Priopenja 4. Savjetovanja HGD-a, Ojaanje tla i stijena, Opatija, 5.-7. listopada 2006.

381

Suvremeni praktini postupci prorauna pilota

Modern practical methods for pile analysis
T. Ivi, A. Szavits-Nossan & E. Ocvirk
Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Kaieva 26, 10000 Zagreb

SAETAK: Uvoenje Eurokoda 7 u domau geotehniku praksu zahtijeva i reviziju pojedinih

dijelova postojee regulative. U dosadanjoj hrvatskoj normi temeljenje na pilotima je obraeno
relativno turo i nepotpuno u odnosu na razvoj znanja i projektnih postupaka u svijetu. Za
vertikalnu nosivost postojei izrazi zasnovani na teoriji plastinosti ne obuhvaaju sve bitne
vidove razliitih vrsta pilota u raznim vrstama tla i stijene, a za poprena optereenja navedene
odredbe su vrlo openite. U radu se ukratko prikazuju suvremeni postupci prorauna pilota na
vertikalno i horizontalno optereenje. Ovi postupci zasnovani su na rezultatima probnih
optereenja, ukljuuju i procjene razvoja pomaka pri nanoenju optereenja i prilagodljivi su
konceptu graninih stanja propisanom Eurokodom.
Kljune rijei: geotehnika, norma, piloti, nosivost, metode
ABSTRACT: Implementation of Eurocode 7 into Croatian geotechnical practice demands the
revision of existing codes. In actual Croatian geotechnical Code modern design procedures for
pile foundations analyses are not included. The formulas for vertical resistance are based on
plasticity theory and do not reflect essential aspects of various types of pile in soils and rocks.
The transversal loading of piles is included in very general way. In this paper modern methods
for axial and transversal pile loading are presented. These procedures are based on static loading
test results, they include the estimate of load-settlement curve and they are compatible with
limit state concept prescribed by Eurocode 7.
Keywords: geotechnics, code, piles, resistance, methods
1 UVOD
Stupanjem na snagu Tehnikog propisa za betonske konstrukcije 2006. godine u hrvatsku
konstruktorsku regulativu ukljuena je i europska prednorma za geotehniko projektiranje
(HRN ENV 1997-1, prosinac 2001). Ova prednorma zamijenjena je 2004. godine novom
europskom normom (Eurokod 7: Geotehniko projektiranje 1.dio: Opa pravila, EN 19971:2004) koja donosi znatne promjene i novine u odnosu na prednormu (Szavits-Nossan, Ivi,
2006).
Uvoenje europskih normi u domau geotehniku praksu zahtijeva i reviziju postojee
regulative (prvenstveno odredbi Pravilnika o tehnikim normativima za temeljenje graevinskih
objekata, HRN 1990, sl.list 15-295). Konceptualno usklaivanje geotehnikog projektiranja sa
sustavom konstrukterskog projektiranja (Eurokodovi), ali i usklaivanje tog koncepta s
postojeim pristupima projektiranju u vodeim europskim zemljama, donosi u hrvatsku

382
geotehniku praksu znatne promjene. Sama norma ne propisuje detaljne postupke, nego donosi
naela i kriterije koje treba uvaiti. Time je omoguena primjena raznovrsnih metoda i pristupa,
kao i postojeih lokalnih iskustava, ali takoer podrazumijeva poznavanje novijih istraivanja u
struci kako bi se u konkretnim projektnim situacijama mogla provjeriti usklaenost s
propisanim naelima ili kriterijima.
2 TEMELJENJE NA PILOTIMA
2.1 Temeljenje na pilotima
Temeljenje graevina na pilotima ima sve uestaliju primjenu, kako zbog izvedbe sve
zahtjevnijih konstrukcija, tako i zbog veeg koritenja (geotehniki) nepovoljnijih lokacija, te
razvoja novijih tehnolokih rjeenja koja omoguuju trinu atraktivnost i konkurentnost.
Zbog zatvorenosti trita u bivoj dravi, domai izvoai bili su orijentirani uglavnom na
jednu tehnologiju izvoenja (bueni piloti), dok su primjene drugih tehnologija izvedbe pilota
bile sporadine. U drugim zemljama s veom konkurencijom na tritu ili drugaijom tradicijom
znatna je primjena i drugih postupaka izvedbe (posebice raznih vrsta zabijenih pilota).
Raznovrsnost izvoake prakse i potreba za trinom konkurentnou potaknuli su i
istraivanja, te razvoj projektantskih metoda i prakse.
Sakupljena znanja i iskustva obuhvaena su i odgovarajuim normama ili pravilnicima, pa se
u razvijenim zemljama postepeno mijenjala i mjerodavna geotehnika regulativa. Za razliku od
tih zemalja, u naoj zemlji je ostao u primjeni Pravilnik s relativno turim odredbama glede
projektiranja pilota i s konceptima od prije tridesetak godina. Iako EC7 predstavlja novinu i za
europske projektante, jaz izmeu aktualnih i buduih propisa je bitno manji u europskoj nego u
hrvatskoj projektantskoj praksi.
Prema Eurokodu 7 (odredba 7.4.1) gotovo svi prihvatljivi postupci za projektiranje pilota
moraju neposredno ili posredno biti zasnovani na rezultatima statikih probnih optereenja
pilota. Ti projektni postupci su: a) neposredno ispitivanje probnih pilota, b) empirijske ili
analitike proraunske metode ija je valjanost potvrena na statikim probnim optereenjima u
usporedivim situacijama i c) rezultati dinamikih udarnih pokusa ija je valjanost potvrena
statikim probnim optereenjima u usporedivim situacijama. Izuzetno je doputeno za
projektiranje koristiti i rezultate praenja ponaanja usporedivog temelja na pilotima uz uvjet da
su rezultati monitoringa potkrijepljeni i geotehnikim istraivanjem i ispitivanjem tla.
Ovo naelo odnosi se kako na tlana, tako i na vlana i horizontalna optereenja pilota.
Zasnovano je na spoznajama da na mjerodavne aspekte ponaanja pilota bitno utjee tlo
neposredno uz pilot koje se poremeuje prilikom izvedbe i ija svojstva se razlikuju od onih
odreenih geotehnikim istraivanjima. Takoer i teorije kojima se to ponaanje (interakcija tlopilot) opisuje sadre znatne idealizacije i pojednostavljenja. Budui da nain izvedbe utjee na
ponaanje pilota i okolnog tla, za pouzdanu procjenu budueg ponaanja i pouzdane ocjene
zalihe sigurnosti iskazane parcijalnim koeficijentima potrebno je uvjerljivo usporedivo iskustvo
ili odgovarajue neposredno mjerenje pilota u tlu.
Ovo naelo je teko primjenjivo u domaoj praksi, budui da kod nas ima vrlo malo rezultata
probnih optereenja pilota koji bi predstavljali usporedive situacije za projektiranje ili
"kalibriranje" proraunskih metoda. Stoga e i jedan od dugoronih zadataka domaih izvoaa
i projektanata biti prikupljanje odgovarajue baze podataka probnih optereenja pilota, kako bi
se postigla odgovarajua verifikacija postupaka i usklaenost s naelima Eurocoda.

383
2.2 Nosivost pilota na vertikalnu tlanu silu
Osnovna je uloga pilota da podupiru gornju konstrukciju i prenesu vertikalno optereenje u
tlo, pa je stoga i teite projektiranja temelja na pilotima upravo na provjerama osno optereenih
pilota. I u Eurokodu 7 ovom aspektu je posveena odgovarajua pozornost.
Pojam "otpor ili nosivost temeljnog tla" (ground resistance) koriten u poglavlju 7 odnosi se
na nosivost pilota tj. na maksimalnu reakciju temeljnog tla (maksimalni otpor plata i
maksimalni otpor stope pilota) koja se suprotstavlja djelovanju (akciji) koja se prenosi na
temeljno tlo (kroz pilot). Projektni otpor (nosivost) i projektno djelovanje naelno se usporeuju
na razini povrine temeljnog tla (teina pilota na strani djelovanja priblino se ponitava s
pritiskom tla na stopi pilota koji je ukljuen u otpor na stopi osim u sluajevima znatnijeg
negativnog trenja, lakog tla ili produetka pilota iznad razine tla).
Sam prijenos vertikalnog optereenja kroz pilot u okolno tlo predstavlja sloenu interakciju
(slika 1) i pretpostavka o istovremenom dosizanju otpora plata i stope predstavlja bitno
pojednostavljenje, jer se maksimumi doseu pri razliitim veliinama pomaka. Stoga krivulja
sila-pomak izmjerena na vrhu probno optereenog pilota predstavlja jedini reprezentativni zbirni
uinak svih zbivanja u tlu koji se moe mjerodavno koristiti za prognoze ponaanja pri
projektnim djelovanjima.

Slijeganje

Sila

Sila

Krivulje prijenosa
sile po platu
Stopa pilota

a) Pilot

b) Krivulja sila-slijeganje

c) Krivulje prijenosa sila

Slika 1 Mehanizam prijenosa optereenja kroz pilot na tlo

Zbog toga i druge proraunske metode trebaju potvrdu valjanosti ili kalibraciju na rezultate
probnih optereenja. To je dovelo do toga da se u praksi danas koristi vie metoda koje
pojednostavljenim teoretskim izrazima i empirijskim korektivnim faktorima posredno
obuhvaaju sloeno ponaanje pilota i tla. Za oekivati je da e s poveanjem broja korektno
ispitanih pilota doi i do pojave novih empirijskih izraza. Posebice treba napomenuti da, u
sluajevima gdje iz krivulje probnog optereenja nije jasno vidljivo dosezanje sloma pri tlanom
optereenju, Eurokode 7 preporua pomak od 10% promjera pilota kao "kriterij sloma". To je
vano utoliko to su razliite proraunske metode izveden iz razliitih kriterija sloma, pa e ih s
vremenom trebati rekalibrirati na preporueni kriterij.
Ovo je ujedno i kritika izraza za nosivost pilota iz jo uvijek aktualnog domaeg Pravilnika, u
kojem se doputeno optereenje pilota rauna iz izraza teorije plastinosti i faktoriziranih
parametara tla, bez obzira na nain izvedbe pilota i korekcija na rezultate opaanja probnih
pilota. Stoga ni pouzdanost ovih izraza nije poznata ili odrediva. Budui da su izrazi u upotrebi

384
dugi niz godina bez poznatih sluajeva havarija temelja na pilotima, indirektno se moe
zakljuiti da se izrazi primjenjuju konzervativno tj. s veom zalihom sigurnosti.

2.3 Neki suvremeni empirijski izrazi za odreivanje vertikalne nosivosti pilota

U novijoj geotehnikoj literaturi navodi se vie metoda za odreivanje nosivosti pilota kojima
se pojednostavljeno odreuju otpori (nosivosti) po platu ili na stopi pilota iz parametara
temeljnog tla (odreenih laboratorijskim ili in situ pokusima).
U smislu definicija iz Eurokoda 7 razlikuju se postupci kojima se obuhvaa varijabilnost
temeljnog tla i time varijabilnost nosivosti pilota na razmatranoj lokaciji. Osnovni pristup je tzv.
"model pile" postupak, gdje se ukupne proraunske nosivosti pilota odreuju pojedinano, iz
parametara tla dobivenih za svaku neposrednu lokaciju istraivanja, a zatim se primjenom
korelacijskih faktora , zavisnih o broju ispitanih mjesta, odreuju karakteristine vrijednosti
nosivosti za cijelu lokaciju (ili pojedina podruja). Alternativni postupak je da se najprije sakupe
i ocijene rezultati svih pokusa (s cijele lokacije ili pojedinih podruja), a zatim se iz
reprezentativnih rezultata odrede karakteristine nosivosti (plata i stope zasebno) bez primjene
korelacijskih faktora.
Ovako dobivene karakteristine vrijednosti nosivosti su ulazni podaci za projektne pristupe
DA-1 i DA-2 (na koje se zatim primjenjuju primjereni parcijalni koeficijenti radi dobivanja
projektne nosivosti). U pristupu DA-3 parcijalni koeficijenti primjenjuju se na karakteristine
(materijalne) parametre tla, pa se s projektnim vrijednostima parametara tla direktno odreuju
projektne nosivosti.
Dolje navedeni izrazi za proraun nosivosti mogu se koristiti kao proraunske vrijednosti
(model pile) ili se mogu smatrati karakteristinim vrijednostima.
Izrazi su preuzeti iz strane literature i u pravilu predstavljaju empirijske vrijednosti usklaene
s mjerenjima na probnim pilotima. Kod nas nema dovoljno odgovarajuih vlastitih rezultata
mjerenja na kojima bi se takovi empirijski postupci mogli provjeriti ili kalibrirati za iri spektar
lokacija i uvjeta tla. Zbog toga ih treba shvatiti prvenstveno kao ilustraciju navedenih odredbi
Eurokoda, te ih se eventualno moe preporuiti kao dodatne postupke u projektiranju.
Treba takoer uzeti u obzir da su, u sredinama otkud izrazi dolaze, geotehniki istrani radovi
u pravilu obilniji nego u naoj praksi (i po broju istranih mjesta i po gustoi uzorkovanja i
pokusa), pa su i ocjene varijabilnosti rezultata, kao i izbor karakteristinih vrijednosti
parametara naelno pouzdaniji nego u nas.
Naelno je nosivost pilota za tlanu silu, Rc ,jednaka zbroju nosivosti na stopi pilota, Rb i
nosivosti po platu pilota, Rs.
Rc = Rb + Rs , a
gdje su:

Rb = Ab qb

Rs = As,i qs,i

Ab i qb - povrina stope pilota i specifini otpor na stopi

As,i i qs,i - povrina plata pilota u sloju i i specifini otpor plata u sloju i

1. ZABIJENI PILOTI ( revidirana metoda API, 1987, prema Reese i dr, 2006)
1.a Koherentna tla
qb = 9 cu
qs,i = cu

cu prosjena nedrenirana vrstoa ispod stope pilota na duini dva promjera

= 0.5 ( cu / 'vo )-1/2
= 0.5 ( cu / 'vo )-1/4

za cu / 'vo 1
za cu / 'vo > 1, s ogranienjem 1

385
gdje su cu , 'vo nedrenirana vrstoa i vertikalni efektivni pritisak na razmatranoj dubini
Ovi izrazi su utvreni na temelju ispitivanja pilota, a nedrenirane vrstoe najbolje je odrediti
iz troosnih UU pokusa.
1.b Nekoherentna tla
qb = 'vo, z=d Nq

'vo, z=d - vertikalni efektivni pritisak na stopi pilota, dubina temeljenja d

Nq
- faktor nosivosti

qs,i = K 'vo tg

K
- koeficijent bonog zemljanog pritiska
'vo - vertikalni efektivni pritisak na razmatranoj dubini

- kut trenja izmeu tla i pilota

Tablica 1: Smjernice za silicijska tla

________________________________________________________________________________________________________

Vrsta tla

N (SPT)

Nq

qb max (MPa)

()

qs max (kPa)

Vrlo rahli
0-4
8
2
15
50
pijesak- prah
Rahli do zbijeni
4 - 10
12
3
20
70
pijesak-prah
Srednji do zbijeni
10 - 30
20
5
25
85
pijesak-prah
Zbijeni do jako
30 - 50
40
10
30
95
zbijeni pijesak-prah
Zbijeni do jako
50 +
50
12
35
110
Zbijeni ljunak
__________________________________________________________________________________

2. BUENI PILOTI
2.a Koherentna tla (prema Reese i dr, 2006)
qb = N*c cu

za d / b 3

qb = 2/3(1+d/6b) N*c cu

d dubina temeljenja, duina pilota u tlu, b promjer pilota

za d / b < 3 (redukcija za blizinu povrine terena)

cu prosjena nedrenirana vrstoa ispod stope pilota na duini dva promjera.

Najbolje ju je odrediti iz triaksijalnih UU pokusa
Tablica 2. Vrijednosti N*c za buene pilote u koherentnom tlu (prema Reese i dr, 2006)
________________________________________________

c_________________________________________________
50
100
200
u (kPa) 25

za cu > 200 ( vrijede izrazi za meke stijene)

N*c
6.5
8.0
8.7
9.0
_________________________________________________

qs,i = cu

= 0.55

za cu / pa 1.5

= 0.55 -0.1 ( cu /pa -1.5)

za 1.5 cu / pa 2.5

za cu / pa > 2.5 vrijede izrazi za meku stijenu

cu - nedrenirana vrstoa na razmatranoj dubini ili sloju i,
pa - atmosferski pritisak (101,3 kPa)
- u proraunu Rs zanemariti gornjih 1.5m u sloju koherentnog materijala pri povrini terena

386
- u proraunu Rs zanemariti donjih " b " metara ako je stopa pilota u koherentnom tlu
2.b nekoherentna tla (prema Reese i dr, 2006)
qb = 0.06 N60 (d / 10b)
qb = 0.06 N60

za d / b 10
za d / b > 10

maksimalna vrijednost qb = 3.0 MPa

N60 broj udaraca SPT korigiran na 60% teoretske energije

qs,i = 'vo

maksimalna vrijednost qs,i = 200 kPa

za pijeske

= 1.5 0.25 z1/2 (m)

= N60/15 (1.5 0.25 z1/2 )

0.25 1.2
za N60 15

za ljunke

= 2.0 0.15 z3/4 (m)

0.25 1.8

3. NOSIVOST BUENIH PILOTA U OVISNOSTI O SLIJEGANJU (DIN 1054, 2005)

U novom DIN 1054 iz 2005 godine predlae se postupak odreivanja karakteristine
nosivosti buenih pilota zasnovan na empirijskim vrijednostima i u ovisnosti o slijeganju vrha
pilota. Pri tom su granine vrijednosti slijeganja (slom) usklaene s kriterijima Eurokoda 7
Elementi karakteristine krivulje otpor (nosivost), Rk slijeganje, s, do graninog slijeganja
prikazani su na slici 2. Zasebno se odreuje nosivost na stopi ovisna o slijeganju Rb(s) i
nosivost na platu Rs(s).
Granino (ili slomno) slijeganje za karakteristinu nosivost stope pilota Rb,k(sg) iznosi:
sg = 0.1 Ds ili sg = 0.1 Db , Ds promjer plata pilota, Db promjer baze pilota

Slika 2. Karakteristina krivulja nosivost slijeganje vrha pilota ( DIN 1054: 2005 )

Granino slijeganje ( ssg ) pri dosezanju karakteristine nosivosti na platu Rs,k(ssg)odreuje se

kao:
ssg = 0.50 Rs,k(ssg) + 0.50 3.00 cm , pri emu se vrijednost Rs,k(ssg) uvrtava u MN.

387
Karakteristine nosivosti pilota za pojedine vrijednosti slijeganja sa slike 2 odreuju se kao
Rk (s) = Rb,k (s) + Rs,k (s)= Ab qb, k + As,i qs,k,i
Pri tom se karakteristini specifini otpori na stopi i platu pilota, qb,k i qs,k,i , odreuju prema
tabeliranim vrijednostima kao funkcije prosjenog otpora na iljku CPT, qc, za nekoherentna tla
i nedrenirane vrstoe cu,k za koherentna tla (Tablice 3 i 4).
Vrijednosti karakteristinih specifinih otpora iz tablica vrijede za buene pilote, izvedene
pomou zacjevljenja ili isplake, ukopane barem 2.5m u nosivi sloj tla, te za promjere plata ili
stope pilota od 0.30 do 3.0 m.
Za primjenu tabeliranih karakteristinih vrijednosti otpora na stopi, qb,k, pretpostavlja se da
debljina nosivog sloja na razini stope pilota nije manja od 3 promjera stope i da iznosi najmanje
1.5m, te da je u tom podruju qc 10 MPa ili cu,k 100 kPa.
Za nekoherentna tla u pravilu se koriste rezultati CPT, no doputa se i primjena korelacija
CPT s drugim penetracijskim pokusima.
Tablica 3. Specifini otpori na stopi pilota, qb,k u MPa

__________________________________________________________________________________________________________

Normalizirano
slijeganje vrha
pilota, s / D

0.02
0.03
0.10 ( sg )

10
0.70
0.90
2.00

NEKOHERENTNA TLA
Prosjeni otpor na iljku CPT,
qc ( MPa )
15
20
qb,k ( MPa )
1.05
1.40
1.35
1.80
3.00
3.50

25
1.75
2.25
4.00

KOHERENTNA TLA
Nedrenirana vrstoa
cu,k ( MPa )
0.100
0.200
qb,k ( MPa )
0.35
0.90
0.45
1.10
0.80
1.50

__________________________________________________________________________________________________________

Meuvrijednosti se mogu linearno interpolirati

Tablica 4. Specifini otpori na platu, qs,k u MPa

__________________________________________________________________________________________________________

NEKOHERENTNA TLA
Prosjeni otpor na iljku
CPT, qc ( MPa )
0
5
10
15

Specifini otpor na
platu qs,k ( MPa )
0
0.040
0.080
0.120

KOHERENTNA TLA
Nedrenirana vrstoa
Specifini otpor na
platu qs,k ( MPa )
cu,k ( MPa )
0.025
0.025
0.100
0.040
0.200
0.060

__________________________________________________________________________________________________________

Meuvrijednosti se mogu linearno interpolirati

2.4 Piloti optereeni poprenom silom i momentom

Prema Eurokodu 7 projektiranje popreno optereenih pilota mora biti konzistentno s drugim
pravilima za projektiranje pilota. Treba razmotriti sljedee mehanizme sloma:
- za kratke pilote, rotaciju i translaciju kao kruto tijelo
- za duge vitke pilote, slom savijanjem pilota zajedno s lokalnim poputanjem i pomacima tla
pri vrhu pilota
Za proraune poprenih otpornosti temelja na pilotima treba upotrijebiti kompatibilan skup
uinaka djelovanja konstrukcije, te reakcija i pomaka temeljnog tla. Za proraune dugih pilota
prihvatljive su proraunske metode zasnovane na teoriji grede poduprte elastinim oprugama
karakteriziranim horizontalnim modulom reakcije podloge.
Prilikom ocjene poprenih pomaka temelja na pilotima treba se uzeti u obzir: krutost tla i
njegovu varijaciju s razinom deformacija, krutost pojedinih pilota, nain povezivanja ili upetost
u konstrukciju, grupne efekte i efekte ponovljenih ili ciklikih optereenja.

388

Popreno optereeni temelji na pilotima predstavljaju izrazito sloen problem interakcije tla,
temelja i konstrukcije. Postizanje "kompatibilnog" skupa djelovanja i otpora u sustavu u kojem
"svatko utjee na svakog" u smislu kompatibilnosti pomaka i redistribucije sila nije
jednostavno, pa su i odredbe Eurocoda u tom poglavlju relativno ture. Navode se uglavnom
bitni efekti koje treba uzeti u obzir, bez detaljnih odrednica i naina upotrebe parcijalnih
koeficijenata.
Sam problem popreno optereenog pilota je 3-D problem (slika 3), a uzevi u obzir
nelinearno ponaanje tla i promjene krutosti s pomakom i dubinom, te spominjane utjecaje
naina izvedbe na tlo oko pilota, oito je da propis mora ostavit prostor projektantu da razliitim
postupcima ili kombinacijama postupaka uspostavi kompatibilan skup efekata djelovanja i
reakcija. Eksplicitno spominjanje grede na oprugama kao prihvatljive proraunske metode
predstavlja i realno dananje stanje ostvarive projektantske prakse za ovaj tip problema.
U zadovoljenju navedenih efekata koje treba uzeti u obzir kod popreno optereenih pilota
najdalje je dola tzv. " p y metoda" (Reese i Van Impe, 2001), koja predstavlja generalizirani
Winklerov model tj. gredu na oprugama ija je krutost promjenljiva s razinom pomaka i
obuhvaa heterogenost po dubini. Metoda se poela razvijati u SAD jo pedesetih godina
prolog stoljea potaknuta problemom prognoze ponaanja stupova naftnih platformi u mekom
morskom dnu.

Slika 3 Raspodjela pritisaka na pilotu prije i nakon horizontalnog pomaka y1

Na slici 3 prikazan je pilot optereen horizontalnom silom (3a)i presjek kroz pilot i tlo na
dubini z1. Na slici 3b predoena je uniformna raspodjela normalnih (ovdje horizontalnih)
naprezanja na stjenku pilota na dubini z1 prije optereenja, a na slici 3b su naprezanja nakon
pomaka y1 (poveana na prednjoj i smanjena na stranjoj strani). Integracijom naprezanja po
jedinici duine dobije se veliina p1 ("otpor tla") koja djeluje suprotno pomaku y1 i ima
dimenziju sila/duina.
Tipina p y krivulja prikazana je na slici 4a, a nagib sekante ove krivulje Epy naziva se jo i
"modul reakcije podloge (za popreno optereeni pilot)". Budui da p y krivulje nisu isto to i
naponsko-deformacijske krivulje nekog materijala (pomak y1 je interakcijski pomak pilota i
tla,), to i Epy nije parametar materijala (kao npr. modul elastinosti), nego samo parametar
pogodan za proraunski model interakcije. "Modul" Epy se mijenja (pada) s pomakom (slika 4b)
i nije konstanta modela, kao to ni p y krivulje nisu konstantne du pilota, nego odraavaju
promjenljivost i heterogenost tla s dubinom (prema Reese i Van Impe, 2001).

Otpor tla, p ( F / L )

Modul reakcije, Epy ( F / L2 )

389

Pomak pilota , y ( L )

Pomak pilota , y ( L )

Slika 4 Tipine p y krivulja i rezultirajui modul reakcije podloge

Na slici 5 prikazan je shematski proraunski model pilota (greda na oprugama promjenljive

krutosti) i skup p y krivulja koje generiraju "module reakcije" du pilota i zavisno o razini
pomaka. Na osnovi veeg broja opaanih popreno optereenih probnih pilota u raznim
uvjetima temeljnog tla, mnogi autori su predloili empirijske postupke za odreivanje familija p
y krivulja. Takvi postupci koji u sebi ukljuuju i mjerljive parametre tla (npr. parametre
vrstoe), a kalibrirani su na probnim pilotima, daju mogunost da se u slinim uvjetima koriste
i za projektantske svrhe. Objavljenim postupcima posredno su obuhvaeni i efekti ciklikih
optereenja, te djelovanja nametnutih pomaka (npr. kod klizita) na pilote.

Slika 5 Model popreno optereenog pilota sa skupom p y krivulja: a) optereeni pilot. b) modeliranje
tla oprugama. c) p y krivulje

Metoda je implementirana u razmjerno jednostavne raunalne programe, kojima je mogue

"raunati" popreno optereene pilote za razne kombinacije djelovanja, a takoer i grupe pilota
u kojima se mogu korektno obuhvatiti simultana djelovanja vertikalnih i horizontalnih sila i
momenata u prostoru.
Problem nelinearnog prijenosa sila za osno optereenje u funkciji pomaka (slika 1), te
razdvojeno ponaanje otpora uz plat i otpora na stopi pilota obuhvaeno je tzv."t z metodom",

390
koja takoer koristi koncept nelinearnih opruga uzdu pilota. Time se u proraune grupa pilota
mogu ukljuiti nelinearna ponaanja tla i pilota kako u poprenom, tako i u uzdunom smjeru.
3 ZAKLJUAK
Uvoenje novog geotehnikog propisa Eurokoda 7 u domau projektantsku praksu povlai za
sobom i potrebu za upoznavanjem s novijim istraivanjima u struci. Za temeljenje na pilotima
osnovni pristup Eurokoda 7 je odreivanje nosivosti na osnovi probnih statikih optereenja ili
empirijskih proraunskih postupaka ija je valjanost potvrena na probnim pilotima u
usporedivim situacijama.
Budui da su takova ispitivanja nepraktina i skupa za svakodnevno projektiranje, ona ostaju
dugoroni zadatak za projektante i izvoae, kako bi se postiglo stvarno usklaivanje s
propisom, te i u Hrvatskoj prihvatile i verificirale ili razvile prikladne metode za ekonomino
projektiranje temelja na pilotima.
U drugim sredinama su razvijeni postupci kalibrirani na rezultate opaanja, pa se u radu
predstavljaju neke od tih metoda kao ilustracija ili mogunost koritenja kao dodatne metode u
geotehnikom projektiranju.
POPIS LITERATURE
BS EN 1997-1:2004; Eurocode 7: Geotechnical design Part 1: General rules. British standard.
DIN 1054; Sicherheit im Erd- und Grundbau, Englische Fassung der DIN 1054 (Schlussmanuskript
Oktober 2005), NA 005 Normenausschuss Bauwesen (NABau)
Reese, L.C, Van Impe, W.F. 2001. Single Piles and Pile Groups under Lateral Loading. Leiden. Balkema
Reese, L.C., Isenhower, W.M., Wang, S.T.2006. Analysis and design of shallow and deep foundations.
John Wiley&Sons, N.Y. USA
Szavits-Nossan, A., Ivi, T. 2006. Novi Eurokode 7: Geotehniko projektiranje. Priopenja 4.
Savjetovanja Hrvatskog geotehnikog drutva, Opatija