Professional Documents
Culture Documents
Disleksija PDF
Disleksija PDF
Urednica:
mr. sc. Ada Pavli-Cottiero, dipl. ing. arh.
SADRAJ
TO JE DISLEKSIJA? ...........................................................................5
DEFINICIJE DISLEKSIJE ....................................................................................... 5
BITNA OBILJEJA DISLEKSIJE ........................................................................... 6
itanje............................................................................................................................................... 6
Fonoloka obrada rijei .................................................................................................................... 7
Pisanje .............................................................................................................................................. 7
Vizualna percepcija .......................................................................................................................... 8
Pamenje.......................................................................................................................................... 9
Tekoe sekvencioniranja ................................................................................................................ 9
Tekoe u organizaciji informacija.................................................................................................... 9
Osobitosti u nainu uenja novih sadraja ..................................................................................... 10
Jezine i pojmovne tekoe............................................................................................................ 11
Neujednaenosti u sposobnostima................................................................................................. 11
DISGRAFIJA ......................................................................................................... 27
to je disgrafija? ............................................................................................................................. 27
Oblici disgrafije ............................................................................................................................... 28
Pogreke u pisanim radovima uenika s disgrafijom ..................................................................... 30
SRODNE TEKOE.............................................................................51
DISKALKULIJA..................................................................................................... 51
Diskalkulija i akalkulija .................................................................................................................... 51
Razvojna diskalkulija ...................................................................................................................... 51
Mehanizmi razvojne diskalkulije: neuroloki poremeaj ili specifinost u radu mozga? ................ 52
Kako prepoznati diskalkuliju? ......................................................................................................... 52
Specifine tekoe koje dijete s diskalkulijom ima u rjeavanju matematikih zadataka............... 54
Osnovni oblici razvojne diskalkulije ................................................................................................ 55
PRILOZI ..............................................................................................107
RJENIK ESTO KORITENIH TERMINA ....................................................... 107
HRVATSKA UDRUGA ZA DISLEKSIJU ............................................................ 111
Ciljevi i aktivnosti udruge .............................................................................................................. 111
Izravna pomo svima zainteresiranima ........................................................................................ 112
Informacije o Hrvatskoj udruzi za disleksiju.................................................................................. 112
TO JE DISLEKSIJA?
DEFINICIJE DISLEKSIJE
Ines Gali-Jui, prof. logoped
Rije disleksija nastala je iz grke rijei dys (to znai slab, lo, neprimjeren) i rijei lexsis (jezik,
1
rijei). Disleksija je, prema definiciji Orton Dyslexia Society, jedna od nekoliko tekoa u uenju. To je
jezino utemeljen poremeaj konstitucijskog podrijetla koji obiljeavaju tekoe u kodiranju pojedinih
rijei, a koje obino odraavaju nedostatne sposobnosti fonoloke obrade. Tekoe u dekodiranju
pojedinih rijei su neoekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti; one
nisu rezultat opih razvojnih ili senzorikih tekoa. Disleksija se oituje razliitim tekoama u
razliitim oblicima jezika, esto ukljuujui uz probleme itanja i ozbiljne probleme u stjecanju vjetine
pisanja. (Orton Dyslexia Society Research Comittee,1996.)
Naziv disleksija novijeg je datuma, pripada nazivima nastalima prema kriterijima opisa ponaanja
osobe i funkcija koje su nedostatne. Prijanji nazivi sadravali su ono to se tada smatralo uzrokom
smetnji u itanju. Takvi su bili medicinski nazivi, poput minimalna cerebralna disfunkcija, organski
poremeaj ili psihoneuroloki poremeaj. Osim ovih naziva prema uzroku bilo je i vie naziva
stvorenih takoer prema opisu ponaanja, kao to su smetnje itanja, tekoe itanja, poremeaji
itanja i tekoe uenja. Podrazumijevalo se da su tekoe itanja blae od poremeaja itanja.
Disleksija se esto naziva razvojnom (engleski: developing dyslexia), a neki autori, poput britanskog
neurologa Critchleya (1978. godine), za razvojnu disleksiju kau: To je poremeaj u uenju koji
zapoinje s tekoama pri uenju i itanju, a poslije loim pravopisom i odsutnou lakog baratanja
pisanim jezikom za, razliku od govornog jezika. Kognitivne je naravi i esto genetski uvjetovana. Nije
uzrokovana intelektualnim nedostacima, manjkavim socio-kulturnim prilikama, nainom pouavanja
niti ikakvim poznatim neurolokim oteenjem. Najvjerojatnije je specifini poremeaj u sazrijevanju
koji dijelom iezava kako dijete postaje starije. Mogue ga je znatno smanjiti pravodobnom i ciljanom
pomoi.
2
U medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV definira se kao poremeaj pri itanju to je danas i
opeprihvaen prijevod rijei - disleksija. Prema ovoj klasifikaciji bitno obiljeje poremeaja u itanju je
dostignuta razina itanja (tj. tonost u itanju, brzina i razumijevanje mjereni individualizirano
standardiziranim testovima) koja je znatno nia od oekivane s obzirom na kronoloku dob osobe,
izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi. Smetnje u itanju znatno utjeu na dostignutu
Orton Dyslexia Association (sada The International Dyslexia Association - IDA) je najstarija amerika nevladina
udruga koja se bavi disleksijom, osnovana je 1949.god, ime je dobila po dr. Samuelu T. Ortonu (1879-1948),
poznatom neurologu. (web-adresa: http://www.interdys.org/index.jsp)
2
Diagnostic and Statistical Manual of Mental Dysorder IV (DSM IV) je meunarodna klasifikacija mentalnih
poremeaja
akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vjetina itanja. U osoba s
poremeajem u itanju glasno itanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili isputanjima,
sporou i pogrekama u razumijevanju. (DSM IV, 1996.)
3
itanje
Tekoe u itanju odnose se na brzinu i preciznost itanja i na razinu razumijevanja proitanog. Djeca
s disleksijom dugo slovkaju, zadravaju naviku tihog izgovora rijei pri itanju, ne itaju teno.
Sluajui ih kad itaju naglas, imamo dojam da ne uoavaju toke kao znakove razgranienja
reenica. Ritam i nain itanja uglavnom su odreeni povremenim zastojima zbog nepreciznog
iitavanja rijei, ali i odsutnou pauze, silazne ili uzlazne intonacije kada se itaju izjavne i upitne
reenice, to sve zajedno daje dojam netenog, loeg itanja. Ponekad je nepreciznost podjednaka pri
itanju kratkih rijei kao to su od , do, uz, iz, kao i pri itanju vieslonih, kompliciranijih i
manje uestalih rijei. U itanju postoje razliite zamjene, skraivanja ili dodavanja slova, dijelova rijei
i cijelih rijei kojih u tekstu zapravo nema. Tako se zamjenjuju grafiki slina slova kao d i b pa
rije bio postaje dio. Kratke rijei poput prijedloga do i od, bilo da su samostalne rijei ili
sloenice, postaju gotovo nesavladive i put do kue najee e biti put od kue. Ako netko neto
odnosi, to e se proitati kao da donosi, a umjesto da ptica brzo doleti, ona brzo odleti.
Britanska udruga za disleksiju (British Dyslexia Association) je krovna britanska nevladina udruga koja okuplja
lokalne britanske udruge. (web-adresa: http://www.bda-dyslexia.org.uk/main/home/index.asp)
Zamjenjuju se i rijei sline osnove; tako presavijanje moe postati presaivanje, poderao pobrao, a sumnjiav postaje sumnjiv. Neke rijei dobivaju nepostojee dijelove: radoznala
uspavanka ita se kao radoznavala uspavanka, a neke se potpuno skrauju, pa odmahivala
prelazi u odmah, a rije poredanih skrauje se u rije pored. Neprecizno proitane rijei i
sporost u itanju naruavaju razumijevanje proitanog teksta, iako se mnoga djeca s disleksijom
zarana naue sluiti reeninim kontekstom, tj. irim sklopom rijei i reenica koji im pomae u
odgonetavanju znaenja.
tekoa obrade glasova jezika ili fonoloka neosvijetenost. Tekoe fonoloke obrade mogu se i ne
moraju odraavati u djetetovu govoru. Neka djeca mogu posve neupadno govoriti izgovarajui veinu
rijei pravilno, a da ipak imaju tekoe s izdvajanjem i ralambom rijei na glasove. Neka djeca
starije predkolske dobi ve i svojim govorom upuuju na to da imaju fonoloke tekoe. U njihovu
govoru esto ujemo: svjeklo, mekla, glaka za rijei svjetlo, metla i dlaka. Moe se uti
da je nekoga noka jako zaboljela kad je vozio picikl ili da su na stolu vetii crnene ili prave boje.
Sve ovo upuuje na to da bi dijete u koli moglo imati tekoa s uenjem poetnog itanja, a moda i
pravu disleksiju.
Pisanje
Smetnje pri pisanju svrstane su u dvije skupine. U prvoj su to tekoe u oblikovanju, pravilnosti i
organiziranosti slova i rukopisa. U drugoj su skupini smetnje u samostalnom sastavljanju teksta
(sastavljanju prie, opisa dogaaja, odgovora na pitanja, pisanja dueg teksta u lektiri ili referatu).
Tekoe iz prve skupine pojavljuju se kada dijete teko povezuje glas koji uje s pripadajuim slovom
u pisanju. Te tekoe onemoguuju pravilno nizanje slova u rijei koja se pie, i mogu biti posljedicom
istih onih fonolokih nedostataka koji se pojavljuju i u itanju. U pisanju su one najvidljivije u diktatu
kada dijete pie onako kako uje i kako izgovara, tj. zamjene izgovorenih glasova prate i zamjene
slova. Tada je kost gost, kosa koza, a dom moe biti i tom. Postoje i zamjene grafiki
slinih slova kao i u itanju. To je ve spomenuta zamjena slova b i d. Rukopis moe biti
Lindsay Peer, Gavin Reid, Introduction to Dyslexia, David Fulton Publishers, London, 2003.
Michael E.Thompson, E. J. Watkins, Dyslexia, A Teaching Handbook, Whurr Publishers, London, 2000.
neoblikovan, slova, iako ih dijete moe razlikovati, mogu biti nedovoljno izdiferencirana. Malo pisano
slovo l moe se pisati s kraom petljom i ono moe sliiti na i, ili petlja moe biti previe nisko i
biti obla pa moe sliiti na malo pisano e. Isto tako, malo pisano j svojom petljom moe ne
prelaziti crtu pa podsjeati na r ili v, a moe biti slino slovu o. Sve to zajedno rukopis ini
nedovoljno itljivim. Takoer, dijete moe ne poznavati granice rijei pa se kratke rijei, dijelovi
sloenih glagola, prijedlozi ili rijeca ne piu spojeno. Moe teko uoavati poetak reenice kao
poetak nove misli i izostavljati veliko slovo.
Inae, pisanje velikog slova prema pravilima, jedno je od najteih zadaa u pravopisu, i djeci s
disleksijom esto je pravom nonom morom zbog crveno iaranih kolskih zadaa ili sastavaka u
koli.
Druga skupina tekoa vidljiva je u samostalnom pisanju nekog teksta. One su posljedica
neujednaenog stupnja u razvoju govornog i pisanog jezika. Naime, pisani je jezik puno sloeniji po
svom formalnom ustroju nego govorni jer se u njemu sve mora izraziti rijeima (u govoru se puno toga
izraava gestom, mimikom i pauzama). Te rijei u pisanom jeziku moraju biti tono napisane, moraju
biti poredane u gramatiki ispravan redoslijed, razgraniene meusobno zarezima i tokama,
upitnicima ili usklinicima. Samostalno sastavljanje, opisivanje ili odgovaranje potpunim reenicama
stoga je najtei dio u jezinom razvoju uope. Djeca s disleksijom, ali uostalom i sva druga djeca na
poetku, teko oblikuju svoju misao u rijei i gramatiki potpune i jasne reenice. Njihovo je
samostalno pisanje najtei dio u jezinom razvoju, na alost, esto zanemaren i odgurnut u stranu u
mnotvu poduka iz nastavnih predmeta ili terapijskih postupaka za ovladavanje tehnikama breg
itanja ili boljeg rukopisa.
Vizualna percepcija
U polju vizualnoga postoje tekoe koje sama djeca esto opisuju kao: okretanje slova, pretapanje
redova teksta, gubljenje dijelova reenice, zavretaka rijei, dezorijentaciju u smjerovima lijevo desno, gore - dolje.
Mnogi znanstvenici zadnjih godina nanovo istiu osobitosti u vizualnoj obradi simbola u djece s
5
disleksijom. Ron Davis, autor knjige Dar disleksije , takoer naglaava izmijenjenu percepciju slova
kao jedan od faktora koji utjeu na nemogunost uenja ispravnog oblika rijei. Slova se okrenu pa je
rije krivo percipirana ili dijete umjesto rijei vidi prazno polje. Zbog toga djeca ne mogu teno itati
bez zastoja.
John Stein, Joel Talcott, Vincent Walsh, Controversy about the visual magnocellular deficit in developmental
dyslexia, Trends in Cognitive Sciences, Vol.4, No.6, June 2000.
G. Eden, et al, Abnormal processing of visual morion in dyslexia revealed by functional brain imaging, Nature,
Macmillan Publishers Ltd, London, Vol. 382 pp. 66-69, 4th July 1996.
6
Ronald D. Davis, Eldon M. Braun, Dar disleksije, Alinea, Zagreb, 2001.
Pamenje
7
Kratkorono pamenje jedno je od triju faza pamenja i u itanju ima vrlo vanu ulogu. Ono obuhvaa
sposobnost zadravanja sekvenci neke trenutne radnje ili misli u svijesti tijekom dvadesetak sekundi.
Disleksija, iz nekog razloga, pogaa upravo tu fazu kratkoronog pamenja, i tako onemoguuje
suptilnu usklaenost pretvaranja slova u glasove i stvaranje slogova koji se niu jedan za drugim i
oblikuju jasne rijei koje se izgovaraju u itanju na glas ili se misle ako se ita u sebi. Dakle, ako
kratkotrajna memorija ne omoguuje pamenje slijeda tih slogova, nije ih mogue glatko povezati u
rije, i onda se pojavljuje onaj, u netenom itanju tako uoljivi, zastoj i pokuaj da se ponovnim
mukotrpnim iitavanjem nadoknadi proputeni slog ili glas.
Disleksija koji put obuhvaa i tekoe s dugotrajnom memorijom. Tada je ona veliki problem u
savladavanju kolskoga gradiva. No, velika je vjerojatnost da se ove tekoe s dugotrajnom
memorijom nadograuju na tekoe u organizaciji materijala koji se ui, na svojevrsnu sklonost
dezorijentaciji.
Tekoe sekvencioniranja
Ove tekoe podrazumijevaju da se dijete teko snalazi u vremensko - prostornim sljedovima. Ono
esto ne zna koji je dan u tjednu prije, a koji slijedi; isto tako, teko ui slijed mjeseci u godini i slijed
godinjih doba. Teko se snalazi i unutar dnevnog slijeda zbivanja pa, koji put, neprecizno odreuje je
li kazalina predstava bila prije ili nakon nastave, je li prethodnog dana sat tjelesnog bio prije ili poslije
sata prirode. Slino moe biti i u pamenju nekog slijeda u prostoru. Je li uionica iz matematike prva
ili trea u hodniku? Je li omiljena trgovina s tenisicama iza knjiare i trgovine s odjeom? Je li mogue
na prijateljevu adresu doi nakon jednog ili dva skretanja - este su dileme djece u prostornoj
orijentaciji i pamenju nekoga prostornog slijeda.
Postoje tri faze pamenja kroz koje informacija prolazi: senzorno ili perceptivno, kratkorono i dugorono
(prema: Predrag Zarevski, Psihologija uenja i pamenja, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002.)
8
Kratkorono pamenje naziva se jo i radno pamenje. Ono osim ogranienog trajanja (dvadesetak sekunda)
ima i ogranieni kapacitet. U radnom pamenju moemo istodobno baratati s oko sedam jedininih informacija
(Miller,1956., prema: Vlasta Vizek Vidovi, Psihologija obrazovanja, Udbenici Sveuilita u Zagrebu, IEP, Vern,
Zagreb, 2003.)
uenja, npr. stvaranje tzv. kognitivnih mapa u koje se injenice svrstavaju na posebno organiziran
nain, prema pojmovnoj hijerarhiji, uz crtanje tih mapa na veim papirima, ploama ili kompjutorskim
programima, poput Power Pointa, umnogome utjeu da se dezorganiziranost u prikupljanju i obradi
informacija tijekom uenja smanji.
miljenje da je auditivni nain predstavljanja informacija prilino nedostatan, ako je jedini u izlaganju
novoga gradiva u uenju djece s disleksijom. Ako se osvrnemo na tekoe u fonolokoj obradi i
tekoe u kratkotrajnoj memoriji, moemo zakljuiti kako je polusatno usmeno predavanje nastavnika
prilino nekorisna prezentacija novoga gradiva za dijete s disleksijom jer se ono pritom moe, esto,
posve izgubiti. To uistinu ne znai da sluanje neke, izraajnim tonom proitane lektire na audio
kaseti, ne bi djetetu s disleksijom bilo jako zanimljivo. Njima, jednako tako, moe biti zanimljiv i
koristan nain izlaganja nekih nastavnika jer im u zadravanju usmjerene panje pomae izraz lica,
pokret i upeatljiv ton u govoru tog nastavnika. O jasnoi i jednostavnosti govora kao presudnim
imbenicima nastavnikovoga uspjeha u privlaenju aktivne panje uenika, ne treba niti govoriti.
Osim auditivnog ili slunog naina prezentiranja novih informacija postoji i vizualni, u kojemu se
informacije predoavaju dijagramima, mapama, fotografijama, filmovima i zemljovidima. Ni u ovome
nainu nisu djeci sva sredstva podjednako laka i prihvatljiva. Znajui za njihove vizualne tekoe,
sloeni dijagram ili tabela mogu biti prilino konfuzni. Ali, razliitim bojama i sliicama istaknuta
raspodjela pojmova neke lekcije ili teksta, dokumentarni ili igrani film o nekoj temi, mogu biti itekako
poticajno sredstvo u uenju nekog novog sadraja.
Osim tih dvaju naina postoje jo i taktilni i kinestetski naini procesiranja. Taktilni znai dodir s
razliitim materijalima i predmetima, oblikovanje i uenje s pomou modaliteta dodira. Ovdje se
nadasve dobrom pokazala glina kao jedno od osnovnih sredstava za oblikovanje slova i rijei u metodi
amerikog autora Rona Davisa. Kinestetski nain podrazumijeva uenje kroz pokret, u plesu,
Termin "kognitivne mape" prvi se put spominje u: Tony Buzan, Koristite svoju glavu, Izvori, Zagreb,1999.
Kognitivne mape su prikaz informacija iz nekog teksta na vizualno organiziran nain koji slijedi hijerarhijsko
pojmovno naelo za razliku od uobiajenog naina pravocrtnog ili linearnog nizanja informacija jedne za drugom
kako se predstavljaju u udbenicima i biljekama napisanima u koli (detaljnije u: Ines Gali-Jui, djeca s
tekoama u uenju, Ostvarenje, Lekenik, 2004.)
10
Lindsay Peer, Gavin Reid, Introduction to Dyslexia, David Fulton Publishers, London, 2003.
10
dramatizaciji, igri uloga. Taktilni i kinestetski nain pokazali su se vrlo korisnima u uenju djece s
disleksijom.
Neujednaenosti u sposobnostima
Ono to esto prati djecu s disleksijom jest tvrdnja njihovih roditelja i uitelja kako su to djeca koja
imaju izraene sposobnosti u nekim podrujima i slabosti u drugima. To zorno potvruju i testovni
rezultati njihovih kognitivnih sposobnosti. Tako se danas esto pie kako djeca s disleksijom imaju na
11
Wechslerovoj skali inteligencije tzv. ACID-profil ili niske rezultate u podtestovima raunanja,
informiranosti i pamenja brojeva, dok su im rezultati iz testova pronalaenja slinosti, razumijevanja i
12
11
Wechler Inteligence Scale for Children (WISC-R), mjerna skala za utvrivanje stupnja intelektualnog razvoja u
djece. (Narcisa Vojnovi u: Ines Gali-Jui, Djeca s tekoama u uenju, Ostvarenje, Lekenik, 2004.)
12
Michael E.Thompson, E. J. Watkins, Dyslexia, A Teaching Handbook, Whurr Publishers, London, 2000.
11
12
UZROCI DISLEKSIJE
Ines Gali-Jui, prof. logoped
Poput mnogih drugih govorno-jezinih tekoa kao to su npr. posebne jezine tekoe, uzroci
disleksiji nisu posve jasno utvreni. Moe se ipak rei da veliki dio njih lei u konstituciji osobe, ali i u
onome to toj konstituciji pridonesu faktori okoline, od najranijih dana intrauterinog razvoja, ranog
djetinjstva i okruenja u kojem se odrastalo pa do naina poduavanja vjetine itanja. Konstitucija je
ono to nasljeujemo genetskim kodom i ono to stjeemo u razdoblju prije i tijekom samog roenja.
Neposredno nakon roenja svatko od nas ima ve svoju specifinu konstituciju. To je ono s ime
dolazimo na svijet. Dio konstitucije jest i sklonost disleksiji.
itamo prema rijeima amerikog istraivaa E. B. Hueya , bio bi gotovo vrhunac znanstvenog
postignua, jer bi to znailo opisati mnoge od najzamrenijih radnja ljudskoga mozga. itanje nije
postupak koji se moe objasniti mehanikim modelom; znamo da se odvija u nekim odreenim
podrujima mozga, ali ta podruja nisu jedina koja sudjeluju u toj zamrenoj aktivnosti. Postupak
itanja, kao i miljenja, ovisi o naoj sposobnosti da odgonetnemo i koristimo se jezikom,
instrumentom uma kojim se misli pretau u rijei i reenice. Zbog toga je i traenje uzroka disleksiji
prilino teko.
Da bismo razumjeli to se dogaa nekomu tko ima disleksiju, potrebno je ukratko objasniti to se
dogaa tijekom aktivnosti itanja i pisanja. Ti su procesi iznimno sloeni i u njima sudjeluje vie
meusobno povezanih sustava. Tako u itanju sudjeluju vizualni dijelovi korteksa (kore velikog
mozga) u kojima se odvija vizualno-prostorna analiza slova i njihovih kombinacija, kojom se nizovi
simbola prepoznaju, obrauju tono odreenim redoslijedom, razumijevaju i pohranjuju u radnoj
memoriji, koja je poput lako dostupnog skladita gdje pohranjujemo sve ono to trenutno itamo. Taj
slijed: slovo - rije - reenica - niz reenica, istodobno razumijevanje i memoriranje, ovisan je o radu
sukcesivnih funkcija (procesi razlikovanja, pamenja i reproduciranja vremenskog redoslijeda
stimulansa, aktivnosti ili simbola). One su odgovorne za razlikovanje, pamenje i reproduciranje
vremenskog i prostornog redoslijeda nekog podraaja, u ovom sluaju rijei. U itanju sudjeluju
analitiki jezini procesi kojima se prepoznaju slova, pretvarajui se u glasove i povezujui se sa
znaenjima, oblicima i rasporedom rijei u reenici. Mi, zahvaljujui tim analitikim procesima, tono
13
Edmund Burke Huey, The psychology and pedagogy of reading, MA: MIT Press, Cambridge, 1968. (originalno
tiskano: Macmillan, New York, 1908.)
13
znamo itajui rije muka da slovo m tu rije razlikuje od sline rijei buka, a da je rije ala
drukija od rijei sala. Ono to je isto tako presudno u itanju je neprestana interakcija slunog i
vidnog primanja i obrade informacija, ili vidnog i slunog procesiranja. Bilo da je rije o poetnom ili
razvijenom itanju, ono se uvijek odvija pretvaranjem slova u glasove.
psiholokoj znanosti, ovdje ga moemo shvatiti uvjetno, kao svojevrsni kognitivni profil u disleksiji.
Taj stil esto nije podudaran s nainom poduavanja itanja u kojem prevladava analitika metoda s
krajnje skraenom fazom sinteze, i to osobito slogovne sinteze. Naime, slog kao cjelina umnogome
pomae spajanju glasova u rijei i jedan je od prijelaznih stupnjeva ka iitavanju cijele rijei. U naim
je kolama, na alost, faza slogovnog povezivanja gotovo potpuno zanemarena, ve se tijekom prvog
14
O tome piu:
Lindsay Peer i Gavin Reid (urednici), Dyslexia - Successful Inclusion in the Secondary School, David Fulton
Publishers, 2001.
Michael E.Thompson, E.J. Watkins, Dyslexia, A Teaching Handbook, Whurr Publishers, London, 2000.
Ronald D. Davis, Eldon M. Braun, Dar disleksije, Alinea, Zagreb, 2001.
14
polugodita prvog razreda prelazi na itanje cijelih rijei, to je za djecu s disleksijom jako otegotna
okolnost.
migriraju, ali, kako to objanjavaju neki autori , kad neka ivana stanica nakon diobe u prvim
mjesecima trudnoe otpluta od svoje stanice majke na mjesto gdje e poeti stvarati veze s drugim
neuronima, to gdje e se ona smjestiti i koju e ona funkciju obavljati, ne ovisi najvie o genetskoj
uputi koju nosi, ve o okruenju u kojem e poeti stvarati svoje sinapse (mjesto kontakta izmeu dviju
ivanih stanica). Dakle, ako to mjesto na kojem e ivana stanica poeti iriti svoje ogranke, i nije iz
nekog razloga upravo ono za koje je ona genetski predodreena, ona e se u tom novom okruenju
najee sasvim skladno stopiti sa svojim novim susjedstvom, a svoj e genetski kod ostaviti
neupotrijebljen. Tako su neke stanica genetski kodirane za vidni korteks. No, ako putujui neuralnom
cijevi u tijeku embrionalnog razvoja dou do slunih dijelova korteksa, tu e poeti graditi veze s
drugim stanicama. Tada e je u njezinom novom okruenju upravo njezine sinapse prema stanicama
slunog korteksa uiniti stanicom koja e regulirati neku od funkcija sluha, a ne vida.
Ovo je epohalno otkrie posluilo neuroznanstvenicima da se jo jasnije nadoveu na Darwinove
postavke iz daleke 1886. i objasne izvanredno brzu sposobnost prilagodbe uvjetima okoline tijekom
evolucije homo sapiensa. Dakle, spoznaja o migraciji stanica i brzoj preinaci ivanih stanica u nekom
okruenju, govori nam o krajnjem plasticitetu naeg ivanog sustava. Taj nam plasticitet omoguuje
da i neka patoloka zbivanja do kojih dolazi tijekom trudnoe zbog raznih razloga, mozak zapravo
prilino dobro kompenzira. Ovakvi nalazi znanstvenika daju nam potvrdu za razmiljanje kako je
disleksija potencijalno stanje nastalo na kon takvih preinaka koje mogu donijeti tekoe u klasinom
nainu uenja vjetine itanja, ali i neke nove kvalitete ba zbog tih pomalo drugaijih stanica to u
svojem novom okruenju stvaraju i pomalo drugaije funkcije, zbog kojih se onda, razvijaju i specifine
nadarenosti u neke od djece s disleksijom.
Postoje podaci da u cjelokupnom ljudskom genomu (skupini kromosoma koja se prenosi kao cjelina
od roditelja na potomstvo) ima samo 80.000 gena (materijalnih nositelja nasljednih svojstava). Njima
se ne moe pokriti enormno bogatstvo od kvadrilijuna sinapsa, koliko ih u nekom razdoblju djetinjstva
ima. Te se injenice uklapaju u sliku velikog zahuktalog mikrokozmosa naeg mozga u razvoju u
kojemu se biljunima interakcija gradi ono to nazivamo svijeu, znanjem i osobitou svih naih
15
Pitanje: "geni ili okruenje", odnosno, da li je psiholoka struktura uma vie produkt priroenih kvaliteta ivota
ili ivotnih iskustava, fasciniralo je mislioce jo od antikih vremena. Kenneth B. Chiacchia, Cell Milieu Directs
Cortex Development, Drs. Cepko and Walsh Trace Progeny of Developing Brain Neurons, Focus, News from
Harvard Medical, Dental and Public Health Schools
January23rd,1992(http://bidmc.harvard.edu/display.asp?leaf_id=5853)
15
Galaburde . On nakon svojih zadnjih istraivanja 1996. istie neke anatomske razlike u mozgu djece
s disleksijom, kao to je simetrino postavljena regija u modanoj kori koja je inae ira u lijevoj
modanoj polutki, i time ini jednu od poznatih modanih asimetrija. U djece s disleksijom ova je regija
podjednako iroka i lijevo i desno, dakle je simetrina, to moe biti posljedicom migracija neurona
predodreenih za lijevu, inae jezinu polutku, u desnu modanu polutku. U tom je podruju lijeve
modane polutke, tom tankom trokutu modane kore, smjetena i Wernickeova zona, odgovorna za
razumijevanje govora. Simetrija ovog vanog podruja, prema miljenju Galaburde, jedan je od
biolokih temelja disleksije. Uz nju ovaj autor istie i minimalne promjene u zonama mlaih dijelova
modane kore, ili neokorteksa, to sve skupa rezultira sporijim procesiranjem u vizualnom i
auditornom dijelu modane kore, zbog kojih je toliko oteano usvajanje itanja jer je za to potrebno
upravo meudjelovanje slunog i vidnog procesiranja.
izvanredno vani radovi dviju znanstvenica, Lise Eliot i Marian Diamond , i njihove interpretacije
najnovijih znanstvenih otkria o plastinosti i produljenim kritinim fazama za razvoj mnogih
sposobnosti ljudskog mozga. Naime, za svaku nau sposobnost postoje optimalna razdoblja kada se
ta sposobnost najbolje razvija. to je funkcija egzistencijalno vanija, to je razdoblje ranije i krae.
Tako vid i sluh, presudni za preivljavanje, svoje kritino razdoblje imaju u vrlo ranoj dojenakoj dobi.
Sposobnosti poput govora, miljenja, percepcije ovladavanja notama, slovima ili brojkama puno se
dulje razvijaju, pa su i njihova kritina razdoblja za razvoj mnogo dua, a za neke i doivotna. Tako
18
unato tomu to materinski jezik, kao svoj prvi jezini sustav, moramo nauiti do pete godine, pa do
19
este ili najkasnije sedme jer e veliki broj neurona nakon toga usahnuti, mi i nakon tog doba
moemo usavravati mnoge jezine funkcije. Da je tako, svjedoi i mogunost uenja drugih jezika u
starijoj dobi. Ono je moda neto tee, ali mnogi e od nas posvjedoiti da smo i u kasnijoj dobi, prije
svega adolescenciji, nauili jo neke jezike. Osnovna je znaajka naeg mozga njegova plastinost 16
Annette R. Jenner, Glenn D. Rosen, Albert M. Galaburda, Neuronal asymmetries in primary visual cortex of
dyslectic and nondyslectic brains, Annals of Neurology, American Neurological Association, 1999, Volume 46,
Issue 2, Pages 189-196
17
U ovoj knjizi poznata istraivaica mozga dr. sci. Marian Diamond iz Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu, na
temelju dugogodinjeg rada i znanstvenih istraivanja otkriva kako djetetov mozak fiziki odgovara na utjecaj
okruenja i kako svojoj djeci moemo pruiti odgoj i stimulaciju koji su im potrebni za rast i razvoj. To se bazira na
njezinom zapaanju da se uz odgovarajuu mentalnu, fiziku i senzoriku stimulaciju, meusobno povezani
neuroni mozga produljuju i razgranjuju.
Knjiga je prevedena na hrvatski jezik: Marian Diamond, Janet Hopson, arobno drvee uma, Ostvarenje,
Lekenik, 2002.
18
Vladimir Stani, Marta Ljubei, Miljenje, jezik i govor, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994.
19
Marian Diamond, Janet Hopson, arobno drvee uma, Ostvarenje, Lekenik, 2002.
16
ivota sigurno, a, po svoj prilici, i poslije . Nai neuroni imaju zadivljujuu mogunost grananja i
stvaranja novih veza, i to time to se ee podraavaju nekim sadrajem i u naim glavama,
doslovno, moe itav ivot cvasti razgranato drvee ogranaka naih ivanih stanica s tisuama
sinapsa, elektrino-kemijskih mostova zbog kojih smo ivi i aktivni puno, puno vie nego to smo
uope toga svjesni.
17
vei broj djece itaa na poetku prvog razreda, koji ovladaju preditakim vjetinama, pa i poetnim
itanjem, ve tijekom zadnje godine predkolske dobi. S druge strane, u svakom je razredu jedno do
dvoje djece koja e imati disleksiju. Uiteljice svoj nain poduke itanja usmjeravaju prema djeci koja
ve itaju, izostavljajui slogovno iitavanje, vjebe kojima se uspostavlja istodobno vra veza
slova i glasa, ali i zahvaa cjelina, to jest slog. Na taj nain bi uz analizu rijei (rastavljanje na slova)
bila i sinteza (slog), koja je, kao to znamo iz nekih naznaka o stilu primanja i obrade informacija djece
s disleksijom, za njih laka od analize. Ravnopravnom raspodjelom analize i sinteze, uz vie vremena
provedenoga na takvu slogovnom itanju rima iz pjesama i polaganom zapoinjanju itanja proznih
tekstova, disleksija bi zasigurno imala manje plodne uvjete za svoj razvoj u podruju itanja. Jednako
tako, kad bi se dostatno potovala injenica da je pisani jezik jedan posve novi oblik jezika kojim i
mnoga djeca bez disleksije teko ovladavaju, postojalo bi vie prostora za individualne razliitosti u
poduavanju, koliini uvjebavanja i oekivanom ritmu ovladavanja itanjem i pisanjem. S vie svijesti
u uitelja to bi se sve dalo postii i malim pomacima prema alternativnim nainima uenja itanja,
prikladnima za nekolicinu djece u razredu, disleksija bi imala puno manje anse da se razbukta i uini
poetak uenja itanja i pisanja tekim bremenom na leima malih aka.
DISLEKSIJA I ITANJE
Ines Gali-Jui, prof. logoped
20
Marian Diamond, Janet Hopson, arobno drvee uma, Ostvarenje, Lekenik, 2002.
18
19
K-a-d-a se spremi za da-dalast n-ap-u-n-i m-o-r-s-k-e vode podmornica p-o-s-tav-i se te, tea do-od
vode koja je o-k-r-u--u-j-e u-z-di--e (Gubi smisao i provjerava je li preskoio red, vraa se.) okru-uje
te tone. (ita slovo po slovo, rije balast zbog zamjene d i b pretvara u dalast, razumije
reenicu i na pitanje to je to dalast, odgovara da je to neko specijalno gorivo koje je teko da
podmornica moe biti to tea.) Kada se u s-p-r-e-m spremnike pu-mpa pumpa bo-do-v-dovede z-r
zrak i tako i-z-da-c-i izbaci voda podmornica g-ub-i pa se uz-bi--e uzdie na p-o-vr--i-n-u. (Nastavak
itanja pokazuje da djeak jako dobro vlada kontekstom i mada poinje iitavati sprem, jako se
brzo prisjea da je to rije spremnike. Iako preskae dio reenice: gubi na teini, nastavlja uz
razumijevanje dalje. Rije uzdie poinje krivo itati jer se d pretvara u b, ali opet, zbog dobrog
kontekstualnog razumijevanja, brzo je prepravlja u uzdie.)
Moe biti povezana s tzv. PJT-posebnim jezinim tekoama. Iz tog razloga lijenik pedijatar, nakon
to kolski logoped ustanovi da je kod djeteta rije o disleksiji, moe zatraiti od roditelja da se napravi
dodatna medicinska pretraga, najee EEG - elektroencefalografija, kojom se utvruje stanje
elektrine aktivnosti mozga. Ova pretraga uglavnom moe potvrditi postojanje specifinih promjena u
toj aktivnosti, ako je rije o spomenutim stanjima. Ona je razlogom to se dijete alje neurologu jer on
procjenjuje nalaz te pretrage - elektroencefalogram. Dijete s disleksijom koje nema takvih dodatnih
smetnja najee nema promijenjen EEG.
DA NE
22
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
15. Ima li dijete neuobiajene tekoe pamenja (zaboravlja vremenski bliske dogaaje,
a pamti vremenski puno zahtjevnije...)?
DA NE
DA NE
17. Ima li dijete tekoe pri praenju i ponavljanju slijeda rijei u reenici
(teko igra igre rijeima gdje treba ponavljati to je ulo)?
DA NE
18. Ima li dijete tekoe u pamenju i svladavanju dviju i vie govornih instrukcija u nizu? DA NE
19. Ima li dijete razdoblja blistavosti i potpunih blokada?
DA NE
DA NE
DA NE
Ako je odgovor na veinu ovih pitanja DA, bilo bi mudro potraiti savjet strunjaka.
DA NE
DA NE
DA NE
23
DA NE
DA NE
7. Iznenauje li vas koliinom truda koji ulae u rad i slabim rezultatima rada?
DA NE
DA NE
9. Ponaa li se esto kao razredni klaun, a vama se ini da nije stvarno veselo i sretno?DA NE
10. ini li vam se da vas uglavnom ne slua?
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
zamjene grafiki slinih slova (b - d, b - p, m - n, n - u, a - e, s - z, - , dobar - bodar, bebica dedica, bili - pili, nema - mene),
zamjene fonetski slinih slova (d - t, g - k, b - p, z - s, dri - tri, brati - prati, grije - krije),
Nespecifine tekoe povezane s itanjem - mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju
-
Osim simptoma povezanih s itanjem i pisanjem, esto osobe s disleksijom imaju i specifine tekoe
u nastavi matematike, to je detaljnije objanjeno u poglavlju Disleksija i matematika.
Veina navedenih simptoma moe se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, to esto
zbunjuje roditelje i uitelje. Meutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s
disleksijom su brojniji, jae izraeni i dugo traju.
tekoe u brzom pisanju (hvatanje biljeki) - ne mogu sluati i pisati u isto vrijeme,
Je li to doista disleksija ?
Tijekom kolovanja, mnoga djeca u odreenim fazama grijee i pokazuju simptome koji se spominju
uz disleksiju, a nemaju disleksiju. Vrlo je vano, posebno za uitelje, prepoznati o kojim je tekoama
rije kako bi se mogao prilagoditi nain rada i pomoi djeci koja imaju tekoe.
Uoene su tri osnovne skupine djece s tekoama u itanju i pisanju:
1. DJECA KOJA IMAJU PROLAZNE TEKOE U ITANJU I PISANJU
-
Djeca koja dolaze iz sredine to im ne prua dostatno stimulacije za razvoj vjetina potrebnih
za usvajanje itanja i pisanja - pedagoki zaputena djeca.
Djeca koja su u fazi poetnog itanja i pisanja esto bila odsutna iz kole zbog bolesti i sama
ne mogu nadoknaditi proputeno.
Djeca koja su psihiki odsutna iako su redovito na nastavi; uzroci mogu biti razliiti
(emocionalne tekoe zbog situacije u obitelji - preseljenja, razvod roditelja ... ).
Nedostatno zrela djeca kojima je tempo odvijanja nastave prebrz, a metodiki postupci ne
odgovaraju njihovu kognitivnom stilu.
Djeca s blaim pasivnim ili aktivnim poremeajima u ponaanju - u otporu su ili agresiji i im
se ukloni uzrok takva ponaanja, i rezultati u radu su bolji.
Sva ova djeca imaju normalno razvijene intelektualne sposobnosti i sposobnosti za usvajanje itanja i
pisanja. Pomo im se moe pruiti usporavanjem procesa usvajanja itanja i pisanja, dopunskim
radom i vjebama. Problemi uglavnom nestaju uz pravi tretman.
26
2. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEKOE U ITANJU ILI PISANJU UZ OPENITO DOBRE
SPOSOBNOSTI - DISLEKSIJA
Kod ove djece su izrazito smanjene sposobnosti usvajanja pravilnog itanja i pisanja, simptomi su jai,
brojniji i dulje traju. Ope sposobnosti su prosjene ili natprosjene. Djeca iz ove skupine vrlo su brzo
u opasnosti da zaostanu i u ostalim podrujima u kojima je vano itanje i pisanje.
Ubrzo poinju razvijati razliite kompenzatorne mehanizme kako bi prikrili svoje tekoe, i ako im se
ne prui odgovarajua pomo, postaju neuspjeni i tako se osjeaju. Potrebne su im posebne vjebe
sa strunjacima i velika podrka okoline.
3. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEKOE U ITANJU I PISANJU U OKVIRU OPENITO
SMANJENIH SPOSOBNOSTI
Veoma teko svladavaju sve kolske vjetine - itanje, pisanje, raunanje, i tijekom cijelog kolovanja
imaju probleme zbog toga. Potrebno im je odrediti stvarne sposobnosti i prema tome im omoguiti
oblik kolovanja uz program primjeren njihovim sposobnostima.
Uitelji bi trebali znati osnovne karakteristike djece iz ovih skupina kako bi na vrijeme prepoznali vrstu
tekoe i izbjegli pogreke svrstavajui dijete u pogrenu skupinu.
DISGRAFIJA
Ilona Posokhova, prof. logoped,
prema dijelovima iz knjige: Ilona, Posokhova (ur.), Kako pomoi djetetu s tekoama u itanju i
pisanju, Ostvarenje, Lekenik, 2000.
to je disgrafija?
Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vjetinu pisanja (prema pravopisnim naelima
odreenoga jezika), koja se oituje u mnogobrojnim, trajnim i tipinim pogrekama. Tekoe, tj.
pogreke, nisu povezane s neznanjem pravopisa, i trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan
stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovito kolovanje.
U velikom broju sluajeva disleksija i disgrafija su u djeteta istodobne, u jedinstvu. Ipak, u mnogim
sluajevima specifine tekoe u pisanju postoje zasebno. Takvo dijete moe imati tekoe u itanju
samo na poetku kolovanja, a ozbiljne tekoe u pisanju ostaju mnogo due, kada je itanje ve
svladano. Statistika istraivanja pokazuju da su poremeaji u pisanju u uenika 4., 5. i 6. razreda
osnovne kole 2-3 puta ea pojava nego poremeaji u itanju.
27
Disgrafija je, kao i disleksija, sloeni sindrom, koji se ne ograniava na tekoe u ovladavanju
pisanjem, ve ukljuuje tekoe u formiranju raznih predintelektualnih funkcija i jezika. Kao i disleksija,
disgrafija ima sloenu psiho-neuroloku osnovu. Meutim, u nastanku mnogih oblika disgrafije vanu
ulogu imaju i jezine tekoe, tj. tekoe u ovladavanju odreenim elementima jezinog sustava. Zbog
sloenog isprepletanja neuropsiholokih i jezinih imbenika, disgrafija moe poprimati veoma razliite
oblike.
Kao i u disleksiji, razliiti oblici disgrafija nastaju zbog djelovanja skupa uzroka. Ipak, u svakom od
oblika moe se izdvojiti dominantni mehanizam i, s obzirom na to, vrsta tipinih pogreaka u pisanju.
Oblici disgrafije
A. Prema uzrocima:
1. Nasljedna disgrafija (prema miljenju strunjaka, nasljedni imbenik sam za sebe rijetko kad
uzrokuje disgrafiju, to znai da u povoljnim uvjetima disgrafiju moemo esto sprijeiti)
2. Tekoe u pisanju uzrokovane djelovanjem vanjskih nepovoljnih imbenika na dijete u razvoju
3. Kombinirani oblik (najei uzrok disgrafije - kombinacija predispozicija s djelovanjem dva do tri
vanjska nepovoljna imbenika)
B. Prema stupnju izraenosti:
1. Laka disgrafija
2. Izraena disgrafija
3. Agrafija (potpuna nesposobnost pisanja, obino je prijelazno stanje koje nakon prve do druge
godine kolovanja prelazi u stabilnu disgrafiju; popraena je ozbiljnim specifinim tekoama u
poetnom uenju - dijete ima velikih problema u uenju slova).
C. Prema dominantnom sindromu:
1. Fonoloke disgrafije
Pogreke u pisanju su uzrokovane tekoama u izgovoru i/ili meusobnom slunom razlikovanju
glasova. U pismenim radovima djece one se manifestiraju na razini slova i sloga, a prepoznajemo ih
po mnogobrojnim zamjenama i mijeanjima slova i glasova slinih po zvuenju i izgovaranju.
1.1. Artikulatorno-akustika disgrafija
dijete neispravno izgovara glasove i svoje pogreke iz izgovora prenosi u pisanje - dijete pie tako
kako izgovara
(na primjer: gora - kora, rijeka - jeka itd.)
1.2. Fonemska (akustika) disgrafija
dijete ima tekoe u meusobnom slunom razlikovanju glasova koji se slino izgovaraju i zvue
(na primjer: tavno umjesto davno, sagonetka umjesto zagonetka, isalka umjesto
iarka itd.)
28
2. Jezine disgrafije
2.1. Disgrafija jezine analize i sinteze
To je, prema zapaanjima strunjaka, oblik disgrafije koji je najei. U njegovoj osnovi lei
neformiranost jezine analize i sinteze na razliitim stupnjevima: fonemske, slogovne, morfoloke i
sintaktike analize i sinteze (posljednji stupanj se bavi podjelom teksta na reenice i reenica na
rijei). Jednostavnije reeno, djetetu je teko rastavljati tekst na reenice, reenice na rijei, rijei na
morfeme (korijen, prefiks, sufiks), slogove i foneme. Vjetina jezine analize i sinteze jedan je od
oblika mentalne aktivnosti i neposredno ovisi o stupnju jezine zrelosti djeteta i razvijenosti njegovih
predintelektualnih funkcija, osobito sluno-govorne memorije, analitike panje i dr. (na primjer: za
plakao umjesto zaplakao, ja je umjesto jaje, nadrvo umjesto na drvo, pas tele boja
umjesto pastelna boja, svakamen umjesto svaki kamen, tamrlja umjesto tamna mrlja,
glupatka umjesto glupa patka)
2.2. Disgramatina disgrafija
Uglavnom se manifestira u pogrekama na razini reenice. Tu vrstu pogreaka nazivamo
disgramatizam, jer se radi o poremeaju gramatikoga oblikovanja rijei i reenica: u neispravnom
povezivanju rijei. Promjena rijei prema kategorijama broja, roda, padea i vremena podrazumijeva
usvajanje sloenog sustava kodiranja kojim dijete ovladava prvo neposredno, na temelju praktine
govorne komunikacije s odraslima u predkolskoj dobi, a zatim svjesno - tijekom uenja jezika u koli.
Tu vrstu disgrafije esto susreemo u djece koja u predkolskoj dobi nisu stekla dostatnu jezinu
zrelost. Ipak, susreemo je i u pismenim radovima djece s dobro razvijenim i gramatiki ispravnim
usmenim govorom. To su obino djeca s tekoama u kratkoronoj sluno-govornoj memoriji i panji.
(na primjer: medvedni rep", vodna biljka", olujano more", veliko plavo mrlja", njega nije
zadovoljavalo ivot na selu")
3. Vizualna disgrafija
Vizualna disgrafija je povezana s tekoama u vizualno-prostornoj percepciji, analizi i sintezi vizualnoprostornih podataka i prostornog razlikovanja. Djeca s tim oblikom disgrafije imaju uglavnom dobro
razvijen usmeni govor. Teko se snalaze jedino u verbaliziranju prostorno-vremenskih odnosa, dakle u
upotrebljavanju rijei koje imaju prostorno i vremensko znaenje. Gotovo nikada ne upotrebljavaju ili u
govoru mijeaju prijedloge: ispred, iza, iznad, izmeu, parove pridjeva tanak - debeo,
uzak - irok, kratak - dugaak, visok - nizak i sl. U veini sluajeva zamjenjuju ih rijeima:
veliki - mali. Teko im je razlikovati suptilno znaenje svakoga od tih pojmova. Iako gotovo sva
djeca s poremeajem u itanju i pisanju teko usvajaju pojmove lijevo - desno, za ovu kategoriju
djece taj je zadatak osobito naporan.
U pisanju se neformiranost vizualno-prostorne percepcije i orijentacije manifestira u mijeanju i
deformiranju slova. Kako moemo prepoznati vizualne pogreke? Dijete veoma teko usvaja grafiki
oblik (optiku sliku) pojedinih slova, a u kasnijim razredima mijea vizualno slina slova. Veina djece
imaju iste tekoe i u svladavanju itanja (vizualna disleksija). Tako se, na primjer, pisana slova n i
29
u i tiskana b i d razlikuju samo poloajem u prostoru (isti oblik je drugaije okrenut u prostoru u
odnosu na promatraa).
4. Motorika disgrafija
Motorika disgrafija je povezana s nedostatnom razvijenou suptilnih motorikih funkcija, a
manifestira se u trajnim i brojnim mijeanjima slova prema bliskosti njihova naina pisanja i u
nestabilnom, neitljivom rukopisu. Djeca ne mogu automatizirati tzv. motoriku formulu slova, tj.
poteze pisanja. Ona dopisuju elemente slova, dodaju suvine elemente, zamjenjuje motoriki slina
slova (koja na poetku imaju isti potez pisanja), piu sporo, brzo se umaraju, a kada piu brzo, ine i
mnogo drugih njima netipinih pogreaka. Njihov je rukopis obino neravan, neujednaen (neka slova
su vea, a neka manja, mijenja se nagib pisanja). to dijete due pie, to je kvaliteta loija.
31
i u uenju matematike, mnoga djeca sa specifinim tekoama u itanju imaju dodatne tekoe u
uenju matematike.
21
Prema izvjetajima Richarda Ashcrofta , predstojnika Odsjeka za matematiku na Mark koledu britanskoj specijalnoj koli za djecu s disleksijom, oko 75 posto uenika s umjerenom i tekom
disleksijom imaju ozbiljne tekoe s matematikom.
Tekoe u svladavanju matematike nastale zbog disleksije bitno se razlikuju od diskalkulije jer u djece
s disleksijom primarno nije poremeeno matematiko miljenje nuno za usvajanje matematikih
koncepata.
U mnogim primjerima djeca s disleksijom imaju dobre matematike sposobnosti, razvijeno
matematiko miljenje i zbog toga imaju dobar potencijal za razumijevanje matematikih koncepata.
Ali zbog nedostatne razvijenosti odreenih psihikih funkcija, u njih se remeti proces manipuliranja
22
numerikim simbolima , dakle proces razumijevanja i pamenja tih simbola. Zato uitelj treba biti
svjestan razlike izmeu matematike openito i aritmetike.
tekoe u itanju i razumijevanju uputa i zadataka rijeima (dijete esto ne rjeava zadatak ili ne
moe nauiti novi koncept, jer nije u stanju proitati upute iz udbenika ili zbirke zadataka)
slabo poznavanje matematikog rjenika (mnoga djeca s disleksijom imaju siromaan rjenik
opih pojmova pa im je teko svladati specifini matematiki rjenik);
tekoe u usvajanju pojma mjesne vrijednosti, odnosa meu brojevima i tekoe u uporabi
brojevnog pravca;
21
22
23
Richard Ashcroft
Thomson, 1984
Miles, 1989
32
Jedan od oblika disleksije koji stvara specifine tekoe u uenju matematike je vizualna disleksija. U
njezinoj je osnovi nesposobnost tumaenja znaenja tiskanih jezinih simbola, a tako i matematikih.
Veina djece s vizualnom disleksijom vidi odreena slova, brojeve i simbole zrcalno i inverzno. itanje
cijelih rijei u reenici se kod takva djeteta pretvara u potpunu zbrku. Osim to pogreno percipira
pojedina slova i dijelove rijei takoer vidi obrnuto. Zbog takve zbrkane percepcije dijete s vizualnom
disleksijom radi veoma sporo, do rezultata aritmetikih zadataka dolazi sporo i oprezno. Takvo dijete
esto ne stigne napisati test u ogranienom vremenskom razdoblju koje je odredio uitelj.
24
25
U ranoj dobi otkrio sam da mi je mnogo lake misliti bez rijei. To bi, meni, uglavnom, ali ne uvijek,
znailo misliti slikama, pogotovo kada sam pokuavao shvatiti zamreni mehanizam neke tehnoloke
naprave. Moj otac misli na isti nain. Uskoro sam shvatio da mogu lako stvarati modele u sebi i
24
33
manipulirati njima. Iako nemam fotografsku memoriju, razvio sam veoma dobru vizualnu memoriju. Na
primjer, kada sam gradio Meccano modele (konstrukcijska igraka), prvo sam iskuavao razliite
varijante u sebi i tek nakon toga stvarno gradio.
Prve godine na Millfieldu imao sam veoma slabe ocjene iz matematike i nisam imao fiziku. Jednome
od uitelja svidjelo se to mi je matematika dosadna, jer je shvatio da to nije zato to mi ne ide, nego
zato to matematika na toj razini nije bila dostatno fleksibilna. Premjestili su me u vii matematiki
razred u kojem je nastavu drao predstojnik odsjeka gospodin Sherlock. On je bio izvrstan uitelj i
zahvaljujui njemu brzo sam se zainteresirao za matematiku, a poslije i za biologiju i kemiju. Oduevio
me je vrlo kompaktan sustav oznaivanja, u kojem nisam imao tekoa s itanjem i pisanjem, pa sam
se mogao poigravati s matematikim idejama i pri tome jako malo itati.
dijete remeti oblik geometrijskih likova (likovi nerijetko imaju ui u svakom kutu),
25
Jansons, K.M. (1988) A personal view of dyslexia and thought without language, u: L. Weiskrantz (Ed.)
Thought Without Language, 1988, New York: Oxford University Press.
34
Svi koji su upoznati s disleksijom mogu pomoi nekom tko nije informiran, mogu upozoriti prijatelje,
znance itd. Mogue je da e se i drugi zainteresirati, i otkriti tako da netko iz njihove sredine ima
simptome disleksije. Ljudi koji znaju za disleksiju mogu pomoi djetetu - oni koji o tome ne znaju nita,
ne samo da nee pomoi nego e, vjerojatno, dodati ili poveati postojee frustracije.
DISLEKSIJA I KOLE
Ada Pavli-Cottiero, dipl. ing. arh.
Za djecu s disleksijom vrlo je bitna komunikacija i uzajamna podrka kole i doma. Ako djetetove
tekoe nisu primijeene u koli, treba obavijestiti nastavnike, pedagoge. Jednako tako, ako se one
uoe u koli, treba s time upoznati roditelje. Kad je dijagnosticirana disleksija, logopedi daju upute za
rad s djetetom u koli, a roditelji ih trebaju proslijediti nastavnicima. Meutim, i tada e se pojaviti
problemi (npr. uobiajena je preporuka da se produlji vrijeme pismenog ispitivanja, to je najee
nemogue rijeiti zbog nedostatka prostora, nastavnika, a katkad i dobre volje nastavnog osoblja).
Postojei kolski programi, udbenici i nastavna pomagala nisu prilagoeni potrebama i
mogunostima djeteta s disleksijom. Uenje se u veini kola temelji na itanju teksta, tekstovi esto
zahtijevaju znatnu vjetinu itanja i educiranost. Provjera se znanja uvelike obavlja testovima i
rjeavanjem pisanih zadataka s ogranienim vremenom, to je vrlo nepovoljno za dijete koje, ako i zna
odgovor, nije u stanju brzo i ispravno pisati. U viim razredima problemi rastu jer kolsko gradivo
postaje vrlo opseno i zahtjevno.
Nastavnici u kolama najee su u ovom smislu needucirani, ne znaju prepoznati ogranienja
disleksije, niti stvarne kapacitete djeteta, obino bolje od onih to se oituju u kolskom uspjehu.
Naime, ni uitelji u nia etiri razreda osnovne kole, a niti nastavnici u viim razredima i
srednjokolski nastavnici, u svojem obveznom kolovanju ne ue o ovoj problematici. Mali broj
nastavnika i uitelja sretne se s time na rijetkim edukacijama koje provode pojedini logopedi u
kolama, Hrvatska udruga za disleksiju i, ponekad, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, ali tih
je edukacija za sad na alost premalo.
Zato roditelji trebaju biti spremni da e povremeno nailaziti na nerazumijevanje u kolama, isto kao to
e se ponekad dogoditi da e uitelji i nastavnici upozoravati roditelja na probleme djeteta, a roditelj
nee biti spreman suoiti se s time i pomoi. Onaj tko razumije djetetove probleme i eli mu pomoi,
nailazit e na razliite zapreke, pa treba biti strpljiv i uporan, imajui uvijek na umu da je svrha bilo
kojeg djelovanja pomo djetetu i da e ta pomo sigurno tijekom vremena imati pozitivan uinak.
Vie o pravima djece s disleksijom u kolama pogledajte u poglavlju s tim naslovom.
38
TERAPIJA DISLEKSIJE
Ines Gali-Jui, prof. logoped
Prema miljenju jednoga od njih, psihologa Merlina C. Wittrocka , itajui neki tekst itatelj sastavlja
znaenje teksta stvarajui slike i verbalne preobrazbe koje predstavljaju znaenje. itanje nije
automatski postupak hvatanja teksta onako kako fotoosjetljivi papir hvata svjetlo, ve zbunjujui
postupak ponovnog stvaranja ija je sloenost jednako tako velika kao i samoga miljenja.
U knjizi Povijest itanja autor Alberto Manguel
27
modelom; znamo da se odvija u nekim odreenim podrujima mozga, ali isto tako znamo da ta
podruja nisu jedina koja sudjeluju; znamo da postupak itanja kao i miljenja ovisi o naoj
sposobnosti da odgonetnemo i koristimo jezik, gradivo rijei koje ine tekst i misao.
Ako je itanje tako sloeno, tada je i uenje itanja podjednako zahtjevna mentalna aktivnost kojoj
smo svi poetkom naega obrazovanja izloeni. Zastoji i tekoe koje se mogu pojaviti tijekom
ovladavanja itanjem jednako su tako mnogoznani kao i sam proces itanja. Ako je sve to tako, a
oito jest, onda nije ni udo da je i terapija disleksije sloena i da obiluje razliitim pristupima, nainima
rada i teoretskim objanjenjima odabranih pristupa.
Odgovori to se to tono dogaa kad djeca ue itati, nisu posve odreeni. Poetnice se u nas
mahom zasnivaju na metodi glasovne ralambe koja pretpostavlja vrlo brzo uplovljavanje u svijet
itanja i pisanja (kraj prvog polugodita prvog razreda). Prema metodikim naelima kojima se koristi
u prvom razredu, dijete bi ve po dolasku u kolu moralo dobro vladati temeljnim preditakim
vjetinama, a one su: prepoznavanje glasova u rijei, rastavljanje rijei na glasove i sastavljanje
glasova u rije, prepoznavanje slova abecede i povezivanje s glasovima, te razumijevanje zamjene
slova glasovima (deifriranje ili dekodiranje). Djeca koja imaju disleksiju nemaju razvijene te vjetine.
Za njih bi trebalo na mnogo vie razliitih naina pristupiti razvoju tih vjetina i poveati trajanje
preditakog razdoblja. Zbog drugaijeg kognitivnog stila ta bi djeca morala imati i neto drugaiji put
uenja itanja. Naime, postavlja se pitanje to je temelj svladavanja vjetine itanja: je li to ralamba
rijei na glasove koji se izgovaraju u sebi ili na glas, nakon koje ide brzo stapanje tih izgovorenih
26
27
39
glasova s napisanim simbolima-slovima kojima se dolazi do iitavanja cijele rijei, ili je temelj te
vjetine prepoznavanje vee cjeline: sloga, jezine jedinica - morfema, itave rijei ili reenice? Naue
li djeca itati zato to prvo ovladaju vjetim i brzim nizanjem slova u rijei ili se itanje unaprjeuje tek
kad su u stanju brzo iitavati slogove i itave rijei? Pomae li djetetu ako ne ita slog no" kao
odvojeno n i o, ve to vidi kao cjelinu no, nakon koje se ga vidi i bez pojedinanog
iitavanja, postajui noga, a sljedee rijei: nogu nagazila postaju dijelovi koji se nastavljaju i
tvore itav stih: noga nogu nagazila?
Jesu li to dvije etape u uenju vjetine itanja od kojih ona prva prethodi drugoj, ili su to dva posebna
naina na koja djeca ue itati prema svojem individualnom itateljskom stilu? Stapaju li i napredni
itai vie pojedinane elemente u procesu itanja ili je to samo karakteristika poetnikog itanja?
Mijeaju li se ti procesi tijekom itanja, pa itajui neke nepoznate rijei itamo iitavajui ih
stapanjem pojedinanih dijelova, a ve poznati tekst vidimo kao cjeline koje automatski
prepoznajemo? Sve su to pitanja na koja odgovori nisu jednoznani. Bilo da je rije o prvom ili drugom
nainu, jo je uvijek sve to pojednostavljivanje onoga to se dogaa tijekom itanja koje omoguuje da
se iz mnotva simbola grupiranih u rijei ili reenice stvori neko znaenje koje e potaknuti misao ili
akciju.
Ciljevi terapije
Ono to je osnova u savladavanju vjetine itanja jest rije koja biva odgonetnuta. Ta je rije dio
reenice, cjeline koju ine meusobni odnosi rijei. Rije je u tekstu uvijek i dio te cjeline i samostalan
simbol za predmet, bie, pojavu, radnju ili apstraktni pojam. Ona je simbol, sastavljen slijedom manjih
simbola - slova koji je oblikuju vizualno; ona je zvuk koji nastaje kad se slova pretvore u glasove; ona
nosi znaenje konkretnog ili zamiljenog pojma, ona je dio reenice. Rije se dakle vidi, izgovara i
zamilja. Ono to govori iskustvo terapeuta koji se bave disleksijom jest da je put od cjeline sloga rijei
i reenice prema pojedinanom slovu-glasu puno laki put za poetak pouavanja itanja i pisanja u
djece za koju imaju naznake ili ve jasne pokazatelje disleksije.
Zato terapija disleksije najee kree od rijei i reenice prema slovu glasu. Rijeima se grade
reenice. One su na poetku dio kratkog stiha, povezane su rimom, a ritam te rime kamen je temeljac
u poecima itanja. Ako rijei lula dijete ne moe pridruiti neki od zvunih parova kao kula,
nula, Pula ili tula, znai da ta rije nije pokrenula trajniji zvuni trag u slunom pamenju.
Percepcija rime percepcija je sloga, i ona je jedna od temeljnih preditakih vjetina koja e olakati
poetno iitavanje rijei jer e se lake uskladiti ono mukotrpno stapanje izdvojenih slova u cjelinu.
Prva e percipirana cjelina biti slog pa e se tako lake od percepcije da je k-i--a kia doi do
znaenja rijei kia i povezivanja u kia kii kisnu mii. Prepoznavanjem i lakim uoavanjem
sloga mnogoj djeci e biti laki ulazak u svijet itanja. Jednako vrijedi i za pisanje. Ima podataka da je
40
u nekim slavenskim zemljama znatno manji postotak djece s disleksijom nego u nas. U tim zemljama
poetnice se piu slogovno, viebojno naglaavajui slogovnu strukturu rijei.
28
No, u terapiji disleksije nije samo dilema oko toga da li krenuti u iitavanje slogova i cijelih rijei ili
uiti djecu od poetka glasovnoj ralambi i stapanju pojedinanih slova u rijei. Sljedea je dilema
kako uskladiti dva procesa koji se neprestano isprepleu u itanju, a ugrubo govorei to su:
dekodiranje ili deifriranje slova teksta, s jedne strane, i praenje i razumijevanje smisla napisanog, s
druge strane. Dok napredan ita onaj prvi proces radi gotovo automatski, dijete koje ima disleksiju i
koje se dugo moe zadravati na poetnikoj razini itateljske vjetine, najvei dio svojega napora
posveti upravo deifriranju, prevoenju slova u glasove i oblikovanju rijei, koje mogu biti samo
izdvojeni otoci razumijevanja. Taj je postupak prevladavajui, spor i mukotrpan. Sva se djetetova
mentalna snaga iscrpljuje njime, i za paralelni proces miljenja o znaenju proitanih rijei ne ostavlja
snage za aktivnu usredotoenost. Time se naruava pojavljivanje vanog imbenika napredovanja u
itanju, a to je znatielja, koja stvara polet i ugodu u itanju. U djece koja imaju disleksiju znatielja se
zbog prevladavanja postupka deifriranja slova u rijei nad procesom razumijevanja i razmiljanja o
proitanom, pretvara u muku i otpor prema itanju.
Zato terapija disleksije mora biti vieslojna i integrirati vie ciljeva. Oni su:
-
treba unaprijediti vjetine iitavanja, deifriranja ili enkodiranja slova i njihovo stapanje u rijei i
reenice,
-
treba svladati znaenje reeninih znakova to stvaraju granice unutar ili izmeu reenica, i time
treba unaprijediti jezino znanje, tj. znanje o rijeima i njihovim znaenjima, oblicima te odnosima
unutar reenice,
-
paralelno s prethodnim postupcima valja djetetu omoguiti prelazak s postupka deifriranja slova
na postupak razumijevanja i razmiljanja tijekom itanja koje e oznaiti poetak pravog itanja.
-
mora se umanjiti i otkloniti otpor prema itanju, ime e se poveati uspjenost uenja, svijest o
28
U tom su smislu jedan od svijetlih primjera u nas poetnica i itanka autorica Vladimire tanger Veliki i Sanje
Jakovljevi (Poetnica knjiguljica, itanica knjiguljica, Alfa, Zagreb, 2002) koje su u uvrstile mnogo rime i stihova
u svoje poetnice.
41
potrebu to bolje informiranosti kako bismo odabrali razmjerno brza i djelotvorna rjeenja. Jesu li takva
rjeenja u terapiji disleksije mogua?
Na naem se tritu pojavila knjiga Dar disleksije autora Rona Davisa,
29
iz vlastitog iskustva, napisao to za njega disleksija jest i kako je sam sebi pomogao ovladavajui
rijeima okidaima disleksije. Ta je knjiga na nekim mjestima naoko tipian primjer dananje
potrebe za djelotvornou terapije u kratkom vremenu. Premda je na najveem broju svojih stranica
ozbiljna, znanstveno argumentirana i iskustveno utemeljena, ona zbog te naglaene potrebe za brzom
djelotvornou mjestimino moe izgledati poput nekih tipinih amerikih instant-rjeenja tipa
napravite ovu vjebu nekoliko desetaka puta i va e problem nestati. No, iskustva terapeuta koji
metode ove knjige primjenjuju vie godina, govore da je ona djelotvoran i prilino sveobuhvatan nain
da se razvoju itateljske vjetine prie na vie naina; da se rijei dobro vide, uju, razumiju i poveu s
drugim rijeima u reenicama. Radei prema Davisovoj metodi, rijei se zamiljaju kao slike, njihova
se znaenja iitavaju iz rjenika nakon to se izgovore kao slijed glasova-slova koji se pomno trai
prema abecednom naelu u rjeniku, od rijei se prave misaoni koncepti, ili mentalne slike. Te
mentalne slike oivljavaju zamiljanjem boje, oblika, pozadine kada su predoene kao slike, kao
zvukovi kada postaju rijei ili reenice dok se izgovaraju, kao figure predmeti kada se oblikuju
glinom. Na ovaj nain osmiljene rijei dobivaju peat osobnog iskustva svakog djeteta koje ih stvara.
Rije dosegnuti tako se u trenutku moe pretvoriti u figuru djeaka koji ispruenom rukom nastoji
dohvatiti najviu policu ormara. Za dijete ta rije sada ima, zbog slike i oblika u glini koji je razmiljajui
o njoj stvorilo, puno trajniji trag u razumijevanju i pamenju. Od te se rijei tada lake mogu stvarati
razliite reenice, ona moe mijenjati svoj poloaj u reenici zadravajui svoje znaenje, ona se
moe upotrebljavati u razliitim sadrajima. Ukratko, to je put da se rijei poinju razumijevati, da se o
njima misli, da se ui o razliitim kontekstima u kojima se mogu pojaviti, da se trajnije zapamte i, na
kraju, da se rijei dobro prepoznaju u sva tri pojavna naina: kao zvuk, kao slijed slova i oblik i kao
znaenje pa da se, zbog toga, u svakom tekstu lako i brzo deifriraju.
Osim pouavanja u baratanju rijeima, terapeuti prenose djeci i metode za snalaenje u razliitim
stilovima i nainima itanja prikladnim za razliite tekstove, poevi od znanstvenih, literarnih,
novinskih, propagandnih do snalaenja u tabelarnim prikazima ili elektronikom mediju.
Bez obzira koja se metoda primijeni u terapiji, cijeli taj proces nipoto ne moe biti brz. To to nije brz
ne znai da nije djelotvoran jer se upravo pouavanjem o rijeima i njihovim znaenjima razvija
pomnost i loginost - kako u procesu miljenja, tako i u samom uenju. esto se tijekom terapije uje
pitanje: Kada e se moje dijete osamostaliti u itanju? Disleksija usporava dijete u postizavanju
samostalnosti. I kad itaka vjetina zae ve u podruje vee automatiziranosti, dijete zadri
nevoljkost da due ita, ne snalazi se u tekstovima udbenika u kojima na jednoj stranici ima i po
29
Ronald D. Davis, Eldon M. Braun, Dar disleksije, Zato neki od najpametnijih ljudi ne znaju itati i kako mogu
nauiti, Alinea, Zagreb, 2001.
42
desetak vanih informacija i novih pojmova. Proces osamostaljivanja u djece s disleksijom ovisit e o
stupnju same disleksije no, openito govorei, tei e sporije nego u one koja nemaju disleksiju.
da e dati dobre rezultate - to bi bilo tzv. kontigencijsko pouavanje. Ono u samom itanju i
usvajanju novih lekcija znai da se itaju manje cjeline koje se na kraju spajaju i nastoje povezati u
neki smisleni tijek. Osim toga, dijete se potie da tijekom itanja naizmjence s roditeljem ili terapeutom
30
Kontigencijsko uenje pojam je vezan uz metodu pouavanja koju je razvio ameriki psiholog David Wood.
Podrazumijeva doziranu pomo djeci u skladu s njihovim trenutanim razumijevanjem odreenog podruja.
(David Wood, Kako djeca misle i ue, Educa, Zagreb, 1995.) Kontigentno uenje blisko je pouavanju voenim
otkrivanjem i razgovorom (Vlasta Vizek Vidovi, Psihologija obrazovanja, Udbenici Sveuilita u Zagrebu, IEP,
Vern, Zagreb, 2003.)
43
govori o onom to je razumjelo, o tome s ime bi se proitano moglo povezati ili o nekom pitanju koje
mu se u tekstu namee. Na taj se nain potie aktivna usredotoenost na tekst, neka vrsta dodira
djeteta s tekstom i tumaenje onoga to se ita, koje napredni itai izvode automatski i utke. Takav
je nain uenja pomagao mnogoj djeci u poboljavanju razumijevanja proitanoga i, samim time,
poveavanju uspjenosti uenja. Tijekom vremena djeca e i sama krenuti tim nainom
meudjelovanja s tekstom. Kao i u svakom zajedniki provedenom vremenu, vrijeme ispunjeno
ovakvom aktivnou poluit e mnogo pozitivnoga. Na poetku e se moda uiniti pregolemom
rtvom u inae kompliciranim ivotima koje vodimo, ali moramo znati da je to istinski dobar nain da
se, disleksiji unato, razbije otpor prema tekstu, a otpor je dodatno otegotni initelj u razumijevanju
ionako veoma sloenih sadraja kojima vrve nai udbenici. Takvo interaktivno, kontigencijsko uenje
u kojem se roditelji i dijete naizmjence bave tekstom moe se pretvoriti i u prednost. Vrijeme
zajednikog uenja u kojem e roditelj itati zajedno sa svojim djetetom moe biti iskoriteno da se
31
rade kognitivne mape , da se uporabom raznovrsnih boja, oblika, okvira i podloga u pisanju ili
oblikovanju saetka nekog sadraja, ulazi u kanale vizualnog, uz pomo gline - taktilnog ili, uz
upotrebu diktafona - slunog modaliteta primanja informacija. Svi ti naini mogu uenje uiniti
zanimljivijim, a proces pamenja trajnijim. Osim toga roditelj moe dobro postavljenim pitanjima
otvorenog tipa potaknuti dijete da misli i da bude vano: to to tebi znai? to razumije pod time?
Kako ti to vidi? to bi tomu jo dodao? Ili: Na to te to podsjea, to je tebi slino tome? Sve su to
izvanredni naini da se stvori krug interakcija izmeu roditelja i djeteta to e dijete potaknuti na
razmiljanje, na stvaranje asocijativnih nizova znaenja ili zbivanja. Sve e to pridonijeti svijesti o
vlastitim mogunostima. To e stvoriti i svijest kako je mogue i poeljno imati vlastiti stav koji je
iznikao na znanju i razumijevanju onoga to se zbivalo ili se zbiva u svijetu oko nas ili u nama samima.
Takav nain pouavanja moe biti veliki zalog djeje uspjene budunosti, to vie to se tako u
kolama, na alost, rijetko kad ui. Tako e dijete s disleksijom moda ba zbog vie vremena
provedenoga u razgovoru i uenju sa svojim roditeljima i terapeutima, imati prilike razviti potpuniji
nain promatranja i zakljuivanja o mnogo emu (npr. od povijesnih injenica do pitanja evolucije i
adaptacije ljudske vrste), pri emu e pomalo stvarati i bogatiti vlastiti kognitivni stil. Slino vrijedi i za
probleme s matematikom. Ako nedogmatski pristupimo i toj znanosti i pokuamo je djetetu dati na
nain koji ima veze s realnou to nas okruuje, s priom svakodnevnog i lako zamislivog, moda e
i teki koncepti razlomaka, ili mjerenja opsega i povrina biti razumljiviji i laki za usvajanje.
U konanici e se, dakle, uloeni trud i vrijeme roditelju dalekoseno vratiti. Ne samo u emocionalnoj
stabilnosti koju e dijete razviti zbog osjeaja da ima podrku ve i u produbljivanju misaonog procesa,
u pomacima koji e nastupiti na polju spoznaje i loginog miljenja i u stvaranju navike da se mijenja
motrite - toka promatranja kako bi se dobio to sveobuhvatniji, a time i toniji zakljuak o neemu,
31
Kognitivne mape su prikaz informacija iz nekog teksta na vizualno organiziran nain koji slijedi hijerarhijsko
pojmovno naelo za razliku od uobiajenog naina pravocrtnog ili linearnog nizanja informacija jedne za drugom
kako se predstavljaju u udbenicima i biljekama napisanima u koli (detaljnije u: Ines Gali-Jui, djeca s
tekoama u uenju, Ostvarenje, Lekenik, 2004.)
44
to je uz logiku znaajan dio naprednog miljenja. Mama jedne djevojice jedanput je rekla kako
njezina djevojica, ija je disleksija bila prilino jaka zbog tekoa u jezinom razvoju uzrokovanim
specifinom vrstom djeje epilepsije, postavlja vrlo pametna pitanja po kojima se vidi da zna misliti.
Druga djeca u obitelji informacije koje ue uglavnom primaju zdravo za gotovo i ne ulaze toliko u
dublje znaenje mnogih pojmova. Nisu li specifini uvjeti u kojima je djevojica morala uiti znaenja
mnogih rijei, prouavajui odnose meu razliitim rijeima, razmjenjujui pitanja i odgovore s majkom
i terapeutima, potaknuli jedan poman nain uenja? Je li uz potrebu da se sve to se ui i razumije, da
se ono o emu se govori promatra na vie naina i razina znaenja - jae potaknut i razvoj jezika i
miljenja?
Velika je vjerojatnost da su odgovori na ova pitanja potvrdni. O tome govore iskustva mnogih
terapeuta i roditelja. O tome piu i autori knjiga o djejem miljenju i uenju. Danas se, dakle, o tome
mnogo zna i ispravan nain pouavanja vlastitog djeteta u konanici e pridonijeti i osamostaljivanju,
koje e nastupiti moda kasnije, ali e imati veliku vrijednost.
djece koju moraju obraditi, intenzivnije rade s onom djecom za koju odrede da e im ono to im oni
mogu pruiti u okviru kolskog logopedskog kabineta biti dostatno. Djecu iju disleksiju procijene
teom, a potrebnu terapiju intenzivnijom od one to im oni mogu pruiti (kako vremenski tako i irinom
pristupa), alju logopedima u rehabilitacijskim ustanovama ili u domovima zdravlja.
Privatni logopedski kabineti takoer se sve vie specijaliziraju za odreene segmente logopedije; tako
se mnogi od njih bave najvie disleksijom. U okviru privatne prakse postoje radionice, grupe podrke i
predavanja za roditelje o disleksiji, terapijskim metodama i pristupima koji e pomoi djeci da unato
teem itanju nau naine svladavanja kolskoga gradiva, razviju bolje tehnike uenja i postignu
dobar uspjeh u koli. Individualna se terapija s djetetom odvija jedanput ili dvaput tjedno u trajanju od
etrdeset pet minuta do sat vremena. Ako to roditelji ele, mogu biti nazoni da bi se i sami educirali
za neke terapijske postupke.
Po dananjim bi se spoznajama terapija disleksije trebala sve vie pretvarati u prevenciju disleksije i
premjetati u predkolsko razdoblje. Logopedi u okviru predkolskih ustanova, privatne prakse,
domova zdravlja ili rehabilitacijskih ustanova mogli bi otkrivati djecu predkolske dobi koja, na osnovi
dijagnostikih postupaka, pripadaju skupini rizine djece za pojavu disleksije. Ve tada oni mogu
poeti pripremati takvu djecu za kolsko razdoblje i usvajanje vjetina itanja i pisanja, i na taj nain
na vrijeme upozoriti i roditelje i nastavnike na izbor metoda i dodatno vrijeme koje e biti potrebno da i
ova djeca uu u svijet itanja s minimumom trauma i nepripremljenosti - kako njih tako i njihove
okoline.
46
objasniti djetetu problem, uzimajui u obzir njegove mogunosti shvaanja s obzirom na dob i
sposobnosti,
ne oekivati previe pomoi od drugih, ali je stalno traiti, biti spreman na osobni angaman,
biti strpljiv, ne kanjavati za neto to ne moe (barem ne onako kako bismo mi eljeli),
povremeno proitati umjesto njega glasno, da bi razumio, ali i uo vrednote jezika pri glasnom
itanju,
ne oekivati udo - problem je vrlo sloen i zahtijeva puno vremena, strpljenja, panje i ljubavi.
SAVJETI UITELJIMA
Jadranka Bjelica, prof. logoped
Uitelj treba prepoznati da dijete s disleksijom u razredu ima drukiji nain uenja, i zato treba drukiji
nain pouavanja. Nadamo se da e jednom u kvalitetnoj koli za svu djecu vrijediti reenica:
Ako dijete ne moe uiti na nain kako ga pouavamo, trebamo ga pouavati na nain kako moe
uiti.
47
DOBRO JE :
-
naglasiti ono to e se u lekciji uiti i zavriti lekciju saetim prikazom onoga to se nauilo (tako se
informacije bolje sele iz kratkotrajnoga u dugotrajno pamenje),
zapisati nekoliko brojeva telefona druge djece iz razreda u djetetovu informativku (tako da dijete i
roditelj uvijek mogu doi do informacije kad im zatreba),
smanjiti nepotrebno prepisivanje - na ploi bojama oznaiti dijelove koje dijete treba prepisati,
produljiti mu vrijeme,
paziti na kvalitetu nastavnih i ispitnih listia i materijala (sadraj, jezik, veliina slova, itljivost),
isticati dobro napravljene stvari, a pogreke ispravljati kvalitetno (ne piui preko djetetova
rukopisa; dijete i roditelj moraju vidjeti i razumjeti pogreku),
zajedno s djetetom i roditeljem odabrati biljenicu i sredstvo za pisanje koje djetetu najvie
odgovara,
NIJE DOBRO:
-
tjerati dijete da glasno ita pred svima u razredu ako to samo ne eli,
stalno zahtijevati od djeteta da pie urednije (iako se ono jako trudi i rukopis je itljiv),
VANO JE ZAPAMTITI:
Dijete s disleksijom:
-
umara se puno bre od druge djece; ono mora upotrijebiti puno vie panje da bi uope moglo
pratiti to se dogaa,
moe jedan dan zablistati, a drugi dan biti potpuno iskljueno i nesigurno,
moe se initi kao da ne slua, a zapravo ima problema s pamenjem instrukcija u nizu,
moe se initi lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obveza i treba mu pomoi u tomu,
moe imati velike tekoe s bilo kakvim figurama i simbolima (tablice, glazbeni simboli ... ),
moe iskazivati neurotske simptome ili blae oblike poremeaja u ponaanju jer ima lou sliku o
sebi.
Uspjeh u primjeni svih oblika pomoi kod djeteta s disleksijom ne ovisi samo o didaktikim
pomagalima i metodama rada kojima se uitelj koristi. Podjednako je vano, a ponekad i vanije,
ozraje u kojemu se pomo eli pruiti.
Uvijek je rije o pitanju u kojoj mjeri zadovoljavamo djetetove temeljne psiho-socijalne potrebe:
-
Obveza svih koji rade s djecom trebala bi biti ponuditi djeci one putove koji im omoguuju da
prevladaju tekoe. Goethe to kae puno poetinije, ali i vrlo realno:
Tko mnogo prua, pruit e svakomu poneto.
DISLEKSIJA U ODRASLIH
Jadranka Bjelica, prof. logoped
Veina odraslih osoba s disleksijom u Hrvatskoj, u ovom trenutku zapravo ne zna da ima disleksiju.
Znaju da su imali velikih problema u kolovanju i prepoznaju svoje simptome kad negdje proitaju
tekst o disleksiji. Neki jo uvijek imaju velikih tekoa i ele pokuati s terapijom, a drugi misle da su
uspjeno prevladali tekoe i na to gledaju kao na dio svoje osobnosti. Za one koji ele obaviti
dijagnostiku i terapiju ostaje mogunost pokuaja preko uputnice u zdravstvu, ili odlaskom privatnom
logopedu kojeg sami plaaju. Veliku pomo odraslim osobama s disleksijom koje se dalje koluju ili
bilo kako sudjeluju u razliitim oblicima uenja (npr. u kolama stranih jezika) mogue je pruiti
strunim savjetima uz koritenja tehnikama i pomagalima, ime e im se olakavati daljnje kolovanje.
50
SRODNE TEKOE
DISKALKULIJA
Ilona Posokhova, prof. logoped,
dijelovi iz knjige: Matematika bez suza: Kako pomoi djetetu s tekoama u uenju matematike,
prema prof. Maheshu Sharmi sastavila i pripremila Ilona Posokhova, Ostvarenje, Lekenik, 2001.
Diskalkulija i akalkulija
Diskalkulijom dananji strunjaci razumijevaju skup specifinih tekoa u uenju
matematike/aritmetike i u obavljanju matematikih/aritmetikih zadataka. To su takva odstupanja koja
stvaraju osobi ozbiljne tekoe u ovladavanju matematikom/aritmetikom bez obzira na dostatan
stupanj intelektualnog razvoja, normalno funkcioniranje osjetila i optimalne uvjete redovitoga
poduavanja.
Tekoe u usvajanju matematike mogu biti lake, umjerene i teke, pa je, prema tomu, rezultat
djelomina ili, pak, potpuna matematika nesposobnost.
Terminoloki razlikujemo diskalkuliju i akalkuliju.
Diskalkulija je djelomian poremeaj u procesu usvajanja matematike, koji se moe pojavljivati u svim
ili samo odreenim matematikim podrujima. Dijete pri tome napreduje u usvajanju matematike, ali
mnogo sporije od svojih vrnjaka i neadekvatno svojoj mentalnoj dobi.
Akalkulija (a - bez, potpuno nedostajanje) je pojam koji oznauje potpunu nesposobnost
usvajanja gradiva iz matematike, tj. potpunu odsutnost matematikog miljenja. Takva nesposobnost
moe biti primarna ili, pak, sekundarna. U veine akalkulija je sekundarni, steeni poremeaj koji se
dogaa u odrasloj dobi zbog modane lezije ili bolesti sredinjeg ivanog sustava. Nastaje zbog toga
to su pogoeni dijelovi i sustavi mozga odgovorni za obavljanje matematikih operacija.
Razvojna diskalkulija
U djece je najee rije o razvojnoj diskalkuliji, tj. o tekoama koje se formiraju u ranoj razvojnoj
dobi, najee prije roenja i oituju se odmah im je dijete poelo upoznavati pojam broja i obavljati
elementarne raunske operacije. Zbog toga taj oblik tekoa zovemo razvojnim. Diskalkulija zna biti
samostalna i jedina djetetova tekoa ili se pojavljuje u kombinaciji s nekom drugom tekoom, na
primjer, disleksijom.
Pionir u podruju razvojne diskalkulije je slovaki neuropsiholog iz Bratislave dr. Ladislav Ko, koji je,
prouavajui matematike sposobnosti djece u dobi izmeu deset i jedanaest godina, definirao
razliite oblike razvojne diskalkulije, te sastavio posebnu bateriju testova za dijagnosticiranje
51
32
diskalkulije u djece. Profesor Mahesh Sharma, koji je zapoeo svoj rad istodobno s Ladislavom
Koom, znatno je proirio i usavrio dijagnostiku metodu, te se uglavnom usmjerio na terapijski
aspekt, na konkretnu pomo djeci s tekoama u uenju matematike.
Prema Kou, Razvojna diskalkulija je strukturalni poremeaj matematikih sposobnosti to vue
svoje korijene iz onih dijelova mozga koji su anatomski i psiholoki neposredno odgovorni za
sazrijevanje matematikih sposobnosti u skladu s dobi, a pri tome nisu posljedica poremeaja opih
33
mentalnih funkcija.
32
Mahesh Sharma je ravnatelj Centa za poduavanje i uenje matematike u Massachusettsu, eminentan svjetski
strunjak za tekoe u uenju matematike
33
Ko,1972.
34
Weinstein, 1980.
52
53
uporno nastavlja provjeravati sve dok ne dobije isti rezultat dva puta (ponekad provjerava deset i
vie puta za redom, a i nakon toga rezultat moe biti neispravan),
kria ili brie zapisani rezultat, trga ili ljutito guva papir i baca ga u ko za smee (takva stresna
reakcija ponekad nastupa ve nakon prvoga pokuaja, jer djetetovo emocionalno stanje postaje
takvo da je ponovno suoavanje s istim zadatkom nemogue),
odluuje zapisati rezultat za koji zna da nije ispravan, ali vie nije u stanju traiti i provjeravati dalje,
ne zna na koji nain moe provjeriti rezultat jer poznaje samo jedan nain raunanja, a to je onaj
putem kojega je doao do tog rezultata.
Tekoe u provjeri rezultata veoma frustriraju dijete, pogotovo kada ono uope ne zna odakle treba
zapoeti i kada provjeru vie puta ponavlja, a svaki put dolazi do nekoga drugog rezultata. Nekoj djeci
54
pomae provjera s pomou kalkulatora, ali ima one za koju je upotreba kalkulatora jo jedan naporan
rad, jer takoer zahtijeva poznavanje postupka. Mnoga djeca s diskalkulijom imaju potpuno
nerazvijenu vjetinu procjenjivanja, i kada dolaze do nekog rezultata, ne znaju je li taj rezultat barem
blizak onom ispravnom, ili ima li uope ikakva smisla.
Nesposobnost obavljanja jednostavnih raunskih operacija je karakteristina za djecu s
diskalkulijom. Za razliku od djece koja imaju tekoe u logici, dijete s tekoama u obavljanju
jednostavnih raunskih operacija razumije njihovu logiku, ali se ne moe automatski prisjetiti injenica.
Zato dolazi do rezultata brojenjem, uglavnom na prste. Brojenje je jedino dostupno takvoj djeci. Ona
ne zaboravljaju brojeve, nego sheme u koje ih treba smjestiti. Prema zapaanjima profesora Sharme,
djeca koja se koriste brojenjem kao dominantnom metodom dolaska do aritmetikog rezultata,
uglavnom imaju dugotrajne tekoe u matematici. Tijekom zadnjih 30 godina rada u svojem Centru za
uenje i poduavanje matematike, Mahesh Sharma je prouio veliki broj djece i odraslih, i doao je do
zakljuka da su uenici koji su se nakon nekoliko godina kolovanja jo uvijek koristili brojenjem
(uglavnom na prste) imali najvee tekoe u shvaanju viih matematikih koncepata. Oni nisu bili u
stanju uoavati sheme odnosa brojeva, i zbog toga su imali tekoa s konceptualizacijom. Uenici koji
su osim brojenja uspjeli ovladati i drugim metodama dolaska do aritmetikog rezultata, brzo su
napredovali u razumijevanju matematikih koncepata.
55
Neka ispitivanja pokazuju da gotovo 2/3 djece s tekoama pri itanju, pisanju i raunanju jesu djeca s
35
deficitom panje . Uz problematiku disleksije esto je povezan poremeaj koji se naziva deficit
panje/hiperaktivni poremeaj ili kraticom ADHD/ADD (od engleskog naziva Attention Deficit
Hyperactivity Disorder/ Attention Deficit Disorder). Kao i disleksija tako je i ova tekoa u djece
nedostatno poznata u naem drutvu.
Zbog toga smo u prirunik uvrstili i tekst o ovom poremeaju. Zahvaljujemo Urednitvu asopisa
Vae zdravlje i autoricama koje su nam ljubazno dopustile da ovdje ponovno objavimo lanak
prvotno tiskan u ovom asopisu, broj 19, kolovoz 2001., izdavaa Oktal Pharma, Zagreb.
Dubravka Kocijan Hercigonja, Gordana Buljan Flander, Dinka Vukovi, Hiperaktivno dijete - uznemireni
roditelji i odgajatelji, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004.
56
oko 2:1. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica injenice da postoji vea vjerojatnost
identifikacije poremeaja kod djeaka jer su oni ee nasilni, pa se potekoe lake zamijete.
Tijekom desetljea istraivanja i definiranja tog poremeaja, mijenjao se i njegov naziv. Prvi naziv bio
je MCD - minimalna cerebralna disfunkcija, zatim se pojavljuju daljnji nazivi: hiperkinetiko-impulzivni
poremeaj, ADD (Attention Deficit Disorder), hiperkinetika reakcija u djejoj dobi. U suvremenim
klasifikacijama bolesti i zdravstvenih problema prihvaen je naziv - deficit panje/hiperaktivni
poremeaj.
Gleda kako rade druga djeca prije negoli to pokua uraditi samo.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne moe due vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Moe ponoviti izjave koje su mu reene prije dosta vremena, a ne moe ponoviti one koje su
reene nedavno.
Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
Lako se povodi za onom djecom koja puno priaju i prave buku, esto potpuno prekine rad da bi
im se pridruio.
esto naputa klupu i neto pretrauje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
esto kae: Ne mogu to uiniti i prije negoli pokua, lako odustajanje posebno je uoljivo kod
novih zadataka.
Podtipovi poremeaja
Iako se esto govori o hiperaktivnosti kao poremeaju, sam motoriki nemir samo je jedan od
temeljnih simptoma unutar ovog poremeaja. Naime, razlikuju se tri podtipa poremeaja panje,
57
58
prijetee za hiperaktivnu djecu: otvoreni prozori, vrua penica, sredstva za ienje, noevi, dostupni
lijekovi...
U kolskoj dobi i u adolescenciji impulzivnost je veliki problem. Impulzivna su djeca lako nagovorljiva.
U elji da budu prihvaeni od vrnjaka, esto naprave stvari na koje ih oni nagovaraju. Takvo
ponaanje zna biti bezazleno, od sitnih nepodoptina poput zalijepljene vake na stolici uiteljice do
ivotno ugroavajuih situacija kao to je penjanje na rasvjetni stup. Impulzivno ponaanje moe biti
motivirano i pukom znatieljom, na primjer tek toliko da dijete vidi to e se dogoditi kad se u juhu
stavi tempera.
Impulzivnost moe, isto tako, ometati i socijalne odnose djeteta. Vrlo esto impulzivna djeca imaju
tekoa sa stvaranjem i odravanjem prijateljstava. Upadanje u rije, nametanje, govorenje pogrenih
stvari u pogreno vrijeme, tapanje, grljenje ili dodirivanje drugih bez razloga za to, agresivno
rjeavanje sukoba moe dovesti do problema u odnosima s vrnjacima, pa dijete koje trai i treba
prijatelje na kraju bude odbaeno.
3. Djeca koja imaju potekoa s panjom i odravanjem koncentracije
Iako hiperaktivna djeca obino bivaju zamijeena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti, zbog kojih
iskau iz skupine vrnjaka, ozbiljne tekoe koje doivljavaju zbog kratkog opsega panje mogu
takoer imati dugorone posljedice. Zbog problema s panjom, ova djeca vrlo teko ue i mogu imati
tekoa s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktinih i motorikih vjetina (kao to su vonja
biciklom ili plivanje). Iz istog razloga, pojavljuju se i tekoe s uenjem govora, to se moe oitovati u
potekoama pri ukljuivanja u konverzacije i grupne aktivnosti.
Mnogi problemi hiperaktivne djece koji se odnose na kolske i socijalne vjetine zapravo su
uzrokovani nesposobnou ove djece da zadre koncentraciju dovoljno dugo kako bi mogla nauiti
ono to je potrebno. Hiperaktivna djeca esto imaju sposobnost da naue potrebne vjetine, ali im je
potrebna pomo kako bi uspjela zadrati panju dovoljno dugo da to i uine.
Posljedice nesposobnosti da se koncentriraju oituju se ne samo u podruju obrazovanja i uspjeha u
koli, ve i u domeni normalnih, zadovoljavajuih odnosa sa lanovima obitelji i prijateljima.
Postoji odreen broj djece, posebno djevojica, koja nisu izraeno hiperaktivna niti impulzivna, ali
imaju ozbiljnih tekoa zbog velikog deficita panje i sposobnosti koncentracije. Za tu skupinu djece
kaemo da imaju poremeaj panje bez hiperaktivnosti. Nerijetko ta djeca ostaju neidentificirana, zbog
nenametljivosti njihovih smetnji. Ukoliko budu prepoznata i adekvatno tretirana, ta djeca mogu
napredovati.
Problemi u obitelji
Djeca s poremeajem panje i hiperaktivnosti mogu imati tekoe kod kue. esto njihovi roditelji
isprobaju sve mogue metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da se njihova djeca prikladnije
59
Savjeti za roditelje
Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponaanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne
te dobivati povratnu informaciju ee i bre nego ostala djeca, ako elite da ostvare kontrolu nad
svojim ponaanjem. I sekundarne nagrade (na primjer, pohvale) i primarne nagrade (na primjer,
igrake ili privilegije) moraju se davati ee kada su hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspjena.
Roditelji trebaju imati na umu da ovakva djeca vjerojatno rjee dobivaju pozitivne reakcije od njihove
brae ili sestara, pa se moraju dodatno potruditi da odre balans u pohvalama.
Ako se prema djetetu ne iskazuje pozitivna panja, ono e se potruditi da bude zamijeeno na nain
da svojim ponaanjem privue negativnu panju. Ako su posljedice takva ponaanja pozitivne za
dijete, tj. ako ono skrene na sebe pozornost, pa makar i negativnu, poveat e se vjerojatnost
pojavljivanja takva ponaanja. No, ako se na nepoeljno ponaanje nije reagiralo i ako dijete ne dobije
panju, vjerojatno je da se ono vie nee pojavljivati.
Zadatak roditelja je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrauju dobro i poeljno
ponaanje. Kako to uiniti?
-
Pohvala mora biti konkretna i specifina (na primjer, Sretna sam kad se tako tiho igra).
60
Primijetite i pohvalite dijete svaki put kada se dobro ponaa, nemojte uvati pohvale samo za
savreno ponaanje.
Koristite se pohvalama konzistentno, svaki put kad uoite ponaanje koje elite potaknuti.
Bilo koje ponaanje postat e uestalije ili snanije ako dovodi do pozitivnih posljedica.
Specificirajte s djetetom ponaanje koje oekujete od njega, to tonije i konkretnije moete. Trebate
pokuati osigurati da ono razumije koje je ponaanje prihvatljivo, a koje nije. Pokuajte objasniti to
tono mislite pod odreenim terminima, kao to su biti dobar ili biti zloest jer ti termini mogu biti
zbunjujui za dijete. Dobro je rei djetetu: Svia mi se kako lijepo podijeli svoju okoladu sa
sestrom, Svia mi se kako pospremi svoje igrake prije nego to doe baka, Ne svia mi se
kako vie u duanu. Roditelji moraju jasno komentirati djetetovo ponaanje kako bi ono poelo
shvaati to se od njega oekuje.
Objasnite djetetu posljedice dobrog ponaanja kako bi ono znalo kad i to e dobiti ako se ponaa
prikladno.
Nagradite dijete za poeljno ponaanje jer e tako poeti vjerovati da moe uspjeti. Vano je da
ponete pohvaljivati ili nagraivati dobro ponaanje.
Ignorirajte nepoeljno ponaanje. Ako su djeca stalno u kazni zbog neega, mogu se obeshrabriti i
prestati pokuavati biti dobra. Ako promijenite ono to dijete slua o sebi, i umjesto da kritizirate
zloesto ponete pohvaljivati dobro, potaknut ete ga da se ponaa na nain koji e dovesti do
pohvale.
Pomozite djetetu da ostvari dobro ponaanje tako da unaprijed planirate. Pokuajte ne dovoditi ga u
situacije u kojima e vjerojatnije oitovati neeljeno ponaanje; na primjer voditi ga u kupnju kad vam
se jako uri, a dijete je umorno.
Svako je dijete drukije. Neke e nagrade biti uspjene kod neke djece, a kod druge ne. Trebate nai
one nagrade na koje e vae dijete reagirati.
Uspjene nagrade mogu ukljuivati odlazak u etnju s roditeljima, obiteljsko igranje neke drutvene
igre i slino. Nagrade ne trebaju biti skupe. Ima jeftinijih i boljih rjeenja od novca i darova. Mala djeca
esto odlino reagiraju na jednostavnu pohvalu ili poljubac.
Nagrade moraju uslijediti to je mogue neposrednije nakon to se pojavilo neko ponaanje.
Hiperaktivno dijete ne moe ekati do kraja tjedna da dobije nagradu. Ona treba uslijediti odmah
nakon poeljnog ponaanja. Ne zaboravite da hiperaktivnoj djeci nedostaje strpljenja i da su
impulzivna, pa e im ekanje nagrade biti vrlo teko, i bit e vrlo male anse za uspjeh. Vano je da
stvari ne postavite tako da dijete ne uspije.
Pojedine nagrade nakon odreenog vremena gube svoju snagu. Dobro je da ih mijenjate svakih
nekoliko dana. Sa starijom djecom vrlo korisna tehnika moe biti samonagraivanje.
61
esto nije dovoljno poveati uestalost poeljnih ponaanja, ve je potrebno i smanjiti pojavljivanje
nekih nepoeljnih ponaanja. Vrlo korisna tehnika za smanjenje neeljenog ponaanja hiperaktivne
djece je iskljuenje (time - out).
Iskljuenje znai da maknete dijete iz konteksta u kojemu se ponaanje pojavilo i osigurate da
provede dogovoreno vrijeme na neinteresantnom, ali sigurnome mjestu. Vrijeme u iskljuenju mora biti
poteno mjereno, a ako dijete nastavi s ponaanjem zbog kojeg je iskljueno, topericu treba staviti na
poetak. Vrijeme koje dijete mora provesti u iskljuenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s
njegovom dobi (obino se preporuuje onoliko minuta koliko dijete ima godina, ako je ono jo maleno).
Vano je znati da se djetetovo ponaanje ne moe promijeniti preko noi. Ono se uilo i izgraivalo
godinama i bilo bi nerealno oekivati da se brzo promijeni. Vrlo esto se dogaa da djeca u poetku
pokau veliki otpor prema novim pravilima. Mnogi roditelji navode kako su, neposredno nakon to su
poeli primjenjivati nove tehnike, broj i ozbiljnost nepoeljnih ponaanja porasli. Meutim, stanje e se
sigurno popraviti ako ustrajete i dosljedno primjenjujete nove tehnike. Vano je da u obitelji postoji
jedan jedinstveni set pravila koji e prihvaati i primjenjivati svi odrasli lanovi. Vano je da se isti set
pravila primjenjuje na svu djecu u obitelji, bez obzira jesu li hiperaktivna ili ne, na isti nain, u skladu s
dobi pojedinog djeteta.
Bez obzira na tekoe koje imate s hiperaktivnim djetetom, potrebno je razvijati i odrati pozitivan
odnos s djetetom. Korisno je da pronaete neku ugodnu aktivnost sa svojim djetetom i ukljuujete se u
nju to ee, barem nekoliko puta tjedno. Kada se djetetu omogui da izabere aktivnost za svoje
vrijeme i preuzme inicijativu u aktivnosti, poveava se njegovo samopouzdanje.
Razvijte pozitivno samopotovanje svoga djeteta
Hiperaktivna djeca mogu se osjeati dosta negativno povezano sa svojim sposobnostima. To ih esto
sputava da postignu uspjeh, a takoer da prepoznaju i prihvate da su u nekim stvarima dobri ili
uspjeni. Takav osjeaj kod djece nije zauujui: zbog svojih dosadanjih iskustava i razliitosti od
druge djece, hiperaktivna djeca esto razvijaju nisko samopotovanje. Zbog toga to imaju negativno
miljenje o sebi, kod hiperaktivne djece nikad se ne moe pretjerati s pohvalama. Ona trebaju pomo
u tome da se kritiki osvrnu na svoje neuspjehe, da ih uvide u pozitivnom svjetlu i na taj nain
promijene svoje osjeaje i sliku o sebi. Roditelji trebaju nauiti svoju djecu kako da budu pozitivna tako
da im govore pozitivne stvari svaki dan.
Hiperaktivna djeca esto su vrlo kreativna i imaju posebne talente. Njihove prednosti i snage moraju
se prepoznati i iskoristiti, ak i kada se ti talenti ne uklapaju u roditeljska oekivanja. Otkrivanje,
naglaavanje i njegovanje podruja kompetencije hiperaktivnog djeteta vrlo je uinkovit nain
mijenjanja niskog samopotovanja kod te djece.
Pruite djetetu rutinu, strukturu i predvidljivost
Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na predvidljivost i strukturu. Jasni raspored za ustajanje ujutro,
pisanje zadae poslijepodne i ispunjavanje dnevnih obveza imaju pozitivan utjecaj na hiperaktivnu
djecu. Unaprijed odreena rutina uenja stvara podlogu za usvajanje dobrih navika u uenju. U
62
idealnom sluaju, tijekom vremena unaprijed odreenoga za uenje, ne bi smjelo biti doputeno
gledati televiziju ili prisutnost drugih distrakcija. Postupno, djeci treba preputati odgovornost za
njihove obaveze.
Hiperaktivna djeca imaju koristi od jasnih i konzistentnih granica ponaanja koje postavljaju roditelji.
Granice trebaju djetetu kako bi znalo na emu je, jer je za hiperaktivnu djecu prevelik teret i stres ako
se pravila stalno mijenjaju. Roditelji trebaju biti sigurni da djeca znaju pravila i nain na koji ih trebaju
slijediti pa im trebaju rei ako doe do promjene u rutini. Svaka se promjena treba unaprijed planirati.
Oba roditelja moraju imati usklaene odgojne stavove i reakcije na razliita ponaanja djeteta. To
ponekad zahtijeva puno razgovora i planiranja. Kod starije djece korisno je da se i oni ukljue u odluke
o obiteljskim pravilima, nagradama i sankcijama. Time to sudjeluju u procesu odluivanja, djeca
poinju uiti dugorone strategije u rjeavanju problema.
Jasno komunicirajte s djetetom
Djeca koja su nepaljiva, impulzivna i koja se ine gluha za disciplinu, trebaju to jasniju komunikaciju
i upute. Upute trebaju biti jednostavne, saete i konzistentne. Ako oekujemo od djeteta da se samo
ispravi i disciplinira, esto emo zavriti u konfliktu i svai s njim, to nimalo ne pomae niti popravlja
stanje. Najuinkovitije su pozitivne upute, poput: Stavi cipele u ormar, dok negativno formulirane
upute, kao to je: Nemoj ostavljati cipele posvuda, imaju malo efekta.
Jako je bitno da dijete zna pravila i nain na koji ih moe slijediti. Roditeljima je esto vrlo teko biti
odluan i konzistentan s djecom. Ako se dijete naviklo da ne slijedi roditeljske upute, roditelji mogu
pokuati neto ili sve od navedenoga, kako bi bili sigurni da dijete uje ono to su traili od njega:
-
Insistirajte na tome da dijete poslua i napravi to to mu govorite, te navedite razlog zbog kojega
to elite.
63
Skrbite se za sebe
Hiperaktivna djeca mogu stvoriti goleme koliine stresa u svojim obiteljima, a stres je pogodna
podloga za pojavu nepoeljnog ponaanja. Jako je vano, iako ponekad nije lagano, ostati smiren.
Roditelji trebaju obraati pozornost na vlastite potrebe i potrebe druge djece u obitelji. Odmor, izlet,
putovanje, prijatelji, hobiji i druge aktivnosti pomau da se smanji razina stresa roditelja, brae i
sestara.
Tekoe s uenjem
Hiperaktivnost, impulzivnost i tekoe s odravanjem panje mogu ozbiljno naruiti djetetovu
sposobnost za uenje. Ta djeca esto, osim ako su posebno inteligentna, poinju zaostajati za
razredom, te razviju akademske probleme. To je, uz probleme u ponaanju, jo jedan od razloga zbog
kojih im se djeca rugaju i zbog kojih ih roditelji kanjavaju. Hiperaktivna djeca zbog svojih potekoa u
koli mogu razviti osjeaj odbaenosti od vrnjaka, to samo dodatno pogorava stanje.
Znatan postotak hiperaktivne djece ima specifine tekoe pri uenju, nadasve tekoe u itanju i
pisanju. S obzirom na to da se cijeli obrazovni sustav temelji na sposobnosti itanja i pisanja, i da je
uspjeno itanje i pisanje nuno za sudjelovanje u nastavi bilo kojeg predmeta, hiperaktivna djeca
esto imaju problema s ocjenama. Jednom kada zaostanu za vrnjacima, vrlo teko to nadoknauju.
Osim to im medij putem kojeg se znanje prenosi stvara potekoe, oni zbog svog poremeaja imaju i
niz drugih problema. Ne mogu se koncentrirati jednako dugo kao njihovi vrnjaci. Buka i pokreti oko
njih vrlo im lako skreu panju. Vrlo esto propuste vane informacije ili upute to im ih daje uitelj jer
su zaokupljeni razmiljanjem o neem drugom. Mnogi od njih imaju vrlo neuredan i neitljiv rukopis,
to im stvara dodatne tekoe. Oni ga i sami vrlo teko razumiju i itaju, a vrlo esto zbog rukopisa
dobivaju i kritiku od nastavnika.
Kako bi se preveniralo razvijanje daljnjih problema, bitno je da nastavnici razumiju specifian nain
funkcioniranja hiperaktivne djece koji esto negativno utjee na kolski uradak i openito na
izvravanje obveza i odgovornosti. Zato je potrebno kontaktirati s nastavnicima kako bi se lake
razlikovala ponaanja koja proizlaze iz hiperaktivnosti, prevenirao razvoj sekundarne patoloke
nadgradnje i djetetu se primjereno pomoglo.
Istraivanja provedena u SAD-u pokazala su da hiperaktivna djeca imaju ove probleme povezane s
uenjem:
- 90% hiperaktivne djece pokazuje smanjenu produktivnost u kolskom radu,
- 90% hiperaktivne djece postie snien uspjeh u koli,
- 20% hiperaktivne djece ima tekoe s itanjem,
- 60% hiperaktivne djece ima ozbiljne tekoe s rukopisom,
- 30% hiperaktivne djece prekida kolovanje,
- 5% djece s poremeajem hiperaktivnosti zavrava fakultetsko obrazovanje, za razliku od 25%
djece iz ope populacije.
64
Savjeti za nastavnike
Akademsko postignue jednako je vano hiperaktivnomu, kao i svakom drugom djetetu. Hiperaktivna
djeca trebaju visoku razinu strukture u situaciji uenja. Djetetu se moe pomoi tako da se s njim
dogovori svakodnevni raspored i rutina u izvravanju kolskih zadataka. U razrednoj sredini dobro je
potaknuti svu djecu, pa tako i hiperaktivno dijete, da biljee to imaju za zadau i povremeno treba
provjeravati je li dijete sve zabiljeilo.
Preporuuje se hiperaktivno dijete smjestiti u prvu klupu i poticati ga da ima to manje stvari na stolu.
Naime, u prvoj klupi ono je jae fokusirano na nastavnika i manja je mogunost interakcije s drugom
djecom tijekom nastavnog sata.
Poeljno je da dijete ne sjedi pokraj prozora ili vrata jer e podraaji izvan uionice snano utjecati na
fokus panje djeteta.
Tijekom nastavnog sata dobro je postavljati vie potpitanja hiperaktivnom djetetu, vraajui panju
djeteta na nastavni proces. Takoer, bitno je usmjeriti se na pozitivno, na ono to je dijete napravilo,
na zadatke koje je uspjeno zavrilo, a ne na ono to nije napravilo ili u emu je pogrijeilo.
Usmjeravanje na pozitivno poveava motivaciju djetetu i jaa njegov osjeaj kompetencije i
postignua.
Veina potekoa s hiperaktivnom djecom proizlazi iz njihove smanjene sposobnosti da slijede pravila,
zbog ega dolazi do remeenja discipline u razredu.
Iako je svako hiperaktivno dijete jedinstveno, postoje neka naela koja e olakati potovanje
razrednih norma samom djetetu, a time e ujedno olakati rad i nastavniku i ostaloj djeci:
-
Pojasnite djeci pravila ponaanja u razredu. Pravila su vana i bitno je djeci dati informaciju o
tome to nastavnik oekuje od njih. Ta pravila trebaju biti pozitivna, izraena u terminima
poeljnih ponaanja. Poeljno ih je napisati i izloiti, tako da ih sva djeca vide. Ne preporuuje se
izricati vie od pet pravila.
Razlikujte nemogunost od neposlunosti. Na primjer, kada dijete kae ne znam ili ne mogu,
ono treba poduku ili pomo. Neu ili ne elim zahtijeva prije dogovorenu sankciju.
Pravila u uenju:
-
Razdijelite gradivo na manje dijelove. Postavljeni ciljevi u uenju trebaju biti realistini i ostvarivi.
Kod akademskog uspjeha hiperaktivne djece planiranje je iznimno bitno. Ono djetetu daje
strukturu i olakava uenje.
Sloene upute pri rjeavanju zadataka ili testova razbijte u vie jednostavnijih uputa. Pitajte
hiperaktivnog uenika da ponovi to treba raditi kako biste provjerili razumijevanje zadatka. Kod
mlae djece preporuuje se da se upute daju jedna po jedna.
Preferirajte usmeno ispitivanje. Hiperaktivna djeca postiu bolje rezultate i bolje e pokazati svoje
znanje usmenim odgovaranjem. Smanjite broj pismenih zadataka, i ako je potrebno, produljite
vrijeme rada hiperaktivnom djetetu.
Kada dajete upute cijelom razredu, stanite kraj hiperaktivnog uenika dok to radite. Za
objanjavanje zadatka koristite se njegovom knjigom, tekom, radnom biljenicom kao primjerom.
Hiperaktivna djeca esto imaju nisko samopotovanje koje dovodi do izbjegavanja rada u koli zbog
straha od neuspjeha. esto takva djeca imaju i tekoa s uenjem, ne zbog nedostatka sposobnosti
ve zbog emocionalnih tekoa. Ako uenik postie loe rezultate, smanjite opseg zadanog materijala,
a ne njegovu teinu. Takoer, kod takve djece je korisno usmjeravanje na pozitivne karakteristike i
postignua.
Hiperaktivnoj djeci moe se smanjiti frustracija tijekom nastave omoguavajui kratke pauze, ili izlazak
iz razreda. Takoer, takvo dijete moe dobiti i neke posebne obveze, poput voenja brige o kredi ili
spuvi, koje mu omoguavaju promjene aktivnosti, daju mu osjeaj vanosti i smanjuju napetost i
nemir.
Hiperaktivna djeca trebaju prijatelje jednako kao i druga djeca. Ponekad ona nemaju adekvatne
socijalne vjetine ili ih rabe na pogrean nain. Socijalne vjetine mogu se uiti i razvijati i u razrednoj
sredini, od ega e koristi imati sva djeca. Unutar razreda, kroz igru i slobodne aktivnosti moete:
-
poticati razvoj socijalnih vjetina kroz rad u malim grupama. Takav rad, zasigurno, zahtijeva stalni
nadzor i praenje procesa koji se odvijaju u malim grupama. Napravite fleksibilne grupe i
osigurajte da hiperaktivna djeca rade s drugom djecom,
biti model prema kojem djeca mogu uiti dobre socijalne vjetinei sami rabite pozitivne
komentare o radu uenika, interakcije i atribute,
usvojiti naelo da je svaki uenik vrijedan lan grupe; nastojite poticati suradnju, a ne kompeticiju
u razredu.
Hiperaktivna djeca mogu biti iznimno zahtjevni uenici. Za nastavnike je vano imati na umu da ta
djeca imaju ozbiljan problem. Veini ljudi ta je perspektiva strana jer se ne radi o sljepoi, gluhoi,
invaliditetu ili cerebralnoj paralizi. No, iako se na prvi pogled ini da je s hiperaktivnom djecom fiziki
sve u redu, specifian nain funkcioniranja njihova sredinjeg ivanog sustava stvara vie problema
u njihovu svakodnevnom funkcioniranju. Hiperaktivno e dijete uspjeno uiti u sredini koja podrava
individualne razlike unutar fleksibilnog, strukturiranog pristupa, dok e usmjeravanje na razlike dovesti
do njihove stigmatizacije i osamljivanja. Vano je razumijevanje i adekvatno reagiranje na djetetove
uspjehe i njihovo vrednovanje. Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na brian stav nastavnika i, kao
posljedica toga, visoko su motivirana i postiu sjajne rezultate.
Za uspjeno kolovanje hiperaktivnog djeteta od iznimnog je znaenja suradnja roditelja i nastavnika.
Roditelji trebaju biti upoznati sa kolskom rutinom i oekivanjima koja su postavljena pred dijete.
Meusobna podrka roditelja i nastavnika je presudna, i obje strane mogu nauiti jedna od druge: o
efektivnim nainima rjeavanja nekih nepoeljnih ponaanja, snagama djeteta i pozitivnim stranama,
motivaciji djeteta. Pri tome, osim otvorene i efektivne komunikacije informativka moe biti korisna za
razmjenu informacija o postignuu, zadaama ili moguim tekoama.
67
Otkrivanje disleksije
U naem drutvu ni na jednom obrazovnom stupnju nema sustavnog i organiziranog praenja ili
ispitivanja djece kojemu bi cilj bio otkrivanje disleksije.
1. Djeji vrtii
Iako se ve u predkolskom razdoblju mogu uoiti simptomi to upuuju na disleksiju, to se u praksi,
naalost, rijetko dogaa jer roditelji i odgajatelji nisu dostatno educirani, a logopeda u vrtiima ima
premalo. Ako su u djeteta primijeene tekoe, postoji zakonska obaveza da djeji vrti tu informaciju
proslijedi izravno komisiji koja e dijete pregledati pri upisu u osnovnu kolu.
Djeca koja pokazuju simptome disleksije morala bi ve u djejem vrtiu poeti terapiju.
2. Upisivanje djeteta u osnovnu kolu
Prilikom upisa u osnovnu kolu, za svu se djecu obvezno komisijski utvruje psihofiziko stanje.
Komisiju ine lijenik, psiholog ili pedagog, defektolog i uitelj, a osnivaju je opinski (gradski) organ
uprave odgovoran za poslove kolstva i opinski organ uprave mjerodavan za poslove zdravstva.
Dio provjere psihofizikog stanja djeteta koji obavljaju kolski lijenici standardiziran je i jednak za svu
36
djecu u Hrvatskoj , dok drugi dio, koji obavljaju struni suradnici i uitelji, nije standardiziran i u
razliitim je kolama razliit. Procedura provjere psihofizikog stanja djeteta uobiajeno ne ukljuuje
ispitivanja iz kojih bi komisija mogla zakljuiti da dijete ima tekoe koje upuuju na disleksiju.
Logoped (u Pravilniku o upisu djece u osnovnu kolu navedeno je openitije: defektolog) moe,
ali ne mora obvezno biti lan ove komisije. Ako dijete ne pregleda logoped, mala je vjerojatnost da e
36
prema: Vesna Jurea (urednica), Prirunik za lijenike kolske medicine, Pregled prije upisa u prvi razred
osnovne kole, Zagreb, 1998.
68
se otkriti simptomi disleksije, jer strunjaci drugih struka, to jest struni suradnici u kolama
psiholozi, pedagozi i uitelji, najee nisu za to educirani.
Ipak, u nekim kolama gdje kolski logopedi ispituju djecu ili gdje su lanovi komisije u tom smislu
educirani, ustanovit e se koja djeca imaju tekoe. Komisija treba poduzeti daljnje potrebne korake i
upozoriti roditelje.
O ishodu utvrivanja psihofizikog stanja djeteta za upis u osnovnu kolu daju se rezultati roditelju ili
staratelju, a za kolu se obvezno u rubriku Napomena" upisuju upute o primjeni odgovarajuih
pedagokih postupaka i mjera koje, eventualno, zahtijeva djetetovo psihofiziko stanje.
69
kola mora zadovoljavati odreene kriterije pri opservaciji djeteta s disleksijom. To znai da mora
imati zaposlenog pedagoga ili psihologa i osiguranu suradnju defektologa, lijenika i socijalnog
radnika. Pedagoku opservaciju provodi uitelj koji nije poetnik u suradnji s tim strunjacima.
kola u kojoj se provodi opservacija duna je izraditi program za nju; izrauje ga zajedniki struni tim
sastavljen od lana komisije koja je dijete uputila na opservaciju, defektologa, pedagoga ili psihologa,
uitelja u koli i lijenika u primarnoj zdravstvenoj zatiti, a po njegovoj ocjeni i lijenika odgovarajue
specijalnosti, socijalnog radnika i dr. Ako kola nema u sastavu nekoga od spomenutih strunjaka,
mora ga angairati izvanjskom suradnjom. Koordinator strunog tima za opservaciju u osnovnoj koli
37
Treba napomenuti da se u Naputku za rad strune ekipe za opservaciju djece s tekoama u razvoju
70
38
odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju. Prilog br.1 tog pravilnika je orijentacijska lista
vrsta i stupnjeva tekoa u razvoju, gdje se pod tokom 3 (poremeaji govorno - glasovne
komunikacije i specifine tekoe u uenju) navode smetnje u itanju (disleksija, aleksija), pisanju
(disgrafija, agrafija) i raunanju (diskalkulija, akalkulija).
Ovdje treba upozoriti na nerazjanjen termin koji se stalno susree u zakonima i propisima: lake i
tee tekoe. Osim navedene orijentacijske liste tekoa gdje se one samo nabrajaju, nema i
standardizacije po kojoj bi se odredilo koja je djetetova tekoa laka, a koja tea, bilo prema
dijagnozi, bilo po opsegu tekoe ili drugim kriterijima. Disleksija je u svakodnevnom ivotu u
usporedbi s mnogim drugim tekoama ili bolestima, laka tekoa, ali upravo u kolovanju ona
izaziva velike i teke probleme u djece.
Osnovno kolovanje uenika s lakim tekoama u razvoju (u koje se u ovom sluaju ubraja i
disleksija) provodi se u osnovnoj koli prema organizacijskim oblicima koji osiguravaju njihovu
potpunu integraciju u redovito kolovanje.
esto citirani lanak 4. Pravilnika o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u
razvoju glasi:
Potpuna odgojno-obrazovna integracija ostvaruje se ukljuivanjem uenika s lakim tekoama u
razvoju u razredni odjel osnovne kole, u pravilu od I. do IV. razreda.
U razredni odjel mogu se ukljuiti do tri uenika s tekoama u razvoju, a takav odjel ne moe imati
sveukupno vie od 25 uenika.
Uenik s tekoama u razvoju iz stavka 1. ovoga lanka svladava redovne ili prilagoene nastavne
programe individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoi defektologa odgovarajue
specijalnosti.
Dijete moe u takav primjeren oblik odgoja i obrazovanja biti upueno (kao to je ve naznaeno)
nakon pedagoke opservacije ili bez nje. To moe biti pri upisu u osnovnu kolu ili poslije, tijekom
kolovanja, ako se pokae potreba. Odluku o tome donosi opinsko (gradsko) tijelo uprave zadueno
za kolstvo.
Prema postojeim zakonima i propisima dva su takva organizacijska oblika. U oba uenik je ukljuen u
razredni odjel osnovne kole:
1. redoviti program uz individualizirani pristup (uz strunu pomo logopeda ili bez nje),
2. prilagoeni program uz individualizirani pristup (uz strunu pomo logopeda ili bez nje).
(Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete, broj 2, 1993.) kao koordinator navodi defektolog ili pedagog, meutim taj
pravilnik pisan je openito, za sve vrste tekoa i bolesti djece. Kada se radi o disleksiji koordinator bi trebao biti
logoped.
71
39
u pisanoj provjeri znanja esto e biti potrebno dulje vrijeme za rjeavanje nego to je to uobiajeno, ili
manji broj zadataka,
ponekad e biti potrebno prilagoditi pisani materijal,
ako uenik ima tekoa u itanju (disleksija), znanje treba provjeravati vie usmeno, ili e mu se itati
pitanje, na koje e on odgovoriti usmeno ili pismeno. Sline su metode i kod disgrafije. Dislektine
smetnje mogu utjecati i na provjeru znanja iz matematike, pa e ueniku netko proitati problemski
zadatak, a matematiki sadraj raunanja on mora rijeiti sam.
Prilagoeni program uz individualizirani pristup
Prilagoeni je program u praksi neto rjei za djecu s disleksijom. Obino se to dogaa kad su
djetetove tekoe vrlo jake ili su kombinirane s nekim drugim smetnjama, te u sluajevima kad se
tekoe kasno otkriju pa dijete nije usvojilo osnove kolskog programa.
Prilagoeni program izrauje se za svakog uenika posebno. Nema univerzalnoga prilagoenog
programa za sve uenike s tekoama u razvoju, neovisno o vrsti i stupnju tekoe. Izrauje ga uitelj
u suradnji s defektologom i drugim strunim suradnicima u koli. Za disleksiju to treba biti logoped.
Prilagoeni program za svakog uenika s rjeenjem potrebno je izraditi do kraja rujna za svaku
kolsku godinu i usvojiti ga na uiteljskom vijeu. Poeljno je da bude dostupan uenikovom roditelju,
(skrbniku, staratelju). Trebalo bi ga priloiti u dnevnik razrednog odjela.
Prilagoeni program oituje se u smanjenoj teini i veliini nastavnog programa, te obogaivanju
nastave posebnim metodama, sredstvima i pomagalima.
40
Pri izradi prilagoenih programa, a osobito pri njihovu ostvarivanju, valja ispuniti sljedee preduvjete ,
tj. potrebno je:
38
72
utvrditi realnu (trenutnu) razinu uenikovih sposobnosti i znanja za svako nastavno podruje
(inicijalno ispitivanje obvezatno je za svako nastavno podruje svake kolske godine),
prihvatiti injenicu da dio uenika s tekoama u razvoju moe napredovati jednako (u svim ili
nekim podrujima) kao i njihovi vrnjaci, a dio samo do odreene granice, ali nema uenika koji
se ne moe odgajati i obrazovati sukladno svojim razvojnim sposobnostima.
Ueniku s tekoama u razvoju ne treba nuno prilagoivati sve sadraje iz svih nastavnih predmeta,
to znai da se na poetku svake kolske godine utvruje iz kojih nastavnih predmeta treba izraivati
prilagoeni program. Iako iz zakonskih odredba slijedi da bi se prilagoeni program mogao izraditi za
samo jedan predmet (npr. matematiku), u praksi je to iznimno rijetko.
Na kraju svake kolske godine izvjeuje se tijelo uprave koje je donijelo rjeenje o uenikovim
napredovanjima s prijedlogom za nastavak kolovanja.
Posebna dodatna pomo ostvaruje se u posebno opremljenom prostoru u koli, s defektologom
odgovarajue specijalnosti i trajnim ili povremenim ukljuivanjem u rehabilitacijske programe
specijaliziranih organizacija.
Budui da rad s uenicima koji imaju prilagoeni program od nastavnika zahtjeva poseban trud i
vrijeme to ga posveuju individualno tom ueniku, takav razredni odjel ne smije biti prevelik. U
Pravilniku o broju uenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj koli
41
to je i
41
73
treba napomenuti da su i sami zakoni i podzakonski akti u tom dijelu prilino nejasni i nedostatno
objanjeni.
esto se u praksi dogaa da se zbog nedostatne educiranosti nastavnika redoviti program uz
individualizirani pristup ili prilagoeni program ne mogu u potpunosti provoditi, iako dijete ima rjeenje.
To je posebno izraeno od 5. razreda osnovne kole. Za uspjean individualizirani pristup djetetu s
disleksijom trebalo bi dodatno educirati sve nastavnike predmetne nastave, jer za kvalitetan rad ne
zadovoljavaju samo okvirne upute. Meutim, takva zakonska obaveza ne postoji. Zatim, uitelji
razredne i predmetne nastave te struni suradnici koji se ele sami educirati, redovito nemaju za to
prilike jer su takve edukacije rijetke, literature na hrvatskom jeziku je malo, a ostala je tee dostupna.
Uenik s teim zdravstvenim tekoama (u koje se ubraja disleksija) moe se upisati s manjim brojem
bodova, i to do 15 posto (ovisno o stupnju oteenosti) od bodovnog praga koji je kola utvrdila za
upis. O tome odluuje upisno povjerenstvo i ravnatelj kole na temelju dokumentacije to je uenik
42
odgovarajui dokument (zdravstveni list, lijeniku svjedodbu, uvjerenje ili potvrdu) nadlenog
lijenika koji je pratio uenika tijekom prethodnog kolovanja.
42
Prema Odluci o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje kole, lanak B.4.4. Upis
uenika s teim zdravstvenim tekoama, travanj 2005.
75
43
44
glasi:
43
76
psihofizikog stanja djeteta pri upisu u osnovnu kolu ustanovi da dijete ima simptome disleksije ili ako
se to ustanovi u tijeku kolovanja (u oba sluaja to se dogaa najee ako kola ima zaposlenog
logopeda, koji e prepoznati simptome). Za ovaj tipa terapije dijete ne treba dobiti posebnu dijagnozu
(u obliku dokumenta), a logoped odluuje je li potrebno dijete poslati na dodatnu dijagnostiku
(psihologu, neurologu i sl.). Iako djeca imaju zakonsko pravo na ovu terapiju, na alost, logopeda je
premalo, pa je najee takva terapija prekratka.
Terapija kod logopeda zaposlenih u ustanovama to ih financira Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje
Za ovaj oblik terapije potrebna je dijagnoza, tj. nalaz i miljenje logopeda i psihologa. Na temelju
dijagnoze dobiva se uputnica za logopedsku terapiju od lijenika primarne zdravstvene zatite kod
kojega je dijete prijavljeno. Svaki mjesec treba zatraiti novu uputnicu.
Ova skupina logopeda zaposlena je u bolnicama ili specijaliziranim ustanovama. Ponekad takve
ustanove surauju sa kolama, pa logopedi obavljaju terapiju u koli.
Logopedi koji rade u bolnicama i domovima zdravlja (za razliku od kolskih logopeda) bave se i
ostalim problemima (mucanjem, afazijama itd.), tako da ne mogu primiti velik broj djece s disleksijom.
Djeca s disleksijom dolaze tim logopedima obino zato sto u koli nemaju logopeda ili jedan radi s
previe djece, a takoer i kad je to ustanova koja se bavi uz ostalo i tim tipom terapije.
Treba napomenuti da u Hrvatskoj nema ni jedne javne ustanove koja se primarno bavi disleksijom,
unato velikom broju djece s tim tekoama.
45
44
45
77
plaa uveava, i to :
-
5%,
12%,
7%,
15%.
Iz kolektivnog ugovora nije jasno je li uitelju plaen i rad po redovnom programu uz individualizirani
pristup. Trenutano je u osnovnim kolama najee plaen samo rad po prilagoenom programu.
78
razvoju) naknada za rad obraunava se tako da se vrijednost odranog sata redovite nastave uvea
za 10 %.
Budui da se u ovom ugovoru ne spominje izriito prilagoeni program (za razliku od kolektivnog
ugovora za osnovne kole), slijedi da je u srednjim kolama dodatno plaen rad s uenicima s
tekoama koji pohaaju nastavu i po redovnom i po prilagoenom programu.
Svatko je pri itanju podloan umoru i zamoru oiju. Kada se dugo koncentriramo na neki dio teksta,
rijei se mogu zamutiti od umora i naprezanja oiju. To stanje nije dugotrajno, mirkanjem se moe
brzo ispraviti. Umorna osoba esto grijei u itanju.
Osobe s disleksijom esto dok itaju osjeaju vizualnu nelagodu. Na primjer, kada gledaju u stranicu s
tekstom, neke osobe s disleksijom ne uspijevaju fokusirati pozornost na tekst, nego na praznine. To
se esto opisuje kao da tekst tee po stranici.
U ostalih napor koncentracije moe uzrokovati tekoe u interpretaciji teksta. Rijei i tekst mogu
izgledati kao da se kreu po stranici ili kao da se ljuljaju.
Svatko tko ima tekoe s itanjem, treba se jae koncentrirati da bi ispravno interpretirao tekst i
zapamtio proitano. Sve to smeta koncentraciji, na primjer vizualna smetnja, poveava problem.
Crni tisak na bijelom papiru uzrokuje nelagodu. Bijeli papir, osobito ako je sjajan, moe zasljepljivati.
Napor uzrokovan vizualnim smetnjama pri itanju dade se ublaiti. Ako tekst oblikujete prikladno za
osobe s disleksijom, i drugima e biti lake.
U nastavku su nabrojene jednostavne upute koje pomau svakom itau da od itanja ima najvie
koristi.
80
1. Koncipiranja teksta
Piite u kratkim reenicama.
Izbjegavajte velike tekstualne cjeline, piite u kraim odlomcima.
2. Slova i znakovi
Upotrebljavajte sans serif slova (slova bez kratkih crtica na krajevima), kao to su Arial i Comic
Sans.
Nastojite da veliina slova bude 12 pt ili vie.
Nemojte upotrebljavati slova manja od 11 pt.
Poveajte razmak izmeu slova i redaka.
Upotrebljavajte podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova, izbjegavajte kosa slova (italic) i
podcrtani tekst.
Izbjegavajte podcrtavanje naslova ili nizova rijei, to moe uzrokovati vizualno spajanje rijei.
3. Izgled teksta
Neka redci budu poravnani na lijevoj strani, izbjegavajte obostrano poravnanje.
Uvlaite pojedine retke teksta da biste razdijelili tekst u manje cjeline.
Nastojte tekst organizirati u natuknicama ili s pomou numerikog nabrajanja u odvojenim redcima, a
ne u kontinuiranom nizu.
Odvajajte reenice dvostrukim razmakom.
Ne poinjite reenicu na kraju retka.
Upotrebljavajte iroke margine.
Piite naslove i podnaslove.
Ostavljajte prazan redak izmeu odlomaka.
4. Prezentacija informacija
Upotrebljavajte papir u boji umjesto bijeloga. Nema univerzalne preporuke za boju papira, jer razliitim
osobama odgovaraju razliite pozadine. Ipak, ini se da je najomiljenija krem boja.
Oblikovanje stranice treba biti jednostavno. Pozadinska grafika moe tekst uiniti teko itljivim.
Ne upotrebljavajte mnogo vrsta pisama (fontove).
Na letku ili plakatu koji oglaava neki dogaaj, grupirajte zajedno osnovne informacije kao to su
mjesto i vrijeme odravanja.
5. Oglasne ploe
Oglase u javnim prostorima je lake itati ako je tekst tiskan i ako je u boji.
6. Popratne upute za prezentaciju informacija
Letci su idealni za objanjenje nekog procesa ili postupka.
Grafiki prikazi pridonose isticanju neke informacije.
Lista uputa u natuknicama korisnija je od kontinuiranog teksta, ako elimo objasniti neki postupak.
Treba dati objanjenje kratica i dijalektalnih rijei.
Na poetku teksta treba biti sadraj, a na kraju indeks.
81
7. Oblikovanje web-stranice
Kretanje unutar stranice treba biti jednostavno. Prijeko je potreban sadraj stranice.
Korisno je da se stranica moe itati i kada korisnik nije prikljuen na Internet.
Tekst koji se kree izaziva probleme u ljudi s tekoama u itanju.
Grafiki prikazi i tabele izgledaju efektno, ali esto zahtijevaju dugo vrijeme za spremanje na lokalno
raunalo.
Korisniku treba biti jasno koje je stranice posjetio i na kojoj se trenutno nalazi.
Neki korisnici preferiraju crna ili tamno plava slova na blijedoj plavoj ili utoj pozadini. Na nekim webstranicama moe se birati boja pozadine.
Mnoge osobe koje su u svojim profesionalnim ivotima postigle zamjetne karijere, koje su zaduile
ovjeanstvo epohalnim otkriima, u ijim umjetnikih ostvarenjima uivaju generacije, imale su
disleksiju. Meu njima nalaze se znameniti umjetnici, znanstvenici, sportai, politiari, ak i vrlo plodni
pisci, kao to je, na primjer, bila Agata Christie. Mnogi od njih ostavili su nam svjedoanstva o svojim
tekoama, o problemima u kolovanju, nerazumijevanju okoline. Njihovi primjeri ohrabrenje su za
svaku mladu osobu s disleksijom, ali i za roditelje djece s disleksijom. Oni pokazuju da disleksija nije
trajna konica u intelektualnom napretku, ve tekoa s kojom se moe uspjeno raditi i zadovoljno
ivjeti.
Bojan Navojec, mladi glumac velikog talenta. Odmah nakon diplome zapoljava se u Kazalitu
Gavella, zatim radi u Kazalitu Trenja i u Teatru Exit. Sve ee se pojavljuje na televiziji, dug je
popis filmova u kojima je igrao. Dobiva izvrsne kritike, odigrao je mnogo zapaenih uloga.
Otvoreno govori o svojim problemima u vezi s disleksijom u intervjuima, na TV-emisijama i time znatno
pridonosi informiranju i edukaciji javnosti o problematici disleksije.
Iz intervjua: "U koli sam se izvjebao uiti napamet jer mi je bilo lake pamtiti to itaju druga djeca
nego nego se sam hrvati sa slovima pa mi je danas moda lake nego drugim glumcima zapamtiti
tekst. Disleksija je esta, ali je mnogi skrivaju jer je nepopularna. Kao - odrastao ovjek a teko ita.....
82
Kao klincu u razredu ti se smiju, podcjenjuju te, no svaki se nedostatak uvijek negdje referira
pozitivno, svaka mana donosi neku vrlinu."
Dragojla Jarnevi (1812-1874) karlovaka knjievnica, ilirska pjesnikinja. Poznat je njezin lik, istaknut
unutar skupine ilirskih velikana na Bukovevu sveanom zastoru HNK u Zagrebu. Pisala je novele,
romane, pedagoke lanke i drame (izgubljene su). Nedavno je tiskan njezin kompletan dnevnik, koji
je pisala od 1833. do 1874. godine. Taj dnevnik iznimno je zanimljivo, vrlo opseno djelo koje govori o
jednoj osobi ispred svog vremena.
Dragojla Jarnevi bila je uiteljica. Izvela je prvi zabiljeeni penjaki pothvat u Hrvatskoj - 1843. godine
popela se uz stijenu Okia (Samoborsko gorje).
U rukopisu njezina dnevnika vide se karakteristine pogreke: premjetanje slova (namastir, Ozajl),
pogrena interpunkcija, akcenti bez logike, krivudavi redovi. Tijekom dugogodinjeg pisanja prolazi
kroz faze uenja pisanja, uenja hrvatskog jezika, prelazi s njemakoga na hrvatski, s gotice na
latinicu. Dragojla Jarnevi je primjer osobe koja je svojim marljivim radom i snagom talenta svladala
tekoe disleksije, i to u vrijeme kad se o tome nije nita znalo i kada nije postojala struna pomo.
GLAZBENICI
Noel Gallagher, Scott - '5ive, Harry Belafonte, Enrico Caruso, Nigel Kennedy, John Lennon
Domaa literatura
Tony Buzan, Koristite svoju glavu, Izvori, Zagreb,1999.
Mira udina - Obradovi, itanje prije kole, prirunik za roditelje i odgajatelje, kolska knjiga, Zagreb,
2002.
Mira udina - Obradovi, Igrom do itanja, igre i aktivnosti za razvijanje vjetine itanja, kolska
knjiga, Zagreb, 2002.
Ronald D. Davis, Eldon M. Braun, Dar disleksije, Zato neki od najpametnijih ljudi ne znaju itati i kako
mogu nauiti, Alinea, Zagreb, 2001.
Ines Gali-Jui, Djeca s tekoama u uenju, Rad na spoznajnom razvoju, vjetinama uenja
emocijama i motivaciji, Ostvarenje, Lekenik, 2004.
Devdet Hadiselimovi, Otkrivanje poremeaja u itanju, grupni postupci za ispitivanje objektivnih i
subjektivnih simptoma poremeaja u itanju, Prirunik za kolske psihologe i pedagoge, kolska
knjiga, Zagreb, 1984.
Dubravka Kocijan Hercigonja, Gordana Buljan Flander, Dinka Vukovi, Hiperaktivno dijete uznemireni roditelji i odgajatelji, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004.
Lelia Ki-Glava, Rea Fulgosi-Masnjak, Do prihvaanja zajedno: integracija djece s posebnim
potrebama, prirunik za uitelje, Hrvatska udruga za strunu pomo djeci s posebnim potrebama IDEM, Zagreb, 2002.
T.R Miles, Elaine Miles, Sto godina disleksije, sto godina istraivanja i prakse, Naklada Slap, Zagreb,
2004.
Ilona Posokhova (urednica), Kako pomoi djetetu s tekoama u itanju i pisanju, Ostvarenje, Lekenik,
2000.
84
Ilona Posokhova (urednica), Razvoj govora i prevencija govornih poremeaja u djece, Ostvarenje,
Lekenik, 2000.
Miroslav Pospi, Obrazovanje i neurorazvojne funkcije odgovorne za uenje, Prirunik za nastavnike,
roditelje i uenike, HSUDCP, Zagreb, 2003.
Mahesh Sharma, Ilona Posokhova (urednica), Matematika bez suza (kako pomoi djetetu s
tekoama u uenju matematike), Ostvarenje, Lekenik, 2001.
Gyda Skat Nielsen, Birgitta Irvall, Smjernice za knjinine slube i usluge za osobe s disleksijom,
Hrvatsko knjiniarsko drutvo, Zagreb, 2004.
Vladimir Stani, Marta Ljubei, Miljenje, jezik i govor, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994.
Vlasta Vizek Vidovi, Psihologija obrazovanja, Udbenici Sveuilita u Zagrebu, IEP, Vern, Zagreb,
2003.
David Wood, Kako djeca misle i ue, Educa, Zagreb, 1995.
Osobe s disleksijom mogu se ulaniti u ovu knjinicu i posuivati knjige koje se sluaju s audiokaseta.
Pri ulanjenju korisnik dobiva besplatno popis knjiga iz kojega odabire onoga to eli itati. Korisnici
mogu doi sami po knjige ili ih mogu naruiti dostavom na telefonski poziv. Popis knjiga snimljenih na
audiokasetama nalazi se i na web-stranici knjinice.
Dodatne informacije vezane uz posudbu knjiga i asopisa moete dobiti na telefone: 01 48 12 504
(knjinica) i 01 48 12 509 (Sanja Frajtag, ravnateljica knjinice) ili na web-stranici knjinice. (http://freezg.hinet.hr/hkzsl)
Adresa:
Hrvatska knjinica za slijepe,
Drakovieva ulica 80/I, pp.231, 10000 Zagreb
Radno vrijeme:
ponedjeljak i etvrtak 8 - 18 sati
utorak, srijeda i petak 8 - 16 sati
Telefon: 385 (0)1 48 12 509, 385 (0)1 48 12 504
Fax: 385 (01) 48 12 507
E-mail: cl.blind@zg.htnet.hr
Web-stranica: http://free-zg.htnet.hr/hkzsl/
Dijagnostiki materijal
Jadranka Bjelica, Ilona Posokhova, Dijagnostiki komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika,
itanja i pisanja u djece, prirunik, Ostvarenje, Lekenik, 2001.
Dijagnostiki komplet je namijenjen strunim suradnicima u predkolskim ustanovama i osnovnim
kolama, te uiteljima. Odreuje sve vane aspekte govorno-jezinog razvoja i kognitivnih funkcija
potrebnih za poetak usvajanja itanja i pisanja. Takoer odreuje stupanj razvijenosti spoznajnih
funkcija i jezine sposobnosti kolske djece.
Pomagala za vjebanje
Marko Aleri, Katarina Franjec, Jezik i ja 1, itanje i pisanje s razumijevanjem, vjebenica iz
hrvatskog jezika za uenike 1. do 4.razreda osnovne kole, Alfa, Zagreb, 2002.
eljka Vuini, Uimo opaati, Vjebenica za opaanje i snalaenje u prostoru (4-7g.), Foma, Zagreb,
eljka Vuini, Mala kola, Vjebenica za pripremu polaska djeteta u kolu, Foma, Zagreb,
Vesna Hrvoj, Katica Pukari, Pokai to zna, Vjebenica za razvoj grafomotorike 1, (5-7 g.), Foma,
Zagreb,
86
Vesna Hrvoj, Katica Pukari, Pokuaj neto novo, Vjebenica za razvoj grafomotorike 2, (6-7 g.),
Foma, Zagreb,
Aleksandra Vivoda, Boica Kamenar, Dobar dan, kolo, Radni listovi za djecu predkolske dobi i
uenike prvoga razreda osnovne kole, (od 5 do 8 g.), Foma, Zagreb,
Vesna Orehovec, Brojevi i slova, Radni listovi za djecu predkolske dobi (od 5 do 7 g)., Foma, Zagreb,
Silvija Philipps, Igre olovkom, predvjebe pisanja, (3-6 g.), Foma, Zagreb,
Lucija Puljak, Mirjana Peec, Vjebenica za razvoj grafomotorike, predvjebe za pisanje, kolska
knjiga, Zagreb, 1997.
Ines Falak, Hrvatski jezik 2, vjebenica, radni listovi za 1.razred osnovne kole, Profil, Zagreb,1995.
U razgovoru izmeu Jima i uiteljice otvara se problem spremnosti za kolu u svoj njegovoj sloenosti.
Prije svega da spremnost za kolu nije statiko, dostignuto stanje, nego niz stalnih progresivnih
promjena, to je proces. Spremnost nije apstraktan pojam, povezana je s neim, odnosno ona je uvijek
spremnost za neto, u ovom sluaju za uenje itanja. Zatim, poetkom kole neko dijete nije
podjednako spremno za sve zadatke koji ga u koli oekuju. Jim je spreman za neke aktivnosti i
zadatke u svezi s uenjem itanja, a za neke tek postaje spreman. Njegovo zanimanje za neke
aktivnosti indikator je nadolazee spremnosti, odnosno ono istovremeno pomae da se spremnost
lake postigne. K tome Jim posjeduje u izvjesnoj mjeri ono to se zove metakognitivno znanje o
itanju, naime to je u stvari itanje i emu ono slui. Zanimanje za itanje i metakognitivno znanje o
itanju proimaju se uzajamno i snani su motivi koji odravaju povoljan kontakt Jima s itanjem.
itanje se na neki nain nastavlja, odnosno tek e uslijediti. I na kraju, cijeli je proces pedagoki
osjetljiv i njime vjeto upravlja uiteljica, ona ne pouruje Jima. Taj se proces u stvari moe lako
naruiti i pokvariti nekom neprimjerenom grubou ili povrnou. Dananje kole su, naalost, pune
djece koja imaju potekoa u itanju i prema njemu osjeaju manju ili veu odbojnost. Jim je savladao
tzv. preditake vjetine i sve je spremniji za naredni ozbiljan korak: stvarno uenje itanja. Jednoga
dana on bi, a to je dugoroni cilj, mogao dobro itati, uivati u itanju i voljeti ga.
Mirna je povuena, tiha djevojica. Premda ima est godina i osam mjeseci, teko joj ide
skoro sve to se radi u koli. Spora je, dugo trai biljenicu ili pribor u torbi. Pie sporo i s
velikim naporom, neki su joj znakovi kao u ogledalu, a ono to je napisala esto brie. Ne
moe izdvojiti poetni glas neke rijei i pri tome katkad zaplae. Na odmoru je vedrija,
ali preteno gleda kako se djeca igraju. Jedva eka odlazak kui, brzo sve nagura u torbu
i uri, skoro trei kui.
Za razliku od Jima, koji je uglavnom spreman za kolu i otvoren je prema novom znaajnom iskustvu
uenja itanja (a vjerojatno i prema drugim znaajnim zadacima i aktivnostima u koli), Mirna je vrlo
udaljena od uspjenog susreta s itanjem, najvanijeg zadatka poetka kolovanja. Naprotiv, do
88
uspjenog susreta vjerojatno i nee doi, jer ona u svezi s itanjem ve doivljava prve neuspjehe i
neugodnosti. Nedostaju joj potrebne socijalne vjetine za ivot u grupi, pisanje je zamara, nesigurna je
i nesretna. Mnogo bi joj bolje odgovarao neki leerniji kompenzacijski program predkolske ustanove.
Poslije nekoliko mjeseci sve bi to u koli ilo neto lake, a izgledi za uspjean poetak bi porasli.
Naa dva primjera nisu ba najudaljeniji sluajevi spremnosti, odnosno nespremnosti za kolu, ali
recimo da su tipini. Cijeli razred prua znatno arolikiju sliku, pa je rad uitelja na poetku osnovnog
kolovanja jedan od najsloenijih poslova. kola je kao institucija u odnosu na te kompleksne zadatke
uglavnom neuspjena, budui da je poprilino inertna i kruta, i u svijetu i kod nas. Margaret Donaldson
upozorava: "Openito je priznato da u trenutku polaska u kolu postoji dubok jaz izmeu djece koja su
najvie pripremljena za kolsko uenje i one koja su najmanje pripremljena. Zato se postavlja pitanje
kako da se taj jaz to prije otkloni, jer e se, ako se to ne uini dovoljno brzo, jo vie produbiti"
(Donaldson, 1982, str. 85).
Individualne razlike same po sebi ne bi nas trebale brinuti, jer su osnovna ivotna injenica i normalna
injenica svake odgojno-obrazovne grupe. Naalost, nije tako. kola se kao institucija vrlo teko nosi s
pojavom individualnih razlika. Ne uspijeva to zadovoljavajue rijeiti ni u sluaju poetka kolovanja i
spremnosti djece za kolu. Mnoga djeca dolaze manje ili vie nespremna za kolu, a neka od njih
zavravaju na stazi dugotrajnoga neuspjeha i svojevrsnoga stradavanja.
Taj osnovni nesporazum djeteta i kole pokree posvuda u svijetu brojna pitanja.
Pitanja u "glavama strunjaka" postaju problemi i hipoteze njihovih brojnih istraivanja. Oni ele
objasniti, istraiti uzroke i veze, dokazati. A tu su i ona praktina pitanja: kako postii da oni koji
upravljaju kolama i propisuju njihov rad upoznaju rezultate istraivanja i, u skladu s njima, mijenjaju
organizaciju i nain rada u koli. Brojna pitanja brinu i neke roditelje na poetku kolovanja njihove
djece: Hoe li uspjeti? Je li dovoljno spreman? Moda bi bilo bolje da prieka sljedeu godinu? to
ako ...? Itd.
Razumije se da i djecu mue mnoga pitanja prije kole ili prvih dana ivota u razredu. Nekim pitanjima
koja navodi H. Martin: "to se oekuje od mene?, to e biti ako ...?, Tko me (ne)voli?, Tko je
najjai?" (Martin, 1975, str. 139), mi emo dodati i ona svojstvena nespremnoj djeci, popraena
osjeajima krivnje i gorine: "Zato svima ide bolje nego meni?, Zato me uiteljica ne voli?, Zato
sam tako glup?, Zato ..."?
Premda bi ovdje valjalo izloiti brojne aspekte sloene pojave (ne)spremnosti za kolu, mi emo se,
nakon osnovne definicije spremnosti za kolu, usredotoiti na pojavu (ne)spremnosti za poetno
itanje.
Spremnost za kolu definirali bismo kao dinamiku i manje ili vie uravnoteenu kombinaciju tjelesnih,
(meta)kognitivnih, emocionalnih i socijalnih razvojnih obiljeja djeteta, koja mu omoguuje da se
manje ili vie uspjeno sueli s programskim zahtjevima (poetnog) kolovanja i sloenou kolskoga
ivota. Slina bi, donekle modificirana, mogla biti i definicija spremnosti za uenje itanja. Uostalom,
na engleskom govornom podruju spremnost za uenje itanja (reading readiness) je tako znaajna
da ja gotovo sinonim spremnosti za kolu.
Kad kaemo manje ili vie uravnoteena kombinacija obiljeja to implicira da nerijetko sreemo
disharmonian ili neuravnoteen razvoj djeteta u odreenom trenutku, pa tako zamjeujemo i sliku
njegove (ne)spremnosti za kolu. Primjerice, znatno mlae nadareno dijete moe biti intelektualno
spremno za kolu, ali uvstveno i tjelesno nespremno. Dijete koje ivi u razvojno nepovoljnoj okolini
moe biti tjelesno, pa i intelektualno spremno, ali nespremno na uvstveno-socijalnom planu. Dijete
slabog tjelesnog zdravlja moe biti intelektualno, socijalno i uvstveno spremno za kolu, ali je
njegova tjelesna spremnost upitna. Napokon, neko dijete moe biti spremno za veinu zahtjeva
poetnog kolovanja, a pokazivati izrazite potekoe u usvajanju vjetine itanja (i pisanja).
Za razliku od drugih odreenja spremnosti za kolu u naoj se definiciji, uz kognitivna obiljeja, javlja i
metakognicija. Metakognitivna znanja, metakognitivne vjetine i metamemorija sve se vie spominju
ne samo kao imbenici kolske uspjenosti, nego i kao znaajni imbenici spremnosti za kolu. Radi
se o znanjima o tome to znae i kako se odvijaju nai kognitivni procesi: miljenje, pamenje, govor,
89
itanje, panja i sl. Takva se znanja potom apliciraju u uenju ili rjeavanju problema i pretvaraju u
svojevrsne vjetine. Posjeduju li predkolska djeca neto od toga i mogu li takva znanja i vjetine biti
pokazatelj spremnosti za kolu?
Sposobnost djece da zakoe impulsivne reakcije primjeuje se ve kod etverogodinjaka kad trae
skrivenu igraku, ali se oni nee ponaati refleksivno u testu sparivanja identinih figura (MFFT) J.
Kagana (Mussen i sur., 1984.). No odreenom broju estogodinjaka uspijeva da zakoe brzopletu
reakciju i da rade refleksivno i u takvom testu, to je posljedica metakognitivnog znanja da imaju vie
izgleda da zadatak rijee uspjeno ako ne rade prebrzo. Prema Kaganu jedna od osnovnih biolokih i
psiholokih razvojnih promjena zbiva se kod djece od 5 do 7 godina; naime, ova djeca pokazuju
znaajan porast sposobnosti da zakoe irelevantne reakcije te da odaberu odgovarajue. Njihova igra
postaje sve vie planirana, a rjeavanje zadataka sve promiljenije. Neki od njih znaju zastati,
provjeriti vrijednost i valjanost odgovora i na kraju pronau tono rjeenje. S druge strane, kola i
obitelj sve vie inzistiraju na takvom ponaanju, a dijete koje nije u stanju postupati tako biva
sankcionirano zbog toga znatno ee, nego godinu ili dvije ranije (Kagan, 1967.). Budui da su
individualne varijacije i u razvoju refleksivnosti velike, znaajne su implikacije na uenje itanja.
Impulsivna djeca ine znatno vie greaka u poetnom itanju, npr. znatno ee dodaju ili isputaju
sufikse, krivo itaju poetno slovo ili slog te ee prave pogreke zamjene slova u rijeima. Nasuprot
njima refleksivna djeca ee prave spontane korekcije krivo proitanih rijei. Takva djeca kao da
stalno cenzuriraju i nadziru svoje kognitivne procese (Kagan, 1967.). U jednom naem nepubliciranom
istraivanju o impulsivnosti djece s poremeajima itanja pokazalo se da su djeca drugoga razreda s
poremeajima itanja ak donekle impulsivnija od estogodinjaka (zadatak rjeavaju u prosjeku za
9,2 sekunda). Djeca treeg i etvrtog razreda impulsivna su u istoj mjeri kao prosjena estogodinja
djeca: u testu sparivanja identinih figura zadatak rjeavaju u prosjeku za oko 11 sekunda.
Sazrijevanjem se impulsivno ponaanje postupno smanjuje, a razliiti imbenici mogu ovu promjenu
ubrzavati ili ometati. Neki od tih imbenika su oteenje sredinjeg ivanog sustava, uitelj ili roditelj
kao model oponaanja, odgojni stil majke i sl. (Wagner, 1976.).
Govorei o djeci nespremnoj za kolu, posebice nespremnoj za uenje itanja, M. Donaldson upuuje
na vrlo oskudnu refleksivnu svijest o govoru kod takve djece, premda ga ona svakodnevno koriste.
Isto tako ta djeca ne znaju to je zapravo ona aktivnost koju nazivamo itanjem. Ni nakon tri - etiri
mjeseca provedena u koli neka djeca ne znaju kako potar zna u koju e kuu donijeti pismo ni to
otac zapravo radi kada dri novine ispred sebe. U pripremanju za kolu djeca bi morala postati
svjesnija svoga govora: da je govor neto to godinama proizvode, da je sastavljen od rijei, da su
znaci na papiru pisana verzija tog govora, da je takva pisana verzija ivotno vrlo znaajna itd.
Jednostavno djeca bi dolaskom u kolu morala znati smisao i svrhu onoga to e svakodnevno uiti i
raditi. M. Donaldson oekuje da e dobro uenje itanja zapoinjati sa znatno veom osvjeenou
djece ne samo o jeziku, kao o simbolikom sustavu, nego i o ostalim kognitivnim procesima
(Donaldson, 1982.).
Naveli smo ova stajalita M. Donaldson, jer ilustriraju na primjeru govora i itanja koliko su znaajna
metakognitivna znanja kod pripremanja djece za kolu, a posebice za uenje itanja. S druge strane,
u sreditu suvremenih napora da se dijete uspjenije pripremi za susret s itanjem jesu nastojanja na
tzv. preditakim vjetinama, koje su u stvari osvjeivanje strukture i korespondencije izgovorenoga i
napisanoga.
U vrlo itljivom i na stanoviti nain izazovnom, ali i dobrodolom, priruniku M. udine-Obradovi
"Igrom do itanja" dobivamo mnogo uputa, obavijesti i materijala pomou kojih roditelji i odgojitelji
mogu razvijati spremnost za itanje vjebajui preditake vjetine, ali uei i metakognitivna znanja o
itanju. "Kako roditelji, odgojitelji i uitelji postiu kvalitetno okruje za razvoj preditakih vjetina? Oni
daju primjer korienja i odailjanja pisanih obavijesti, uivanja u priama i zanimljivostima o kojima
itaju u pisanim tekstovima, organiziraju itako ozraje, te svakodnevno itaju djetetu i s djetetom.
Zatim, oni postupno ukljuuju dijete u jednostavne aktivnosti primanja i odailjanja obavijesti,
omoguuju mu sve sloeniji uvid u smisao i znaenje pisanog teksta i organiziraju aktivnosti i igre koje
u djetetu osvjeuju strukturu govora i pisanog jezika" (udina-Obradovi, 1995, str. 32).
Uspjeno ovladavanje vjetinom itanja najvaniji je obrazovni zadatak osnovnog kolovanja. itanje
je zapravo instrument koji je stalno u upotrebi pri uenju tijekom kolovanja i kasnije u ivotu. Na
90
jednoj je strani, dakle, izuzetno znaenje itanja, koje je teko jednostavno izrei, a na drugoj izuzetna
sloenost i osjetljivost fenomena itanja. Taj je fenomen jo uvijek tvrd orah za znanost, unato
tisuama istraivanja, pa o itanju, uenju itanja i potekoama itanja jo nema dovoljno pouzdanih
spoznaja. ini se ipak da istraivai suuju prostor nesigurnosti i nagaanja upuujui na neke
imbenike, uvjete i uzroke kao uporita na koje bi se metodika uenja itanja oslanjala s vie
vjerojatnosti u uspjeh. Jedno je od takvih uporita i jasnija orijentacija to initi u uspjenijem razvijanju
spremnosti djeteta za itanje. Koliko su to pouzdane spoznaje, pokazat e vjerojatno tek promjene vrlo
nepovoljnog stanja. Naime, potekoe u itanju imaju na stanovit nain "epidemijske" znaajke irom
svijeta: uz potekoe koje mnoga djeca imaju u itanju, razumljivo je da malo itaju, ne sluei se
itanjem kao nunim instrumentom, ne uivaju u itanju i, na kraju, trpe dugorone nepovoljne
posljedice zbog toga (usp. Hadiselimovi, 1984.a).
Pogledajmo, na nekoliko primjera, to se nudi kao suvremeno u poboljanju spremnosti djece za
uenje itanja.
Durkin, npr. preporuuje rad na vjetinama koje pospjeuju spremnost za itanje, a istovremeno su
inkorporirane u ope ciljeve programa za poticanje predkolske djece (prema Leu i Kinzer, 1987.):
Izmeu imbenika spremnosti za itanje Leu i Kinzer u svom standardnom priruniku o uspjenom
uenju itanja u osnovnoj koli izdvajaju to bogatije iskustvo djeteta s govorom (govor, pisani jezik,
rjenik, itanje pria, razgovori, objanjenja, metakognitivna znanja itd.). Od perceptivnih imbenika
posebno izdvajaju razvoj vizualne i auditivne percepcije (tonost, razlikovanje, prepoznavanje i
identificiranje). Posebni se znaaj posveuje audio-vizualnoj integraciji, uei da se govorni jezik moe
predoiti u simbolikom obliku, da je svrha itanja razumijevanje poruke te da su slova i glasovi
povezani i sl. Vrlo su znaajni i kognitivni faktori, pa bi, u to vie prilika i situacija, trebalo to bolje
ovladati vremenskim i prostornim odnosima, brojanjem, klasificiranjem, korespondencijom jedan
prema jedan, serijacijom i konzervacijom. Budui da se najvei dio preditakih vjetina i znanja potie
u obitelji, najvei se znaaj pridaje kvalitetnoj obiteljskoj i kunoj sredini. Prema ovim autorima rani
itai ivjeli su u obiteljima u kojima su roditelji: a) mnogo razgovarali sa svojom djecom; b) nalazili
dovoljno vremena da odgovaraju na pitanja koja su djeca postavljala; c) stvarali situacije u kojima
djeca pitaju "to je to ...", "to znai rije ...". Poticanje spremnosti za itanje zbiva se i manje direktno.
U tom su smislu znaajna ova obiljeja ivota u roditeljskom domu:
U svezi s tim citiraju i miljenje amerike Komisije za itanje: "Roditelji igraju ulogu neprocjenjivog
znaaja u stvaranju temelja za uenje itanja. Roditelji neformalno poduavaju djecu o itanju i pisanju
itajui im naglas, diskutirajui s njima o priama i doivljajima, ohrabrujui ih da naue slova i rijei te
uei ih o svijetu oko njih. Ovakvo postupanje priprema djecu za uspjeno itanje." (Leu i Kinzer,
1987, str. 81).
Na kraju, ovi autori ne zanemaruju ni afektivne imbenike koji mogu pratiti razvoj preditakih vjetina
i/ili samo itanje, pa smatraju da djeca trebaju primiti i metakognitivna znanja o naporu koji je ponekad
potreban pri uenju ili o neugodi koja se povremeno javlja u radu. Kljunim dre jaanje motivacije za
itanjem i stvaranje uvjeta da djeca pristupaju uenju itanja s osjeajem da je to uzbudljivo, a taj je
osjeaj mogao nastati pri itanju uzbudljivih pria kod kue (Leu i Kinzer, 1987.).
Sally Smith je i prije tridesetak godina bila svjesna kompleksnosti poticanja spremnosti za itanje.
91
Prema njoj da bi dijete bilo spremno za itanje i poelo itati, potrebno je da integrira niz simultanih
procesa, kako bi dekodiralo i shvatilo ono to je napisano. Zato je razvila pristup koji se usmjerava na
istraivanje i razvoj komunikacije u svim podrujima: pokret, mima, ples, ritam, likovni, usmeni i pisani
izraz. itanje je prema njoj vrlo strukturirana aktivnost, a pridonosi mu usklaeni razvoj niza temeljnih
sposobnosti. Iz vrlo detaljnoga prikaza ovih funkcija izdvojit emo manji dio onoga to je uputno
poticati (prema Cohen, 1979.):
na perceptivnom podruju: sposobnost da se promatra ili slua te razlikuje ono to se vidjelo ili
ulo, nastojanje da se zapamti ono to se vidjelo ili ulo, odnosno da se zapamti u zadanom
redosljedu; razumijevanje znaenja onoga to se vidjelo ili ulo;
prostorni odnosi: orijentacija s lijeva na desno, razlikovanje lijevo-desno, koordinacija okoruka, prostorno rezoniranje;
na podruju simbolikoga i verbalnoga: rjenik, razumijevanje i zapamivanje pojmova,
verbalno rezoniranje, prepoznavanje specifinosti stvari i simbola, razumijevanje da neka
struktura simbola ili glasova predoava neke stvari ili misli, selekcioniranje i klasificiranje
informacija, razlikovanje onoga to je prisutno od onoga to je odsutno, razlikovanje dijelova i
cjeline, ralamba cjeline na dijelove, razumijevanje redosljeda (malo-veliko-najvee, poetaksredina-kraj i sl.);
odreeni stupanj samokontrole i panje.
U svome priruniku za razvoj preditakih vjetina Mira udina-Obradovi detaljno upuuje roditelje i
odgojitelje i preporuuje im da planiraju dovoljno vremena kako bi spremnost za itanje optimalno
razvili kod najveeg broja djece. No taj je prirunik vrlo koristan i za onu djecu koja su ve u koli, a
imaju potekoa u itanju.
Razvoj spremnosti za itanje moe zapravo zapoeti izmeu druge i tree godine ivota. Da iz
pisanoga teksta proizlazi neka poruka, dijete poinje osvjeivati negdje u to vrijeme. Ta se svijest
javlja ako su pisane poruke u njegovoj neposrednoj blizini. Izmeu 4. i 5. godine dijete poinje biti
svjesno razlika meu slovima, usvaja specifini rjenik (slovo, rije, toka i sl.), poinje nasluivati
glasovnu strukturu rijei prepoznavanjem rime i prvog glasa u rijei. Slijedi zamjeivanje glasovne
strukture rijei izmeu 5. i 6. godine. Dijete je spremno za igre glasovne ralambe rijei na glasove,
to je kasnije dobra osnova za razvoj itakih vjetina. Izmeu 6. i 7. godine vei broj djece
uspostavlja znanje o korespondenciji glasova i slova. To grafo-foniko znanje je znak da je spremnost
za itanje optimalna. U 7. i 8. godini slijedi primjena abecednoga naela kao osnovna itaka vjetina,
potom jaa automatizacija dekodiranja, da bi se kasnije puna pozornost obratila na razumijevanje
znaenja poruke.
Ovo je kratka skica uobiajenoga slijeda, a individualne se varijacije podrazumijevaju. Tako zapravo
rad na uspjenom itanju poinje ve u treoj godini ivota djeteta. No neka djeca pokazuju potekoe
u razvoju preditakih vjetina, to mogu biti rani znaci buduih potekoa u itanju. Ova djeca imaju
potekoa u obradi vidnih i slunih podataka, u glasovnoj ralambi rijei, teko postiu fonemsku
osvjetenost itd. Sekundarne emocionalne potekoe jo ih vie udaljavaju od razvoja preditakih
vjetina, a posebice fonemskoga osvjeivanja.
Gdje se moe odvijati delikatan rad na razvoju preditakih vjetina? U obitelji i predkolskoj ustanovi,
ako se potrude da stvore kvalitetnu okolinu za to. A prirunik M. udine-Obradovi prua dio
materijala i upute kako se to ini (udina-Obradovi, 1995.).
Istraivanja itanja i imbenika njegove uspjenosti, koje u nas sustavno provodi S. Koli-Vehovec,
podravaju dobrim dijelom ono to smo do sada iznijeli o poticanju spremnosti za itanje. Polazei od
toga da vjetinu itanja ine dvije osnovne komponente - dekodiranje i razumijevanje - ona istrauje
interakcije i doprinose raznih kognitivnih i afektivnih imbenika, koji mogu pospijeiti, ali i ometati
razvoj preditakih i itakih vjetina. Kao imbenike koji bitno pomau dekodiranje ona, izmeu
ostalih, navodi vizualnu i auditivnu diskriminaciju te fonemsku osvjetenost. Posebno bitnim za
razumijevanje ona dri semantiko kodiranje (kao pristup rjeniku u semantikom pamenju) te
modeliranje znaenja teksta u cjelini. Za oba je ova imbenika bitna veliina, odnosno bogatstvo
rjenika. Za razumijevanje je bitan i kapacitet kratkoronoga pamenja te brzina dekodiranja, koja
omoguuje uinak kratkoronoga pamenja na razumijevanje. Ova autorica oprezno upuuje na
92
praktine implikacije. Kod loih itaa i itaa poetnika posebno valja vjebati fonemsko
osvjeivanje (razlikovanje glasova, glasovna analiza i sinteza) te poticati razvoj rjenika (govorne
vjebe, razgovor, itanje pria, objanjavanje nepoznatih rijei i sl.) (Koli-Vehovec, 1994.).
Istraujui posebno fenomen fonemske osvjetenosti - kao svjesnosti da su rijei sastavljene od
fonema - ista autorica smatra da se njeni zaeci javljaju u etvrtoj godini i da se razvija od svjesnosti o
duini rijei, preko svijesti o slogovima do percepcije fonema. Odnos je izmeu fonemske
osvjetenosti i uenja itanja dvosmjeran: fonemska osvjetenost preduvjet je za uenje itanja, a
uenje itanja pomae daljnjem razvoju fonemske osvjetenosti (Koli-Vehovec, 1992.).
Odustali smo od toga da posebno obrazlaemo znaenje itanja za dananjeg ovjeka ili za dijete,
koje ga formalno ui svojim dolaskom u kolu. Ta je znaajnost, bar se tako ini, jasna i neupitna
svima. No budui da sve poinje znatno ranije, da rad na razvoju spremnosti za itanje oekujemo od
ogromnog broja roditelja, te da su orijentiri koje nam je posredovala znanost - danas donekle uoljiviji i
bolje postavljeni nego ranije - ipak jo uvijek nedovoljno sigurni i pouzdani vodii, cjelokupan rad na
razvoju spremnosti za itanje treba biti proet promiljenou, oprezom, taktom i vedrinom. Ta naela
uostalom vrijede i za rad s neto starijom djecom, kad "poinju" uiti itati u osnovnoj koli.
Posluajmo jo jednom M. udinu-Obradovi to kae o znaaju kvalitetne okoline u kojoj se potie
spremnost za uenje itanja: "O tome jesu li roditelji i odgojitelji djeteta osigurali takvo okruenje ovisit
e djetetova uspjenost u poetnom itanju, njegova vjetina itanja u odrasloj dobi, te koliko e mu
itanje cijelog ivota biti izvor znanja i uitka." (udina-Obradovi, 1995, str. 32).
Literatura:
Cohen, M. (1977.). When Will I Read? Wm. Morow, New York.
Cohen, R. (1979.). L'apprendimento precoce della lettura: A sei anni e gia troppo tardi? Armando,
Roma.
udina-Obradovi, M. (1995.). Igrom do itanja. kolska knjiga, Zagreb.
Donaldson, M. (1982.). Um deteta. Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
Hadiselimovi, D. (1984.). Otkrivanje poremeaja u itanju, kolska knjiga, Zagreb.
Kagan, J. (1967.). Biological aspects of inhibition systems. American Journal of Diseases of Children,
vol. 114, br. 5, 507-512.
Koli-Vehovec, S. (1992.). Fonemska svjesnost i itanje. Godinjak Zavoda za psihologiju u Rijeci, 1,
83-86.
Koli-Vehovec, S. (1994.). Kognitivni imbenici vjetine itanja. Godinjak Zavoda za psihologiju u
Rijeci, 3, 115-130.
Leu, D. J., Kinzer, C. K. (1987.). Effective Reading Instruction in the Eelementary Grades. Merrill
Publishing Company, Columbus.
Martin, H. (1975.). Problems of Childhood. Pan books, London.
Mussen, P. H., Conger, J. J., Kagan, J., Huston, A. C. (1984.). Child Development and Personality.
Harper and Row Publishers, New York.
Wagner, I. (1976.). Aufmersamkeitstraining mit impulsiven Kindern. Ernst Klett Verlag, Stuttgart.
........................................................................................................
Marija Crnjak:
DESET POSTO HRVATSKIH UENIKA PATI OD DISLEKSIJE
U 805 hrvatskih kola zaposleno 70 logopeda
lanak iz Novog lista, Rijeka, 2.prosinca 2002.god,
sudjelovala predsjednica HUD-a, Stanislava Leljak-Turanski, prof.logoped
Otkrivanje disleksije esto je preputeno sluaju, a mnoga djeca s logopedom se ne susreu ni
93
94
ova pitanja su vieznani, to znai da objanjenja nisu jednostavna. Predstavnici raznih struka daju
objanjenja iz aspekta svojih znanosti. Svakako da je potrebno uvaiti miljenja neurologa koji
predviaju njihovu pojavu u djece s umjerenim ili lakim odstupanjem u radu mozga ili zakanjelog
formiranja viih funkcija korteksa. Ali postoje pokazatelji da i oko 25% ljudi s normalnim ili ak
natprosjenim opim stupnjem kognitivne inteligencije ima nedovoljno razvijeno matematiko
miljenje.
Postoje skupine djece u kojima ee moemo oekivati tekoe u nekim podrujima uenja
matematike. To su prije svega djeca sa specifinim tekoama u itanju- disleksijom. Prema
izvjetajima Richarda Ashcrofta, predstojnika Odsjeka za matematiku na Mark koledu - britanskoj
specijalnoj koli za djecu s disleksijom, oko 75 % uenika s umjerenom i tekom disleksijom imaju
ozbiljne tekoe u matematici. Ako disleksiju shvatimo prvenstveno kao tekou u ovladavanju
dekodiranja i razumijevanja simbola pisanog jezika, postaje nam jasno da se to isto moe prenositi i u
jezik matematskih simbola, bilo da se radi o brojevnim simbolima i raunskim operacijama s tim
simbolima ili razumijevanju prie napisane matematskim jezikom. No strunjaci koji se bave djecom s
disleksijom uoili su i neto drugo. Naime oko 10 % djece s disleksijom pokazuje i iznimnu
matematsku darovitost.
Druga je skupina djece u koje moemo oekivati postojanje tekoa u matematici, ona s perceptivnomotorikim smetnjama zbog kojih imaju lou opu koordinaciju i organizaciju pokreta, koordinaciju
izmeu oka i ruke, vizualnu percepciju i orijentaciju u prostoru. Zbog toga je podruje u kojima ona
imaju najvie potekoa geometrija.
Trea skupina djece koja mogu imati tekoe u matematici je skupina djece s posebnim jezinim
tekoama. Matematika je vrsta jezika koji ima svoj specifian rjenik i gramatiku. Ako dijete ima
tekoa u razumijevanju leksiko-gramatikih konstrukcija, dijete nee biti u stanju tumaiti upute i
zadatke rijeima u udbeniku, te pratiti uiteljeva objanjenja i pitanja.
etvrta je skupina djece s disgrafijom ili specifinim tekoama u ovladavanju vjetine pisanja. Ona
mogu imati tekoe u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu (moe biti naglaeno u uenju pojma
mjesna vrijednost). Isto tako djeca s disgrafijom mogu imati tekoe u usvajanju motorike formule
slova, znamenki i drugih simbola.
P: ZATO SE O DISKALKULIJI ILI SPECIFINIM TEKOAMA U UENJU MATEMATIKE ZA
RAZLIKU OD GORE SPOMENUTIH SMETNJI MNOGO MANJE ZNA?
Ines Gali-Jui: Razloga je nekoliko i dolaze iz dviju suprotnih ishodinih toaka. Prvi je dio vezan uz
razmiljanje da je matematika u veine ljudi sinonim za tono, logino a samim time i ispravno
miljenje a u vezi s time i uvjerenje da takvo miljenje imaju djeca, kasnije i odrasli ljudi koji imaju
barem prosjean ako ne i iznadprosjean stupanj kognitivne inteligencije. Ona djeca kojoj ne uspijeva
uspjeno nauiti matematske koncepte, prema takvom uvjerenju spadaju u kategoriju barem blago
ispodprosjenih, njihove su tekoe oekivane pa prema tome i nezanimljive za znanstveno praenje i
razumijevanje.
S druge strane u nekih je ljudi uvjerenje drugaije. Prema njemu upravo je za oekivati da neki
pametni i nadareni ljudi koji postiu rezultate u mnogim drugim podrujima, ne znaju i ne razumiju
matematiku. Neki e od njih to moda i s ponosom priznati, tako da zanimanje ili potpuna odsutnost
bilo kakvog zanimanja ili interesa za matematiku postaje gotovo ideoloko opredjeljenje.
Kako su ovakva razmiljanja dijelom bila rairena i u znanstvenim krugovima ili barem u praktinoj
primjeni znanstvenih spoznaja, prije svega u domeni psihologije uenja, nije neobino to se dugo
nisu regrutirali niti strunjaci koji e biti kvalificirani za bavljenje tekoama u uenju matematike.
Nadamo se da je pojavom svijesti o postojanju specifinih tekoa u uenju matematike i literature
koja se iz tog podruja i kod nas moe nabaviti, prije svega knjige napisane prema prof. Maheshu
Sharmi, to razdoblje iza nas.
P: TO BI TREBAO INITI NASTAVNIK MATEMATIKE?
Ilona Posokhova: Izvrsno poznavanje matematike kao nastavnog predmeta nije dovoljno za
poduavanje djece, pogotovo djece s tekoama u uenju. Svaki nastavnik bi trebao prije svega
upoznati kako djeca usvajaju matematiku, koji su imbenici odgovorni za njihov uspjeh u uenju
matematikih koncepata, a takoer upoznati prirodu i vrste specifinih tekoa. Drugim rijeima,
nastavnik bi trebao dublje razumijeti dijete. Njegova uloga nije da tretira diskalkuliju. Meutim,
nastavnik bi trebao voditi poduku na nain koji je prirodan i efikasan za djecu. Postoji pet kritinih
imbenika koji utjeu na uenje matematike. To su: stupanj kognitivnog funkcioniranja uenika,
96
matematici. Matematika kao igra, matematika kao dio svakodnevnog iskustva u ivotu. Sortiranje,
slaganje, usporeivanje. Odreivanje vremena potrebnog za neke aktivnosti. Pomicanje u budunost,
pretraivanje prolog vremena i iskustva. Zamiljanje to bi bilo kad bi , pronalaenje uzroka i
posljedica u svijetu oko nas. Dobro utvrivanje onog to se dogaa, kako se dogaa i otkrivanje
odgovora na pitanje zato se dogaa, samo su neki od naina da se dijete polako poinje uvoditi i u
svijet matematske logike. Poeljno je da sve to bude dio razgovora u igri ili ponavljanju gradiva koje
isto moe imati oblik kviza, igre "Pogodi to sam zamislio", "Moe li zamisliti ovo" ili "Smisli i ti neto
slino". Vana je osobna roditeljska poruka kako matematika ima smisla, kako ona nije bauk i kako se
njome sasvim dobro moemo nositi ako joj priemo na dobar nain. Matematika i bavljenje njome
neka postane nagrada zbog ugodnog vremena provedenog zajedno. Matematika kao kazna neka
ostane dio iza nas. Tako emo sigurno najvie pomoi djeci da zavole matematiku i da, ako se neke
tekoe i pojave, znaju da ima mnogo naina kako ih uspjeno prebroditi.
P: KAKO DA UENIK S TEKOAMA U MATEMATICI POSTANE USPJEAN?
Ines Gali-Jui: Ukoliko se mi nastavnici, struni suradnici i roditelji i sami uhvatimo u kotac s
razmiljanjem i izuavanjem razloga i naina kao na najbolji mogui nain otkloniti tekoe koje se
mogu pojaviti u razumijevanju matematike, veliki je dio odgovora na ovo pitanje rijeen. Ostaje ono to
nazivamo osobinama linosti svakog djeteta njegovim kognitivnim osobinama, temperamentom,
stavovima i uvjerenjima. Znanost danas kae da je malo toga zadano u nama kao definitivno i
nepromjenjivo. Sve se nae sposobnosti i osobine ponaanja i doivljavanja mogu razvijati, mijenjati i
poboljavati, naroito, dok smo djeca. Stoga je vei dio odgovornosti ipak na nama odraslima.
P: JE LI ISTINA DA SU NEKI POZNATI LJUDI IMALI DISKALKULIJU?
Ines Gali-Jui: Postoje izvjea da je Albert Einstein teko savladavao itanje i pisanje. Moemo
zamisliti da mu je sasvim sigurno i ulaenje u svijet matematskih simbola bio pomalo tegoban. On je
sam jednom prilikom bio rekao da u mehanizmima njegova razmiljanja rijei ne igraju nikakvu ulogu.
Moemo pretpostaviti da je njegovo razmiljanje bilo vie vizualno, neverbalno a ono kako to opisuju
mnogi ljudi takvog kognitivnog stila, jest mnogo bre i drugaije. Ima li to ikakve veze s diskalkulijom
kako je mi danas prepoznajemo? Ameriki autor S.J. Chinn kae da postoje djeca s kognitivnim stilom
gusjenica i ona sa stilom skakavaca. Oni prvi usredotouju se na detalje, dijelove cjeline i dobro
barataju njima. Ovi drugi vide dobro cjelinu, eksperimentiraju s razliitim pristupima ne gubei iz vida
tu cjelinu, teko se koji puta usredotoujui na detalje. Izvjea ljudi koji prate uspjeh djece u
savladavanju matematskih koncepata kau da mogunost kombinacije ovih dvaju naina daje najbolje
rezultate.
Imaju li nadareni pojedinci dominaciju jednog od naina razmiljanja kao dio svog osebujnog
kognitivnog stila i razvijaju li kompezatorno i ovaj drugi nain tijekom svog obrazovanja? Je li to
formula njihova uspjeha? Na ova pitanja zasada nema jasnih odgovora.
P: KOJA LITERATURA SE PREPORUUJE?
Ilona Posokhova: Na hrvatskom jeziku je u nakladi "Ostvarenje" nedavno izala knjiga "Matematika
bez suza: Kako pomoi djetetu s tekoama u uenju matematike" sastavljena prema
tridesetogodinjem radu prof. Mahesha Sharme, ravnatelja Centra za uenje i poduavanje
matematike i predstojnika Cambridge koleda u SAD-u. Prof. Sharma je jedan od najeminentnijih
svjetskih strunjaka za tekoe u uenju matematike. Knjiga je namijenjena prije svega nastavnicima
matematike, uiteljima i defektolozima, a mogu se njome posluiti i roditelji.
98
99
prepoznavati simptome koji ukazuju na to da dijete treba odvesti strunjaku koji e ustanoviti
je li to disleksija,
kome i gdje dijete odvesti na dijagnosticiranje, te o terapijama koje provode logopedi,
o disleksiji, to se s djetetom zapravo dogaa i to se moe oekivati,
kako djetetu pomoi, kako s njim raditi efikasno i bez psiholokog pritiska na njega i sebe.
Poziv
Molimo sve zainteresirane (bilo da su lanovi udruge ili ne) koji bi se ukljuili u ovaj projekt da nam se
jave. Moete raditi profesionalno (npr. ako ste logoped i voljni ste drati predavanja i radionice u Vaoj
sredini), moete se ukljuiti kao kontakt osoba (za organizaciju, promidbu, osiguravanje prostora itd.),
moete raditi razne pomone poslove (u distribuciji materijala, administrativne poslove itd.), moda ste
voljni traiti potencijalne donatore. Bit e nam dragocjene Vae ideje, miljenja, komentari o ovim
planovima. Svaki doprinos ovom projektu uveat e nastojanje da djeci koja pate od disleksije
omoguimo normalan razvitak, obrazovanje i u njihovom buduem ivotu ono mjesto koje su zasluili
svojim kvalitetama i radom, a ne ono koje dobiju silom prilika na temelju krive slike koju okolina o
njima dobije zbog njihovih tekoa.
Takoer molimo one koji su voljni donirati nau udrugu da nam se jave. Pomo e nam biti
dragocjena.
Ako ste se voljni ukljuiti u rad ili imate komentare o ovom projektu te ako ste voljni ovom projektu
priloiti donaciju, molimo Vas da se javite koordinatoru projekata Adi Pavli-Cottiero.
e-mail: ada.pavlic-cottiero@zg.htnet.hr
.............................................................................................................
Sudionicima je podijeljen promidbeni materijal Udruge (plakat o disleksiji, letak HUD-a). Seminar je
rezultirao velikim interesom i odazivom sudionika sa podruja cijele Dubrovako-Neretvanske
upanije. Popraen je i oglaavanjem u novinama, radio emisijama, a osvrt na seminar snimila je i
HTV za emisiju "Dobro jutro Hrvatska".
Reakcije na seminar bile su pozitivne, jer je omoguio informiranje o to ranijem otkrivanju, pravilnom
tretiranju disleksije, te zakonskim mogunostima kolovanja dislektine djece u redovnim kolama.
Seminar je takoer povezao Dubrovnik i Zagreb u smislu budue suradnje na projektima o disleksiji i
disgrafiji.
.............................................................................................................
Zahvaljujemo naim suradnicima koji sudjeluju u raznim akcijama HUD-a: predavanjima, seminarima
itd, kao i svima koji su nam pomogli u izradi ove web-stranice.
Hvala svim pojedincima, institucijama kao i lanovima obitelji i prijateljima koji podravaju na rad i koji
nam na razne naine pomau.
Molimo sve koji su voljni pomoi rad nae udruge svojim prilogom da se jave predsjednici udruge gdji
Stanislavi Leljak-Turanski:
stanislava.leljak-turzanski@zg.htnet.hr
iro raun HUD-a:
Hrvatska potanska banka 2390001-11-00134271
102
DISLEKSIJA I KNJINICE
Program za djecu s disleksijom u knjinicama
Na poticaj Hrvatskoga knjiniarskog drutva - HKD (Radne grupe za knjinine usluge za osobe s
posebnim potrebama) i Nacionalne i sveuiline knjinice (Hrvatskog zavoda za knjiniarstvo),
Hrvatska udruga za disleksiju priredila je prijedlog programa za djecu s disleksijom u igraonicama
narodnih knjinica.
Ovaj program se odvijao u nekoliko faza, od kojih je prva pripremna faza - organiziranje seminara.
Prireen je jednodnevni seminar u trajanju od 4 sata, u organizaciji HUD-a (Stanislave LeljakTuranski, predsjednice), HKD-a (Dunje-Marije Gabriel, predsjednice Radne grupe za knjinine
usluge za osobe s posebnim potrebama) i NSK (Jadranke Sloboanac, savjetnice za narodne
knjinice). Predavai su bile lanice udruge: doc. dr. sc. Mirjana Lenek-Vanca govorila je o tome
kako na vrijeme prepoznati mogue tekoe u itanju i pisanju, a prof. logoped Ines Gali-Jui
govorila je o Kreativnom radu logopeda i knjiniara na suzbijanju otpora prema pisanoj rijei (knjizi ili
slikovnici) u djece s disleksijom predkolske ili kolske dobi.
Taj seminar odran je u dva navrata:
27.lipnja 2002. u NSK, Zagreb, (u organizaciji istih osoba i udruga ukljuujui Veroniku eliTica, savjetnicu za kolske knjinice iz NSK) okupio je predstavnike kolskih knjinica i
voditelje upanijskih matinih slubi. Cilj seminara bio je isti kao i onog prethodnog. Jedan od
preduvjeta za pokretanje predloenog programa je prepoznavanje djece s potekoama u
itanju i pisanju. Sveobuhvatna slika o broju i dobnoj strukturi takve kolske djece najbolje se
moe dobiti upravo suradnjom sa kolskim knjiniarima, pedagozima, psiholozima i
nastavnicima.
Hrvatska udruga za disleksiju (HUD) takoer je priredila prijedlog programa za djecu s disleksijom u
kolskim knjinicama. Rad s djecom trebalo bi organizirati u dvije skupine - djeca niih razreda i djeca
viih razreda, zbog drugaijeg pristupa djeci koja jo ne itaju i piu i onima koji bi ve trebali vladati
tim vjetinama. Bilo bi poeljno organizirati grupni rad u trajanju od priblino 2 sata. Grupe bi trebale
imati maksimalno 15 djece s dvije osobe koje vode program. Osim kolskog knjizniara, u rad s
djecom mogli bi se ukljuiti studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Bilo bi potrebno
da logoped s iskustvom u praksi vodi nekoliko takvih susreta, ali i da nadzire daljnje susrete kako bi
uputio kolskog knjiniara i studente u metode rada.
Nakon ovih seminara Komisija za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama HKD-a i Hrvatski
zavod za knjiniarstvo NSK u suradnji s HUD-om nastavili su organizirati edukaciju i seminare za
knjiniare iji su korisnici osobe s potekoama u itanju i pisanju.
Zapoelo se s izlobenom djelatnou u Djejoj knjinici Marina Dria u Zagrebu. Izlobu pod
naslovom "Znate li to je disleksija?", prikazanu u lipnju 2002.g. predstavile su prof. logoped
Stanislava Leljak-Turanski (predsjednica Hrvatske udruge za disleksiju), savjetnica za narodne
knjinice Jadranka Sloboanac (NSK) i doc. dr. sc. Mirjana Lenek-Vanca (profesorica na
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu).
Nakon izlobe koja je pobudila veliku pozornost, knjinica je na Meunarodnom sajmu knjiga i uila
Interliber-Educa 2002, u suradnji s Hrvatskom udrugom za disleksiju odrala radionicu za poticanje
itanja namijenjenu djeci predkolske i mlae kolske dobi. Radionica se odrala 13.11.2002. kao dio
programa Odjela za djecu i mlade Narodnih knjinica Grada Zagreba.
103
U organiziranju daljnjih seminara prva se odazvala Gradska knjinica Pregrada koja je u suradnji s
Osnovnom kolom Janka Leskovara, a prema uputama dobivenim na seminarima u NSK izradila i
provodi program s djecom s posebnim potrebama tj. djecom s potekoama u itanju i pisanju. Rad s
djecom obuhvaa dvije grupe uenika: pet uenika mlae kolske dobi i pet uenika starije kolske
dobi. Program s navedenim grupama djece poeo se odvijati od poetka kolske godine 2002./2003.,
naizmjenino jedanput tjedno u trajanju od dva kolska sata.
Sljedea je bila O Donja Stubica koja je 11. listopada 2002. organizirala predavanje o disleksiji.
Predavaice su bili doc. dr. sc. Mirjana Lenek-Vanca i prof. logoped Stanislava Leljak-Turzanski.
Predavanju je bilo nazono 20-ak lanova Uiteljskog vijea O Donja Stubica i dvije odgojiteljice iz
doma u Zajezdi.
U organizaciji upanijske matine slube Gradske i sveuiline knjinice Osijek 5. studenog 2002.
organiziran je seminar za kolske knjiniare i djelatnike Centra za predkolski odgoj (logopede,
psihologe i pedagoge). Predavaice su bile doc. dr. sc. Mirjana Lenek-Vanca i prof. logoped Ines
Gali-Jui.
U organizaciji upanijske matine slube Narodne knjinice Petar Preradovi u Bjelovaru 15. studenog
2002. organiziran je seminar za kolske i narodne knjiniare, a predavanje je odrala doc. dr. sc.
Mirjana Lenek-Vanca.
O Matija Gubec iz Gornje Stubice organizirala je 22. studenog 2002. za svoje djelatnike seminar o
prepoznavanju djece s potekoama u itanju i pisanju na kojem je kao predava gostovala doc. dr.
sc. Mirjana Lenek-Vanca.
Voditeljica strunog vijea kolskih knjiniara Meimurske upanije Sonja Toi-Grla 3. prosinca
2002. organizirala je seminar u I.osnovnoj koli akovec za uitelje, nastavnike i kolske knjiniare.
Predavaice su bile prof. logoped Ines Gali-Jui na temu "Kreativni rad logopeda i knjiniara na
suzbijanju otpora prema pisanoj rijei u djece s potekoama u itanju i pisanju" i savjetnica za
kolske knjinice Veronika eli-Tica (NSK) na temu "Struno ureena kolska knjinica preduvjet za
kreativan rad kolskog knjiniara". U radu seminara sudjelovalo je 30-ak sudionika.
U jesen 2002. Knjinica i itaonica "Fran Galovi" u Koprivnici pokrenula je akciju "itamo s vama :
kako prepoznati tekoe u itanju". Djelatnice Danijela Petri i Gordana uliek izradile su
informativne i edukativne letke za djecu s tekoama u pisanju i itanju i njihove roditelje. Prilikom
izrade letka za djecu koristile su ilustracije iz knjiice Bontoni koji je objavio Hrvatski savez udruga
tjelesnih invalida. Uz to su pripremile mapu "itamo s vama" s korisnim podacima o radu Hrvatske
udruge za disleksiju i njenoj web-stranici. Mapa e se po potrebi dopunjavati novim informacijama.
Hrvatski zavod za knjiniarstvo (NSK), upanijske matine slube i Hrvatska udruga za disleksiju
(HUD) organizirao je seminare u slijedeim upanijskim sreditima: u Karlovcu (27. oujka 2003.) i u
Gospiu (krajem svibnja 2003.).
Predsjednica Komisije za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama (HKD), ga Dunja
Gabriel, u skladu sa zakljucima seminara odranih u NSK, organizirala je prevoenje IFLA-inih
Smjernica za knjinine slube i usluge za osobe s disleksijom.
U Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu odran je 26. oujka 2004. godine 1. Okrugli stol o
knjininim uslugama za osobe s posebnim potrebama, u organizaciji Hrvatskog knjiniarskog
drutva (HKD) i Komisije za knjinine usluge za osobe s posebnim potrebama (KOPP). Tema skupa
je bila "Osobe sa specifinim tekoama uenja, itanja i pisanja i osobe oteenog sluha kao korinici
knjinice".
Povod za organiziranje okruglog stola bila je promocija hrvatskog prijevoda dviju publikacija u izdanju
Meunarodnog saveza knjiniarskih drutava i ustanova (IFLA): "Smjernice za knjinine slube i
usluge za osobe s disleksijom" (prireene u suradnji s Hrvatskom udrugom za disleksiju) i "Smjernice
za knjinine slube i usluge za gluhe" (prireene u suradnji s Odsjekom za oteenje sluha
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta).
.............................................................................................................
104
106
PRILOZI
RJENIK ESTO KORITENIH TERMINA
Ines Gali-Jui, prof. logoped
afazija - potpuna odsutnost razumijevanja i/ili govornog izraavanja
aleksija - potpuna nemogunost itanja
agrafija - potpuna nemogunost pisanja
anticipacija - spoznaja koja prethodi iskustvu; u itanju predvianje rijei prema kontekstu i prije nego
to se rije proita, u pisanju predvianje slova koje bi moglo doi sljedee prema onom koje se ve
pojavilo u prethodnoj rijei
autizam - naziv za mentalno stanje osobe u kojem se ona vie ili manje potpuno povlai u vlastiti
svijet. Bolesna zauzetost osobe vlastitom linou i njenim unutranjim problemima, praena
nedostatkom smisla za stvarnost, bijegom u svijet matanja i potpunom ravnodunou prema drugim
ljudima.
Bender - Gestalt test - psiholoki test od 9 jednostavnih crtea koji se moraju precrtati; odstupanja pri
precrtavanju upozoravaju na funkcionalne ili organske smetnje u sredinjem ivanom sustavu
dekodirati - ukloniti neki kod, iitati ga, iitati slova ili brojke
disgrafija - specifine tekoe u pisanju, podrazumijevaju se tekoe djeteta da svlada vjetinu
pisanja prema pravopisnim naelima odreenog jezika
dislalija - neispravan izgovor glasova koje se moe oitovati kao izostavljanje nekog glasa, njegova
zamjena nekim drugim glasom ili pak njegov iskrivljen izgovor. Moe znaiti i nesigurnu rije zbog
nesigurne predodbe njezine glasovne strukture.
disgramatino - gramatiki manjkavo, pogreno u odnosu na gramatiku, gramatiki netono
diskalkulija - specifine smetnje u ovladavanju raunanjem i drugim matematikim operacijama
107
109
morfem - najmanja jezina jedinica kojoj se u strukturi jezika pripisuje znaenje (na primjer: cvijet,
mlad)
neuron ivana stanica s njezinim nastavcima
neurologija znanost o grai, funkcijama i bolestima ivanog sustava
nespecifine smetnje - za razliku od specifinih smetnji, ire podruje u kojemu se neke smetnje
oituju (npr. uz tekoe u itanju koje su specifine smetnje pojavljuju se i rasprena panja, nemir ili
oteano izgovaranje rijei, koje su nespecifine smetnje)
organicitet - organske smetnje - poremeaji doivljavanja i ponaanja izazvani najee promjenama
u korteksu (kori mozga)
perceptivno - odnosi se na percepciju ili zamjedbu. Percepcija je psihiki proces ili psihonervna
aktivnost kojom se zahvaa objektivna realnost. Nastaje djelovanjem fizikalnih procesa iz okoline na
osjetila.
perseveracija - ustrajanje u odreenom obliku ponaanja; u itanju: ponovljeno itanje istog sloga,
dijela rijei ili cijele rijei
posebne jezine tekoe - PJT - (engl. Specific Language Impairment - SLI) - termin se odnosi na
djecu s neoekivanim i zabrinjavajuim tijekom jezinog razvoja, a da razlozi za to nisu dokuivi.
Jezini razvoj im je usporen, ali i drukiji. U drugim podrujima razvoja ona su skladno razvijena; imaju
normalnu otrinu sluha, motoriki, emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj su u skladu s oekivanjima
za djetetovu dob, a nisu dijagnosticirana ni tea neuroloka oteenja. Posebne jezine tekoe, po
miljenju sve veeg broja strunjaka, u bliskoj su vezi s pojavom disleksije kod odreenog broja djece.
itanje je primarno jezina vjetina, te je bitno uvjetovano opom jezinom sposobnou. Ono je
nastavak jezinih vjetina koje je dijete ve razvilo, zato je mogua uzrono-posljedina veza razine
jezinog razvoja i svladavanja itanja. Sve ovo vrijedi za neku djecu sa sindromom disleksije, dok se
za drugu postojanje posebnih jezinih tekoa ne moe ustvrditi.
predintelektualne funkcije - funkcije memorije, panje, percepcije, motorike kao preduvjeti za
sloenije funkcije miljenja, govora, itanja ili pisanja
sekvencioniranje - praenje slijeda slova ili brojki
senzoriki - odnosi se na osjete (vid, sluh, dodir, njuh i okus, poloaj ili pokret)
110
111
Osnovni cilj udruge je pomo djeci i odraslima s bilo kakvim oblicima tekoa u itanju i pisanju, a
ostvaruje se kroz sljedee djelatnosti:
-
Organiziranje strunih susreta, seminara, predavanja i drugih oblika razmjene novih spoznaja i
iskustava, tj. educiranja uitelja, strunjaka koji se bave odgojem i obrazovanjem djece, i roditelja.
-
dva puta godinje izdaje Bilten, koji se alje lanovima i drugim zainteresiranima na zahtjev. Udruga
ima svoju web-stranicu, na kojoj je kompletni sadraj ovog prirunika i aktualni dogaaji i novosti u
vezi s disleksijom. Udruga je isto tako izradila interaktivni prirunik na CD-u.
-
Projektima udruga nastoji provoditi edukaciju i utjecati na kolstvo, zakonodavstvo, dravne institucije i
opu javnost kako bi se unaprijedila drutvena skrb za osobe s disleksijom, osobito djecu.
stanislava.leljak-turzanski@zg.htnet.hr
112
ada.pavlic-cottiero@zg.htnet.hr
iro raun: Hrvatska potanska banka 2390001-1100134271
113
1. Zagrebaka upanija
Bistra
Bolnica za kronike djeje bolesti, Bolnika 1
Bregana
Centar za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje mladei Lug, Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 2
Donja Zelina
O Ksavera andora alskog, Dragutina Straimira 24,
Dubrava
O Dubrava, Sv. Margarete 15
Dugo Selo
Centar za smjetaj i rehabilitaciju Stani, Zagrebaka bb
Graberje Ivaniko
O Josipa Badalia, Zagrebaka 11
Ivani Grad
Logoped, privatni logopedski kabinet, Proljetna 2
Jastrebarsko
O Ljubo Babi, Ante i Davida Starevia 16
Kupljenovo
O Kupljenovo-Luka, Matije Gupca 53
Prigorje Brdoveko
O Ivane Brli-Maurani, Kolodvorska 31
Samobor
O Samobor, Stranika 14
Djeji vrti Grigor Vitez, Perkoveva 88/1
VERBA VOLANT, privatni logopedski kabinet, Kleieva 5
Sesvete
Logopedski kabinet Blai, Prva prigorska 10a, privatni logopedski kabinet
Sveti Ivan Zelina
O Dragutin Domjani, Ivana Gundulia 2
enkovec
O Ivana Perkovca, Zagrebaka 30
Velika Gorica
O Eugena Kumiia, Josipa Pucekovia 4,
O Eugena Kvaternika, kolska 4
Djeji vrti Ciciban, Vladimira Vidria 2
Djeji vrti Velika Gorica, Pucekovieva 2
Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladei, Zagrebaka 90
Centar za djecu, mlade i obitelj, Kuriloveka 48
Vrbovec
I. osnovna kola, Trg Petra Zrinskog 2
114
2. Krapinsko-zagorska upanija
Budinina
Centar za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje Zajezda, Zajezda 31
Desini
O ure Prejca, Ratkajeva 8
Donja Stubica
O Donja Stubica, Toplika cesta 27
Centar za radnu terapiju i rehabilitaciju, Toplika bb
Hum na Sutli
O Viktora Kovaia, Hum na Sutli 152/1
Klanjec
O Antuna Mihanovia, Lijepe nae 41
Kraljevec na Sutli
O Pavla toosa, Kraljevec na Sutli 125
Krapina
O Augusta Cesarca, Ivana Vrencea 1
O Ljudevita Gaja, Trg Stjepana Radia 1
Krapinske Toplice
O Krapinske Toplice, Zagrebaka 12
Djeji vrti Maslaak, Zagrebaka 12
Bolnica za reumatske bolesti i rehabilitaciju, Gajeva 2
Lobor
O Franje Horvata Kia, Trg Svete Ane 28
Petrovsko
O Antuna Mihanovia, Petrovsko 58
Pregrada
O Janka Leskovara, Dragutina Kunovia 8
Radoboj
O Side Kouti, Radoboj 21
Zabok
O Ksavera andora alskog, aki put bb
Zlatar Bistrica
O Zlatar Bistrica, Vladimira Nazora 10
3. Karlovaka upanija
Karlovac
O Banija, Gaja Petrovia 5
O Grabrik, Maksimilijana Vrhovca bb
Centar SUVAG, Imbre Tkalca 2
Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladei Karlovac, Banija 24
Dom za odgoj djece i mladei, Banija 14
Mali Erjavec
Centar za rehabilitaciju Ozalj, Jakovo bb
Ogulin
Djeji vrti Bistrac, Petra Preradovia 23
Opa bolnica - neurologija - psihijatrija, Bolnika 38
4. Varadinska upanija
Donje Makoie
O Podrute, Makoie Donje 115
Donji Martijanec
O Martijanec, kolska 3
Ivanec
Odgojni dom Ivanec, Pahinsko 6
Ludbreg
O Ludbreg, Kaieva 17
Ljubeica
O Ljubeica, Zagrebaka 22
Novi Marof
O Novi Marof, Zagorska 23
Petrijanec
O Petrijanec, Vladimira Nazora 42
Sveti ur
O Sveti ur, Cvjetna 4
Svibovec (Topliki)
O Svibovec, Brae Radia 4
Varadin
O Tomislava poljara, Graberje 33
II.osnovna kola, Augusta Cesarca 10
VI. osnovna kola, Dimitrija Demetra 13
Djeji vrti, Preradovieva 15
Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav poljar, Graberje 33
Centar za radnu terapiju i rehabilitaciju, Zinke Kunc 47
Opa bolnica Varadin, Djelatnost za logopediju, Ivana Metrovia bb
Opa bolnica Varadin, Centar za neurorazvojne poremeaje, Ivana Metrovia bb
Logopedski studio Logos, privatni logopedski kabinet, Anina 2
Varadinske Toplice
116
Rijeka
O Centar, Podhumskih rtava 5
O Frana Frankovia, Ivana ora 17 a
O Kantrida, Izviaka 9
O Kozala, Ante Kovaia 21
O Podmurvice, Podmurvice 6
O kurinje, Mihaeva draga 13
O Vladimira Gortana, Prilaz Vladimira Gortana 2
O Zamet, Boe Vidasa 12
Centar predkolskog odgoja Kvarner, Kalvarija 1
Centar predkolskog odgoja Maestral, Kozala bb
Centar predkolskog odgoja Potok, Josipa Zavrnika 3
Centar predkolskog odgoja Pali, Joe Vlahovia bb
Centar predkolskog odgoja Turni, Karasova 4
Centar predkolskog odgoja Zamet, I. ikovia-Belog 9a
Centar za odgoj i obrazovanje, Senjskih uskoka 2
Kliniki bolniki centar Rijeka, Zavod za dijagnostiku sluha i govora, Kreimirova 42
Logos, privatni logopedski kabinet, Pomerio 21
Poljana
O Grigora Viteza, Antunovaka 29
Poega
O Antuna Kanilia, Antuna Kanilia 2
O Dobrice Cesaria, Slavonska 8
O Julija Kempfa, Dr. Franje Tumana 2
Opa upanijska bolnica, Osjeka 107
urenovac
O Josipa Jurja Strossmayera, Kardinala Alojzija Stepinca bb
Naice
Mozaik- defektoloke usluge, privatni logopedski kabinet, 132. naika brigada HV 1
Osijek
O Ivana Filipovia, Kalnika bb
O Grigora Viteza, Korulanska 1
O Ljudevita Gaja, Krstova 99
O Tina Ujevia, Opatijska 46
Centar za odgoj i obrazovanje Ivan tark, Drinska 12 b
Klinika bolnica - neuroloka klinika, Huttlerova 4
Poliklinika SUVAG za rehabilitaciju sluha i govora, Josipa Jurja Strossmayera 6
Privatni logopedski kabinet Loqui, Lorenza Jagera 24
Valpovo
O Matije Petra Katania, Ive Lole Ribara 3
Imotski
O Stjepana Radia, Fra Stjepana Vrljia 13
Katel Novi
Centar za smjetaj i rehabilitaciju Mir, Rudine
Katel Stari
O Prof. Filip Lukas, Put Banovine bb
Klis
O Petra Kruia, Megdan bb
Komia
O Komia, kolska 11
Makarska
O Petra Perice, Zelenka bb
O Stjepana Ivievia, Ante Starevia 14
Djeji vrti Biokovsko zvonce, Molianskih Hrvata
Omi
O Josipa Pupaia, Trg kralja Tomislava 1
Podstrana
O Stroanac, Blato 1
Seget Donji
O Kralja Zvonimira, kolski prilaz 8
Sinj
O Marka Marulia, Vladimira Nazora 4
Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonai, Odjel Sinj, Put ferate bb
Slatine
O Slatine, Put Lovreta 1
Solin
O Don Lovre Katia, Put Majdana 3
Djeji vrti Cvrak, Zvonimirova 71
Split
O Bol, Hrvatskih iseljenika 10
O Dobri, Klika 25
O Gripe, Alojzija Stepinca 12
O Kman - Kocunar, Benkovaka 10
O Luac, Omika 27
O Manu, Vukovarska 11
O Marjan, Ljudevita Gaja 1
O Mertojak, Doverska bb
O Plokite, Slavonska 13
O Pojian, Vika 12
O Pujanke, Ive Tijardovia 30
O Ravne njive, Sarajevska 30
O Skalice, Put Skalica 18
O Spinut, Teslina 12
O Split 3, Bruna Buia 6
O Suidar, Perivoj Ane Roje 1
O Trstenik, Dinka imunovia 22
O Visoka, Vrh Visoke 32
Djeji vrti Cvit mediterana, Nodilova 1
Djeji vrti Grigor Vitez, Klika bb
Djeji vrti Marjan, Put svete Mande 11
Djeji vrti Radost, Hercegovaka bb
Dom za djecu Maestral, J. igoria 4
Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonai, Brune Buia 30
Centar za odgoj i obrazovanje Slava Rakaj, Radnika 2
KBC Firule, Spinieva 1
Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju,
1.lokacija: Put Meja 5
2.lokacija: DZ "dr. Petar Vitezica",, Antuna Gustava Matoa 2
121
123
126