JUDAIZAM

Sam pojam idovstvo potjee od starijeg naina izgovaranja rijei Juda. Juda je naziv za
jedno od dvanaest izraelskih plemena, po kojem su se i svi idovi nazivali Judejci. idovstvo
se jo naziva i hebrejstvo, mojsijevstvo, izraelstvo i judaizam. Danas u svijetu ima oko
14.000.000 idova.
Povijest idova zapoinje s Abrahamom, i to negdje u 19. st. pr. Kr., kada ga je, prema
biblijskim zapisima, Bog pozvao da krene iz Ura Kaldejskog u nepoznatu zemlju. Abraham se
na kraju svoga putovanja nastanio u zemlji Kanaan, koja je uskoro postala zemlja idova
Izrael ili Palestina. Ta se Obeana zemlja naziva Izrael po drugom imenu Jakova, Izakova
sina, a naziv Palestina su joj dali Rimljani. Bog je s Abrahamom sklopio Savez, odnosno
obeao da e mu dati zemlju u batinu, te da e njegovo potomstvo biti koliko je zvijezda
na nebu. To idovi nikada nisu smetnuli s uma.
idovi raselili po cijelom svijetu. Budui da im je Bog obeao da e uvijek imati zemlju, a
sada su ostali bez nje, poeli su podrobnije tumaiti Toru kako bi uvidjeli u emu se sastoji
Boja volja. Tako su rabini, odnosno uitelji koji su tumaili Toru uveli mnogo propisa koji
su se prenosili usmenim putem. Ti se propisi nazivaju Mina, a njihovo tumaenje, koje se
takoer prenosilo usmenim putem, Gemara. U 6. st. su i Mina i Gemara zapisane i spojene u
jednu knjigu koja se zove Talmud.
Talmud je bio jedina duhovna hrana idovima u progonima koji su ih i dalje
eto pratili. Najei su progoni idova u Europi bili u 12.-14. st., posebno u panjolskoj. Tek
su u 19. st. idovi stekli ravnopravnost s drugim narodima. Mnogi su se tada odselili u
Ameriku. Tolerancija, naalost, nije dugo trajala, tako da su se ve osamdesetih godina 19.
st. poeli javljati u Njemakoj i Francuskoj tzv. antisemitski pokreti. To je dovelo do genocida
nad idovima u drugom svjetskom ratu, kada je ubijena gotova 1/3 svih idova na svijetu.
Unato svim tim progonima, idovi su i dalje vjerovali kako je Bog vjeran svom obeanju, tj.
da e imati zemlju. Poeli su vjerovati kako e manje trpjeti samo ako budu ponovno ivjeli
u svojoj zemlji. Iz takvog je naina miljenja nastao i tzv. sionizam ili cionizam, pokret za
nezavisnost nazvan po Sionu brdu u Jeruzalemu, tako da je na kraju 1948. godine
uspostavljena nova drava Izrael.

Najvaniji naglasci u idovskom vjerovanju

idovima mnogo znae pojmovi Savez, vjera u jednog Boga, izabranje, grijeh i Mesija. Na
tim se pojmovima temelji i njihova vjera. Naime, po sklopljenom je Savezu Bog izabrao ba
idove da budu posrednici Boje volje. idovi su uvijek bili svjesni da su bili jedan od
najbeznaajnijih naroda, a Bog je ba njih izabrao. Takoer su bili svjesni da to izabranje
znai i velike obveze. Naime, vjerovali su kako su Boji miljenici, predraga svojina, ali su
znali istovremeno da Bog eli da se preko njih neto drugo ostvari, odnosno da su oni
samo posrednici ispunjenja Boje volje. Zbog toga su oduvijek nastojali saznati to to Bog
eli s ovjeanstvom, odnosno kamo vodi povijest.
Vjeruju kako je ta Boja volja zapisana u njihovoj svetoj knjizi Tori, koja se jo
naziva Zakon ili Petoknjije. Tora

oznaava

prvih pet knjiga

Starog

zavjeta,

to

su: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. idovi vjeruju kako je te
knjige napisao Mojsije. Ponekad se i cijeli Stari zavjet naziva Tora. U Starom zavjetu je,
dakle, zapisano to Bog eli s ovjeanstvom.
Globalno govorei, Tora govori o Savezu izmeu Boga i idova, odnosno o tome kako su se i
Bog i idovi obvezali na trajnu vjernost, te to proizlazi iz neobdravanja Saveza. Pokazuje
da je Bog uvijek ostao vjeran tom Savezu, a da su ga idovi esto znali prekriti. Zbog toga
su bili kanjeni. Te su kazne uvijek imale zadau da idove dovedu na pravi put.
Naime, dogaalo se npr. da neki narod ovlada Palestinom, razori Jeruzalem i jeruzalemski
hram (znak najtjenje povezanosti s Bogom), pobije gotovo sve stanovnitvo, ali nikada se
nije dogodilo da su svi idovi bili istrijebljeni. U tome su idovi prepoznali Boju vjernost da
e uvijek biti Abrahamovih potomaka, koji e imati svoju zemlju. Naime, Bog je uvijek
poslije takvih pokolja ostavljao na ivotu nekolicinu, tzv. sveti ostatak, koji su potom shvatili
kako su pogrijeili, te su se pokajali i ponovno obnovili zemlju. U tom su smislu idovi
shvaali grijeh kao odvraanje od Saveza, udaljavanje od Boga. Naime, budui da se Bog
objavio kao jedan i jedini i traio od idova da to nikada ne zaborave, najvei je grijeh znaio
povjerovati u bogove okolnih naroda. To su, naalost, idovi esto inili.
Osim toga, idovi su, posebno poslije odlaska u babilonsko suanjstvo, iekivali Bojeg
ovjeka Mesiju, koji e Izrael uiniti najmonijom zemljom na svijetu. Naime, kad su
odvedeni u Babilon, izgubili su svoju zemlju, pa su poeli vjerovati kako e Bog, budui da

im je obeao da e uvijek imati zemlju i potomstvo, poslati nekog jakog vou koji e obnoviti
Izrael.
idovski obiaji i blagdani
Bit se idovske vjere sastoji u tzv. molitvi ma, koju svaki idov esto moli, a
poinje: ma Izrael Adonai Elohenu Adonai Ehod, to znai: uj Izraele, Gospodin Bog
na Gospodin je jedini (Pnz 6,4-9). Te je retke iz Biblije duan nauiti napamet svaki idov
ve

kao malo

dijete. Odgoj

zadaom. Djeak se osmog

se

djece

dana nakon

idovskoj

roenja obrezuje, te

vjeri

smatra

svetom

dobiva ime. U trinaestoj

godini postaje tzv. Bar-Micva (to znai sin Zakona), odnosno preko tono odreenog obreda
postaje odrasla, odgovorna osoba. Djevojka, pak, u dvanaestoj godini postaje bez ikakvog
obreda punoljetna i naziva se Bat-Micva (ki Zakona).
idovi koji dre do svoje vjere na ulaznim vratima svoje kue objese malu metalnu ili
drvenu kutijicu u kojoj se nalaze ispisane rijei ma. Kada ulaze i izlaze iz kue ljube tu
kutijicu. Obitelj za idove mnogo znai. Posebno je vano kako se spremaju jela. Tako npr.
pravi idov nikada ne jede svinjsko meso, koljke i rakove, a ivotinje se ije meso smije jesti
(janjetina, govedina i piletina) mora klati tako da potpuno istee krv. Takoer, nikada ne jedu
zajedno meso i mlijene proizvode.
idovi su veoma zahvalni Bogu za hranu koju imaju, pa se zbog toga i pridravaju tih strogih
propisa pripremanja jela. Prije svakog jela blagoslivljaju jela, a najee to ine ovim
rijeima: Blagoslovljen budi Gospodine, Boe na, Kralju svevinji koji daje zemlji da rodi
kruh. Osim tih i drugih obiaja, idovima su veoma vani blagdani, koje imaju mnoge, ali
emo mi pogledati samo neke: subotu, Pashu, Novu godinu i Dan pomirenja.

Subota (shabat)
Subota ili shabat (abat) je najvei idovski blagdan koji slavi cijela obitelj. Slavlje
subote poinje u petak naveer u kui, tako to najprije majka pali svijee i moli blagoslov, a
potom otac blagoslivlje vino. Nakon toga svatko otpije gutljaj vina, a zatim otac lomi subotnji
kruh. Slijedi veera, a potom odlaze u sinagogu, tj. idovsku bogomolju, u kojoj se moli i
itaju odlomci iz Tore. Za idove subota oznaava dan potpunog poinka, odnosno idovi taj
dan povezuju s izvjetajem o stvaranju gdje se kae da je Bog est dana stvarao svijet, a sedmi

se odmarao, te s izbavljenjem iz Egipta, odnosno kako ih je Bog oslobodio od tekog rada i

doveo u stanje kada mogu otpoinuti. Meutim, od zdrave potrebe da se ovjek povremeno
odmori i vie posveti Bogu, doli su do pretjeranog sitniarenja. Tako npr. dananji
pravovjerni idov subotom nee gotovo nita raditi, npr. voziti automobil, nee se
fotografirati, telefonirati, dodirivati novac

Pasha
Uz subotu, najvaniji idovski blagdan je Pasha, odnosno spomen na izlazak iz
egipatskog ropstva. Slavi se u idovskom mjesecu nisanu, odnosno naem oujku ili travnju.
Sama rije pasha dolazi od pesah, to znai proi pored, mimoii, a povezuje se s posljednjim
od egipatskih zala. Naime, prema Starom zavjetu, prije polaska iz Egipta, aneo je Gospodnji
pobio sve egipatske prvoroence, a idovske potedio, jer je na njihovim dovratnicima i
nadvratnicima, prema unaprijed dogovorenom znaku, naao krv janjeta. idovi na Pashu
jedu obrednu veeru (koja se naziva seder), odnosno po tono odreenim propisima
jedu janjetinu,

beskvasni

kruh,

gorko

zelje i

piju vino, te

kroz

vrijeme

objedovanja pripovijedaju o izlasku iz Egipta i pjevaju pjesme. Beskvasni ih kruh treba

podsjetiti na to da su njihovi preci urno morali krenuti iz Egipta, tako da ene nisu uspjele
ukvasati tijesto, nego su jeli beskvasne kruhove, a gorko zelje ih treba prisjetiti na teke
godine lutanja po pustinji, sve dok nisu doli u Obeanu zemlju. Molitve i obredi, odnosno
pripovijedanje dogaaja o osloboenju iz Egipta, zapisane su u knjizi koja se
zove Haggadah (Hagada).

Nova godina (Ro Haanah)

idovska Nova godina se slavi u jesen, u rujnu ili listopadu, a predstavlja najveseliji
blagdan idova. Na taj se dan u sinagogi trubi u ovnov ili jarei rog, i to tako da idovi
prema visini i jaini zvuka mogu proitati poruku. Tako npr. visoki tonovi upozoravaju
idove na obveze koje moraju ispuniti. Obiaj je da se na taj dan jede jabuka umoena u med,
s kojom se drugima zaeli sretnu novu godinu. Narednih deset dana predstavlja
vrijeme pokore i preispitivanja o svojoj vjeri, nakon ega dolazi Dan Pomirenja.

Dan pomirenja (Yom Kippur)

Dan pomirenja se slavi deseti dan nakon Nove godine. Danas je on spomen na
starozavjetni obiaj kada je veliki sveenik ulazio u drugi dio jeruzalemskog hrama koji se
nazivao svetinja nad svetinjama. Naime, jednom je u godini veliki sveenik rtvovao jarca za
grijehe cijelog izraelskog naroda, te je s jarevom krvlju pokropio Koveg saveza, odnosno
koveg u kojem su se uvale dvije ploe Deset Bojih zapovijedi, smjeten u svetinji nad
svetinjama. Danas idovi nemaju hrama ni tog obreda, pa se zato na Dan pomirenja
samo kaju za svoje grijehe, molei Jahvu i ostale idove da im oproste. Pravi vjernik stoga
itav dan provodi u sinagogi i posti dvadeset i etiri sata, tako da se na kraju dana smatra
potpuno preporeenim. Nakon toga slijedi dan veselja.

Ostali idovski blagdani

idovi imaju i druge blagdane, ali emo njih samo ukratko spomenuti. Slave tako
blagdan Sjenica, tj. vrijeme od tjedan dana kada se sjeaju kako su njihovi preci lutali
etrdeset godina pustinjom. Zato obino u svojim vrtovima grade privremena sklonita od
granja, tzv. sjenice. Slave i blagdan koji se naziva Radost Tore, odnosno dan kada se u
sinagogi ita posljednji odlomak iz Ponovljenog zakona, posljednje knjige Tore, te se ita prvi
odlomak iz Knjige izlaska, prve knjige Tore. Naime, u sinagogi se redovito itaju itanja iz
Tore, rasporeena tako da se sva proitaju tijekom jedne godine. Na ovaj blagdan, dakle, biva
zavreno itanje, te zapoinje novo.
Blagdanom Hanuka, koji traje osam dana, a slavi se otprilike u vrijeme kada krani svetkuju
Boi, idovi se prisjeaju pobjede Jude Makabejca i ponovnog posveenja jeruzalemskog
hrama 164. god. pr. Kr. U obiteljima se svaki dan pali po jedna svijea na idovskom
osmerokrakom svijenjaku, tako da su sve popaljene u zadnji dan sveanosti.
Blagdan Purim se slavi u veljai ili oujku, i to tako da djeca pod maskama izvode zgode iz
ivota starozavjetne kraljice Estere.

Podjele u Judaizmu
Ortodoksni judaizam predstavlja strogo tradicionalan judaizam koji prihvaa Zakon i
autoritet rabina.
Progresivni Predstavljen je s dva pokreta.
- Liberalni judaizam - nastao u Evropi za vrijeme prosvjetiteljstva u 18. stoljeu. Naglaava
kritiki pogled na Bibliju te etike i opeprimjenjive vidove judaizma nasuprot obrednom i
ogranienom judaizmu.
- Reformirani judaizam nastavlja sline tendencije. Prihvaa metode povijesno-kritikog
istraivanja i smanjuje obdravanje obreda. Takoer umanjuje 'partikularizam' ili
'nacionalizam' u judaizmu - nadu za povratak u Sion, obnovu rtvenog sustava i dolazak
osobnog Mesije.
Konzervativni
Taj je ogranak nastao u 19. stoljeu, posebno u Americi, a negdje izmeu ortodoksnog i
progresivnog. Tei za preinakom obreda, ali prihvaa rabinsku predaju.
Mistini judaizam - Predstavljen s dva pokreta:
- Kabbalah, nastao u 13. stoljeu u panjolskoj, naglaava vezu s Bogom kroz meditacije i
kontemplacije.
- Hasidim je nastao u Istonoj Evropi u 18. stoljeu, a naglaava vezu s Bogom kroz
oduevljene molitve.
Cionizam
Zasijeca u sve ostale pokrete, nacionalistiki je, s duhovnim primjesama. Nastao je kroz
progonstva u Istonoj Evropi devetnaestog stoljea, naglaavao idovsku nacinalnost, a doao
je do vrhunca povratkom naroda u zemlju Izrael.