je iskustveno registrirani i potvreni dio stvarnosti.
- znanstveni podatak je znanstvena injenica evidentirana i pretvorena u stanoviti simbol.
U drutvenim znanostima postoji vie naina (postupaka) kojima se vri promatranje oslukivanje, mjerenje i evidentiranje
injenica kao osjetilnih doivljaja stvarnosti i njihovo pretvaranje u znanstvene podatke. Ponekad se ti naini oslukivanja,
mjerenja i registriranja osjetilnih injenica i njihovo pretvaranje u simbole (znanstvene podatke) naziva posebnim metodama ili
ee postupcima prikupljanja mjerenja i evidentiranja injenica (iskustvene evidencije).
Drutvena znanost je razvila bogat inventar postupaka i pripadajuih im instrumenata za prikupljanje, mjerenje i evidenciju
iskustvenih injenica.
Najee primjenjivani postupci i instrumenti :

Analiza i koritenje znanstvene dokumentacije (postojee literature, postojeih spoznaja) o predmetu istraivanja
Prikupljanje i analiza operativne dokumentacije o drutvenim obrazovnim fenomenima i procesima (evidencijski listovi,
kartice)
Sustavno promatranje-opaanje ( promatra, tehniko pomagalo, protokoli snimanja, evidencije)
Intervjuiranje (protokoli intervjua)
Anketa ( upitnik- anketni list)
Procjenjivanje i prosuivanje (ljestvice procjene, ljestvice stavova)
Testiranje ( testovi)
Osim navedenih za mjerenje fizikih i antropometrijskih varijabli koriste se svi ostali postupci i instrumenti fizikalnih
mjerenja.

4. ISTRAIVAKE PARADIGME
Pojedine znanosti uvelike se razlikuju u predmetu svog prouavanja i u rezultatima do kojih su dole (injenice, zakonitosti i
teorije), ali su vrlo bliske po primijenjenim metodama, postupcima i instrumentima. Znanosti dakle povezuju, ista naela i
metodologija koja se razlikuje jedino koliko na to utjee specifinost predmeta istraivanja.
U okviru drutvenog znanstvenog podruja prisutne su dvije koncepcije u odreenju prirode predmeta prouavanja, a posljedino
tome, i u eksplikaciji mogunosti, naina i svrhe istraivanja.
Ta dva shvaanja drutvene stvarnosti, drutvenog i individualnog ponaanja, u filozofiji poznate kao realizam i nominalizam
uvjetuju razliite koncepcije metodologije istraivanja u drutvenim znanostima.
U edukacijskoj znanosti i metodologiji istraivanja odgoja i obrazovanja ravnopravno su prihvaene obje koncepcije (paradigme).
Razlike izmeu ovih dviju pozicija shvaanja prirode drutvenih fenomena (predmeta prouavanja drutvenih znanosti) sadrane
su u etiri skupine pretpostavki.
Ontoloke pretpostavke
Pristalice realistikog gledita polaze od ontolokog stava da drutvene pojave, odnosi meu ljudima, drutvene organizacije postoje
jednako kao i prirodne pojave: objektivno, izvan i nezavisno od pojedinca i njegove svijesti.
Zagovornici pak nominalistike ontoloke pozicije smatraju da se ljudi i drutvene tvorevine bitno razlikuju od prirodnih pojava.
Da su drutvena realnost i meuljudski odnosi konstruirani , proizvod individualne svijesti.
Epistemoloke pretpostavke
Ako drutvena stvarnost postoji objektivno, opipljivo, nezavisno od svijesti promatraa onda se moe spoznati, rekonstruirati i
usvojiti objektivno, metodama opaanja kao to se to ini s prirodnim injenicama u prirodnim znanostima - ( realizam, koji je
rezultirao metodolokim pozitivizmom).
Nominalisti pak sumnaju u to i smatraju da su drutveni fenomeni meki, duhovni, ovisni o subjektivnom doivljaju, i da se mogu
razumjeti, a ne objasniti - (antipozitivizam).

Ljudska priroda (odnos izmeu ljudi i njihove okoline)

Iz realistikog stava proizlazi da se ljudi mehaniki prilagoavaju na okolinu, da su determinirani, proizvod okoline.
(determinizam)
Krajnja pozicija nominalista je pak da se ljudi kao svjesni subjekti aktivno odnose prema okolini, da je osmiljavaju, sebi
prilagoavaju i doivljavaju na sebi svojstven nain. (voluntarizam)
Metodoloke konzekvence razliiti paradigmatski sustavi
Istraivai u drutvenim znanostima koji prihvaaju realistike ontoloke, pozitivistike epistemoloke i deterministike
pretpostavke o ljudskoj prirodi koristit e u znanstvenom istraivanju specifian pristup, procedure, metode, postupke i
instrumente sline onima koje se koriste u prirodnim znanostima....(kvantitativni, nomotetiki).
Pristalice nominalizma, antipozitivizma, volunterizma pak u istraivanju drutvenih fenomena primjenjivat e drugaiji
pristup, procedure, metode i instrumente....(kvalitativni, naturalistiki, idiografski).
Kao posljedica navedenih razlika nastale su razliite paradigme istraivakih pristupa u drutvenim znanostima.
Znanstvena paradigma je skup opih ontoloko-epistemolokih naela na temelju kojih se:
utvruju dosezi i ciljevi znanstvene spoznaje,
odabiru problemi za istraivanje,
definira svrha istraivanja,
odreuje opi metodoloki pristup, posebne metode i istraivaki postupci.

5
Postoji vie paradigmatskih sustava, a razlike meu njima posljedica su opisanih, razliitih filozofskih koncepata kojima se
pokuava epistemoloki osmisliti istraivaka praksa u pojedinoj znanosti ili znanstvenom podruju.
Dvije su osnovne filozofsko-epistemoloke pozicije koje su uvjetovale razliite paradigme u drutvenim znanostima:
1. Realizam (Empirizam J. Locke) i iz njega izvedeni klasini pozitivizam (A. Comte) i kasnije, logiki pozitivizam (Beki krug)
proizveo je KVANTITATIVNU PARADIGMU (POJANJAVANJA)
2. Nominalizam (Racionalizam) , idealizam, W. Dilthey, fenomenoloki pravac E. Husesrl, kritika filozofija frankfurtske kole T.
Adorna, J. Habermasa) proizveo je KVALITATIVNU PARADIGMU (RAZUMIJEVANJA)
Predstavnici klasine kvantitativne, pozitivistike paradigme, iji je zaetnik bio francuski filozof iz devetnaestog stoljea Auguste
Comte (smatra se osnivaem sociologije) utemeljili su svoje epistemoloke postulate na empirizmu. Kao temeljne pretpostavke
znanosti usvojili su :
1.
2.
3.
4.

Determinizam (sve pojave i dogaaji imaju svoje uzroke)

Empirizam (pouzdane spoznaje oslanjaju se na iskustvo)
Parsimonija (objanjenja moraju biti to ekonominija)
Generalnost (Do uopavanja se dolazi preko pojedinanih

sluajeva)

Sukladno tome smatrali su da se uloga znanosti moe svesti na prikupljanje injenica promatranjem i izvoenjem
zakljuaka o uoenim pravilnostima.
Skupina filozofa, pripadnika tzv. Bekog kruga, dijelom su ublaili prethodni stav proklamirajui da su legitimni predmet
prouavanja znanosti svi fenomeni dostupni iskustvu , ali i ideje i pretpostavke (stavovi koji se mogu logiki i matematiki
provjeriti).
Pedesetih godina prologa stoljea kruti pozitivistiki stav je jo ublaen. Post-pozitivisti su proklamirali legitimnim
predmetom znanosti i teorijske konstrukte koji nisu izravno izvedivi iz iskustva i podloni promatranju. (K. Popper) Meutim,
uvjet za to je mogunost da se teorija moe podvrgnuti empirijskoj ili logikoj provjeri odnosno da ju je mogue potvrditi ili
opovrgnuti.

Pitanja:
1. Koji su konstitutivni dijelovi metodologije istraivanja?
2. to je sadraj i koje zadae epistemoloko-logikog dijela metodologije
3. to je sadraj i koje zadae tehniko-oganizacijskog dijela metodologije
4. Koji su zadaci strategijskog dijela metodologije znanstvenog istraivanja

5. SHVAANJE ZNANOSTI PREMA POZITIVISTIKOJ TRADICIJI

Znanost je organizirano, metodoloki utemeljeno nastojanje da se iskustveno-racionalnim i racionalno-iskustvenim nainom doe
do valjanih, objektivnih, pouzdanih, preciznih i sustavnih spoznaja o stvarnosti.
Iz ove definicije mogue je izvesti temeljna naela znanosti koja se razlikuju od ostalih (neznanstvenih) vidova spoznaje:
VALJANOST, OBJEKTIVNOST, POUZDANOST, PRECIZNOST, SUSTAVNOST.
Valjanost: Ovo naelo tie se predmeta znanstvene spoznaje odnosno onoga ime se znanost bavi. Gledano openito, predmet
znanstvene spoznaje je sveukupna stvarnost, svi fenomeni koji su dostupni iskustvu.
Objektivnost: Ovo naelo u biti se odnosi na zahtjev da se proces spoznaje mora osloboditi utjecaja subjektivnog stava istraivaa.
Drugim rijeima rezultati spoznaje ovisni su jedino od predmeta spoznaje, a ne od subjekta koji vri spoznaju. U tom cilju
razvijeno je niz procedura, pravila, postupaka i instrumenata na temelju kojih se provode istraivanja, a koji se mogu ponavljati i
koji imaju zadau osigurati objektivnost spoznaje. (Metodologija)To ujedno znai da je znanost odreena ne samo predmetom nego
i metodologijom.
Pouzdanost: Naelo se odnosi na zahtjev da se svi rezultati spoznaje mogu ponoviti i da u istim uvjetima provoenjem istih
metodolokim procedurama moraju dobiti isti rezultati.
Preciznost: Naelo koje nalae da se u istraivanju nastoje obuhvatiti najmanje pojedinosti (konstitutivni elementi fenomena) koje
se mogu opaati i analizirati, a koje su spoznajno relevantne.
Sustavnost: Naelo nalae da se svaka spoznajna cjelina mora dovoditi u relaciju s postojeim spoznajama u sustav zakonitosti i
teorijskih cjelina koje ne ostaju samo na pojedinanim injenicama ve nastoje pruiti objanjenja to veih dijelova stvarnosti.
Krajnja svrha znanosti u duhu pozitivizma (prirodne znanosti ) je izgradnja teorija.
Teorija je skup meusobno povezanih konstrukata (koncepata) definicija i tvrdnji o stanju i povezanosti izmeu fenomena u
odreenom dijelu stvarnosti koji se nastoji objasniti i predvidjeti.
Da bi se osiguralo ostvarenje spomenutih epistemolokih naela znanost je proklamirala tri vana proceduralna pravila:
javnost - provjerljivost - kontrola

Pitanja (to valja nauiti):

1. to je znanost?
2. Koja su epistemoloka naela znanstvene spoznaje?
3. Koji je smisao naela valjanosti?
4. Koji je smisao naela objektivnosti?
5. Koji je smisao naela pouzdanosti?
6. Koji je smisao naela preciznosti
7. Koji je smisao naela znanstvene spoznaje sustavnosti?
8. Koja su temeljna proceduralna pravila znanstvene spoznaje objasni.
9. Navedi usporedne odlike neznanstvene i znanstvene spoznaje.
Pitanja:
1. to je znanstvena, to istraivaka metoda

7
2.
3.

to je znanstveno istraivanje
Nabroji postupke i instrumente za prikupljanje (mjerenje) empirijskih injenica u drutvenim znanostima

6. CILJEVI ZNANOSTI
Cilj znanosti proizlazi iz njene definicije i moe se formulirati kao dolaenje do valjanih, pouzdanih, objektivnih, preciznih
i sustavnih spoznaja o svijetu kako bi se njime ovladalo.
Dakle, krajnji cilj je predvianje i mogunost utjecaja na fenomene.
Ciljevi znanosti ostvaruju se kroz nekoliko razina spoznaje koji se javljaju kao mogui partikularni ciljevi u znanstvenim
istraivanjima.
To su:

znanstveno opisivanje (deskripcija)

znanstveno razvrstavanje (klasifikacija)
znanstveno objanjenje (eksplanacija)
znanstveno predvianje (prognoza)

Znanstveni opis je nezaobilazna prva razina kojom zapoinje znanstvena spoznaja i na kojoj se temelje sve ostale. Klasificirati
i objasniti neki fenomen moe se tek nakon to je opisan.
Formalno reeno znanstveno opisivanje je prevoenje osjetilnih doivljaja nekog fenomena u simboliki jezik znanosti
(pojmove) iji je sadraj precizno definiran.
Budui da je kvaliteta znanstvenog opisa od krucijalne vanosti za sve ostale razine spoznaje nikako se ne smije podcjenjivati.
Iskustvo je pokazalo da male pogreke u opisu fenomena mogu izazvati velike pogreke u kasnijim istraivakim postupcima. Stoga
se od njega trai da udovolji naelima valjanosti, pouzdanosti, objektivnosti, preciznosti i sustavnosti.
Znanstveni opis (deskripciju) redovito prati ili se na nju nadovezuje postupak znanstvenog razvrstavanja (klasifikacije,
taksonomije), kojom se produbljuje spoznaja i stvaraju preduvjeti za razumijevanje i objanjenje fenomena. Pri klasifikaciji se
traga za eksplicitnim i implicitnim obiljejima prouavanih fenomena na temelju kojih se mogu grupirati ili razlikovati i koja e
biti od najvee koristi za daljnju spoznaju. Odabrana obiljeja slue kao kriteriji klasifikacije koji moraju udovoljavati kriterijima:

dosljednosti
logike konzistentnosti (neproturjenost)
iscrpnosti (potpunosti)

Znanstveno objanjenje (eksplanacija) je glavni cilj znanosti prema kvantitativnoj paradigmi.

Objasniti neki fenomen znai utvrditi prirodu njene povezanosti s drugim fenomenima, utvrditi uzroke njena nastanka,
mijenjanja i nestanka.
Da bi se moglo zakljuiti o uzrono-posljedinim odnosima nuno je ostvariti tri pretpostavke: 1. utvrditi postojanje
meusobne povezanosti izmeu fenomena; 2. utvrditi vremenski slijed u kojem uzrok uvijek prethodi posljedici; 3. logiki i
eksperimentalno moi odbaciti sve druge mogunosti povezanosti i uzronosti.
Predvianje i kontrola fenomena je konana svrha znanosti mada to eksplicite uvijek nije priznavano. Preduvjeti predvianja jesu
realizirane prethodne razine spoznaje: deskripcija i objanjenje uz dodatno poklanjanje panje dinamikim aspektima fenomenima
i procesima. (sposobnosti- uspjeh; uspjeh u studiju- uspjeh u zanimanju, stavovi-glasovanje itd.) Ukoliko su poznati uzroci,
tendencije mogue je utjecajem na uzroke kontrolirati fenomen.
Pitanja:
1. Koji su mogui ciljevi znanosti
2. Koje su znaajke znanstvenog opisa
3. to je znanstvena klasifikacijai to podrazumijeva
4. to je znanstveno objanjenje (eksplanacija) i koji su uvjeti zakljuivanja o uzrono-posljedinim odnosima

7. ODNOS TEORIJE I ISTRAIVANJA

Postoji vie formalnih definicija pojma znanstvene teorije, ali meu njima nema sutinske razlike.
Znanstvene teorije su pojmovne ili simbolike organizacije odnosa i zakonitosti objektivne stvarnosti utemeljene na rezultatima
znanstvenih istraivanja s ciljem njena objanjenja.
Teorije uopavaju pojedinane rezultate istraivanja, zdruuju ih i organiziraju u ire cjeline. Bitni dijelovi su dokazani,
neki se dijelovi upotpunjuju sadrajima jo nisu dokazani - znanstvenim pretpostavkama- hipotezama.
Korisnost znanstvenih teorija osim to usustavljuju znanje je u tome to imaju veliku usmjeravajuu ulogu za daljnja
istraivanja. Ukazuju na one dijelove problema predmeta istraivanja koji jo nisu potvreni, istraeni. Nova istraivanja teoriju
mogu potvrditi, precizirati, proiriti ili je negirati. Tada teorija prestaje vaiti, a organizira se nova.
STRUKTURA I SASTAVNI ELEMENTI ZNANSTVENE TEORIJE
Znanstvena teorija moe se promatrati kao hijerarhijska struktura. U njenoj osnovi nalaze se empirijski podaci koji
predstavljaju opaene i evidentirane injenice iz objektivne stvarnosti. Sve ostale razine predstavljaju uvijek viu razinu apstrakcije
i openitosti spoznaje. Osim vee openitosti, svaka via razina u strukturi teorije sadri vie hipotetinosti, nagaanja,
pretpostavki, a manje dokazanih tvrdnji. Empirijska razina ne trpi i ne sadri pretpostavke, dok hipoteze znae upravo
pretpostavke o moguem stanju stvari kao i objanjenja.
Znanstveni konstrukti su temeljni strukturalni elementi svake teorije i predstavljaju prvi odmak od pojedinanih
empirijskih podataka. Oni pokuavaju na razini apstrakcije definirati pojmove kojima se oznaavaju fenomeni koji nisu izravno
dostupni iskustvenom promatranju, mjerenju itd.
O njima se zakljuuje na osnovi promatranja vie razliitih pokazatelja. (npr. kolsko postignue, motivacija, odgojna klima itd.).
Treba ih razlikovati od pojmova koji imaju pojedinane konkretne empirijske korelate (uenik, kola, kua). Konstrukti posreduju
izmeu opaenih fenomena i teorijom pretpostavljenih odnosa i zakonitosti.
Znanstveni zakoni su, iskustveno utvrene, ope tvrdnje o nunim ili vjerojatnim odnosima meu fenomenima pod
odreenim uvjetima.
Znanstveno objanjenje je ira i openitija spoznajna struktura od zakona. U pravilu ono daje odgovore o stanju
fenomena, odnosno vie pojava podvodi pod isto pravilo. Tada govorimo o uopavajuem objanjenju. Ako je rije o korelacijskim
odnosima i uzrono- posljedinim odnosima govorimo o strukturalnom objanjenju. Objanjenja omoguuju predvianja i
kontrolu fenomena na irem deterministikom podruju.

Pitanja
1. to je znanstvena teorija?
2. to si znanstveni konstrukti?
3. Navedi i objasni osnovne strukturne elemente znanstvene teorije

10

8. FAZE I PLANIRANJE PROCESA ISTRAIVANJA

Pojednostavljeno reeno, prema kvantitativnoj paradigmi pojanjavanja znanost je misaona

interpretacija stvarnosti.

Prema kvalitativnoj, interpretativnoj paradigmi drutvena znanost je u slubi razumijevanja drutvenih

jest naina kako sudionici razumiju i tumae svoju interakciju i
pretpostavke djelovanja.
U nainu operacionalizacije istraivanja u okvirima ovih paradigmi postoje razlike.

pojava, pojedinca, grupe, to

Proces operacionalizacije istraivanja u kvantitativnoj paradigmi odvija se kroz ispreplitanje a) planiranja istraivanja, b) empirijskih aktivnosti
(prikupljanja relevantnih injenica) i c)misaonih aktivnosti koje se odvijaju manje ili vie utvrenim redoslijedom.
Veina istraivanja slijedi standardiziranu shemu:

obrazloenje problema,

izrada nacrta istraivanja,

sakupljanje podataka,

analizu podataka,

izvoenje zakljuaka,

pisanje izvjea
Koje aktivnosti, faze i kojim redoslijedom e se pojavljivati ovisi od prirode odabranog problema istraivanja i definirane svrhe
istraivanja.
8. 1 PLANIRANJE ISTRAIVANJA
Da bi se provelo istraivanje kao sloen radni i stvaralaki proces valja paljivo pristupiti njegovu planiranju. Ono se odvija kroz
divergentnu i konvergentnu fazu:
U divergentnoj fazi istraiva e razmotriti sve mogunosti koje mu stoje na raspolaganju u smislu irine i dubine zahvata
problema, metodolokih i praktinih mogunosti realizacije.
U konvergentnoj fazi istraiva paljivo preispituje i odabire ono to je poeljno i to se moe provesti u zadanim uvjetima.
Okvir za planiranje istraivanja moe se razlikovati u pojedinim elementima za razliite vrste istraivanja ali uvijek obuhvaa
slijedee skupine aktivnosti:
1.

Ope odluke
izbor i analiza istraivakog problema
odreivanje svrhe, ciljeva i zadataka istraivanja
formuliranje osnovnog istraivakog pitanja
identificiranje i odreivanje reda prioriteta istraivanja i njihovih ogranienja

2.

Izrada nacrta istraivanja

fokusiranje i balansiranje problema istraivanja
formuliranje specifinih istraivakih pitanja i hipoteza
koje empirijske injenice, vrste podataka valja prikupiti (varijable)
metodologija istraivanja (metodoloka strategija)
gdje, od koga i kako prikupiti empirijske injenice, podatke (populacija, uzorak)
svi ovi poslovi i aktivnosti se proimaju!

11
3.

Analiza podataka
koji naini analize e biti primijenjeni za koju vrstu
skupinu podataka
koji statistiki postupci, pokazatelji i testovi e biti
primijenjeni u analizi i dokazivanju
verificiranje rezultata

4.

Prikazivanje rezultata
odluka o nainu prikazivanja, pisanja periodinih i konanog izvjea o provedenom istraivanju
odluka o nainu publiciranja izvjea

8.2 IZBOR I OBRAZLOENJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

Kada i kako zapoinje istraivanje?
Da bi se zapoelo istraivanje nuni su stanoviti preduvjeti kao to su motivirani strunjak pojedinac ili tim koji su u stanju uoiti
stanovito nesuglasje u praksi ili znanstvenoj teoriji. Ili postoji zainteresiranost nekog gospodarskog subjekta, ustanove koji trebaju
rjeenje svog problema.
Detekcija problema izraava se kao nezadovoljstvo s postojeim znanjem. Prirodno je da se o onom o emu neto ne znamo
izraava pitanjem ( to je, kakovo je, s ime je povezano, kako funkcionira, zato..) koje budi motivaciju da se spozna i eventualno
rijei problem neznanja.
NEZNANJE ILI POTREBA ZA UNAPREENJEM MOE SE RAZRIJEITI NA DVA NAINA:
a) UENJE I PRIMJENA POZNATIH RJEENJA
b) ISTRAIVANJE
Najvei izvor iz kojeg se crpe problemi istraivanja je:
a)

Drutvena, odnosno odgojno obrazovna praksa u kojoj se ostvaruju fenomeni, procesi.

Znatielja, tenja za dubljim razumijevanjem, evidentne potekoe u funkcioniranju, elja za usavravanjem, razvojem,
djelovanjem, profesionalni zadaci u okviru institucionalnog rada motivi su za poduzimanjem istraivanja.

b)

Profesionalnim istraivaima primaran izvor istraivakih upita jesu recentna istraivanja i stanje znanstvene teorije u
nekom znanstvenom polju. (hipotetiki dijelovi teorije, pitanja koja otvaraju provedena istraivanja su stalni izvor za
formulaciju novih istraivanja). Zato je od presudne vanosti
praenje literature!

Je li svaki uoeni problem (neznanje) koji se ne moe zadovoljiti uenjem ili elja za unapreenjem dovoljan za provoenje
istraivanja? Ne! Potrebno je zadovoljiti:

znanstveno-metodoloki preduvjeti
materijalni i kadrovski resursi
spoznajna ili praktina vrijednost
novina i motivacija

Tko sve moe provoditi istraivanje i s kakvom svrhom ?

Profesionalci u znanstvenim ustanovama;
Strunjaci u drutvenim ustanovama;
Pojedinci u okviru profesionalnog obrazovanja ili osobnog interesa;
Nakon to je problem odabran istraiva prvo pristupa njegovu obrazloenju koje ima svrhu njegova kontekstuiranja i
preciziranja. Ovisno o tome je li primarno lociran u drutvenoj praksi ili u teoriji, obrazlae se:

to je o problemu istraivanja poznato, to ne

lociranje u drutvenu odgojnoobrazovnu stvarnost

12
potreba za spoznajom i promjenom stanja
svrha kojoj je istraivanje usmjereno
znanstvena i/ili praktina korist istraivanja.

8.3 KAKO ODREDITI OPI CILJ I SVRHU ISTRAIVANJA?

Istraivaki problem i upit koji iz njega slijedi, obino je rezultanta uoavanja nedovoljno jasno i precizno formuliranih odgovora
u strukturi postojeih spoznaja o tom problemu i (ili) uoenih diskrepancija u praktinom funkcioniranju stvarnosti.
Moe se rei da ovisno od toga gdje i na koji nain je lociran fenomen-problem istraivanja i nain njegove formulacije uvelike
zadaje svrhu istraivanja.
Svrha istraivanja nekog drutvenog fenomena moe biti:

Doprinos osnovnom znanju (teorijskom objanjenju) nekog dijela drutvene stvarnosti;

Primjena postojeeg znanja u praksi

Vrednovanje neke drutvene akcije (programa)

Pokuaj da se uz pomo znanstvenog pristupa rijei neki sasvim konkretni lokalni problem.

S obzirom na navedena svrhe pojedinih istraivakih zadataka mogue je izvriti tipologiju drutvenih istraivanja:
1.
2.

Doprinos osnovnom znanju ili teoriji

- temeljno (fundamentalno) istraivanje
Objanjenje drutvenih problema na temelju postojeih teorijskih spoznaja primijenjeno (aplikativno) istraivanje)

3.

Razvoj drutvenih programa ili proizvoda

razvojno istraivanje ili tvorbeno vrednovanje

4.

Donoenje odluka o vrijednosti nekog drutvenog programa, akcije ili odluke o relativnoj vrijednosti vie njih
evaluacijsko istraivanje (zakljuno vrednovanje)

5.

Rjeavanje konkretnog, lokalnog pojedinanog problema

akcijsko istraivanje (problem- solving)

TIPOLOGIJA CILJEVA ISTRAIVANJA, I NEKE REPERKUSIJE

CILJ

Nove spoznaje. Razvoj nove teorije. Dopuna, preciziranje ili negiranje teorije

VRSTA ISTRAIVANJA

Temeljno istraivanje ( fundamentalno) istraivanje

FOKUS ISTRAIVANJA

Najvanija pitanja u datoj disciplini u tom vremenu

ELJENI RAZULTATI
STUPANJ
GENERALIZACIJE

Doprinos ljudskoj spoznaji svijeta

to iri , bez vremenskih i prostornih ogranienja,

13
KLJUNE
PRETPOSTAVKE

Svijet je stvoren i ureen na temelju zakonitosti koje treba otkriti i protumaiti.

STANDARDI PROSUDBE
KVALITETE

Mogunost provjere i potvrde rezultata.

OBLIK OBJAVLJIVANJA

Vodei znanstveni asopisi

TIPOLOGIJA ISTRAIVANJA, CILJEVA I NEKE REPERKUSIJE

CILJ
VRSTA ISTRAIVANJA
FOKUS ISTRAIVANJA

ELJENI RAZULTATI

STUPANJ
GENERALIZACIJE
KLJUNE
PRETPOSTAVKE

Provjera funkcioniranja odrivosti teorije u drutvenoj praksi ili pokuaj usklaivanja funkcioniranja
prakse s teorijom .
Primjenjeno istraivanje

Pitanja koja drutvene institucije i drutvena praksa stavljaju u prioritet.

Potvrivanje teorijskih stajalita koja mogu posluiti za kao osnova unapreenja ljudske prakse;
programa.
Na to iri prostorni i vremenski obuhvat koliko dozvoljava teoriski model.

Drutvene probleme mogue je objasniti i urediti znanstvenim konceptima.

STANDARDI PROSUDBE
KVALITETE

Strogost teorijske utemeljenosti istraivanja i rezultata.

OBLIK OBJAVLJIVANJA

Specijalizirani disciplinarni i interdisciplinarni asopisi.

TIPOLOGIJA ISTRAIVANJA, CILJEVA I NEKE REPERKUSIJE

CILJ

VRSTA ISTRAIVANJA

Popravljanje, unapreenje uinkovitosti ljudskih intervencija, programa, politikih odluka, ustanova,

kvalitete proizvoda itd.

Tvorbeno vrednovanje

14
FOKUS ISTRAIVANJA
Prednosti i nedostaci programa, ustanova, proizvoda .
ELJENI RAZULTATI

Preporuke za unapreenja

STUPANJ
GENERALIZACIJE

Ogranien na datu sredinu.

KLJUNE
PRETPOSTAVKE
STANDARDI PROSUDBE
KVALITETE
OBLIK OBJAVLJIVANJA

Postoje zainteresirani subjekti za pokuaje unapreenja.

Stvarna korisnost, uporabna vrijednost zakljuaka.

Interni elaborati, prezentacije u radnoj sredini.

TIPOLOGIJA ISTRAIVANJA, CILJEVA I NEKE REPERKUSIJE

CILJ
VRSTA ISTRAIVANJA
FOKUS ISTRAIVANJA
ELJENI RAZULTATI
STUPANJ
GENERALIZACIJE
KLJUNE
PRETPOSTAVKE

Provjeriti uinkovitost ljudskih intervencija, programa, politikih odluka, ustanova, kvalitete proizvoda
itd.
Zakljuno vrednovanje
Usporedba ciljeva programa, politika, proizvoda s utroenim resursima .
Omoguavanje donoenja odluka
Sve intervencije i programi slinih sadaja i ciljeva.

to funkcionira na jednom mjestu funkcionirat e pod slinim uvjetima i na drugom.

STANDARDI PROSUDBE
KVALITETE

Strogost istraivakih postupaka, viestruka operacionalizacija, mogunost generalizacija na vie

sluajeva.

OBLIK OBJAVLJIVANJA

Specijalizirani i interdisciplinarni asopisi za primjenjena istraivanja i politiku.

TIPOLOGIJA ISTRAIVANJA, CILJEVA I NEKE REPERKUSIJE

CILJ
VRSTA ISTRAIVANJA

Rjeavanje pojedinanog problema u funkcioniranju.

Akcijsko istraivanje; Studij sluaja

15
FOKUS ISTRAIVANJA

ELJENI RAZULTATI
STUPANJ
GENERALIZACIJE
KLJUNE
PRETPOSTAVKE
STANDARDI PROSUDBE
KVALITETE
OBLIK OBJAVLJIVANJA

Rjeavanje konkretnog strunog problema primjenom znanstvene procedure uz potpuno sudjelovanje

onih kojih se problem tie .
Rjeavanje individualnih I grupnih problema.
Vai samu tu i sada.
Ljudi sami mogu najuinkovitije rjeavati svoje probleme djelujui na osnovi spoznaje injenica.

Stvarna korisnost, uporabna vrijednost zakljuaka.

Interni elaborati, radionice.

Obrazloenje problema dovest e do identifikacije kljunih pojmova koji su povezani s njim. Preliminarni popis kljunih pojmova
kojima se oznaavaju dijelovi sadraja problema slui kao vodi u traganju za strunom i znanstvenom literaturom.
Prikupljanje i studij literature (primarnih i sekundarnih izvjea o istraivanjima to se odnose na odabrani problem). (Obraeno
na seminaru, vidi prezentaciju)
Na to se obraa panja pri studiranju literature o istraivakom problemu i kako se vri analiza znanstvene literature ( vidi
prezentaciju)

kljuni pojmovi i njihove definicije

teorijski koncept ili okvir koji je posluio kao osnova operacionalizacije istraivanja,
nacrt istraivanja
hipoteze, i nain njihova dokazivanja
preporuke o potrebnim daljnjim istraivanjima

SPECIFIKACIJA ZNAENJA KLJUNIH POJMOVA

Pojam je zamisao biti predmeta pojava i procesa. ovjekova spoznaja uglavnom se sastoji od jasnih pojmova koje smo spoznali
iskustvom i miljenjem.
Nerijetko u uporabi istih pojmova u svakodnevnom govoru i znanosti postoji razlika. Stoga u znanosti svim kljunim pojmovima
mora biti precizno odreen sadraj i moraju se konzekventno usvojenim definicijama upotrebljavati.
Postupak traganja za znanstveno relevantnim sadrajem nekog pojma naziva se specifikacija znaenja ili konceptualizacija.
Obrnut proces kada se polazi od definicije pojma do empirijskih korelata naziva se operacionalizacija.

popis kljunih pojmova

za svaki pojam odrediti smisaone elemente i podruje uporabe
prilikom studija literature zabiljeiti sve razliite uporabe istih pojmova
prikupiti i zabiljeiti to vie operacionalnih definicija istih pojmova
odabrati jednu od definicija ili na temelju analize formulirati novu, pokusnu definiciju
odabranu definiciju dati na kritiku prosudbu
odrediti konanu definiciju pojma i konzistentno je upotrebljavati u istraivanju

16
Pitanja:
1. Navedi faze procesa istraivanja
2. Koji su osnovni izvori problema za istraivanje i koji su uvjeti za njegov odabir
3. Kako se formulira problem za istraivanje, to je sadraj obrazloenja istraivakog problema i koju funkciju ima
4. to je specifikacija znaenja ili konceptualizacija pojma?
5. Koji su bitni dijelovi sadraja znanstvenih izvora (literature) to se odnosi
na problem istraivanja, a koji se dokumentiraju.
6. Kako se vri dokumentiranje sadraja znanstveih izvora o odabranom problemu istraivanj

9. ODNOS TEORIJE I ISTRAIVANJA

Postoji vie formalnih definicija pojma znanstvene teorije, ali meu njima nema sutinske razlike. Znanstvene teorije su pojmovne
ili simbolike organizacije odnosa i zakonitosti objektivne stvarnosti utemeljene na rezultatima znanstvenih istraivanja s ciljem
njena objanjenja.
Teorije uopavaju pojedinane rezultate istraivanja, zdruuju ih i organiziraju u ire cjeline upotpunjujui dijelove koji
jo nisu dokazani znanstvenim pretpostavkama- hipotezama. Korisnost znanstvenih teorija osim to usustavljuju znanje je u tome
to imaju veliku usmjeravajuu ulogu za daljnja istraivanja. Ukazuju na one dijelove problema predmeta istraivanja koji jo
nisu potvreni, istraeni. Nova istraivanja teoriju mogu potvrditi, precizirati, proiriti ili je negirati. Tada teorija prestaje vaiti, a
organizira se nova.
STRUKTURA I SASTAVNI ELEMENTI ZNANSTVENE TEORIJE
Znanstvena teorija moe se promatrati kao hijerarhijska struktura. U njenoj osnovi nalaze se empirijski podaci koji
predstavljaju opaene i evidentirane injenice iz objektivne stvarnosti. Sve ostale razine predstavljaju uvijek viu razinu apstrakcije
i openitosti spoznaje. Osim vee openitosti, svaka via razina u strukturi teorije sadri vie hipotetinosti, nagaanja,
pretpostavki, a manje dokazanih tvrdnji. Empirijska razina ne trpi i ne sadri pretpostavke, dok hipoteze znae upravo
pretpostavke o moguem stanju stvari kao i objanjenja.
Znanstveni konstrukti su temeljni strukturalni elementi svake teorije i predstavljaju prvi odmak od pojedinanih
empirijskih podataka. Oni pokuavaju na razini apstrakcije definirati pojmove kojima se oznaavaju fenomeni koji nisu izravno
dostupni iskustvenom promatranju, mjerenju itd. O njima se zakljuuje na osnovi promatranja vie razliitih pokazatelja. (npr.
kolsko postignue, motivacija, odgojna klima itd.). Treba ih razlikovati od pojmova koji imaju pojedinane konkretne empirijske
korelate (uenik, kola, kua). Konstrukti posreduju izmeu opaenih fenomena i teorijom pretpostavljenih odnosa i zakonitosti.
Znanstveni zakoni su, iskustveno utvrene, ope tvrdnje o nunim ili vjerojatnim odnosima meu fenomenima pod
odreenim uvjetima.
Znanstveno objanjenje je ira i openitija spoznajna struktura od zakona. U pravilu ono daje odgovore o stanju
fenomena, odnosno vie pojava podvodi pod isto pravilo. Tada govorimo o uopavajuem objanjenju. Ako je rije o korelacijskim
odnosima i uzrono- posljedinim odnosima govorimo o strukturalnom objanjenju. Objanjenja omoguuju predvianja i
kontrolu fenomena na irem deterministikom podruju.
Pitanja
4. to je znanstvena teorija?
5. to si znanstveni konstrukti?

17
6. Navedi i objasni osnovne strukturne elemente znanstvene teorije
Napomena:
Odrana prezentacija na temu Prikupljanje i studij znanstvene literature o problemu istraivanja nainu pisanja biljeki itd. ulazi
u sastav predavanja.
Pitanja:
1. Kojoj svrsi istraivanja mogu biti upravljena i kako se po tom kriteriju
mogu klasificirati
7. Koje su znaajke temeljnih istraivanja ? Navedi primjer istraivakog upita koji upuuje na temeljno istraivanje.
8. Koje su znaajke evaluacijskih istraivanja? Navedi primjer upita za evaluacijsko istraivanje.
9. Koje su znaajke akcijskih istraivanja? Navedi primjer teme za akcijsko istraivanje.
10. NACRT ISTRAIVANJA I METODOLOGIJA
Koji su osnovni elementi nacrta istraivanja ?

Osnovni upit i razraena specifina pitanja

Pretpostavka (hipoteza) o stanju ili rjeenju
Logika zakljuivanja (ope metode istraivanja)
Potrebne injenice (podaci) varijable
Posebne metode, postupci i instrumenti pr. podataka
Obrada podataka i zakljuivanje

10.1 ULOGA I VRSTE HIPOTEZA U ISTRAIVANJU

Nakon izbora problema , formulacije istraivakog upita, odreivanja svrhe istraivanja, studija znanstvene dokumentacije
istraiva zna to je o problemu poznato, a to je nepoznato.
Dobro formulirano pitanje o problemu istraivanja uvijek upuuje na smjer kojim valja tragati za odgovorom. Pravi odgovor je
naravno nepoznat. Meutim, prouavajui to je sve istraeno o problemu, i na osnovi nesustavnih zapaanja ili intuicije istraiva
moe nasluivati odgovor na postavljeni upit i formulirati ga.
HIPOTEZA JE MISAONI ODGOVOR NA ISTRAIVAKI UPIT.
To je dopuna prazninama u postojeim spoznajama usustavljenim u teoriju.
Velika je korist od dobro postavljene hipoteze jer se cjelokupni daljnji napor istraivaa svodi na njeno provjeravanje. Tek kada se
postavi hipoteza moe se precizno znati koje empirijske injenice valja prikupiti i kojim spoznajama ovladati da bi se odgovorilo na
upit. Stoga valja koristiti sva postojea znanja o problemu, a znaajnu ulogu u tom poslu ima mata i intuicija.
Vrste hipoteza po sadraju:

DESKRIPTIVNE
KLASIFIKACIJSKE
OBJANJAVAJue
PROGNOSTIKE

Vrste po opsegu :

GENERALNE (odnose se na ukupni problem)

KOLATERALNE ( popratne razraujue)

18

Kriteriji za dobre hipoteze:

-

VALJANOST ( mora se odnositi na problem istraivanja)

POJMOVNA JASNOA (dosljedna uporaba pojmova)

ISKUSTVENA PROVJERLJIVOST (mora postojati mogunost potvrivanja ili odbacivanja

SPECIFINA (ne smije biti toliko openita da je nemogua provjera; tada se dijeli na vie manjih)

POVEZANOST S TEORIJOM

Pitanja:
1. to je znanstvena hipoteza i koju ulogu ima u istraivanju?
2. Koje vrste znanstvenih hipoteza postoje po sadraju, a koje po opsegu?
3. Koji su kriteriji za dobru hipotezu?
Seminar
Na seminaru se produbljuju i detaljnije obrauju neke od ovih tema i izvode radionice koje se odnose na izbor problema za
istraivanje, njihovo obrazloenje, definiranje pojmova, odreivanje svrhe istraivanja, postavljanje hipoteza, definiranje varijabli.

10.2 IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI

U znanstvenom istraivanju, vie ili manje eksplicitno, postavlja se pitanje:
- o stanju ili meusobnim odnosima svojstava (obiljeja) nekog fenomena kao pojedinanog sluaja,
- o stanju ili odnosima svojstava- obiljeja neke masovne pojave koju ini interakcija vie entiteta (pojedinanih nositelja pojave ili
procesa;
Nijedan pojedinani entitet, a naroito fenomen ili proces nije jednosloan ili izoliran ve posjeduje vie kvantitativnih i
kvalitativnih obiljeja (svojstava) i u razliitim je relacijama s drugim fenomenima i njihovim obiljejima.
Sva obiljeja pojedinanih entiteta, fenomena variraju u kvantiteti i kvaliteti i u istraivanju se nazivaju VARIJABLAMA.
VARIJABLE SU KVANTITATIVNA ILI KVALITATIVNA SVOJSTVA (OBILJEJA) FENOMENA KOJI SU PREDMET
ISTRAIVANJA.
Po svojoj prirodi i metrijskoj definiciji varijable mogu biti kvantitativne i kvalitativne.
KVANTITATIVNE varijable su svojstva (obiljeja) istraivanog fenomena ili entiteta kojima se moe odrediti koliina ili intenzitet i
eventualno smjer na nekoj mjernoj ljestvici. Iskazuju se brojanim simbolima.
KVALITATIVNE varijable su svojstva (obiljeja) fenomena ili entiteta kojima se moe odrediti razliit modalitet u pojavljivanju i
koji se iskazuju atributima.
Ovisno od formulacije istraivakog upita kojim se fenomeni i njihova svojstva stavljaju u specifian odnos u svakom istraivanju
se mogu identificirati zavisne i nezavisne varijable.
ZAVISNE VARIJABLE su obiljeja fenomena ili entiteta o ijim stanjima ili promjenama se u istraivanju eli neto spoznati.
NEZAVISNE varijable su obiljeja fenomena ili entiteta uz pomo kojih se opisuju ili klasificiraju zavisne varijable ili se prouava
priroda njihova odnosa sa zavisnim varijablama.

19
Kada je rije o odnosima izmeu zavisnih i nezavisnih varijabli valja istai da se u mnogim istraivanjima fokus stavlja na
utvrivanje jednostavne povezanosti (korelacije) izmeu razliitih obiljeja zavisnih i nezavisnih varijabli. Tek kada se otkriju
vrste i stabilne povezanosti u daljnjim istraivanjima se fokus moe usmjeriti na otkrivanje uzrono-posljedine (kauzalne)
povezanosti izmeu varijabli.
OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI
KONCEPTUALIZACIJA je stvaranje pojma (zamisli o biti nekog predmeta, bia, fenomena) od neposrednog osjetilnog doivljaja
do miljenja.
OPERACIONALIZACIJA je suprotan postupak kada od zamisli o neemu (definicije) tragamo za empirijskim (osjetilnim)
korelatima, oblicima u kojima se taj fenomen zbiljski pojavljuje.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLE JE IZBOR VALJANIH I METRIJSKI NAJPOGODNIJIH EMPIRIJSKIH

POKAZATELJA (POJAVNIH OBLIKA, INDIKATORA) NEKE DEFINIRANE VARIJABLE.
Radionica: Analizirajte navedene istraivake probleme:
a) Identificirajte kljune pojmove, odredite im smislene elemente, i definicije.
b) Formulirajte istraivaku hipotezu (generalnu, kolateralne) za svaki problem.
c) Identificirajte zavisne i nezavisne varijable i odredite im metrijska svojstva.
d) Izvrite operacionalizaciju varijabli.
Ima li uspjeh na dravnoj maturi prognostiku vrijednost u odnosu na uspjeh u studiju?
Kakva je priroda odnosa izmeu inteligencije i samopotovanja?
Kakav je stav prosvjetnih djelatnika prema nasilju u kolama?
Kakva je zastupljenost spolova u pojedinim segmentima kolskog sustava od 1900- 2000.?
Pitanja: Za studente koji su imali obvezu seminara mogua su pitanja primjene osnovnih znanja kakva su navedena u gore
navedenom zadatku pod a,b,c,d.
Seminar
Na seminaru na ovom mjestu treba vjebati pisanje prijedloga projektnog zadatka (idejnog i izvedbenog) za odabrani istraivaki
upit. Valja koristiti postojee upute i sheme koje se primjenjuju u prijavi projekata MZO, EU, Zaklada i sl.
Pitanja:
1.
2.
3.
4.

to su varijable i kako se mogu metrijski definirati?

to su kvantitativne ,a to kvalitativne varijable i po emu se razlikuju?
to su zavisne, a to nezavisne varijable u istraivanju?
to znai pojam konceptualizacija, a to operacionalizacija varijable?

11. IZBOR METODOLOKE STRATEGIJE ( METODE)

Prepoznavanje razliitih istraivakih metoda i postupaka primjenjenih u nekoj studiji vano je za istraivae i korisnike
istraivanja.
Veina istraivanja slijedi standardiziranu shemu:

obrazloenje problema,

izrada nacrta istraivanja,

sakupljanje podataka,

analizu podataka,

20

izvoenje zakljuaka,
pisanje izvjea

Iako nerijetko u istraivakoj studiji dolazi do preklapanja, odnosno kombiniranja vie istraivakih metoda (strategija) u veini
njih se moe uoiti jasna, prepoznatljiva osnovna strategija prema dominantnoj istraivakoj metodi. (Problem razliitih podjela
metoda)
Jedna od podjela istraivakih metoda koja minimizira kategorije, a maksimizira razlike je podjela na slijedeih pet istraivakih
metoda koje daju mogunosti izbora strategije za odgovore na razliite istraivake upite:
Povijesna
Deskriptivna
Korelacijska
Uzrono-komparativna
Eksperimentalna

Povijesna metoda (primjenom razliitih postupaka i instrumenata daje odgovore na sva pitanja koja se tiu fenomena odgoja i
obrazovanja iz prolosti)

prouavanje, razumijevanje i objanjavanje prolih dogaaja

dobro je da je voeno hipotezom

najei postupci su studij i analiza dokumentacije, analiza sadraja, rjee intervju

traga se za postojeim podacima (primarni i sekundarni izvori) Primarni dokumenti i izvori imaju veu
vrijednost, ali su rjei. Problem je velika koliina sekundarnih izvora (literature).

svaki dokument se podvrgava: a) vanjskoj kritici (autentinost) i b) unutarnjoj kritici (spoznajna vrijednost).

Primjeri: Istraivanje naina uspostavljanja discipline u koli. to moe posluiti kao izvor podataka? Npr. pismo M. Krlee
prijatelju u kojem izraava zabrinutost za neki sluaj fizikog kanjavanja u koli.
E. Von Deniken: Crtei u peinama jesu autentini, ali je problem interpretacija.
-

Razvoj metoda pouavanja u europskom kolstvu.

Obuhvaenost opim obrazovanjem populacije izmeu 1. i 2. svjetskog rata.

Deskriptivna metoda (primjenom razliitih postupaka i instrumenata odgovara na sva pitanja o sadanjem statusu i strukturi
fenomena.

odgovara na pitanje ili testira hipotezu o sadanjem stanju pojedinanog sluaja ili pojave (fenomena ili procesa).
Pojedinani sluaj se najee prouava longitudinalno kao proces, a pojava kroz popreni presjek (transverzalno) i
iskazuje u formi statistikih vjerojatnosti.

najei postupci prikupljanja podataka su opaanje, intervju, upitnik, ljestvice procjene stavova itd.

zahtijeva dobro poznavanje vremenske i prostorne rasprostranjenosti fenomena, statistikih jedinica koje ine
populaciju, i statistikih metoda opisa i zakljuivanja s uzorka na populaciju. Izgledaju jednostavno, ali su vrlo
zahtjevna.

21
Primjeri:
Kako e na predstojeim izborima glasovati graani u 5. izbornoj jedinici?
Kako roditelji procjenjuju svoju uinkovitost u odgoju djece.
Kakva je suradnja izmeu kola i obitelji u rjeavanju nasilja?
to roditelji misle o produenju opeg obaveznog obrazovanja?

Korelacijska metoda odgovora na pitanja o odnosima meusobnim vezama fenomena i njihovih razliitih obiljeja.

Odgovara na pitanje jesu li i do koje mjere dvije ili vie varijabli povezane. Obino se neki fenomen (sloena varijabla
teorijski konstrukt) kao to je stanovito ovjekovo ponaanje kao zavisna varijabla (kriterijska) dovodi u vezu s nizom
nezavisnih ( prediktorskih) varijabli.

Rezultati korelacijskih istraivanja esto slue kao podloga daljnjim uzrono-posljedinim analizama (uzronokomparativnim i eksperimentalnim istraivanjima)

Koriste se svi postupci prikupljanja podataka, a primarno oni koji daju podatke u kvantitativnom obliku (mjerne jedinice)

Primjeri:
Kakav je odnos izmeu vrste i intenziteta motivacije i kolskog postignua?
Koje su osobine linosti povezane s dobrom materijalnom situiranou?
Povezanost ocjena iz prethodnog kolovanja s postignuem na studiju.
Kakav je odnos izmeu inteligencije i samopotovanja?

Uzrono-komparativna metoda produbljuje odgovore na pitanja o odnosima stavljajui ih u kontekst uzrono-posljedine

povezanosti u prirodnom okruenju.
Eksperimentalna metoda odgovara na pitanja o zakonitim uzrono-posljedinim odnosima u laboratorijskim (kontroliranim)
uvjetima u kojima se iskljuuju ostale mogunosti povezanosti.

Obje metodoloke strategije usmjerene su na utvrivanje uzroka povezanosti varijabli i ukljuuju grupnu komparaciju
nositelja fenomena. U biti se eli otkriti je li jedna ili vie nezavisnih varijabli (kao uzrok) utjeu na promjene jedne ili
vie zavisnih varijabli (kao posljedice)

Zakljuivanje se izvodi na temelju pravila logiko-kauzalnih zakjuivanja iz kojih su izvedeni brojni eksperimentalni i
kvazieksperimentalni nacrti istraivanja

Razlika izmeu ovih strategija se svodi na to to je kod eksperimentalnog istraivanja, navodni uzrok ( nezavisna
varijabla) manipulirana od strane istraivaa, a kod uzrono-komparativnog nije, nego djeluje od prije i nezavisno od
istraivaeve mogunosti upravljanja.

Primjeri uzrono-komparativnih istraivanja:

Uinak predkolskog iskustva na socijalnu zrelost djece.
Utjecaj spola na poduzetniko ponaanje.
Je li zaposlenost majke utjee na odgovornost djece u izvravanju zadaa?
Primjeri eksperimentalnih istraivanja:
Utjecaj rjeavanja problemskih zadataka na razvoj matematikih postignua?
Kakva je efikasnost individualizirane, grupne i frontalne nastave kemije?

22
Na poetku se obino pitamo koja metodoloka strategija odgovara nekom problemu. Meutim to ovisi prije svega o prethodnim
spoznajama fenomena, stanja teorijskog okvira od kojeg polazimo i naina formulacije pitanja. Ako fenomen nije opisan niti
klasificiran valja od toga poeti i dizajnirati deskriptivno i/ili korelacijsko istraivanje, a nakon toga moe uslijediti uzronokomparativno i/ili eksperimentalno istraivanje.
Primjer postupnosti u ostvarivanju razina spoznaje:
Tjeskoba i postignue:
1.
2.
3.
4.

Anketirati nastavnike i roditelje da se vidi njihovo miljenje o utjecaju tjeskobe na postignue.

Korelacijskim ispitivanjem na veem uzorku utvrditi povezanost varijable (konstrukta) tjeskobe i postignua)
Uzrono-koparativnim ispitivanjem na uzorku studenata usporediti postignua studenata s veim i studenata s manjim
stupnjem tjeskobe:
Stvoriti eksperimentalne (laboratorijske) uvjete u kojima se moe izazivati vei ili manji stupanj tjeskobe u utvrditi kauzalnu
povezanost.

Pitanja:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

to odreuje metodoloku strategiju u istraivanju?

Koji su elementi strategije povijesnih istraivanja odgoja i obrazovanja? Navedite
primjer istraivakog upita.
Koji su elementi strategije deskriptivnih istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita.
Koji su elementi strategije korelacijskih istraivanja ? Navedite primjer istraivakog upita.
Koji su elementi strategije uzrono-komparativnog istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita.
Koji su elementi strategije eksperimentalnog istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita.

Radionica: Analizirajte navedene istraivake probleme

Postoji li povezanost (korelacija) izmeu klasifikacijskog postupka i uspjeha na studiju?
Kakva je priroda odnosa izmeu frustracije i agresivnog ponaanja u predkolske djece ?
Kakav je stav prosvjetnih djelatnika prema produetku obveznog obrazovanja ?
Kakva je zastupljenost spolova u pojedinim segmentima kolskog sustava u Hrvatskoj od 1900- 2000.?
a) Odredite odgovarajuu istraivaku strategiju za navedene istraivake probleme (dominantnu istraivaku metodu).
b) Opiite organizaciju (tijek aktivnosti) istraivanja.
c) Identificirajte kljune pojmove i teorijske konstrukte preko kojih se moe izvriti pretraga literature.
d) Formulirajte istraivaku hipotezu (generalnu, kolateralne) za svaki problem.
e) Identificirajte zavisne i nezavisne varijable i odredite im metrijska svojstva.
f) Izvrite operacionalizaciju varijabli i navedite kako bi prikupili empirijske injenice o njima (postupci i instrumenti).

12. KRITIKE I ALTERNATIVE POZITIVISTIKOJ DRUTVENOJ ZNANOSTI

Kritike pozitivizma
Usprkos neupitnom uspjehu i dominaciji znanosti, ve od sredine 19. stoljea zapoela je estoka kritika tog koncepta shvaanja
drutva, ovjeka i njegove pozicije.
Pjesnik, Willijam Blake svemir ivi organizam;
Soren Kirkegaard zabluda objektivnosti i oslobaanje subjektivnosti;
Habermas frankfurtska kola kritike teorije, upozorava da se zanemaruje estetsko, kritiko, moralno, kreativno i sve druge vrsta
osim znanstvenog znanja.
Wittgenstein Nakon to su postavljena sva znanstvena pitanja glavni ovjekovi problemi ostali su netaknuti.
Iako meu protivnicima pozitivistikog pristupa ima razliitih pravaca meu kojima ima stanovitih razlika u epistemolokim
pretpostavkama zajedniko im je to to:
a) odbacuju vjerovanje da je ljudsko ponaanje determinirano, voeno univerzalnim zakonima i pravilnostima i
b) prihvaaju stajalite da je ljudska individua autonomna, kreativna u davanju smisla svom djelovanju i da konstruira drutvenu
stvarnost.

23
Drutvena znanost prema tome ne moe doi do spoznaje s pozicije udaljenog, nezavisnog opaaa ve samo uivljavanjem u
izravno iskustvo drugih osoba u konkretnim okolnostima, u kontekstu zbivanja.
Primjer: Specifino znaenje simbola za grupu koje vanjski lanovi ne razumiju.
Pristup analiziranju drutvenih epizoda u terminima samih sudionika poznat je kao etogena metoda. (L. Cohen, 21.)
Etogena metoda svodi se u osnovi na traganje za nainima kako ljudi konstruiraju drutvenu realnost ispitujui njihove opise
vlastitih aktivnosti i smisla koji im pridaju.
Pregled obiljeja naturalistikih, kvalitativnih, interpretativnih pristupa po kojima se razlikuju od pozitivistikih:

Ljudi su svrhoviti i kreativni u svom djelovanju, djeluju s namjerom i daju smisao svom djelovanju.
Ljudi aktivno konstruiraju svoj drutveni svijet.
Situacije su fluidne i promjenjive, a dogaaji i ponaanja se pojavljuju tijekom vremena i odreeni su kontekstom.
Dogaaji i pojedinci su jedinstveni i ne daju se uopiti (generalizirati).
Drutveni svijet se mora promatrati u svom prirodnom stanju bez intervencija istraivaa.
Vjernost pojavi je od temeljne vanosti.
Ljudi tumae dogaaje i kontekste u skladu sa svojim definicijama i djeluju na temelju toga. (Primjer: Ako mislimo da
je pod stolom mi tako emo se i ponaati bez obzira je li ili nije).
Postoje viestruka tumaenja i pogledi na iste dogaaje i situacije.
Stvarnost je vieslojna i sloena.
Situacije i smisao dogaaja trebamo ispitati oima sudionika, a ne istraivaa.
Veina situacija je sloena i ne mogu se svesti na pojednostavljena tumaenja, ve se gusto opisuju.

Jedna razlika izmeu pozitivistike (kvantitativne, normativne) i antipozitivistike (kvalitativne, interpretativne) paradigme ogleda
se u orijentaciji na pojmove ponaanje i djelovanje.
U pozitivistikoj, kvantitativnoj paradigmi naglasak u istraivanju je na konstruktu ponaanje koji se uglavnom shvaa kao
naueni odgovor ili reakcija na vanjske podraaje okoline. Ponaanje je determinirano i uzrok mu je uvijek u prolosti.
Kvalitativne, interpretativne paradigme usmjerene su na konstrukt djelovanje, cilju usmjereno ponaanje, (ono koje ima svoje
znaenje) i koje je usmjereno prema budunosti.
Bitna razlika izmeu suprotstavljenih paradigmi je u krajnjem cilju istraivanja i ulozi teorije u njima.
Pozitivistika, kvantitativna paradigma tei razviti to openitiju teoriju koja bi objasnila ljudsko i drutveno ponaanje u
stvarnosti koja se shvaa kao kolektivitet, drutvo, njegove institucije i organizacije koje su izvan i iznad pojedinaca. Pojedina
empirijska istraivanja tako imaju zadau validirati teorijske postavke. Provjeriti, dokazati u kojoj mjeri se stvarnost podudara s
teorijom.
Pristalice kvalitativne, interpretativne paradigme uvijek zapoinju s promatranjem pojedinane situacije, nastojei shvatiti nain
kako pojedinci razumiju tu situaciju.
Iz mase tih podataka nastaje, razvija se, izgrauje teorija koja se svodi na skupove znaenja koji daju osnovu za razumijevanje
ljudskog ponaanja. Ovakva teorija nema pretenzije objasniti neku drugu situaciju nego ima i mora jedino imati smisla za one na
koje se odnosi.
Razvijeno je vie varijanti kvalitativnih, interpretativnih pristupa istraivanju drutvenih fenomena:

fenomenologija,
etnometodologija,
simboliki interakcionizam.

Fenomenologija je koncept koji zastupa istraivanje izravnog iskustva doslovno jer ono (iskustvo) presudno odreuje ponaanje, a
ne vanjska objektivno utvrena stvarnost.

Subjektivna svijest je od najvee vanosti.

Subjektivna svijest je aktivna i odreuje znaenje.
Postoje temeljne strukture svijesti o kojima dobivamo izravno znanje odreenom refleksijom.

Huserl: Nazad k stvarima! Osloboditi svijest od svih nauenih, unaprijed stvorenih zakljuaka.

24
Sthutz tvrdi da mi shvaamo ponaanje drugih tako da ga tipiziramo pojmovima koje smo stekli u svom iskustvu kroz nau
biografsku situaciju.
Tipiziramo ponaanje drugih od situacije do situacije. Na taj nain ivimo u viestrukoj stvarnosti.
Svaki drutveni sudionik kree se kroz vie domena znaenja svakodnevno i tijekom ivota.
Svatko ukljuuje druga pravila premjetajui se iz svijeta obiteljskog okruja u svijet rada, iz svijeta rada u drugu drutvenu
grupu.
Etnometodologija se kao centralnim bavi pitanjem kako ljudi pridaju smisao svom svakodnevnom ivotu. Kako uspostavljaju
interakciju, kojim konvencijama se slue i koje obiaje prihvaaju. Drugim rijeima to ljudi u konkretnoj zajednici uzimaju kao
neupitno i zdravo za gotovo. Pri tome su drutveni istraivai skoncentrirani na lingvistike i situacijske aspekte.
Prema simbolikom interakcionizmu ljudi ive u dva razliita svijeta:
Jedan je prirodni svijet u kojem i sami predstavljaju organizam pokretan nagonima, instiktima, potrebama i gdje vanjski svijet
postoji izvan i nezavisno od njih.
Drugi svijet je drutveni svijet u kojem se slue simbolima poput jezika, koji im daje mogunost da objektima daju znaenje.
Po ovom shvaanju istraivanje drutvene realnosti valja usmjeriti na svijet subjektivnih simbola i znaenja koje mogu opisati
samo sudionici neke drutvene interakcije.
KRITIKA TEORIJA I KRITIKA ISTRAIVANJA U OBRAZOVANJU
Pozitivistike paradigme pojednostavljeno ele objasniti, a interpretativne razumjeti fenomerne.
Neto drugaiji pristup istraivanju drutvenih i obrazovnih fenomena poznat je pod nazivom Kritika istraivanja obrazovanja.
Zagovornici kritike teorije i kritikih istraivanja smatraju da predstavnici ranije spomenutih paradigmi obuhvaaju samo dva
aspekta drutvene stvarnosti, a da zanemaruju trei.
Taj trei po njima je politiki i ideoloki aspekt drutvenog ivota, a naroito obrazovanja.
Kritiki usmjereni drutveni istraivai, naime, ne bi trebali ostati samo na opisu, objanjenju i razumijevanju drutvene stvarnosti
ve dati smjernice kako mijenjati drutvo. Kako promicati graanske slobode unutar demokratskog drutva, ukinuti nejednakosti,
emancipirati obespravljene.
Tematika kritikih istraivanja obrazovanja:

Istraivanje odnosa izmeu kole i drutva

Je li kole reproduciraju ili smanjuju drutvene nejednakosti
Jesu li i kako znanja i obrazovni kurikulumi drutveno konstruirani
Kako se kroz obrazovanje reproducira drutvena mo
ijim interesima slui obrazovanje i kako se opravdavaju ti interesi

Drugim rijeima kritiki istraivai smatraju da drutvena istraivanja moraju biti vie angairana na iznalaenu mogunosti
promjena drutva, a ne samo tehnicistika spoznaja.
Habermas (Cohen, 30.) navodi etiri faze kritikih pristupa u istraivanju drutva:

Opis i tumaenje postojee situacije na temelju primjene interpretativne paradigme.

Spoznavanje razloga koji su doveli do postojeeg stanja analizirajui i ideoloke aspekte, odnose moi u drutvu u mikro i
makro situacijama.

Plan promjene situacije u pravcu razvoja demokracije, slobode i jednakopravnosti.

Vrednovanje uinaka u praksi.

Budui se u ovakvim istraivanjima polazi od prakse i njoj se vraa u evaluaciji djelovanja razvijen je specifian metodoloki
pristup i vrsta istraivanja pod nazivom akcijska istraivanja.
13. OPERACIONALIZACIJA ISTRAIVANJA PREMA PARADIGMI RAZUMIJEVANJA (KVALITATIVNA
ISTRAIVANJA)
Kvalitativna (paradigma razumijevanja) polazi od stava da stanovit broj drutvenih fenomena ima specifinu prirodu
zbog koje nije dostupan deduktivno-analitikim istraivakim procedurama i zato ostaje nerazjanjen (nespoznat).
Pri tome se primarno misli na drutvene fenomene ija je bit iva meuljudska interakcija na koju ljudi svjesno utjeu i daju joj
specifino znaenje (npr. odgojno-obrazovni fenomeni). Budui da se ljudsko ponaanje ne odvija putem zadatih, univerzalnih
obrazaca, smatraju zagovornici kvalitativne paradigme, spoznaju valja usmjeriti na razumijevanje simbolikog sustava i znaenja
koja im pridaju subjekti neke interakcije u nekom odreenom kontekstu.

TO JE U FOKUSU KVALITATIVNIH ISTRAIVANJA:

Razumijevanje i interpretacija znaenja koja ljudi pridaju razliitim predmetima i dogaajima u osobnim odnosima;
Razumijevanje i interpretacija specifinih simbolikih sustava koje sudionici izgrauju u interakciji;

25
Razumijevanje i interpretacija jedinstvenog drutvenog konteksta kao cjeline (holistiki pristup).

OBILJEJA KVALITATIVNIH ISTRAIVANJA

Kvalitativna istraivanja polaze od ivotne situacije i odvijaju se u prirodnom okruenju. (Smatra se da je ljudsko
ponaanje pod utjecajem okruenja i uvijek vezano uz neki kontekst koji mu pridaju sudionici interakcije).
Kvalitativno istraivanje traga za znaenjem koje sudionici neke interakcije pridaju situaciji; ili na koji nain promiljaju
svoje uloge (zauzimanje perspektive sudionika). Dinamika situacije razumijeva se putem uenja perspektive razliitih
sudionika.
Kvalitativno istraivanje je deskriptivno, bogato ilustrirano originalnim izjavama, anegdotama, fotografijama, i drugim
dokumentima.
Kvalitativno istraivanje vie je fokusirano na razumijevanje i interpretaciju procesa interakcije, nego na sam rezultat
(npr. proces odgojne interakcije, a ne ishod).
Kvalitativno istraivanje uvijek je induktivno. Polazi od neposrednog iskustva, a ne od unaprijed usvojenog teorijskog
stava koji valja potvrditi ili odbaciti. Teorija se moe naknadno graditi iz mase empirijskih podataka grounded theory.

Prema paradigmi razumijevanja (kvalitativnoj) Znanstvenim istraivanjem se ne interpretira postojea drutvena stvarnost i
zakonitosti po kojima se ona odvija ve se pokuava razumjeti znaenje koje ljudi pridaju pojedinim fenomenima i odnosima.
Shodno tom temeljnom stavu proces kvalitativnih istraivanja i njihova operacionalizacija, iako prolaze kroz sline faze, nije
istovjetna ranije opisanom procesu operacionalizacije kvantitativnih istraivanja.
Svaki kvalitativni istraiva zapoinje svoju studiju pitanjem: to elim spoznati u ovoj studiji? To je polazina toka svakog
istraivanja. S obzirom na prirodu upita, oblikuju se sva daljnja istraivaka pitanja. Nakon postavljanja i razjanjenja
istraivakog pitanja, odabiremo adekvatnu metodologiju i nastavljamo s izvoenjem istraivakog projekta. Nacrt kvalitativnog
istraivanja zapoinje, dakle, s pitanjem, ali pri tome se imaju u vidu stvarni subjekti koji su dio ireg socijalnog okruenja (npr.
obitelji, drutvene grupe i sl.)
U studijama koje su oblikovane prema kritikim i konstruktivistikim paradigmama manje se istie formalni prijedlog istraivanja.
Ovdje istraiva slijedi put "otkria" koristei kvalitativne modele i metode rada od kojih se istiu terenska istraivanja.

IZRADA TEMELJNOG NACRTA KVALITATIVNOG ISTRAIVANJA

Izvoenje nacrta kvalitativnog istraivanja slijedi nekoliko faza koje su svojstvene procesu kvalitativnog istraivanja.
1. FAZA REFLEKSIJE
Ova faza ukljuuje dvije pod-etape:
a) Identificiranje teme ili predmeta istraivanja
Ovo je vrlo sloen i dugotrajan postupak, a kljuno pitanje za odabir predmeta kvalitativnog istraivanja jest identificiranje
neega to sadri neije interese kroz odreeno vrijeme. Identificiranje takve teme zahtijeva izvjestan stupanj auto-refleksije i
kritikog samo-istraivanja. Do istraivakog pitanja moemo doi kroz kliniku ili terensku praksu, iz svakodnevnog iskustva,
putem konzultacije s kolegama ili uz pomo literature koja nam stoji na raspolaganju.
b) Identificiranje paradigmatskih perspektiva
Kvalitativna istraivanja koriste induktivnu metodu, tj. teorija se razvija iz podataka koji se istovremeno prikupljaju i analiziraju
na samom terenu. U ovoj fazi istraivanja korisno je istraiti istraivaka pitanja u svijetlu oekivanih rezultata, koji su u
neposrednoj vezi s potencijalnim auditorijem i ciljevima istraivanja (jasno postavljena svrha)
2. FAZA PLANIRANJA
Ova faza ukljuuje:
a) Odabir mjesta ili polja istraivanja. Mjesto u kojem e se studija provesti mora biti paljivo odabrano, te se pritom
moraju uvaiti sve karakteristike sudionika istraivanja. Istraiva treba posjetiti budue mjesto istraivanja i uoiti da li je

26
dotino mjesto pogodno za obavljanje istraivanja. Takoer, bilo bi dobro da istraiva preispita potrebe te sredine i u skladu s tim
izabere odgovarajuu strategiju istraivanja, zatim, da na vrijeme obavi preliminarne razgovore kako bi na vrijeme dobio
odobrenje za izvoenje projekta, te da u obzir uzme sredstva kojima raspolae, a koja su redovito ograniena. Nije poeljno da
istraiva provodi kvalitativnu studiju na svom radnom mjestu jer ta dualna funkcija moe dovesti do ozbiljnijih smetnji u
izvoenju projekta.
b) Odabir strategije. Istraivaka strategija je odreena prirodom istraivakog pitanja. Svaka strategija nudi naroitu i
jedinstvenu perspektivu koja osvjetljava znaajne aspekte problema istraivanja. Kvalitativni istraiva, stoga nije ogranien na
koritenje samo jedne strategije ve on mora znati primjenjivati viestruke strategije kako bi izbjegao ogranienja studije. Treba
naglasiti da je kvalitativna strategija koja se primjenjuje u studiji u velikoj mjeri odreena svrhom studije, prirodom istraivakih
pitanja, znanjem i vjetinama, te sredstvima kojima raspolae istraiva

Tipovi pitanja

Strategija

Pitanja smisla

Fenomenologija

Deskriptivna pitanja

Etnografija

Procesualna pitanja

Bazina teorija

Dijaloka pitanja

Etno-metodologija

Bihevioralna pitanja (mikro ili makro)

Sudjelujue promatranje
Kvalitativna etologija

c) Metodoloka triangulacija. Zbog razliitih paradigmi i perspektiva, unutar projekta, primjenjuju se viestruke metode
prikupljanja i analize podataka tako da istraiva moe dobiti cjeloviti uvid u pojedina podruja istraivanja. Simultana primjena
triju ili vie metoda uobiajena je u kvalitativnim istraivanjima.
Denzin navodi etiri osnovna tipa triangulacije:

Triangulacija podataka ili koritenje razliitih izvora podataka u studiji.

Istraivaka triangulacija ili koritenje razliitih profila istraivaa.

Teorijska triangulacija ili primjena multiplih paradigmi i perspektiva u interpretaciji pojedinanog seta podataka.

Metodoloka triangulacija ili primjena multiplih metoda i tehnika u prouavanju pojedinih problemnih situacija.
V. Janesick dodaje i peti tip triangulacije, a to je tzv. interdisciplinarna triangulacija ili primjena vie disciplinarnih podruja u
rjeavanju teorijskih ili praktinih problema.
d) Priprema istraivaa. Kae se da je kvalitativno istraivanje toliko dobro koliko je dobar istraiva. Dobri kvalitativni
istraivai moraju biti:

dobro odabrati teren i sudionike i biti spremni suoiti se sa sredinom koju e prouavati, a to znai da moraju stei
povjerenje okoline svojom strpljivou i ustrajnou
fleksibilni i elastini
svestrani u koritenju istraivakih metoda i tehnika (koje mogu ukljuivati: etnografske metode, biografije, studij
sluaja, sudjelujue promatranje, terensko istraivanje) jer znaju da je to najbolji mogui nain da se doe do potrebnih
informacija
ustrajni i svjesni da se terenski rad odvija po fazama
pedantni i sistematini u sreivanju dokumentacije, arhiviranju i metodikom pravljenju biljeki kako bi mogli uoiti fine
nijanse koje proizlaze iz intervjua i opservacija
potkovani u socijalno znanstvenoj teoriji kako bi lako mogli spoznati odgovarajui meta-teorijski okvir i odrediti mjesto
teorije u studiji.
Identificirati istraivakepredrasude.

I na kraju, dobar kvalitativni istraiva mora stalno provjeravati ispravnost dobivenih rezultata pregledom zapisa i dokumenata iz
drugih izvora. Svaka nejasnoa i konfuzija u podacima onemoguava daljnji rad istraivaa. Ne obeshrabruje ga spor napredak, a
u svom intelektualnom radu on pronalazi smisao, te nastavlja s radom sve dok studija ne bude objavljena.
e) Kreiranje i rafiniranje istraivakih pitanja. Formulacija istraivakih pitanja odreuje fokus i opseg studije.
Istraiva treba postaviti iroku skalu istraivakih pitanja kako ne bi prerano ograniio studiju. Pitanje treba postaviti tako da ga
se u kasnijim fazama rada moe lako rafinirati, a to istraiva moe uiniti tek onda kada shvati dogaanja na mjestu istraivanja.
Ako pitanje ne odgovara sredini u kojoj se provodi istraivanje, tema istraivanja se treba odbaciti ili potpuno modificirati, te je
istraiva duan o tome obavijestiti sve sudionike istraivanja.
f) Pisanje prijedloga istraivanja. Da bi projekt bio odobren potrebno je sastaviti dobar prijedlog koji treba ukazati na
atraktivnost i drutvenu relevantnost projekta koji bi zbog toga trebalo subvencionirati. Zato prijedlog treba napisati uvjerljivo,
potpuno i profesionalno. Prijedlog treba isticati tri vrijednosti koje cijeni svaka znanstvena disciplina, a to su konceptualna
inovacija, metodoloka rigoroznost, te bogat i plodonosan sadraj, a pisac prijedloga treba se pridravati osnovnih odrednica
prijedloga: razgovijetnosti, utvrivanja konteksta, originalnog pristupa, preciznog opisa metode i specifikacije ciljeva.

27

Komponente prijedloga (projekta) kvalitativnog iatraivanja:

1. Naslov, puni naslov prijedloga
- popis istraivaa,
- ukupni trokovi,
- vremensko trajanje projekta,
2. Struktura prijedloga,
- uvod, svrha i cilj istraivanja,
- pregled literature,
- relevantnost projekta,
- istraivaka pitanja, metode, opis mjesta i sudionika
- postupci za prikupljanje podataka,
- postupci za analizu podataka,
- zatita subjektivnih prava,
- tablini prikaz planova rada,
3. Reference, dodaci,
- ivotopis glavnog istraivaa , saetak ivotopisa ostalih
istraivaa
- odobrenje za izvoenje projekta.

3. FAZA ULASKA
Ova se faza odnosi na ulazak u polje istraivanja, odnosno na teren i odvija se nakon to se dobije odobrenje za izvoenje
projekta.
Kako pokucati nekome na vrata i zapoeti prvi razgovor?
Prvih nekoliko dana istraiva se mora nauiti snalaziti u ambijentu, a pritom mu moe pomoi organizacijska karta svih sudionika
u okruenju. Za vrijeme inicijalnog ulaenja na teren potrebno je da istraiva stekne rutinu i usvoji formalna i neformalna pravila
ponaanja, a nakon toga se treba na kratko povui i sistematizirati biljeke s terena.

Izbor uzorka. Kada istraiva naui koje uloge igraju i kakav je odnos meu sudionicima, tek tada moe odrediti
informatore i kazivae sa terena. Dobar informator je onaj koji posjeduje znanje i iskustva koja su potrebna istraivau,
koji ima sposobnost autorefleksije, koji se zna izraavati, koji ima vremena za razgovor i koji eli sudjelovati u studiji.
Patton (1990) predlae neke nove tipove uzorka koji bi bili bogati informacijama:

Uzorak ekstremnih ili devijantnih sluajeva koji se primjenjuje za izbor sudionika koji posjeduju neke
ekstremne karakteristike

Uzorak intenziteta odabire sudionike koji su eksperti ili autoriteti na odreenom podruju

Uzorak maksimalne raznolikosti je proces namjernog odabiranja heterogenog uzorka i promatranje slinosti i
razlika u iskustvima sudionika

Uzorak kritinih sluajeva je izbor sudionika koji su znaajni za otkrivanje kritinih dogaaja, koji se mogu
generalizirati na ostale situacije.

Tehnike intervjua. Preliminarne intervjue istraiva treba postaviti dosta iroko, dok se kasniji intervjui trebaju usmjeriti
na preciznije podatke. Posljednja je faza, faza prikupljanja produktivnih podataka kada se konano pojavljuje red i
razumijevanje, te povezivanje dijelova u cjelinu.

Osiguranje rigoroznosti studije. Glavni postupci koje nam mogu osigurati znanstvenu korektnost (rigoroznost) studije
usko su povezane s osnovnim metrijskim osobinama kvalitativnih studija kao to su valjanost, pouzdanost, objektivnost i
standardiziranost.

- Kriterij primjerenosti i prikladnosti podataka. Primjerenost se postie kada je prikupljeno dovoljno podataka, a prikladnost se
odnosi na izbor informacija i modela koji odgovaraju teoretskim potrebama studije.
- Pregled i pretraivanje dokumentacije.
- Provjera studije od strane sekundarnih informatora.
- Viestruki procjenjivai.

28

4. FAZA POVLAENJA
U jednom trenutku istraiva dolazi do toke kada postaje lanom zajednice. Tada on gubi osjetljivost za dnevne
aktivnosti, gubi objektivnost prema okolini i identificira se sa lanovima skupine. U tom je trenutku izgubljen njegov neutralni stav
istraivaa, te se on mora povui s polja istraivanja.

5. FAZA PISANJA ISTRAIVAKOG IZVJETAJA

Postoje dva naina pisanja izvjetaja:
a)
pisati izvjetaj tako da itatelj rjeava zagonetku zajedno s istraivaem
b)
sumarno prezentirati glavne nalaze koji podravaju zakljuak

Pitanja:

to je znanstvena paradigma?
U kojoj filozofijsko-epistemolokoj poziciji je utemeljena kvantitativna znanstvena paradigma i koje su joj temeljne znaajke.
Koja je filozofijsko-epistemoloka osnova paradigme razumijevanja i koje su njene karakteristike?
.to je u fokusu kvalitativnih istraivanja?
Koja su obiljeja kvalitativnih istraivanja?
Koja su dva naina pisanja izvjea o provedenom kvalitativnom istraivanju?
Koje osnovne faze slijedi izvoenje kvalitativnog istraivanja?
Koje su komponente pisanog prijedloga (projekta) kvalitativnog istraivanja?