Professional Documents
Culture Documents
Pokajanje Put Spasenja PDF
Pokajanje Put Spasenja PDF
SADRAJ
A. O POKAJANJU, ISPOVESTI I SVETOM PRIEU
B. PUT KA BOGU
V. PREISPITIVANJE PRED ISPOVEST
PRIMER ISKRENE ISPOVESTI SAVREMENOG PRAVOSLAVNOG HRIANINA
SMISAO I PUT NAET IVOTA
Obradanje ili povratak Bogu kroz pokajanje i ispovest, jedini je put za sve one koji su
se kroz greh udaljili od Boga. Jer greh, svaki greh, ima tu silu i mod da nas odvoji od
Boga, od Neba, od Venog ivota, i da nas rine u pakao, u venu smrt. Plata za greh je
smrt -(Rim.6,23), opominje Sveti Apostol Pavle. Time se greh pokazuje kao najvedi, ak
jedini protivnik i neprijatelj naeg spasenja. Niko nas i nita ne moe odvojiti od Boga i
liiti nas spasenja, sem greha.
GREH. A greh - ta je upravo greh? Greh je kada neko misli, govori ili radi neto to je
protivno zakonu Bojem, volji Bojoj, koja je izraena i pokazana u Sve-tom Pismu i
uenju Crkve; ili pak kada ne misli, ne go-vori i ne ini ono to nam Bog zapoveda da
inimo. Greh je, dakle, ne samo prestupanje zapovesti Bojih, nego i ne ispunjavanje,
ne vrenje istih. Greh je ne samo injenje zla, nego i ne injenje dobra. Ukpanjaj se od
zla, i ini dobro - (Ps.36,27), savetuje staro-zavetni Prorok. A novozavetni Apostol isto
to zahteva, samo drugim reima: Mrzedi na zlo, dri se dobra -(Rim.12,9).
Greh je poverovati nekom drugom, a ne Gospodu Isusu Hristu i podi za nekim
drugim, a ne za Hristom. Svi gresi i sva bezakonja mogu se upisati pod ta dva slova:
Neverovanje Hristu i ne idenje za Hristom. Vera i vladanje - to dvoje obuhvata sav put
zemaljskih putnika. Vera u Hrista i vladanje po Hristu predstavlja zdravlje sinova Bojih.
Neverovanje Hristu i ne vladanje po Hristu predstavlja zapaljenje uma i srca ovejeg bolest od paklenog ognja i dima.
Ako je tano, a tano je, da nema oveka da ivi, a da ne grei, kao to stalno
sluamo u molitvama za umrle, i ako nas samo greh liava spasenja i odvaja od Boga, da
li to znai da nema nikome spasenja, i da svi odlazimo u venu smrt? Da, tako bi to bilo
da ovekoljubivi Gospod, znajudi slabosti ljudske i lukavstvo avolsko, nije ostavio jedan
vrlo efikasan lek protiv greha, lek koji unitava svaki greh uinjen posle Sve-tog Krtenja,
i koji tako omogudava ljudima spasenje i ivot Veni. Taj lek, taj svelek u Pravoslavnoj
Crkvi, jeste Sveta Tajna Pokajanja i Ispovesti. U ovoj Svetoj Tajni ovek se isti od svih
onih grehova koje je uinio posle Krtenja, te se ta Tajna esto naziva i "drugo krtenje".
U njoj svetenik Crkve Boije silom Duha Svetoga otputa sve grehove za koje se
Hridanin iskreno kaje i ispoveda ih Bogu pred njim.
Pokajanje je, ustvari, pobuna oveka protiv samoga sebe, kae vladika Nikolaj
Velimirovid. To je naa pravedna buna protiv naeg starog grehovnog oveka, oveka
ogrezlog u grehe i strasti i time udaljenog od Boga. Jer ovek, ogrezao u gresima,
odlutao je u "daljnu zemlju" (Lk.15,13), gde se lice Boije ne vidi. Da bi takav ovek
postao "nova tvar" i novi ovek, po Apostolu Pavlu, mora prvo "dodi k sebi", poput
bludnog sina u Jevanelju, i pokajati se.
Istinsko pokajanje i ispovest grehova ima veliku mod. No pravo istinsko pokajanje, moe
ovek osetiti i doiveti jedino u Crkvi Hristovoj. Svetu Tajnu Pokajanja, kao Tajnu Crkve,
ustanovio je sam Gospod Isus Hristos, kada se posle Svog slavnog Vaskrsenja javio
Uenicima kroz zatvorena vrata, dunuo u njih, i rekao: Primite Duh Sveti. Kojima
oprostite grehe oprostide im se, a kojima zadrite, zadrade se (Jn.20,22-23). Tajna
Ispovesti je najdragoceniji dar Boji Crkve deci svojoj, jer je to najneophodnija potreba u
ivotu svakog pravoslavnog Hridanina.
MRAK U DUI. Meutim, veoma esto ljudi dolaze na ispovest, i ne znaju da ta kau
- o pokajanju, kao da nema ta da se kae! Duevne oi su njihove zatvorene, dua
spava mrtvim snom. Zato spava dua? Zato je ovek u tako stranom stanju?
avo zna ta je glavno u delu spasenja - iskreno po-kajanje, i gaa u sam centar:
liava ljude ispovesti. I evo rezultata: ovek ne kontrolie svoja dela, rei i misli, razum
njegov se pomrauje, on ne vidi svoje grehove i ne primeduje da je prestupio zakon
Boiji. Greh postaje navika, ulazi u prirodu oveka i ivi u njemu. I on se vie ne plai
smrti, ni pakla, ak ni Stranog Suda. ta Bog da... - govore mnogi iz navike. A Bog je dao
Sveto Pismo i sudide u Zadnji Dan svima nama po veri i po delima.
Greh je najvede zlo u svetu - kae Jovan Zlatoust. Nai neokajani grehovi - to su nove
rane koje mi nanosimo Hristu Spasitelju. To su strane ive rane nae due, i oiljci od
njih ostaju za itav ivot.
Samo u Svetoj Tajni Pokajanja mogude Je oistiti i iscediti duu. Pokajanje nas izvlai
iz bezdana greha, poroka i strasti, i uvodi na vrata Raja. Sam Gospod doekuje nas
rairenih ruku i prima kao bludnu decu. Bogu treba stremiti, kao to malo dete stremi
svojim roditeljima kada je nestano: plae, moli za oprotaj, obedava da de se dobro
ponaati, i roditelji koji ga vole prataju mu. Tako i Otac na Nebeski, kada dola-zimo k
Njemu sa iskrenim pokajanjem, sa suzama, prata nam i daje blagodat, daje je, nita ne
traedi.
POETAK POKAJANJA. Pokajanje poinje samo tada kada ovek shvati da je grean, da
mu grehovi smetaju da ivi, truju duu. Ukoliko ovek grehove svoje ne vidi, to znai da
je ozbiljno duhovno bolestan, i za Boga njegova dua umire. Ovu duu ved ne mue
grehovi, avo JOJ je vezao ruke i noge, oi njene duhovne su zatvorene, ui ne uju, usta
su onemela. Kao u grobu: ne uje, ne vi-di, ne oseda. Kada se ovek razboli, prvi znak da
nije zdrav je odvratnost prema hrani. Tako i kod onog ko se razboleo nastaje odvratnost
prema molitvi, prema sve-mu duhovnom. On ne eli da ide u hram, a ako sebe pri-nudi
i doe, onda kasni na slubu, ne ostaje do kraja, za vreme slube se mui i misli: kada de
kraj? I grehove svoje on ne vidi. Ovo se dogaa zbog toga to je daleko otiao od Boga,
od Svetlosti. Dok nismo prili Bogu, ne ivimo po Njegovoj volji, nalazimo se u mraku i
ne vidimo svoje grehove. Dua je naa crna, i svaki novi greh - to je nova crna mrlja na
njoj, a na crnom se crno ne vidi...
DUHOVNA SMRT. Veliki grenici uvek smatraju sebe pravednicima, a sveci velikim grenicima. Oni ive u svetlosti Hristovoj, vide ak i najmanje mrljice u dui
svojoj i shvataju svoju ne dostojnost pred Bogom.
A zato mi ne vidimo svoje grehove? Zato to ne kontroliemo sebe, svoje
postupke, rei i misli, zakon Boiji ne potujemo, okoreli smo u grehovima i tako smo
saiveli sa njima, da greh ved ni ne smatramo grehom.
Ali kada ovek shvati da je grean, ne sme ekati i odlagati pokajanje. U naem
duhovnom ivotu kao da po-stoje dva "kalendara": jedan Boanski, a drugi avolji.
Boanski se zove "danas", "sada". Sada se obrati Gospodu sada se pokaj, jer sutra ved
moe da bude kasno. A avolji "kalendar" se zove "sutra", "kasnije": Ostavi za sutra,
danas si ti jo mlad, ivi za svoje zadovoljstvo, pokajade se kasnije, kad ostari.
Ne sme se zapustiti bolest, inae de ona postati smrtonosna; ne sme se odlagati
pokajanje - to de odvesti u duhovnu smrt. Ne odlai do sutra, tome sutra nikada nema
kraja govori Sveti Jovan Zlatoust.
Episkop Teofan kae da samo pokajanje za spasenje nije dovoljno, potrebna je
odlunost promeniti sebe, ostaviti preanje grehe. Moramo se boriti protiv sebe
starog , nedati grehu da bude jai. Borba je to do same smrti, ali borba za Carstvo
Nebesko, i tu nema izbora. Izmeu venog blaenstva i vene muke , izmeu raja i
pakla, nema dvoumljenja.
Ali, ma kakve grehe da uinimo, ni u kom sluaju ne smemo da padamo u
oajanje, da se bojimo da nam Gospod nede oprostiti. Oajanje oveka je velika
radost avola - primeduje prepodobni Varsanufije Veliki. Mi ne treba da oajavamo
ved da pamtimo da Otac na Nebeski ima takvu ljubav prema nama kakvu nije imala
ni jedna majka prema svom detetu za itavu istoriju roda ljudskog.
KAKO DA SE KAJEMO? Mnogi smatraju sebe vernicima, odlaze u crkvu, mole se, a
neznaju da se kaju, ne vide svoje grehove. A kako se nauiti kajanju?
Kao to nita u ivotu nismo nauili odjednom i pokajanje se ui. Svaki pravoslavni
Hridanin treba da nae duhovnika, duhovnog roditelja, koji de o njemu i njegovoj dui
da se stara, da ga ui kako da bdi nad sobom. Svakodnevno itanje Svetog Pisma i
duekorisnih knjiga de sve vie i vie nazidavati na put ka Bogu na povratak Bogu.
Svakodnevna molitva, Bogu, Presvetoj Bogorodici i Svetiteljima Boijim de biti ta
naa krila koja de nas uzvesti pred vrata Raja.
U IVOTNOJ borbi nema odmora, neprijatelj' naeg spasenja, avo, stalno vreba,
stoga treba stalno kontrolisati sebe, svoje postupke, rei i misli. im primeti bilo ta
ravo, odmah se obrati sa skruenodu Bogu. Prosti, Gospode, mene bednog i pomiluj!
A zatim ispovedaj greh pred svetenikom. Ujutro preispitaj sebe kako si proveo nod, a
uvee - kako si proveo dan savetuje prepodobni Avva Dorotej. I usred dana kada se
optereti pomislima, ispitaj sebe. I prepodobni Simeon Novi Bogoslov govori: Vri
svake veeri sud nad sobom, kako si dan proveo : da nisi osudio nekog? Da nisi dosadio
nekome reima? Da nisi pogledao strasno na neije lice?
Za ispovest se treba pripremati unapred: o svemu razmisliti, setiti se svih grehova,
prodi po urvinama svoje due, i obavezno sve zapisati jeo moe se dogoditi da odemo
sveteniku na ispovest, a avo moe da pomrai razum - sve moemo da zaboravimo.
Ko se privikava da bude svestan svog ivota na ispovesti ovde, tome nede biti
strano da da odgovor na Stranom Sudu Hristovom - govori Sveti Jovan Krontatski.
Greh je u naoj dui - kao zmija pod kamenom. Ako podigne kamen - zmija de
otpuziti; ako otkrije greh -dua de se osloboditi od njega. Treba samo sve detaljno
ispriati duhovniku, dobiti preko njega od Gospoda razreenje, a zatim prineti dostojne
plodove pokajanja, to jest uiniti dobra dela, i duboko se nadati u milost Boiju.
FARISEJSTVO. U poslednje vreme praktikuje se "opta" ispovest: Izlazi svetenik,
proita nekoliko molitava (ili ak ni to ne uini), nabroji nekoliko ; rehova, a zatim
pokriva svakog ko je doao na ispovest epitrahiljem! i ita razreujudu molitvu: Pratam i
razreujem vas svih grehova. I kroz takvu "ispovest ', kada ovek sam ne kazuje ni jedan
svoj greh, prolaze hiljade: i krteni i nekrteni, a zatim idu da se prieste. Moda je neko
itave nodi pio, lumpovao, psovao, neko je ubio dete u utrobi, neko se obradao
vraarama, ekstraseansima, ili je sam vraao... Svi idu da se prieste, da prime u sebe
ivog Hrista. No, Gospod je strogo upozorio: Ne dajte svetinje psima (Mt. 7,6). Hristos
nikada nede udi u ne pokajanu duu. Bog samo u iste due ulazi; zato se takvi ljudi
prieduje sebi na osudu.
Crkva - to je duhovna bolnica gde se isceljuju due. Pre ispovesti svetenik govori o
tome da Hristos ne vidljivo stoji pred onim ko se ispoveda, primajudi ispovest njegovu, i
zato kae: Ne stidi se, ne boj se, ved kai sve u emu si sagreio! I dodaje da ako ovek
utaji greh, onda de se taj greh umnoiti. Pamti, govori svetenik ispovedniku, da si ti
doao u duhovnu bolnicu, da ne izae neizleen.
Svetenik treba svakog pojedinca da primi, da saslua. Meutim, vrlo je esta praksa da
se ispoveda za vreme Svete Liturgije, pa se ni nema mnogo vremena za ispovest,
(mada i tada obavezno moramo ispovediti barem vede grehe, smrtne grehe, i ono to
nas duboko titi u dui). Ukoliko svetenik zbog mnotva naroda iza nas i uri da nam
stavi epitrahilj na glavu, zamolimo ga da nas ipak saslua. A ispovedati se moemo i
trebamo ne samo pred Sveto Priede, nego uvek kad za to osetimo potrebu. Posle
veernje slube, kada svetenik ima mnogo vie vremena, moemo sasvim mirno i
staloeno da se ispovedimo.
NAE LICEMERSTVO I SAMOLJUBLJE. Zato se mnogima dopada "opta" ispovest?
Zato to smo gordi, samoljubivi i avo navodi na nas laan stid: Kako ja mogu to da
kaem sveteniku? Nedu da se kajem, stid me je. I ta de svetenik da pomisli o meni, jo
de da me izgrdi. Mi svi elimo da u oima drugih budemo mili, isti i dobri! No,
duhovnika se ne treba plaiti. Duhovnik sve najstranije grehove zna: pred njim su prole hiljade ljudi. Njemu je radost kada se ovek istosrdano kaje. Tako da se treba
stideti greha, i ne stideti se pokajanja. Ispovedati treba sve grehove, i najmanje takoe.
ZATO SE MORAMO ISPOVEDATI PRED SVETENIKOM? Kajati se treba uvek i svuda.
im pogreimo, treba da se pokajemo. Ali, greh moe biti razreen samo preko
svetenika, jer je tako to Bog ustanovio. Njemu nije potrebna naa ispovest, jer On kao
Sveznajudi zna sve nae grehe. Ali Bog hode da proveri da li mi zaista verujemo da On
lino razreava grehe posredstvom pravoslavnog svetenika. (Arhimandrit Kiprijan
Kern)
NE TAJIMO GREH. Svetom Pavlu Preprostom, zbog prostodunosti, Bog je darovao
duhovni vid, i on je duhovni svet video tako kao to mi vidimo zemaljski. Video je da
oveku koji se kaje, prilaze Aneo uvar, i avo koji ga nagovara: Ne treba sve da
govori: ta de o tebi pomisliti duhovnik? Gospod je milostiv. On de ti i tako sve
grehove oprostiti. ovek je poeo da se kaje, kazuje grehove, i iz njegovih usta su
izlazile duhovne zmije razliitih veliina, u zavisnosti od veliine greha. Imenujudi sve
grehove, sve zmije su izale uz njega. Duhovnik je pokrio njegovu glavu epitrahiljem i
proitao razrenu molitvu, ali je u to vreme i Sam Gospod govorio: Opratam i
razreavam te svih grehova tvojih. Demon je iezao, oveku je pristupio Aneo, koji
se radovao. Jer se i dua ljudska radovala i likovala. I Aneo uvar je stavio venac na
glavu pokajnika, i taj osveden, i oduhovljen, otiao je ka Svetom Priedu.
Video je Pavle Preprosti i drugo, Priaoje, na ispovest grenik, poeo je da kazuje
svoje grehove, i iz njegovih usta isto tako su poele da izlaze zmije razliitih veliina.
Reio je da kae jedan veliki greh i poela je da iz njegovih usta izlazi velika zmija. No,
zatim se ovek postideo i nije ispovedio greh do kraja i zmija se vratila u njega. Duhovnik
pita. Nita nije ostalo? Ne - kae - nije ostalo. I duhovnik je pokrio glavu epitrahiljem i
poeo da ita molitvu: Opratam i razreavam - a Gospod govori: Ne opratam i ne
razavam. I ovek je otiao sa utajenim grehom, a Adeo uvar poeo, je da plae.
Demon tada pristupi oveku i ree Eto, tako uvek postupaj, Gospod je milostiv, On zna
nemodi ovekove, On de tebi i tako sve oprostiti.
I evo. ova dva oveka prilaze ai da se prieste, da prime u sebe ivog Hrista. Onaj,
koji se dostojno pokajao, dostojno se i priestio Svetim. Preistim ivotvornim
Stranim Hristovim Tajnama. A onaj ko se nije pokajao otiao je od ae tuan , sa
umnoenim grehom. Aneo je Priede od njega oduzeo i umesto Tela Hristovog dao
mu je ugljen nemilosti.
Nemojmo da se teimo ako mislimo da nemamo neko smrtno sagreenje kao:
nisam ukrao, nisam ubio, nisam grean. Greni smo mi i pregreni, samo ako malo
dublje zavirimo u duu. Stoga ne smatrajmo, te male svakodnevne sitne grehe, za
nevane, i da ih ne moramo ispovedati. Moramo ispovedigi sve ono ega se sedamo.
Podsetnik za ispovest na kraju ove knjiice u tome moe mnogo da pomogne.
MI SMO ILI SABOGOM ILI SA AVOLOM. Dua oveka nikada ne biva prazna , u njoj je
Duh Sveti ili duh zao . kako da saznamo kakav duh ivi u naoj dui ? U koliko nemamo
potrebu za molitvom , za ljubavlju prema Bogu , blinjima , ako ne ivimo po zakonima
dobra i ljubavi, ved po zakonima zla, ako sve vreme elimo da pravimo izgrede, da
nekog uvredimo, povredimo, osudimo, a sami pri tome da se gordimo, znai u naoj
dui ivi zao duh. I takav ovek se vidi odmah, ma gde bio: kod kude, na poslu, u
prevozu, u redu - on svuda i podjednako, neprekidno izliva prljavtinu reima i ini loe
postupke.
Treba se uvek sedati da demo na dan Stranog Suda sve svoje neokajane grehove
videti, kao u ogledalu, i svi de oni biti otkriveni. Onda de nas spopasti istinski stid, zato
to demo tada stajati pred Bogom i Anelima, licem u lice. I ukoliko mi svesno utajimo
na ispovesti bar jedan greh, onda nam naa ispovest nede biti na spasenje, ved na
osudu.
PRIPREMA ZA SVETO PRIEE. Svetitelj Grigorije Bogoslov kae: Pre du ja dati telo
svoje da rastrgnu psi, nego Telo Hristovo - nedostojnima.
Onaj koji eli da se priesti mora dostojno da se pripremi za ovu Svetu Tajnu.
Priprema traje nekoliko dana i tie se kako telesnog tako i duhovnog ivota oveka.
Uobiajeno je pravilo da se posti nedelju dana pred Sveto Priede. Telu se preporuuje
polno uzdravanje, to jest telesna istota i ograniavanje u hrani - post. U dane posta se
iskljuuje hrana ivotinjskog porekla - meso, mleko, jaja, a u strogom postu, riba. Hleb,
povrde, vode upotrebljavaju se u umerenoj koliini. Um ne treba da se raspruje na
svakodnevne sitnice i da se zabavlja beznaajnim stvarima.
U dane posta potrebno je prisustvovati bogosluenjima u hramu, ako dozvoljavaju
okolnosti, i jo usrdnije ispunjavati kudno pravilo: ko obino ne ita sve jutarnje i
veernje molitve, neka ita sve u potpunosti, ko ne ita kanone - neka u ove dane ita
bar po jedan kanon.
Uoi Prieda treba prisustvovati veernjem bogosluenju i proitati kod kude, osim
obinih molitava pre spavanja, pokajni kanon, Bogorodiin kanon i kanon Anelu
uvaru. ita se takoe kanon pred Priede, i ko poeli - akatist Preslatkom Gospodu
Isusu Hristu. Posle ponodi se ne jede i ne pije apsolutno nita, jer je ustanovljeno da se
pristupa Tajni Prieda nate srca (zubi se, naravno, mogu oprati, ali se mora paziti da
se ne proguta voda).
Ujutru se itaju jutarnje molitve i sve koje slede pred Sveto Priede, osim kanona
koji je proitan prethodnog dana.
Pred Priede je neophodna i obavezna ispovest.
PRISTUPANJE ISPOVESTI. Postoji mnogo razliitih naina obavljanja ispovesti u
pojedinim crkvama. Treba da se prilagodimo lokalnom obiaju. Kada doemo na
ispovest, svetenik od nas moe traiti da stojimo ili da kleimo, da kaemo ovu ili onu
molitvu pre, ili posle, ili ak za vreme ispovesti, da tu molitvu ponavljamao pre ili posle
Prieda, ili ak tokom slededih dana. Moe nam postavljati pitanja, ali ne mora. Postoje
mnogi naini koji nisu utvreni strogim pravilima. Ali hridanski deo u tome je to treba
imati dovoljno ljubavi i smernosti i prilagoditi se bilo kom nainu, a ne instistirati na
onom koji nama odgovara. To ne znai da sa svojim ispovednikom ne moemo
razmotriti sve to nam odgovara, ved znai da treba da uvideti da su naini ispovesti
sporedni u pi-tanju pokajanja i same ispovesti.
Dolazimo da nam se oprosti. Na ispovest dolazimo da primimo oprotaj od Boga, i
ni zbog ega drugog. Moemo potraiti upute i savet od svog ispovednika, ali
neprestano treba da imamo na umu da ispovest nije "ugodno duhovno daskanje" ili
vrsta "religiozne psiho-analize". Stojimo pred ivim Bogom u udnji za Njegovom
ljubavlju i prihvatanjem, za oidenjem i privoenjem Njegovom Venom Carstvu.
Duhovno savetovanje moe biti deo ispovesti, a u dananje vreme kada naalost, gotovo
nikad ne razmiljamo o svom duhovnom ivotu osim tokom ispovesti, to moe biti i
jedina mogudnost. Ipak, treba uvideti da je to samo "sporedni proizvod", premda
vredan, i da "uspeh ili neuspeh" ispovesti nikako ne zavisi od linosti i savetodavnih
mogudnosti ispovednika. Sam Bog dejstvuje prilikom ispovesti! I On nam moe govoriti u
vreme kada se tome najmanje nadamo, i kroz svetenika od koga najmanje oekujemo
moemo uti Njegov glas samo ako smo dovoljno smerni da sebe otvorimo za Njegove
rei i odbacimo sve ljudske predrasude koje spreavaju da doivimo Njegovo lino
prisustvo u Svetim Tajnama u Crkvu Njegovoj. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: nae
iskreno, ieto pokajanje i elja da se oistimo i obnovimo za novi ivot u Bogu jeste
jedina svrha ispovesti u Crkvi.
Ispovedajmo svoje grehe. Na ispovest dolazimo da bismo ispovedili svoje grehe.
Treba da ih iskaemo Jasno i otvoreno, bez uplitanja suvinih detalja, ali bez prikrivanja
istinskog zla uoptavanjima kao to su "uobiajene stvari", "domadi gresi", "svakodnevni
gresi", itd. Jasna predstava Hristovog uenja je jedino to nam moe pomodi u ispovesti.
Trebalo bi da govorimo o onom to smatramo da je zaista greh, ili da ispovedimo
nekoliko grehova s kojima se suoavamo i koji, na alost, gospodare naim ivotom.
Na ispovest dolazimo da bismo ispovedili sopstvene grehe. Lako je pasti u iskuenje
ispovedanja tuih grehova - lanova nae porodice, ljudi sa kojima radimo, drugih
parohijana. Neki ljudi, gotovo po pravilu, postupaju tako, ali ne ine to u vezi sa nekim
"uzajamnim problemom", koji bi se na njih odnosio, ved jednostavno iznose sud
pravinosti iza koga se neretko krije sebina zabrinutost. Ako postoji iskrena potreba za
duhovnim razmatranjem tueg ivota, ono se obavlja iskljuivo van ispovesti. Apsolutni
imperativ je da se na ispovesti sasvim i iskljuivo usredsredimo na sebe, na sopstveni
ivot, grehe i prestupe.
telesnog posta od "nedelju dana", (ili bilo koliko) niko ne bi trebao da pristupa Svetom
Priedu.
A kada se priedivati? Ni najumniji Hridanin ne moe sam sebi da propie tipik
(pravilo) kada i koliko esto treba da se prieduje. Bez duhovnika, duhovnog oca, nije
mogude bezbedno prodi put spasenja i stidi naznaenju - sjedinjenju s Bogom ili
oboenju.
Poto ovek moe imati samo jednog telesnog oca, gako moe imati i samo jednog
duhovnog oca kome de se poveriti i predati na duhovno staranje i rukovoenje. Bez
njega ni jedan duhovni (ak ni ivotni) problem ne moemo i ne smemo reavati. Ako
postoji zdrav duhovni odnos izmeu duhovnog oca i duhovnog eda, onda je duhovnik
taj (i jedino on) koji je vlastan i nadlean da proceni prema naem duhovnom stanju,
revnosti i trudu, kada i kako esto moemo i smemo da se priedujemo, kao i to kako
smo duni za Priede da se pripremimo, bilo u postu ili van posta.
A kako nadi duhovnog oca, i ko to moe da bude? Duhovnik moe da bude iskusan i
revnosan svetenik ili monah. Isto kao kada u telesnoj bolesti traimo pravog lekara,
specijalistu za nau bolest, pa se raspitujemo kod roaka i prijatelja za najboljeg, tako je
i sa pronalaenjem duhovnika. Raspitajmo se kod onih koji su iskusniji od nas u
duhovnom ivotu, i procenimo, kada stupimo u odnos sa nekim od preporuenih, da li
takav moe da nam bude voa ka Carstvu Nebesku.
A kada izaberemo duhovnika onda treba da ispunimo tri stvari: 1. Moramo imati
puno poverenje u njega. 2.
Moramo biti otvoreni i iskreni prema njemu. 3. Moramo imati punu i apsolutnu
poslunost prema nje-mu.
Stoga, u velikoj su zabludi i hode klizavim putem svi oni koji na osnovu jednog
razgovora, ili predavanja "da se treba to ede priedivati" i da je to ispravno "po
Svetim Ocima" itd., uzimaju slobodu da sami sebi odreuju rokove priedivanja, da se
ugledaju na druge, pa masovno idu na Priede "svake nedelje" (ili ak svake Liturgije),
nezavisno od pripreme za tu najsvetiju Tajnu, na smetnje koje eventualno kod njega
postoje za Sveto Priede. Takvi sami hode putem spasenja, bez voe i bez duhovnika, te
ranije ili kasnije, padaju u raznovrsne zablude ili prelesti (kako se to struno naziva), jer
im Sveto Priede ne biva "na isceljenje due i tela", nego "na sud i na osudu".
KAKO PRISTUPITI SVETOM PRIEU? Kada pristupamo Svetom Priedu, kao to i u
mnogim drugim situacijama to radimo, treba da se prekrstimo. To treba da uradimo jo
dok prilazimo sveteniku, ali nikako pred samim Svetim Putirom, da ga ne bi, nedaj
Boe, prevrnuli, pa prosuli Sveto Priede, to je veliki greh. Posle Svetog Prieda,
trebali bi da poljubimo Sveti Putir, jer je to izraz nae ljubavi prema Gospodu to nas je
udostojio da se priestimo Njime. Ali, ako prilike ili svetenik to ne dozvoljavaju (zbog
guve), ne treba insistirati na tome.
ene ne smeju da pristupaju Svetom Priedu sa nakarminisanim usnama. Za vreme
mesenog ciklusa ne mogu se priedivati, ali mogu dobiti naforu. Rukovanje i ljubljenje
posle Svetog Prieda kao izraz radosti i estitanja to smo se priestili, nema osnove u
crkvenom Predanju, i noviji je izum, koji nas samo meusobno utvruje u sujeti i
gordosti, jer time, makar i nesvesno, doivljvavamo potvrdu nae dostojnosti.
A ta ako nam je na usnama ili brkovima ostalo Tela ili Krvi Gospodnje? Pa
ljubljenjem to prenesemo na neije drugo lice? Strana nepanja! Iz istog razloga, ne bi
trebalo ni ljubiti sveteniku ruku posle Prieda, ni ikone pri izlasku iz crkve, nego im se
samo dostojno pokloniti.
Ko treba prvi da stane u red za Priede? To uopte nije sutinski bitno pitanje.
Nepisano je pravilo da prva stanu deca, ili novokrteni, kome je to prvo Priede.
Najeda je praksa, to je najbolje, da |de se ko zatekne, da tako i stoji u redu i smireno
eka da se priesti. Ruke se prekrste, desna aka stoji iznad leve, priljubljene uz grudi.
A deca? Kada ona da se prieduju? to pre to bolje. I to ede. Ako moe, odmah
posle Svetog Krtenja. Malim bebama se moe dati malo vode ili mleka, i pre samog
Prieda, da bi bili mirnije. Bar deca nemaju greha, kao mi stariji. Do sedme godine, deca
ne treba da poste, ali ih treba poeti privikavati na post ved od 4-5 godina, kako bi
kasnije znali i osedali da je post itekako neophodan u duhovnom ivotu.
B. PUT KA BOGU
ZAKON BOIJI - DESET BOIJIH ZAPOVESTI.
Kako treba iveti po Boijoj volji izloeno je u Zapovestima Boijim. Da bi ljudi znali ta je
dobro, a ta je zlo, Bog je svima bez razlike darovao uroeni moralni zakon. uvar tog
zakona je savest, koja za dobra dela nagrauje oveka, a za zla kanjava. No kako savest,
usled greha, ne daje oveku uvek tana obavetenja o njegovom moralnom stanju, Bog
je dao ljudima, preko proroka Mojsija na gori Sinajskoj, pisani moralni zakon, na dvema
kamenim ploama, koji glasi:
1. Ja sam Gospod Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova osim Mene.
2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti im sluiti.
3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svoga.
4. Sedaj se dana odmora da ga svetkuje. est dana radi i svri sve svoje poslove, a
sedmi dan je dan odmora koji je posveden Gospodu Bogu.
5. Potuj oca i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poivi na zemlji.
6. Ne ubij.
7. Ne ini preljube.
8. Ne kradi.
9. Ne svedoi lano na blinjega svoga.
Ne poeli nita to je tue
NAJVEE ZAPOVESTI BOIJE. Deset zapovesti Boijih Gospod Isus Hristos je sveo u
dve najvede zapovesti, koje su temelj celokupne Njegove nauke. Kada bi ljudi izvrili ove
zapovesti, izvrili bi svu Hristovu nauku. Tada bi na zemlji, zaista bilo Carstvo Boije, za
koje svakodnevno molimo Boga u molitvi Gospodnjoj.
1. Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom duom svojom, svom misli
svojom i svom snagom svojom.
2. Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.
CRKVENE ZAPOVESTI. Za moralno usavravanje ljudi, Sveti Oci su sastavili zapovesti
crkvene, koje je obavezan vriti svaki pravoslavni Hridanin:
1. Moliti se Bogu i sluati slubu Boiju svake nedelje i praznika.
2. Drati post pred Roenjem i Vaskrsenjem Gospoda Isusa Hrista, pred praznikom
Svetih Apostola Petra i Pavla, pred Uspenijem Presvete Bogorodice (Boidni,
Vaskrnji, Petrovski i Velikogospojinski post), i svake srede i petka.
3. Svetena lica potovati.
Ispovedati grehe svoje i priedivati se u
spomenute velike postove.
Moliti se Bogu za one koji su na vlasti.
Drati postove i molitve, koje zapovedi
episkop u vreme kakve nevolje.
Crkvene stvari ne upotrebljavati.
Svadbe ne initi u vreme posta.
DOBRA I BOGU UGODNA DELA. Za spasenje je potrebno da ovek ivi po Boijoj volji i
da ini dobra dela svojim blinjima. Pa kako ovek ima i duu i telo, stoga u odnosu na
blinje treba da ini i dela milosti duevne i dela milosti telesne. Ukoliko je dua
pretenija i vanija od tela, utoliko su dela milosti duevne vanije od dela milosti
telesnih.
Dela milosti duevne: 1. Grenike popravljati. / 2. Neuke pouavati. / 3. Onima koji
sumnjaju dati dobar savet. / 4. Za spasenje blinjega Bogu se moliti. / 5. Oalodene
teiti. / 6. Uvrede strpljivo podnositi. / 7. Uvrede opratati. /
Dela milosti telesne: 1. Gladnoga nahraniti. / 2. ednoga napojiti. / 3. Nagoga
odenuti. / 4. Stranoga u dom primiti. / 5. Bolnoga_posetiti. / 6. Sunje u tamni-ci
pohoditi. / 7. Mrtve siromahe sahraniti. /
VLAENSTVA. Ljubedi Boga i blinje svoje Hridanin je duan da ljubi i sebe samoga i
da se stara za spasenje svoje due. Obrazac kako moe ovek da se usavri izneo je
Gospod Isus Hristos u Svojoj Besedi na Gori, u zapovestima o blaenstvima:
1. Blago siromanima duhom, jer je njihovo Carstvo Nebesko.
2. Blago onima koji plau, jer de se uteiti.
3. Blago krotkima, jer de naslediti zemlju.
4. Blago gladnima i ednima pravde, jer de se nasititi.
5. Blago milostivima, jer de biti pomilovani.
6. Blago onima koji su istog srca, jer de Boga videti.
7. Blago onima koji mir grade, jer de se sinovima Boijim nazvati.
8. Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo Carstvo Nebesko.
9. Blaga vama ako vas sramote i progone, i kau na vas svakojake rave rei, laudi,
Mene radi.
10. Radujte se i veselite se, jer je nagrada vaa
velika na Nebesima.
V. IZ DUHOVNE RIZNICE
NAJVEI GREH NAEG VREMENA. Najvedi greh naeg vremena jeste - gubljenje
osedanja za greh. Ovo je najveda opasnost vremena u kome ivimo. Nije greh ono to
najvie uznemirava. Greh je neto to se uselilo u ljudsku prirodu, iako neprirodan i
protivprirodan, on je postao kao neka druga priroda u oveku. Ono to uasava jeste
upravo gubljenje osedanja za njega, bestidno injenje greha; njegovo nametanje i
ozakonjenje zbog pretvaranja u naviku i esto ponavljanje.
Naravno, initi greh ved je ne malo zlo. Ali greiti i nemati osedanja greha i stida za
greh to je ono to je jezivo i opasno, to posvedouje i postaje znak moralnog
raspadanja i propasti.
Ako ovek grei i oseda svoju slabost, priznaje svoj pad, to je znak da jo uvek postoji
nada pokajanja, popravke i podizanja. Ako pak grei smatrajudi to za neto prirodno,
zakonito, pravilno, ak, zato da ne -i za podvig, spretnost, sposobnost, to je ono to je
"gore od svakog zla", posunovradenost i bestidnost. Najnii pad do koga moe dospeti
ovek kao razumno bide i drutvo kao zajednica ljudi. Zlo je greiti -kae Sveti Jovan
Zlatoust, - ali jo je vede zlo ponositi se svojim gresima. Na jednom drugom mestu ovaj
veliki znalac ljudske due i anatom ljudskog drutva dodaje i ovo: Zlo je initi gadosti, no
ako postoji stid kod onoga koji ih ini, zlo je upola manje. A kad se neko njime kiti - to
predstavlja vrhunac bestidnosti. Ovaj prvi postajudi svestan posle pada, vremenom se
moe i podidi; onaj pak koji se hvali grehom, liava sebe isceljenja koje daje pokajanje.
ATEISTA I HRIANIN. Neki ateista rekao je jednog dana svome poznaniku
Hridaninu kako de se grdno prevariti, ako je zagrobni ivot izmiljena pria. Na to mu je
Hridanin odgovorio: E, moj jadnie, koliko de se ti vie prevariti, ako pakao zaista
postoji!
uveni francuski filosof Paskal rekao je: Ako milion razloga govore u prilog ateizma (to
jest da pakao ne postoji), a samo jedan u prilog postojanja pakla, razum zahteva da
postupam onako kao da pakao doista postoji.
OTAC BEZ VERE I SIN NA SAMRTNOJ POSTELJI.
Neki bezbonik imao je veoma pametnog sina, koji je bio oev ljubimac i dika. Dok mu
je majka od malena ulivala veru u Boga u duu, otac je eleo da mu sin bude ateista
(bezbonik), kao to je i on bio. Deak se teko razboli i bolest je, uprkos naporima
lekara, uzimala sve vie maha. Videdi da mu se blii kraj, deak prizove sebi oca i zapita
ga da li da veruje u ono emu ga je majka uila, ili u ono to mu je on govorio. Guedi
se u suzama, otac mu odgovori da veruje u ono to mu je mati govorila, jer je to
izvesnije i sigurnije nego ono to mu je on priao.
Zaista, bolje je da ovek veruje u besmrtnost due i zagrobni ivot, nego da to
negira. Jer ako je dua odista besmrtna i produuje da ivi i posle telesne smrti, kako
nas Bog uverava u Svome otkrivenju, onda de oni koji i to ne veruju, doiveti gorko
razoarenje, kad duom svojom odu iz ovog sveta u onaj drugi, veni, i u pakao,
naalost.
O VIENJU BOGA. Indijski Hridanin Sundar Sing, zvani "Indijski Savle", imao je vie
znaajnih duhovnih vienja i razgovora sa anelima i duama svetitelja. Neke je
zapisao i objavio. Tako, o vienju Boga pie: Pre nekoliko meseci leao sam u svojoj
sobi bolujudi od ira na oku. Bol je bio tako veliki da nisam mogao vriti nikakav posao.
Zato sam sve vreme provodio u molitvi. Jednog dana tek to sam se molio nekoliko
minuta, a ono otvori mi se duhovni svet, i ja se videh okruen anelima. Odmah
zaboravih na svoj bol i svu panju obratih na njih. Ovde du izneti samo neto od onoga
to sam iz razgovora sa njima saznao.
Upitah ih: Da li aneli i svetitelji koji ive u najviim sferama uvek vide lice Boije? I
ako Ga vide, u kakvom obliku i u kakvom se stanju On pokazuje?
Na to jedan od svetih duhova odgovori: Kao to je more puno vode, tako je sav svet
ispunjen Bogom, i svaki stanovnik Neba oseda Njegovo prisustvo svuda oko sebe. Kad se
neko zagnjuri u vodu, oko njega i ispod njega i iznad njega nema nita osim vode - tako
se, eto, na Nebu oseda prisustvo Boije. I kao to u morskoj vodi ive bezbroj bida, tako
u beskrajnom Bidu Boijem postoje Njegova stvorenja. Ali kako je On beskrajan, to
Njegova deca, koja su ograniena, mogu Ga videti samo u obliku Hrista. Nije li Sam
Gospod rekao: Onaj ko vide Mene, vide Oca (Jn. 14,9). U ovom svetu duhova svak
poznaje i oseda Boga prema svome stanju, i Hristos javlja Svoju slavnu Linost svakome
shodno duhovnoj prosvetljenosti i modi svakoga. Ako bi se On javio onima u niim
sferama duhovnog sveta onakav kakav se javlja u viim, oni ne bi bili u stanju to da
podnesu. Zato On umerava slavu svoje pojave prema stanju i modi svake pojedine due.
Tada drugi sveti duh dodade: Zaista, Boije prisustvo moe se osetiti i uivati, ali se
ono ne moe reima iskazati. Kao to se slast neega slatkog moe osetiti samo
kuanjem, a ne po opisu, makar i najlepem, tako svako na nebesima oseda sladost
Boijeg prisustva. I svako u duhovnom svetu zna da je njegovo iskustvo o Bogu stvarno,
te nema potrebe da mu neko to opisuje. Svi stanovnici Neba znaju da je Bog Ljubav. Ali
je bilo sakriveno da je Njegova Ljubav udesna, da bi On postao ovek da spase grenike
i da bi radi njihovog oidenja umro na Krstu. A On je to pretrpeo, da bi spasao ljude i
svu tvar potonulu u sujetu i greh. Postavi ovek, Bog je na taj nain otkrio Svoje Lice
deci Svojoj. A da je upotrebio ma koje drugo sredstvo, Njegova beskrajna Ljubav
ostala
bi sakrivena za navek.
NEMA BOGA- ZNAI: NEMAM BOGA. Onaj ko tvrdi da "nema Boga" time ne dokazuje
da Bog zaista ne postoji, nego samo o sebi prua uverenje da on nema Boga, a time
svedoi da sa njim neto nije u redu, da mu nedostaje unutranje duhovno ulo kojim
se Bog oseda i vidi, Zato takvome treba redi:
Pogreno govori, prijatelju, da nema Boga. A pravilno de redi ako kae: nemam
Boga. Jer ti sam vidi da ostali ljudi oko tebe osedaju Boga, pa zato i govore: ima Boga.
Nije, dakle, da nema Boga, nego Ga ti nema.
Pogreno govori, kao bolesnik koji bi rekao: nema zdravlja u svetu. On moe samo
redi, ne laudi: nemam ja zdravlja.
Pogreno govori, kao slepac koji bi rekao: nema svetlosti u svetu. Ima svetlosti, sav
je svet ispunjen svetlodu, samo ti nju ne vidi.
Pogreno govori, kao prosjak koji bi izustio: nema zlata u svetu. Ima zlata i na zemlji
i pod zemljom, samo ga ti nema.
Pogreno govori, kao zlotvor koji bi rekao: nema dobrote u svetu. Ima dobrote,
samo je u tebi nema.
Isto tako pogreno govori kad veli: nema Boga! Jer ono to ti nema, ne znai da
niko nema. Ko te ovlasti da govori u ime celog sveta? Ko ti dade pravo da svoju bolest
pripisuje svima, i svoju nematinu namede svima? Prizna li pak i kae: nemam Boga,
onda izgovara istinu i iznosi ispovest. Jer bivalo je i biva izuzetnih ljudi koji zaista
nemaju Boga. Ali Bog njih ima, ima ih do njihova poslednjeg izdisaja. Ako li i na
poslednjem izdisaju izjave da nemaju Boga, onda i Bog njih vie nema. I otpisuje ih u
rashod. Zato te molim, prijatelju moj, radi due tvoje, radi venog ivota i carstva, radi
suza i rana Hristovih - molim te, pretvori tvoju mrkosnu ispovest u pokajnu ispovest. A
ono to posle k)ga treba da ini kazade ti Crkva'. Pitaj!
PSOVKA U NAEM NARODU. Zamislite jedan izvor iz koga bi do podne izvirala bistra
voda, a od podne bi tekao gnoj. Takva su usta u oveka koji se as moli Bogu, a as psuje
Boga. Valjda nema naroda koji tako strano psuje kao na narod. Psovka je kao prokaza
na ovom narodu. Kao od gube, sav se narod ogubao psovkom. Kad pljusak kie pada na
tebe i vola tvoga, ti psuje, a vo tvoj duti. Zato onda ti sam psuje, a vo trpi i Muti? Ili
ima vajde od psovke ili nema? Ako ima, naui i svoga vola da psuje; ako nema, zato se ti
ne naui od svoga vola da duti i trpi? U Svetom Pismu pie: Srce pravednikovo
premilja ta de redi, a usta bezbonika rigaju zlo (Pr.Sol. 15,28). ude Bog sve to se
rekne, zato treba premiljati ta de se redi. A bezbonik riga zlo, jer mu je srce puno zla.
Psovkom on izliva iz sobe ono to se nakupilo u njemu. Ako je jedna aa nuna otrova, iz
nje se ne moe izlivati mleko, no otrov. Tako je i sa srcem ovekovim: iz srca tee na usta
ono to ima u srcu; ako je dobro - dobro, ako je zlo - zlo. Zato se i veli jo u Svetom
Pismu: Ko uva usta svoja, uva i svoju duu; ko razvaljuje usne, propada (Pr.Sol. 13,3).
Kad uva nogu svoju da ne stane u blato, zato ne uva usta svoja da ne rigaju blatom?
I kad uva ruku svoju od ognja, zato prosipa na usta oganj koji pee tvoje susede?
Zaista, lepi je pred Bogom i ljudima ovek nem, nego ovek koji psuje. Najuzvienija i
najopasnija re koju je ljudski jezik (od ilovae) nauio da izgovara, jeste re Bog, to jest
re koja oznaava Onoga Koji je stvorio svet, dao svetu ivot i zakone, i Koji ima
neogranienu vlast nad svetom, vedu nego kova nad sekirom, skovanom njegovim
rukama. Ko je, dakle, toliko umno nerazvijen ili duevno toliko zaslepljen da usuuje
uzimati uzalud ime Boije? Pa jo huliti na to ime? Ah, koliko je lepe biti nem nego huliti
na ime Boije! Ne znate li da se bez kazne ne sme huliti ime kneza jedne zemlje? A ta su
svi kneevi zemaljski prema Bogu nego li jedna aka suva lida? Zaista, i hula na Boga ne
ostaje nekanjena. Bogohulni narod se kanjava uasno: boledu, nerodicom, tuom,
poplavom, bogaljastim porodom, pomraenjem uma i otvrdnudem srca. Psovai ne
samo trpe zlo, nego vremenom postaju sluge zla, izvebani vojnici satane. Gle, kako je
malo psovaa satane, a kako je mnogo psovaa Boga!
Kakvo dobro oekujete od Boga vi to grdite Boga? Nikakvo, sem prokletstvo sebe i
svoga poroda, i svoga rada i celog svog ivota. Neki dobri ljude vele: psovkom se ovek
poniava do ivotinje. Nije istina. ivotinja nije toliko niska da huli na Boga, no, naprotiv,
svojim potpunim potovanjem Boijeg zakona, usaenog u nju, ivotinja proslavlja Boga.
Psova je nii od ivotinje nego zemlja od Neba.
RAZLIKAIZMEULJUDSKIHIBOIJIHKAZNI. Ko voli sina svoga daje mu esto da oseti bi, da bi
potom imao radost od njega, ui starozavetni mudrac (Prem.Sir. 30,1). Ljudi se slue
kaznama da urazume decu i one koji se gree o zakon. Na taj nain, kazne nemaju
osvetoljubivi karakter, ved pedagoki: da poprave. Slino i Bog ini sa ljudima. Ali ipak
velika razlika postoji izmeu jednih i drugih kazni. Ne kanjava Bog grenika zato to mu
ine mudri sinovi ovog veka: ostavi grehove svoje i prii Hristu Sudiji, Caru Nebeskom,
Kome si ti zgreio, i ispovedi grehove svoje sa smirenjem, padaj pred NJim i osuuj sebe
pred NJim sad, da te On ne osudi onda. Zavapi Mu mitarevim glasom: Boe, milostiv budi
meni grenome! I ini plodove dostojne pokajanja (Lk.18,13; 3,8). Tada de svi tvoji gresi i
bezakonja biti izbrisani i nede se vie pomenuti. Jer Bog nede suditi onima koji nisu
zgreili, nego onima koji su zgreili, a nisu se pokajali. Zbog ovoga je pokajanje i bilo
propovedano, da se grenici pokajemo, i zadobijemo od NJega milost. Kaj, se, dakle, i
zaglauj uzdasima i suzama grehe svoje, ispisane u savesti tvojoj, da bi se i u knjizi
Boijoj zagladili i da se ne pojave na onom sudu. To je pripremanje za onaj strani sud!
Drugog sem ovoga nema. Budi, dakle, uvek u istinskom pokajanju, i time de se
pripremiti za onaj sud, na kome de se neminovno i ti pojaviti; i tako zapoevi nov
hridanski ivot, oekuj od NJega milost. Ko se kaje i ivi novim hridanskim ivotom,
njegov raniji grean ivot nede mu nakoditi; od nas se jedino to trai: da se popravimo i
promenimo na bolje. Misli uvek na taj dan i vrsto dri da de i ti, kao i drugi, na onaj
sud, sud Boiji, a ne ljudski, biti pozvan, i to pozvan iznenada, kad truba anelska
zatrubi. Ovo razmiljanje pokrenude te na istinsko pokajanje, i drade te u smirenju i
skruenju srca. Sedanje na onaj sud i razmiljanje o njemu nede ti dopusiti da ini greh,
da se sveti blinjemu, nego de te pokrenuti na priljenu i iskrenu molitvu. Sedajudi se
onog suda, nede traiti veselja u ovom svetu nego de vie eleti suze, pla i uzdahe. to
se ljudi vesele, ugaaju telu i gree, to biva zbog zaborava na onaj sud i nerazmiljanja o
njemu. Sedaj se, dakle, suda, i kajade se istinski i svakodnevno de se obnavljati i u
boljeg menjati.
oveka okrivljenog na sudu obuzima stid i strah; tako de grenike na onom sudu obuzeti
neizmerni strah, trepet i uas; jer de ih okrivljavati sam Bog, koga nisu hteli da potuju;
okrivljavade se zbog nezahvalnosti koju su prema NJemu pokazivali; okrivljivade se pred
celim svetom. Okrivljen na sudu prestupnik zakona iskljuuje se iz broja dobrih graana i
obeleava se kao zloinac, a ne sin otadbine; tako de se Hridani prestupnici zakona,
koji se nisu pokajali, na onom sudu izbaciti iz broja dobrih Hridana, i kao jarci, odvojide
se od ovaca, i obeleide se kao neverni. Prestupnik zakona osuuje se na smrt, ili drugu
kakvu kaznu, po zakonima odreenu; tako de se na onom sudu grenici osuditi na veni
kaznu. Idite od mene, prokleti, u oganj veni, pripremljen avolu i slugama njegovim
(Mt.25,41). Prestupnik osuen na kaznu po zakonu odvaja se od svojih domadih
srodnika i prija-telja, i ide sa neutenim plaem na odreenu kaznu. Tako de se grenici,
na sudu onom osueni na venu kaznu, odvojiti od Boga, od svetih anela NJegovih i
izabranika Boijih, odvojide se za vena vremena i podi de sa neutenim plaem,
trepetom, uasom i oajanjem krajnjim u venu muku. I ovi de otidi u muku venu
(Mt.25,46).
STRANI SUD. Na Stranom Sudu nede se intere-sovati koje smo narodnosti i
kakvoga smo roda, kakve smo kole uili. Jedino merilo de biti, da li smo ispunili Hristovu
zapovest o milosru i ljubavi prema Bogu i blinjima. Najstranije de biti to, to naa
izvinjenja nede biti uzeta u obzir. Mnogi od nas zapitade, kao to je pisano u Jevanelju:
Gospode, kada te videsmo gladna ili edna, ili gosta i gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne
posluismo Te (Mat.25,44). Mnogi de od nas, znai, pokuati da se izvine time to su oni
bili gotovi da poslue Hristu i njegovom delu, ali Ga, meutim, nisu sreli i nisu imali
mogu-dnost da Mu pomognu. I tako de svaki grenik biti pravedno izoblien u svome
licemerju, jer ko hode da poslui Bogu, moe to da uini ispunjavajudi zapovesti
NJegove. ovek je obraz i podobije Boje. Samo ako volimo svoje blinje, tada moemo
redi da volimo Boga: Ako ko ree: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laa je; jer koji
ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako moe ljubiti Boga, koga ne vidi (1 Jov.4,20).
Blaeni prognani pravde radi... / Da li sam ikad gonjen zbog pravde? / Jesam li
spreman da budem? / Jesam li spreman da dam svoj ivot za istinu bez elje za
osvetom? / Da li uestvujem u neem dobrom to izaziva osudu u mojoj okolini? / Ili
idem linijom manjeg otpora ne uputajudi se u poslove koji su na korist ljudima, u
okviru porodice ili posla, Crkve ili drutva u celini? / Da li predutkujem stvari koje su
loe, iz straha, kukaviluka ili lenjosti? / Da li izbegavam odgovornost? Da li volim
sigurnost? / Da li branim svoj sopstveni nitavni ivot bez obzira na pravdu Boiju? / Da
li se u stvari stidim Hrista? /
Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaa na nebesima... / Da li su moja radost
i veselje u Bogu ili su u ovom svetu i njegovim strastima, modima, imanjima i slavama? /
Jesam li zlovoljni podlac, ljubomoran i dudljiv? / Da li oajavam, jesam li bez nade? /
Jesam li pesimista i sumnjiav? / Da li se alim i irim mrak i nespokojstvo na druge? /
Da li moja vera nema nikakvog uticaja na moja dela i stavove prema deavanjima u
ivotu? / Da li zaista obradam panju na "ljiljane u polju" i verujem li Bogu i radujem se
tom poverenju? Da li je moje blago u Bogu i meni samome? Da li je moj ivot "uz Hrista,
u Bogu, na Nebesima", ili sam ovek ovog doba i telom i umom i duom? /
Da li verujem i zaista uivam "radosti vere".
Prema deset Boijih zapovesti.
Ne treba se uplaiti kad se naie na ovoliki broj pitanja koja slede i koja nas podsedaju
na naa sagreenja. Ona treba samo da nas podsete na grehe koje smo uinili, a moda i
zaboravili. Kao to se njiva isti od korova sve dotle dok moe da ugui useve, i duu
treba istiti od duhovnog korova - grehova. to ede to inimo, njiva nae due de biti
sve istija, tako da kada doe vreme za etvu, etelac nede nadi u njoj kukolja, i rado de
uzeti Sebi plod koji je na njoj nikao. Meutim, ukoliko budemo proli kroz ova pitanja,
pa kao na ispitu, zaokruivali sve ta smo uinili loe tokom ivota, bez dubljeg osedaja
da smo se time ogreili o Boga, i to tako i ispovedimo, takva nam ispovest nede ba biti
na korist. Treba da uvek budemo svesni da i najmanji greh koji smo uinili, ukoliko ga
iskreno ne ispovedimo, moe da nas optui na Sudu. Zato, pokajmo se sad, jer posle
smrti nema kajanja. Jer, iako nismo aneli da ne greimo, nismo ni avoli da se ne
kajemo!
1. Prva zapovest Boija: Ja.sam Gospod Bog tvoj nemoj imati drugih bogova
osim Mene._ / Ne verujem ili nisam verovao da Bog postoji. / Bio sam
bezbonik. / Bio sam zanet nepravoslavnim verovanjem i uenjem, traio u
istonjakim ili vanhridanskim uenjima smisao ivota i vere. / Bio sam sekta.
/ Bio sam mason. / Nemam pravilnu predstavu o Bogu, o pravoslavnom uenju
nae vere, o Crkvi, o Svetom Krtenju, a pravdam se da nemam odakle da crpim
te pravilne predstave o Bogu. / Ne drim do svakog bogosluenja u hramu, svih
molitvoslovlja i pesmopoja koje uznosi Crkva. / Kasnim u hram, guram se za
vreme slube, ometam druge, glasno razgovaram dok kupujem svede, etam
po crkvi. / inedi se naitan, na propoved sveteniku kaem sa osudom: ta on
to pria stalno jedno te isto. / Ne itam duekorisne knjige. / Ne itam redovno
Sveto Pismo. / itanje Svetog Evanelja ne sluam sa dunom panjom, ved
tada palim svede, etam po hramu, nametam svede koje gore, palim kandila,
priam. / Moda i na Svetoj Liturgiji sluam Sveto Evanelje, ali bez iskrene
panje, pa mi te rei ostaju daleko od srca, a i od uma, koji luta ko zna kuda. /
Kad me neko gura u hramu, gajim zlobu prema njemu, a moda je tek poao u
crkvu, pa ne zna sve najbolje o redu i ponaanju u crkvi. / Duekorisne knjige
ne pozajmljujem drugima da ih itaju iz straha da mi ih nede vratiti. / Prisvajam
tue duekorisne knjige i ne vradam ih. / Slobodno vreme provodim vie u
doko-lici, kafenisanju, kartanju ili opijanju, nego u razgovorima o Bogu. / Ne
verujem u besmrtnost due, u ivot veni i pravednu platu za naa zemna dela.
/ Ne verujem u postojanje Nebeske Vojske Angela i legiona zluh duhova
(avola). / Ne potujem Presvetu Bogorodicu, Svete Muenike, Svetitelje
Boije. /Stideo sam se Boga i NJegovih Svetitelja, skrivao sam ikone da ne bi
izgubio posao, poloaj. / Skidao sam krst kad sam iao kod lekara da mi ne bi
uskratio bolovanje. / Stideo sam se da na poslu i drutvu priznam da sam
Hridanin. / Stidim se i danas da postavim svetu ikonu u svoje domove. / Drim
u kudi neosvetanu u crkvi ikonu krsne slave. / Iz bojazni i stida od suseda
nisam pozvao svetenika da priesti bolesnika ili predsmrtnika u svoj dom, pa
je nepokajan i neprieden otiao u venost. / Sujeveran sam u svemu i
svaemu: verujem u "sredne" i "nesredne" dane, brojeve, verujem u snove,
tumaedi ih, gledam u pledku, gledam kako se kiti slavska sveda, pa na osnovu
toga predskazujem kakva de biti godina, gatam, mislim da je svaki san Boiji
znak i sl. / Mislim da se sveda moe paliti i dodavati nekom, samo desnom
rukom. / Na dan Svete Trojice - Duhove, a i na zadunice, na grobovima svojih
kao svojim. / Naruavam zapovesti Boije i Crkvene pravdajudi se da "danas svi tako
ive". /
3. Treda zapovest BoiJa; Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svoga. / U nesredama
i bolestima ropdem na Boga, osuujudi Promisao Boiju i Volju NJegovu. / Kad padnem u
malodunost govorim kako Boga u stvari ni nema, ili bar pomislim tako. / esto kaem:
Boe, ako Te ima, ispuni mi tu elju, a ako se to ne desi, znai da Te nema. / Pominjem
Boije Ime svuda: u praznim razgovorima, kao potapalicu, u ali, u nepristojnim igrama
i pesmama. / U slinim prilikama usuujem se da upotrebljavam i ime Presvete
Bogorodice, Angela, Szetitelja i Ugodnika Boijih. / Psujem sve to postoji i na Nebu i na
zemlji, i Najsvetije Ime Boije, Presvetu Bogomajku, Svetitelje, oca, mater, ivot, hleb,
sunce. / Kunem se Bogom, Majkom Boijom, Svetiteljima. / Kunem se ivotom,
zdravljem, decom svojom. / Kleo sam ljude ili ivotinje sa: proklet da si ili prokleta da si.
/ Ismevao sam svetenike ili ih izazivao. / Kao tec ili pojac, nisam uvek bili dovoljno
paljiv, pa sam umesto slavoslovlja, proizneo hulu ili besmislicu. / Nepaljiv sam na
molitvi, i ne mislim o onome o emu se molim, pa i u tom sluaju uzimam uzalud Ime
Boije u usta. / Krivo sam se kleo: na krtenju sam se odrekao satane, sjedinio sa
Gospodom, a koliko sam puta prekrio to obedanje. / Koliko sam puta obedao na
ispovesti da nedu vie greiti, pa opet pogreih. / Nisam slavio Krsnu Slavu, a ni sad je ne
slavim. / Bio sam ironian prema revnosnim Hridanima: Vidi ti koliko je ona zapela da
ide u crkvu! Izigrava neku sveticu! / Na ispovesti sam osuivao one to su se dugo
ispovedali. A ko nama brani da se ispovedimo estito i kako valja! / Osuivao sam one
koji se esto ispovedaju i prieduju. / Grean sam zbog nemarne pripreme za ispovest i
Sveto Priede. / Popuio sam cigaretu to jutro, ili popio lek, saetu vodu, a nita se ne
sme jesti ni piti pre Prieda. / Dane pred Priede nisam s.e suzdravao od branih
obaveza. / Priedivao sam se bez posta, bez ispovesti i itanja kanona pred Sveto
Priede. / Na islovesti sam radi stida prikrivao svoje grehove. / Nemarno postim, i
nemarno se molim, ne odbijam neiste pomisli i one ponekad ovladaju sa mnom. /
Nisam uvek postio po propisima Crkve, po pravilu za dotini post. / Za Krsnu Slavu u
vreme posta (i sreda i petak su posni dani, sem kad je razreen post) spremao sam
mrsnu hranu. / U vreme posta uglavnom postim nedelju dana pred Sveto Priede, i
onda vie ne postim, kao da je post prestao. / Ne postim sredu i petak, kao dane posta
koje je Crkva odredila. / Nemarno i neuko se ispovedam, bez straha Boijeg, ne
pripremam se za ispovest, ne vrim samoispitivanje, samoanalizu sebe i svojih
postupaka. / Povradao sam posle Svetog Prieda. / Ne primam svetenika u kudu. /
4. etvrta zapovest Boija: Sedaj se dana odmora da ga svetkuje. est dana radi i svri
sve svoje poslove, a sedmi dan je dan odmora koji je posveden Gospodu Bogu. /
Mnogo puta sam u nedelju uvee govorio: Ah, sutra opet na posao. / A kad doem na
posao, kukao sam kad de petak, kada du na godinji odmor, u penziju? / Ako ima mnogo
posla negodujem, uzdiem, jadikujem. / Veliki deo radnog vremena iskoristim za
privatne razgovore, za prazne prie. / Ne radim po savesti, nego samo toliko da
pretpostavljeni ne vie i ne pozove me na odgovornost, a posle kukam kako mi je mala
plata. / Ako me pretpostavljeni ukori zbog neega, plaem, svaam se, govorim da drugi
rade jo gore od mene, i sl. / Podsmevam se onima koji savesno rade da se dodvoravaju
efu. / Svoje tee ili slabije pladene poslove svaljujem na druge. / Zaposta-vljao sam
svoje slubene dunosti pod izgovorom da bih iao u crkvu. / Uzimao sam bolovanje da
bi iao na poklonika putovanja. / Uzimao sam lana bolovanja, samo da ne bih iao na
posao. / Nedu da radim, ivim od milostinje i pomodi zaposlenih, a osuujem one to
poteno zarauju svoj hleb. / Ne molim se ili se slabo molim Bogu, ne idem redovno na
nedeljna i praznina Bogosluenja? (80. Pravilo estog Vaseljenskog Sabora glasi: Ako
mirjanin bez neophodne potrebe tri nedelje uzastopce ne doe u hram, da se
iskljui iz Crkve.) / A ako idem u crkvu guram se, gunam, svaam se, vream druge. /
Nekog ko nije znao, pa stao na "moje" mesto u hramu, oterao sam odatle, a posle sam
traio od Gospoda da bude prema meni milostiv? / Nekoga ko je sedeo za vreme slube,
bio star ili mlad, osudio sam zato sedi. A moda je bio nemodan. / Da li sam uvek decu
koju sam doveo u hram uspeo da "smirim", da ne bi smetala drugima, bez obzira to su
mala i nestana, to su deca? / Protiv ove zapovesti greimo i ukoliko krimo postove
koje je Sveta Crkva ustanovila. / A koliko li se tek ne pridravamo duhovnog posta,
uzdranja od zlih dela i pomisli. / I kada sami sebi nalaemo post van ustanovljenog
posta, bez blagoslova duhovnika, greimo naruavanjem crkvenog poretka. / U
praznine dane za trpezama bio sam gori od ivotinja, prederavao sam se i napijao. / Ili
sam ceo dan proveo uz televizor, karte, gledao nepristojne filmove ili predstave, sluao
uasnu, satansku muziku. / Raskalano i ludo sam se veselio lumpujudi, vritedi i
pevajudi. / Nedeljom ujutro iao sam u lov, na pecanje, klao sam stoku ili je kopio na
praznike, na dan slave, preslave, iao na utakmice, tamo urlaoJsao lud, tukao se zbog
"svog" tima, sedeo u kafani do ruka, radio neto to nije neophodno. / Provodio sam
dane u lenjosti. /
5. Peta zapovest Boija: Potuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude. i da dugo
poivi na zemlji. / Grub sam, vream svoje ostarele roditelje. / Ako im i pomaem kad
se razbole, ropdem na sudbinu, padam u oajanje, proklinjem ih. / Ne potujem svoje
roditelje, zovem ih "dale" i "keva". / esto zahtevam od njih, ved ostarelih, da vode
domadinstvo, da mi vaspitaju decu, da i o meni brinu, jer, "ja radim, a oni sede kod
kude". / Lagao sam i podvaljivao roditeljima. / U mnogim siutacijama sam se stideo
svojih roditelja. / Nervira me njihova staraka nemod, a ako mi nekad neto i prebace,
skaem na njih kao pobesneli pas, i ujedam ih najpogrdnijim reima. / Desi mi se da se
estoko posvaam sa roditeljima,svata im rekavi,zalupivi vrataza sobom, i onda mirne
due odem u hram na molitvu. / Tukao sam i udarao svoje roditelje. / Roditelji su mi
umrli, ali se ne molim za njih, nisam dao da budu pominjani na Svetim Liturgijama. /
NJihove grobove ne odravam. / Da li na njihovom spomeniku postoji znak asnog
Krsta? / Greimo ako smo hladni i ravnoduni prema roacima. / Ne molimo se za njih. /
Ali mnogo puta roditelji budu ti koji dovedu do razvoda braka njihove dece. / Toliko smo
samoljubivi da ni ne elimo da imamo dece. / Ne sluimo deci kao blagoestiv primer
ivota, ved ih time navodimo na la, pritvornost, lenjost, nepotovanje starijih, uimo ih
runim reima, naruavamo njihov duhovni mir nepravednim odnosom prema svima koji
nas okruuju. / Mrzi nas da se molimo za svoju decu, nemamo dovoljno revnosti da dete
ede priedujemo, izbegavamo da ih vodimo u hram Gospodnji. / Suvie ugaamo
deci, pa od njih pravimo egoiste, lenjivce koji ne ele da rade, ne ele da ue. / Iz nemara
i sebiluka zanemarujemo porodicu. / rtvujemo za decu i vie nego to imamo, pa posle
alimo kad nas pod stare dane izgone iz kude. / Moda i kunemo svoju decu. A teka je
roditeljska kletva. / Moda je neko u jarosti svoju decu u kletvi predavao neistim
silama? / Da li smo revnosni kumovi svojim kumidima? / Da li smo postali nekom kum
da bi poboljali prijateljske odnose sa roditeljima, bez onog istinskog kumovskog priziva?
/ Pomaemo li da se nai kumidi pravilno i hridanski vaspitavaju. / Da li se molimo za
nae kumove, pogotovo ako su se udaljili od Crkve i Gospoda Isusa Hrista? / Da li smo
posluni i odgovorni prema svojim pretpostavljenima na poslu? / Da li smo posluni
prema sveteniku na bogosluenjima? / Nismo li bili neposluni prema horovoi, pa
neto itali ili pevali za inat, sa zlobom i gnjevom u srcu, ili smo namerno remetili
poredak pevanja i itanja. / Ako smo bili nekom nadreeni, da li smo se uvek prema
njima ponaali kao prema ljudima, koji imaju duu, nismo li imali svoje ljubimce, a
prema drugima izlivali gnev. / Nismo li potinjene gnevili svojim zanovetanjima i
nepravdom. / Koliko puta nismo potovali one koji su stariji od nas. / Da li pogrdno
izgovaramo re - penzioner, koliko li nam smetaju ljudi KOJI su poteno odradili SVOJ radni
vek, pa nam sada svuda smetaju: u domu zdravlja, u prodavnici, u autobusu. / Skoro
svakodnevno bljujemo svoju vatru na sluitelje Boije, od svetenika do patrijarha. /
esto smo izbegavali da uzmemo blago-slov, ili da se priestimo kod nekog svetenika
koji nam se inio nedostojnim, a to je hula na Duha Svetog, Koji ak i kroz
najnedostojnijeg svetenika osvetava Tajne Crkve. / Moda nismo ispunjavali savete i
zahteve svog duhovnog oca, a moda smo ga muili svojom zavidu i ljubomorom prema
drugim njegovim duhovnim edima. /
6. esta zapovest Boija: Ne ubij! / Ako smo nekoga neposredno ubili, nekim oruem,
rukama, automobilom, otrovom ili neim drugim, odmah se ispovedimo i pokajmo pred
svetenikom. / Vrili smo abortuse, ubistva jo neroene dece, to je straan smrtni
greh. / I mnogi od nas moda osuuju matere -ubice, zamiljajudi da smo u ovom sluaju
nevini, a za greh edomorstva krivi su i: lekari, medicinsko osoblje koji su uestvovali u
abortusu, oevi i roditelji i srodnici, prijatelji, i svi oni koji su pod-strekivali i opravdavali
nameru da se dete u utrobi lii ivota. / Veoma su blizu pravom ubistvu oni koji u gnevu i
razdraenju tuku i udaraju svoje blinje. / Moda smo nekog ubogaljili ili naneli
povredu? / Moda smo sa mrnjom i surovodu tukli svoju decu? / Moda je neko od
naih blinjih umro zato to mu nismo pritekli na vreme u pomod. / Moda se neko davio
u reci, moda je neko umirao u bolesti, a mi im nismo na vreme pomogli? / Moda su
nekog tukli, ili pokuali da ubiju, na nae oi, a nismo ni pokuali da mu pomognemo? /
Moda smo uli krike i jauke unesredenog oveka, ali smo pobegli, ili zakljuali vrata,
ugasili svetlo, zatisnuli ui? / Nismo li ubrzali neiju smrt tako to smo ga iznurivali
poslovima, nismo mu verovali da je bolestan, da mu je teko, ismevajudi ga i prebacujudi
mu da izmilja, moda smo ga primoravali da se u bolesti napree i time ga gurali prema
smrti? / Ubijali smo svoje blinje kada smo ih u gnevu razdraljivosti obasipali
grdnjama, psovkama, uvredljivim i surovim, zlobnim reima. / Da li smo ukaljali neiju
ast, pa makar se radilo o neprijatelju naem, jer to je vrsta duhovnog ubistva. / Moda
smo, iako mirni i suzdrani, ipak nekim svojim postupkom, inadenjem ili dutanjem,
izazvali nekoga na gnev, psovke, tuu? / Moda smo u svai dovodili druge do besa, a to
je i njegov, ali i na greh, jer smo ga naveli na njega. / Moda smo nekog podstrekivali da
se napije, da se osveti nekom, zvali ga da poe na neku besramnu predstavu za vreme
posta (ali i van posta), razvradali blinje bezobraznim i neukusnim alama, knjigama koje
ne prilie Hridaninu, ispraznim razgovorima. I to je ubistvo, jer je to navoenje u greh
due svoga blinjeg? / Plaili smo ljude iz zasede ili lino, i pretili im. / Varali smo ljude iz
bilo kog razloga i bez razloga. / Prezirali smo ljude i zlopamtili im. / Koliko mi, nazovi
Hridani, volimo jedni druge, a u stvari se mrzimo, negodujemo jedan na drugog, ne
podnosimo se, podli smo, pokvareni, i time mnoge odbijamo od Crkve Hristove. / A
koliko i da li uopte opratamo neije uvrede, da li smo se izmirili sa onima sa kojima
smo u svai? / Skloni smo da od bilo koga traimo oprotaj, a od onih o koje se najvie
ogreujemo, njima ne pristupamo traedi oprotaj. / Razdraujemo se i raspaljujemo
svoje strasti sedajudi se nepravdi i uvreda koje su nam drugi priinili, ili sejemo razdor i
neprijateljstvo meu ljudima. / Koliko li smo puta ubijali ivotinje, bez potrebe. Moda
smo ih umorili glau, tukli, udarali nogom, bacali kamenjem na njih, batinali ih. / Moda
smo u detinjstvu kinjili ili muili ivotinje. / Ponekad iznuravamo sebe suvinim radom,
trudovima i brigama, padamo u prekomernu tugu, oajavamo. / Moda smo svojim
postupcima, zanovetanjima, svojom zlobom nekog doveli do oajanja, ili smo, ne daj
Boe, krivi za neije samouoistvo. / Ako nerazumno jedemo, opijamo se, vodimo
razvratan ivot, puimo, uzimamo drogu, uivamo u nekim drugim neasnim i neistim
zadovoljstvima koja naruavaju zdravlje, mi smo takoe samoubice. / Zgreili smo ako
pismo uzeli lek kada smo se razbolili, uzdajudi se slmo u milost Boiju, jer Crkva ne
zabranjuje upotrebu lekova i medicinskog leenja. / Hteli smo da izvrimo samoubistvo.
To ]e straan smrtni greh, jer za samoubice nema pokajanja, Crkva ih ne priznaje, niti
sahranjuje i ne moli se za njihove due. / Ne ubijamo li duu svoju nebrigom i nemarom
prema venom spasenju, mislepi i ugaajudi samo telu, a ne i dui kroz pokajanje,
molitvu, Sveto Priede, pripremajudi je tako za venost. / U ratu smo ubijali, kao i u
primirju neprijateljske zarobljenike. / ivimo u lanoj nadi da de nam spasenje dodi samo
od sebe, zaboravljajudi da se Carstvo Nebesko sa naporom zadobija. /
7. Sedma zapovest Boija: Ne ini preljube. / (Ne varajte se, ni bludnici, ni preljuboinci,
ni rukobludnici, ni muelonici - nede naslediti Carstvo Boije (1.Kor. 6,9-10). / Greimo
sladostra-dem u svim vidovima: prihvatamo neiste pomisli, razgovaramo sa njima,
naslaivamo se i prihvatamo takve pomisli, zadravamo ih u svesti, ime u dui
izazivamo pohotljivu raspaljenost. / Isuvie smo slo-bodni u optenju sa licima drugog
pola: neistim do-dirima, grljenjem, strasnim poljupcima, zagledanjem lepih lica sa
poudom, skvrnoslovljem, ljubavnim pesmama, bestidnim pokretima tela (na plesu u
disko klubovima i kafanama), koketiranjem, enskarenjem, udvaranjem, prejedanjem,
opijanjem, itanjem knjiga koje bude grehovne pomisli i neiste matarije, gledanjem
sablanjivih prizora, filmova i predstava, suvinim izazovnim modiranjem i neskromnim
oblaenjem, neizmernom eljom da se svidimo drugima i da ih obmanemo svojom
zanosnodu, neprirodnim skrnavljenjem Obraza Boijeg u sebi kroz upotrebu svakojake
kozmetike i kroz vetako "ulepavanje" svoga lica i tela (upanje obrva, brijanje dlaka
po telu, minkanje). / ivimo u javnom bludu jer se nismo venali u Crkvi. / Moda smo
bili neumereni u telesnim zadovoljstvima, iivljavajudi se sa suprunikom gore od
ivotinja. / Da li smo se uzdravali od telesnog optenja u vreme posta, nedeljnih i
prazninih dana? / Nismo li svojim loim ponaanjem navodili branog druga na
razbludna ponaanja? / Moda smo razorili neiju porodicu, zavoenjem neijeg
branog druga. / Pravdamo se: Pa on (ona) je slobodan, nije u braku! Uzalud, i to je
greh. / Nismo li obeastili devojku, obedavajudi joj brak, pa je takvu ostavili. / Moda
smo je nagovarali na blud. / Ako smo bezbrani, da li nam misli nisu bludne i
sladostrasne. / Moda smo zarobljenici rukobludija (onanije), ili smo moda
homoseksualci? / Moda smo, ne daj Boe, u branoj vezi za bliskim roakom, a to je
rodoskvrnude. Od toga i deca ne bivaju zdrava i normalna. / Imao sam prosipanje
semena u snu svojom krivicom zbog nepanje u jelu i pidu, zbog neistih misli,
raspaljivanja i gordosti. / Kao dete igrao sam se bludom sa decom ili ivotinjama. / Bili
smo u neprirodnom odnosu sa enom (mukarcem): (sve je neprirodno u tom odnosu,
osim mukarac gore, a ena dole). / inio sam blud sa ivotinjama i imao druge
skotoloke misli. / Iao sam u javne kude, ili na drugi nain za novac bludniio sa
prostitutkama. / Koristili smo kontraceptivna sredstva (i mukarci i ene), a Bog nam je
naredio da se mnoimo. /
8. Osma zapovest Boija: Ne kradi. (Ni lakomci, ni lopovi, - ni otimai nede naslediti
Carstvo Voije - svedoi Apostol Pavle (1.Kor. 6,10) / Koliko smo samo puta uzeli tzv.
"niiju" stvar, koju smo nali negde pored puta. / A koliko smo tek puta doneli poneku
"sitnicu" sa posla, ak i deci govoredi da to nije kraa. / Nismo li ubrali plod u neijem
vodnjaku, povrtnjaku, na njivi, na privatnom ili dravnom dobru? I to je kraa. / Izdavali
smo kradom stvari iz kude da nai ne vide. / Koliko li smo se puta vozili u vozu ili
autobusu, a da nismo platili kartu, ak ili u na hodoade nekim svetinjama. / Krademo
li na razne naine elektrinu struju ("divljim" ukljuenjima, i sl.). / Izbegavamo li da
pladamo i ostale komunalne dabine, poreze, doprinose. / Privatni poslodavci, pladate li
dravi sve dabine, pogotovo za zaposlene, ili ih pladate na "crno". / Da li smo
najamncima zakinuli platu? / Trgovci, pilljari, i svi koji su prodavali neto: koliko smo
puta zakinuli na meri, prodavali po vioj ceni, zadravali kusur, prodavali lou robu kao
dobru, kupovali robu na "crno", pa posle prodvvali bez pladanja poreza dravi. /
Finansijeri, raunovoe: koliko li smo puta "natimali" obraune, da bi naa preduzeda
ili poslodavci platili manje poreza dravi? / Moda oni koji rade u vrtidu ili koli zakidaju
deci na hrani da bi se okoristili? / Nismo li pokuavali da podvalimo i platimo novcem
izalim iz upotrebe? / Nismo li uzimali vedi kusur nego to nam pripada, iako smo
primetili da je prodavac pogreio? / Nismo li utajili ili prisvojili kakvu naenu stvar, ne
vrativi je onome ija je? / Nismo li kupovali neku stvar za koju znamo da je ukradena? /
Moda nam je neki pijanica u bescenje prodao stvar koju je ukrao od nekog? / Moda
smo potpi-sali ili koristili kakav lani novani dokument? / Moda smo pronali tui ek,
pa za njega neto kupili? / Moda nismo platili dugove svoje ili smo odlagali pladanje, a
mogli smo da ih platimo? / Gre-imo i ako se nemarno odnosimo prema dravnoj ili
tuoj imovini? / Moda smo iznuivali mito ili poklone u raznim siutacijama, ili smo
davapi mito, da bi dobili posao? / Nismo li otetili svoje preduzede prodavajudi robu
ispod cene, a razliku uzimajudi sebi? / Moda smo nekome iz zavisti i zlobe zapalili
ambar, seno, pustili stoku u povrtnjak, polomili vodku, otrovali psa, kokoke, ivotinje? /
Moda smo na njihova imanja prosipali razne kiseline, otrove, tetne supstance? /
Moda smo jo neim unesredili ljude, namerno ili nenamerno? / Da li smo na radnom
mestu poteni, pa ne zabuavamo, a oekujemo punu platu? / Krademo li crkvenu
imovinu? Uzimanje i osta-taka sveda je kraa. / Moda dajemo novac na kamatu,
preprodajemo deficitarnu robu po vioj ceni, u cilju bogadenja? / Moda smo lano
prikuptvali novac u humanitarne svrhe, ili za crkve i manastire, a zatim te pare koristili
za sebe? / Ova zapovest zabranjuje i sve novane igre na sredu (kartanje, kockanje,). /
Moda smo bili krti prema blinjima, ili nismo prema mogudnostima prilagali svetim
hramovima i manastirima? / Moda rasipamo pare na nepotrebne stvari, samo da bi se
gordili pred drugima? / Koliko li smo "bacili" para na muziku, po kafanama i na
veseljima, da bi se pokazali pred drugima? / Ili smo toliki krtci, da idemo i bosi i goli,
ali nam je ao potroiti dinar na odelo? / Ukoliko nismo zatitili nekoga od tete, a mogli
smo, pogreili smo? / Moda smo se materijalno okoristili o neiju nesredu (napla-divali
veliku kiriju izbeglicama i sl.)? / Da li sve talante (dobre osobine i sposobnosti koje su
Boiji dar) koristimo na dobro blinjih: jesmo li ih pomagali dobrim savetima, povradali
ih sa loeg puta, teili nesredne i alosne, jesmo li sebinjaci, ili sav svoj ivot dajemo
Gospodu i blinjima? /
9. Deveta zapovest Boija: Ne svedoi lano na blinjega svojega. / La u bilo kojem
obliku, velika ili mala, je teak greh. Prisetimo se, ima li dana, ima li asa, a da neto ne
slaemo: na poslu, u porodici, svuda gde se kredemo. / Jedan od najvedih grehova
dananjice je: osuivanje, ogovaranje. ini se da ede ogovaramo nekoga nego to
diemo. im se skupe dvoje ili troje, odmah pone ogovaranje. A Gospod kae: Ne
sudite, da vam se ne sudi! Koliko li smo samo puta mi pali? A moda je na blinji mnogo
puta izlazio kao pobednik, pa jednom poklekao, a mi odmah osuli paljbu iz svih oruja
naeg zlog srca? A ta ako se on za svoj greh iskreno pokaje kasnije, onda na nama
ostaje njegov greh, kao da smo ga mi uinili, a ne on? / Moda smo nekoga oklevetali,
razglasili neije slabosti, osramotili ga, ogovarapi pred pretpostavljenim ili rodbinom? /
Moda volimo da prislukujemo, da u tajnosti nekoga posmatramo, ili da itamo pisma
blinjih? / Ova zapovest zabranjuje i svako praznoslovlje, koje uvek raa osudu,
brbljanje, spletkarenje, ismijavanje bli-njih, uvredljive i ironine komentare na njihov
raun? / Moda smo sluali tua ogovaranja i na osnovu njih donosili sudove o blinjima
(uglavnom negativne)? / Moda smo izmiljali nekakve tetne gla-sine ili razglaavali
razne neistine? / Ili volimo da sluamo ogovaranja i glasine kako bismo njima hranili
svoju ispraznu radoznalost i um? / Koliko smo puta zavadili ljude, prenosedi svakakve
rune rei koje su drugi rekli u gnevu, umesto da ih radije predutimo radi mira meu
bradom? / Koliko smo puta nekom "skresali istinu u oi", a posle toga su nastala
vreanja, razdori, razliite tete? / Kleli smo se krivo na sudu i pred ljudima? / Odavali
smo poverene tajne drugima? / I uopte, u nama nema prostodunosti, iskrenosti,
jednostavnosti, uzdranosti, i zbog toga svagog asa vreamo i blinje i Gospoda. /
Nadevali smo razne nadimke i nazivali ljude pogrdnim imenima.
10. Deseta zapovest Boija: Ne poeli nita to je tue. / Ova zapovest nam
zabranjuje porona osedanja, sladostrasne. koristoljubive, samoljubive, gordeljive, misli i
elje, zabranjuje nam da se na njima zadravamo, da ih razvijamo u sebi i njima se
naslaujemo. / Matamo o mnogoemu. / Greimo i kad smo nezadovoljni svojom
sudbinom, pa zavidimo bli-njem na njegovom bogatstvu, sredi, zdravlju,
sposobnostima, lepoti, uspesima. / Koliko li smo se puta radovali nesredi drugog, bili
zluradi, pogotovo kada se to desilo naem neprijatelju? / Jesmo li eleli bolest ili smrt
bilo kome, posebno onima koji su nas uvredili? / Moda nas obuzima zloba kad gledamo
tuu sredu, jer su ti ljudi, po naem miljenju, odavno trebali da propadnu? / im vidimo
neto kod drugog, odmah bi da to imamo i mi, ak smo i uvreeni to to nemamo. /
Koliko smo se puta naslaivali mislenom preljubom, neisto pogledajudi sa zavidu na
enu ili mua blinjega svoga, smatrajudi da smo time samo malo "zadovoljili duu", kad
ved ne moemo telo? /
Prema mitarstvima
Prepodobni Vasilije Novi (10. vek) imae poslunika Grigorija, kome se javi iz raja
blaena Teodora, isto tako poslunica Vasilijeva i opisa mu 20 mitarstava kroz koji svaka
dua posle smrti treba da proe. Posle izlaska njene due iz tela uzee je svetlosni
Aneli u svoje ruke. Na putu od zemlje ka Nebu proli su kroz tih 20 mitarstava. (To se
neka vrsta vazdunih carinarnica na koje nailaze due umrlih ljudi uzlazedi ka Prestolu
Nebeskog Sudije. Na njima stoje duhovi zla i trae od svake due carinu ili otkup za
grehe koje je poinila, a nije ispovedila. Ta carina, ili otkup sastoji se u dobrim delima,
suprotnim uinjenom grehu.)
Prvo mitarstvo: ZA PRAZNE I RUNE REI.
Drugo mitarstvo: ZA LA.
Trede mitarstvo: ZA OSUIVANJE I KLEVETU.
etvrto mitarstvo: ZA STOMAKOUGODNITVO.
Peto mitarstvo: ZA NEMAR, LENJOST I AMOTINJU.
esto mitarstvo: ZA KRAU.
Sedmo mitarstvo: ZA SREBROLJUBLJE I TVRDILUK.
Osmo mitarstvo: ZA ZELENAENJE.
Deveto mitarstvo: ZA NEPRAVDU.
Deseto mitarstvo: ZA ZAVIST.
Jedanaesto mitarstvo: ZA GORDOST.
Dvanaesto mitarstvo: ZA GNEV I JAROT.
Trinaesto mitarstvo: ZA ZLOPAMENJE.
etrnaesto mitarstvo: ZA UBISTVA I UDARANJE.
Petnaesto mitarstvo: ZA BAVLJENJE MAGIJOM.
esnaesto mitarstvo: ZA BLUDNIENJE.
Sedamnaesto mitarstvo: ZA PRELJUBU U BRAKU I BLUD ZAVETOVANIH
DEVSTVENIKA.
Osamnaesto mitarstvo: ZA PROTIVPRIRODNI BLUD
(homoseksualizam, lezbejstvo).
Devetnaesto mitarstvo: ZA JERESI.
Dvadeseto mitarstvo: ZA NEMILOSRE I OKORE LOST SRCA.
Od svih mitarstava, na 16. 17, i 18. mitarstvu (bluda i preljube), po reima blaene
Teodore, ljudi najnie padaju. Ti gresi su i onda (10. vek), kao i pre toga, ali pogotovo i
danas, nai najvedi neprijatelji na putu spasenja. Upamtimo to.
Na krtenju, kao poseban dar od Gospoda, svaki Hridanin dobija na dar svoga Anela
uvara, koji nas uva i pazi kroz ceo na ivot. Ali, i satana alje avola, koji nas, zajedno
sa ostalim avolima, kua i navodi na zlo, do samoga izdisaja. Svako dobro koje uinimo
u ivotu, biva zabeleeno u nebeskim knjigama, ali i svako zlo, takoe. Kada prolazimo
kroz mitarstva, aneli iznose ta naa dobra dela, a avoli nae grehe. Ako je dobro vede,
prolazimo na sledede mitarstvo, a ako ne, odlazimo, naalost u pakao. Kako su avoli
napadali blaenu Teodoru za neke grehe, koje, ili je zaboravila, ili ih nije ispovedila. Da
nije bile vatrenih molitava njenog oca, Svetog Vasilija Novog, ne bi prola kroz sva
mitarstva. Kae da je dui tada veoma strano, neopisivo strano. Tada je samo dobra
dela uinjena za ivota, mogu spasiti. Nikakva slava, vlast, ili bogatstvo, iz ovoga sveta.
Da li to znai da za nas onda nema spasenja, da niko nede prodi kroz mitarstva. Ne, i
ne! Samo ako ispovedimo sve svoje grehe, prodi demo. Zato se i kajemo, da bi oni gresi,
koje avoli zapisae u svoje knjige, bili izbrisani. Da, izbrisani! Jednom je umirao jedan
svetenik, i na samrti se ispovedao. Poto mu je Bog otvorio duhovne oi, video je: kako
je koji greh ispovedao, tako je, kao gumicom, taj greh bivao brisan iz te demonske
knjige, i oni su bili tuni, jer nisu vie mogli da ga optuuju za taj greh, poto je bio
ispoveen.
Smrtni gresi
1. Gordost. / 2. Srebroljublje. / 3. Razvrat - nei-stota - blud. / 4. Zavist. / 5.
Neumerenost u jelu i pidu - lakomstvo, pijanstvo. / 6. Gnev. / 7. Oajanje i lenjost i
nemarnost prema svom venom spasenju. /
Gresi vapijudi na nebo
1. Hotimino ubistvo (ubistvo, samoubistvo, abortus). / 2. Sodomija
(homoseksualizam, lezbejstvo). / 3. Ugnjetavanje siromaha, siroadi i udovica. / 4.
Zadravanje najamnike plate. /
Gresi protiv Svetoga Duha
1. Gordo i prekomerno uzdanje u milost Boiju. / 2. Oajavanje o milosti Boijoj. / 3.
Protivljenje poznatoj istini. / 4. Zavist prema tuoj sredi. / 5. Neprimanje dobrog saveta.
/ 6. Tvrdoglavo ostajanje u nepokajanju. /
Tue gresi
1. Savetovati, zapovedati i dozvoljavati drugome da grei. / 2. Nagovarati,
sauestvovati i braniti tui greh. / 3. Hvaliti, predutati i ne kazniti tui greh. / 4. Davati
rav primer. /
Gresi protiv vere
1. Bezbotvo. / 2. Ravnodunost prema veri. / 3. Jeres. / 4. Praznoverje. / 5.
Dvoumljenje u veri. / 6. Odstupanje od vere. /
Gresi protiv nade
1. Previe uzdanje u sebe. / 2. Previe uzdanje u druge ljude. / 3. Nemarnost za
svoje spasenje. / 4. Oajanje. /
Gresi protiv ljubavi
1. Samoljublje. / 2. Neblagodarnost prema Bogu. / 3. Veda ljubav prema svetu, nego
prema Bogu. / 4. Licemerstvo. / 5. Fanatizam. / 6. Ropski strah pred Bogom./
PRIMER ISKRENE ISPOVESTI SAVREMENOG PRAVOSLAVNOG HRIANINA
Verujem u Gospoda Boga, no esto u meni Gospod nije na prvom mestu zbog
svetske sujete, zbog privezanosti za zemaljsko.
Zaboravljam o kratkodi ivota, o tome, da sam ja onde, na zemlji na ispitivanju i da
treba da se mripremim i spremim za odgovor pred Bogom i za Veni ivot.
Primedujem u sebi otsustvo straha Boijeg i bojazni od greha. Greim esto,
neprestano, i to me ne uznemirava. Teim se time, to svi tako ive. Nemam suza
pokajanja, nemam muke pokajne.
Ponekad se molim, a kada se molim, to biva kratko, bez panje, rasejano. U raznim
sluajevima ivota retko pribegavam Bogu s molitvom za pomod, za urazumljenje.
U crkvu ne idem svake nedelje, svakog praznika, bez obzira to bih po zdravlju mogao
idi, i drugih uzroka nema, koji bi mi ometali odlazak u crkvu. Na bogosluenje esto
zakanjavam i stiem ved na sredinu bogosluenja. U crkvi prisustvujem, a ne molim se,
lutam u mislima po raznim predmetima.
Retko se kad molim za umrle srodnike i poznanike. Za ive se takoe retko molim i
retko dajem imena u crkvi za pominjanje.
Tvrd sam na priloge za crkvu i za sirotinju. Dugo nisam primedivao u sebi, a sada
poinjem pridavati vedi znaaj novcu, i to neprimetno prodire u moje srce i postajem
tvrdica ak i za dobre ciljeve.
Malo pridajem vanosti postovima i esto ih naruavam, pogotovo sredu i petak.
Vrlo esto osuujem druge, ak ih ponekad i klevetam, na sebe se pak ne alim i
sebe uvek opravdavam. Nestrpljiv sam, tvrdoglav. esto se gnevim, razdraujem se i u
kudi, i na strani. Ismevam druge, pa ak i starije. Lako se vream i pamtim uvrede, nosim
ih u srcu svome, a sam hodu da meni oprataju, da se ne srde na mene. Ponekad
govorim neistinu ili poluistinu, laem. Zavist ponekad prodre u moje srce, i pojavljuje se
zluradost.
Bivalo je sluajeva, kada sam direktno ili indirektno prisvajao tue (krao), ovim ili
onim putem.
Ponekad sam se opijao. Puim. Koristim drogu.
Nisam esto posedivao bolne, nisam pomagao potrebnima.
Neiste i podle misli i elje prodirale su u moje srce, prljale me, (osim misli bludnih, oila
su i dela bludna: onanija, preljuba, sodomija - homoseksualizam). Pri prvom iskuenju
gotov sam bio da pokliznem, sagreim, i samo Gospod nije dopustio da to uinim.
aljenje, roptanje na Boga, na ljude, pojavljivale su se ponekad u tekim sluajevima, i
svi su izgledali krivi, samo ne ja. (esto psujem, pa ak i najvede svetinje. Govorim
sramotne rei.) Padao sam u uninije, amotinju, tugomoru pribliio se oajanju. Samo
me Gospod spasao od tako opasnog stanja due. Sumnje se se prikradale u dui i nisam
se borio sa njima, nisam vapio ka Gospodu, da bi ih Gospod razvejao, urazumio me;
podavao im se i opravdao njima moja naruenja zahteva Majke-Crkve.
Primedivao sam u sebi elju da se pohvalim, da pokaem sebe s bolje strane; ko se
kritiki ili neblagonaklono odnosio prema meni, smatrao sam ga svojim neprijateljem i
istom merom sam mu vradao; ko me je hvalio, laskao mi, toga sam smatrao prijateljem i
hvalio ga.
Egoizam je duboko ukorenjen u meni i ja se brinem samo o sebi samom. Slabo
brinem o svojim domadima, a nikako o blinjima. U raznim vidovima pojavljuje se u meni
gordost, a smirenja je tako malo. Upornost smatram za vrstodu karaktera,
zaboravljajudi, da je upornost posledica skrivene gordosti. Lako naruavam zapovesti
Boije, idem na kompromise sa zlom i tako je u meni malo borbe sa samim sobom,
briljivo izbegavam tu borbu i idem po liniji manjeg otpora, premda tu pojavu kod
drugih rado kritikujem. Na zadooijenju vrlina, oznaenih u Blaenstvima, ne trudim se.
Uopte, malo radim na umnoavanju talenata darovanih mi od Boga.
Udobnost ivota, ugaanje mojim grehovnim navikama privlai me, a to, da se
Carstvo Boije postie Fudom, borbom, plai me, lenjivog i sporog. Neuzdran u jelu i
pidu, naslaivao sam se ukusnom hranom, po lakomosti do prejedanja i prezasidenosti.
Mnogo vremena sam provodio u pustim i praznim razgovorima, alama, smehu i
osuivanju, spletkama. Bioskop, pozorite, televizija, mnogo mi uzimaju vremena i
uvrduju me u grehu. Cenedi svoje spokojstvo, malo, vrlo malo sam se brinuo za
duu svoje dece; nisam se borio sa njihovim kapricima, nisam im ulivao saznanje greha,
neophodnosti straha Boijeg.
Sa zadovoljstvom sam itao novine, puste romane, knjige koje izazivaju sumnju;
izbegavao sam da itam religiozno-moralnu literaturu. Otkrivam u sebi neko
neraspoloenje prema duhovnim licima, prema njihovim poukama, prizivima da se misli
o spasenju due, da se ide uskim putem, esto, i zbog njihove nemarnosti prema pastvi.
irok put mi je sladak i prijatan, premda znam alosni kraj njetov. Bez prave ljubavi
prema Bogu, prema ljudima, ivim kao greni egoista i poginudu ako me Gospod,
Spasitelj moj, ne spase. Sav sam zemaljski, sav grehovan, premda dua moja tei Bogu i
tuguje zbog mog ropstva grehu i avolu.
Sve zemaljko meni je drago, milo, blisko i prijatno, a drugi svet, duhovni, Veni ivot,
pripremanje za njega, blaenstvo pravednih, muenje grenih, malo utiu na moju duu,
daleko su od moga srca i saznanja. U tom odnosu u meni se primeduje neko
bezosedanje, ono to se na crkvenom jeziku naziva okamenjenim neosedanjem.
Kajem se za sve, svima pratam, bilo na koga da sam ljut ili u zavadi, i molim moga
Spasitelja da mi oprosti i podigne me iz blata gde leim, da me oisti od neistote
grehovne i spasi me.
Iskreno molim mog duhovnog oca da se pomoli za mene, da bi me Gospod ukrepio u
borbi sa mojim gresima, mojim strastima, poto uvek padam, ali uvek se ne diem.
Molim da se pomolite za mene i razreite od mojih grehova. Mnogo sam i zaboravio,
pogruen u tatinu ivota.
SMISAO I PUT NAET IVOTA
1.
2.
3.
4.
BOG JE LJUBAV.
BOG JE IZ LJUBAVI STVORIO OVEKA I SAV SVET, VIDLJIVI I NEVIDLJIVI.
OVEK JE PREKRIO ZAPOVEST BOIJU I IZGNAN JE IZ RAJA.
BOG JE POSTAO OVEK, BOGOOVEK, GOSPOD ISUS HRISTOS, IZ LJUBAVI PREMA
NAMA, DA NAS SPASE